Modeliranje I Dizajn Baze Podataka

Swiftwater and Flood Rescue Technician
Copyright 2009, 2008, 2007, 2006, 2005, 2003, 2002, 1999

Rescue 3 International, d.d.
Sva prava pridržana
Niti jedan dio ovog priručnika ne smije biti tiskan, kopiran ili korišten u pisanom, elektronskom ili bilo
kojem drugom obliku uključujući i ine koji će u budućnosti možda biti izumljeni, uključujući i fotokopiranje
i snimanje, na bilo kojem mediju za pohranjivanje ili skladištenje bez pisane dozvole izdavača.
Autori: Martin Bills, Barry Edwards, Keith Gillespie, Jon Gorman, Daniel Graham, Mark Hogan, Chris
Jonason, Paul Jones, Matt McLay, Paul O’Sullivan, Geraint Rowlands, Jim Segerstrom, Mike Soderstrom,
J.Michael Turnbull i Phil Turnbull
Ilustracije: Carol Davies
Fotografije: Gaele Atkinson, Martin Bills, Daniel Graham, Paul O’Sullivan ili prema objavi ispod
fotografije
Prijelom: Daniel Graham
U suradnji sa: Rescue 3 Austria, Rescue 3 Benelux, Rescue 3 Greece, Rescue 3 Norway, Rescue 3
Spain,
Adaptirano i sabrano od slijedećih Rescue 3 International autorskih materijala: Swiftwater Rescue

Technician™ Manual • Low to High Angle Techniques™ • Manual • Basic Water First Responder
• Management of Moving Water and Flood Operation™ Manual • Swiftwater Rescue Technician™ 2
Manual • Technical Rope Rescue: Technician™ Level Manual • Swiftwater First Responder™ Manual •
Swiftwater Rescue Technician Advanced Manual
Uputa o sigurnosti
Ovaj Rescue 3 International priručnik je osnovni tekst koji se treba koristiti u korelaciji sa
predavanjima certificiranih Rescue 3 instruktora. Korištenje ovih materijala bez certificiranih
instruktora može biti opasno po zdravlje i život.
Svrha priručnika
Ovaj priručnik je dizajniran kao pomoć pri učenju tehnika onima koji pohađaju obuku u organizaciji
Rescue 3 Internacional unutar Europe. To nije samostalni dokument i ne može zamijeniti obuku koju
vodi certificirani Rescue 3 instruktor.
Priručnik je zamišljen kao štivo za upoznavanje prije tečajeva i za reviziju poslije završenih tečajeva.
Tečajevi su samo dio razvoja kompetentnog tehničara spašavatelja na brzim vodama i poplavama. Bez
vježbi nakon tečaja i stjecanja iskustva, učenici neće biti u stanju unaprijediti svoje znanje i rasuđivanje
potrebno da bi mogli učinkovito djelovati kao spašavatelji u poplavama ili brzim vodama.
Kao dodatak specifičnim tehnikama i znanjima dobivenim kroz trening na ovoj razini, spašavatelji na
brzim vodama moraju posjedovati dobro znanje sa nivoa svjesnosti o opasnostima na vodi te dobro
vladati tehnikama asistenta za spašavanje na brzoj vodi. Ova znanja i tehnike su povezane, te ne moraju
biti naučene na posebnim tečajevima.
Ovaj dio Rescue 3 International priručnika se mora koristiti sa prethodnim dijelovima, posebno sa
Svjesnosti o opasnostima na vodi i Operativa – Asistent za spašavanje na brzoj vodi.
Sadržaj
Uvod i pregled
Povijest Rescue 3 International.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Pregled programa tečajeva .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Produžetak valjanosti certifikata s praktičnih tečajeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
Kako postati Rescue 3 instruktor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Rescue 3 kontakti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1: Svjesnost o vodi
Standardi spašavanja na vodi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Filozofija spašavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Zonski pristup spašavanju na vodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
Komunikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Opcije u spašavanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
Spašavanje ili izvlačenje tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
15 apsolutnih pravila u spašavanju u poplavama i brzoj vodi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Voda u pokretu .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Hidrologija brze vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Pojave na brzoj vodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Oblici rola .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Preljevne brane .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
Međunarodna ljestvica za klasifikacija rijeka .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Opasnosti na brzoj vodi i poplavljenim područjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
Poplave .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
Četiri realnosti poplave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Četiri faze poplava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
Procjene povratka poplave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Kartiranje poplava .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
Upozorenja i obavijesti o poplavama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
Pred-planiranje i upravljanje incidentom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
Progresivna procjena incidenata na poplavi i brzoj vodi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Informiranje timova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
Tipiziranje timova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Osobna oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
Grupna oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
Osobna sigurnost i preživljavanje .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Utapanje i medicinska gledišta .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) utopljenika .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
2: Operativa – asistent za spašavanje na brzoj vodi

Potpora tehničaru spašavatelju na brzim vodama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Rad u poplavama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Plivanje u brzoj vodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Tehnike u plitkoj vodi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
Princip čistog užeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
Spašavanje torbicom s užetom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
Spašavanje s napuhanim vatrogasnim crijevom .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
Uvod u tehničku opremu .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Užad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Tehnička oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117
Sistemi s užadima .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
Rukovanje nosilima na kosini malog nagiba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123
Sistem s navezanim plovilom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
Potrage na rijekama i poplavljenim područjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
Rad u uvjetima slabe vidljivosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
3: Tehničar spašavatelj na brzoj vodi

Uloge u timu spašavatelja na brzoj vodi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Donošenje taktičkih odluka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
Osobna oprema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Grupna oprema. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
Tehnike spašavanja u vodi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
Rukovanje žrtvom u vodi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
Zaglavljivanje stopala i tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
Rad s užadima u spašavanju na vodi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
Terminologija užeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
Uzlovi i polu-uzlovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
Sidrišt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156
Sistemi mehaničke prednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
T metoda- izračunavanje mehaničke prednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 164
Tehnike spašavanja uz pomoć užeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165
Operacije sa navezanim čamcem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168
Upravljanje čamcem na vesla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
Omatanje čamca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175
Potrage na rijekama i poplavljenim područjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
Spašavanje iz vozila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 184
Spašavanje životinja .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
Rad s helikopterima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192
Spašavanje s nestabilnih površina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193
Kanali i ustave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195
UVOD I PREGLED
6 © Rescue 3 International - Swiftwater and Flood Rescue Technician manual v2.1.1
Povijest Rescue 3 International
Rescue 3 International Incorporated je jedna od vodećih institucija za obuku spašavanja na Svijetu.
Preko 150,000 polaznika pristupilo je najsuvremenijim tečajevima spašavanja užadima, na vodi, ledu i drugim
tehničkim vrstama spašavanja. Instruktori certificirani od strane Rescue 3-a drže tečajeve u više od 32
zemlje Svijeta. Reputacija o kvaliteti instrukcija i upotrebi praktičnih tehnika koje funkcioniraju, pridonijela
je ekspanziji Rescue 3-a i njegovih programa.
Kompanija je pokrenuta 1979 godine od strane osoba koje su radile ili bile povezane sa hitnim službama, te kao
takve uočile potrebu za treningom ljudi u situacijama i okolinama koje nisu pokrivali tadašnji standardni treninzi.
Ime Rescue 3 je izabrano kad je kompanija pokrenuta jer je pokrivala tri područja spašavanja: tlo (stijena),
zrak i voda - dakle Rescue 3.
1981 godine program je redizajniran u ono što sada predstavlja ranu formu tečaja Tehničara Spašavatelja na
brzoj vodi. Tečajevi su se prvo održavali u Kaliforniji i polako su se proširili diljem SAD-a.
Krajem 1990, Rescue 3 mijenja ime u Rescue 3 International Incorporated. Tijekom sljedećih nekoliko
godina , Rescue 3 International obučava timove instruktora diljem SAD-a te nekih drugih zemalja Svijeta.
Nedugo zatim Rescue 3 raspolaže sa više od 500 aktivnih instruktora u više od 30 saveznih država i 32
zemlje Svijeta. U periodu od 1. siječnja 1991 do 31. prosinca 1999, instruktori Rescue 3-a obučili su gotovo
70,000 članova hitnih službi. Do danas se ta brojka popela na 150,000 diljem Svijeta.
Tečajevi se održavaju u Argentini, Austriji, Australiji, Belgiji, Brazilu, Kanadi, Čileu, Kostarici, Njemačkoj,
Grčkoj, Francuskoj, Islandu, Indoneziji, Irskoj, Italiji, Japanu, Luksemburgu, Maleziji, Meksiku, Nizozemskoj,
Novom Zelandu, Norveškoj, Peruu, Porto Riku, Sloveniji, Španjolskoj, Švicarskoj, Tajvanu, Velikoj Britaniji i
Venezueli.
Rescue 3 International i mreža instruktora konstantno revidiraju tečajeve kako bi osigurali najaktualnije
tehnike i opremu tijekom tečajeva.
Godine 1999 napravljena je velika revizija u nastavnoj materiji da bi se prilagodila standardima NFPA1 1670
za operativu i obuku u tehničkom načinu potrage i spašavanju na područjima vode i užeta. Ova obuka
je dostupna na nivou svjesnosti te operativnom i tehničkom nivou. Treninzi i ispiti su razvijeni kako bi
zadovoljili NFPA 1006 standarde za profesionalnu kvalifikaciju za tehničara spašavatelja.
Rescue 3 tečajevi su prepoznati i priznati od strane mnogih zemalja i nacionalnih organizacija, uključujući
mnoge agencije za upravljanje rizikom, javne obrazovne ustanove i vatrogasna društva. Osoblje mnogih
službi za potrage i spašavanje u urbanim sredinama pohađalo je Rescue 3 tečajeve da bi usvojili potrebna
znanja spašavanja na vodi.
Rescue 3 instruktori su vrijedni članovi mnogih , za spašavanje specijaliziranih organizacija, kao što su
National Association for Search and Rescue – NASAR (Nacionalna asocijacija za potrage i spašavanje),
Society of Professional Rope Access Technicians – SPRAT (Društvo profesionalnih tehničara za rad s
užadima ), i International Association of Dive Rescue Specialists – IADRS (Međunarodna udruga stručnjaka
za spašavanje ronjenjem). Reference agencije su dostupne na zahtjev.
Danas, kao i u prošlosti program obuke je dinamičan, razvija se i usvaja nova znanja kako se problematika
spašavanja mijenja i razvija. Rescue 3 Intenational stremi vršnoj poziciji u nastavnom programu i saznanjima
o najnovijoj i najboljoj tehničkoj opremi na tržištu.
Rescue 3 nastoji biti proaktivan radije nego reaktivan, čemu uči instruktore i polaznike tečajeva. Misija
Rescue 3 je servisiranje agencija i programa spašavanja diljem Svijeta.
1 National Fire Protection Association
7
Pregled programa tečajeva
U sadašnjoj globalnoj klimi nepobitna je činjenica o potrebi obuke za spašavanje u brzoj vodi i poplavama.
Bilo je puno incidenata diljem Svijeta u kojima su spašavatelji sa nedovoljno ili nimalo obuke za spašavanje
u takvim situacijama dovodili sebe ili svoje kolege u opasnost na, u, ili kraj vode. Rescue 3 program tečaja
osigurava adekvatni trening za sve osobe koje bi mogle biti poslane u takav okoliš ili trebaju obuku unutar
spasilačke organizacije.
Dostupni tečajevi su intenzivan mješavina predavanja u učionici i praktičnog rada na terenu u pet stupnjeva:
Svjesnost, Operativa, Tehničar, Menadžment i Instruktor.
Svi ovi tečajevi su međunarodno priznati i temeljna su obuka za mnoge hitne službe, timove spašavatelja i
profesionalce na vodi.
Tečaj svjesnosti
Svjesnost o opasnostima na vodi

Tečaj se provodi u učionici i namijenjen je osoblju koje bi moglo imati obvezu raditi blizu vode. Tečaj je
osmišljen tako da pruži znanje dovoljno da polaznici budu svjesni opasnosti u ovom okolišu, te da razviju
razumijevanje tehnika spašavanja na vodi.
Tečajevi operative
Spašavatelj na mirnoj vodi

Tečaj je dizajniran za ljudstvo koje bi moglo biti raspoređeno u okoliš s mirnom vodom, gdje bi se od njih
moglo tražiti da izvedu spašavanje.
Asistent za spašavanje na brzoj vodi

Tečaj dizajniran za ljudstvo koje će raditi u blizini brze vode ali neće nužno izvršavati spašavanje samostalno
nego mogu asistirati.
Operativa - asistent za spašavanje na brzoj vodi

Ovaj tečaj obrađuje neke teme koje ne pokriva tečaj za asistenta spašavatelja na brzoj vodi, a proširen je
kako bi udovoljio NFPA standardima za operativce.
Tehnički tečajevi
Tehničar spašavatelj na divljoj vodi

Tečaj je dizajniran za profesionalne vodiče sa iskustvom na divljoj vodi. Temelj tečaja je isti kao na tečaju za
tehničara spašavatelja na brzoj vodi, sa naglaskom na scenarije situacija na divljoj vodi umjesto na brzoj vodi
i spašavanju iz poplava.

Tehničar spašavatelj na brzoj vodi 1
Dizajniran za obuku osoblja prikladnim tehnikama koje su primjenjive na široki spektar spašavanja u
tekućicama i/ili poplavama. Tečaj je prilagođen NFPA standardima.
Napredni tehničar spašavatelj na brzoj vodi

Glavni naglasak ovog stupnja obuke su tehnike spašavanja užadima, bazirane na timskom podizanju i
spuštanju, osobnom podizanju i spuštanju te tirolskim prečnicama. Tečaj uključuje i dvije noćne vježbe i
nadograđuje tehnike spašavanja na vodi i užadima koje su naučene na prvom stupnju. Također nas upoznaje
s upravljanjem potragama na vodi i s radom u noćnim uvjetima. Tečaj je posebno koristan osoblju koje će
se susretati sa kompleksnim spašavanjima u vodi, tehničkom spašavanju užadima, potragama u brzoj vodi i
poplavama, te vođama timova tehničara spašavatelja na brzoj vodi.
Spašavanje iz vozila u vodi

Ovaj specijalizirani tečaj za tehničare spašavatelje na brzoj vodi istražuje tehnike i vještine potrebne za
stabiliziranje, pristup i izvlačenje unesrećenih iz vozila koja se nalaze u brzoj vodi ili poplavama. Sastoji se od
teorije ponašanja vozila u vodenoj okolini, praktičnog treninga sa vozilom u vodi, te se kao posebni dodatak
može održati noćna vježba ako su uvjeti povoljni.
Operator čamca za spašavanje na brzoj vodi

Ovaj tečaj pokriva vještine potrebne za upravljanje čamcem na motorni pogon u brzoj vodi. Osim vještina
potrebnih za upravljanje čamcem i posadom obrađuju se i ključne tehnike spašavanja s obale (odrađene na
tečaju za tehničara spašavatelja na brzoj vodi) i njihova primjena iz čamca.
Tehničar za spašavanje užadima

Ovaj program obuke obuhvaća koncepte i tehnike spašavanja koje omogućuju malim timovima izvođenje
tehničkog spašavanja s užadima. Tijekom tečaja polaznicima se progresivno povećava znanje tako da mogu
napredovati počevši od osnovnih koncepata do postavljanja i rukovanja sistemima za podizanje i spuštanje i
žičarama (tirolskim prečnicama).
Operacije u poplavi za planere za hitne slučajeve i radnike

Tečaj operacija u poplavama je dizajniran za one koji rade u poplavi ali ne sudjeluju u spašavanju. Cilj je
da planeri za hitne slučajeve i radnici usvoje neophodna znanja i tehnike koje će im omogućiti pristup u
poplavljeni okoliš i rad u njemu. Ovaj dvodnevni tečaj je mješavina predavanja i praktičnih vježbi u vodi.
Upravljanje (menadžment)
Upravljanje incidentima na vodi i poplavi

Dizajniran je za zapovjedno osoblje koje vodi akcije povezane s incidenata na vodi i poplavi, pa treba steći
vrlo dobro znanje i vještine kako bi uspješno upravljali takvim operacijama. Iako nije predviđeno da ti
voditelji trebaju imati isti nivo tehničkog znanja i vještina kao specijalistički timovi za spašavanje na vodi,
imperativ je da imaju dovoljan nivo specifičnog znanja kako bi bili u stanju upravljati događajem. Osim toga
moraju biti dovoljno vješti i iskusni da bi mogli sigurno raditi u toploj zoni tih incidenata.
9
Procjene sposobnosti
Ovo je postupak ocjenjivanja već postojećih tehničara spašavatelja koji žele formalnu procjenu da su
kompetentni tehničari spašavatelji na brzoj vodi. Procjena je dostupna na dva nivoa.
Procjena kompetencije za tehničara spašavatelja na brzoj vodi

Ova dvodnevna procjena pokriva sve vještine i tehnike s tečaja za tehničare spašavatelje na brzoj vodi kroz
niz individualnih testova vještina i scenarija.
Procjena profesionalne kvalificiranosti za tehničara spašavatelja na brzoj vodi

Ovo dvodnevno ocjenjivanje pokriva znanja i vještine usvojene na tečajevima za tehničara spašavatelja na
brzoj vodi i naprednog tečaja kroz niz individualnih testova vještina i scenarija. Ova procjena je ekvivalentna
testiranju koje se traži za NFPA 1006 certifikata.
Uspješan završetak procjene kompetencije se može koristiti za produženje valjanosti relevantnog certifikata
s tečaja umjesto ponovnog pohađanja tečaja – vidi u daljnjem tekstu pod ‘’Produžetak valjanosti certifikata
s praktičnih tečajeva’’.
Certificiranje instruktora
Obuka za instruktore je dostupna na više nivoa, pa omogućuje kandidatima da usvoje znanja potrebna za
predavanje svih razina Rescue 3 tečajeva. Na stranici 15 možete naći sve detalje.

