?1.

Savremeni sistem rehabilitacije osoba sa intelektualnim teškoćama(tabela)

Edukacija edukabilnih osoba s intelektualnim teškoćama

– uključuje učenje osnovnih akademskih vještina (čitanja, pisanja i
aritmetike) i stjecanja vještina samo-pomoći koje će im pomaći da
budu socijalno i ekonomski neovisne.
– cilj edukacijskih programa za edukabilne osobe s intelektualnim
teškoćama isti je kao i za osobe opće populacije.
– Trebaju biti educirane tako da do maksimuma iskoriste vlastite
sposobnosti kako bi zadovoljile osobne potrebe kao i zahtjeve
društva u kojem žive.
– Cilj obrazovnih programa treba biti usmjeren na tri specifična
područja i to: osobnu i emocionalnu prilagodbu, socijalnu
prilagodbu i ekonomsku prilagodbu (Reddy i sur., 2007).
Edukacijski programi za osobe s intelektualnim teškoćama koje se mogu
trenirat
– trebaju sadržavati drugačiji tip treninga nego li programi
namijenjeni za edukabilne osobe s intelektualnim teškoćama.
– Osobe iz ove skupine imaju nedovoljno ili nikako razvijene vještine
potrebne za izučavanje akademskih predmeta
– Trening bi im trebao pomoći da žive sretno i sigurno u njihovom
socijalnom okruženju.
– Ciljevi trening programa trebali bi biti usmjereni na brigu o sebi,
socijalno prilagođavanje, radne navike i vještine, razvoj jezika i
govora i slobodnog vremena.
– Programi treninga bi se razlikovali od djeteta do djeteta u odnosu
na njegove potencijale i razvojni nivo.
– Sva djeca u razredu neće biti spremna učiti iste aktivnosti u isto
vrijeme i neće napredovati istim tempom.
– Nakon temeljite dijagnoze i klasificiranja na temelju sposobnosti i
trenutačnog nivoa postignuća, nastavnik bi trebao dizajnirati
Individualizirani Edukacijski Plan (IEP).
– Većina IEP-ova za ovu populaciju djece je po svojoj prirodi
neakademska i trebalo bi da sadrži sljedeća područja: razvoj jezika,
motorni razvoj, socijalno prilagođavanje, fizičko zdravlje, vještine
 svakodnevnog života, trening rekreacijskih i kreativnih vještina,
radne navike i radne vještine (Reddy i sur., 2007).
edukacija osoba s težim i teškim intelektualnim teškoćama
– akademski aspekt ne može biti okosnica edukacijskog programa.
– mogu se učiti samo osnovne vještine brige o sebi.
– Edukacijski programi za ove osobe trebali bi imati sljedeće crte:
kurikulume i materijale prikladne uzrastu, funkcionalne aktivnosti,
instrukcije utemeljene na zajednici, integriranu terapiju, integraciju
s vršnjacima bez teškoća, uključenost obitelji.
– Prikladan kurikulum treba dizajnirati u skladu s djetetovim
sposobnostima i mentalnim uzrastom.
– Fokus edukacijskih programa trebao bi biti fleksibilan i praktičan.
– Dizajnirane aktivnosti će biti efektivnije ako se provode u zajednici.
– Većina osoba s težim i teškim intelektualnim teškoćama ima
višestruke teškoće koje zahtijevaju usluge različitih profesionalaca
kao što su logopedi, fizikalni i okupacioni terapeuti.
– Ova skupina djece najveću korist će imati od integrirane terapije.
– Interakcija s vršnjacima bez teškoća omogućava bolje
razumijevanje i vodi ka normalizaciji ili socijalizaciji.
– Uključenost obitelji je veoma važan faktor jer velika većina ove
djece ostaje u okrilju obitelji, te je nužno provođenje treninga u
obiteljskom okruženju (Reddy i sur., 2007).

2.Položaj osoba sa intelektualnim teškoćama u BiH(zašto idalje nailaze na

prepreke i pored potpisivanja konvencije)

Stanje u Bosni i Hercegovini...

• Definiranje intelektualnih teškoća u Bosni i Hercegovini u službenoj
zakonskoj regulativi ne prati svjetske trendove.
• Obzirom na administrativnu podjelu zemlje na entitete, pitanja procjene i
utvrđivanja stupnja teškoće su na entitetskom nivou, a u Federaciji na
kantonalnom nivou.
• Dakle, može se zaključiti na na području Bosne i Hercegovine možemo
očekivati oko 12 definicija intelektualnih teškoća (definiciju za entitet
Republiku Srpsku, 10 kantonalnih definicija, te definiciju za Distrikt
Brčko).
 • “Pravilnik o procjeni sposobnosti oi određivanju podrške djeci s posebnim
potrebama”, Službene novine TK 2/15
Što su novine?
• Terminologija
– Termin “mentalna retardacija” zamjenjen terminom “intelektualne
teškoće”
• Definicija
– Prati svjetske standarde
– Nedostaje jedan kriterij. Koji?

3.Šta je edukacijsko-rehabilitacijska znanost?

DEFINICIJA EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKE ZNANOSTI (SPECIJALNE EDUKACIJE

I REHABILITACIJE):
1. NAUKA O ČOVJEKU SA ONESPOSOBLJENJEM (najkraća definicija)
2. NAUKA KOJA PROUČAVA UZROKE I FUNKCIONALNE POSLJEDICE
ОŠTЕĆЕNJА, INVАLIDNОSTI ILI ONESPOSOBLJENJA
3. NAUKA KOJA PROUČAVA SREDSTVA, METODE I PRINCIPE REHABILITACIJE
OSOBA S ONESPOSOBLJENJEM

4.Šta je oštećenje,onesposobljenje(eng.disability), ograničenje aktivnosti?

