Professional Documents
Culture Documents
Skripta UBZP
Skripta UBZP
Skripta UBZP
-Interna skripta-
1 Zaštićeni prostori
2 Klijališta i proračun potrebne površine klijališta za proizvodnju presadnica
3 Uzgoj presadnica u klijalištima
4 Unutrašnje instalacije u zaštićenim prostorima
5 Svjetlost i dodatno osvjetljavanje zaštićenog prostora i proračun potreba
za dodatnim osvjetljavanjem
6 Toplina, zagrijavanje zaštićenog prostora i proračun potreba
7 Ventilacija
8 Navodnjavanje
9 Gnojidba
10 Tlo i supstrati
11 Sistem uzgoja bilja u zaštićenim prostorima bez tla (Soilles culture)
12 Uzgoj presadnica salate u specijaliziranim rasadnicima
13 Uzgoj komercijalnog povrća na primjeru graha mahunara
14 Uzgoj mačuhica
15 Uzgoj pelargonije
16 Uzgoj božićne zvijezde
Literatura
Spisak tablica
Spisak fotografija
2
1 Zaštićeni prostori
Zaštićeni prostor je naziv za veći broj različitih, po obliku i veličini, objekata namijenjenih
proizvodnji povrća, cvijeća, jagoda, aromatičnih vrsta i presadnica u vrijeme kada to nije moguće
uzgojiti na otvorenom polju. To su objekti obloženi transparentnim materijalima (staklom,
plastičnim pločama ili folijama) za uzgoj bilja. Proizvodnja povrća u Hrvatskoj ~60 000 ha, 3 %
od toga je pod zaštićenim prostorom. U svijetu 0,5 miliuna ha zaštićenog prostora, najviše na
Dalekom istoku i mediteranskom području. Proizvodnja bilja na otvorenom ovisi o klimi,
sezonskog je karaktera. Pravilnim izborom geografskog položaja, klimatskih i uvjeta tla
proizvodnja povrća je moguća tijekom cijele godine.
Zaštićeni prostor omogućava biljkama optimalne uvjete rasta i razvoja tijekom cijele godine.
Uzgoj povrća je izvan sezone i moguće planiranje dinamike dospijevanja, moguć je uzgoj bez tla
u sustavu staklenika ili plastenika i na kamenitim terenima. Zaštićeni prostor omogućuje
prezimljavanje bilja osjetljivog na niske temperature.
1.1.2 Nedostaci
Hrvatska ima potencijala za proizvodnju povrća u zaštićenim prostorima ali oni se ne koriste u
dovoljnoj mjeri. Razlozi su različiti i kreću se od visokih ulaganja do nestabilnosti tržišta, visokih
cijena repromaterijala, nepovoljnih kredita, visokih troškova proizvodnje.
3
Tablica1.1.3-1 Procjena proizvodnje povrća za tržište u svježem stanju u zaštićenim prostorima
po županijama (DZS, 2005.).
Prema podacima CIPA iz 2003. godine u svijetu je zabilježene sljedeće površine pod zaštićenim
prostorima:
Tuneli i plastenici:
Akumulacija topline u stakleniku se ostvaruje tako što sunčevi zraci (zraci kratkih valnih duljina)
prolaze kroz staklo i dospjevaju na biljke, tlo i predmete u stakleniku, apsorbiraju se i zagrijavaju
biljke, tlo i predmete koji isijavaju tu toplinu. Isijana toplina su zraci dugih valova (infracrvene
zrake). Toplina se u zaštićenom prostoru podiže, dolazi do pokrovnog materijala zaštićenog
prostora, djelomično se apsorbira a najvećim dijelom se reflektira. Znači, toplotni zraci ne
prolaze kroz staklo ili foliju, toplina se akumulira i temperatura se u stakleniku povećava. Staklo
propušta zrake između 320 i 2900 nm, ostalo zračenje, toplotno zračenje samo djelomično
apsorbira. Ta činjenica i činjenica da biljke i tlo zrače dugotalasne, infracrvene zrake koje ne
prodiru kroz staklo nazad u atmosferu objašnjavaju zagrijavanje zraka u stakleniku ili plasteniku.
5
Slika 1.1.2-1: Toplotni efekt ili učinak staklenika
-Izbor lokacije
-Razmještaj proizvodnih površina i pratećih objekata
-Proračun potrebe radne snage
-Troškovnik investicija tj. ekonomska isplativost
1.Tržište
2.Klima
3.Reljef
4.Tlo
5.Mogućnost navodnjavanja i kakvoća vode
6.Izvor energije za grijanje
7.Komunalna infrastruktura
6
lokacija treba biti u zaklonu, zaštićena od vjetra (utjecaj na temperaturu u zaštićenom
prostoru)
zaklon može biti ograda, šume, voćnjaci, drvoredi, drugi građevinski objekti itd.
Zbog specifičnih uvjeta uzgoja i intenzivnog korištenja, tlo u plasteniku podliježe promjenama.
Za uzgoj u zaštićenom prostoru poželjna su lakša tla sa nižim % gline i praha sa nešto krupnijom
frakcijom pijeska. Tla koja sadrže više od 25 % gline spadaju u teža tla i manje su povoljna za
proizvodnju u zaštićenim prostorima. Crvenica sadrži > 30 % gline i osobito treba voditi računa o
sadržaju organske tvari, ona zahtjeva redovnu gnojidbu organskim gnojivima: stajskim gnojivom,
kompostima, unošenjem tresetnih supstrata i sl.
Za proizvodnju povrća od velike važnosti je zadovoljavajući sadržaj organske tvari u tlu koji
ovisi o sadržaju gline:
Tla sa manjim sadržajem organske tvari treba popraviti višegodišnjim unošenjem stajskog
gnojiva. Osim sadržaja organske tvari, treba voditi računa o sadržaju i obskrbljenosti tla s
hranjivima. Tablica 1.3.1.1-1 daje prikaz kategorija pskrbljenosti tla hranjivima.
slaba 5 30 30
srednja 5-8 30-60 30-60
dobra 9-11 60-90 60-90
vrlo dobra 12-14 90-120 90-120
obilna 15-17 120-150 120-150
prekomjerna 18-20 150-200 150-200
toksična >20 >200 >200
Tlo za uzgoj povrća u plastenicima mora biti neutralne do blago kisele reakcije (pH 6,6-7,5). Tla
niske pH vrijednosti treba kalcificirati. Kalcifikacija se obavlja mljevenim kalcijevim
7
karbonatom CaCO3. Potrebne količine CaCO3 za popravak pH vrijednosti su navedene u tablici
1.3.1-2.
pH Potrebna količina
CaCO3 kg/1000 m2
< 4,5 1000-1200
4,5-5,5 750-1000
5,0-5,3 500-750
5,3-5,6 250-500
Pri planiranju proizvodnje potrebno je analizirati potrebe za radnom snagom (sezonski radnici,
viša stručna sprema, savjetodavna služba u blizini?) i analizirati u kojem vremenskom periodu
(za sadnju povrća, berbu, sortiranje, plasman na tržnici itd.).
Plan podizanja zaštićenog prostora mora sadržavati troškovnik investicija i preliminarnu analizu
ekonomske isplativnosti odabranog tipa i vrste proizvodnje.
Nosivi elementi
- Temelj - beton širine 15 i visine 25 cm
- konstrukcija- pocinčani čelik (stupci nosači- razmaknuti po 3 m po dužini i 3,20 m poprečno)
- stupci su vezani gredama (čelik ili aluminij)
- bočni i krovni nosači stakla su od pocinčanog lima
- debljina stakla na krovnim površinama je 5 mm a na bočnim 3 mm
- staklo je povezano silikonskim kitom i metalnim spojnicama
9
-Silikonski kit
-spajalica
-nosač stakla pocinčani lim
-stako
-Staklo
-Plastični materjali
2.2.1 Staklo
Podjela stakla
10
Podjela Karakteristike
Termoplasti makromolekuli u obliku konca koji međusobno nisu spojeni
-zagrijavanjem se mogu savijati i promjeniti oblik
2. Duroplasti
Poliester, nezasićen UP lakovi
Poliester, pojačan staklom GFUP ploče
11
PE folija PVC folija EVA folija
Cijena Najniža 3-4 x veća od PE Nešto skuplja od PE i ovisi o
sadržaju vinilacetata
UV propusnost da ne Ne
Literatura:
Schachweh (1984)
CIPA, (2003.)
12
3. Tipovi zaštićenog prostora
- Individualna zaštita
- malčiranje
- prekrivanje perforiranim materijalima
- mini tuneli
- niski i visoki tuneli
- plastenici
- klijališta
- staklenici
3.2 Malčiranje
Malčiranje je prekrivanje zemlje različitim organskim i umjetnim materijalima, npr. folijama.
Postoje različite folije za malčiranje.
- Crnom PE folijom
- PVC folijama
- papirnim folijama
- bio-razgradivim folijama
- živi malč
13
- plodovi se nalaze na foliji pa su čisti
Bijela neprozirna folija- za održavanje optimalne temperature tla- kod uzgoja salate
- -donja strana je crna, gornja bijela. Bijela boja reflektira svijetlo, osvjetljuje biljke i ne
dopušta prekomjerno zagrijavanje tla
- -povećan intenzitet fotosinteze
Na tržištu se agrotekstili za prekrivanje usjeva nalaze pod imenom Agryl, Lutrasil ili Vrteks
- poluprozirne tanke folije propusne za svjetlo, zrak i vodu
- ne oštećuje biljke
- težine 10-15-17 g/m2
- temperatura ispod njih je 1-2°C viša
- uporaba višegodišnja –do 3 sezone
Ovaj vid zaštite bilja se koristi protiv kasnih mrazeva u proljeće ili ranih mrazeva u jesen. U
tablici su prikazane kulture, vrijeme primjene i vrijeme uklanjanja perforiranih folija ili
agrotekstila.
14
Tablica 3.3-1. Primjena folija za direktno prekrivanje nasada
Matovilac
Špinat
od početka veljače prije same berbe
Ozima salata
15
3.4 Tuneli
3.4.1 Mini -niski tuneli: lučnog oblika; lučni nosač = od žice, PVC cijevi ili drveni. Dužina
lukova iznosi min. 140 cm i više, postavljaju se na odstojanju 1 m, ukopaju se u zemlju 10-15 cm
i pokriju folijom debljine 0,1 mm.
visina 40 – 50- 60 cm
širina 100 - 150 cm
dužina 10-12 m
Nedostatak niskih tunela je mala zapremina objekta pa su kolebanja u temperaturi vrlo velika.
Zbog svoje male zapremine ovo je relativno nepovoljni zaštićeni prostor. Koristi se za uzgoj
komercijalnog nisko rastućeg povrća (krastavac, lubenica, dinja) ili npr. po 2 reda povrća (mrkva,
kupus) ili ili za proizvodnju presadnica. Niski tuneli se koriste sve do prestanka opasnosti od
mraza, nakon čega se uklanja i povrće nastavlja rast na otvorenom.
16
Slika 3.4.3-1: Prikaz konstrukcije visokih tunela
Mogu biti:
- pojedinačni
- blok-plastenici
17
3.5.1 Konstrukcija plastenika
Mobilni metalni temelji -omogućuju premještanje plastenika na drugi prostor - umornost tla, ako
su betonski temelji onda je to u području jakih vjetrova, za proizvodnju presadnica ili u
hidroponskom načinu uzgoja. Prekrivanje plastenika se vrši sa jednostrukom ili dvostrukom
folijom. Doljnji dio bočnih strana i čelna strana su često izgrađeni od karbonata (radi čvrstoće i
izolacije).
Krovna konstrukcija:
- polukružnog oblika
- zašiljenog oblika
18
Slika 1.5.6.3-1: Prikaz konstrukcije pojedinačnih jednotunelskih i dvotunelskih plastenika
Krug, 2002
Krug, 2002
Višetunelski plastenici
Grade se radi uštede na konstrukciji i folijama bočnih strana -jeftiniji su po jedinici površine
nadkrivenog prostora i podižu se na većim površinama. U njima se često vrši proizvodnja
konzumnog povrća.
1.5.7 Staklenici
Staklenici su oblici zaštićenih prostora kod kojih se kao pokrovni materijal koristi staklo.
Staklo najviše propušta svjetlo, najbolje čuva toplinu unutar zaštićenog prostora i najtrajnije je.
Podjela staklenika
- Topli staklenici 18 - 30 °C
- Temperirani staklenici 12 - 18 °C
19
- Hladni staklenici 5 - 10 ° C
- Zaštićeni prostori za prezimljavanje kultura 1- 3 °C
Posebnosti staklenika
Za staklenike treba osigurati znatno jače temelje, čvršće je konstrukcija (zbog težine stakla),
nosiva konstrukcija je od čvršćeg materijala pa je i cijela izvedba skuplja. I staklo kao pokrovni
materijal skuplje u usporedbi sa plastičnim materijalima, pa su i početni troškovi za podizanje
staklenika veći.
Značaj staklenika se ogleda u dugotrajnosti i uštedi na energiji za dodatno zagrijavanje,
mogućnosti uzgoja tokom cijele godine, kao i u rezultatima uzgoja.
Tipovi staklenika
20
staklenici služe najčešće za proizvodnju povrćarskih kultura: rajčica, paprika, krastavci tokom
hladnijeg dijela godine.
21
2 Klijališta- vrste, značaj, konstrukcija i materijali za izgradnju
2.1 Što su klijališta?
Klijališta su zaštićeni prostori koji služe prvenstveno za uzgoj presadnica povrća, cvijeća i
sadnica dendrološkog materijala ali i za uzgoj povrća. Klijališta su jedan zastarjeli tip zaštićenog
prostora. Sa razvojem staklenika i plastenika koji posjeduju automatsku regulaciju klime,
presadnice se sve više uzgajaju u staklenicima ili plastenicima.
Povoljno mjesto za podizanje klijališta je na zaklonjenom mjestu od vjetra. Klijališta trebaju biti
sa sjeverne strane prirodno zaštićena. Ako nema prirodne zaštite, gradi se zaštita npr.od dasaka.
Za hladnog i vjetrovitog dana temperatura u klijalištima je niža za 10 ºC.Najpovoljniji položaj
klijališta je istok-zapad, da je najveća površina okrenuta prema jugu. Klijališta treba podizati na
ravnome terenu
Dužina klijališta može biti različita. Najpovoljnija dužina klijališta je 5 do 15 klijališnih prozora
u jednom redu. Razmak između redova klijališta može biti različit. Povoljan je razmak najmanje
3,5 m radi nesmetanog rada u klijalištu.
• Okvir
• Klijališni prozor
• Materijal za prekrivanje klijališta
• Klijališna jama
Okvir klijališta- uokviruje klijalište i na njega se postavljaju klijališni prozori. Okvir je najčešće
od gredica širine 20-30 cm, i debljine 3-4 cm. Za ukopana klijališta se okvir može izraditi i od
zaobljenih gredica promjera 12-15cm.
• -drva
• -betona
• -cigle
• -plastike
Zadnja daska koja se postavlja sa sjeverne strane mora biti nešto viša od prednje (južne strane).
Time se postiže otjecanje kiše niz prozor i bolje osunčavanje unutrašnjosti klijališta. Ako se
upotrijebi okvir čije daske su iste širine, tada se sjeverna strana podiže stavljanjem nekog
podmetača i tako načini nagib prema jugu.
Služi za pokrivanje klijališta. Okvir prozora je od drveta ili plastike (1 x 1,5 m) razdjeljeni na tri
djela u koji je uloženo staklo (2-3 mm debljine).Klijališni prozori su najčešće veličine 150 x 100
cm sa 2 ili 3 pregrade (sprosne).
Pokrivni materijali za klijališta
• staklo,
• pleksiglas ili
• plastična folija.
Pokrivanje staklom
Staklo je najrasprostranjeniji pokrovni materijal za klijališta.
• staklo za pokrivanje klijališta je debljine oko 2 mm.
• dugovječni materijal
• najbolje propuštanje svjetlosti
• dobar izolator topline
• skup materijal
Pokrivanje pleksiglasom
• otporniji na razbijanje,
• bolji je izolator topline od folije
• dugovječniji je
• skuplji od folije
• propuštanje svjetlosti bolje od folije
Klijališna jama- za ruska klijališta i druge tipove klijališta kopaju se klijališne jame u koje se
slaže zagrijani stajnjak. Za klijališta koja se podižu tijekom zime priprema se jama dubine 50-60
cm, a za proljetne jame dovoljna je dubina 30-40 cm. Dubina jame ovisi i o načinu grijanja:
• Hladno klijalište
• Polutoplo (mlako) klijalište
• Toplo klijalište
Hladno klijalište
Polutoplo klijalište
• To su klijališta sa umjerenim režimom zagrijavanja
• Temperature se kreću oko 16-18°C
• Ova klijališta se koriste za uzgoj srednje kasnih presadnica ili za pikiranje presadnica pa
se nazivaju i “pikirališta”
Topla klijališta
• Koriste se krajem zime za uzgoj presadnica
• Rjeđe se koristi i za uzgoj zimsko-proljetnog povrća
• Temperature se održavaju >18°C
• U ovakvim klijalištima je moguća rana sjetva povrća.