Produžetak valjanosti certifikata s
praktičnih tečajeva
Rescue 3 tečajevi su valjani 3 godine i nakon uspješnog završetka kandidati dobivaju certifikat, identifikacijsku
ispravu, značku i popis vještina koje su tijekom tečaja usvojili, potpisanu od strane kandidata i instruktora.
Jedna kopija popisa vještina se šalje u Rescue 3 Europe i gdje se pohranjuje u bazu podataka o obukama.
Tehničar spašavatelj na brzim vodama osnovnog i naprednog stupnja imaju opcionalan element procjene.
Nakon završenog tečaja obuke mogu prisustvovati dvodnevnoj procjeni i na taj način mogu biti certificirani
kao kompetentni po standardu za tehničara.
1. Rescue 3 International certifikati sa praktičnih tečajeva i procjena kompetencije moraju se produživati

svake 3 godine.
2. Unutar te 3 godine produženje možete izvršiti na dva načina:
a. Ponovno ponoviti cijeli tečaj stupnja na kojem se trenutno kandidat nalazi sa pravom na sniženu
cijenu koštanja tečaja. Npr. Ako ste tehničar spašavatelj na brzim vodama možete produžiti
valjanost certifikata ponovnim pohađanjem tečaja za tehničara spašavatelja na brzim vodama.
b. Ići na tečaj sljedećeg stupnja (ako je dostupan). Npr., ako ste tehničar spašavatelj na brzoj vodi,
pristupate tečaju za tehničara spašavatelja naprednog stupnja i vrijede vam obje licence na period
od tri godine od dana polaganja.
3. Ako je od zadnjeg pristupanja tečaju prošlo više od 3 godine, ne možete produžiti trajanje certifikata
po sniženoj cijeni nego morate platiti puni iznos. Produženje je moguće na sljedeće načine.
a. Ponovno pristupanje tečaju istog nivoa kao licenca koju trenutno posjedujete. Npr. Ako ste
tehničar spašavatelj na brzim vodama, certifikat produžavate ponovnim pohađanjem tečaja za
tehničara spašavatelja na brzim vodama.
b. Nije moguće produžiti licencu pristupanjem tečaju višeg nivoa. Npr. Ako su prošle 4 godine od
pristupanja tečaju za tehničara spašavatelja na brzoj vodi, prije pohađanja naprednog tečaja za
tehničare spašavatelje na brzoj vodi, morate produžiti svoj status ponovnim pohađanjem osnovnog
tečaja za tehničare spašavatelje.
4. Budući da tečajevi tehničara spašavatelja na brzim i divljim vodama i tehničara za spašavanje užadima
nisu uvjetovani nekom prethodnom obukom, možete ih pohađati, čak i ako vaš prethodni status nije
više aktivan. Npr., ako ste prije 5 godina prošli operativni tečaj za asistenta spašavatelja na brzoj vodi
možete pristupiti osnovnom tečaju za tehničara spašavatelja na brzoj vodi.
5. Tečajevima možemo produžiti licencu s bilo koje prethodne obuke istog ili nižeg nivoa. Tečajem nižeg
nivoa ne možete produžiti licencu višeg nivoa. Za primjer, ako pristupite naprednom tečaju za tehničare
spašavatelje produžit ćete i tu i licencu s osnovnog tečaja za tehničare spašavatelje na brzoj vodi. Ako
pristupite osnovnom tečaju za tehničara spašavatelja, tu licencu ćete produžiti, ali ne i onu naprednog
tehničara spašavatelja, pa vaš status naprednog tehničara više neće biti aktivan.
6. Valjanost certifikata sa tečajeva na vodi i sa užadima mora se odvojeno produžavati. Ako ste aktivni
tehničar spašavatelj na brzoj vodi i tehničar za spašavanje užadima, morate i jedan i drugi status
produžavati svake 3 godine zasebno.
7. Da biste pristupili tečaju za operatera čamca za spašavanje na brzoj vodi morate biti aktivan tehničar
spašavatelj na brzoj vodi. Obje licence se produžuju zasebno svake 3 godine.
11
8. Statusi sa praktičnih tečajeva se mogu produžiti i pristupanjem relevantnim procjenama kompetencije.
a. Tehničar spašavatelj na brzoj vodi – certifikat možete produžiti procjenom kompetencije za

tehničara spašavatelja na brzoj vodi. Time će licenca postati valjana sljedeće tri godine od dana kada
ste prošli procjenu.
b. Napredni tehničar spašavatelj na brzoj vodi – certifikat možete produžiti procjenom kompetencije
za tehničara spašavatelja i naprednog tehničara spašavatelja na brzoj vodi (radionica za procjenu
profesionalne kvalificiranosti). To će produžiti vaš status tehničara spašavatelja na brzoj vodi, kao i
napredni status na period od 3 godine.
c. Ako ne zadovoljite na procjeni kompetencije, a prođe više od 3 godine od kada ste pohađali
odgovarajući tečaj, vaš status više nije aktivan.
9. Rescue 3 instruktori ne moraju produžavati valjanost licence na tehničkom nivou, oni moraju ispuniti
drugačije uvjete da bi održali aktivan status.

Prikaz produženja certifikata do nivoa instruktora
Unutar tri godine od zadnje certifikacije
Pohađao tečaj Valjanost certifikata produžuje
Spašavatelj na Spašavatelj na
mirnoj vodi mirnoj vodi
Asistent spašavatelj Asistent spašavatelj

na brzoj vodi na brzoj vodi
Operativni asistent Operativni asistent

spašavatelj na brzoj vodi spašavatelj na brzoj vodi
Tehničar spašavatelj Tehničar spašavatelj

na brzoj vodi 1 na brzoj vodi 1
Procjena kompetencije za Procjena kompetencije za

tehničara spašavatelja tehničara spašavatelja
Operator čamca za Operator čamca za

spašavanje na brzoj vodi spašavanje na brzoj vodi
Napredni tehničar Napredni tehničar

Procjena profesionalne Procjena profesionalne

kvalificiranosti kvalificiranosti
Tehničar za spašavanje Tehničar za spašavanje

užadima užadima
Ako produžujete certifikat

istog nivoa unutar tri godine
od zadnje certifikacije imate
pravo na popust
13
Prikaz produženja certifikata do nivoa instruktora
Nakon isteka tri godine od zadnje certifikacije
Pohađao tečaj Valjanost certifikata produžuje
Spašavatelj na Spašavatelj na
mirnoj vodi mirnoj vodi
Asistent spašavatelj Asistent spašavatelj

na brzoj vodi na brzoj vodi
Operativni asistent Operativni asistent

Tehničar spašavatelj Tehničar spašavatelj

Procjena kompetencije za Procjena kompetencije za

tehničara spašavatelja tehničara spašavatelja
Operator čamca za Operator čamca za

spašavanje na brzoj vodi spašavanje na brzoj vodi
Napredni tehničar Napredni tehničar

spašavatelj na brzoj vodi* spašavatelj na brzoj vodi
Procjena profesionalne Procjena profesionalne

kvalificiranosti kvalificiranosti
Tehničar za spašavanje Tehničar za spašavanje

užadima užadima
Ako produžujete certifikat

istog nivoa nakon isteka tri
godine od zadnje certifikacije
nemate pravo na popust
*Mora imati važeću licencu tehničara spašavatelja na brzim vodama 1

Kako postati Rescue 3 instruktor
Rescue 3 instruktor za Tehničare spašavatelje na brzim vodama 1 (TSBV1) je prvi stupanj kvalifikacije kod
instruktora unutar Rescue 3 Internationala. Ova kvalifikacija vam omogućava da držite sljedeće tečajeve:
• Svjesnost o opasnostima na vodi

• Spašavatelj na mirnoj vodi
• Asistent spašavatelj na brzoj vodi
• Operativni asistent spašavatelj na brzoj vodi
• Tehničar spašavatelj na divljoj vodi
• Tehničar spašavatelj na brzoj vodi 1
Proces kvalifikacije za Rescue 3 TSBV instruktora možemo podijeliti u 3 faze:
• Preduvjeti
• Tečaj za instruktore
• Razvoj nakon tečaja
Preduvjeti
Prije pohađanja tečaja za instruktore kandidati moraju proći slijedeće tečajeve:
• Tehničar spašavatelj na brzoj vodi 1

• Tehničar spašavatelj na brzoj vodi 1, ponoviti certifikaciju ili Tehničar spašavatelj na divljoj vodi
• Napredni tehničar spašavatelj na brzoj vodi
• Naprednu prvu pomoć ili tehničara za hitno zbrinjavanje
Vjerujemo da vještina i znanja instruktora moraju biti dosta viša od znanja polaznika tečaja. Svi Rescue 3
instruktori moraju imati vještine prema NFPA 1006 standardu. Budući da je pohađanje tečaja za naprednog
tehničara obvezno za sve potencijalne instruktore možemo osigurati njihovo upoznavanje s dodatnim
vještinama i znanjima.
Uzmite u obzir da su gore navedeni tečajevi minimum koji pristupnici moraju proći da bi prošli program
obuke za instruktora. Kandidati moraju imati dovoljno prakse između tečajeva da bi usvojili i razvili svoje
vještine i znanja. To je vrlo bitna faza priprema za instruktorski tečaj.
Tečaj za instruktore
Ovo je petodnevna procjena sposobnosti kandidata sa naglaskom na predaju znanja, s praktičnim
i teoretskim elementima. Prvi dio tečaja je procjena osobne sposobnosti kandidata prema NFPA 1006
standardu. Drugi dio tečaja bavi se metodama prenošenja znanja, organizaciju tečaja i predavanja te
zdravstvenim i sigurnosnim pitanjima primjenjivima na trening spašavanja na brzoj vodi. Kandidati se također
ocjenjuje u pripremi i izvođenju predavanja u učionici i praktičnih vježbi u vodi. Tri su moguća ishoda na
kraju tečaja:
Agencijski instruktor
Kandidati koji steknu ovaj naziv mogu početi održavati tečajeve za članove vlastite organizacije radeći pri
tome na dobivanju statusa samostalnog instruktora. Uvjeti po kojima ostaješ aktivni Rescue 3 instruktor su
isti bez obzira koji status posjeduješ.
15
Kondicionalni (uvjetni) instruktori
Kandidati koji su tijekom tečaja pokazali slabu točku u nekom segmentu rada koju moraju poboljšati prije
nego što dobiju mogućnost dobivanja statusa agencijskog instruktora. Kondicionalni instruktori mogu raditi
na tečaju uz prisustvo agencijskog instruktora.
Ne zadovoljava
Kandidati moraju ponovno pristupiti tečaju za instruktore.
Na znanje međunarodnim kandidatima

Ako kandidat za instruktora pristupa tečaju za instruktora izvan matične države, Rescue 3 Europa može
imati dodatne kriterije koje instruktor mora ispuniti prije početka rada u toj državi. Zbog toga je potrebno
kontaktirati Rescue 3 Europe prije odlaska na tečaj izvan matične države.
Razvoj nakon tečaja

Nakon što prođu tečaj za instruktore, novi agencijski instruktori se potiču da rade uz iskusne instruktore
da bi prikupili dodatno iskustvo, bez obzira žele li dobiti status samostalnog instruktora.
One koji žele dobiti taj status procijenit će trener instruktora na TSBV1 tečaju kojeg moraju samostalno
pripremiti i odraditi nakon perioda razvoja uz pomoć mentora.
Kako zadržati status Instruktora

Svi instruktori moraju imati „aktivni“ status ako žele organizirati i predavati tečajeve.
Da bi taj „aktivni“ status zadržali moraju:
• Posjedovati važeću licencu napredne prve pomoći ili tehničara za hitno zbrinjavanje (vidi na
sljedećoj stranici), potvrda o istom mora biti u arhivi Rescue 3 Europa
• Održavati barem jedan praktični tečaj po djelokrugu djelovanja unutar godine. Prihvatljivo je biti i
drugi instruktor.
• Prisustvovati/raditi na tečaju kojeg održava trener instruktora svake dvije godine ili prisustvovati
radionici za instruktore svake dvije godine.
Ako instruktor postane neaktivan, status može ponovno aktivirati ili ponovnim pohađanjem tečaja za
instruktore ili ispunjavanjem gore navedenih uvjeta. Kao dodatak potrebno je platiti odgovarajuću ponovnu
certifikaciju i imati listu vještina potpisanu od strane trenera instruktora. Npr. TSBV1 instruktor koji
postane neaktivan mora platiti TSBV1 pristojbe za produženje licence.

Certifikat Osnovne prve pomoći
Rescue 3 instruktori moraju posjedovati važeći certifikat tehničara za hitno zbrinjavanje ili ekvivalenti
certifikat napredne prve pomoći. Prema smjernicama Rescue 3 svaki tečaj za tehničara za hitno zbrinjavanje
ili napredne prve pomoći koji je odobren od strane HSE je primjeren. Tu spadaju:
• British Association of Ski Patrolers (Briatnska asocijacija spašavatelja na skijalištima) – Tehničar za

hitno medicinsko zbrinjavanje
• Mountain Rescue Committee (Asocijacija Gorskog spašavanja) - Zbrinjavanje unesrećenog
• Rescue Emergency Care (Hitno Spasilačko Zbrinjavanje) - Napredna prva pomoć
• Lifeskills Medical (Medicinsko održavanje života)- Tehničar za hitno medicinsko zbrinjavanje
• WEMSI - Zbrinjavanje unesrećenog u divljini
TSBV1
aktivni agencijski instruktor
ili aktivni instruktor
Održava certifikat tehničara

za hitno zbrinjavanje ili Ne Neaktivni status
napredne prve pomoći
Da
Održava najmanje
Ne Neaktivni status
1 tečaj godišnje*
Da
Svake 2 godine prisustvuje

ili asistira na 1 tečaju koji
vodi trener instruktora Ne Neaktivni status
ili pohađa radionicu za
instruktore svake 2 godine
Da Prisustvovati na TSBV1 tečaju kojeg

održava trener instruktora ili prisustvovati
na radionici za instruktore ili ponoviti
Aktivni status tečaj za instruktore i platiti pristojbe za
ponovnu certifikaciju i održavati važećom
licencu napredne prve pomoći ili tehničara
za hitno zbrinjavanje
* Tečajevi koji kvalificiraju
Asistent spašavatelj na brzoj vodi
Operativni asistent spašavatelj na brzoj vodi
Tehničar spašavatelj na divljoj vodi
17
Rescue 3 kontakti
Za popis pružatelja usluge tečaja u vašem području kontaktirajte Rescue 3.
Rescue 3 Europe Ltd

The Malthouse
Regent Street
Llangollen
Denbighshire
LL20 8HS
UK
Tel +44 (0) 1978 869 069
Website www.rescue3europe.com
Email info@rescue3europe.com
Rescue 3 International
11084A Jeff Brian Lane
PO Box 1050
Wilton
California 95693
USA
Tel +1 916 687 6556

Fax +1 888 457 3727
Website www.rescue3.com
Email info@rescue3.com

19
1 SVJESNOST O VODI
Morpeth, UK
Foto: John Dalrymple

1
SADRŽAJ
Standardi spašavanja na vodi ......................................................................................................... 22
Filozofija spašavanja ......................................................................................................................... 25
Zonski pristup spašavanju na vodi ............................................................................................... 27
Komunikacija ..................................................................................................................................... 29
Opcije u spašavanju ......................................................................................................................... 32
Spašavanje ili izvlačenje tijela ......................................................................................................... 34
15 apsolutnih pravila u spašavanju u poplavama i brzoj vodi................................................... 35
Voda u pokretu ................................................................................................................................ 43
Hidrologija brze vode ..................................................................................................................... 43
Pojave na brzoj vodi ........................................................................................................................ 45
Oblici rola ......................................................................................................................................... 48
Preljevne brane ................................................................................................................................ 49
Međunarodna ljestvica za klasifikacija rijeka .............................................................................. 51
Opasnosti na brzoj vodi i poplavljenim područjima ................................................................ 52
Poplave ............................................................................................................................................... 56
Četiri realnosti poplave .................................................................................................................. 57
Četiri faze poplava . ......................................................................................................................... 58
Procjene povratka poplave ............................................................................................................ 59
Kartiranje poplava ........................................................................................................................... 59
Upozorenja i obavijesti o poplavama .......................................................................................... 60
Pred-planiranje i upravljanje incidentom .................................................................................... 62
Progresivna procjena incidenata na poplavi i brzoj vodi ......................................................... 65
Informiranje timova ......................................................................................................................... 66
Tipiziranje timova ............................................................................................................................ 67
Osobna oprema ............................................................................................................................... 69
Grupna oprema ............................................................................................................................... 75
Osobna sigurnost i preživljavanje ................................................................................................ 79
Utapanje i medicinska gledišta ..................................................................................................... 81
Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) utopljenika .................................................................... 88
Svjesnost o vodi 21
Standardi spašavanja na vodi
1 Spašavatelji unutar EU djeluju pod jurisdikcijom zakona o zdravlju i sigurnosti. Unatoč tome, trenutno ne
postoje standardi ili zakonodavni akti koji direktno reguliraju spašavanje na vodi.
Europski zakoni o zdravlju i sigurnosti su napravljeni prema EU direktivama, koje onda preuzima
zakonodavna vlast svake zemlje članice. Unutar Ujedinjenog Kraljevstva to je zakon o Aktima i Pravilnicima
(Act and Regulations).
Glavni akt u UK je akt o Zdravlju i sigurnosti na radu iz 1974 pod čijim okriljem se nalaze mnoge dodatne
regulative:
• Pravilnik o upravljanju zdravljem i sigurnosti na radu 1999

• Pravilnik o nabavi i upotrebi sredstava za zaštitu na radu 1998
• Pravilnik o osobnoj zaštitnoj opremi na radu 1992
• Pravilnik o radu na visinama 2005
• Pravilnik o prijavljivanju ozljeda, bolesti i opasnih događaja 1995
• Pravilnik o podizanju tereta i opremi za podizanje tereta 1998
Ovi zakonski akti i pravilnici su primjenjuju na sve koji rade, uključujući one čiji je posao spašavanje u brzoj
vodi i poplavama. Stoga takve operacije trebaju biti u skladu s općim dužnostima kako je navedeno u aktima
i pravilnicima, iako oni ne postavljaju operativne standarde koje treba pratiti.
Postoji široki spektar Europskih normi koje postavljaju minimalne standarde za mnoge dijelove opreme koje
upotrebljavaju spašavatelji na vodi, kao što je ISO EN 12402-5 koji je najnoviji standard za prsluk za plivanje.
Ovi standardi su spomenuti kasnije u poglavlju o osobnoj i grupnoj opremi za spašavanje. (pogledaj 135)
NFPA 1670 i 1006 Standardi

National Fire Protection Association (NFPA) iz SAD-a je organizacija koja razvija i objavljuje standarde za
opremu i operativne postupke. Za razliku od većine Europskih standarda oni nisu obavezni, nego svaka
pojedina organizacija može odlučiti želi li ih ispunjavati ili ne. Prema NFPA terminologiji organizacija koja
želi ispunjavati NFPA standarde naziva se „nadležni organ“ ili NO. NFPA ne provjerava poštivanje standarda.
NO ima obvezu pokazati da ispunjava objavljene standarde.
Godine 1998, NFPA je objavila NFPA 1670 – Standard za spašavanje koji sadrži standard spašavanja na
vodi kao dio svojih komponenti. 2000 godine je objavljen NFPA 1006 koji regulira minimalne standarde za
osoblje hitnih službi koje obavlja tehničke spasilačke operacije, uključujući spašavanje na vodi i u poplavama.
Iako se ne možemo oteti dojmu da je NFPA fokusirana na Ameriku, primjena standarda nije ograničena samo
na SAD. Trenutno su to jedini standardi koji se odnose na operacije spašavanja na brzoj vodi i u poplavama.
NFPA 1670 – Standard za operacije i trening za tehničke potrage i spašavanja

(revidirano 2009)
Osnovna svrha ovih standarda je uspostava smjernica za organizacije (NO) u procjenama opasnosti,
prepoznavanja nivoa operativnih mogućnosti i uspostavljanju dokumentacije za obuku i standardne
operativne postupke. Standard obuhvaća sljedeće vrste spašavanja:
• Potraga i spašavanje u ograničenim prostorima

• Spašavanje uz pomoć užadi
• Urušavanje zgrada

• Potraga i spašavanje iz vozila i mehanizacije
1
• Potraga i spašavanje na vodi
• Potraga i spašavanje u divljini
• Potraga spašavanje iz rovova i zatrpanih objekata
Napomena: Rescue 3 programi obuke fokusirani na spašavanje u vodii uz pomoć užadi u skladu su s. NFPA
standardima.
Razine funkcionalne sposobnosti