Oštećenje
 Oštećenje (eng. Impairments) u zdravstvenom smislu možemo definisati
kao "svaki gubitak ili nepravilnost psihološke, fiziološke ili anatomske
strukture ili funkcije" (WHO, Geneve, 1980.).
 Ova definicija Svetske zdravstvene organizacije sagledava sadržinu pojma
oštećenja više sa medicinskog aspekta ne cijeneći pri tom nivo "svakog
gubitka" i moguće vrijednosne sudove socijalnog okruženja koji se javljaju
u vezi s tim.
 Primer, za oštećenje, koji se najčešće navodi u literaturi je nedostatak
maloga prsta leve ruke kod profesionalnog violiniste. Dakle, ovaj
anatomski nedostatak objektivno postoji bez obzira na naš stav prema
njemu.
 U širem smislu reči oštećenjem možemo smatrati sve ono što ne
zadovoljava svrhu kojoj služi u svim uslovima funkcionisanja, ako je kao
takvo "postoji objektivno, što u ovom slučaju znači neovisno o
 vrijednosnim sudovima ili procjenama socijalne okoline" (Kovačević V. i
dr.,1988.).

Onesposobljenje
 Onesposobljenje (eng.disability) je skupni pojam, koji obuhvata
oštećenje, ograničenja aktivnosti i ograničenja sudjelovanja.
 Ošćenje je problem u tjelesnoj strukturi ili funkciji
 Organičenje u aktivnosti je teškoća u izvršavanju zadataka ili akcija
 Ograničenje sudjelovanja je problem s kojim se osoba susreće kada
je u pitanju uključenost u životne situacije

5.Zašto dolazi do promjene terminologije?

• termini vremenom dobivaju pežorativan i stigmatizirajući prizvuk, te gube

svoj prvobitni smisao
– Korištenje stigmatizirajuće terminologije za posljedicu je imalo
isključivanje osoba s intelektualnim teškoćama iz društvene
sredine.
– Not (2008) navodi da nam iskustva govore kako različitost u
terminologiji može narušiti dosljednost primjene zakona pa i
negiranje nekih povlastica, odnosno, pojedinih prava.
• Društvene promjene
– Do nedavno se u stručnim i naučnim krugovima koristio uglavnom
pojam „mentalna retardacija“.
– Pojam „mentalna retardacija“ predložen je od strane Američke
asocijacije za mentalnu retardaciju 1961. godine, a imao je za cilj
zamjenu starih termina kao što su „slaboumnost“, „idiotija“,
„mentalna subnormalnost“.
– Na engleskom govornom području danas se koristi pojam
„intelektualne teškoće“ (od 2006.), a i kod nas je sve šire prihvaćen
termin, iako se još uvijek

6.Osobine povijesnih razvojnih disciplina i

7.Koji su čimbenici uticali na promjenu odnosa društva prema osobama sa
onesposobljenjem kroz evolutivne faze (mozda i odg na 8 pitanje)

antička Grička i Rim (1.300 p.n.e do 476 n.e.)