Moderno klijalište
Moderna klijališta sadrže instalacije za grijanje npr. pomoću električnih grijača, sadrže
automatiku za otvaranje prozora i prozračavanje.
• jednostrana klijališta i
• dvostrana klijališta.
Jednostrana klijališta
24
Jednostrana - sastoje se od klijališnog okvira čija je gornja (sjeverna strana) viša od donje (južne
strane). Time se postiže bolje iskorištavanje sunčeve svjetlosti. Na okvir se postavljaju prozori.
Dvostrana klijališta
Dvostrana klijališta su manje zastupljena.Ova klijališta su dvostruko šira od običnih klijališta sa
klijališnim prozorima koji su postavljeni u obliku krova. Taj tip klijališta je izuzetno povoljan za
proizvodnju presadnica ali su i skuplja.
Zagrijavanje klijališta
Klijališta se mogu zagrijavati na razne načine:
• bioenergetskim materijalom
• toplom vodom
• vodenom parom
• električnom energijom
• sunčevom energijom
25
Različita stajska gnojiva nemaju istu energetsku tj. toplinsku vrijednost. Za grijanje klijališta
najpogodniji je konjski stajnjak koji se brzo zagrijava i oslobađa veliku količinu topline. Goveđe
stajsko gnojivo sadrži veliku količinu vode, zbijeno je, sporo se zagrijeva i razvija umjerenu
temperaturu. Miješanjem sa konjskim stajnjakom, pilovinom ili sitnom slamom mogu se
popraviti karakteristike goveđeg stajskog gnojiva. Ovčje i svinjsko stajsko gnojivo se primjenjuje
samo u smjesi sa goveđim i konjskim.Toplinsko djelovanje stajskog gnojiva traje 40-50 dana o
čemu treba voditi računa pri planiranju termina sjetve i sadnje biljaka.
26
Za jedan prozor 1,5 m2 je potrebno 150 - 300 l zapremnine zemlje. Sijanje se vrši poslije 5-8
dana nakon punjenja klijališta radi isparivanja štetnih plinova iz gnoja i ustaljivanja temperature.
1 kg stajskog gnojiva potpunom razgradnjom daje 800 do 1000 kcal toplotne energije. Period
intenzivne razgradnje traje 35 - 40 dana. Oslobađanje topline u početku intenzivno, kasnije se
smanjuje.
Tip klijališta Vrijeme pripreme klijališta Debljina sloja Količina stajskog gnojiva
27
Ns-broj klijališnih prozora za sjetvu
Np-broj klijališnih prozora za pikiranje
Np (m2)= Ns x 1,5
Primjer:
Za proizvodnju kupusa sa sklopom biljaka 40 000/ha je potrebno izračunati potrebni broj
klijališnih prozora za sjetvu (1,5 m2) i površinu u m2, broj klijališnih prozora za pikiranje i
njihovu površinu.
40 000
Ns=------------= 50 klijališnih prozora
800
Np= 50 x 1,5 m2 = 75 m2
Za proizvodnju 40 000 presadnica potrebno je zasijati 50 klijališnih prozora površine 1,5 m 2 ili
ukupno 75 m2.
Za pikiranje je potrebno 50 klijališnih prozora x 3 = 150 klijališnih prozora
28
3 Uzgoj presadnica povrća u klijalištima
3.1 Prednosti uzgoja presadnica u klijalištima:
Ostvaruje se ranije prispijevanje povrća za 6 do 8 tjedana u usporedbi sa kulturom bez uzgoja
presadnica. Skraćivanje dužine vegetacije biljaka i time se omogućuje bolje iskorištavanje tla i
postizanje više uroda sa iste površine.Presadnice su u klijalištu zaštićene od nepovoljnih vanjskih
uvjeta i djelomično od napada bolesti i štetnika-manji gubici i bolje iskorištavanje sjemena. Veća
sigurnost uzgoja pri primjeni skupocjenog sjemena visoke kvalitete.
Sjetvu rasada treba izvoditi u optimalnim rokovima koji ovise o terminu sadnje i klimatskim
uvjetima dotičnog područja.Termin sjetve se određuje prema terminu sadnje. Sjetvu treba obaviti
pravovremeno. Previše rana sjetva rezultira prerastanjem presadnica. Prestarjele presadnice su
jako izdužene, svijetle boje, teško se prima i u nepovoljnim klimatskim uvjetima prvi cvjetovi
opadaju. Isto tako nedovoljno razvijene presadnice su izuzetno osjetljive na nepovoljne uvjete.
30
Tab. 3.5-1: Orijentacioni termini sjetve povrćarskih kultura u kontinentalnom dijelu zemlje
Vrsta presadnica Termin sjetve Količina sjemena Broj biljaka na m2 Starost presadnica
g/m² u danima
Rajčica
gusta, za pikiranje 6-8 1200 15-25
pikirana 10 x 10 cm 05.-15.02. - 100 65-75
pikiran a6 x 6 cm 01.-10.03. - 270 45-55
nepikirana (kasna) 15.-25.03. 2-3 350 35-45
Paprika
gusta, za pikiranje 10-12 1200 15-25
pikirana 8 x 8 cm 01.-10.02. - 1200 70-75
pikirana 5 x 5 cm 25.02.-05.03. - 500 40-45
nepikirana (kasna) 15.-25.03. 6-8 500 40-45
Patlidžan
gust, za pikiranje 8-10 1200 10-12
pikiran 8 x 8 cm 01.-10.02. - 150 70-75
nepikiran (kasni) 25.02.-05.03. 3-4 400 40-45
Kupus i cvjetača
gust, za pikiranje 8-10 1200 10-12
pikiran 6x 6 cm 01.-05.02. - 270 45-55
nepikiran 10.-15.02. 5-6 400 40-45
Krastavac
u kontejnerima 25.03.-5.04. - 90 40-45
Tikvice
u kontejnerima 25.03.-5.04. - 90 40-45
31
3.5.1 Dezinfekcija sjemena
Za sjetvu i proizvodnju presadnica treba koristiti sjeme visoke kvalitete i određene sorte. Prije
sjetve treba sjeme dezinficirati zaprašivanjem ili potapanjem u otopine. Za zaprašivanje se koriste
različiti preparati. Prije su se puno koristili spojevi žive (radosan, zorosan i dr.), zatim radotiram
ili ortocid 50. Sjeme se zapraši a zatim se prosije kroz sito radi odstranjivanja viška sredstva za
zaprašivanje.
• Previcur N- protiv padanja presadnica (Pythium), tretira se sjeme nerazblaženim
preparatom
• Rovral ili Boral plus- npr. za suhu dezinfekciju sjemena iz porodice Apiaceae,
Brassicaceae, Liliaceae- protiv Alternaria, Sclerotinia i Botrytis)
32
(”mišje uši”), a prije cvatnje, u koncentraciji 1%, te od fenofaze “mišje uši” do fenofaze
“ružičasti pup” u koncentraciji 0,5%
– kovrčavosti lišća breskve (Taphrina deformans) i šupljikavosti lišća koštičavih
voćaka (Stigmina carpophila), primjenom samo u vrijeme mirovanja vegetacije
voćaka, u koncentraciji 1,5%
– za dezinfekciju rana na voćkama protiv upale kore jabuke i sušenja grana,
premazivanjem rana u koncentraciji 2%
HMELJARSTVU za suzbijanje plamenjače hmelja (Pseudoperonospora humuli) u koncentraciji
1-1,5%. U zadnjem roku primjene koristi se u koncentraciji 1%.
POVRĆARSTVU za suzbijanje plamenjače krumpira, rajčice i patlidžana (Phytophthora
infestans), sive pjegavosti lišća rajčice (Septoria lycopersici) i plamenjače luka (Peronospora
destructor) u koncentraciji 1-1,5%.
• Karenca: 14 dana krumpir, rajčica, hmelj i patlidžan; 21 dan luk; 28 dana stolne sorte
vinove loze; 35 dana vinova loza.
Razvrstan je u III. skupinu otrova.
http://www.chromos-agro.hr/fungicidi/bordoskajuha.html, 16.10.2007
Njega presadnica
Presadnice se uzgajaju u vrijeme kada to vanjski uvjeti ne dozvoljavaju. Pogotovo se ovdje misli
na svjetlosne i temperaturne uvjete. Svjetlost je potrebna za fotosintezu a temperatura za
optimalni rast i razvoj biljke.
U proljeće, kada vrijeme otopli, sa klijališta se skidaju prozori. Sa kupusa se skida kada
temperature zraka budu iznad 10 °C, sa rajčice –iznad 15 °C, sa paprike, patlidžana, krastavaca i
tikvica –iznad 20 °C.
3.5.3.1 Provjetravanje
Ovom mjerom se presadnicama dovodi svjež zrak, regulira se temperatura i regulira tj. smanjuje
vlažnost u klijalištu. Provjetravanje je mjera koja se mora svakodnevno provoditi, provjetravanje
treba vršiti redovno i disciplinirano. Tijekom zimskih i proljetnih dana se vrijeme često mijenja,
što iziskuje stalnu kontrolu klijališta i prisustvo vrtlara. U pogledu jačine provjetravanja
presadnice pojedinih kultura imaju različite potrebe. Jako provjetravanje je potrebno za kupus,
rajčicu, celer. Umjereno provjetravanje je potrebno za papriku, patlidžan, tikvice i salatu a slabije
za krastavac, dinju i lubenicu. Prozore treba uvijek podizati sa suprotne strane od pravca vjetra.
34
Jače provjetravanje po mirnom vremenu se postiže unakrsnim podizanjem prozora. Klijališta se
moraju provjetravati i kada je vrijeme hladno. U tom slučaju se prozor nekoliko puta otvori i
spusti.
3.5.3.2 Zalivanje
Ako se klijališta griju stajskim gnojivom, tada je u prvo vrijeme zalivanje nepotrebno.
Nepotrebno je iz razloga što uslijed isparavanja vlage iz stajskog gnojiva može doći čak do
prekomjerne vlage u klijalištu koju treba smanjiti redovnim provjetravanjem. Prekomjerna vlaga
u klijalištu izaziva prerastanje presadnica, biljke su nježne i sklone su bolestima. U uvjetima
prekomjerne vlažnosti dolazi do gljivičnih oboljenja. Kasnije presadnice iziskuju redovno
zalivanje. Bolje je rjeđe ali obilnije zalivanje (10-15 litara vode/m 2).U početku se presadnice
zalivaju mlakom vodom. Dok je vrijeme hladno presadnice se obavezno zalivaju prije podne.
Tek kad otopli zalivanje je moguće i predvečer.
3.5.3.3 Zasjenjivanje
Zasjenjivanje je potrebno ako nakon dugog perioda oblačnosti nastanu izrazito sunčani dani.
Tada je potrebno tijekom poslijepodnevnih sati preko klijališnih prozora staviti mrežu za
zasjenjivanje, rijetku pletenu trsku ili hasure. Zasjenjivanje se vrši iz tog razloga, što intenzivni
sunčevi zraci, mogu biljke, koje su u uvjetima oblačnosti rasli i nisu priviknuti na intenzivno
osvjetljavanje, spržiti.
3.5.3.4 Plijevljenje
Plijevljenje korova u klijalištima je mjera koju treba redovito provoditi. Korovi su konkurenti za
mjesto, hranjiva, vodu i svjetlo. Ako je dezinfekcija zemlje izvršena vodenom parom u klijalištu
neće biti korova. Isto tako ako se koristi certificirano sjeme, korova u klijalištu neće biti. Ako se
biljke korova pojave, treba ih ukloniti iz gore navedenih razloga. Plijevljenje se obavlja tijekom
toplijeg dijela dan i nakon zalivanja radi lakšeg čupanja korova iz zemlje. Korovi se u klijalištima
mogu suzbijati i herbicidima koji su dopušteni za primjenu u uzgoju pojedinih kultura.
Tada plijevljenje nije potrebno.
3.5.3.5 Prihranjivanje
Ako je smjesa zemlje i stajskog gnojiva pripremljena kako treba, tada prihranjivanje nije
potrebno. U slučaju da je smjesa zemlje sadrži manje hranjiva (vidi se po klijancima) tada treba
prihranjivati. Prihranjivanje se vrši npr. pripremanjem otopina mineralnih gnojiva.
Manifestiranje bolesti
Bolest se manifestira tako što mlade stabljike presadnica pri zemlji omekšaju i istrule te biljčice
padaju kao pokošene. Prvo napadne pojedine biljke, brzo se širi i može napraviti prava gnijezda
tj. prazna mjesta u klijalištu. Bolest može zahvatiti presadnice prije nego što niknu a i nakon toga.
Kod starijih biljaka se stvara prsten natrulog ulegnutog tkiva pri zemlji koji se širi prema
korijenu. Nešto kasnije takve biljke uginu. Bolest izazivaju plijesni koje izazivaju padanje
presadnica. Od padanja više strada gust, nježan i izdužen nasad presadnica. Bolest se javlja u
klijalištima koja su previše topla, vlažna , neprovjetrena i sa zaprljanim staklom i nedostatkom
svjetlosti.
Ako se i pored preduzetih mjera pojavi padanje presadnica onda ga treba zaliti 0,3% otopinom
cineba ili sličnim preparatom.
36
3.6.1 Značaj i funkcija pikiranja
Pikiranje presadnica ima značaj u tome što ova mjera omogućuje da se uzgoje i sade odraslije
presadnice koje će znatno ranije sazrjeti. Sa biološkog stanovišta pikiranje nije neophodno ako se
odmah pri sjetvi obezbjedi vegetacijski prostor kakav bi dobili za rast i razvoj prilikom pikiranja.
Pikiranjem se postiže ušteda u materijalu (supstratima i sjemenu). Pikiranje se vrši kod ranog
uzgoja presadnica, u kasnijem uzgoju presadnica je ekonomičnije proizvesti nepikirane
presadnice i to rjeđom sjetvom ili prorjeđivanjem.
Termin pikiranja
Pikiranje je utoliko uspješnije ukoliko su biljčice mlađe. U praksi se pikiranje vrši tada kada se na
klijancima pojave prva dva prava lista ili nešto kasnije. Kod rajčice i paprike se takav stadij
postiže 20 dana nakon sjetve.
Pikiranje u klijališta
Ako se pikira u klijališta, tada ih treba pravovremeno pripremiti. Za tu svrhu su pogodne
nadzemna klijališta ili plitko ukopana klijališta. Prije pikiranja se markerom obilježe mjesta gdje
će biti usađena svaka biljčica.
Mjesto pikiranja
www.landschaftsmuseum.de/Bilder/Blumen_Mistbe...
37
Pikirane biljke se zaliju sa malo vode a ako je zemlja vlažna i vrijeme oblačno onda to nije
potrebno. Slijedećih nekoliko dana je potrebno u popodnevnim satima biljke zaštititi od prejakog
sunca. Dok se biljke ne prime, treba smanjiti provjetravanje, a zatim sve više pojačavati. Pikirane
biljke ostaju u klijalištima 30-50 dana i treba im pružiti brižljivu njegu. Naročito treba voditi
računa o vlazi i toplini.
• niske temperature,
• toplo, suho i vjetrovito vrijeme,
• mehanička oštećenja zemljišnim česticama pri presađivanju,
• povrede od napada insekata i sl.
To su:
• niske temperature
• niska vlažnost
• oba činioca zajedno.
• Jačanje korjenovog sistema -zasijecanjem
3.7 Sadnja
Tlo za sadnju se priprema kao i za direktnu sjetvu, površinski sloj treba biti usitnjen i umjerene
vlažnosti. Sadi se samo zdrave presadnice, sve slabe, oštećene, nenormalno razvijene presadnice
se odbacuju. Klijališta se dobro zaliju, predvečer prije sadnje ili bar nekoliko sati prije čupanja.
Sitnije nepikirane presadnice se pažljivo vade a rane pikirane presadnice se vade zajedno sa
grudom supstrata oko korijena. Presadnice u kontejnerima se prenose zajedno sa kontejnerima na
konačno mjesto sadnje. Po pravilu presadnice koje su izvađene iz klijališta trebaju biti isti dan
presađene, sve vrijeme do sadnje treba ih držati u sjenci, korijen treba održavati vlažnim a
stabljika i listovi trebaju ostati suhi. Korenje biljaka koje se čuvaju za sadnju slijedećeg dana
treba obložiti vlažnim materijalom.