NFPA 1670 prepoznaje tri razine funkcionalne sposobnosti za tehničko spašavanje. Dužnost organizacije
(NO) je da odluči koji nivo ili nivoe želi kako bi sigurno i učinkovito vodili operacije tehničkog spašavanja .
Tri razine su:
Svjesnost o opasnostima na vodi – minimalne sposobnosti bilo koje osobe koja tijekom svojih
redovnih radnih dužnosti, može biti pozvana na akciju spašavanja ili može biti prva na mjestu incidenta. Na
ovoj razini ta se osoba obično ne smatra spašavateljem.
Operativa – osoba na ovoj razini mora biti sposobna; prepoznati opasnosti, koristiti opremu, poznavati
tehnike neophodne za spašavanja sa obale ili iz plovila, te sudjelovati u tehničkom spašavanju pod nadzorom
osoblja na tehničkom.
Tehnika – spašavatelj sposoban za: prepoznavanje opasnosti, korištenje opreme, i tehnika za koordiniranje,
odrađivanje i nadzor tehničkog spašavanja. To mogu biti akcije potrage, spašavanja ili izvlačenja tijela.
NFPA 1670 je standard koji cilja na organizacije a ne na pojedince. Međutim, pohađanjem obuke u skladu
sa standardima, pojedinci postaju resurs neophodan njihovim službama u procesu zadovoljavanja standarda.
Kompletan primjerak standarda može se nabaviti na www.nfpa.org
NFPA 1006 –Standard za profesionalnu kvalifikaciju tehničara spašavatelja

(revidirano 2008)
Svrha ovih standarda je uspostaviti minimalnu razinu izvedbe za osoblje koje provodi tehničko spašavanje.
Da bi zadovoljio standard pojedinčeva izvedba mora biti procijenjena prema kriterijima koje nalaže
standard. Osim individualnih standarda postoje i standardi koji organizacija (NO) mora zadovoljiti, kao što
su proceduralni standardi.
Kompletan primjerak standarda može se nabaviti na www.nfpa.org
Tečajevi u izvedbi Rescue 3 Internacional-a su u skladu sa NFPA 1670 i 1006 standardima. Tečajevi su
dostupni na nivoima Svjesnosti, Operative i Tehnike, kao i procjene sposobnosti.
Razine obuke unutar Fire and Rescue Service (Vatrogasna i spasilačka služba) u
Ujedinjenom Kraljevstvu
Fire and Rescue Service u Ujedinjenom Kraljevstvu prepoznaje više razina obuke za vatrogasce koji bi mogli
biti uključeni u incidente u blizini, na ili u vodi. (Poglavlje 5, Fire Service Manual Svezak 2 – Working near on
or in water, (2001)).
Te razine su:
• Svjesnost
• Inicialni operativni odgovor
• Tehničar
• Instruktor
Svjesnost o vodi 23
Ove nivoi nisu standardi za izvedbu nego smjernice za obuku i edukaciju. Može se vidjeti da postoji direktna
1
korelacija između ovih nivoa i NFPA 1670 Razina funkcionalne sposobnosti Levels of Functional Capability.
Chief Fire Officers Association – CFOA (Asocijacija vatrogasnih zapovjednika) u siječnju 2008 je napravila
novu verziju smjernica razine obuke za vatrogasne i spasilačke službe u UK. Time su gore spomenute razine
obuke prerađene u slijedećih 5 modula obuke:
• Prvi modul Svjesnost o opasnostima na vodi

• Drugi modul Operativa - asistent za spašavanje na vodi
• Treći modul Tehničar spašavatelj na vodi
• Četvrti modul Operator motornog čamca za spašavanje na vodi
• Peti modul Upravljanje incidentima na vodi

Filozofija spašavanja
Rescue 3 smatra da kombinacija slijedeća četiri elementa čini uspješno spašavanje:
• Obuka
1
• Vježba
• Iskustvo
• Procjena
Da tim bude uspješan u svojim akcijama prvo mora proći tečaj za stjecanje osnovnih vještina. Da tim
postane još uspješniji treba vježbati naučene vještine i tehnike i tako stjecati iskustvo. To može uključivati
vježbe na mjestima koja su se u prošlosti pokazala kao opasna i problematična.
Kako tim postaje iskusniji i vještiji razvit će mogućnost dobre i prisebne procjene u raznim situacijama. Ta
procjena je od životne važnosti kada je tim suočen sa spašavanjem u zahtjevnim uvjetima. Njihova procjena
je ono na što će se oslanjati kada odlučuju kako (ili kako ne) nastaviti sa spašavanjem .
Stekavši iskustvo o onom što funkcionira, što ima poteškoće, koje su prednosti i mane raznih sistema i koja
su rješenja moguća - spasilački tim će moći izabrati najbolje moguće rješenje za svaku situaciju bez gubljenja
vremena. Ta procjena ne može biti kupljena ili na brzinu razvijena, nego je rezultat vremena provedenog na
vježbi i sakupljanja iskustva u raznim uvjetima i primjenama.
Prioriteti spašavanja
U incidentima prioriteti svih spašavatelja bi trebali biti:
• Spašavatelj (osobna sigurnost)

• Tim
• Žrtva
Od životne je važnosti preuzeti odgovornost za svoje vlastite postupke. To uključuje osobnu sigurnost u
opasnoj okolini kao što je mjesto na kojem se vrši spašavanje. Bez ispravne obuke i opreme, zadaća spašavanja
bi mogla biti neizvediva, te bi mogla proizvesti dodatne žrtve. Djelovanje na bazi neznanja i krive procijene,
porivi kao što su skakanje u vodu bez adekvatne opreme ili obuke da se spasi osoba, vjerojatnije će rezultirati
tragedijom nego uspjehom. Važno je da spašavatelj ne ulazi u situacije koje su iznad njegovih sposobnosti.
Tvrdnja odozgo vrijedi za cijeli tim. Svatko u timu ima odgovornost da pazi na članove svoga tima i da ih ne
dovodi u nekontroliranu opasnost. Mora postojati sustav osiguranja tako da se sigurnost članova tima one
dovodi u pitanje, osiguravajući da se spašavanje odvija na siguran način. Bitno je da svi članovi tima paze na
svoju vlastitu sigurnost izbjegavajući nepotrebne rizike.
Samo kada se spašavatelj pobrinuo za svoju vlastitu sigurnost i sigurnost cijelog tima, tim može započeti sa
spašavanjem ili operacijama vezanim uz vodu. Niti jedan posao ili spašavanje ne smije prijeći sposobnosti
tima.
Završno, nakon osiguranja sigurnosti sebe samih, tima i žrtve, rizik prilikom sakupljanja i povrata opreme
mora biti veoma nizak – oprema je zamjenjiva, ljudi nisu!!!
Najbolje spašavanje je ono koje ne mora biti učinjeno.
Svjesnost o vodi 25
Faze spašavanja
1 Spašavanje može biti podijeljeno u nekoliko različitih faza.
Procjena okoline i situacije mora biti prvi korak na svakom mjestu spašavanja. Pritom će se uzeti u obzir svi
faktori koji mogu utjecati na spašavanje, uključujući vremenske uvjete, broj unesrećenih i njihove lokacije,
mogućnosti tima, uvjete na vodi, osiguranje, te ozljede unesrećenih.
Jednom kada je procjena mjesta incidenta provedena, može se sastaviti plan kako se na siguran način nositi
sa situacijom, koji će obuhvaćati sljedeće četiri faze:
• Lociraj (Locate)
• Pristupi (Access)
• Stabiliziraj (Stabilise)
• Transportiraj (Transport)
To je poznato kao LAST (engleski akronim navedenih faza) princip i nužan je za sva spašavanja.
Za početak unesrećeni mora biti lociran. Može biti zarobljen na fiksnom objektu u vodotoku, gdje može
biti brzo lociran. Međutim unesrećenog voda može nositi pa bi u tom slučaju potraga mogla trajati satima
prije no što će spašavanje biti moguće.
Jednom kada je unesrećeni lociran, tim mora (gdje je moguće) pristupiti žrtvi bilo kojom odgovarajućom
metodom. To može biti jednostavno spašavanje dobacivanjem torbice sa užetom drugom članu tima. No,
unesrećeni može imati ozljede za što će biti potreban pristup čamcem.
Kada je pristup ostvaren, unesrećenog se mora stabilizirati. To može biti jednostavno stabiliziranje
tipa dolaska do unesrećenog (kontakt) ili potpuna medicinska imobilizacija. Minimalna oprema koja
unesrećenom mora biti osigurana su prsluk za plivanje i kaciga odgovarajuće veličine.
Na kraju će spašavatelj i unesrećeni biti transportirani natrag na sigurno i na daljnju obradu.

Zonski pristup spašavanju na vodi
Kada se bavimo spašavanjem vezanim uz vodu, uputno je što prije odrediti zone radnog područja.
Dopuštajući pristup samo prikladno obučenim i opremljenim ljudima u svaku zonu, sigurnost tima je
1
osigurana. Rezultat je uspostavljen sigurnosni koridor. Dijagram: vruća, topla i hladna zona.
vruća zona topla zona hladna zona
Vruća, topla i hladna zona.
Vruća zona
Vruća zona je područje pokriveno vodom. Tu je najčešće najveći rizik pa tu moraju pristupiti pravi ljudi koju
su sposobni raditi sigurno u tom okruženju. Spašavanja će biti izvođena raznim metodama pa osoblje u tom
području mora biti prikladno obučeno i opremljeno za te situacije.
Topla zona
Ovo se područje povlači na obalu, dalje od vode na minimalno 3 metra udaljenosti (ovisno o terenu). Tu
postoji šansa da se osoblje u tom području slučajno posklizne i padne u vodu. Ljudstvo u toj zoni mora
biti obučeno i opremljeno da se zna nositi sa tom situacijom. Ako je potrebno ovo područje može biti
prošireno još dalje od ruba vode zbog osobina terena, za primjer, padine ili neujednačeno tlo.
Hladna zona
Ovo je područje za osobe koje su trenirane na nivou svjesnosti o opasnostima na vodi, oni se ne namjeravaju
približavati toploj zoni, a zasigurno ne vrućoj zoni. Oni znaju cijeniti opasnosti koje se pojavljuju u tim
zonama, ali nisu prošli rigoroznu obuku potrebnu za siguran rad u tim zonama. Osobe u hladnoj zoni mogu
biti članovi medicinskih timova i dodatno pomoćno osoblje. Bez obzira na nivo obuke, ako osoba nema
odgovarajuću osobnu zaštitnu opremu (OZO)1, u područje spašavanja ne smije ući dublje od hladne zone.
Svjesnost o vodi 27
Ova tri područja su potrebna radna područja. Javnost se drži na udaljenosti van hladne zone. Tako
1
osiguravamo da se ne pojavi još dodatnih žrtava kojima se moramo baviti, te koje mogu nenamjerno
ometati naše pokušaje spašavanja ili povećati postojeće probleme.
vruća zona topla zona hladna zona
Zone mogu biti povećane tako da se prilagode morfologiji terena.

Komunikacija
Često razliku između uspjeha ili neuspjeha spašavanja čini učinkovita komunikacija.
Da spašavanje teče glatko, bitno je da postoji metoda komunikacije između svih članova tima i između vođe
1
spašavanja i tima.
To može biti ostvareno jednostavno, glasom ili međusobnim signaliziranjem. Međutim, postoje i mnoge
tehničke metode komunikacije kao što je ručni radio uređaj. Ako se oslanjamo na neku od metoda
tehničkog komuniciranja , važno je da zamjenska metoda bude odmah dostupna. Spašavatelji moraju znati
da se ručna radio stanica može pokvariti ili se baterije mogu isprazniti. Oslanjanje na samo jednu metodu
komunikacije je opasno.
Koju god metodu koristili, važno je da je svi članovi tima poznaju i razumiju. Kada je potrebno primatelj bi
poruku trebalo ponoviti onome koji ju je poslao da se potvrdi razumijevanje poruke. Riječna obala je često
bučan okoliš koji otežava komunikaciju. Stoga je važno da je komuniciranje jasno, sažeto i razumljivo za sve.
Signali rukom
Dijagrami ispod nam prikazuje obično prihvaćene signale rukama
Jedna ruka na vrhu glave. U redu. Jedna ruka ispružena iznad glave .
Opasnost, nevolja.
Svjesnost o vodi 29
1
Pokazivanje smjera rukom iznad horizontale. Idi se u tom smjeru.
Obadvije ruke prekrižene na prsima. Pokazivanje dlana. Stop.

Potrebna medicinska pomoć.

Ručni signali u usmjeravanju čamca
1
Pokazivanje rukom u jednom smjeru. Obje ruke podignute. Stop.

Pomaknite čamac u tom smjeru.
Signali zviždaljkom
1 zvižduk Stop ili pažnja
2 zvižduka Pažnja uzvodno ili kreni uzvodno
3 zvižduka Pažnja nizvodno ili kreni nizvodno
3 zvižduka neprekinuta Hitan slučaj ili spašavanje
Radio uređaji
Kada se koriste radio uređaji komunikacija treba biti disciplinirana i strukturirana da se izbjegnu nered i
šumovi. To pomaže da se izbjegne nestajanje važnih poruka.
Da se izbjegne oštećenje i osigura funkcionalnost radio uređaja, trebali bi ih držati u vodootpornom kućištu
u kojem ih možemo koristiti a da ih ne moramo vaditi iz kućišta. Vodootporni radio uređaji su dostupni,
iako se treba paziti da se ne prijeđu njihova ograničenja.
Svjesnost o vodi 31
Opcije u spašavanju
1 Govori - dosegni – baci – veslaj – plivaj-vuci – helikopter je povijesna ‘mantra’ koju se smatralo hijerarhijom
spašavanja. Koncept hijerarhije rizika koji je evoluirao iz ovog je otišao daleko iznad od onoga što su bile
namjere njihovih izumitelja.
Na raznolikost tehnika za spašavanje trebalo bi gledati kao na ‘’taktičku kutiju alata’’ opcija spašavanja.
Hijerarhija ili redoslijed ne izvode spašavanja. Tim s potrebnim vještinama i dobrom procjenom će odabrati
prikladnu metodu za situaciju sa kojom su suočeni.
U ovom priručniku se počinje s najjednostavnijim metodama i nastavlja se sa sve složenijim metodama, koje
zahtijevaju sve više opreme i poznavanja tehnika kako postaju kompleksnije.
Spašavanje možemo podijeliti na uvjetno spašavanje i pravo spašavanje.
Uvjetno spašavanje oslanja se na sposobnost unesrećenog da učini nešto da nam pomogne u spašavanju.
Na primjer, dobacivanje užeta unesrećenom zahtijevat će od njega da ima znanje, sabranost i fizičku
sposobnost da uhvati uže, i zadrži ga dok ne bude na sigurnom.
Pravo spašavanje ne zahtijeva pomoć u spašavanju od strane žrtve. Spašavatelj mora učiniti sve, te mora
biti ispravno opremljen i obučen da izvede spašavanje. Očito je rizik za spašavatelja veći jer mora ući u
vruću zonu, međutim i korist za onesviještene ili ozlijeđene žrtve je očita.
Povici i signali
Komunicirajte sa unesrećenim svim raspoloživim sredstvima. Uspostavljanje kontakta očima je jako korisno.
Uvijek održavajte pozitivan stav i ohrabrujte žrtvu. Održite komunikaciju kratkom i jasnom. Ovakvo
spašavanje može izvesti bilo tko.
Dobacivanje
Preciznost je jako važna. Kako je navedeno iznad – uspostavite kontakt očima i komunicirajte s unesrećenim
da budete sigurni da će očekivati dobačeni objekt. Objekt koji dobacujete mora biti plovan i spašavatelj neće
imati nikakav kontakt nakon što baci objekt, na primjer kolut za spašavanje. Vjerojatno je da će spašavatelj
biti unutar tri metra od ruba vode, idealno bi bilo kada bi bio obučen minimalno na nivou svjesnosti o
opasnosti na vodi, te da nosi prikladnu osobnu zaštitnu opremu (OZO).
Dosezanje
Duljina pomagala kojim dosežemo je ograničavajući faktor u ovom tipu spašavanja. Za ovu vrstu spašavanja
mogu se koristiti torbice s užetom za bacanje, napuhana vatrogasna crijeva, ljestve i motke za hodanje
kroz vodu. Iako je torbica s užetom bačena spašavatelj održava kontakt s krajem užeta te tako učinkovito
povećava svoj doseg.
Ulazak u vodu
Ulazak u plitku sporu vodu da se izvede spašavanje bacanjem, dosezanjem ili kontaktom je relativno
malen rizik (za prikladno obučenog spašavatelja), a može značajno povećati šansu za uspjeh. Posebno u
poplavljenim okružjima, glavnina uspješnih spašavanja uključuje hodanje kroz vodu s unesrećenima. Ulazak u
vodu i hodanje kroz nju je gornji limit vještine asistenta za spašavanje na brzoj vodi.

Plovila
Spašavanje se sada premješta u riskantniju vruću zonu iako plutate na vodi. Postoji mnogo različitih plovila
koja mogu biti korištena za izvođenje uspješnog spašavanja. Platforme (staze) na napuhivanje, kruti čamci za
spašavanje, skuteri za vodu, lebdjelice, čamci na napuhivanje, splavi (raftovi), kanui, kajaci i mnogi drugi.
1
Plivanje
Koristeći sve svoje vještine, tehničari spašavatelji na brzim vodama bit će u mogućnosti izvoditi kontakt
spašavanja u vodi za potrebe spašavanja bilo kojeg unesrećenog, bez obzira na njihov nivo svijesti ili ozljeda.
Helikopter
Iako nije u programu osnovnog tečaja za tehničara spašavatelja na divljim vodama, važno je zapamtiti da
će spašavanje nekad biti iznad nivoa vještine tima za spašavanje na brzim vodama. Možda treba pozvati
helikopter ili tim tehničara za spašavanje užadima da postave žičaru (tirolsku prečnicu). Spašavanja sa visine
je glavna tema na naprednom tečaju za tehničara spašavatelja na brzim vodama.
Svjesnost o vodi 33
Spašavanje ili izvlačenje tijela
1 U svakom spašavanju, vrijeme je kritičan faktor. Timovi se uvijek natječu s vremenom da bi izveli uspješno
spašavanje. Koliko dugo žrtva može preživjeti u toj situaciji?
Ako tim za spašavanje na brzim vodama može izvesti uspješno spašavanje koristeći najjednostavnije i najbrže
metode, tada to uvijek ide na korist svima. Unatoč tome, kada se izabire ispravna metoda, tim će morati
izbalansirati vremensko ograničenje i šanse za uspješno spašavanje. Nema smisla izabrati brzu i jednostavnu
metodu za koju je očito da u toj situaciji neće funkcionirati. Zbog toga Rescue 3 daje toliki naglasak na
vježbu i stjecanje iskustva i dobre procjene.
U izvlačenju tijela vrijeme nije kritični faktor. Možemo čekati da opadne razina vode. Možemo čekati da
stigne dodatna oprema i ljudstvo.
Koliko god bilo teško, pitanje je :
Je li ovo spašavanje ili izvlačenje tijela?
ili
U kojem stadiju možemo prestati s pokušajima spašavanja i početi izvlačiti tijelo?
Neke situacije su jasno ili spašavanje (glava unesrećenog je iznad razine vode i još diše) ili izvlačenje tijela
(nađeno tijelo koje je u vodi već mnogo dana). Međutim, postoje mnoge situacije u kojima nije jasno je li to
spašavanje ili izvlačenje tijela.
Ako nije potpuno jasno da trebamo izvlačiti tijelo, moramo svoje pokušaje fokusirati na spašavanje
unesrećenog. To ne znači da spašavatelji trebaju ulaziti u nepotrebne rizike i stavljati se u pretjeranu
opasnost. To je posebno teška situacija za vođe timova koji će morati donijeti odluku na bazi informacija
dostupnih u tom trenutku, ali istovremeno mogu biti suočeni s pritiskom od strane promatrača, članova
obitelji i medija, koji mogu tražiti djelovanje.