 • stavovi prema osobama s intelektualnim teškoćama u vrijeme značajno
varirali (Harris, 2006)
– Grci i Rimljani vjerovali da su kongenitalne anomalije znak da
roditelji nisu zadovoljili bogove, te da su nekim slučajevima Grci
prakticirali čedoumorstvo.
• ova praksa nije bila toliko uobičajna koliko se ranije smatralo
• Harris (2006) ističe da je briga za osobe s intelektualnim teškoćama bila
dostupna samo onima koji su bili bogati i mogli si priuštiti tretman.
• Također, navodi da se u Rimskom carstvu roba sa intelektualnim
teškoćama zadržavali bogati u svrhu zabavljanja. Vjerovalo se da
zadržavanje takve osobe donosi sreću
Kršćanstvo
• dolazi do promjene odnosa društva, te počinje dominirati odnos
milosrđa.
– U Rimskom pravu se ističu i posebna prava osoba sa
onesposobljenjem.
– Harris (2006) navodi da je u 6 stoljeću nove ere u Justinianovom
zakoniku data klasifikacija osoba s onesposobljenjem, te su opisana
prava koja su povezana sa različitim tipovima onesposobljenja.
• Na primjer, osobama s mentalnim onesposobljenjem nije
dozvoljeno da sklapaju brak.
Srednje stoljeće
• obilježeno variranjem osnosa društva prema osobama s intelektualnim
teškoćama, a najveći utjecaj na taj odnos imala je Crkva.
• Početkom Srednjeg stoljeća, u nekim Evropskim zemljama vladalo je
mišljenje da su osobe s intelektualnim teškoćama nevinaščad, osobe bez
grijeha, i djeca Boga, te da trebaju zaštitu.
• Međutim, kasnije se smatra da osobe s intelektualnim teškoćama,
mentalnim bolestima, gluhoćom i epilepsijom imaju nadprirodne moći ili
da su opsjednuti đavolom.
– pokušajima liječenja temeljenim na religioznim idejama primjenom
egzorcizma.
– Za srednjostoljetni period karakteristično je progranjanje vještica i
pogubljivanje krivovjernika (jeretika),
– Spaljivanje na lomači
 – u medicinskim tekstovima toga doba nema demonologije, već se
zagovaraju prirodni uzroci mentalnih bolesti
– organiziraju se hodočašća za osobe s epilepsijom i mentalnim
bolestima
– uspostavljeni su hospisi u mnogim zemljama koji su inspirirani
manastirima, a osnivani su u Francuskoj, Siriji i Turskoj
• Sedamnaesto i osamnaesto stoljeće obilježeni su razvojem znanosti.
• 17. stoljeće donosi Doba razuma ili Prosvjetiteljstva.
– Zahvaljujući doprinosu Francis Bacon-a (1605), Isaac Newton i John
Locke (1690) razvio se je novi pristup zbrinjavanja i tretmana osoba
s onesposobljenjem (Harris, 2006).
• Značajan doprinos razumjevanju mentalnih bolesti dao je švajcarski
doktor Felix Platter (1536. – 1614.)
– dao je prvu klasifikaciju duševnih bolesti, a značajan je po tome što
je prvi odvojio duševna oboljenja od oštećenja inteligencije
• Značajno mjesto u promicanju pristupa i tretmana osoba s intelektualnim
teškoćama zauzima i poznati češki pedagog Jan Ámos Komenský (1592.‒
1670.).
– tvrdio da se ne može naći osoba s intelektualnim teškoćama kojoj
obrazovanje ne može pomoći u napredovanju
• 18 stoljeće
– Francuska i Američku revolucija - rezultirale bitnim promjenama u
odnosu između ljuskog društva i Boga
– promjene fokusa tretmana osoba s intelektualnim teškoćama, što
je rezultiralo školovanjem profesionalaca i to liječnika, nastavnika i
odgajatelja
– uspostava sve većeg broja škola i institucija diljem Evrope i SAD-a.
– Posljednih decenija 18. stoljeća
– Pillipe Pinel (1742. ‒ 1826.)
• koji je kao upravnik psihijatrijske bolnice ukazivao na jadne
uvjete u institucijama za tretman osoba s intelektualnim
teškoćama i mentalnim bolestima (Mutua i sur., 2011;
Ajdinski, 2007).
– Johann Heinrich Pestalozzi (1764. – 1827.)
 • koji je dao osnovne principe rada sa osobama s
intelektualnim teškoćama ističući značaj individualnog rada,
korištenje didaktičkih materijala, povezanost obučavanja sa
proizvodnjom
• Tijekom 19. stoljeća nastavljen je trend odraza društvenog odnosa na
prepoznavanje prava robova i osoba s mentalnim oboljenjima,
intelektualnim teškoćama, oštećenjem vida i sluha (Harris, 2010).
– Tijekom ovog perioda pojavio se je značajan broj osoba koje su
imale direktan i značajan utjecaj na razumijevanje intelektualnih
teškoća i programiranje rada s ovom populacijom.
• John Langdon Down (1826. ‒ 1896.) – Engleska
– dao je sveobuhvatan opis mongoloidnih individua
– predložio je prvu sveobuhvatnu klasifikaciju intelektualnih teškoća
utemeljenu na izjednačavanju razlika u odnosu na etničku
pripadnost (nije prihvaćena)
– Predložio je klasifikaciju idiotije na:
– kongenitalnu (idioti);
– slučajnu (idioti i slaboumni) i
– razvojnu (slaboumnost).
• Johann Jakob Guggenbuhl (1816. ‒ 1863.) – Švicarska
– radio s djecom s kretenizmom.
– 1842. otvara prvu instituciju za osobe s intelektualnim teškoćama u
planinskom dijelu Švicarske
– kretenizam može liječiti čistim planinskim zrakom, dobrom
ishranom, kupanjem, masažom i vježbanjem
– Zaslužan je za pokretanje sistematičnih instrukcija za osobe s
intelektualnim teškoćama.
• Jean Marc Gaspard Itard-a (1774. – 1838.)
– pokušaj obrazovanja "Avejronskog divljaka".
– Viktor (eng. Victori – pobjeda)
– Itard - „da prevede dječaka iz prirodnog u socijalni život sistemom
vježbanja“.
– Viktor – teže intelektualne teškoće
– Nije postigao ono što je planirao
 – Itardov rad s Viktorom je dokazao da je specijalna edukacija važna i
da se uz planiran i sistematičan rad može doći do napredovanja u
razvoju djeteta s oštećenjem
• pomoćnik Edouard Seguin (1812. – 1880.)
– Itardov učenik
– otvorio 1843. privatnu školu za idiote u kojoj je upotrijebio
„kombinaciju fiziološkog i moralnog tretmana idiota“
– On je smatrao da je svaka funkcija povezana s aktivnošću druge, i
ta povezanost pozitivno utječe na sve ostale funkcije u organizmu
– Seguin 1876. godine postao prvi predsjednik organizacije danas
poznate kao Američka asocijacija za intelektualne i razvojne
teškoće (American Associaton on Intellectual and Developmental
Disabilites – AAIDD)
• Radovima Itard-a i Seguin-a postavljeni su temelji odgoja djece s težim
intelektualnim teškoćama, te su bili osnova za kasniju pedagošku obradu
teže intelektualno ometene djece koju su razradili
– Jean-Ovide Decroly (1871. ‒ 1932.),
– Maria Montessori (1870. – 1952.) i
– Jean-Étenne Dominique Esquirol (1772. – 1840.)
• Maria Montessori (1870. – 1952.), ljekar i pedagog
– U Rimu otvara školu za djecu s intelektualnim teškoćama, gdje je
razvila metode kako da djeca napreduju bolje, da nauče pisati i
čitati.
– Njezin naveći uspjeh bio je kada su djeca iz njezine škole položila
prvi razred i postigla dobar uspjeh
– Montesori metoda: vježbe praktičnog života, vježbe
senzomotornog treninga i didkatičke vježbe.
– Najznačajnija karakteristika njezinog sistema je individualizacija u
radu.
– Jean-Étenne Dominique Esquirol (1772. – 1840.)
– značajan je po tome što razlikuje urođenu od stečene mentalne
retaradcije i razdvaja pojam demencije od mentalne retardacije.
– Uvodi termin umna zaostalost i daje klasifikaciju osoba s
mentalnom retardacijom na idiote, imbecile i umno zaostale
• Pod utjecajem ovih ideja počinju da se otvaraju zavodi i sanatoriji za
osobe s težim intelektualnim teškoćama gdje se je pored medicinskog
tretmana primjenjivao i odgoj i obrazovanje u granicama mogućnosti
štićenika.
• Harris (2010) navodi da dolazi do ekspanzije institucija za skrb o osobama
s intelektualnim teškoćama
• Samuel Gridley Howe (1801-1876)
– uspostavlja intervenciju za osobe s intelektualnim teškoćama u
„stambenim“ školama (društvena i skrbnička intervencija, kao i
trening za posao).
– Howe i Seguin su se protivili doživotnoj institucionalizaciji.
• Vjerovali su da osobe s intelektualnim teškoćama trebaju biti
stimulirane tako da im se dozvoli da žive u zajednici među
osobama tipičnog razvoja, a ne da budu izdvojene u grupe
daleko od ostatka društva.
• Dorothea Lynde Dix (1802. – 1877.), Amerika
– radila kao zastupnik osoba s intelektualnim teškoćama i drugih
„nesretnika“ koji su trebali brigu i zaštitu države.
• Od najtežih slučajeva intelektualnih teškoća polako se prešlo na lakše
slučajeve.
– Javljaju se psihološke studije doktora Johann Christan Reil, (1759.
– 1813.) u kojima je istakao da umjesto domova za duševne
bolesnike treba otvarati domove „psihičke terapije“, u kojima
osobe s intelektualnim teškoćama neće biti izolirane već liječene u
normalnoj sredini.
• Tu ideju podržavaju i njemački pedagozi i psiholozi Langerman, Kern i
drugi, pa se stvara ideja dr Feringa o otvaranju specijalne škole za djecu s
intelektualnim teškoćama,
• Ta ideja će naći primjenu u otvaranju prvih pomoćnih odjeljenja u Haleu
1859., Saksonskoj Kamenici 1860., a zatim i u osnivanju prve pomoćne
škole u Drezdenu 1876. godine (Stošljević, 1998).
• Sada je težište rada prenijeto s djece s težim intelektualnim teškoćama na
djecu s lakšim intelektualnim teškoćama, što je praktično značilo da su se
specijalne škole oslobodile medicine i postale čisto pedagoške ustanove
– Interesovanje za ovu populaciju pedagoga i promjena odnosa
 – Razvijanje posebnih, “specijalnih”, škola
• Opšta karakteristika je da su specijalne škole najzad stekle
svoje pravo građanstva i u mnogim zemljama ušle u
jedinstveni školski sustav