40
4. Unutrašnje instalacije u zaštićenim prostorima
Najvažnije instalacije zaštićenih prostora su:
41
5. Svjetlo, oprema za osvjetljavanje zaštićenih prostora i proračun potreba
Sunčevo zračenje podrazumijeva ultraljubičasto (UV) zračenje, vidljivo zračenje (svjetlost) i
infracrveno (IR) zračenje. Zračenje je često karakterizirano valnom duljinom, obično izraženo u
nanometrima (1nm=10-9 m). Globalno zračenje je zbroj direktne sunčeve svjetlosti i difuzne
svjetlosti. Svjetlost se rasprostire se u valnim dužinama između 290 i 2800 nm.
Što je svjetlo?
Svjetlo je elektromagnetna radijacija na koju je osjetljivo ljudsko oko. Taj elektromagnetni
spektar je širok a oko može registrirati samo jedan njegov mali dio. Radi se o području od 400 do
700 nm. Teorijski, oko raspoznaje valne dužine od 380 nm do 780 nm , ali ispod 400 i iznad 700
nm vidljivost oka izuzetno je slaba pa se u praksi ne uzima u obzir. Oko je najosjetljivije na 555
nm što je valna dužina zelene boje. Na početku spektra ( 400nm) je ljubičasta boja nakon nje
dolazi plava , zelena , žuta , narančasta i na kraju crvena ( 700 nm ).
Boje svjetla
Sve boje svjetla možemo dobiti kombinacijom crvene, zelene i plave boje. Međutim kada bijelo
svjetlo propustimo kroz prizmu ono se umjesto na tri boje razdvaja na 7 boja : crvenu ,
narančastu, žutu , zelenu, plavu, indigo i ljubičastu.
PAR se rasprostire se od 400 do 700 nm. PAR u ovisnosti o dobu godine iznosi do 50 %
globalnog zračenja.
http://www.avc.com.hr/eurostar/Teh_Podrska/Svjetlo.htm, 1.10.2007
Sunčeva svjetlost je dominantni faktor u uzgoju bilja. Svjetlo utječe na rast i razvoj, kod nekih
biljaka na razvoj i raspodjelu tvari u biljci.
Globalno zračenje
Raspodjela globalnog zračenja na površinu zemlje ovisi o položaju sunca. Prolaskom kroz
atmosferu dolazi do oslabljenja zračenja. Svjetlost slabi zbog rasipanja i apsorpcije molekula u
42
atmosferi kao i sadržaja aerosola i vodene pare u zraku. Veliku redukciju zračenja uslovljava
naoblačenje. Kada je izrazito oblačno, tek 20 % zračenja stigne do površine i do biljaka.
Prosječno stigne ca. 45 % sunčevog zračenja na površinu zemlje.
Od toga je:
• 16 % difuzno zračenje i
• 27 % direktno zračenje
Svjetlo visokog intenziteta je potrebno za fotosintezu i rast biljaka. Svjetlo relativno niskog
intenziteta je potrebno za razvoj i formiranje biljaka, Utječe na formiranje listova i cvijetova,
utječe na boju cvjetova i izaziva indukciju cvijetanja kod biljaka dugog dana.
Sunce
Zeleni list
43
5.2 Značaj svjetla za biljke
U zimskom periodu sa nedovoljno svjetlosti odnos između fotosinteze i disanja se pomjera,
intenzitet disanja se povećava. Disanjem biljka troši organske tvari.
CO
O2
CO
O2
H2
H2 O
O
zora sumrak noć
podne
F=D F=D
Za fotosintezu biljka ne koristi cijeli dio vidljivog spektra svjetlosti. Vidljivo valno područje za
čovjeka (380-760 nm) ne odgovara u potpunosti valnom području koje ima utjecaja na
asimilaciju. Iskorištavanje svjetla za fotosintezu je u oblasti crvenog svjetla najviša.
-Crvena svjetlost pospješuje asimilaciju (fotosintezu) i rast u dužinu, osim toga izaziva
fotoperiodičke reakcije
-Plava svjetlost uvjetuje zbijen, kompaktan rast biljaka
-Žuto-zelena svjetlost ne utječe na biljku
44
Kod salata, rabarbare i celera se taj efekt može iskoristiti za dobijanje tanjih zeljastih listova i
stabljika.Ostale kulture-smanjenje kvalitete sa nedostatkom svjetla.
Zbog konkurencije između formiranja listova i stabljika i formiranja cvijetova, u nepovoljnim
uvjetima biljke fromiraju manje cvijetova a postojeće cvijetove biljka odbacuje (često kod
rajčice).
-Visoki zahtjeve za intenzitetom svjetlosti imaju rajčica, paprika, patlidžan, krumpir, duhan.
Minimalna osvijetljenost za rajčicu i papriku je min. 15 000 lux, opt. 40 000 lux-a.
Na intenzitet osvjetljenja posebice su osjetljive heliofilne biljke povrća. Za optimalne uvjete rasta
i razvoja nužan intenzitet osvjetljenja od 20 do 30 tisuća luksa, za normalan rast oko 15 tisuća
luksa.
-Srednje zahtjeve za svjetlošću imaju kulture koje zahtjevaju intenzitet svjetlosti >5000 lx kao što
su kupus, rotkvica i salata, razlika u zahtjevima ovisi o kultivaru.
Niski zahtjevi-Vrste povrća kojima treba manje svjetlosti, od 3 do 5 tisuća luksa, bolje podnose
zasjenjivanje i gust sklop. Takva kultura je mladi luk-kapula, koji se može proizvoditi između
biljaka na zasjenjenu mjestu, sa samo od 500 do 1000 luksa (Gospodarski list –online, izdanje
1.2.2005.: Svjetlosni uvjeti u plastenicima ).
prosinc 5 000 lx
siječnj 7 000 lx
veljača 10 000 lx
ožujk 17 500 lx
Tijekom zimskih mjeseci se najčešće proizvode one vrste povrća koje su manje osjetljive na
jačinu osvjetljenja,
• mladi luk-kapula,
• kupus,
• salata,
• daje dopunsko osvjetljenje prijesadnica heliofilnih vrsta povrća.
Vrste svjetiljki
Visokotlačne natrijeve svjetiljke daju svjetlost koja je više u crvenom i žutom spektru svjetla.
Najbolja je primjena u kombinaciji sa prirodnom sunčevom svjetlošću. Ova svjetlost potiče
cvjetanje i plodonošenje bilja.Prednost: daje više svjetlosti po jednici Watt od metal halogene
svjetiljke. Ako svjetlo koristimo kao dodatak prirodnome treba koristiti natrijumove svjetiljke. To
svjetlo je sa visokim udjelom crvenog svjetla. Treba ih koristiti kao svjetlo koje izaziva
fotoperiodske reakcije (indukcija cvjetanja). Najbolji izvor umjetne svetlosti koji može
zadovoljiti potrebe biljaka u zatvorenom prostoru su reflektori sa natrijevim svjetiljkama.
Najčešća snaga jedne svjetiljke je 400W, što je dovoljno za površinu od oko 5m2. Iz ovoga je
lako zaključiti da je za površinu plastenika od 400m2 potrebno oko 80 sijalica. Cijena jednog
reflektora se kreće oko 100 eura, i na to treba dodati svjetiljku koja stoji još oko 20 eura. Danas je
moguće naći i polovne reflektore za upola cijene, ali svijetiljke moraju biti nove.
Metalhalogene svjetiljke daju svjetlost koja je iz plavog spektra. Ovaj tip svjetiljki je sličniji
prirodnom svjetlu kao što je sunčeva svjetlost i najbolje ga je primijeniti kao primarni izvor
svjetla u prostorima sa malo ili bez prirodnog svjetla. Ova svjetlost potiče kompaktni rast biljaka.
Prednost ovih svjetiljki je u tome što predstavljaju jeftinija je vrstu svjetiljke od natrijevih i ne
zahtjeva dodatne izvore svjetla za optimalni rast bilja.
Fluorescentne svjetiljke
Fluorescentne svjetiljke daju “hladno” svjetlo.Daju svjetlo niske gustine svjetlosti i niskog su
zagrijavanja. Mogu se postaviti neposredno iznad biljaka.
46
usjeva i cilja proizvodnje preporučuje se jačina osvjetljavanja tj. svjetlosnog zračenja od 8 – 18
W/m2. To odgovara instaliranom učinku od 22-55 W/m2.
Dužina osvjetljavanja
• ako kod fotoperiodski osjetljivih biljaka treba održati uvjete kratkog dana ili
klx x m2
= ----------------------
klm
Primjer
• Željeno osvjetljavanja je 2 klx
• Površina je 120 m2
• Stupanj učinka osvjetljavanja je 0,7
• Faktor umanjenja je 1,0
Ako se vrijednost osvjetljavanja staklenika podjeli sa vrijednošću učinka jedne svjetiljke dobija
se broj potrebnih svjetiljki za određenu površinu zaštićenog prostora.
Karakteristike svjetiljki
Vrsta svjetiljke Jačina Mlaz (tok) Jačina Iskorištavanje Iskorištavanje Trajnost
svjetiljke svjetlosti osvjetljavan svjetla zračenja (h)
(W) (klm) ja (W) lm W-1 %
49
http://public.carnet.hr/obrt_skola_vg/eli/III_dio.html; 1.10.2007
5.7 Luxmetar
Luxmetar je instrument za mjerenje intenziteta osvjetljavanja. Jedinica za mjerenje jačine
rasvjete [ lx ] ima površinu od 1 m2 ako na nju padne svjetlosni tok od 1 lm.
Lux -Jedinica za mjerenje jačine rasvjete [ lx ]. Lux ima površinu od 1 m2 ako na njega padne
svjetlosni mlaz od 1 lm.
Lumen-Jedinica toka svjetlosti [ lm] Svjetlosni tok nekog izvora je ona količina svjetlosne
energije što je promatrani izvor isijava u okolni prostor u jednoj sekundi. Jedinica za mjerenje
svjetlosnog toka je lumen [lm].
50
Candela-Jedinica za mjerenje gustine isijavanog svjetlosnog toka [ cd ] Jakost svjetlosnog
izvora je gustoća isijavanog svjetlosnog toka u odgovarajucem prostornom kutu, a jedinica za
mjerenje je kandela [ cd ]
51
Primjena dodatnog svjetla
52
• Osvjetljavanje usjeva po noći izvodi se samo tada kada ne izaziva neželjene
fotoperiodičke efekte!
53
6 Toplina, zagrijavanje zaštićenog prostora i proračun potreba
Prirodno zagrijavanje površina pod staklom temelji se na pretvaranju sunčevih zraka kratkih
valova u toplinske - dugih valova koje zagrijavaju staklo i tlo staklenika. Što okomitije padaju
sunčane zrake na staklenu površinu to je veće njihovo svjetlosno i toplinsko djelovanje.
Ako je kut ulaza sunčanih zraka 90 °, gubitak reflektiranjem i apsorpcijom iznosi oko 10 %,
Ako je razlika temperatura 1°C, gubitak topline iznosi 6,5 kcal/h po m 2 staklene površine.
• 1 kcal ~4,19 kJ
54
6.1 Grijanje toplom vodom
Grijanje toplom vodom se dosta primjenjuje pri grijanju staklenika, ono je isprobano i sigurno.
Planira se tako da je:
• -jednostavno za rukovanje
• -automatizirano
• -pregledno postavljeno
• -troškovi nisu previsoki
Kao gorivo se može koristiti loživo ulje, mazut, ugalj. Veliki staklenici se griju toplom vodom iz
kotlovnica a manji staklenici se griju toplom vodom s prirodnom cirkulacijom vode.Veliki
staklenici imaju sisteme prinudne cirkulacije pod niskim ili visokim tlakom. U prvom slučaju
voda se zagrijava do temperature 90-95 °C a u drugom 115 °C. Pokazalo se da je za staklenike u
kojima se uzgaja povrće zasad najpovoljnije grijanje toplom vodom s prinudnom cirkulacijom.
U manjim staklenicima je čest način grijanja toplom vodom, vodom koja prirodno kruži
instalacijom.
• voda koja se ugrije u kotlu je lakša i penje se na više, ulazi u odvodnu cijev i prolazeći
kroz cijevi u stakleniku se postepeno hladi, vraća kroz povratnu cijev u najniži dio kotla,
gdje se ponovo grije, uspinje na više itd.
• Razlika između temperature vode koja izlazi iz kotla i koja se vraća u kotao je oko 12°C.
• Cijevi se postavljaju tako da se osigura slobodno i lako kretanje vode kroz njih, na
prevojima široko zaobljene, sastavci sa bočnim cijevima se ne postavljaju pod pravim
kutom.
Grijanje:
Izlaz toploga zraka je usmjeren prema pokrovu plastenika tako da istovremeno suši tj. skida
kondenzaciju te poprima kružni tok kruženja zraka u plasteniku što je približno prirodnom
zagrijavanju zraka.
56
www.hanilheaters.com/photo%20gallery/Front%20...
U tome slučaju unutrašnja temperatura se ne povećava nego snižava tj. vrši se ventilacija
staklenika. U proizvodnji povrća pod staklom računa se s godišnjom potrošnjom loživog ulja oko
30-35 l/m2 površine staklenika.
Rezervoar za ulje bi trebao biti veći da se može odjednom skladištiti 2/3 količine predviđene za
čitavu godinu zbog ljetne cijene i držanja rezervi.
57
Peći za zagrijavanje plastenika predstavljaju idealno rješenje za male plasteničke proizvođače,
čija vrijednost ostvarene plasteničke proizvodnje ne opravdava ulaganja u industrijske termogene.
Toplotnu energiju proizvode sagorjevanjem čvrstog goriva (otpadnog drva, briketirane piljevine,
cjepanica i slično). Rade na principu istosmjernog izmjenjivača toplote. Hladni zrak se u
međuprostor između vanjskog plašta peći i plašta ložišta upuhava pomoću električnog ventilatora
snage 100W - 120W (u ovisnosti o tipu peći).
On potom slijedi pravac kanala za zagrijavanje zraka, preuzima toplotu od zagrijanih produkata
sagorjevanja, te se na njegovom izlazu upuhava u plastenik. Građom peći osigurano je da se, u
prostoru kanala za topli zrak, tijekom rada ventilatora, konstantno održava stanovit nadpritisak, u
odnosu na pritisak koji vlada u prostoru u kom se nalaze produkti sagorjevanja.
Na taj način sprječeno je prodiranje dimnih plinova u kanal za topli zrak, čime se osigurava da se
u plastenik ispušta samo zagrijani, čisti zrak, a nikako i otpadni plinovi. Proizvodi sagorjevanja
se, zasebnim cijevima, ispuštaju u atmosferu.
-Izborom lokacije
-agrotehnikom
-brtvljenjem staklenika
-automatizacijom
-staklo
-dvostruko staklo
-termičke ili energetske zavjese
-duple folije, nadtlačna atmosfera
Lokacija
Radi uštede toplotne energije je bitna zemljopisna lokacija tj. klima gdje se staklenik podiže.
Osim toga je bitna i mikrolokacija, kao što je izloženost jakim vjetrovima (gubitak topline i
deformacije na konstrukciji) usljed jakih vjetrova. Bitno je podizanje vjetrožaštitnih pojaseva.
Agrotehnika
Visoka agrotehnika omogućuje veće prinose i ranije prinose te manju potrošnju toplotne energije.
Primjeri:
• Primjena malčeva
• Dodatno osvjetljavanje
• Dodavanje CO2 za poticanje fotosinteze
• Optimiranje gnojidbe i navodnjavanja
Sorte
• Izborom sorte posebno pogodne za uzgoj u zaštićenim prostorima
• Visokorodne sorte koje imaju manje potrebe za toplinom mogu uštedjeti toplotnu
energiju.
• Posebna pažnja kod oplemenjivanja vrsta za stakleničku proizivodnju.
59
Brtvljenje staklenika
Stepen nepropusnosti staklenika utječe na visinu potrošnje toplotne energije. Gubici nastaju ako
su ventilacioni uređaji na krovnoj površini uslijed konstrukcije ili kasnijih doformacija na mjestu
instalacije propuštaju zrak u staklenik. Bitno je provjeravati da staklenik ne propušta nadiranje
vanjskog hladnog zraka u staklenik zbog razbitog stakla, otpali materijali za brtvljenje staklenika
itd.
Automatizacija
Automatska kontrola uvjeta u stakleniku u velikoj mjeri pridonosi štednji toplotne energije.
Kompjuter podešava temperaturu u stakleniku prema drugim čimbenicima rasta bilja i automatski
regulira grijanje. Na taj način se štedi toplotna energija, tj. potrošnja goriva svodi na najmanju
moguću mjeru.
Staklo
Staklo dobro propušta sunčeve zrake i slabo provodi toplinske zrake. Na taj način se štedi
toplinska energija. I za plastenike je važno koristiti plastične materijale sa što boljim termičkim
karakteristikama.