15 apsolutnih pravila u spašavanju u
poplavama i brzoj vodi
Rescue 3 International je formulirao 15 apsolutnih pravila, u namjeri da pomogne onima koji pohađaju
1
tečajeve, u razumijevanju osnovnih principa spašavanju na brzoj vodi i u poplavama.
Opći principi
1
Ne kompliciraj
Mnoga spašavanja propadnu zbog toga što spasilački timovi pokušavaju primijeniti komplicirana
rješenja koja traju predugo za postavljanje ili su iznad njihovog nivoa sposobnosti.
2
Uvijek budite proaktivni
Jednom kada organizacije ili spasilački timovi prepoznaju brzu vodu ili poplavu kao potencijalnu
opasnost, mogu početi planirati i pripremati se za takve incidente. Priprema nije ograničena na
pred-planiranje odgovora na incident (trening, oprema, osoblje, upravljanje, komunikacije itd.) nego može
uključivati edukaciju javnosti i sistem obavještavanja (npr. sistem za upozoravanje od poplava).
Kako se često citira – bolje spriječiti nego liječiti. Kroz učinkovitu edukaciju javnosti i smanjenje rizika
možemo uvelike reducirati mogućnost da ljudi postanu žrtve vode i poplava i tako smanjiti potrebu za
spašavanjem.
Na mjestu spašavanja, proaktivnost bi trebala biti pokazana osiguravanjem mjesta spašavanja (sa uzvodnim
promatračima i nizvodnim osiguranjem) prije no što započne spašavanje u vodi. Osoba koja vodi incident
trebala bi biti proaktivna i razmišljati o alternativnim planovima spašavanja ako plan A propadne. Svaki član
tima mora promatrati okruženje i razmišljati unaprijed.
Prije početka spašavanja
3
Prioritet na mjestu spašavanja uvijek mora biti prvo tvoja
sigurnost (samo-spašavanje), zatim spašavanje i sigurnosti
kolega iz tima i na kraju žrtva
Najvažnija osoba u svakom spašavanju si ti sam. Jednom kada kontroliraš svoju osobnu sigurnost sljedeći nivo
je briga za sigurnost tvojih kolega u timu. Tek nakon toga možemo početi razmatrati unesrećenog ili žrtvu.
Izvana to može izgledati sebičan i nepravedan pristup. Nakon svega nije li unesrećeni taj koji treba spašavanje?
Međutim, unesrećeni može biti spašen samo od strane spašavatelja koji imaju kontrolu (i ne trebaju spašavati
sami sebe), i imaju dodatne energije i sposobnosti da paze na još nekoga osim na sebe. Ako spašavatelj ne
održava svoju osobnu sigurnost, on više nije spašavatelj nego postaje još jedna žrtva. Tim spašavatelja koji
održavaju osobnu kao i sigurnost tima biti će od veće koristi unesrećenom nego jedan spašavatelj.
Svjesnost o vodi 35
4
Uvijek nosite osobno plutajuće sredstvo (OPS)
1 Svako za koga postoji mogućnost da će ući u vodu mora nositi odgovarajuće osobno plutajuće
sredstvo (prsluk za plivanje ili prsluk za plutanje). To je opće pravilo za svakoga tko se može naći
u toploj zoni (vidi stranicu 27). Tip OPS-a mora biti prilagođen operativnoj ulozi osobe koja ga nosi.
Opremanje unesrećenog osobnim plutajućim sredstvom nakon ostvarivanja kontakta je prioritet. Za više
informacija o osobnim plutajućim sredstvima pogledaj stranicu 70.
5
Koristi ispravnu opremu (prilagođenu za spašavanje na vodi)
Oprema za spašavanje na brzim vodama je mnogo napredovala zadnjih 30 godina. Nema
opravdanja za izlaganje spašavatelja i unesrećenog riziku zbog korištenja neprikladne, nesigurne ili
improvizirane opreme. Oprema mora biti napravljena za tu svrhu, zadovoljavati standarde, te biti nadzirana
i testirana. Najvažnije je da spašavatelji moraju biti upoznati sa opremom koju koriste.
6
Ne koristi vatrogasnu kacigu za operacije spašavanja na vodi
To se nadovezuje na pravilo broj 5 – koristi ispravnu opremu. Vatrogasne kacige su generalno
velikog volumena sa obodima koji mogu prouzročiti ozljede vrata ako se nose u vodi. Postoji
široka paleta kaciga specijalno dizajniranih za upotrebu na brzoj i divljoj vodi i jednu od takvih bi trebali
nositi kada radite kao spašavatelj u ovom okolišu.
Prije ulaženja u vodu
7
Uvijek postavite uzvodne promatrače iznad lokacije spašavanja –
idealno na obje strane rijeke
Mjesta spašavanja na brzim vodama i poplavama često su dinamičan okoliš s krhotinama i drugim
korisnicima rijeke koji se kreću nizvodno prema mjestu spašavanja. Uzvodni promatrači mogu upozoriti
spašavatelje na krhotine i potencijalne opasnosti, ali i upozoriti ostale korisnike rijeke na to da je operacija
spašavanja u tijeku. Mora postojati čista komunikacija između uzvodnog promatrača i vođe akcije.
8
Uvijek postavite prikladno nizvodna osiguranja
U incidentu vezanom uz brzu vodu ili poplavu uvijek postoji mogućnost da ljude voda odnese
nizvodno. Postavljanje učinkovitog nizvodnog osiguranja na mjestu spašavanja je prioritet. Iako
vreće s užetom za bacanje i napuhana vatrogasna crijeva ovdje imaju ulogu, oni nisu definitivno osiguranje
jer se preferira pravo, a ne uvjetno osiguranje. (pogledaj stranicu 32). Međutim, svako osiguranje je bolje
od nepostojećeg.
9
Uvijek imajte rezervni plan
Osoba koja je zadužena za upravljanje incidentom uvijek mora sagledavati veću sliku i misliti „što
ako“ i „što je sljedeće“. Dok članovi tima primjenjuju i ostvaruju plan A, drugi moraju pripremati
pričuvne planove. To može zahtijevati traženje dodatnih resursa i ljudstva, koje mora biti identificirano kroz
proces pred-planiranja (za više informacija pogledaj stranicu 62).

Rad s užetom u vodi
1
10
Nikad ne veži uže oko spašavatelja
Bili je slučajeva kada su spašavatelji poginuli jer su bili vezani užetom i zatim ostali zarobljeni
pod vodom bez mogućnosti da se oslobode. Ako spašavatelj ulazi u vodu spojen s užetom,
ono mora biti privezano za specijalni prsni pojas sa sistemom za brzo otpuštanje koji se nalazi na
spasilačkom osobnom plutajućem sredstvu.
11
Nikad ne napinjati uže pod pravim kutom na struju ako će se
koristiti za operacije u vodi
Kada je uže napeto direktno preko struje pod pravim kutom i opterećeno sa spašavateljem
koji dolazi na njega, pritisak vode će gurnuti osobu nizvodno. Uže će tada formirati V u nizvodnoj struji sa
spašavateljem kao nizvodnom točkom oblika V, nesposobnim da se pomakne.
/
/
Svjesnost o vodi 37
12
Nemojte nikad stajati u petlji užeta i uvijek stajati na uzvodnoj
1 strani od užeta
Kada radite s užetom u blizini vode, bitno je konstantno paziti na opasnosti koje stvara uže
u blizini vode. Stajanje na ili u petlji užeta na riječnoj obali dovodi spašavatelja u rizik da bude zapleten
užetom. Stajanje u petljama stvorenim u sistemima mehaničke prednosti dovodi spašavatelja u rizik da bude
zarobljen, ili pogođen komponentama sistema ako sistem popusti ili zakaže.
Kada koristite užeta da usidrite ili pokupite objekte u vodi, morate stajati na uzvodnoj strani užeta. Tako
se, ako objekt u vodi krene nizvodno, uže također kreće nizvodno i neće srušiti spašavatelja s nogu.
Izvođenje spašavanja
13
Nikad ne spuštaj svoja stopala dolje ako te voda nosi
Pokušaj ustajanja u brzoj vodi, može dovesti do potencijalno fatalne situacije zaglavljivanja
stopala. To je kada stopalo osobe zaglavi na riječnom dnu, a sila vode gura tijelo nizvodno.
Tada glava osobe biva gurnuta pod vodu. Podvodne krhotine i opasnosti u poplavljenim područjima mogu
također prouzročiti zaglavljivanje stopala.
Ispravno korištenje tehnika plivanja u brzoj vodi, i ne ustajanje dok niste došli do sigurnog kontratoka
uvelike će smanjiti rizik od zaglavljivanja stopala.
Slijed događaja kod zaglavljivanja stopala
14
Nikad ne računajte na pomoć žrtve u njihovu spašavanju
Biti žrtva u incidentu na brzoj vodi ili poplavi može biti zastrašujuće iskustvo što uveliko
utječe na mogućnost unesrećenog da pomogne u svom spašavanju. Čak će i istrenirani
spašavatelji koji su uspješno prošli školu ‘’kako biti unesrećeni’’, zbog izlaganja rapidnom učinku hladne
vode, biti u nemogućnosti da pomognu u vlastitom spašavanju.

15
Jednom kada ste uspostavili kontakt sa unesrećenim, nikad ih
nemojte izgubiti
Ovo je jedno od 15. Apsolutnih pravila koje nije direktno primjenjivo izvan SAD. U SAD-u
je bilo nekoliko slučajeva podizanja tužbi na sudu protiv spašavatelja koji su uspostavili inicijalni kontakt s
1
unesrećenim i nakon toga izgubili kontakt sa istim. Spašavatelji su bili tuženi za ‘’napuštanje’’.
Rizik od optužbe za ‘’napuštanje’’ nije prisutan u Europi. Međutim, tu je pravna dužnost o brizi za sebe i
druge, uključujući unesrećene koje spašavamo. Jednom kada je uspostavljen kontakt sa unesrećenim, trebali
bi biti poduzeti svi napori da se izbjegne ponovno gubljenje kontakta sa unesrećenim te da se osigura da je
unesrećena osoba dovedena na sigurno pod našim direktnim nadzorom.
Svjesnost o vodi 39
Voda u pokretu
1 1cm kiše na površini od 1 km2 proizvodi 10,000,000 litara vode koja putuje prema najnižoj točki.
Voda u pokretu ima tri ključne karakteristike. To su:
Moćna
Voda u pokretu primjenjuje silu na svaki objekt s kojim se sudara, bilo da se radi o vozilima, stijenama,
mostovima ili ljudima u vodi. Ova sila ovisi o brzini vode. Kako se povećava brzina struje tako i sila raste. Za
više informacija pogledaj stranicu 41.
Neumoljiva
Brza voda će na objekt vršiti kontinuiranu silu, za razliku od oceanskog ciklusa obrušavanja i uzmicanja vala.
Predvidljiva
Kretanje brza voda može izgledati vrlo nasumično, ali za istrenirano oko ono je uređeno i predvidljivo.
Pojave na površini mogu se ‘’pročitati’’ i tako predvidjeti što se događa ispod površine.
Karakteristike kanala
Narav rijeka i poplava je promjenjiva, i određena s četiri glavna čimbenika:
• Volumen tekuće vode

• Nagib kanala
• Priroda korita i obala kanala
• Brzina vode
Ako razumijemo ponašanja brze vode, možemo je iskoristiti, i tako izbjeći nepotrebne i neprihvatljive nivoe
opasnosti.
Volumen
prosječna brzina 3m/s
Poznavanjem mjera kanala na bilo kojem
mjestu, možemo izračunati trenutni
volumen protoka na bilo kojoj točki
prosječna
između pritoka.
dubina 1.5m
Volumen protoka se obično mjeri u
kubičnim metrima u sekundi (cms-1).
prosječna širina 10m
Iskoristit ćemo dijagram kao primjer
Dubina x Širina x Brzina = Volumen

1.5m x 10m x 3m/s = 45 cms-1
Kanalom protječe 45 m3/s svugdje između prve pritoke uzvodno od mjesta mjerenja i prve pritoke
nizvodno od mjerne točke.
Jedan kubični metar vode je 1000 litara vode i ima masu 1 metričke tone. Stoga je 45 kubičnih metara vode
u sekundi jednako 45.000 litara vode u sekundi ili 45 tona vode u sekundi.

Nagib kanala
Uglavnom je nagib kanala glavni čimbenik koji određuje brzinu vode. Što je kanal kojim teče voda strmiji to
će brzina vode biti veća. Profil nagiba je također vrlo bitan čimbenik. Pad od 20m na dionici od 1 km može
biti konstantan s velikom brzinom vode ili serija bazena spore vode ispresječenih s četiri 5 metara visoka
1
vodopada.
Priroda korita i obala

O tipu korita i obala kanala u velikoj mjeri ovise brojni faktori, kao što su brzina vode i rizici.
Umjetni odvodni kanali glatkih stranica mogu rezultirati vrlo uniformiranim tokom s malim rizikom od
zaglavljivanja. Mogu proizvesti protok vrlo velike brzine i tako otežati spašavanje. Brzina vode u umjetnom
kanalu će biti puno veća od one u prirodnom riječnom koritu istog nagiba. Prirodna riječna korita variraju
ovisno o vrsti stijena i morfologiji, a rizik od zaglavljivanja stopala može biti značajan.
Brzina vode
Brzina vode je uglavnom određena s tri prethodno spomenuta čimbenika.
Suženja u kanalima će također povećati brzinu vode. Volumen vode se ne može mijenjati, pa suženja u
kanalu za posljedicu imaju povećanje brzine ili dubine (ili oboje) vode. To se događa i u prirodnim riječnim
koritima (stijene u glavnoj struji) i u poplavi (zidovi, vozila na ulicama).
Sila vode
Odnos između brzine vode u pokretu i sile koju ona vrši nije linearan. Umjesto toga, sila1 se povećava za
kvadrat povećanja brzine. Na primjer, ako se brzina vode utrostruči, sila se povećava za devet puta (32=9).
Približna sila Približna sila

Brzina struje
na noge na tijelo
3mph - 4.8kph - 1.3m/s
Brzina hoda
75N 150N
6mph - 9.7kph - 2.7m/s

Lagano trčanje
300N 600N
9mph - 14.5kph - 4.0m/s

Trčanje
675N 1,350N
12mph - 19.3kph - 5.4m/s

Brzo trčanje
1,200N 2,400N
Podaci u tablici su bazirani na istraživanju Ohio Department of Natural Resources 1980.
Nedavna istraživanja o stabilnosti ljudi u tekućoj vodi provedena od strane Flood Hazard Research Centre2
osigurala su dodatne podatke koji potvrđuju rezultate istraživanja Ohio DNR3 data.
Struja brzine 3.2 m/s može početi obarati ljude s nogu ako je dubina samo 25 cm.
1 Silu mjerimo u Newtonima. Masa od 1 kg pod utjecajem gravitacije će na površinu na kojoj leži vršiti silu od približno 10 Newtona
(simbol N). Prema tome, sila od 75 N koju struja brzine 3mph vrši na noge ekvivalentna je masi od 7.5 kg.
2 www.fhrc.mdx.ac.uk
3 www.dnr.state.oh.us
Svjesnost o vodi 41
U vodi oko metar dubokoj (oko struka) struja brzine 1 m/s postaje izazovna, a kod brzine struje oko 1.8
1
m/s svi će biti oboreni s nogu.
Naravno da će ove procjene varirati ovisno o visini i težini pojedinca, njihovoj odjeći, karakteristikama dna
itd.
Transport tereta
Rijeke i vodeni tokovi prenose teret na razne načine. Spašavatelji na brzoj vodi trebaju biti svjesni opasnosti
i krhotina koje struja nosi pod površinom.
Površinski teret
Tu uključujemo kajake, splavi i plutajuće krhotine kao što su grane. Plivači i žrtve su također dio površinskog
tereta.
Potopljeni teret
Potopljeni teret putuje ispod površine i predstavlja veliki problem. Tu uključujemo preplavljene krhotine
kao što su stabla, vozila koja tonu itd. Mrtva tijela također mogu putovati kao potopljeni teret (ovisno o
stupnju raspadanja).
Teret na dnu
Teret na dnu sadrži teške predmete koji će biti pomaknuti ili valjani po dnu rijeke. Za vrijeme visokih
vodostaja to bi moglo uključivati kamene gromade koje voda valja po dnu, vozila itd.
Otopljeni teret
Otopljeni teret su opasne tvari i kemikalije pomiješane s vodom. Ove tvari ne moraju biti razrijeđene do te
mjere da više ne budu štetne.

Hidrologija brze vode
Orijentacija na rijeci
1
Uzvodno
Smjer odakle voda dolazi.
Nizvodno
Smjer u kojem voda odlazi.
Desna strana rijeke

Desna strana kanala kada gledamo nizvodno. Uzvodno
Lijeva strana rijeke
Lijeva strana kanala kada gledamo nizvodno.
Važno je zapamtiti da lijevu i desnu stranu Desna strana Lijeva strana

rijeke određujemo prema riječnom toku, a rijeke rijeke
ne prema perspektivi promatrača.
Nizvodno
Vrste toka
Postoje dva tipa struja na koje nailazimo u kanalima kojima se kreće voda.
Laminarno strujanje
Sva voda u kanalu ne putuje istom brzinom.
Slojevi vode u kontaktu s dnom i obalama kanala
usporavaju zbog trenja. Voda bliže centru usporava
zbog trenja sa sporijim slojevima vode. Najbrža
struja je u centru kanala, odmah ispod površine – BRZO SPORO SPORIJE NAJSPORIJE
najudaljenija od obala.
Svjesnost o vodi 43
Spiralno strujanje
1 To je spiralni efekt kojeg uzrokuju obale koje usporavaju

vodu na rubu rijeke i brže kretanje vode iz centra kanala.
Ova pojava je relativno rijetka u prirodnim kanalima, osim
ako nisu puni do vrha s vodom maksimalne brzine.
Spiralno strujanje može odgurnuti žrtvu i riječne krhotine

od obale u centar rijeke.
Vektor (smjer) vodene struje

Voda koja se kreće teče u ravnoj liniji. Tehnički termin za smjer u kojem voda teče je ‘vektor struje’. Voda
ne skreće oko riječnih okuka.
Zbog toga struja stvara područja visokog pritiska na vanjskim stranama okuka. To može prouzročiti eroziju
i dovesti do potkopavanja obale. Na unutrašnjoj strani okuke će biti područje niskog pritiska, pa na toj
strani možemo očekivati taloženje materijala i plitku vodu.
Razumijevanje vektora struje je neophodno za spašavatelje kako bi uspješno mogli spasiti sebe i izvesti
spašavanje. Jasno čitanje vektora struje spašavateljima će omogućiti da koriste vodene sile (gdje je to
moguće) radije nego da rade protiv njih.
Mogućnost Brže
potkopa
Sporije

Pojave na brzoj vodi
Terminologija i definicije 1
Korita i obale svojim karakteristikama mogu stvoriti mnoge pojave na vodi. Tip pojave stvorene objektima i
zaprekama općenito je određen vodostajem i brzinom vode.
Kontratok
Kontratok se nalazi iza linije kontratoka, na nizvodnoj strani kamena. Budući da se na uzvodnoj strani
prepreke nalazi područje visokog pritiska (val jastuk), na nizvodnoj strani objekta mora biti područje niskog
pritiska.
Voda će u ovom području niskog pritiska teći uzvodno, što je poznato kao struja kontratoka. Struja
kontratoka je obično sporija od glavne struje i izgleda kao područje mirnije vode. Iako su u normalnim
uvjetima područja relativne sigurnosti, neke moćne struje kreiraju opasne kontratokove u koje može biti
teško ući ili iz njih izići.
Linija kontratoka (ograda kontratoka)

To je granična crta u rijeci gdje vodene struje sa svake strane
imaju suprotne smjerove. Ova razlika između kontratoka i kontratok
glavne struje može rezultirati pojavama u rasponu od lagane
površinskog vrtloženja do dubokih recirkulacija.
linija (ograda)
Uzvodni V ontratoka
Nakon što voda udari u objekt i stvori val jastuk, ona tada teče oko obje strane prepreke. To kreira pojavu
u obliku slova ‘’V’’ (gledano s uzvodne strane) s vrhom na uzvodnoj strani. Takvu pojavu zovemo uzvodni V.
Kada god je uzvodni V prisutan tu je i prepreka, čak i kada nije vidljiva.
Nizvodni V - jezik
Ako u toku postoji više od jednog objekta voda će biti
prisiljena proći između njih. Ta pojava ima oblik slova V s
vrhom na nizvodnoj strani i poznata je kao ‘nizvodni V’.
Uzrok ovoj pojavi je usmjeravanje vodenog toka u kanal uzvodni V kontratok
manjeg otpora.
nizvodni V
uzvodni V kontratok
Svjesnost o vodi 45
Val jastuk
1
val jastuk
Val jastuk se stvara kada voda udari u objekt kroz koji
ne može proći. Budući da ne može proći kroz, voda se
odbija od prepreke prije nego što ju prođe sa strana. To
je područje visokog pritiska. Ako se na uzvodnoj strani
objekta ne stvara jastuk, onda voda prolazi kroz prepreku
(npr. cjedilo, vidi stranicu 55) ili ispod nje (npr. sifon, vidi
stranicu 54)
Stojeći val
Kako se vodostaj povećava tako prepreke nestaju duboko
pod vodom i hidraulike nestaju. Umjesto toga voda mora
proći iznad i s obje strane objekta što može stvoriti valove
na površini. To mogu biti veliki, strmi valovi s vrhovima
koji se obrušavaju (valovi stogovi) ili samo blagi površinski
valovi. To ovisi o brzini vode i veličini podvodne prepreke
u odnosu na dubinu vode. Seriju stojećih valova zovemo
uzastopni valovi.