Dvadeseto stoljeće
– obilježava usmjeravanje istraživanja na konstruiranje testova za
mjerenje inteligencije.
– 1905. dva francuska liječnika, Alfred Binet i Theodore Simon,
razvila psihometrijski test.
– Konstruiranim testom autori su željeli izvršiti selekciju djece u
specijalne škole na temelju njihovih sposobnosti (Harris, 2006).
• Značajne promjene s obzirom na potrebu kvalitetne brige za invalidne
osobe i njihova što smislenijeg osamostaljivanja, promatrajući i njihove
potrebe, javljaju se u dvadesetom stoljeću.
– Ujedinjenih Naroda i
– donošenje Deklaracije o ljudskim pravima (1948)
• pridonosi sustavnijem promoviranju ljudskih prava na
međunarodnoj razini
• Usvojen je veliki broj deklaracija, konvencija i drugih dokumenata koji
omogućavaju ostvarivanje temeljnih ljudskih prava osobama s
oštećenjima i razvojnim teškoćama, a neki od njih su:
• Europska konvencija o ljudskim pravima usvojena 1950.
• Europska socijalna povelja usvojena 1961., a na snagu stupila 1965.
• Deklaracija o pravima osoba s mentalnom retardacijom (Rezolucija 2856)
usvojena 1970. od strane Organizacije ujedinjenih nacija.
• Deklaracija o pravima invalida, usvojena 1975. od strane generalne
skupštine Organizacije ujedinjenih nacija.
• Standardna pravila za izjednačavanje mogućnosti hendikepiranih osoba,
usvojena 1993. od strane Organizacije ujedinjenih nacija (1993.:
Rezolucija 48/96.).
• Delhijska Deklaracija Organizacije ujedinjenih nacija o pravima osoba s
mentalnom retardacijom usvojena 1995.
• Usporedo s razvojem zakonodavne zaštite, mijenjala se teorija i praksa
rehabilitacije osoba s razvojnim teškoćama.
 • Teodorović i Bratković (2001) navode da ključni procesi koji su
sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća tome pridonijeli
jesu
– socijalna integracija (Cloerkes, 1997) i
– normalizacija (Wolfensberger, 1972; 1983).
• Koncept normalizacije formulirao je Šveđanin Bengt Nirje tijekom 1970-
tih.
– Zalagao je se za normalizirana iskustva u zajednici za osobe s
intelektualnim i razvojnim teškoćama, uzimajući u obzir stupanj
oštećenja svake osobe, individualne kompetencije i zrelost.
– Smatrao je da ove osobe treba doživljavati kao osobe sa svim
potrebama i zahtjevima kao i bilo koje druge osobe (Harris, 2010).
• Koncept normalizacije sadržavao je načelo najmanje restriktvne
alternatve,
– kojim se ističe potreba ograničavanja specijalnih intervencija u
životu pojedinca na onaj minimum što ga zahtijeva njegovo
oštećenje
– Ovo načelo osobi priznaje pravo da živi u sredini koja joj daje
maksimalnu podršku i minimalno ograničava njezinu slobodu.
• U devedesetim se godinama javlja filozofija inkluzije koja zahtijeva
potpuno izjednačavanje prava osoba s teškoćama u razvoju s pravima
„prosječne populacije“, zahtijevajući i njihovo sveobuhvatno uključivanje
u društvo
(Forest, 1993; Pearpoint i sur., 1992; prema Teodorović i Bratković, 2001).
• Proces inkluzije još uvijek traje.