Duplo staklo
Duplim staklom se smanjuje potrošnja energije za 40 %, plastenici podignuti sa duplom folijom
štede do 50 % goriva. U tijeku noći se upuhava zrak između folija koji predstavlja efikasnu
termičku izolaciju. Preko dana se zrak ispusti, folije se međusobno spoje i tako omogući
nesmetani prolaz svjetlosti.
Energetske zavjese
Su vodoravni zastori od tanke ili pletene plastike koje su postavljene ispod krovnih površina.
Staklenik se podjeli na gornji krovni dio i donji prizemni dio. Gornja strana energetske zavjese
može biti prevučena aluminijem radi refleksije svjetla i smanjenja gubitka topline zračenjem.
Smanjenje gubitaka topline se postiže od 30-40 %. Noću se zavjese rašire radi zaštite gubitka
topline a danju se sakupe –radi zasjenjivanja.
Po ovoj formuli se izračuna gubitak topline posebno za svaku vrstu materijala koji ograđuje
staklenik od vanjskog prostora, dobiveni rezultati se zbroje i dobije ukupan gubitak topline za
cijeli staklenik. Izračunata vrijednost se uveća za 25 % zbog gubitka topline djelovanjem vjetra i
drugih čimbenika. Izračunavanje potrebne dužine cijevi za zagrijavanje staklenika.
Proizvedena energija se prenosi u staklenik preko cijevi. Od cijevi se najviše koriste glatke
metalne cijevi. Toplina prelazi sa cijevi u prostoriju pomoću strujanja zraka i zračenjem (oko 30
%). Za izračunavanje potrebne dužine cijevi u stakleniku za održavanje određene temperature
polazi se od izračunane površine plašta cijevi u m 2. Iz toga rezultiraju dužine cijevi.
F= Q / k (tc-ts) = m2
61
Srednja temperatura cijevi:
Tc= tu+ti / 2
Tc = 90 + 70/ 2= 80°C
Primjer:
Ako je za pokrivanje toplotnih gubitaka staklenika površine 1000 m 2 potrebno 1 260 000 kJ/h,
pri uporabi tople vode 90/70°C je vrijednost k 42 kJ/m 2, pod uvjetom da se u stakleniku održava
temperatura od 20°C onda je površina cijevi
F= Q / k (tc-ts) = m2
62
7 Sustavi ventilacije
Sustavi ventilacije su smješteni na krovnoj površini ili bočnim staklenim zidovima. Otvori mogu
biti pojedinačni ili se čitavi sektori krovne površine podižu i spuštaju. Staklenici tipa Venlo
posjeduju 20 % ventilacione površine od ukupne krovne površine. Povoljnije je ako ventilacione
površine iznose oko 30 % i ako postoji automatsko ili poluautomatsko otvaranje i zatvaranje.
http://www.colic-trade.com/richel.php
Uvijek se ostavi mogućnost 1/3 ventilacionih površina otvaranja manualno. Otvaranje ili
zatvaranje putem impulsa koji se preko komandne table prenose od specijalnog termostata
na mehanizam za otvaranje ili zatvaranje. Automatsko otvaranje i zatvaranje u ovisnosti o
temperaturi i vlažnosti zraka (termometri i higrometri).
63
8 Navodnjavanje
Prema popisu poljoprivrede iz 2003 u Hrvatskoj se navodnjava 9264,75 ha. Od toga je 4989,75
ha navodnjavane površine u privatnom sektoru-poljoprivredna kućanstva i 4275,00 ha na
društvenim gospodarstvima (Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim
zemljištem i vodama Republike Hrvatske, 2005, Zagreb)
Podaci iz 2006.god. govore o navodnjavanoj površini u Republici Hrvatskoj od 11.700 ha
(Šimunić et al., 2006).
1. Primjer:
64
Najveća potrošnja vode je tokom ljeta. Najintenzivnije navodnjavanje se vrši u mjesecima lipanj,
srpanj, kolovoz i rujan.
-vodovod
-podzemne vode (bunar)
-rijeke
-jezera
-kišnica
Navodnjavanjem pretoplom ili prehaldnom vodom se mogu izazvati šokove biljaka. Općenito se
drži da je optimalna temperatura vode za navodnjavanje oko 25 °C. Razlika između temperature
vode i temperature biljke ne bi smjela prelaziti 10°C. Površinske vode su toplije od podzemnih
voda pa se za potrebe navodnjavanja u zaštićenim prostorima grade akumulacije za vodu
(bazeni), pogotovo za navodnjavanje kišenjem.
-cijena ( 7 kn/m3)
-kakvoća vode
Uobičajena vrijednost je EC = 0-3 dS/m ili ukupno otopljene soli= 0-2000 mg/l .
65
Prema sadržaju soli se voda svrstava u tri kategorije:
Agresivnost vode
Kišnica
Sakupljanje kišnice koja otiče po krovovima zaštićenih prostora i popratnih objekata u prihvatni
bazen. Ono je isključeno je u područjima sa izrazito zagađenim atmosferom. Kišnica je zbog
niskog sadržaja soli i kamenca izrazito kvalitetna voda za navodnjavanje i može se koristiti za
popravak kakvoće vode za navodnjavanje iz vodovoda. Prije uporabe kišnice potrebno je vršiti
filtriranje radi prevencije zapušivanja rasprskivača. Godišnje je moguće sakupiti od 400-800 l
kišnice /m2 zaštićenog prostora u ovisnosti o geografskom položaju poduzeća
Navodnjavanje kišenjem
Je i način kada se voda dovodi sustavom cijevi u usjev gdje se voda koja je u cijevima pod
tlakom pomoću rasprskivača kišenjem raprskuje po tlu i biljci. Sastoji se od slijedećih dijelova:
• Usisni cjevovod
• Pumpa tj. crpka koju pokreće motor
• Glavni cjevovod
• Razvodne cijevi
• Rasprskivači
Usisni cjevovod je cjevovod kojim se voda dovodi od izvora do crpke. Crpka crpi vodu iz izvora
te je uvodi u sustav za navodnjavanje. Pokreće je motor (dizel ili elektromotor).Glavni cjevovod
potiskuje vodu od crpke u razvodne cijevi. Razvodne cijevi dovode vodu od glavnog cjevovoda
do rasprskivača. Rasprskivači rasprskuju vodu po površini.
Kapacitet (Q) crpke je količina vode koju crpi u jednici vremena. Kapacitet crpke potreban za
navodnjavanje određene površine se može izračunati po slijedećoj formuli:
66
2. Primjer
1,8 ha x 40 mm x 10
Q= ----------------------------------= 40 m3/h
3 dana x 6 h
Potrebna količina vode je 40 m3 vode /h (toliko mora pumpa crpiti vode na sat!)
Zadatak
• Izračunati Q (m3/h)
• norma je 20 mm
2,5 ha x 20 mm x 10
Q= ----------------------------------= 41,6666 m3/h
3 dana x 4 h
Potrebna količina vode je 41,6666 m3 vode /h. Toliko mora pumpa crpiti vode na sat da bi
sustav za navodnjavanje mogao realizirati planiranu normu navodnjavanja u datom
vremenu
67
3. Primjer:Izračunavanje potrebnog broja rasprskivača i razmaka između njih kao i
razmaka između laterala
224 m
b
Lateralni cjevovod
a
700 m
Raspored rasprskivača
68
(Romić, Navodnjavanje)
a=b
b=R√2
Domet rasprskivača R= 27 m
a=b
b= 27 x 1,41
b=38 m
Po ovom rasporedu su potrebne 18 lateralne cijevi dužine 224 m, sa 5,89 rasprskivača na svakom
lateralu.
69
b) Raspored rasprskivača po pravokutnoj mreži
b-1)
b=R
a=1,2-1,3 R
b=27 m
a=1,2 x 27=32,4 m
Razmak između laterala iznosi 32,4 m, prema tome su potrebne 21,6 lateralne cijevi (700 m/32,4
m= 21,6 cijevi). Razmak između rasprskivača iznosi 27 m, po lateralu će biti postavljena 8,29
rasprskivača.
b-2)
b=R
a=1,2-1,3 R
a=1,3 x 27=35,1 m
b=27 m
Razmak između laterala iznosi 35,1 m, za cijelu površinu je potrebno 19,94 laterala i 8,29
rasprskivača po lateralu.
a=1,5 R
b=R√3
a=1,5x27=40,5 m
b=27x 1,732=46,765m
Razmak između laterala iznosi 40,5 m. Za cijelu površinu je potrebno 17,28 laterala. Broj
rasprskivača po lateralu iznosi 4,78.
U najvećoj mjeri ovisi o radnom tlaku rasprskivača, veličini mlaznice i o razmacima između
rasprskivača. Rasprskivači su najučinkovitiji ako rade unutar raspona tlaka koji specificira
proizvođač. Ako je tlak prenizak, mlaz vode se neće dovoljno razbijati i voda će padati u krupnim
kapima po vanjskom rubu ovlaženog promjera. Ako je tlak previsok, razbijanje mlaza je prejako,
uzrokuje zamagljivanje a većina vode će pasti u blizini rasprskivača. Ujednačenost raspodjele
vode ovisi i o vjetru. Malene kapi koje proizvodi rasprskivač raznosi vjetar. U vjetrovitim
područjima se smanjuje razmak između rasprskivača i laterale se postavlja okomito na smjer
puhanja vjetra. Proizvođač rasprskivača specificira promjer vlaženja za svaku veličinu mlaznica i
radnog tlaka datog tipa rasprskivača. Preporučeni razmaci su rezultati eksperimentalnog rada u
laboratorijima bez vjetra. U prirodnim uvjetima je potrebno npr. pri vjetru od 5 km/h razmak
smanjiti za 10 %. Za svaki dodatni km/h brzine vjetra treba razmak smanjiti za 1,5%.
Rasprskivači su prilagodljivi na različite klimatske uvjete. Problemi kod ovog načina
navodnjavanja nastaju u uvjetima jakog vjetra jer je raspodjela vode neujednačena, povećavaju se
gubici evaporacijom a naročito uz visoku temperaturu i nisku vlažnost zraka.
70
Razlikujemo dva načina navodnjavanja kišenjem:
71
• ako je sposobnost upijanja vode manja od 3-5 mm/h može nastati površinsko otjecanje
vode.
• Vjetroviti i suhi uvjeti uzrokuju gubitke vode evaporacijom i odnošenjem vjetrom.
• Nepravilni oblici površina za navodnjavanjemanje su pogodni za taj sustav navodnjavanja
i skuplji su
• Voda može izazvati koroziju metalnih cijevi
• Začepljivanje mlaznica ako voda nije čista tj. potreba pročišćavanja vode od otpada i
pjeska.
• navodnjavanje kišenjem zaslanjenom vodom uzrokuje probleme u usjevu.
• visoke koncentracije bikarbonata u vodi za navodnjavanje mogu utjecati na kakvoću
plodova.
• -Ako koncentracije natrija i klorida u vodi za navodnjavanje prelaze 70-105 mg/l usjev
može biti ozbiljno oštećen.
• -Visoka vlaga zraka i vlažna biljka nakon kišenja pogoduju razvoju gljivičnih oboljenja.
Lokalizirano navodnjavanje je metoda pri kojoj voda pod manjim tlakom samo jedan dio od
ukupne površine navodnjava. Pri ovom navodnjavanju se vlaži samo mjesto gdje se razvija
glavna masa korjena. Koristi se u područjima gdje su zalihe vode za navodnjavanje ograničene.
72
Voda se dodaje precizno u zoni korjena u malim količinama ili pojedinačnim kapljicama a
navodnjava se samo dio poljoprivredne površine i to samo gdje se razvija glavna masa korjena.
Sustav navodnjavanja kap po kap se razvio tek nakon drugog svjetskog rata. 1940 godine u
Engleskoj se u staklenicima navodnjavalo plastičnim cijevima. Lokalizirano navodnjavanje se
primjenjuje tamo gdje su ograničeni izvori vode i pri uzgoju dohodovnih kultura tj. u
povrćarstvu, voćarstvu i vinogradarstvu. U mediteranskom području je takav način
navodnjavanja najviše raširen.
Razlikujemo:
Ovim načinom navodnjavanja se vrši precizno dodavanje vode u zoni korjena a primjenjuje se u
usjevima sa velikim razmakom između biljaka:
-drvenaste kulture,
-vinogradi,
-uzgoj povrća.
To je navodnjavanje gdje voda na površinu tla pada u obliku malog mlaza a sustav navodnjavanja
radi pod manjim tlakom (1,0-2,5 bar), intenzitet navodnjavanja je manji.
http://www.pseno.hr/vijest.asp?id=229
73
• uzgoj u zaštićenom prostoru
74
Slikoviti prikaz vlaženja tla pri navodnjavanju kapanjem
A-dnevno vlaženje
B-tjedno vlaženje
75
Rasprostiranje vode u različitim tlima ispod jedne kapaljke u ovisnosti o intenzitetu
navodnjavanja Q (l/h), ukupnoj količini vode (l) i vrsti tla
http://www.pseno.hr/vijest.asp?id=229, 17.09.2007
Instaliranje kapaljki
76
• smanjuje opasnost od zaslanjivanja
Nedostaci navodnjavanja kapanjem
• Ne preporučuje se navodnjavanje kapanjem na tlima siromašnim sitnim česticama
(česticama gline)
• na takvim terenima se voda brzo procjeđuje u dubinu umjesto da se vodoravno širi.
• ograničava rast i razvoj korjena
• začepljenja
• glodavci oštećuju plastične djelove navodnjavanja
• mehaničko oštećenje cjevovoda pri njezi biljaka
• oštećenja sustava “pikavcima” u parkovima
• akumulacija soli u zoni korjena
• visoka početna ulaganja
• najveći problem ovog navodnjavanj je začepljenje kapaljki.
Kemijsko začepljenje kapaljki se dešava taloženjem soli na otvoru ili unutar kapaljki (soli kalcija,
magnezija, željeza, mangana). Taloženje soli ovisi o pH vode i o temperaturi vode. Pri višim
temperaturama se soli lakše talože. Smanjenjem pH vrijednosti dodavanjem kiseline smanjuje se
taloženje soli. Dodavanje kiseline može oštetiti cijevi.
Mehaničko začepljenje kapaljki se dešava taloženjem taloženjem pijeska, gline, nečistoća i
sličnog u cjevovodu, unutar kapaljka ili na otvoru kapaljke. Začepljenje kapaljki ovisi o kvaliteti
vode za navodnjavanje. Prije instaliranja sustava mora se kontrolirati kvaliteta vode. Kod ovog
sustava filtriranje vode ima veliki značaj. Filtrima se spriječava mehaničko začepljenje kapaljki.
7.3.3 Zamagljivanje
U ljetnom periodu zbog intenzivnog sijanja sunca je temperatura zraka u zaštićenim prostorima
ali i temperatura lista izrazito visoka. Visoke temperature su štetne za biljke. Snižavanje
temperature lista (mogu biti za 10¨C više od temperature zraka) se može postići zasjenjivanjem.
Zasjenjivanje djeluje negativno na fotosintezu zbog smanjivanja intenziteta svjetla. Smanjivanje
temperature lista je moguće postići zamagljivanjem biljaka. Za prelazak vode iz tekućeg u
plinovito agregatno stanje je potrebna energija. Tanak sloj vode koji se stvara pri zamagljivanju
na biljkama isparava. Potrebna energija za isparavanje se oduzima biljkama, na taj način se
snižava temperatura biljnog tkiva.
77
Takvi sustavi su potpuno automatizirani. Bitno je da listovi budu kontinuirano prevućeni tankim
slojem vode. Za to je potrebno učestalo zamagljivanje od nekoliko sekundi. Kod vegetativnog
razmnožavanja je značaj zamagljivanja višestruk. Za sigurno i brzo ožiljavanje reznica je
potrebna toplina i vlažnost zraka. Funkcija vlažnog zraka je u tome što reznice u atmosferi sa
visokom vlažnošću zraka smanjuju transpiraciju. Zamagljivanjem reznica se može zamjeniti
prekrivanje reznica folijama. Folije imaju funkciju održavanja vlažnosti zraka i supstrata ali one
smanjuju prodiranje svjetlosti do reznica.
78
9 Gnojidba u zaštićenim prostorima
Gnojidba bilja u zaštićenim prostorima ovisi u prvoj liniji o zahtjevima uzgajane kulture i o
sistemu uzgoja.
Ako je uzgoj u zaštićenim prostorima na tlu tada se gnojidba vrši prema analizi tla sa unošenjem
organskih gnojiva – stajskog gnojiva u količini od 40-80 t/ha i prihranjivanje mineralnim
gnojivima.
Ako je uzgoj bilja na stolovima, lončićima, kontejnerima gnojidba je moguća granuliranim
gnojivima mješanjem u supstrat (npr. dugotrajna gnojiva –depot gnojiva npr. Osmocod) ili
tečnim gnojivima zajedno sa zalivanjem, folijarnim gnojivima prskanjem ili vodotopivim
gnojivima uz navodnjavanje.