Hidraulike ili role
Ako voda naraste do točke da se preljeva preko prepreke može stvoriti različite vodene pojave.
1
Voda se preljeva preko kamena i stvara rolu.
Hidraulike imaju puno različitih imena kao što su: stoperi, hidraulički skokovi, rupe, preljevi, role itd. Kako
voda teče preko prepreke mora pasti niz nizvodnu stranu objekta. Dok to radi ubrzava. To će stvoriti
kružni tok u kojoj se površinska voda na nizvodnoj strani prepreke vraća uzvodno prema prepreci, dok
voda bliže dnu nastavlja nizvodno.
Taj uzvodni tok može biti opasan jer može cirkulirati (zaustaviti) objekt u roli (zbog toga je jedno od imena
stoper). Snaga povratnog vala će ovisiti o više faktora. To uključuje volumen vode, relativnu dubinu
povratnog vala, i oblik dna rijeke. Ako je povratni val blizu površine, i većina vode se kreće nizvodno,
možemo vidjeti impresivni površinsku cirkulaciju koja unatoč izgledu vjerojatno neće zadržati plivače ili
krhotine. Nasuprot tomu, ako je cirkulacija duboka tada je i puno snažnija i vjerojatnije je da će zadržati
plivače i krhotine.
Duboka cirkulacija i površinska cirkulacija.
Svjesnost o vodi 47
Oblici rola
1 Prirodne role se često nazivaju po obliku koji čine kada ih gledamo odozgo i okrenuti nizvodno. Ako su
rubovi role zakrivljeni prema uzvodno zovemo je ‘namrštena’, a ako su rubovi zakrivljeni nizvodno zovemo
je ‘nasmiješena’. Treba napomenuti da i kut pod kojim voda teče preko prepreke ima značajan učinak na
moć zadržavanja objekata.
Općenito se ‘nasmiješeni’ oblici smatraju sigurnijima i s manjom moći zadržavanja od ‘namrštenih’. To ovisi
o vodenom toku koji prolazi rubove role i drugim preprekama koje mogu zatvoriti rubove ‘nasmiješene’
role i učiniti ju vrlo opasnom.
Treba naglasiti da prirodne riječne pojave rijetko upadaju u ove uredne definicije. Najvažnije je svaku rolu
procjenjivati individualno. Pretpostavke nikada ne smijemo bazirati na jednom čimbeniku. Role također
mogu puno varirati ovisno o nivou vode; relativno benigna hidraulika na drugačijem vodostaju može postati
smrtonosna ili obrnuto.
Oblici rola; s lijeve na desnu stranu; nasmiješena, ravna, namrštena.
Nasmiješena
Hidraulički učinak može biti vrlo jak u centru ove role ali slabi prema rubovima do točke gdje zapravo ide
nizvodno. Ovaj oblik ima tendenciju prenošenja zarobljenih stvari prema rubovima jer su oni nizvodno.
Ravna
Ovo je klasičan oblik role kakvu nalazimo u podnožju preljevne brane. (za više informacija o preljevnim
branama, vidi stranu 49). Ponekad nastaju prirodno na rijekama ili poplavljenim područjima.
Namrštena
Ova rola ima tendenciju da prenosi zarobljene objekte prema centru (nizvodna točka) i tamo ih drži.
Namrštena rola ponekad može propuštati objekte kroz centar.
Zatvoreni rubovi
Nažalost, samo promatranje oblika role nije dovoljno. Hidraulika s nasmijanim oblikom može prenositi
objekte prema nizvodnim rubovima, ali ako su rubovi zatvoreni (npr. betonskim zidom) nije vjerojatno da
će pustiti žrtvu vani.
Otvoreni rubovi
Iz hidraulika s otvorenim rubovima je najčešće lakše pobjeći ili spasiti žrtvu iz njih. Međutim, i rola s
otvorenim rubovima može opasno zadržavati objekte. Pažljivo procijenite svaku rolu.

Preljevne brane
Temeljna hidrologija preljevnih brana je identična hidrologiji rola. Međutim, budući da su brane izradili ljudi,
one mogu imati vrlo jake uniformirane hidraulike koje mogu snažno držati krhotine, plivače i plovila. Ako su
1
rubovi brane ‘zatvoreni’ opasnost je osobito velika. Opća pravila vezana uz ‘nasmijani’ i ‘namršteni’ oblik
ovdje nisu primjenjiva – neke od najopasnijih rola pod preljevnim branama su nasmijanog oblika ali sa
zatvorenim rubovima koji ne dopuštaju bijeg.
A
Povratni val
h
odma
ća
vode rane
i ju
B
in a
šin ira
1. Vis dno od b
C
vr ul
uzvo
po cirk
Dubina role
na e
Visina
je j s
ju jo
pada
vl o
a
ja a k
Kut iv
idlj
av
po a n
i ž
ajn role
et čk
e: n zi
op to
a rol u ba
da ja;
az sija
2. B epre
vo ren
d
v
ja
ni
Li
3.
Presjek preljevne brane.
Brana Cromwell, rijeka Trent.
Svjesnost o vodi 49
Umjetne brane često će stvoriti duboke role koje mogu biti vrlo opasne. Posebnosti u konstrukciji brana
1
kao što je bazen za umirenje vode, mogu povećati snagu role i udaljenost između baze role i linije vrenja.
U suradnji s Environment Agency (Agencijom za okoliš), Rescue 3, je razvio matricu za procjenu rizika na
preljevnim branama. Pojedinosti o ovoj temi se uče na tečaju za naprednog tehničara spašavatelja na brzoj
vodi, kao i na tečaju za upravljanje incidentima na vodi i poplavi.
Matrica za procjenu je besplatna i dostupna za preuzimanje s Rescue 3 Europe internetske stranice:

www.rescue3europe.com

Međunarodna ljestvica za klasifikacija rijeka
Međunarodna ljestvica za klasifikaciju rijeka je standardizirana ljestvica kojom mjerimo koliko je tehnički
zahtjevan određeni dio rijeke i razinu vještine neophodne za uspješan spust. Spašavatelji trebaju biti svjesni
1
da je ovo rekreativna ljestvica i ne pokazuje nužno koliko je lako (ili teško) izvesti spašavanje.
Namreškana brza voda s malim valovima. Nekoliko prepreka, sve očite i lagane za
Klasa I izbjegavanje uz prethodan trening. Rizik za plivače je malen; samo-spašavanje je
lagano.
Jednostavni brzaci sa širokim, čistim kanalima koji su očiti bez izviđanja. Povremeno
manevriranje može biti potrebno, ali treniranim veslačima je lako izbjeći stijene i
Klasa II
srednje valove. Plivači se rijetko ozljeđuju, a pomoć grupe je, iako korisna, rijetko
potrebna.
Brzaci s umjerenim, nepravilnim valovima koje može biti teško izbjeći i koji mogu
preliti otvoreni kanu. Često su potrebni kompleksni manevri u brzoj struji i dobra
kontrola plovila u uskim prolazima; veliki valovi i cjedila mogu biti prisutni ali ih je
Klasa III lako izbjeći. Možemo naići na snažne kontratokove i struje, pogotovo na rijekama
s protokom velikog volumena. Izviđanje je preporučljivo za neiskusne veslače.
Ozljede za vrijeme plivanja su rijetke, samo-spašavanje je obično lako, ali pomoć
grupe može biti potrebna kako bi se izbjeglo dugotrajno plivanje.
Intenzivni, moćni, ali predvidljivi brzaci koji zahtijevaju precizno upravljanje

plovilom u turbulentnoj vodi. Ovisno o karakteru rijeke, možemo naići na
velike, neizbježne valove i role ili tijesne prolaze koji zahtijevaju brze manevre
pod pritiskom. Brzaci mogu zahtijevati obavezne prolaze preko opasnih mjesta.
Klasa IV
Izviđanje može biti neophodno za prvi spust. Rizik od ozljede za plivače je
umjeren do visok, a uvjeti u vodi mogu samo-spašavanje učiniti teškim. Pomoć
grupe u spašavanju je često vrlo bitna, ali nije učinkovita bez prethodnog vježbanja
potrebnih vještina.
Izuzetno dugi, zapriječeni, ili vrlo siloviti brzaci koji izlažu veslača riziku. Padovi
mogu sadržavati velike, neizbježne valove i role ili strme i zakrčene uske prolaze s
složenim i zahtjevnim rutama. Brzaci se mogu biti vrlo dugi pa zahtijevaju visoku
Klasa V razinu tjelesne pripremljenosti. Postojeći kontratokovi mogu biti mali, turbulentni
ili teški za dosegnuti. Izuzetno teška klasa V može kombinirati više gore navedenih
faktora. Izviđanje je preporučljivo iako može biti teško izvedivo. Plivanje je opasno,
a spašavanje često teško, čak i za stručnjake.
Ovi spustovi se gotovo nikada nisu pokušavali izvesti i često su primjer za

ekstremno teško, nepredvidljivo i opasno. Posljedice grešaka su vrlo teške,
Klasa VI
a spašavanje može biti nemoguće. Samo za timove stručnjaka, na povoljnom
vodostaju, nakon detaljne osobne provjere i poduzimanja svih mjera opreza.
Svjesnost o vodi 51
Opasnosti na brzoj vodi i poplavljenim
1 područjima
Sposobnost prepoznavanja i procjene opasnosti je vitalna vještina. Svaka opasnost mora biti identificirana
i neutralizirana prije izvođenja spašavanja. Postoji ogroman broj opasnosti na brzoj vodi i poplavljenim
područjima. Mali izbor je opisan u nastavku:
Komunalne opasnosti
Elektricitet
Jasno je da struja i voda ne idu zajedno. Električni vodovi mogu napraviti kratki spoj ili visjeti u lukovima.
Tijekom poplave visina između električnih vodova i površine je smanjena što je od posebnog značaja za
vrijeme operacija s plovilima.
Trafostanice mogu biti poplavljene što kao posljedicu ima velika područja bez električne energije.
Komunalne tvrtke trebaju tijesno surađivati s agencijama za okoliš i na identifikaciji infrastrukture koja za
vrijeme poplave može postati rizična. Detaljni planovi za osiguravanje zaštite za infrastrukture bi u idealnom
slučaju trebali biti na mjestu.
Premda u nekom području nema struje, neke ustanove imaju pričuvni ili sustav za slučaj hitne situacije. Te
informacije bi trebale biti u agencijskom pred-planu.
Prirodni plin
Sistem plinovoda može biti probijen ako je zemlja oko cijevi erodira za vrijeme poplave. Ako su kuće
oštećene može doći do oštećenja kućnih cijevi za plin što rezultira curenjem plina. Jasno da to predstavlja
značajnu opasnost od požara i eksplozije, posebno za vrijeme operacija s plovilima na motorni pogon.
LPG i uljni spremnici

Budući da je sadržaj ovih spremnika lakši od vode oni plutaju čak i kada su puni. Kada spremnici urone u
vodu mogu se osloboditi sa svojih postolja i otplutati ispuštajući pritom plin ili ulje.
Kemijske i biološke opasnosti

Svi vodeni tokovi su do neke mjere zagađeni. Poplavne vode mogu sadržavati značajne količine opasnih
materijala (OpMat). To može biti industrijski otpad, kanalizacijske otpadne vode, gorivo, poljoprivredne
kemikalije, uginule životinje i još mnogo toga ispranog u vodu. Ovi zagađivači mogu prouzročiti ozbiljne
zdravstvene probleme ljudima koji rade u vodi ili njenoj blizini.
Osobna higijena je važna pogotovo kada radite u blizini vode i osoblje se treba dekontaminirati nakon
mogućeg izlaganja opasnim materijalima. Više informacija možete naći na stranici 80.

Moguće OpMat lokacije
Urbane - gradske
• Gorivo i ulje iz poplavljenih vozila
• Kanalizacija
1
• Odvodni kanali
• Spremnici goriva
• Spremnici za kemikalije
• Kućni otpad
• Industrijske kemikalije
Ruralne - seoske
• Pesticidi
• Umjetna gnojiva
• Jame za stajsko gnojivo
• Septičke jame
• Uginule životinje
Svjesnost o vodi 53
Fizičke opasnosti
1 Osim općih opasnosti na brzoj vodi, postoji niz drugih uobičajenih fizičkih opasnosti.
Potkopi
Potkopani kamen često će se pojaviti na vanjskoj strani zavoja gdje vektor struje vrši pritisak i erodira
materijal. Na takvom mjestu često nema vidljivog vala jastuka budući da voda ide ispod i ne odbija se od
prepreke. Prema tome, tu postoji značajan rizik od zaglavljivanja.
Sifon
Voda teče ispod djelomično poduprtog objekta i stvara sifon.
Sifon se formira kada objekt u struji ima praznine ispod sebe (npr. veliki kamen smješten na par manjih
kamenova). To omogućava vodi da teče ispod objekta isto kao i oko njega. Voda koja teče ispod prepreke je
vrlo opasna pojava jer može usisati objekte (uključujući plivače) ispod prepreke gdje se mogu zaglaviti.
Ako voda teče ispod prepreke, na uzvodnoj strani će se najčešće nalaziti mali val jastuk (vidi stranicu 46)
ili ga uopće neće biti. To je klasičan znak da je sifon prisutan pod vodom.
Automobili koji čvrsto stoje u vodi su klasičan primjer pojave koja stvara sifon. Vozilo može stajati na dnu
na svojim kolima. Voda će teći ispod automobila kao i oko njega. To je veliki rizik za bilo koga tko se nalazi
uzvodno od vozila.
Poklopci odvodnih kanala (šahte)

U poplavljenom okruženju nadolazeća voda može pomaknuti s mjesta poklopce odvodnih kanala. Kada se
voda počne povlačiti, te otvorene rupe postaju nevjerojatno jaki i opasni sifoni. Zbog fizike vrtloga sila koju
proizvode ti sifoni je kontinuirana i vrlo velika. Zbog toga je vrlo bitno jednostavnom motkom (poslužit će
veslo, grana i slični) ispitivati teren dok hodamo kroz vodu i tako otkriti eventualne rupe.
Mostovi
Stupovi mosta su obično dizajnirani da minimaliziraju silu vode i zbog toga je moguće da nemaju val jastuk.
To može povećati vjerojatnost zaglavljivanja plovila ili neopreznog plivača.

Krhotine
Bilo koja vrsta prirodne ili proizvedene krhotine može naći svoj put do vode. To može predstavljati opasnost
jer ih voda nosi nizvodno dok ne dođu do mjesta spašavanja. Krhotine mogu predstavljati i opasnost od
zaglavljivanja. Voda ih može i mjestimice naplavljivati (npr. na stupovima mosta) i formirati cjedila.
1
Cjedila
Cjedilo je čvrsta prepreka kroz koju voda prolazi ali ne i čvrsti objekti kao što su krhotine, plovila ili plivači.
Stabla pala u vodu i razne vrste ograda su uobičajena cjedila. Snaga struje će držati objekt pribijen na cjedilo
neodređeno dugo. Opasnost koju cjedila predstavljaju za spašavatelje je nezamisliva. Neophodno je da se
sva cjedila na mjestu spašavanja dobro osiguraju kako bi minimalizirali rizik za spašavatelje.
Uobičajene strukture kao što su ograde mogu postati opasne za vrijeme poplave.
Hladna voda
Voda uklanja toplinu iz ljudskog tijela puno brže od zraka. Hladna voda će brzo iscrpiti i najjače plivače.
Dramatičan učinak hladne vode na tijelo ne može biti prenaglašen potencijalnim spašavateljima. Više
informacija možete naći na stranici 84.
Svjesnost o vodi 55
Poplave
1 Iako je rad u poplavama u biti isti kao i rad u vodi, poplave donose neke specifičnosti na koje je potrebno
obratiti pažnju.
Razina rijeka varira i uvelike ovisi o faktorima poput padalina, topljenja snijega, ispuštanja vode na uzvodnim
branama itd. Usprkos tome većinu vremena nivo rijeke će biti unutar riječnog kanala. S obzirom na to,
protok vode i pojave na njoj su relativno predvidljivi. Kako nivo rijeke raste, vremenom će doseći točku
kada je korito puno do vrha obala. Svaki dodatni rast vodostaja značit će prelijevanje vode iz korita i njen
protok kroz okolna niska područja – poplavna područja.
NORMALNO
visoka voda
niska voda
korito
poplavno područje
rijeke
U pravilu i visoka i niska voda teče unutar obala kanala rijeke.
Povećani volumen vode znači da su prijašnje opasnosti na rijeci poput preljevnih brana sada vjerojatno još
snažnije i opasnije, iako neke mogu i nestati pod vodom. Kao dodatak, tu su i nove opasnosti. S povećanjem
vode postoji mogućnost da pod mostovima nema dovoljno mjesta za prolazak brodova. Voda sada protječe
kroz i okolo prepreka koje nisu predviđene da budu u vodi (poput parkiranih automobila, ograda, živice,
vrata, prometnih znakova i klupa u parku) i koje pritom stvaraju velike opasnosti.
POPLAVA
glavna
struja
vrlo brzo brzo umjereno do sporo

korito
rijeke poplavno područje
Tijekom poplave voda prelazi rubove riječnog korita i širi se na poplavno područje.
Voda u poplavi može nositi velike količine krhotina koje se mogu nataložiti uz zidove kuća i mostova i
pritom prouzročiti strukturna oštećenja, a predstavljaju i značajan rizik za svakog u vodi.
Protokom vode kroz poplavno područje rapidno raste mogućnost da ju zagade opasni materijali kao što su
otpadne vode, poljoprivredni otpadi i pesticidi.
Važno je napomenuti da nakon što voda prelije obale rijeke i proširi se preko poplavnog područja može doći
do vidljivog opadanja brzine vode. Usprkos tome voda koja teče u originalnom riječnom kanalu protjecati
će prijašnjom brzinom.
Sve navedeno čini rad u poplavama opasnom i napornom zadaćom.