8.Koja tri procesa su obilježila prelazak iz srednjeg u novo stoljeće?

o integracija, normalizacija i inkluzija

?9.Definicija oligofrenologije(Ajdinski)

• Znanost o intelektualnim teškoćama ne može se definirati bez

sagledavanja definicije edukacijsko-rehabilitacijske znanosti kao znanosti
o osobama sa onesposobljenjem i mogućnostima njihove rehabilitacije
10.Zadaci znanosti o intelektualnim teškoćama

• Stošljević (1998) ističe da zadaci znanosti o intelektualnim teškoćama

prozilaze iz definicije i predmeta i da mogu biti opšti i specifični, a po
njemu su najvažniji:
1. Teorijska razrada znanosti kroz sva područja teorije (povijest,
metodologiju, epistemiologiju, terminologiju itd.).
2. Proučavanje biopsihosocijalne strukture osoba s intelektualnim
teškoćama.
3. Proučavanje i unapređivanje sustava odgoja, obrazovanja i rehabilitacije
osoba s intelektualnim teškoćama.
4. Proučavanje i obogaćivanje društvenih, tj. socio-ekonomsko-kulturnih
faktora koji utječu na socijalnu integraciju mentalno retardiranih osoba.

11.Definicija IT po Američkoj asocijaciji za IT

• Prema najnovijem Priručniku AAIDD 2010. definicija glasi:

– „Intelektualne teškoće se karakteriziraju značajnim ograničenjima
u intelektualnom funkcioniranju i adaptvnom ponašanju izraženim
u konceptualnim, socijalnim i praktčnim adaptvnim vještnama.
Ovo onesposobljenje potječe prije 18. godine života“

12.Tri kriterijuma za dijagnostikovanje IT po Američkoj asocijaciji

Prema Američkoj asocijaciji za intelektualne i razvojne teškoće (2010)
• U Priručniku AAIDD (Schalock i sur., 2010) ističe se da dijagnosticiranje
intelektualnih teškoća uključuje zadovoljavanje tri kriterija:
(a) značajna ograničenja u intelektualnom funkcionisanju,
(b) značajna ograničenja u adaptivnom ponašanju i
(c) nastaje prije 18 godine života

13.Šta podrazumijeva socijalna domena?

Socijalna domena ukljucuje svijest o mislima drugih, iskustva , empatiju,

interpersonalne komunikacijske vjestine, sposobnosti uspostavljanja
prijateljstava i socijalnu prosudbu.
14.Šta je etiologija?

• Etiologija (grč. airia: uzrok + -logija: znanost) u najširem smislu označava

ispitivanje o uzrocima određenih pojava.

15.Etiološki uzroci po razdobljima

Etiološke faktore dijeli na:

• Prenatalne uzroke
– koji uključuju genetičke sindrome (varijacije sekvenci ili varijacije
broja kopija koje uključuju jedna ili više gena; kromozomske
poremećaje), urođenje poremećaje metabolizma, malformacije
mozga, mentalne poremećaje (uključujući bolesti posteljice) i
sredinske utjecaje (alkohol, druge droge, otrovi, teratogeni).
• Perinatalni uzroci
– uključuju različite događaje povezane sa porodom koji vode ka
neonatalnoj encefalopatiji.
• Postnatalni uzroci
– koji uključuju hipoksijske ishemijske povrede, traumatske povrede
mozga, infekcije, poremećaje demijelinizacije, poremećaje
oduzimanja (npr. infatilni spazmi), tešku i hroničnu socijalnu
deprivaciju i toksične metaboličke sindrome i intoksikacije (npr.,
olovo, živa).
• Uzroci intelektualnih teškoća biti će objašnjeni u odnosu na vrijeme
njihova djelovanja na osobu.
• Razlikujemo tri razdoblja i to:
– Prenatalno
– Perinatalno
– Postnatalno