U različitim sustavima hidroponije se gnojidba vrši pripremom hranjive otopine po posebnim
recepturama sa pojedinačnim gnojivima ili pak vodotopivim kompleksnim gnojivima. U
zaštićenim prostorima vladaju aridni uvjeti i obavezno je redovno navodnjavanje.
Osim ovog načina gnojidbe vrši se i gnojidba preko lista tzv. folijarna gnojidba.
Folijarna gnojiva su gnojiva koja se impliciraju prskanjem preko listova sa gnojivima koja često
sadrže mikroelemente, stimulatore rasta, vitamine. Ova gnojiva se primjenjuju više puta tijekom
vegetacije a naročito u prvim fazama rasta i razvoja biljaka. Folijarna gnojidba povećava prinos i
poboljšava kvalitetu te otklanja klorozu (žućenje) kod biljaka. Folijarna gnojiva dolaze u
trgovinu pod imenom fertina, folifertil i sl. Ona se koriste u malim koncentracijama 0,075 – 0,30
% a u klijalištima i staklenicima su koncentracije još manje 0,075-0,1 % (Paradžiković, 2001).
Specijalna vodotopiva gnojiva su sve više tražena. Koriste se za prihranu povrća folijarno i za
prihranu povrća sustavom za zalivanje (fertirigacija). Ova gnojiva dolaze u raznim
79
kombinacijama NPK s mikroelementima. To su gnojiva tipa kristalona. U odnosu na
vodotopivost gnojiva mogu biti:
a) slabo topiva -to su granulirana gnojiva. Pretežno se koriste u osnovnoj gnojidbi npr.
11:11:16
7:14:21
0:20:30
8:16:24
Kalij se u ovoj kombinaciji nalazi u na bazi kalij –sulfata.
b) lako topiva gnojiva- mogu biti pojedinačna ili više njih zajedno. Ta gnojiva su fine kristalne
strukture i brzo se otapaju u vodi.
Postoje i druga lako topiva gnojiva iz uvoza za primjenu u zaštićenim prostorima fertirigacijom
kao što su vodotopiva gnojiva Polyfeed:
U zaštićenim prostorima u uzgoju povrća na tlu vrši se gnojidba zaoravanjem stajskog gnojiva sa
količinama od 40-80 t/ha i gnojidba mineralnim gnojivima. Prihranjivanje mineralanim gnojiva
se najčešće vrši zajedno sa navodnjavanjem.
81
Primjer 1: Gnojidba rajčice u zaštićenom prostoru
Rajčica u uzgoju u zaštićenom prostoru ima dugu vegetaciju ca. 220 dana. Ona je termofilna
biljka, ima visoke zahtjeve za toplinom, svjetlošću i gnojivima. Pri uzgoju na tlu se vrši analiza
tla i prema rezultatima analize tla se vrši gnojidba. Po pravilu se stajski gnoj dodaje u količini od
40-60 t/ha ili 4-6 kg/m2. Prihranjivanje mineralnim gnojivima se vrši kompleksnim gnojivima
NPK, najčešće omjera 7:14:21 (kalij je u obliku sulfata) ili 10:30:20 u količini od 300-400 kg /ha.
Za prihranjivanje se najčešće koristi KAN (27 % dušika) i to u količini 200-300 kg/ha.
Prihranjivanje se vrši 2-3 puta, u vrijeme cvatnje i zametanja prvih plodova, u vrijeme zriobe
plodova.
Najčešće je pak prihranjivanje uz navodnjavanje kap po kap uz primjenu kristalonskih
formulacija. Jedna od mogućih kombinacija je:
Salata kao kultura kratke vegetacije (55-65 dana) i sa relativno niskim temperaturnim i
svjetlosnim zahtjevima se u zaštićenom prostoru lako uklapa u stakleničke plodorede i uzgaja kao
jesensko-zimska kultura.
Gnojidbu salate u zaštićenim prostorima treba izvoditi prema rezultatima analize tla. Za nasad
salate sa sklopom od 100 000 biljaka/ha i očekivani prinos od 45t/ha ili 4,5 kg/m 2 sa dužinom
vegetacije od 80 dana se prihranjivanje salate u sustavu kap po kap može izvoditi na slijedeći
način:
82
Tab. 9.2-2: Prihranjivanje salate uz navodnjavanje kap po kap
83
Slika 9.3-1: Sustav za navodnjavanje sa integriranim injektorom prije završnog filtera
Ovaj sistem se temelji na razlici tlakova do koje dolazi prolaskom tekućine kroz suženje cijevi.
Podtlak koji se stvara prolaskom vode kroz suženje cijevi omogućava usisavanje hranjive
otopine. Količina injektirane otopine u sustav za navodnjavanje ovisi o protoku vode što je
povezano sa promjerom cijevi i brzinom vode. Za rad ovih injektora nije potrebna energija.
84
Slika 9.3.1-1: Venturi injektori (Romić, 2007)
Primjer 1:
Tijelo injektora se sastoji od polypropylena i kynora, što mu daje otpornost i jačinu u odnosu na
druge plastične materijale. Karakteristike injektora su:
-ugrađeni nepovratni ventil sa kuglicom
-ugrađena membrana za razdvajanje kapljica
-veliki obujam rada
-veća snaga
-otpornost na pritisak (15 bar)
-nema kemijskih reakcija
-velika otpornost na toplinu
Otopina gnojiva pod pritiskom vode ulazi u komoru injektora, zatim membrana tu tekučinu
razdvaja u sitne kapljice i daljim tokom ubacuje u sistem za navodnjavanje.
85
Slika 9.3.1-3: Shematski prikaz injektora i komponiranje u sustav za navodnjavanje
(http://www.agrounija-zr.co.yu/Injector.htm)
Venturijeva cijev je suženje poprečnog presjeka na određenoj dužini cijevi, što ima za posljedicu
povećanje brzine strujanja medija, a time i smanjenja tlaka unutar cijevi (dobra analogija je
povećanje brzine strujanja vode na naglim suženjima rijeke ili povećanje brzine vjetra unutar
tunela ili između zgrada). Što brže zrak struji kroz Venturijevu cijev, veći se podtlak stvara (ili
više tlak pada) unutar cijevi.
86
Funkcioniranje injektora ukomponiranog u sustav za navodnjavanje
Na glavnoj cijevi sistema za navodnjavanje kapanjem se nalazi ventil (1) koji služi za reguliranje
protoka vode. U toku izvođenja fertirigacije ventili (2), koji se nalaze na pomoćnoj cijevi, su
otvoreni. Pomoću manometara (3) se očitava tlak tekućine koji vlada u pomoćnoj cijevi, ispred i
iza venturi injektora (4). Na manometru koji se nalazi ispred injektora se očitava ulazni tlak, čija
vrijednost ovisi o pritisku koji daje pumpa a koji najčešće iznosi do 4,5 bar-a. Ispod injektora se
nalazi rezervoar sa otopinom mineralnih gnojiva, u koji je uronjen filter (6). Tijekom fertirigacije,
pipac (5) je u položaju otvoreno, tako da dolazi do izvlačenja otopine iz rezervoara, uz prethodno
filtriranje otopine, i dovođenja otopine do injektora (4).
Slika 9.3.1-5: Venturi sistem fertirigacije: 1-ventil glavnog voda; 2-ventili na pomoćnom
vodu; 3-manometri
Sa povećavanjem tlaka ispred injektora raste protok vode kroz injektor. Vrijednosti tlaka tekućine
iza venturi injektora treba biti u granicama od 0 bara do 1/2 vrijednosti tlaka očitanog na
manometru koji se nalazi ispred venturi injektora. Pri takvom odnosu tlaka, protok otopine iz
rezervoara uz pomoć injektora obezbjeđuje ujednačeni rad sistema za navodnjavanje kapanjem,
sa istovremenim prihranjivanjem uzgajanih biljaka.
Injektori sa vlastitim pogonom sadrže pumpu koja injektira otopinu gnojiva u sustav za
navodnjavanje u konstantnoj količini.Dijelovi pumpe moraju biti izrađeni od materijala koji ne
ulazi u kemijske reakcije sa otopinom gnojiva.
87
Slika 9.3.2-1: Injektori sa vlastitim pogonom
Literatura
88
10 Tlo i supstrati
Uzgoj bilja u zaštićenom prostoru se može vršiti na
• Na tlu
• Organskim i anorganskim supstratima
Pod vrtnim tlima u širem smislu riječi podrazumjevaju se ona tla koja osiguravaju optimalne
fizičke, kemijske i biološke uvjete specijalno potrebne za uzgoj povrća.
Supstrati
Supstrati se koriste u uzgoju bilja u zaštićenim prostorima. Supstrati imaju funkciju zadržavanja
vode i u ovisnosti o sustavu uzgoja i sadržaju hranjivih tvari - fiksiranje tj. davanje stabilnosti
biljci. Osnovno je da supstrati imaju dobre vodozračne osobine.
Organski supstrati
Inertni supstrati
Organski supstrati osim zadržavanja vode i pričvršćivanja biljke daju biljci hranjive tvari.
Inertni supstrati- supstrati koji prvenstveno zadržavaju vodu i pričvršćuju biljke.
Organski supstrati
1.Smjese supstrata
Supstrati koji nastaju miješanjem zemlje, treseta, stajskog gnojiva i najčešće pijeska.
89
2.Tresetni supstrati
Ovi supstrati su standardizirani i sterilizirani, poznatog su sastava, pH i sastojaka hraniva,
deklarirani su i omogućuju optimiranje uzgoja.
Smjese supstrata
Supstrat za uzgoj povrća ima presudan značaj za uspjeh uzgoja. Postoje mnogobrojni recepti za
pripremanje smjesa supstrata. Osnovna komponenta svima je treset, ako je treset dostupan.
Ako treset nije dostupan, tada se supstrati prave od vrtnog tla, dobro mineraliziranog stajskog
gnojiva i pijeska.
Za rajčicu se priprema supstrat od 70 % dobro mineraliziranog treseta, 20 % vrtnog tla i 10 %
dobro mineraliziranog stajskog gnojiva. Dobar supstrat se može pripremiti i od 2 djela glinovitog
tla, 1 djela treseta i 1 djela pijeska ili samo jednakih dijelova treseta i vrtnog tla. Supstrati sa
tresetom imaju znatno bolja svojstva. Biljke uzgajane na ovim supstratima (sa tresetom) imaju
bolji vegetativni razvoj, ranije dozrijevaju u usporedbi sa onima na supstratu vrtnog tla i stajskog
gnojiva. Za uzgoj bilja u stakleniku treba prvenstveno koristiti supstrate sa tresetom kao
osnovnom komponentom. Treset ne sadrži uzročnike bolesti i sjeme korova te se ne mora
dezinficirati parom ili kemikalijama.
Tresetni supstrati
Treset nastaje na isušenim močvarnim terenima. On nastaje razgradnjom vegetacije siromašne
hranivima pod utjecajem padalina i u kiseloj sredini. Zbog toga treset ne sadrži hranjive tvari i ne
sadrži spojeve aluminija tako da je uzgoj moguć i pri niskim pH vrijednostima. Podizanje pH na
5-6 se vrši dodavanjem vapna i poslije toga se vrši dodavanje hranjivih tvari.
Vrste treseta
Na dnu sloja se nalazi crni treset jače razgrađen (mineraliziran) koji je nastao u vremenu između
5500 do 500 godina prije Krista. Od 500 godine prije Krista do danas nastaje bijeli treset koji je
manje mineraliziran i svjetlije je boje. Za dobijanje supstrata, industrija koristi tresete različitog
podrijetla (npr. sa sjevero-zapada Njemačke, Baltički treseti).
Baltički bijeli treset je svjetliji, mekši i sitnije granulacije. Bijeli treseti se iz močvarnih područja
vade bagerima i suši u blokovima. Njegova struktura ostaje održana pri preradi.
Crni treset
Crni treset iz dubljih slojeva treseta se vadi bagerima i u jesen u tankim slojevima se rasprostire
po poljima. Tijekom zime treset se smrzava, tresetni koloidi pucaju i na taj način se povećava
vodni kapacitet treseta koji iznosi 400 g vode na 100 grama treseta. U rano proljeće se vrši
sušenje crnog treseta na sadržaj od 65 %.
91
Primjer tresetne smjese supstrata
100 g N
250 g P2O5
200 g K2O po m3 supstrata
Stajsko gnojivo se dodaje kao izvor mikroelemenata koji se mogu unijeti i na drugi način.
Tresetni supstrati mogu biti:
-osnovni tresetni supstrati
-specijalni tresetni supstrati za uzgoj cvijeća (zemlja za cvijeće)
92
Specijalni supstrati - zemlje za cvijeće
Kora drveća se kompostira da bi se izgubilo toksično djelovanje biljnih štavila, tanina i radi
razlaganja vlaknaste strukture. Da bi se kompostiranje ubrzalo dodaje se ureja radi sužavanja C/N
93
odnosa. Struktura ovog supstrata je malo grublja a biljna štavila djeluju antimikrobno.
Fermentacijom (kompostiranjem) kore drveća se dobija humus koji se koristi kao komponenta za
dobijanje smjesa supstrata, ali se može koristiti i za poboljšavanje tla. Kompostiranjem se
mikrobiološki-biokemijskim procesima neželjeni sastojci kore drveća (inhibitori rasta) razlažu i
stabilizira dušik u humusu.
Fermentacija (kompostiranje)
RKS 1 RKS 2
94
Primjena proizvoda dobijenih preradom kore drveća
Malč kore drveća – za pokrivanje zemlje u sloju od 5 cm uz dodavanje N
hraniva
Funkcije:
-smanjenje utroška rada za njegu nasada
-onemogućavanje rasta korova (smanjenje uporabe herbicida)
-održavanje strukture tla
-smanjenje erozije
-očuvanje vlage u tlu
Humus kore drveća- služi kao komponenta za smjese supstrata i za poboljšavanje tla. Nanosi
se u sloju 0,5-1 cm i unosi u tlo.
Kao smjesa (sa vrtnim tlom i 30 % humusa kore drveća) – za kultiviranje cvjeća i drvenastih
kultura.
Supstrati kore drveća (RKS) – mogu se korititi kao supstrati ili zemlje sa smanjenim
sadržajem treseta za uzgoj različitih kultura.
RKS 1- sa malim sadržajem hraniva za sjetvu i pikiranje
RKS 2 - sa povišenim sadržajem hraniva kao zemlja za presađivanje cvijeća.
Karakteristike
pH-vrijednost 5-7
Sadržaj soli g/l ≤ 1,5
Lako dostupni dušik (NH4 + NO3) mg/l ≤ 400
Fosfor mg/l ≤ 150
Kalij mg/l ≤ 600
Kulturni supstrati za uzgoj cvijeća i drvenastih kultura na bazi humusa kore drveća
Ako se humus dobiven od kore drveća pomiješa sa tresetom ili drugim sastojcima, sa ili bez
dodavanja mineralnih gnojiva i vapna pobijaju se kulturni supstrati (mješavine supstrata). Takvi
supstrati se koriste za uzgoj cvijeća i drvenastih kultura u lončićima i kontejnerima. U ovim
supstratima koji se deklariraju kao supstrati na bazi kore drveća, mora humus kore drveća kao
sastojak mješavine supstrata prevladavati.
Razlikuju se:
95
RKS 1 –sa niskim sadržajem hraniva
RKS 2 – sa višim sadržajem hraniva
Ove supstrate se može dobiti u različitim granulacijama (sitni, srednje sitni i krupni).
Piljevina
Piljevina je supstrat koji se koristi u hidroponskom uzgoju bilja. Ona mora biti središnjih frakcija.
Uglavnom se koristi piljevina crnogoričnog drveća, jele i smreka. Piljevina je znatno jeftinija od
kamene vune, koristi se jednokratno a nakon toga se može kompostirati i kao organski materijal
upotrijebiti u poljoprivrednoj proizvodnji.
Inertni supstrati
Inertni supstrati se koriste se za hidroponski uzgoj. Oni su kemijski i biološki malo sposobni za
reakcije, najčešće mineralnog porjekla. Iz svoga sastava ne otpuštaju
hraniva. Inertni supstrati nisu opterećeni mikroorganizmima. Mikroorganizmi se mogu nastaniti
na ovome supstratu. Tada se mikroorganizmi hrane izlučevinama korijena, ostataka korjenovog
sistema ili preko mineralnih hranjiva iz hranjive otopine.
• Kamena vuna
• Ekspandirana pečena glina
• Perlit
• Vermikulit
Kamena vuna
Je prirodni materijal dobiven termičkom obradom određenih stjena koje pod utjecajem visokih
temperatura dobivaju vlaknastu strukturu. Takva struktura ima optimalni odnos pora za vodu i
zrak i omogućava lako ukorjenjivanje biljaka. Kamena se vuna se najčešće isporučuje u obliku
ploča dužine 1 m, 15 cm širine i 7,5 cm visine. Nakon uporabe se može termički sterilizirati i
koristiti još dvije godine.