Četiri realnosti poplave
Poplave su po svojoj prirodi: 1

• Događaji za koje je nadležno više službi i organizacija
• Događaji nad kojima jurisdikciju ima više teritorijalnih jedinica
• Događaji koji uključuju opasne materijale i opasni su za javno zdravlje
• Događaji čija dugotrajnost iscrpljuje stanovništvo i članove hitnih službi emocionalno, psihički i
fizički.
Spasilačke ekipe i planeri za hitne slučajeve moraju shvatiti da poplave imaju „vlastiti život“ i posebne
zahtjeve. Učinkovitim pred-planiranjem, specifičnom obukom i prikladnom opremom za ovakve incidente,
stanovništvo će biti bolje zaštićeno od učinaka poplave.
Na svakoj će većoj poplavi na terenu biti više službi i organizacija. Stoga je vrlo bitno da te službe učinkovito
komuniciraju i efikasno surađuju.
Poplava ne poštuje granice jurisdikcije nekog vijeća. Zbog toga će na terenu surađivati spasilačke ekipe
iz različitih područja. Uspostavom zajedničkih standarda za obuku i opremu taj proces uzajamne pomoći
može biti uvelike pojednostavljen.
Opasnost za javno zdravlje u vrijeme velike poplave je očita jer će veliki broj ljudi biti izložen zagađivačima.
Vrlo mladi i vrlo stari su izloženi najvećem riziku. Medicinske službe tog područja će raditi punim
kapacitetom.
Dugotrajnost poplave ne može biti prenaglašena. Bez obzira na količinu resursa koji su dostupni uvijek će
postojati zahtjeva za još. Godinama nakon spasilačkih intervencija stanovništvo još uvijek može živjeti u
privremenom smještaju i čekati obnovu.
Svjesnost o vodi 57
Četiri faze poplava
1 Poplave se mogu podijeliti na četiri faze. Sve poplave će napredovati kroz ove faze, s napomenom da je
svaka poplava unikatna pa će napredovati različitom brzinom.
Prva faza - Pred poplavno stanje

Poplava se još nije dogodila iako hoće u budućnosti. Sada je vrijeme da se razvije plan koji bi se trebao
izraditi na temelju postojeće procjene opasnosti koja uključuje statističke podatke s prethodnih poplava
toga prostora. Ovo je također dobro vrijeme za obuku osoblja i investiranje u opremu. Edukacija
stanovništva tijekom ove faze može biti neprocjenjiva kada do poplave dođe.
Druga faza - Bujica

Potoci, rijeke, odvodni kanali i sistemi za upravljanje otpadnim vodama su puni. Voda upravo počinje
napuštati korita i pokriva ceste i imanja.
Ova faza je povezana sa velikom brzinom vode. Većina tehničkih intervencija dogoditi će se u ovoj fazi. Ljudi
su uhvaćeni nespremni i životi su im ugroženi. Tijekom ove faze spašavatelji se nalaze u najvećem riziku
Treća faza - Širenje

Potoci i rijeke su definitivno izvan svojih korita, a voda se kreće bočno. U ovoj fazi zemlja vrlo brzo nestaje
pod vodom, a samim time su kompromitirani prilazi i evakuacijski putovi. Evakuacija je u ovoj fazi intenzivna
jer su na udaru građevine bez obzira na okupiranost. Zbog ugroženosti infrastrukture pojavljuje se problem
opasnih materijala.
Pod evakuacijom se podrazumijeva da ljudi uz pomoć vlastite snage napuštaju određeni prostor- što ovdje
često nije slučaj. Ukoliko se ljudi evakuiraju uz pomoć spasilačkih ekipa (primjerice s čamcem) radi se o
spašavanju. Takve akcije troše resurse i vrijeme, a novi naziv im je „ spasilačka evakuacija“.
Četvrta faza - Sanacija

Kada se vlasnici imanja počnu vraćati službe će zabilježiti porast incidenata i ozljeda zbog izloženosti novim
opasnostima. Potrebno je izvršiti inspekciju građevina i cesta. U ovoj fazi potrebno je težiti uspostavljanju
infrastrukture. Najveće probleme predstavljaju opasni materijali. Zbog problema s opasnim materijalima
službe za zdravstvenu zaštitu će biti vrlo zaposlene. Završit će poslovi potrage i spašavanja, a početi potrage
za mrtvim tijelima i njihovo izvlačenje.
Korištenje spasilačkih resursa (posebice gumenih čamaca) mora biti prilagođeno s obzirom na pad nivoa
vode i pojavljivanje novih opasnosti. Osoblje hitnih službi mora se vrlo pažljivo nadzirati da ne podlegnu
zbog iscrpljenosti ili posljedica osobnih gubitaka koje su možda pretrpjeli.

Procjene povratka poplave
Za poplavu se zna reći da se takva pojavljuje ‘’jednom u sto godina’’. To ne znači da će takva poplava doći
jednom u sto godina nego da su šanse da voda toliko naraste svake godine 1 od 100 ili 1%. Mogućnost da se
‘’jednom u dvjesto godina’’ poplava dogodi svake godine su 1 od 200 ili 0,5%. Također je moguće da se dvije
1
‘’jednom u dvjesto godina’’ poplave dogode na istoj rijeci, iste godine ili čak istog mjeseca.
Upotreba povijesnih i statističkih podataka o poplavama i mjerenja vodostaja određenog područja

omogućuju razvijanje kompjuterskih modela koji mogu biti iskorišteni za izradu statistika i detaljnih karti
poplavnih područja.
Kartiranje poplava
Moderna kompjuterska tehnologija omogućuje proizvodnju vrlo detaljnih karata poplava. U UK detaljne
karte proizvode različite organizacije, uključujući i osiguravajuća društva. Karte poplavnih područja u UK su
dostupne na web stranici Environment Agency4. Unoseći poštanski broj regije moguće je vidjeti karte
poplavnih područja i obrane od poplava. Karte koje izrađuje Environment Agency mogu se vidjeti u omjeru
1:20 000. Karte pokazuju različite nivoe bazirane na: 1 u 100 godina događaji na rijeci; 1 u 200 godina
događaji poplave uz obalu; kao i 1 u 1000 godina događaji poplave.
Great Yarmouth, UK - karte u omjerima 1:125 000 i 1:20 0005
4 4 www.environment-agency.gov.uk
5 Images © Environment Agency copyright 2014. All rights reserved. Environment Agency, 100026380.
Svjesnost o vodi 59
Upozorenja i obavijesti o poplavama
1 Točna upozorenja za predviđene poplave su najvažnije pomagalo. Upozorenja pomažu pri provedbi
unaprijed planiranih reakcija, kao što su evakuacije, postavljanje obrane od poplava, pripreme za zatvaranje
cesta, unaprijed planirani resursi za potragu i spašavanje. U UK, Environment Agency, razvija sistem za
upozoravanje nazvan Floodline. To uključuje seriju slijedećih kodiranih upozorenja:
Očekuje se poplavljivanje niskih područja i cesta. Budite na oprezu, budite

pripremljeni, pazite se.
• Pratite lokalne vijesti i vremenske prognoze

• Pazite na razinu vode oko sebe
• Budite pripremljeni reagirati sukladno planu za poplave
• Provjerite sigurnost ljubimaca i stoke
• Napunite svoj mobilni uređaj
Očekuje se poplava domova i radnih mjesta! Odmah reagirajte!
• Pomaknite automobile, ljubimce, hranu, vrijedne stvari i važne dokumente na

sigurno.
• Postavite opremu za zaštitu od poplava
• Isključite plin, struju i vodu ako to možete sigurno učiniti
• Budite pripremljeni na evakuaciju iz svog doma
• Zaštitite sebe, svoju obitelj i pomognite ostalima
• Reagirajte prema planu za poplave.
Očekuje se ozbiljno poplavljivanje. Ugroženi su životi i imovina! Odmah reagirajte!
• Uzmite stvari koje vam trebaju za evakuaciju.

• Isključite plin, struju i vodu ako to možete sigurno učiniti
• Stanite na visoko mjesto s kojeg se može pobjeći
• Izbjegavajte izvore struje
• Izbjegavajte hodanje ili vožnju kroz vodu iz poplave
• U opasnosti odmah nazovite 112
• Slušajte službe za hitne slučajeve
• Reagirajte prema planu za poplave
U UK se ova informacija može dobiti na besplatni telefonski broj 0845 988 1188 ili na internetu. Ako su
upozorenja za poplave u tijeku, o tomu se često izvještava u televizijskom ili radio programu.
Vlasnici kuća i poslovnih prostora u područjima visokog rizika imaju mogućnost upisa u besplatni servis
sistema za upozoravanje Floodline Warnings Direct, koji Environment Agency nudi. Taj servis tada šalje
direktna upozorenja na vaš mobilni i fiksni telefon, elektronsku poštu i fax.

F.I.N.S.
Postoje neki odlični primjeri sistema koji povezuju sisteme za rana
upozorenja o poplavama direktno sa hitnim službama. Posebno dobar
primjer je „The Flood information and Notification System (FINS)“ koji
1
djeluje u gradu Charlotte u Sjevernoj Karolini.
FINS sistem nije predviđen da bude javni sistem za upozoravanje. Taj sustav obavještava samo predstavnike
hitnih službi. Nacionalna meteorološka služba u SAD-u osigurava informacije i prenosi upozorenja za
moguće poplave medijima i javnosti.
FINS sustav alarmira lokalne vatrogasce, policiju, medicinsko osoblje i stožere zaštite i spašavanja o prijetnji
ili aktualnoj opasnosti od poplave.
FINS je sustav koji predstavlja partnerstvo koje uključuje grad Charlotte, okrug Mecklenburg i US
Geological Survey. Oni kontinuirano prate količinu padalina i razine vode u riječnim koritima. Članovi hitnih
službi se obavještavaju ukoliko se pojavi potencijalni ili aktualni problem.
Tri razine F.I.N.S.-a
Oprez
Kada intenzivno kiši ili potoci naglo bujaju. F.I.N.S. sistem automatski šalje upozorenje članovima hitnih
službi preko pagera, mobilnih telefona i elektronske pošte.
Istraga
Ako se situacija pogorša članovi hitnih službi moraju osobno posjetiti područje jake kiše ili poplave. Oni će
prepriječiti ulice ili poduzeti druge potrebne mjere.
Hitna situacija
Najveća razina. Mogu biti potrebne dodatne mjere opreza kao što je evakuacija objekata blizu područja
visoke vode. Više informacija možete naći na: http://tinyurl.com/nxbway
Svjesnost o vodi 61
Pred-planiranje i upravljanje incidentom
1 Rukovođenje bilo kakvom hitnom situacijom na prvom mjestu je problem menadžmenta. Pred-planiranje
uključuje proučavanje svih aspekata potencijalnih budućih problema i osmišljavanje metoda za rješavanje istih.
Pred-planiranje se koristi kako bi se osmislile metode za bavljenje specifičnim situacijama i lokacijama,

povećale sposobnosti spasilačkih ekipa i stvorilo sigurnije okruženje na mjestu intervencije.
Razvoj pred-plana
Prva faza razvoja pred-plana je procjena opasnosti. Spasilačke timovi ne mogu započeti s planiranjem
spašavanja ukoliko nisu upoznati s lokacijom i prirodom incidenta na koji trebaju odgovoriti.
Podaci sa prijašnjih incidenata, nedavnih kao i povijesnih, predstavljaju važan izvor informacija. Vrlo su
korisni i podaci o padalinama i vodostajima.
Tijekom planiranja djelovanja za vrijeme poplava vrlo je važno da menadžeri uzmu u obzir slijedeća četiri
elementa:
• Upravljanje (Menadžment)
• Osoblje
• Obuka
• Oprema
Uzimajući u obzir ova četiri elementa navedenim redoslijedom, planiranje će biti maksimalno učinkovito.
Nema smisla investirati novac u novu opremu ako ta oprema nije namjenska, a spašavatelji nisu istrenirani
da je koriste. Menadžment mora prepoznati ključne kadrove koji su sposobni voditi spasilačke timove, kako
bi se stvorila motivirana jezgra tima. Takvi timovi tada trebaju proći prikladnu obuku kako bi bili sposobni
rješavati specifične probleme identificirane od strane menadžmenta. Prolaskom obuke prije nabavljanja
opreme pripadnici tima su u stanju dati kvalitetne preporuke koju opremu za koji zadatak nabaviti.
Niti jedna hitna situacija ne može biti kvalitetno kontrolirana bez upravljanja svim različitim uključenim
aspektima. Izvođenje akcija potrage i spašavanja zahtijeva dovoljan broj spašavatelja, obučenih po potrebnom
standardu, Nakon što se prepoznaju potrebe spasilačkog tima, potrebna je obuka koja će ih opremiti
znanjem i vještinama da udovolje tim potrebama. Neophodno je imati dovoljne količine adekvatne opreme.
Nakon što je temeljni pred-plan izrađen počinju se prepoznavati i drugi aspekti kao što su:
• Komunikacija
• Uzajamna pomoć
• Dobrobit
• Skloništa/Utočišta
• Transport
Pred-planiranje može biti općenito, ali i specifično za posebno prepoznate lokacije ili područja visokog
rizika.
Dobri primjeri lokacija za koje treba napraviti specifične pred-planove su određene rijeke, preljevne brane,
gazovi i prostori na kojima je bilo problema u prošlosti. Informacije koje je potrebno prikupiti mogu
uključivati:
• Lokaciju
• Karte i planove
• Pristupne putove

• Komunikacijske probleme (lociranje mjesta bez signala)
1
• Specifične rizike
• Posebnu potrebnu opremu
• Specijalističku obuku za spašavatelje
• Standardne operativne planove za spasilačke timove
Nakon što su inicijalne opće informacije prikupljene, postaje moguće odrediti koje su potrebe za kadrovima,
opremom, obukom i menadžmentom kako bi se moglo učinkovito reagirati. Suradnja različitih hitnih i
spasilačkih službi može bit ključ u osiguravanju takve sposobnosti reakcije.
Lako mora biti izrađen sveukupni plan, moguće je identificirati područja sa specifičnim problemima i izraditi
posebne planove za ta mjesta. Takva područja mogu biti dijelovi ceste skloni poplavljivanju, dijelovi rijeka
gdje se pokazalo da korisnici rijeka ulaze u probleme ili specifične strukture kao što su preljevne brane i
ustave.
Prilikom izrade plana spašavanja za određeno područje ili specifično mjesto potrebno je uzeti u obzir više
faktora poput: komunikacije, transporta, potrebne opreme, osobina vode i opasnosti, pristupa, sidrišnih
točki, dobrobiti i dekontaminacije.
Upravljanje incidentima
Znanje spašavatelja i vrsta agencije iz koje dolaze će diktirati tip upravljanja koji će se koristiti prilikom
rješavanja određenog incidenta.
Nekakav oblik upravljačkog sistema je neophodan na svim incidentima. Bez obzira da li je sistem upravljanja
formalan ili neformalan, važno je imati vođu koji će koordinirati akciju, davati upute, donositi odluke i
preuzeti nadležnost nad operacijom. Jednako tako i svaki član tima dobiva ulogu koju treba odigrati kako bi
spašavanje bilo uspješno. Oni pomažu vođi u donošenju odluka, ispunjavaju dobivene zadatke i doprinose
cilju tima.
U formalnijim će sustavima upravljanja uloge koje se daju članovima tima biti prethodno definirane
i uhodane. Tim će se obučavati i vježbati zajedno, te biti upotrijebljen za rad pod zapovjedništvom
prihvaćenog sistema za zapovijedanje incidentima.
Ovaj sistem mora biti dovoljno snažan kako bi se mogao nositi ne samo s malim incidentima, nego da se
može proširiti da bude koristan i na velikim incidentima kao što su poplave. Ovdje će biti više upravljačkih
slojeva, svaki sa posebnom ulogom.
U idealnoj situaciji, nitko ne bi smio biti preopterećen na način da je njegov raspon kontrole prevelik i iznad
njegovih sposobnosti.
Kod velikih incidenata može doći do uspostavljanja više razina zapovijedanja kojim upravljaju različite
agencije. Kod hitnih službi Ujedinjenog Kraljevstva takvo upravljanje naziva se bronca, srebro i zlato što se
odnosi na operativno, taktičko i strategijsko zapovijedanje. Koristi se prikladna razina zapovijedanja, koja,
ovisi o veličini i prirodi incidenata.
Bronca
Lokalno operativno zapovjedno mjesto. U slučaju većih incidenata na terenu bi bilo uspostavljeno više
brončanih zapovjednih mjesta koja upravljaju operativnom razinom incidenta.
Svjesnost o vodi 63
Srebro
1 Ovo zapovjedno mjesto može biti uspostavljeno blizu mjesta operativnog djelovanja i zaduženo je za
logistiku i neke taktičke odluke. Ukoliko je incident toliko velik da zahtijeva zlatni zapovjedni nivo onda
će srebrna zapovjedna mjesta rasporediti resurse prema strategiji za koju se odlučilo zlatno zapovjedno
mjesto.
Zlato
Ovo je glavni zapovjedni centar. Zlatno zapovjedno mjesto najčešće je udaljeno kilometrima od mjesta
samog incidenta. Ovdje će menadžeri najviše razine, iz svih agencija koje su uključene, donijeti strateške
odluke i proslijediti ih na niže zapovjedne strukture, srebrnu i brončanu (gdje je prikladno).