16.Podvuci šta ne pripada perinatalnim uzrocima

Perinatalni uzroci
• Djeca sa niskom porođajnom težinom (manje od 2 kg)
– sklonija pojavi zaostajanja u mentalnom razvoju što može voditi ka
intelektualnim teškoćama.
 • Rođenje prije vremena (bebe rođenje između 24 i 34 tjedna trudnoće).
• Anoksija (nedostaka kiseonika) odmah nakon rođenja je jedan od uzroka
intelektualnih teškoća
• Omatanje pupčane vrpce oko vrata novorođenčeta.
• Grubo korištenje pinceta i instrumenata tjekom poroda.
• Traumatski poremećaji glave novorođenčeta prilikom porođaja kada beba
zauzme neki od neprirodnih položaja.
• Prolongiran porod, također može voditi ka pojavi intelektualnih teškoća.
• Toksikemija u trudnoći uz visok krvni tlak također se ubraja u perinatalne
uzroke intelektualnih teškoća.
• Hemoragije ili krvarenja u mozgu novorođenčeta mogu voditi ka
intelektualnim teškoćama.
• Izražena žutca kod novorođenčeta zbog različitih uzroka može voditi ka
intelektualnim teškoćama.
• Anestetci ili ublaživači bolova dati majci prilikom poroda mogu biti jedan
od uzroka intelektualnih teškoća.
• Abnormalan položaj fetusa u uterusu može voditi ka komplikacijama
tijekom poroda koje mogu rezultirati intelektualnim teškoćama.

17.Šta je incidenca?
• Za razliku od prevalence koja se odnosi na sve slučajeve neke bolesti u
konkretnoj populaciji, incidenca sagledava samo nove slučajeve bolesti u
nekom vremenskom intervalu (najčešće je to jedna kalendarska godina).

18.Prevalenca intelektualnih teškoća u opštoj populaciji (1,5 % više

muškarci,blaže,umjerene,teže i teške)

19.Tabela TEŠKE - Mogu da se obuče samoposluživanju i jednostavnim

radnjama, ali samo pod nadzorom
- Čula su prilično oštećena
- Komunikacija je slabo razvijena
- Motorika je slabo razvijena
- Govor je slabo ili nikako razvijen
- Primarni nagoni su znatno oštećeni
- Prisutna su telesna, motorna i neurološka oštećenja više nego u kategoriji
UMR.
20.Konceptualna domena osoba sa umjerenim IT

Konceptualne vještine
• Tijekom razvojnog perioda konceptualne vještine značajno zaostaju u
odnosu na vršnjake.
• U predškolskom dobu jezik i pred-akademske vještine razvijaju se
usporeno.
• U školskom dobu napredovanje u čitanju, pisanju, matematici i
razumijevanju vremena i novca javljaju se sporije i značajno zaostaju u
odnosu na vršnjake.
• U odrasloj dobi, razvoj akademskih vještina je obično na elementarnom
nivou i potpora je potrebna u upotrebi svih akademskih vještina na poslu
i osobnom životu.
Stalna potpora na svakodnevnom nivou je potrebna kako bi se izvršili
konceptualni zadaci svakodnevnog života, i druge osobe mogu preuzeti ove
odgovornosti u potpunosti.

21.Objasni kako su se istočne zemlje bolje ophodile prema slijepim osobama u

odnosu na zapadne

 Juan Luis Vives prvi put je 1526. godine govorio o mogućnostima slijepih i
predstavio ideju da su i oni sposobni za rad. To je u ono vrijeme bilo vrlo
radikalno mada se ni tada nije došlo do spoznaje o tome da slijepi mogu
samostalno da brinu o sebi.
 U istočnim zemljama slijepi su imali znatno povoljniji položaj jer su
ovakve ideje tamo već uveliko bile praksa.

22.Ko je L.Braj i po čemu je poznat?

Luj Braj (fr. Louis Braill, 4. januar 1809, Kupvrej kod Pariza — 6. januar 1852,
Pariz) je bio francuski učitelj koji je 1829. izumio sistem pisma za slijepe, Brajevu
azbuku (Brajevo pismo).
e
BRAJEVO PISMO se sastoji od 6 tačkica i crta koje čine 63 kombinacije. Brajevim
pismom se mogu
pisati slova, brojevi, matematički simboli, hemijski simboli, muzičke note i
simboli, kao i znaci
interpunkcije. Da bi se Brajevo pismo koristilo slepa deca moraju prvo da se
pripreme tj. obuče.
Priprema za početno čitanje i pisanje obuhvata najpre upoznavanje sa
šestotačkom, držanje
prstiju i ruku pri čitanju, savladavanje tehnike praćenja redova pri čitanju, ali i
savladavanje tehnike
prelaska sa reda na red. Važno je i dobro držanje tela pri čitanju i pisanju, a
bitno je i upoznavanje
sa Brajevom mašinom.

23.Od koje riječi je nastala riječ tiflologija i šta znači?

TIFLOS = grčki SLEP ; LOGOS = NAUKA

24.Posebni ciljevi i zadaci oštećenja vida?

- Da proučava karakteristike lica oštećenog vida

- Da proučava puteve i uslove kompenzacije i korekcije nedovoljno razvijenih
funkcija vida
- Da odredi sadržaje, obim i metode rehabilitacije (i edukacije)

25.Šta je tiflologija?

TIFLOLOGIJA je defektološka naučna disciplina koja proučava zakonitosti

razvoja, rehabilitacije (i
edukacije) slepih i slabovidih lica, odnosno lica sa vizuelnim oštećenjima.
PREDMET TIFLOLOGIJE je rehabilitacija slepih i slabovidih lica.

26.Zašto se ističe da je čovjek vizuelno biće?