% 47 14 16 10 8 1
pH kamene vune je najčešće između 7-8, vrijednosti do 9 su bile detektirane! Od ovih spojeva je
biljkama pristupačno samo jedna mala količina.
97
bilja. Ekspandirana glina se koristi od 1936. god. Ovi supstrati se često koriste za hidrokulturu u
lončićima ili na folijama u zaštićenom prostoru.
Koristi se kao inertni supstrat i moguća je akumulacija manjeg dijela hraniva u granule i
ponovnog otpuštanja u hranivu otopinu
Perlit
Sirovina za dobivanje perlita su prirodni vulkanski minerali. Sirovina se zagrijava na 1000°C,
ekspandira. Prirodni perlit sadržava mineralnu vodu koja se pretvara u plin pri zagrijavanju i to
izaziva povećanje volumena perlita za 2-20 puta.Nakon termičke obrade je perlit lagan i porozan.
• 90-130 kg / m3
• 50-75 % vol. ukupni porozitet
• 15-35% vol. voda
• 30-80 % vol. zrak
• 7,0-7,5 pH
Vermikulit
Sirovina za vermikulit je prirodni minerali gline slojevite strukture koji između slojeva
sadržavaju vodu. Način dobivanja vermikulita je isti kao kod perlita, zagrijavanjem minerala
gline na 1000°C. Na visokim temperaturama voda između slojeva strukture minerala prelazi u
plinovitu fazu, na taj način razdvaja slojeve tj. nastaju veći razmaci među slojevima u strukturi
minerala i nastaje porozni materijal – vermikulit. Najčešće je dimenzija 0-2, 2-4 i 4-8 mm
Vermikulit je izuzetno lagani supstrat – 0,09-0,1g/cm3, izuzetno je porozan i može upiti 3-4 x
veću količinu vode od svoje mase. Koristi se pri sjetvi, ukorjenjivanju reznica i kao komponenta
u smješi supstrata.
Kemijske karakteristike-Vermikulit
• pH – 7-7,5
• Nisku EC vrijednost
98
% 20-25 5-10 35-40 32-35
Nalazišta vermikulita
Nađen je na različitim dijelovima svijeta. Lokacije dominantnih komercijalnih rudnika su u
Australiji, Brazilu, Kini, Keniji, Južnoj Africi, SAD i u Zimbabveu.
99
11 Sistemi uzgoja bilja u zaštićenim prostorima bez tla (Soilless culture)
Uzgoj bilja bez tla u zaštićenim prostorima se može vršiti na dva načina:
Attra, 2000
http://attra.ncat.org/attra-pub/ghveg.html#soilless
Uzgoj bilja u zaštićenom prostoru u kulturi bez tla podrazumvjeva da se tlo zaštićenog prostora
ne koristi kao podloga u uzgoju (najčešće je podna površina betonirana) nego se biljke uzgajaju u
različitim sustavima sa i bez supstrata. Tako cijelu potrebu za hranjivima i vodom se biljkama
objezbjeđuje iz hranjive otopine tj. fertirigacijom. Biljke se kultiviraju na supstratima koji ih
pričvršćuju i daju stabilitet a ishrana bilja se vrši zajedno sa navodnjavanjem-otopljenim
hranjivima u vodi na temperaturi od 18-20 ºC.
• Treset
• Otpad iz uzgoja bilja (slama, ljuske riže, kokosovo vlakno…)
• Otpad iz drvne industrije (pilovina, kora drveta)
• Smjese supstrata
• Prednosti uporabe organskih supstrata:
Kora drveta
Kora drveta štiti stablo od isušivanja i fitopatogena. Pri preradi drva odvaja se kora drveća od
stabla i na kraju se usitnjava. Mekana kora drveta se dobija od konifera (zimzelenih vrsta) kao
Pinus spp., Picea spp., Cipressus spp. itd. Tvrda kora drveta se dobija od Quercus spp. Fagus ssp.
Betula spp. Kora drveta se priprema usitnjavanjem, kompostiranjem i propušta se kroz sita da bi
dobili supstrat ujednačene veličine čestica. Takav supstrat ima niski vodni kapacitet, visoki zračni
kapacitet. Degradacija supstrata kore drveta je spora. Ponekad supstrati kore drveta sadrže
mangan koji u pojedinim slučajevima uvjetuje simptome toksiciteta.
Piljevina
Nastaje kao nusproizvod iz drvne industrije. Odnos C/N je viši od odnosa u kori drveta. Niži je
sadržaj lignina i potreban je duži period za kompostiranje. Sadržaj otpada drva nije ujednačen i
registrirana pojava fitotoksičnosti. Udio u smjesama max. 15-20 % piljevine.
”Kuntan”
Je supstrat koji se sastoji od rižinih ljuskica. U Japanu gdje nastaju velike količine otpada riže, je
kuntan široko rasprostranjen u uporabi za uzgoj na vrećama ili gredicama.
Smjese supstrata
Pijesak se može dodavati supstratima do 20 %. Poslije obilnije irigacije se pijesak taloži u
donjem djelu supstrata. Preporučljiva pH vrijednost vode je 5,5 –5,5 za irigaciju smjesa
supstrata.
-vertikalni uzgoj
-na balama slame
-na bankovima (na “gredicama”)
-kultura na vrećama
-kultura u lončićima
Vertikalni uzgoj
Uzgoj bilja se vrši u specijalnim vrećama koje su napunjene supstratima I ovješeni na krovnu
konstrukciju zaštićenog prostora. Ishrana bilja se vrši fertirigacijom.
101
Uzgoj na balama slame
Starija metoda uzgoja bilja. Uzgoja krastavaca i manjoj mjeri rajčice. Primjenjuje se u
staklenicima sa zaraženim tlom.
102
Uzgoj na vrećama
Kultura na piljevini
Piljevina sama ili pomiješana sa pijeskom može se koristiti kao supstrat za uzgoj na visokim
gredicama, plastičnim vrećama ili lončićima. Povoljni su za uzgoj krastavaca na visokim
gredicama 16-20 cm na tlu staklenika.
http://www.arc.agric.za/uploads/images/2308_sawdust%5B1%5D.jpg
Za 1 biljku je potrebno 400-500 cm3 materijala. Voda i hranjiva se dovode sistemom kapanja
iako se gnojiva mogu pomiješati sa supstratom prije rasađivanja biljaka ili dodati tijekom
vegetacije.
Uzgoj u lončićima
Uzgoj u lončićima je klasični uzgoj uz primjenu osnovnih, specijalnih ili mješanih supstrata. Kod
nas je najčešće raširen uzgoj u lončićima u cvijećarstvu. Primjenom lončića većega volumena
moguć je uzgoj I povrćarskih kultura. Navodnjavanje I ishrana bilja je preciznim doziranjem u
sustavu fertirigacije.
103
Ishrana bilja se vrši fertirigacijom hranjivom otopinom. Uzgoj bilja u kontejnerima i loncima (u
vrećama) sa jednom ili više biljaka po kontejneru ima prednosti. Omogućuje odstranjivanje
zaraženih biljaka iz usjeva bez zaraze cijelog usjeva. Svaki kontejner posjeduje svoju sopstvenu
cjevčicu za navodnjavanje odvojenu od glavne cijevi. Na taj način pojedinačna uzgojna jedinica
(lončić) posjeduje neovisnost o sistemu navodnjavanja susjedne biljke, ne postoji konkurencija za
hranjiva. Takav sistem zahtjeva velike rezerve vode.
11.1.2 Hidroponija
104
U sustavu hidroponije biljke preko korjenovog sistema upiju potrebnu količinu vode i hranjivih
tvari (makro i mikroelementi). Iz rezervoara hranjivih otopina sistemom pumpi
hranjiva otopina cirkulira u stakleniku i vraća se u rezervoar.
Ova podjela je izvršena na osnovu cirkulacije hranjive otopine. U otvorenom sustavu se hranjiva
otopina implicira biljkama i bude potrošena od strane biljaka, upijena od strane supstrata,
djelimično otiče u tlo.
Kod zatvorenog sustava uzgoja hranjiva otopina cirkulira u zatvorenom sustavu. Višak hranjive
otopine nakon usvajanja jednog dijela od strane biljke se iz rina, kontejnera, cijevi i sl. sakuplja u
sabirni tank iz kojeg se nakon filtriranja, pročišćavanja I balansiranja pH, EC-vrijednosti
recirkulira u proizvodnu jedinicu.
Prednosti hidroponije
• Automatsko dodavanje svih hranjiva u količini i omjeru koji su optimalni za rast i razvoj i
brzo formiranje reproduktivnih organa biljke.
Nedostaci hidroponije
• Iziskuje visoka ulaganja za specijalnu opremu i automatsku regulaciju.
• ispirati
• sterilizirati
• izdvojiti ostatke korjena
Biljke uzgojene na hidroponski način imaju potrebu za umjetnim uvođenjem CO2 čiji utrošak
dostiže 20 g /m3 zapremnine staklenika. Rentabilitet hidroponike može biti jednak sa kulturom na
tlu samo ako je prinos najmanje za 6-10 % veći i ako se koriste jeftiniji plastični bazeni ili korita.
Ishrana bilja
Ishrana bilja se vrši pomoću specijalnih hranjivih otopina u kojim su neprekidno umočeni korjeni
biljke ili se njime neprekidno ili povremeno inertni supstrati natapaju.
Funkcija supstrata
• služi kao podloga za korijen
• lako propušta zrak i hranjivu otopinu
• da se lako natapa hranjivom otopinom
• kemijski inertan- da ne reagira sa hranjivom otopinom (ne razgrađuje se u otopini i ne
otpušta elemente iz svoje kemijske strukture).
Uporaba supstrata
Supstrate je moguće višestruko koristiti bez smanjenja prinosa. Prije svakoga usjeva treba vršiti
dezinfekciju supstrata parom ili dopuštenim kemijskim preparatima. Nakon 2-3 dana vrše se 4-5
kratkih ispiranja toplom vodom.
Šljunak
Za uzgoj u hidroponiji se koristi šljunak veličine 2-12 mm. Šljunak posjeduje sposobnost
zadržavanja vode 9 % od svoje zapremine. Pri uzgoju na šljunku – najčešće na visokim
gredicama ili posebno građenim koritima se nasipa u sloju od 25 cm. Ukoliko je šljunak krupniji,
sposobnost zadržavanja vode se smanjuje.
Schwarz, 1995
106
Kultura na šljunku
Dijametar čestica je oko 0,75 cm, ako se koristi za uzgoj presadnica tada je dijametar šljunka 0,5
cm.Gredice se pune na dubinu 18 –20 cm za najveći dio vrsta ili do 25 cm za vrste sa dubokim
korijenjem kao što su npr. ruže. Kod uporabe šljunka treba izbjegavati uporabu mramornog ili
vapnenastog šljunka. Tamni šljunak apsorbira više topline i može oštetiti korijen mlade biljke.
Uzgoj na šljunku je jednostavan sistem koji se počeo primjenjivati prije ca. 50 godina. Uzgoj
bilja se vrši u bazenima ispunjenim šljunkom ili pijeskom. Hranjiva otopina kojom se supstrat
natapa se čuva u specijalnim rezervoarima. Najveće poteškoće se javljaju pri održavanju
kemijskih osobina otopina pri čemu i male promjene mogu dovesti do gladovanja ili trovanja
usjeva.
Pijesak
Za kulturu na pijesku koristi se pijesak veličine čestice oko 3 mm promjera. Pijesak kao supstrat
se koristi u rinama ili koritima ili se podna površina staklenika obloži polietilenskom folijom,
postave se perforirane cijevi za fertirigaciju i napune pijeskom debljine sloja 30-35 cm.
107
Vermikulit
Je hidrarirani magnezij aluminij silikat koji je u obliku pločastih kristala. Termički obrađeni
proizvod je lagan ima masu od oko 80 kg/m3. Vermikulit je najčešće alkalne reakcije zbog
sadržaja magnezijevih karbonata u rudi. Ima manju zapreminsku masu.
Veću sposobnost zadržavanja vode od šljunka što omogućava rjeđa davanja hranjivog rastvora 2-
3 puta. Dužina uporabe 6-10 godina.
Kultura na vermikulitu
Kapacitet izmjene iona i kapacitet zadržavanja vode su visoki. Nakon jedne godine uzgoja se
smanjuje gustoća vermikulita za 20 %. Uporaba dvije godine - njegova struktura kolabrira tj.
raspada se što vodi reduciranoj aeraciji i dreniranju. Visoka cijena ovoga materijala ne
omogućava rasprostranjivanje u upotrebi. Služi za eksperimentalne svrhe i u komercijalnom
uzgoju samo kao sastojak smjese supstrata.
Perlit
Perlit je termički prenađeni oblik silikatnih vulkanskih stjena. Materijal sadrži 2-5 % vlage.
Usitnjena stjena i zagrijavana na 1000°C ekspandira u lagan materijal volumne mase 130-180
kg/m3. Materijal sadrži zatvorenu strukturu, najveći dio zadržane vode poslije irigacije drži
površinski sa relativno niskom snagom držanja vode.
108
otpušten u hranjivu otopinu pri niskim pH vrijednostima sa nepovoljnim konsekvencama tj.
posljedicama za biljke.
Spužvasta plastika
Polistirenska spužva se često koristi kao supstrat u hidroponiji, inertna je, lagana i dobro zadržava
vodu. Preporučuje se natapanje vodom 2-3 tjedna prije sadnje jer spužva otpušta formaldehid koji
može negativno utjecati na rast biljke i smanjiti prinose. U USA postoje različite plastične spužve
za hidroponski uzgoj bilja, najpoznatije su poliuretanske spužve i fenolne spužve. Poliuretanske
spužve se mogu upotrebljavati više od 6 godina.
Primjer:
Ako je kamena vuna natopljena vodom i moguće je otjecanje vode, tada će u donjem djelu bloka
biti samo 4 % zraka na 1 cm visine donjeg djela. Zbog toga se kod ovog supstrata preporučuje
vlaženje supstrata a ne natapanje. Uzgoj bilja počinje sijanjem direktno u male 40 mm3 kamene
kocke koje imaju mala udubljenja, rupice u koje se sije sjemenka i koje su navlažene sa
hranjivom otopinom. Te kocke se postavljaju u veće kocke od kamene vune 75 mm3 koje su
specijalno građene da primaju male kocke i koje su obložene bijelom folijom.
109
Veće kocke se postavljaju na blokove kamene vune koje su posložene na podu staklenika.
Blokovi su širine 15-30 cm, 75-100 cm dužine, 75 mm debljine. Tlo je pokriveno bijelom folijom
radi higijene i refleksije svjetla. Gredica se sastoji iz dva reda blokova koji su svaki za sebe
obloženi bijelom folijom a razmak između redova blokova je 30 cm. Redovi kamene vune trebaju
biti lako nagnuti na unutrašnju stranu radi dreniranja. Prije postavljanja presadnica blokovi
kamene vune se natapaju hranjivom otopinom. Kocke sa presadnicom se postavljaju na blokove
kamene vune.
Takav sistem uzgoja se pokazao povoljnim za krastavce. Za rajčice je bio razvijen sistem pri
čemu se koriste blokovi kamene vune širine 15 cm, obložene u potpunosti folijom i postavljene
na pod staklenika koji je ukopan (ispod nivoa zemlje), staze su na višem nivou.
Otvori za drenažu su napravljeni na bočnim stranama blokova udaljen od staze. Ne postoji kanal
za drenažu nego je polietilenom obloženo tlo probodeno na više mjesta. Kamena vuna treba biti u
potpunosti obložena bijelom polietilenskom folijom. Za kulturu na kamenoj vuni se sjetva treba
izvršiti u inertni supstrat kao vermikulit ili perlit i pikirane u kocke kamene vune. Kocke kamene
vune se mogu koristiti za pikiranje presadnica ili za direktnu sjetvu. Takve kockice se postavljaju
na vrh blokova koji su prije toga natopljeni hranjivom otopinom.
110
Hranjiva otopina i pH
pH novih blokova kamene vune može biti visok 7-8, najviše zabilježene vrijednosti su 9-9,5.
To se može korigirati uporabom slabo kisele hranjive otopine npr. na početku sa 5-5,5. Nakon
toga se lako povišeni pH korigira hranjivim rastvorom sa pH vrijednošću od 5,5-6,5 koji je
povoljan za uzgoj mnogih kultura. Električna provodljivost otopine treba iznositi 2,0 – 2,5
mS/cm za krastavce i 2,5-3,0 mS/cm za rajčicu.