Progresivna procjena incidenata na
poplavii brzoj vodi
Nakon dolaska na mjesto incidenta na vodi ili poplavi, incident se mora procijeniti. Ta procjena je generalno
1
znatno jednostavnija na lokacijama za koje imamo postojeći pred-plan.
Prioritet prilikom dolaska na incident je ustanoviti što se dogodilo, tko, gdje i kako je uključen i koji su rizici
prisutni.
Alat za pomoć u ovom postupku je pamćenje engleskog akronima CHALET:
• Žrtve (Casualties)
• Opasnosti (Hazards)
• Pristup (Access)
• Lokacija (Location)
• Hitne službe (Emergency Services)
• Tip incidenta (Type of Incident)
Pridržavajući se ovog postupka, vođa tima će ustanoviti koliko je žrtava uključeno, kakvo je njihovo stanje
i trenutna situacija, koje su opasnosti, kakav je pristup mjestu događaja, lokaciju mjesta nesreće i lokaciju
žrtve, koje su hitne službe potrebne i kako ih zvati i upravljati njihovim dolaskom, te finalno utvrditi o kojoj
se vrsti incidenta radi.
Alternativni postupak (engleski akronim METHANE) prikuplja iste informacije, ali nešto drugačijim
redoslijedom :
• Moj pozivni znak (My Call Sign)

• Točna lokacija (Exact Location)
• Tip incidenta (Type of Incident)
• Opasnosti, trenutne i potencijalne (Hazards, present and potential)
• Pristup i izlaz (Access and egress)
• Broj i ozbiljnost stanja unesrećenih (Number and severity of casualties)
• Hitne službe, trenutne i potrebne (Emergency services, present and required)
Svjesnost o vodi 65
Informiranje timova
1 Vođa tima mora izvijestiti tim; kako bi im prenio plan spašavanja; kako bi se identificirale opasnosti; kako
bi se potvrdila taktika i kako bi se ustanovili zadaci tima. Koriste se razne strukture i metode. Jedna od
metoda za strukturiranje ovih informacija je engleski akronim SMEAC sustav koji koriste mnoge hitne
službe i oružane snage. SMEAC je skraćenica za:
• Situacija (Situation)
• Misija (Mission)
• Egzekucija / Izvršavanje (Execution)
• Administracija (Administration)
• Kontrola i zapovijedanje (Command and Control)
Situacija
Opća informacija o situaciji, što se dogodilo, koliko ima unesrećenih, lokacija unesrećenih, informacija o
terenu, raspoloživo vrijeme i tako dalje.
Misija
Specifičnije informacije o zadatku kojeg tim treba izvršiti. Detalji o tome što se točno od tima očekuje da
postigne.
Izvršavanje
Specifičnije informacije o tome kako će se zadatak izvršiti. Koja će se oprema koristiti, koji su drugi timovi
uključeni u akciju, vremenska ograničenja za akciju i tako dalje.
Administracija
Detaljne informacije o tomu gdje se nalazi oprema, kada će biti odmori, gdje su mjesta za dekontaminaciju,
gdje su lokacije kordona i tako dalje.
Kontrola i zapovijedanje
Informacije o tome tko je voditelj akcije unutar tima i iznad strukture tima. Detalji o linijama komunikacije
između članova tima i između tima i zapovjednog mjesta.

Tipiziranje timova
Jedan od problema s kojim se susreću vođe akcija kada pozivaju dodatne resurse je da ne postoje mjerila
ili kriteriji s kojim bi ih usporedili. Jedna služba može imati vrlo različit nivo tehničke obuke od druge
1
službe. Kada se pozivaju dodatni resursi najbolje informacije koje se mogu saznati su broj ljudi u timu i
specijalizirana oprema koju donose. Ali hoće li voditelj akcije znati:
• Kada su članovi tima posljednji put bili na obuci?

• Je li obuku vodio priznati i akreditirani organizator?
• Koje specijalne vještine tim posjeduje?
• Operativna ograničenja čamaca koji tim može imati?
• Posjeduje li tim upravljačke sposobnosti?
Kako bi se izbjegle ovakve situacije razvijeno je tipiziranje timova. Tipiziranje timova postavlja jasne kriterije
koje spasilački tim mora zadovoljiti. Tako da kada se pozivaju dodatni resursi voditelji akcije mogu biti
fokusirani na svoje zadatke. Voditelji akcije biti će u mogućnosti izabrati tim koji ima sposobnosti, osoblje i
opremu potrebnu za obavljanje zadatka i biti siguran da je tim sposoban izvršiti zadatak.
Različiti modeli tipiziranja timova su razvijeni u Kaliforniji, Teksasu i Sjevernoj Karolini. Sada je usvojen i
nacionalni model u SAD od strane Federal Emergency Managment Agency – FEMA (Federalne agencije za
upravljanje izvanrednim situacijama).
Ključne komponente tipiziranja za spašavanje i potrage na brzim vodama i poplavljenim područjima su:
• Sposobnosti i struktura tima

• Operativne sposobnosti s čamcima
• Vještine tima
• Obučenost tima
• Oprema koju tim posjeduje
Sposobnost i struktura tima

Ovo navodi opseg zadataka koje je svaki tim sposoban izvršiti, broj članova tima, i kako su podijeljeni na
voditelje akcije, voditelje tima i članova tima.
Operativne sposobnosti s čamcima

Ovdje se navodi što je potrebno da bi tim imao operativne sposobnosti s čamcima. Ako tim ima čamac,
koji tip čamca to treba biti. Ne navodi se točan dizajn čamca nego su utvrđena operativna ograničenja. Na
primjer: umjesto da se navodi da tim treba imati 5,5 m dug čamac s krutom kobilicom i bočnim komorama
na napuhivanje s motorom od 40 KS, traži se da tim ima motorni čamac s zaštitom propelera, sposoban za
transport barem 6 osoba i da ima sposobnost uzvodnog kretanja pri brzini vode od 10 mph.
Vještine tima
U detaljima o vještinama tima navode se vještine koji svaki član tima treba posjedovati. Također se zahtjeva
i stalna vježba za obnovu znanja. Neke vještine su osnovne i moraju ih posjedovati svi članovi tima npr. rad
u plitkoj vodi. Druge vještine treba posjedovati samo ograničen broj članova tima. Na primjer, tim može
trebati samo jednog člana koji je osposobljen za spašavanje životinja.
Svjesnost o vodi 67
Obučenost tima
1 Ovaj dio tipiziranja timova postavlja zahtjeve za obuku za svaki tip tima. Navodi se obuka koja se zahtjeva
za svakog člana tima (u odnosu na timske vještine). Također se navode i intervali vježbi za obnovu osnovnog
znanja. Dani su zahtjevi za specijalističkom obukom za posebne uloge kao što su voditelji tima.
Oprema koju tim posjeduje

Posljednji dio tipiziranja tima navodi opremu koji svaki tim tima treba imati. Oprema uključuje:
• Osobnu zaštitnu opremu za članove tima

• Komunikacijsku opremu
• Opremu za dekontaminaciju
• Opremu za orijentaciju
• Tehničku opremu
• Opremu čamca ako je primjenjivo na tip tima
• Medicinsku opremu
Očigledno postoji prostor za velike razlike u sposobnostima između različitih tipova timova. Ovo se odnosi
na financijske zahtjeve koje je potrebno ispuniti kako bi se svaki tip tima stvorio i bio operativan. Samo će
veće, stalne službe za potragu i spašavanje moći zadovoljiti zahtjeve za naprednije timove. Međutim, kroz
tipiziranje timova, bitan rad manjih službi (uključujući i volontere) može se usmjeriti kroz organizaciju vrlo
učinkovitih timova niže razine od kojih će se tražiti da obave važan posao tijekom velikih poplava. Voditelji
akcije mogu rasporediti timove iz bilo koje službe znajući njihova operativna ograničenja i vještine tima.
Ovo smanjuje teret za voditelje akcija, ali također osigurava da samo obučeno osoblje radi u vrućim i
toplim zonama.
Korist tipiziranja timova nije limitirana samo na poplave. Tipiziranje timova se direktno uklapa u integrirano
upravljanje rizikom za sve opasnosti na vodi. Ovisno o prirodi identificiranih lokalnih i regionalnih rizika na
vodi, menadžeri mogu odrediti kakav tip odgovora je potreban i onda prema tome obučavati i opremati
osoblje.
Tipiziranje timova je uspješno samo ako svi imaju iste kriterije. Tim „tipa B“ iz Kenta mora zadovoljiti iste
zahtjeve kao i tim „tipa B“ iz Cumbrije. Ako to nije tako velika potencijalna prednost za zapovjednika akcije
u velikim poplavama više ne postoji.

Osobna oprema
Spasilački timovi nose raznorazne vrste opreme, ovisno o lokacijama i razinama operativnosti. Osobe na
nivou svjesnosti o opasnostima na vodi nisu članovi spasilačkih timova ali trebaju imati znanje o korištenju
1
opreme jer će možda pomagati u hladnoj zoni (vidi stranicu 27).
Kaciga Ekipa za spašavanje mora biti prikladno
opremljena za situacije s kojima se suočava i
uloge spašavanja koje namjeravaju izvršiti.
Zviždaljka
Prsluk za plivanje s ugrađenim Zaštitna odjeća prikladna za zadaću je ključna.
prsnim pojasom za brzo Kao što vatrogasac neće gasiti požar u suhom
otpuštanje (nož je u džepu) odjelu, tako ni vatrogasna odjeća nije prikladna
Torbica s užetom na pojasu sa za ulazak u vodu.
sistemom za brzo otpuštanje
Prije odabira opreme, potrebno je izvidjeti od
Rukavice kojih se opasnosti osoblje treba zaštititi. To
se odnosi na zone u kojima će se djelovati. U
spašavanjima na vodi, najočitija opasnost je sama
voda. Osim toga u spašavanju na vodama treba
Suho odijelo sa integriranim čarapama uzeti u obzir i opasne materijale, pogotovo u
uvjetima poplava.
Prikladna obuća (ne integrirane čizme)
Osobna zaštitna oprema za tehničare spašavatelje na brzim vodama.
Suha odijela
OZO6 mora štititi onoga koji je nosi od vode same i kontakta sa njom. Potreban nam je zaštitni sloj
(pregrada), između nas i opasnih materijala. Suho odijelo ispunjava te uvjete. Suho odijelo odgovara većem
broju osoba ako im manšete (brtve) adekvatno prianjaju.
Vanjski sloj suhog odjela pruža zaštitnu barijeru ali ne i zaštitu od udaraca i termo izolaciju. Zbog toga
ispod suhog odijela treba obući i termo pod-odijela. Termo izolacija se može regulirati sa dodavanjem ili
skidanjem slojeva pod-odijela, ovisno o uvjetima.
Dostupno je više raznih vrsta suhih odjela. Neka imaju integrirane čizme, neka imaju integrirane lateks
čarape, a neka imaju samo lateks brtvila oko gležnjeva.
Integrirane čizme imaju tu prednost što su integralne i što se lako i brzo obuvaju. Stopala su zaštićena
od opasnih materijala. Veličina čizme je vrlo bitna za učinkovitu upotrebu. Većina čizama nije prikladna za
učinkovito plivanje, ili imaju potplat koji ne pruža dovoljan grip. Integrirane čizme ne mogu se skinuti ako
se zaglave u nekakvoj klopci ispod površine vode. Suho odijelo postaje ugroženo jer bi se čizma morala
odrezati od odjela.
Vjerojatno bolja opcija je korištenje suhih odjela sa integriranim lateks čarapama, koje se kombinira sa
adekvatnom obućom za spašavanje na vodi, obućom za planinarenje ili industrijskim zaštitnim cipelama. Ova
opcija je puno fleksibilnija po pitanju izbora obuće. Odvojena obuća se u tome slučaju bira ovisno o veličini
noge krajnjeg korisnika. Naravno, lateks čarape su osjetljivije od integriranih čizama.
6 Osobna zaštitna oprema
Svjesnost o vodi 69
Mokra odijela – neoprenska odijela
1 Neoprenska mokra odjela pružaju dobru izolaciju i zaštitu od udaraca. Neopren pruža dodatnu plovnost
spašavateljima plivačima. Međutim, za pružanje najbolje termo izolacije, neopren mora tijesno prianjati uz
tijelo. To znači da veličina mora točno odgovarati korisniku. Neoprensko mokro odijelo funkcionira tako
što zarobi tanki sloj vode između kože i odijela koji tjelesna toplina zagrije. Ne pružaju zaštitu od opasnih
materijala pošto je koža u dodiru sa vodom.
Osobna plutajuća sredstva

Osobno plutajuće sredstvo je bilo koje sredstvo koje pomaže nekome pri plutanju. Prsluci za plutanje i
prsluci za plivanje su dva različita tipa osobnih plutajućih sredstava.
Prsluk za plutanje
Postoje razni tipovi i stupnjevi plovnosti prsluka za plutanje. Neki su
punjeni pjenom, neki plinom a neki sa oboje.
Standardni prsluk za plutanje za odrasle ispunjava normu: EN ISO

12402 crta 2, 3 ili 4, ovisno o stupnju plovnosti (Ova nova norma
mijenja prethodne norme EN 396 i EN 399).
EN ISO 12402 crta 2 ima minimalnu plovnost od 275N, a EN ISO

12402 crta 3 ima 150N. To znači da gore prvi navedeni održava na
površini 27,5 kg a drugi 15 kg. (Prosječna odrasla osoba u vodi teži
80N (8 kg)).
Prsluci za plutanje su dizajnirani za nenamjerne urone u vodu. Trebaju

pružiti plovnost i održavati tijelo u položaju koji osigurava slobodan
dišni put.
Nisu dizajnirani za plivanje ili kao sredstvo za spašavanje.
Prsluci za plivanje
Dostupni su brojni specijalni prsluci za spašavatelje. Prsluci moraju
ispunjavati normu EN ISO 12402 crta 5 ili 6 koja zamjenjuje normu
EN 393. Crta 5 je norma za prsluke sa minimalnom plovnošću od
50 N. Specijalni prsluci s prsnim pojasom sa sistemom za brzo
otpuštanje, pogodni za spašavatelje spadaju u normu sa crtom 6
ovog standarda.
Prsluci za spašavatelje imaju i razne ekstra druge funkcije osim

pružanja plovnosti. Visoko su vidljivi. Opremljeni su džepom za
opremu i držačem za nož. Imaju i prsni pojas sa sistemom za brzo
otpuštanje za rad u vodenoj okolini. Taj pojas je jedina sigurna točka
za pričvršćivanje plutajućeg užeta na spašavatelja. Brzo otpuštajući
pojas se može otpustiti pod opterećenjem u slučaju da se spašavatelj
treba osloboditi iz sistema.
Vodena pupčana vrpca (cows-tail) je vrlo koristan dodatak pojasu sa

sistemom za brzo otpuštanje i omogućuje pojedincima spašavateljima

lako samostalno ukapčanjeiskapčanje na-sa sistema s užadima. Međutim, nepravilno spremanje pupčane
1
vrpce na pojas može predstavljati opasnost od zaglavljenja.
Prsluci za plivanje su napravljeni za namjerne ulaske u vodu, te je plivanje sa njima lako i pružaju zaštitu od
udaraca jer su punjeni pjenom. Također pružaju popriličnu termo zaštitu, što postaje mana u slučajevima
djelovanja na vrućinama.
Kacige
Trenutno nema važećeg Europskog standarda za kacige za
spašavatelje na vodama. EN 1385 je Europska norma za “Kacige za
kanuiste i sportove na divljoj vodi“. Dizajnirane su da zaštite glavu od
udaraca male brzine. Unutrašnja podstava treba biti prilijepljena uz
stjenku i ne smije imati prazan prostor.
EN 1385 kacige nisu prikladne za upotrebu u motornim plovilima

jer nisu dizajnirane da nas zaštite od potencijalnih ozljeda koje su
moguće zbog veće brzine udarca. U Velikoj Britaniji dosta agencija za
spašavanje na brzim vodama koristi kacige koje podliježu standardu
PAS7 028:2002. To je standard za pomorske zaštitne kacige.
Kacige za visinske radove (EN 397) i planinarske kacige (EN 12492)

su namijenjene za zaštitu od predmeta koji padaju s visine. Većina
ima prazni prostor između remenja i stjenke vrha kacige. Taj prostor je namijenjen za apsorbiranje
i amortiziranje energije udarca. Taj prostor u slučaju spašavanja u brzim vodama djeluje kao kanta koja
zahvaća vodu te može prouzročiti ozljedu vrata ili spadanje kacige sa glave spašavatelja.
Neke su kacige dizajnirane da zadovoljavaju višestruke norme i standarde, npr.: EN 1385 i EN 12492; ili EN
12492 i PAS 028.
Rupe na kacigama su namijenjene za ventilaciju a ne za oticanje vode. Ako kaciga ima rupe, to nužno ne
znači da je namijenjena za vodu.
Rukavice
Ruke trebaju zaštitu u vodenom okruženju, od hladnoće, habanja i mogućih
opasnih materijala. Neoprenske rukavice sa pojačanjima na dlanovima pružaju
toplinu i određeni stupanj zaštite od oštrih predmeta. Ako su predebele,
rukovanje sa konopima postaje teško. Međutim, ne pružaju nikakvu zaštitu od
opasnih materijala. Jedino prava suha rukavica to pruža ali je zato ona nezgrapna
sa rukovanje užadima, plivanje itd.
Obuća
Dobra obuća za spašavanje na brzim vodama je uvijek pitanje kompromisa. Obuća za rekreaciju na divljim
vodama često ima pretanak potplat što nije dobro za rad na obali. Danas se na tržištu može naći dosta
dobre sigurne obuće. Neka obuća čak ima đonove kakve ima ona dizajnirana za penjanje. Obuća za vodu
trpi mnogo toga: zagađenu vodu, težak teren, dugo namakanje pa potom brzo sušenje.
Obuća treba pružati sigurnost na teškom terenu, biti dovoljno fleksibilna za plivanje te pružati dovoljnu
zaštitu tabana i nožnih prstiju. Neoprenska obuća pruža dobru izolaciju i lakše podnose konstantnu
Svjesnost o vodi 71
navlaženost za razliku od planinarske obuće koja u tim uvjetima truli.
1
Međutim, planinarska obuća pruža bolji grip i sigurnost na teškom
terenu. Dostupna je i industrijska zaštitna (radna) obuća. Slična je
obući za planinarenje ali pruža i čeličnu ili karbonsku zaštitu stopala
i prstiju.
Zviždaljka
Zviždaljka koja funkcionira i nakon urona u vodu je vitalni alat
bilo kome tko radi u incidentu na vodi. Zviždaljku služi kako za
privlačenje pozornosti kada ste u nevolji, tako i za komunikacijski
sistem sa specifičnim znakovima. Okolina na akcijama spašavanja
na brzim vodama vrlo često obiluje jakom pozadinskom bukom
koju stvara voda u pokretu, a zvuk zviždaljke može se čuti i kad
glasovna komunikacija nije moguća. Osobito su korisne u noćnim
intervencijama.
Noževi
Svi koji rade kraj vode i sa užadima moraju imati nož sa sobom.
Užeta se u vodi vrlo lako zamrse i mogu biti zamka. Nož koji
se nosi mora biti vrlo oštar, lako dostupan i siguran. Vezivanje
vezicom noža za prsluk se ne preporučuje jer se nož u slučaju
ispadanja i otvaranja nekontrolirano kreće (jer je vezan za nas) i
predstavlja opasnost dok smo u vodi.
Torbice sa užetom
Torbica s užetom je standardno sredstvo u spašavanjima na vodi i treba ju uvijek nositi sa sobom.
Torbice sa užetom su dostupne u različitim dužinama ovisno o njihovoj namjeni. Većina torbica s užetom su
između 15 i 25 metara duljine. Uže koje se koristi je uglavnom polipropilen. Međutim, neki specijalna užeta
za torbice s užetom su mješavina raznih materijala, kao što su najlon i spectra. Svima je točka topljenja vrlo
niska te su stoga nepoželjni za primjenu u visinskim sistemima spašavanjima.

Uže u torbici mora plutati kao i sama torbica. Plutanje užeta i torbice olakšava žrtvi hvatanje istog te
1
smanjuje rizik od zapinjanja užeta.
Torbice s užetom moraju biti visoke vidljivosti. Torbica mora nesmetano primiti svu duljinu užeta, moći se
zatvoriti te lako spremiti nazad. Dodatni detalji kao što su držači za svjetleće štapiće, retro reflektirajuće
trake i sistem za pričvršćivanje na pojas su više nego dobrodošli.
Promjeri užeta variraju, što je uže deblje, lakše je za rukovanje. Očito

je da će deblje uže biti teže i da će nam torbica biti veća. Deblje uže
također znači da je ljudima s malim šakama teže baciti uže iz namota.
Tanje uže izlazi iz torbe vrlo lako, pa se domet bacača povećava. U

torbicu stane više tanjeg užeta. Međutim, tanje uže je pri rukovanju
puno oštrije.
Komercijalne torbice s užetom variraju u duljini između 10 i 40 metara.