 Vid je čovjekovo najbogatije osjetilo, ono ga povezuje sa svijetom i

njegovim bogatstvom slika. «Tko bi povjerovao da tako mali prostor može
da sadrži slike čitavoga univerzuma?»
 Vid je vrlo važan za pojmovni razvoj. Vid ima važnu ulogu u razvoju pojma
objekta, u shvaćanju da neki predmet postoji, traje i onda kada nestaje iz
neposrednog opažanja. Vid omogućava identifikaciju objekata, događaja i
ljudi, mnogo uspješnije nego drugi senzoričko – perceptivni kanali
(Warren, 1981).
27.Postotak slijepih i slabovidnih u oštoj videćoj populaciji

285 miliona ljudi ima ostecenje vida od toga je 39 miliona slepo.

?28.Podjele sljepoće(prema etiologiju, stepenu oštećenja,uzrastu)

 Totalno sljepilo je takvo sljepilo gdje je osoba potpuno izgubila osjet

svjetla (amauroza), nasuprot tome, praktično sljepilo je takvo sljepilo,
gdje osoba ne razlikuje svjetlo od tame, predmete, izgled lica. Poput
kamere, oko se usmjeri, fokusira i prilagodi promjenama svjetla. Kao i
svaki organ tako i oko, raste, razvija se, umara i stari. Kako dobro oko, vidi
pomaže da otkrijemo njegovo pravo stanje. Kao što nam oko otkriva
tragove o njegovom stanju, također nam otkriva i stanje cijeloga tijela
 Praktčno slijepa osoba je ona osoba koja razlikuje svjetlo od tame,
primjećuje pokrete ruku na udaljenosti 1-2 metra, ali ne može da
prepozna predmete, izgled lica, ima očuvan vid i preko 6/24 na jednom ili
oba oka, ali sa koncetričnim suženim vidnim poljem do 20 stepeni. Ove
osobe su pravno i socijalno izjednačene sa totalno slijepim osobama.
Prema međunarodnoj klasifikaciji oštećenja, invaliditeta i hendikepa Svjetske
Zdravstvene Organizacije, oštećenja vida su sljepoća i slabovidnost (2000).

Sljepoća se prema stepenu oštećenja vida dijeli na:

potpuni gubitak osjeta svjetla (amauroza) ili na osjet svjetla bez, ili sa
projekcijom svjetla;
 ostatak vida na boljem oku, uz najbolju moguću korekciju do 0,02
(brojenje prstiju na udaljenosti od 1 metra) ili manje;
 ostatak oštrine vida na boljem oku, uz najbolju moguću korekciju od 0,02
do 0,05;
 ostatak centralnog vida na boljem oku, uz najbolju moguću korekciju do
0,25 uz suženje vidnog polja na 20 stepeni ili ispod 20 stepeni;
 koncentrično suženje vidnog polja oba oka sa vidnim poljem širine 5
stepeni do 10 stepeni oko centralne fiksacijske točke;
 neodređeno ili nespecificirano.
 Sljepoćom u smislu potrebe edukacije na Brailleovom pismu, smatra se
nesposobnost čitanja slova ili znakova veličine “Jaeger 8”( font 20) na
blizinu.
 Radi razlikovanja u definisanju oštećenja vida pokazatelji o prevalenci
oštećenja vida su još uvijek nepouzdani i u većini zemalja ne postoji propis o
obaveznoj evidenciji istih. Stoga su i pokazatelji različiti u različitim zemljama.

Prema uzrastu kojem je nastala, slijepoća se dijeli na:

 sljepoća od rođenja,
 sljepoća od ranog djetinstva,
 sljepoću nastalu u školskom ili odrasloj dobi,
 sljepoću nastalu u dobi zrelosti,
 sljepoći nastalu u poznim godinama i starosti.

Prema etiologiji, sljepoća se dijeli na stečenu i urođenu sljepoću.

?29.Kakva je praktično slijepa osoba?

Slepim se smatra lice koje na boljem oku sa korekcijom ima oštrinu vida manju
od 0.05 (5/100), kao i lice sa centralnim suženjem vidnog polja manjim od 10°.

30.Kongenitalna oštećenja nastaju u...

Kongenitalna oštećenja nastaju u prenatalnom periodu ili su začeta u
prenatalnom periodu. Ova
oštećenja su najčešće vrlo diskretno ispoljena na ronenju. Bebe imaju lutkast
pogled i fizički
uglavnom izgledaju uredu, menutim pogled je ukočen, retko trepću i nema
reakcije na svetlost i
tamu. Kongenitalna oštećenja vida su rezultat delovanja sredinskih i/ili
genetskih faktora.

31.Pod slabovidnošću podrazumijevamo...