Hranjive otopine
Za kulturu na kamenoj vuni se pripremaju dvije različite hranjive otopine. Razlog: izbjegavanje
reakcije između gnojiva koja sadrže kalcij ili magnezij sa gnojivima koja sadrže fosfate ili
sulfate. Te dvije otopine se sjedinjuju i kombiniraju u rezervoaru ili tanku za miješanje prije
aplikacije.
111
Ako se otopina razblaži 1:100, kombinira i aplicira biljkama tada otopina sadrži sva hranjivau
slijedećom koncentraciji ppm (mg/l)
• N-165 Fe 0,70
• P-46 Mn 0,40
• K-225 Zn 0,25
• Ca-122 B 0,25
• Mg-18 Cu 0,03
Mo 0,05
Jako raširen uzgoj krastavaca i rajčice u Švedskoj, Danskoj i Nizozemskoj. Podloga su blokovi
kamene vune debljine 10 cm, širine 30 cm, dužine 90 cm.Blokovi se poslažu na bijelu plastičnu
foliju. Na svaki blok se razmjeste po 3 biljke. Presadnice se uzgoje na kockama kamene vune
koje se ulažu u blokove kamene vune ili u kockama poroznog treseta. Korijenov sistem prodire u
blokove kamene vune. Pored svake biljke se postavlja jedna cjevčica za navodnjavanje
kopanjem. Kamena vuna se može upotrijebiti uzastopno tri puta.
Plutajući hidroponi
To je hidroponski sustem uzgoja bilja, gdje se presadnice biljaka uzgoje na inertnim supstratima
npr. kockicama kamene vune. U stiroporskoj ploči se otvaraju otvori za ulaganje perforiranih
lončića koji imaju funkciju pridržavanja, fiksiranja biljaka. U posebno konstruiranim koritima,
kontejnerima velikih dimenzija se upušta hranjiva otopina, na površinu se postavlja stiroporska
ploča i u otvore na njoj perforirani lončići sa presadnicom. Hranjiva otopina preko perforacija na
lončićima ulazi u lončić do korjena koji usvaja hranjiva. Nakon određenog vremena korjen
prerašta i spušta se do hranjive otopine.
112
1) Rezervoar za prihvaćanje sadrži razblaženu hranjivu otopinu.
2) Pumpa upumpava hranjivu otopinu prema biljkama do kraja rine.
3) Paralelna rina u kojoj se nalaze biljke postavljena je niže i u nju cirkulira hranjiva otopina.
4) Na kraju rine se prihvaća otopina i šalje nazad u rezervoar za prihvaćanje.
Hranjiva otopina kao tanak sloj tanji od 0,5 cm teče brzinom od 2 l/min. kroz rine.
5) Kontrola koncentracije hranjive otopine, pH, nivo vode.
• Rine ili korita se postavljaju pod malim nagibom tako da se hranjiva otopina teče i
prikuplja se u odgovarajućem rezervoaru a zatim se pumpanjem ponovo uvodi u rinu.
113
Aeroponija
Je sistem uzgoja bilja gdje su biljke pričvršćene na pločama stiropora koje su postavljene na
koritima. Korijeni biljke vise u zraku u koritu. Hranjivi rastvor se raspršiva impulzivno dužine
10-15 sekundi u intervalima svakih 15 minuta pomoću raspršivača postavljenih na cijevima u dnu
korita.
114
Aquaponic –Akvaponija
Akvaponija je sustav uzgoja koji kombinira akvakulturu i hidroponiju. Voda koja služi u uzgoju
ribe se filtrira, pročišćava, obogaćuje se hranjiva, kontrolira pH I EC vrijednost i koristi za uzgoj
bilja u hidroponiji.
115
Bioponic -bioponija
Bioponija –je biološki uzgoj bilja u sustavu hidroponije. Primjenjuju se biološka, u vodi topiva
gnojiva “Biosevia“. Metoda uzgoja bioponike je patentirana Patent-Nr 05.11569 – 15/11/05.
116
12 Uzgoj presadnica salate u specijaliziranim rasadnicima
117
prekrivanje sjemena vermikulitom
Zasijani kontejneri se slažu na kolica koja se odvoze u komore za naklijavanje kada se kolica
napune.
www.mandops.co.uk
118
Odmah nakon klijanja se zasijani kontejneri odvoze u zaštićene prostore u kojima se optimira
temperatura rasta za svaku kulturu. Ovdje se u uvjetima svjetla nastavlja rast i razvoj mladih
biljčica.
119
13 Uzgoj graha mahunara u zaštićenim prostorima
Zahtjevi za temperaturom
Mahune klijaju na temperaturama tla iznad 10 °C, temperatura zraka treba iznositi iznad 12°C.
Takvo nicanje je jako sporo. Optimalne temperature za nicanje su 22°C. Za razvoj vegetativnih
organa je potrebna temperatura od 16°C a za razvoj generativnih organa 22-25°C.
Zahtjevi za vodom
Potrebe za vodom su umjerene, najveće zahtjeve za vodom ima u fazi cvijetanja i fruktifikacije i
dozrijevanja. Optimalne vrijednosti PVK su 60-70 %, suvišak vlage u tlu i zraku produžavaju
vegetaciju, pri povišenoj vlazi i temperaturama biljka odbacuje cvjetove. Mahune imaju veće
zahtjeve za vodom od običnog graha.
120
Kulture za uzgoj u plastenicima dostižu visinu 2,5 -3 m, korijen se ukorjenjuje duboko, više od
1,5 m dubine. Mahune spadaju u leguminozne biljke, na korjenu se formiraju kvržice u kojima u
simbiozi sa biljkom žive bakterije koje fiksiraju atmosferski dušik.
http://www.rhizobium.umn.edu/images/research_images/response.jpg
Dinamika rasta
U prvom dijelu vegetacije je rast usporen a u drugom dijelu vegetacije početkom cvijetanja dolazi
do intenzivnog rasta. U tom dijelu vegetacije biljka realizira 2/3 od ukupne mase stabljike.
Mahune ne podnose preobilnu gnojidbu dušikom, pojačana gnojidba dušikom počinje tek u
stadiju cvjetanja. Gnojivo se daje u obliku otopine preko zalivanja kapanjem.
Dužina vegetacije
Dužina vegetacije mahune se kreće u ovisnosti o sorti od 55-65 dana.
Dužina pojedinih faza je:
• Klijanje i nicanje- 5-15 dana
• Nicanje – cvijetanje-30-35 dana
• Cvjetanje-zametanje plodova – 7 dana
• Zametanje plodova-tehnološke zriobe 12-16 dana
U uzgoju graha mahunara u zaštićenim prostorima se koriste sorte visoke stabljike sa dužim
periodom plodonošenja pa je omogućena kontinuirana berba 6-7 tjedana (7-10 berbi tijekom 40-
50 dana).
121
Tab.xxxx: Termini uzgoja u ovisnosti o mogućnostima grijanja zaštićenog prostora
Wonneberger/Keller, 2004
Kasna proizvodnja-jesen
Za kasnu jesenjsku proizvodnju se sije krajem srpnja/početkom kolovoza za proizvodnju i berbu
tijekom listopada i studenog.
13.3 Sjetva
Izravna-sjetva 3-4 sjemenke na jedno mjesto, moguće je sijati i direktno u malč-foliju.
Povoljni sklop biljaka je 6 biljaka/m2 pri razmacima od 100 x 33 cm i 150 x 25 cm.
Uzgoj presadnica
Za uzgoj presadnica vrši se sjetva u kašete ( 40 x 60cm ) sa po 2-3 sjemenke na 1 sjetveno
mjesto. U takvu kašetu se sije na 40 mjesta. Kašete držati na 22/18°C, provjetravanje na 25°C.
Dužina uzgoja presadnica u ovim uvjetima je 10-12 dana, ako se mora sadnja vršiti kasnije
presadnice se postavljaju na hladno jer inače dolazi do formiranja vitica, izduživanja i kasnijeg
zaostajanja u rastu nakon sadnje.
13.4 Sadnja
Presadnice graha mahunara se sade (2-3) na jedno sadno mjesto. Nakon primanja presadnica
ostavljaju se najkrupnije, zdrave i najjače dvije biljke.
122
Pri uzgoju mahuna u plastenicima treba pripremiti vezivo. Vezivo je potrebno pričvrstiti za
metalnu konstrukciju zaštićenog prostora i pričvrstiti u zemlji. Nakon sadnje se ostavlja dvije
biljke na jednom sadnom mjestu, ostale se odstranjuje prorjeđivanjem tj. odsijecanjem. Po potrebi
treba navesti stabljiku na vezivo.
Optimalne temperature za rast nakon sadnje su 20/18°C, kasnije 18/14°C i niže.
Provjetravanje se vrši pri temperaturama od 22-24°C (travanj-svibanj) i pri temperaturi od 20°C u
kasnom jesenskom uzgoju.
Navodnjavanje
Zalivanje je u početku moguće i pomoću rasprskivača, kasnije samo kapanjem zbog opasnosti od
razvoja bolesti (Botrytis i Sclerotinia).
Vrijednosti vlažnosti tla za zalivanje su 90-120 hPa na dubini 20-30 cm (mjerenje tenziometrom).
Ako je zalivanje rasprskivačima, onda je samo moguće na sunčanim danima u jutarnjim satima,
nakon toga je obavezno provjetravanje. Puno efektivnije i povoljnije je zalivanje kapanjem zbog
gljivičnih oboljenja. Povoljna vlažnost zraka u uzgoju mahuna je 60-80 % (mjerenje
higrometrom).
Zaštita od korova
Zaštita od korova je povoljna malčiranjem organskim materijalima kao što je slama ili malč-PVC
ili sintetskim folijama. Ili je potrebno uklanjanje korova zbog gustoće sklopa i pojačane vlažnosti
u nasadu i potencijalnog razvoja gljivičnih oboljenja.
Dekapitacija
Mjera njege u uzgoju mahuna je dekapitacija kada je biljka dosegla visinu do metalne
konstrukcije ili vođenje stabljike preko druge žice. Ovdje postoji opasnost ožegotina jer je
mahuna osjetljiva biljka na previsoki intenzitet sunčeve svjetlosti.
Berba
U početku 1 tjedno, kasnije dva do tri puta u tjednu. Berba se vrši pažljivim otkidanjem mahuna i
polaganjem u plastične ili kartonske kašete ili pletene korpe. Prinosi se kreću u ovisnosti o dužini
kultiviranja i sorti od 1-6 kg/m2.
13.5 Sorte
Od visokih sorti žutih plosnatih mahuna je poznata sorta jeruzalemski grah mahunar i Goldmarie
vrlo rana sorta sa mahunama dužine 20-22 cm i plosnatog presjeka.
Od zelenih plosnatih Cipro i Necores sa dužinom mahuna do 20 cm i promjera 1,5 cm. To je
srednje rana sorta. Osim toga su poznate sorte Rekord i Rapid.
Precores je sorta sa okruglim zelenim mahunama dužine do 25 cm i presjeka 2,5 cm. Uzgaja se za
tržište u svježem stanju.
Novije sorte zelenih okruglih mahuna su Nerina, Fesca i Presenta.
124
nervature koja je zelena pH>7 gnojidba Zn
125
Sclerotinia sclerotiorum
Botrytis cinerea
126
BYMV- Bean yellow mosaik virus
www.staff.kvl.dk/~thluj3/symptoms/BYMVbean.JPG
127
Coletotrichum lindemutianum-
Antraknoza
http://tematico.asturias.es/sanidadvegetal/img/faba3.gif
www.biologico.sp.gov.br/VEGETAIS/feijao/96.jpg
www.ipmcenters.org/.../docs/KSdrybeans.html
http://www.oekolandbau.de/typo3temp/pics/e3128aabb0.jpg
128
14 Uzgoj mačuhica Viola x Wittrockiana -Hibridi
Porodica: Violaceae
U rodu Viola razlikujemo oko 500 zeljastih vrsta. Maćuhica je zeljasta biljka sitnog grmolikog
rasta. Visina stabljike je 15-20 cm. Korijen maćuhice je relativno plitak i razgranat i vodoravno
rasprostranjen. Stabljika je položena na zemlji. Listovi su okruglasto-bubrežastog oblika,
nazubljenog ruba. Cvjetne stapke su uglate i krhke. Cvijet se sastoji od 5 latica koje su
baršunaste, intenzivnih boja, ugodnog mirisa. Maćuhica ima dvospolne cvjetove i samooplodna
je vrsta. Za samooplodnju je dovoljna laka vibracija stabljike izazvana vjetrom. Razmnožavanje
maćuhica se vrši sjemenom, dvogodišnja je kultura.
14.1 Podrijetlo/zahtjevi
Maćuhice su podrijetlom iz sjeverne umjereno-kontinentalne zone, zbog toga su po pravilu
otporne na zimu i mraz. One spadaju u vrstu koja ima niske zahtjeve prema ishrani i podnose
puno sunčevo osvjetljenje. U početnoj fazi razvoja su biljke izuzetno osjetljive na soli. Supstrati
za uzgoj maćuhica trebaju imati pH vrijednost između 5,5-6,5.
129
a) sjetva na gredice, klijališta, prešane lonce ili kontejnere
b) izravna sjetva strojem na otvorenom za prodaju sadnica u jesen i proljeće.
Mačuhica se primjenjuje u:
Uređenju okoliša-malih površina- flastera
Za sadnju u sadnučiće na balkonu
Jedna vrsta mačuhica -Viola tricolor je ljekovita biljka. Maćuhica je ljekovita biljka koja
čisti krv, umiruje bolove i pospješuje izlučivanje mokraće i znoja.
Temperatura za klijanje je 18°C. Maćuhica klija nakon ca. 2-4 tjedna, tada treba otkloniti
zasjenjivanje i oprezno zaliti. Sije se oko 4 g sjemena/ klijališnom prozoru.
Od polovice rujna se presadnice sade na gredice 20 x 15-17 cm, ako je sadnja kasnija, biljke
ostaju premale. Ako je sjetva direktna na otvorenom onda se sije na 20 x 2 cm, a upotreba
piliranog sjemena olakšava sjetvu. Za 1 ha je potrebno 3,5 kg sjemena.
130
klijanje je 16-18°C a temperatura supstrata 16°C. Treba izbjeći isušivanje supstrata i održavati
visoku vlažnost zraka do klijanja. Nakon nicanja je potrebna puna svjetlost.Ako se maćuhica
uzgaja u loncima tada se presadnice nakon 3-4 tjedna nakon sjetve presađuju u 8 -9 cm lončiće,
kontejnere (pakovanja 4 lončića) i kultiviraju na hladnome.
Gnojidba:
Temperatura
Sjetva: 18°C
Za ukorenjivanje u lončiće: dnevna 16 bis 18° C, noćna 13 - 15° C,
Dalja kultivacija: 6 bis 8° C,
Prezimljavanje: 2 bis 5° C,
Provjetravanje u vegetativnoj fazi: 8° C,
Provjetravanje pri prezimljavanju: 3 bis 4° C.
Voda
Održavati ravnomjernu vlagu supstrata, pri prezimljavanju manje zalijevati. Visoku vlažnost
zraka u zimskom periodu treba izbjegavati
Gnojidba
Kod supstrata sa malo hranjiva, 3-4 tjedana nakon presađivanja u lončiće dodati:
-tjedno 0,1 % gnojivima sa pojačanim sadržajem kalija
-paziti na znakove nedostatka željeza
Dužina kultivacije:
jesen: 5-6 mjeseci
kod prodaje u proljeće: 6-7 mjeseci
131
Shema uzgoja maćuhica
18°C
10°C
6°C
prodaja
sjetva unošenje u zaštićeni prostor
pikiranje
132
Sorte maćuhica firme “Nebelung”
Armado S1-plava Armado S1 bijela Corso S1-azure Corso S1-red- Corso S1-orange- Corso S1-Pure-Yellow
blue wings small
Fama F1 orange ohne Fama F1 Reinweiss Fama F1 Rot mit Fama F1 See me Fama F1 Flieder Iona Gold F 1
Auge Auge
Prodaja maćuhica
U jesen (listopad) i proljeće (ožujak) iz uzgoja na otvorenom
Prodaja iz uzgoja u lončićima (pakovanja npr. 4, 6 ili 8) u proljeće.
Žetva se vrši sukcesivnim sakupljanjem čahura koje se suše, podižu i uspravljaju na stabljici.
Za proizvodnju sjemena je potrebna pojačana fosforna i kalijeva gnojidba.
U 1 gramu se nalazi oko 700 sjemenki (600-800). Sjeme je klijavo oko 2 godine.
133
15 Uzgoj pelargonija
Lončanicama nazivamo cvijeće koje u našim uvjetima može uspijevati samo u unutrašnjem
prostoru u loncima pa se nazivaju i sobno cvijeće.