Slabovidim se smatra lice koje na boljem oku sa korekcijom ima oštrinu vida
izmenu 0.05 (5/100) i 0.3 (3/10) i pod uslovom da je smanjenje vidne
sposobnosti
definitivno. Slabovidost se deli u 3 kategorije:
- niska slabovidost
- srednja slabovidost
- visoka slabovidost koja je najlošija i ide ka slepilu
32.Danas...preko 3% cjelokupnog stanovništva otpada na funkcionalne
ampliopije

recenica iz skripte: Danas se po svjetskim statistikama racuna da preko 3%

cjelokupnog stanovnistva otpada na prazno(funkcionalne ampliopije),

33.Normalna refrakcija-EMETROPIJA

ZA NORMALAN VID JE NEOPHODNO:

_ Dobra oštrina centralnog vida
_ Normalna širina vidnog polja
_ Kolorni vid
_ Mogućnost adaptacije oka na svetlost i tamu
_ Binokularni vid
OŠTRINA CENTRALNOG VIDA je sposobnost oka da jasno i precizno vidi sitne
detalje, odnosno
oštrina vida je sposobnost oka da se dva sitna i menusobno bliska detalja jasno
vide kao
razdvojeni. Za ovu funkciju zadužen je centralni deo mrežnjače, odnosno retine.
Na čitavom
očnom dnu samo centralna jedinica u sredini žute mrlje na retini može da
odgovori ovom zahtevu.
Na tom mestu su nervne ćelije mrežnjače koje se nazivaju čepići i izuzetno su
pravilno
rasporenene i zbijene na malom prostoru, dok su ostali slojevi mrežnjače
razmaknuti.
Oštrina vida se ispituje pojedinačno za svako oko i za to se koriste tzv. VIZUS
TABLE. Oštrina vida
se odrenuje kroz odnos ispitivanog – bolesnog oka sa zdravim okom:
V = d / D npr. V = 10 / 100 = 0.1
Normalan vizus je 1 i ispituje se sa udaljenosti od 6 metara.

34.Myopis

Myopia (kratkovidnost)
Miopija je refrekciona greška kod koje svjetlosni zraci idu paralelno, poslije
prelamanja padaju ispred žute mrlje. Uzrok može biti duža očna jabučica (veća
od 24 mm) ili prejak lom dioptričkog aparata oka. Osoba sa miopijom ne vidi
jasno na daljinu.
Terapija se vrši upotrebom konkavnih (rasipnih) sočiva.
Pored sočiva preporučuje se terapija sa vitaminom A,B,C,D a kod stariji osoba i
E, obezbjeđivanje dobrog radnog konfora, pri čemu se podrazumjeva dobro
svijetlo povremeni odmor i dr.

35.Šta je anizometropija?
Anizometropia je različito stanje refrakcije dva oka. Slično ambiopiji javlja se
češče kod hymertropa nego kod drugih refrekcionih anomalija i može nastati
tokom života, bilo usljed zaostatka jednog oka u razvitku ili usljed nastajanja
različito jake miopije (Blagojević, 1989).

36.Šta su blindizmi?

 Ispitivanjem osoba sa teškim oštećenjima vida primjećene su neke

osobitosti, neobičnosti u njihovoj motorici, koji neki zovu blindizmima, a
neki stereotipnim ponašanjem. Te osobitosti obuhvaćaju širok raspon od
malih pokreta pojedinih dijelova tijela, kao što su npr. Trljanje očiju,
okretanje glave, gestikulacija rukama, pa sve do velikih pokreta kao što je
njihanje. Glavna osobina tih pokreta je njihovo ponavljanje (Stančić,
1991).

37.Veliki značaj kod beba oštećenog vida je neverbalna komunikacija.

reba samo dopuniti neverbalna( Veliki znacaj kod beba ostecenog vida je
neverbalna komunikacija

38.Šta sve mora biti omogućeno da bi se školovalo slabovidno dijete?

Važno je istaknuti da učenici s oštećenjem vida na nastavi funkcioniraju vrlo

slično redovnim učenicima.
Tonković (u tekstu "Psihopedagoški profil slijepog djeteta", Socijalna misao,
Zagreb) navodi karakteristike takve djece:
- Neka učenik s oštećenjem vida sjedi u prvoj klupi.
- Obavijestite ga o svim promjenama u organizaciji prostora (na primjer
drugačiji raspored klupa, novi ormar, i slično).
- Pobrinite se da Vas učenik s oštećenjem vida uvijek dobro čuje. Sadržaj
koji pišete na ploču izgovarajte glasno da Vas učenik s oštećenjem vida
može slijediti i zapisivati bilješke.
 - Pri davanju uputa budite konkretni, precizni i kratki (na primjer umjesto
"ovdje" ili "tamo" koristite "ispred tebe", "pored tebe", "s tvoje
lijeve/desne strane").
- Koristite bez ustručavanja riječi poput: gledaj, vidiš, pogledaj, i slično.
Dajte mu dovoljno vremena za korištenje nastavnog materijala.
- Pri demonstriranju kad god je moguće koristite stvarni predmet o kojem
govorite
- Osigurajte mu individualni materijal za pojedine nastavne jedinice.
- Nastojte provjeriti da li Vas je učenik razumio.
- Odvojite koju minutu za individualni rad.
- Ponekad mu provjerite urednost pod školskom klupom. imajte uvijek na
umu da dodir i sluh slijepom djetetu zamjenjuju vid.
- Uključite ga u sve aktivnosti razreda jer on to može.

39.Zadaci ERZ

ZADACI ERZ
 Otkrivanje uzroka pojave i posljedice oštećenja
 Istraživanje uslova nastanka onesposobljenja
 Verifikacija sadržaja, obima, metoda, rehabilitacije
 Razrada principa i sredstava rehabilitacije

40.Stošljević smatra.....(biopsihosocijalni faktori i odgoj,obrazovanje i

rehabilitacija)

Stosljevic smatra da je predmet proucavanja oligofrenoloske nauke s jedne

strane pa prazno( biopsihosocijalni fakti) koji determinisu i diskriminisu osobe s
IT, a sa druge strane predmet proucavanja znanosti o IT je prazno( odgoj,
obrazovanje i rehabilitacija ovih osoba).