Cvatuće lončanice –pelargonija, jaglac, ciklama, afrička ljubičica, hibiskus
Lisnate lončanice –Fikus elastica (gumijevac), Fikus benjamina (brezoliki gumijevac), Dracaena
(zmijevac), šeflera, difenbahija, filodendron, Hedera (bršljan)
Sukulente i - čuvarkuća (Echeveria), Kalanchoe, Sedum (žednjak)
kaktusi: Schlumbergera (božićni kaktus), Echinokaktus (kuglasti, ježasti kaktus), Epiphyllum
(lisnati kaktus)
Pelargonija spada u porodicu Geraniaceae. Sve pelargonije su iz početka bile svrstane u rod
Geranium pa se i danas greškom pelargonije nazivaju geranije.U rodu Pelargonium ima oko 240
vrsta pelargonija. Pelargonije su podrijetlom iz južne Afrike iz toplih krajeva sa mediteranskom
klimom i sušama. Dužina dana u južnoj Africi iznosi između 11 i 15,5 sati.U tim uvjetima su
uspijevale pelargonije. U Europu su donesene 1710. godine. Današnje pelargonije su nastale
križanjem između različitih vrsta pelargonija i nazivamo ih hibridima. Pelargonija je cvijet koji
spada u grupu lončanica. Pelargonija se uzgaja za uređenje balkonskih sandučića, kao sobno
cvijeće ali i na otvorenom. Kod svih pelargonija se radi o biljkama koje su izričite proljetnice tj.
cvjetaju u proljeće.
134
Pelargonium zonale Pelargonium peltatum
Pelargonium grandiflorum
users.skynet.be/hofmeester/plantenkennis/eenj...
http://aquiya.skr.jp/zukan/Pelargonium_SugarBaby.jpg
leserre.it/enciclopedia166/geraniaceae/geranio_zonale/pelargonium_zonale.html www.euro-trials.com/images/elsner_pac/Pelargo..
Mirisna pelargonija
Osim ovih pelargonija na tržištu se nalaze i mirisne pelargonije kao npr. Pelargonium
oddoratissimum.
www.pflanzenliebe.de/.../duftgeranie1.jpg
Pelargonium zonale- uspravna pelargonija
Ova pelargonija ima poludrvenastu, uspravnu, razgranatu stabljiku i bubrežaste listove koji na
rubovima ima pjegu tamnije boje (u obliku manšete).
Današnje pelargonije koje su u uzgoju nisu čiste vrste nego su nastale križanjem između vrsta pa
ih nazivamo hibridima. Prvi hibridi su bili jednostavnog cvijeta a od 1869 godine postoje i
punocvjetni hibridi. Razmnožavanje pelargonije zonale se može vršiti vegetativno i u novije
vrijeme generativno. Za vegetativno razmnožavanje su potrebni zdravi, izdržljivi, kompaktni i po
135
svome habitusu odgovarajući matičnjaci tj. matične biljke. Matične biljke moraju potjecati od
proljetnih reznica koje imaju tri pupa. Nakon zasušivanja rana se reznice zatiču u supstrat.
Supstrat se sastoji od zrelog komposta, treseta i pijeska (5:3:1) uz dodatak gnojiva 7:14:21 kojega
se na 1000 litara zapremine supstrata dodaje 2-3 kg. Ukorjenjivanje reznica traje oko 14 dana pri
20°C a 4-6 tjedana nakon ukorjenjivanja se presađuju u veće lončiće. Visoke sorte se dekapitiraju
a ako se nakon dekapitacije ne dobije kompaktan izgled biljke onda se zalijevaju hormonom CCC
ili cikocelom u koncentraciji od 0,25-0,50 %. Listovi na reznicama moraju biti suhe a nakon
zalivanja hormonom treba pelargonije tri dana zasjenjivati.
136
http://hflp.sdstate.edu/ho311/outdoor_images/Pelargonium%20peltatum%203.jpg
Reznice se utiču u zemlju u kolovozu i rujnu te u ožujku i travnju. S jedne matične biljke se
mogu dobiti 7-12 reznica. Mogu se uticati direktno u supstrat na stolovima, sandučiće, lončiće ili
uzgojne kontejnere (ploče). Biljke za prodaju moraju imati 2-3 vrha koji se dobivaju
dekapitacijom kada su biljke ukorjenjene. Pelargonium zonale i Pelargonium peltatum služe za
sadnju u lončiće, sandučiće na balkonu i vani u vrtu. Obje uspijevaju ljeti na otvorenom a zimi
prezimljavaju na zatvorenome pri temperaturi od 8°C.
Razmnožavanje
Presađivanje
Mirovanje
138
16 Uzgoj božićne zvijezde (Euphorbia pulcherima)
Podrijetlo – Meksiko, Centralna Amerika. U prirodi raste kao grm 4-6 m visine na
poluzasjenjenim, vlažnim mjestima. Kod nas se najčešće kultivira u lončićima. Cvati -
(cyathium)i zaštitni listovi (brakteje) obojeni antocijanom.
Nektarna žljezda
Tučak sa tročlanom plodnicom
139
Prašnici i
nektarne
žljezde
• mini forme,
• midi forme,
• velike biljke sa više izbojaka (3, 5, 7)
• ali i posebni oblici kao što su piramida, visoko stablo ili viseća poinsetia.
Dužina kultiviranja
Dužina kultiviranja je različita u ovisnosti o željenoj veličini biljke i o kvaliteti.
Kod biljaka sa 5 izbojaka (u 13 cm ) lončiću dužina kultiviranja iznosi 4-5 mjeseci, sa 3 izbojaka
3-5 mjeseci.
Razmnožavanje
U praksi se razmnožavanje božićne zvijezde vrši vršnim zelenim reznicama. Reznice se režu
ispod 4. ili 5. lista. Iz higijenskih razloga preporučuje se odlamanje reznica.
140
Na matičnoj biljci nakon odvajanja reznice trebaju ostati najmanje 2 lista radi uspješne
regeneracije i ponovnog formiranja izboja. Pošto je božićna zvijezda mlječika, reznice nakon
odvajanja od matične biljke treba uroniti u mlaku vodu (30 ºC) da mlijeko koje euforbija luči ne
bi zatvorilo provodni sistem mlade biljke tj. reznice. Izlučevine božićne zvijezde se suše i
zatvaraju ranu na rezu božićne zvijezde. Umakanjem u mlaku vodu izlučevina ne ostaje na mjestu
reza i dalje lučenje mlijeka je spriječeno.
13-Hydroxyingenol:
Formula: C20H28O6
Molarnamasa: 364,4 g/mol
141
temperature zraka od 20-22 º C se nakon 10 dana formira kalus. Nakon 21 dana je formiranje
korjena završeno. Kao supstrat za ukorjenjivanje je pogodan TKS 1, (tresetni supstrat) ili treset i
perlit 1:1. Reznice se pokrivaju folijom i svaki dan se rose mekom vodom nakon 2-3 tjedna su
reznice ukorjenjene. Najpovoljnije vrijeme za razmnožavanje je svibanj ili lipanj.
Razmicanje biljaka
Pošto biljke potrebuju dovoljno mjesta za razvoj više izbojaka potrebno je lončiće razmaknuti da
se listovi ne preklapaju i zasjenjuju. Na kraju kultivacije biljke sa više izboja u 13 cm lončiću se
razmaknu tako da ih na kraju ostane 9 / m2.
Zahtjevi za svjetlošću
Božićne zvijezde imaju posebne zahtjeve za svjetlošću, pri razmnožavanju, nakon presađivanja i
na izuzetno intenzivnoj svjetlosti treba zasjenjivati. Kod nedostatka svjetlosti razvijaju se slabi
neujednačeni bočni izboji i brakteje su lošije obojene.
Zahtjevi za temperaturom
Božićnim zvjezdama pogoduju topli supstrati. Zbog toga ih treba kultivirati na toplim stolovima.
Vegetativni rast se potiče temperaturama 22-24°C.
142
Uzgoj božićne zvijezde na grijanim stolovima.
6.12.2006.god.Užila, Poreč
6.12.2006.god.Užila, Poreč
Oko 3 tjedna prije prodaje se snižava temperatura na 16 ºC. Ta temperatura potiče formiranje
boje brakteja. Da bi dobili kompaktne biljke, razlike između dnevne i noćne temperature ne smije
biti prevelika (ista noćna i dnevna temperatura pospješuje skraćivanje internodija).
143
Zahtjevi za hranjivima
Preporuka gnojiva u mg/l supstrata od 6 tjedna kultiviranja:
• 300 mg N/ l supstrata
• 180 mg P
• 400 mg K.
Maksimalni sadržaj soli je 2,3 g/ l supstrata. U prva 4 tjedna kultiviranja treba gnojiti sa niskim
koncentracijama hranjive otopine 0,05%. Za dobro proraštanje korjena u lončiću se preporučuje
pojačana gnojidba dušikom. Za indukciju cvjetanja treba gnojiti pojačano fosforom i kalijem, za
formiranje brakteja (vegetativni rast) pojačano dušikom.
Zahtjevi za mikroelementima
Bitna je opskrba biljaka mikroelementima, posebno molibdenom.
Božićna zvijezda ima posebne zahtjeve za molibdenom pa je preventivno treba svaka 2-3 tjedna
špricati sa otopinom natrijmolibdata, 2 g natrijmolibdata treba otopiti u 10 litara vode.
Nedostatak kalcija
http://floriculture.osu.edu
Nedostatak molibdena
Zahtjevi za vodom
Euphorbia reagira jako osjetljivo na previše vode, pogotovo na sakupljanje vode i natapanje a isto
tako i na nedostatak vode i isušivanje supstrata. U stadiju glavnog vegetativnog rasta euphorbia
potrebuje velike količine vode ali se voda nesmije sakupljati, višak vode mora oticati. Nakon
indukcije cvjetanja su potrebe za vodom niže. Kod zalivanja treba voditi računa da voda za
zalivanje treba za 2ºC biti toplija od zraka. Kod nižih temperatura vode dolazi do oštećenja
korjena.
144
Botrytis božićne zvijezde
Indukcija cvjetanja
Božićna zvijezda je biljka kratkog dana. Kritična dužina dana je 12 sati. Da bi božićna zvijezda
cvjetala u vrijeme prodaje vrši se zasjenjivanje. Sa zasjenjivanjem se počinje 7-9 tjedana prije
prodaje. Da bi postigli ujednačenu indukciju cvjetanja sve do izrazitog obojenja brakteja
euphorbia treba stajati 14 sati na dan u tami (npr. od 17-8 sati) u periodu od ca. 30 dana.
Temperatura od početka zatamnjivanja treba održavati 4 tjedna pri 20ºC. Kao pomoć pri
zatamnjivanju se koriste crni sintetički materijali jer ispod njih temperature nisu tako visoke kao
ispod crne polietilenske folije za zasjenjivanje. Ako se želi da božićna zvijezda cvijeta za božićne
blagdane zatamnjivati se počinje 1. listopada.
Formiranje cvjetova
Brakteje nisu cvjetovi nego su jarko obojeni zaštitni listovi. Nakon 4 tjedna od početka
zatamnjivanja treba temperaturu za 4-5 tjedana održavati na 22-24ºC. Nakon toga radi jačanja
biljaka i intenziviranja boje brakteja preporučuje se za 3 tjedna prije prodaje temperature spustiti
na 16ºC.
145
Više izbojaka
Jedan izbojak
Shema kultiviranja
°C 23
21
19
17
kolovoz rujan listopad studeni prosinac
tjedan 34 36 38 40 42 44 46 48
Sadnja u
lo nčiće
D ekaptacija
R azmicanje
K ratki dan
R egulator rasta
Prodaja
Za kulturu sa 1 izbojkom
146
Euphorbia pulcherrima Euphorbia pulcherrima
Euphorbia pulcherrima
147
Literatura:
AMIS Bilten 2007: Agrarni marketinški informacioni sistem Crne Gore 44/2007: Voće i povrće
Auguštin, D. 2001: Cvjećarstvo 1. Školska knjiga, Zagreb
Auguštin, D. 2001: Cvjećarstvo 2. Školska knjiga, Zagreb
Bajkin, A., Ponjičan, O. 2002: Sistem navodnjavanja kapanjem sa prihranjivanjem. Agronomska
saznanja 6/2002
Beck, M. 2000: Strategie zur Steuerung der Bewaesserung im Gewaechshaus und Konsequenzen
fuer die Strukturierung von Leitrechnersystemen. HU Berlin, Dissertation
BSA, 2001: Beschreibende Sortenliste 2001, Wurzelgemüse, Zwiebelgemüse, Kohlgemüse,
Hülsenfrüchte.Landbuchverlag, Hannover
Drip Irrigation System, JAIN Irrigation System LTD
Đurovka, M., Marković, V., Lazić, B. 1990: Povrtarstvo. Univerzitet u Novom Sadu
Gemuese 2007, Das Magazin fuer den proffesionallen Gemuesebau, 2/2007, www.gemuese-
online.de
Gieb, H. 2005: Wie laesst sich Energie einsparen?, Taspomagazin 7/8
Gospodarski list –online, izdanje 1.2.2005.: Svjetlosni uvjeti u plastenicima
Herrmann, W. 2007: Povrće i začinsko bilje. Zrinski d.d. Čakovec
Hofman, K. 2007: Uzgoj mediteranskog povrća. Mediteranska poljoprivredna knjiga, Split
Horn, W. 1996: Zierpflanzenbau. Blackwell Wissenschaftsverlag, Berlin,Wien
http://exoteninfo.de, 1.10.2006
http://public.carnet.hr/obrt_skola_vg/eli/III_dio.html; 1.10.2007
http://www.agrounija-zr.co.yu/Injector.htm
http://www.avc.com.hr/eurostar/Teh_Podrska/Svjetlo.htm, 1.10.2007
http://www.floriculture.osu.edu (04.01.2007)
http://www.chromos-agro.hr/fungicidi/bordoskajuha.html, 16.10.2007
http://www.fao.org (www.fao.org/docrep/S8684E/s8684e07.htm), 17.09.2007=
http://www.jains.com/irrigation/drip%20irrigation%20system.htm, 18.09.2007
http://www.motori.hr/Teorija_rasplinja_a_135.html
http://www.psa.blw.admin.ch/index_de_3_3_7196PI2218.html, 16.10.2007
http://www.pseno.hr/vijest.asp?id=229, 17.09.2007
Kaufmann, H.G. 1984: Zierpflanzenproduktion, VEB, Berlin
Kruessman, G. 1997: Die Baumschule. Parey Buchverlag, Berlin
Krug, H., Liebig, H.-P., Stützel, H. 2002: Gemüseproduktion. Ulmer, Stuttgart
148
KTBL 2005: Technik im Gartenbau, im Taspo Magazin
Kurtović, O. 2004: Proizvodnja u plastenicima. Etix, Tuzla
Lešić et al., 2004: Povrćarstvo. Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Luketo d.o.o. 2005:Projekt ukupnog razvoja grada Gline. Konkretizacija regionalnog
operativnog programa Sisačko-moslavačke županije. Zagreb
Matotan, Z. 2004: Suvremena proizvodnja povrća. Školska knjiga Zagreb
Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama
Republike Hrvatske, 2005, Zagreb
Parađiković, N. 2002: Osnove proizvodnje povrća. Katava, Osjek
Pasian, C.1997: Poinsettia Cultural Tips. Ohio Floriculture. www.floriculture.osu.edu
(04.01.2007)
Pasian, C.1999: Poinsettia Stock Plants. Ohio Floriculture
Pavlek, P. 1975: Opće povrćarstvo. Udžbenik Poljoprivrednog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb
Pinske, J. 2005: Gewächshäuser: Bauformen, Technik, Nutzung. Blv, München
Popović, M., Lazić, B. 1989: Gajenje povrća u zaštićenom prostoru. Nolit, Beograd
Razvojni projekt za područje grada Glina 2005, svezak broj 3
Romić, D. : Navodnjavanje.
Ruprecht, H., Mießner, E. 1989: Zierpflanzenbau. Zierpflanzen von A - Z. VEB Deutscher
Landwirtschaftsverlag, Berlin
Sachweh, U. 1987: Grundlagen des Gartenbaus, Ulmer, Stuttgart
Sachweh, U. 1991: Der Gärtner 3: Baumschule, Obstbau, Samenbau, Gemüsebau. Ulmer,
Stuttgart
Savvas, Passam 2002: Hydroponic Production of Vegetables and Ornamentals, Embrio
Publication
Schwarz, M. 1995: Soilless Culture Management. Springer-Verlag, Stuttgart
Sommer, A. 2004: Triebbruch bei Poinsettien. Versuche im deutschen Gartenbau
Šimunić, I., Senta, A., Tomić, F. 2006: Potreba i mogućnosti navodnjavanja poljoprivrednih
kultura u sjevernom dijelu Republike Hrvatske. Agronomski Glasnik 1:13-29
Vogel, G. 1996: Handbuch des speziellen Gemüsebaus, Ulmer, Stuttgart
Wonneberger, Ch., Keller, F. 2004: Gemüsebau, Ulmer, Stuttgart
149