Manje torbe su praktičnije, lakše za baciti i složiti ali imaju mali domet.
Veće torbice su možda teže za baciti ali su od neprocjenjive vrijednosti u širokim kanalima. Upamtite da
uvijek možete izvaditi nekoliko metara užeta prije bacanja i tako dugo uže učiniti lakšim za bacanje, dok je
produživanje kratkog užeta puno teže.
Rasvjeta
Kada osoblje djeluje noću, potrebna im je adekvatna rasvjeta. To je moguće
zahvaljujući prenosivim agregatima i reflektorima ili svjetlima autima.
Terensko osoblje treba osobnu rasvjetu. Čeona rasvjeta je idealna jer nam
daju slobodne ruke i baca snop svjetla tamo gdje gledamo. Čeona rasvjeta
je dobra za osvjetljivanje osobnog radnog prostora. LED žarulje pružaju
čisto bijelo svjetlo i duže trajanje baterije. Treba nositi pričuvnu rasvjetu i
rezervne baterije.
Za akcije potrage na vodama, čeone lampe obično nisu dovoljno jake pa

snop svjetla nema dovoljan domet. Za takve su situacije potrebni snažni
ručni reflektori.
Tehničari spašavatelji u brzim vodama koji će raditi u vodi trebaju imati vodootpornu rasvjetu.
Preporučena je vanredna rasvjeta, kao što su fluorescentni svijetleći štapići. Iako ne osiguravaju svjetlo
potrebno za rad vrlo su učinkoviti kada ih upotrijebimo za lociranje opreme ili osoblja u slučaju da im
zakaže osobna rasvjeta.
Peraje za plivanje
Peraje mogu izrazito povećati brzinu spašavateljima kada plivaju
u vodi. Međutim, pri korištenju u brzim vodama mogu biti
teške i zamarati, te nezgrapne pri izlasku na obalu. Uobičajene
ronilačke peraje su prevelike za upotrebu u brzim vodama, ali
su zato specijalne riječne peraje dostupne na tržištu.
Svjesnost o vodi 73
Zaštita za oči
1 Inače se u spašavanjima na brzim vodama ne koristi oprema za zaštitu očiju. Zato što je rizik za oči relativno
nizak i zato što je nuspojava zamagljivanja više nego otežavajuća okolnost. Ako postoji neka okolnost koja
povećava rizik za oči spašavatelja (kao što je upotreba hidrauličkog alata za rezanje vozila u vodi) onda treba
nositi prikladnu zaštitu za oči.
Plutače za spašavanje
Lako se rijetko koriste u spašavanjima na brzim vodama, spašavatelji na moru
godinama koriste plutače za spašavanje kako bi smanjili rizik koji za njih
predstavlja žrtva. Različiti modeli su dostupni. Svi djeluju na istom principu:
pružaju visoki stupanj plovnosti, oblika su koji je lako uhvatiti (ili su od
spužve tako da se mogu postaviti oko žrtve), i opremljeni su užetom koje je
dovoljno dugo da se spašavatelj može dovoljno udaljiti od žrtve.

Grupna oprema
Ekipe za spašavanje nose široki raspon opreme, ovisno o područjima i stupnju djelovanja. Osoblje na nivou
svjesnosti o vodi nije dio timova za spašavanje ali moraju poznavati opremu koja se upotrebljava jer će
1
možda asistirati u hladnoj zoni. (vidi str 27).
Napuhano vatrogasno crijevo

Začepljeno i komprimiranim zrakom napuhano vatrogasno crijevo nudi razne opcije spašavanja. Crijevo se
može upotrijebiti kao spasilački alat za dosezanje u mirnim ili sporim vodama. Također je vrlo korisno u
rolama preljevnih brana, gdje su crijevo gurne u povratni val da se dosegne žrtva. Spušteno ispod mosta se
može koristiti u tehnici ‘’njihala’’ ili kao nizvodno osiguranje ako se postavi dijagonalno. Za više informacija,
pogledajte str. 108.
Komplet se sastoji od: jednog standardnog vatrogasnog crijeva, boca komprimiranog zraka, čepova za
krajeve crijeva, te sistema kontrole upuha i ispuha. Sistem najprije regulira pritisak zraka na izlazu iz boce, a
zatim se pritisak dodatno reducira u sistemu za napuhivanje koji regulira protok zraka u crijevo. Crijevo je u
većini slučajeva napuhano pod pritiskom od 1 do 3 Bara.
Korištenje vatrogasnog crijeva za spašavanje dosezanjem
Plovila
Postoje plovila raznih oblika i veličina i koriste se u razne svrhe. Ne postoji plovilo koje ispunjava sve
potrebe spašavatelja u akcijama na brzim vodama i poplavama. To znači da su kompromisi neophodni i
iznimno je bitno da spašavatelji poznaju mogućnosti i granice svojih plovila.
Poplave su događaji koji se mogu podijeliti u faze (vidi 58). Različite faze poplava će zahtijevati različite
tipove akcija. Na primjer, evakuacija, spašavanje, potraga i spašavanje, potraga i izvlačenje tijela. Uvjeti jako
brze vode, koja se veže uz drugu fazu poplave, će vjerojatno zahtijevati upotrebu jakog motornog plovila
koje se može nositi s brzinom vode. Treća i četvrta faza poplave će zahtijevati robusnije plovilo otporno na
probijanje i jednostavna rješenja. Svako plovilo ima svoje prednosti i nedostatke.
Svjesnost o vodi 75
Treba dobro razmisliti o konačnoj upotrebljivosti plovila, a ne bazirati se na dojam slike iz kataloga. Veliki
1
broj i široki izbor plovila dostupnih na tržištu mogu zbuniti, pa bi prije nabavke plovila tim trebao postaviti
neka pitanja kao što su:
• Za što će plovilo biti korišteno?

• Kako će se transportirati?
• Na kakvom tipu vode će se upotrebljavati?
• Gdje se može porinuti?
• Koliko je posade potrebno za sigurnu upotrebu?
Spasilački čamac na napuhivanje

To su uglavnom manja plovila koja nalikuju
na raftove. Mogu se urolati za transport i lako
ih je porinuti. Imaju kruto postolje (ogledalo)
na koje se montira motor i mogu imati polu-
kruto dno (npr. niz aluminijskih traka pokrivenih
hipalonom). Nekada dolaze i sa kobilicom na napuhivanje koja poboljšava kontrolu pravca i pomaže na
zahtjevnijim vodama. Spasilački čamci na napuhivanje obično na divljoj vodi imaju dobre manevarske
sposobnosti i uglavnom opraštaju greške i s njima se dovoljno učinkovito može rukovati i bez motora.
Imaju više komora na napuhivanje kao i raftovi za divlje vode.
Ovako plovilo se pokazalo vrlo popularno i korišteno od strane raznih hitnih službi i timova za spašavanje
zbog svoje prilagodljivosti i lakoće upravljanja, te zbog lakog transporta i porinuća na mjestu spašavanja. Iako
im sposobnost nošenja tereta ili ljudi nije toliko velika kao u drugih plovila, te može postati vrlo nestabilan
u slučaju prekrcavanja. Pošto je vrlo lagano plovilo, može ga se lako vući dok hodamo kroz plitku vodu.
Plovila s krutim trupom

Postoji ogroman izbor plovila s krutim trupom raznih
veličina i oblika. Mogu imati ravno dno ili dno oblika
V. Mogu biti od raznoraznih izdržljivih materijala kao
što su aluminij, plastika ili drvo. Neki su dizajnirani sa
duplom stjenkom ili ugrađenim uzgonskim komorama
koje ih održavaju na površini ako se napune vodom.
Plovila sa ravnim dnom su se pokazala kao vrlo stabilna u početku, ali u zahtjevnijim vodama su nestabilna.
Dok su plovila sa dnom na V u početku nestabilna, ali se bolje nose s zahtjevnijim vodama te se bolje
ponašaju na valovima.
Plovila s krutim trupom obično imaju rub boka plovila visoko od linije površine što otežava ukrcavanje žrtvi
iz vode. Takva plovila, skoro sva, iziskuju prikolicu i navoz kako bi se porinula. Ovakav tip plovila je vrlo
dostupan i može biti vrlo prilagodljiv sve dok se poštuju limiti njegova dizajna.
Kruto-napuhavajuće plovilo
To je mješavina krutog trupa i kobilice, te komora na
napuhivanje poput onih u raftu. Veća su plovila od onih
na napuhivanje što im dozvoljava upotrebu puno jačih
motora. To je savršena kombinacija krutog trupa, koji bolje
drži pravac i omogućuje veće brzine i bočnih komora na
napuhivanje koje pružaju stabilnost i opraštaju greške. Veći

modeli ovih plovila mogu imati centralnu konzolu sa upravljačem što pruža bolji pogled na vodu i žrtvu, ali
1
smanjuje manevarske sposobnost u usporedbi s plovilima kojima se upravlja s krme.
Obično ih treba porinuti s prikolice kao i plovila s krutim trupom.
Skuteri za vodu
Skuter za vodu je žrtva loše reputacije kao ‘’alat po izboru
huligana’’. To se mišljenje treba vrlo brzo mijenjati zbog
povećane upotrebe skutera za vodu u zadnje vrijeme.
Skuteri se odavno koriste u spašavanjima surfera gdje su im
snaga, brzina i manevarske sposobnosti donijeli reputaciju
izvanrednog spasilačkog plovila. Pošto je na mlazni pogon,
nema propelera koji može ozlijediti žrtvu u vodi. Ali zato,
u slučaju začepljenja usisnog otvora skuter za vodu odmah
gubi snagu.
Iako je korištenje skutera za vodu na rijekama ili brzim vodama tek u ranim začetcima, njihov potencijal je
značajan. Skuter za vodu zahtjeva porinuće sa prikolice.
Raft (splav) za divlju vodu

Uglavnom plovila dužine između 3,5 i 5 m od
gumiranog materijala zvanog Hypalon. Mogu
biti i od PVC materijala koji ga čine lakšim ali
manje otpornim na probijanje ili na habanje.
Lako su prenosivi te je porinuće moguće skoro
svugdje. Pošto su laka plovila s njima se lako
hoda u plitkoj vodi.
Raftovi su skoro uvijek na veslački pogon te očito ovise o visokoj razini vještine posade. Većina raftova imaju
odvodne rupe koje su vrlo učinkovit odvodni sistem i omogućuju raftu spust zahtjevnom divljom vodom
bez brige oko izbacivanja vode iz plovila. Višestruke zračne komore s pregradama sprečavaju ispuhivanje
cijelog plovila u slučaju probijanja jedne komore.
Raftovi pružaju vrlo stabilnu platformu za spašavanje u mnogobrojnim raznim scenarijima, te mogu
predstavljati veliku prednost spasilačkom timu. Mogu se koristiti u rolama preljevnih brana, na tirolskoj
prečnici (žičari) i za pristup potopljenim vozilima. Možemo u njima slobodno veslati ili biti navezani na
zategnute dijagonalne prečnice.
Vrste pogona
Kad se odlučujemo koje plovilo koristiti, istovremeno se moramo odlučiti i za vrstu pogona. Možemo
birati između veslačkog pogona ili motornog pogona. O situaciji i načinu spašavanja će ovisiti koji je pogon
prikladniji. Na obuci za tehničara spašavatelja na brzim vodama pokriveno je samo rukovanje plovilom na
vesla. Za motorni pogon, Rescue3 nudi tečaj za operatora čamca za spašavanje na brzoj vodi.
Koji god naš izbor plovila bio, osnovno je uzeti u obzir njegove mogućnosti s veslačkim pogonom i
usporediti ih s mogućnostima s motornim pogonom. Veliko plovilo krutog trupa je vrlo teško za veslanje
zbog trupa koji tone duboko u vodu, u obliku slova „V“, što čini promjenu smjera teškom. Također,
udaljenost veslača od vode je velika, pogotovo na pramcu. Ali su zato spasilačka plovila na napuhivanje vrlo
laka za veslanje i manevriranje i može ih se lako vući dok hodamo kroz plitku vodu.
Svjesnost o vodi 77
Sva plovila na veslački pogon su uglavnom namijenjena za nizvodna kretanja. Iako je moguće ući u kontratok
1
i u njemu se čak i kretati uzvodno, uglavnom su na milosti i nemilosti smjera vodenih struja. Da bi posada
bila sposobna za učinkovito veslanje na brzim vodama, mora redovno skupa trenirati. Brzina reakcije s
plovilom na napuhivanje može biti ogromna prednost u scenariju spašavanja.
Ostala plovila
Kajak
• Izvrsne manevarske sposobnosti
• Zahtjeva visoku razinu vještine
• Vrlo ograničena nosivost
• Veslački pogon
• Kruto
• Vrlo specijalizirano plovilo s ograničenom primjenom za opću
upotrebu.
Kanu
• Dobre manevarske sposobnosti
• Zahtjeva visoku razinu vještine
• Ograničena nosivost
• Veslački pogon ili hodati i vući kroz vodu
• Kruto
• Svestrano ali specijalizirano plovilo
Spasilačke platforme na napuhavanje

• Nije čamac
• Namijenjeno za nestabilne površine kao što su led ili blato
• Raspoređuje težinu na širu površinu radi oslonca na nestabilnim
površinama.
• Neprikladno za spašavanja žrtava na brzim vodama ili evakuaciju žrtava u
poplavama.
Spasilačke daske i sanjke

• Upotrebljive za podršku kod spašavanja plivanjem
• Brze za upotrebu
• Zahtjeva spašavanje u vodi (žrtva izložena vodi)
• Dostupni su razni modeli za upotrebu na ledu, blatu, brzim
vodama i kao dodatna oprema skutera za vodu.

Osobna sigurnost i preživljavanje
Pad u vodu
1
Pad u vodu je više nego realna situacija za očekivati prilikom rada uz vodu, pa bi svi članovi morali biti
upoznati sa rizikom i spremni na to. Svi članovi koji djeluju u toploj zoni moraju nositi odgovarajuću osobnu
zaštitnu opremu koja će ih zaštititi u slučaju pada u vodu. Osoblje bi trebalo svjesno zone u kojoj radi i
razumjeti karakteristike vode za slučaj da upadnu u vodu.
Defenzivno plivanje s prslukom za plutanje.
Prsluk za plutanje je napravljen tako da korisnika održava na površini na leđima s licem okrenutim gore.
Osoblje treba usvojiti ovu tehniku plivanja. To će im pomoći u zaštiti od podvodnih prepreka, dozvoliti
male prilagodbe položaja i pomoći da vide gdje idu.
Osoba u vodi treba pomoć drugih članova spasilačkog tima da dođe nazad do obale i iziđe iz vode.
Osobna dobrobit
Osobna dobrobit je vrlo bitno pitanje kad je osoblje angažirano u raznim scenarijima spašavanja.
Djelovanje u teškim uvjetima brzo smanjuje izdržljivost. Osoblje treba redovne odmore, rotacije timova,
ishranu, hidriranje, grijanje, hlađenje itd. Ključno je da vođe timova i menadžeri to prepoznaju i predvide
radi dobrobiti članova tima, civila i žrtava uključenih u incident.
U slučajevima većih poplava, puno timova će biti potrebno za adekvatne smjene i odmor timova. Potreban
će biti i smještaj kako bi osoblje moglo odmoriti, spavati i oporaviti se dalje od mjesta događaja. Treba
naglasiti potrebu čišćenje osoblja i opreme od svih kontaminacija.
Potrebno je imati prikladne zalihe kako bi se oprema mogla očistiti, oprati i osušiti za ponovnu upotrebu.
Članovi tima bi trebali biti svjesni svojih limita i osigurati da njihov vođa tima zna kada im je potreban
odmor, hrana, kada su iscrpljeni itd.
Svjesnost o vodi 79
Dekontaminacija
1 Djelovanje u ili oko vodotoka može rezultirati kontaminacijom radnika. Situacija se dodatno pogoršava u
uvjetima poplava.
Izvori zagađivanja vodenih tokova su razni, od kemijskih tvari i bioloških agensa u i oko vode, do vode
zagađene toksinima koji stvaraju alge ili mikro organizme.
Kućni otpad kao što je kanalizacija, očiti je zagađivač, kao što su i razne kućne ili industrijske kemikalije,
koje uzrokuju infekcije kože i očiju. Poljoprivredne i ruralne sredine imaju posebne zagađivače.
Dobra higijena je učinkovita kontrolna mjera. Čuvajte otvorene rane pokrivene. Temeljito dekontaminirajte
ruke, lice i opremu prije pića, jela ili pušenja. Po završetku djelovanja, dekontaminirajte se, a zatim se
temeljito istuširajte i operite. Oprema se treba dekontaminirati po završetku upotrebe ili prije unosa
hrane i pića (ili pušenja). Na ovaj način se često može prekinuti lanac prenošenja kontaminacije s opreme.
Najvažnija faza dekontaminacije tekstila (suha odjela, prsluci, itd.) je sušenje-osigurajte temeljito sušenje
nakon upotrebe.
Za ljude koji djeluju u zagađenim vodama preporučeno je cijepljenje protiv Hepatitis-a A. Također je
preporučeno da je osoblje cijepljeno protiv tetanusa-provjerite. Daljnje medicinske mjere opreza i savjete
treba tražiti od profesionalnih zdravstvenih i medicinskih ustanova.
Nakon djelovanja u zagađenim područjima, sva oprema i cijelo osoblje bi trebalo proći nekakav
oblik dekontaminacije. To može raditi mali tim koji nosi specijalnu opremu i kemikalije za čišćenje
i dekontaminaciju opreme. S tim treba kombinirati upotrebu gela za ruke na bazi alkohola i vlažnih
antiseptičnih maramica za lice posebno formuliranih da očiste bakterije koje se nalaze u vodi. U slučaju
većih poplava hitne službe mogu postaviti postaje za masovnu dekontaminaciju i tako osigurati isti nivo
zaštite.
Dekontaminacija mora biti integralni dio procesa procjene rizika i prethodno planirana na traženoj razini.
Suradnja između službi je ključna za dekontaminaciju u slučajevima velikih poplava.
Rad noću
Rad po noći uveliko povećava uobičajene opasnosti u i oko vode. Noću bi spašavatelji trebali biti oprezniji i
više paziti na osobnu sigurnost i sigurnost ostalih članova tima.
Dobra je navika nositi svjetleće štapiće na sebi kako bi nas drugi mogli vidjeti, čeonu lampu koja nam
omogućava da imamo slobodne ruke i zadovoljava potrebe osobne rasvjete. Scena mora biti što bolje
osvijetljena reflektorima. Osoblje uz vodu bi moralo biti odgovarajuće opremljeno i nikada sami.
Jaki reflektor je dragocjen u potragama za nestalim i u lociranju rizika. U tome nam može pomoći i noćna
optika i termalne kamere. Treba znati da termalne kamere ne ‘’vide’’ kroz vodu, ali mogu biti od pomoći pri
otkrivanju izvora topline na obali ili iznad površine.

Utapanje i medicinska gledišta
Definicija utapanja
1
U pregledu literature Papa i autori7 su pokazali da postoji preko 33 različite definicije utapanja, s 20
mogućih ishoda. To dovodi do problema usporedbe i interpretacije podataka iz različitih istraživanja. Stoga
je, 2005.g., World Congress on Drowning (Svjetski Kongres o utapanju) postavio novu definiciju utapanja,
uzimajući u obzir Utstein smjernice, što će naveliko doprinijeti istraživanju utapanja, i omogućiti prikazivanje
stvarniju sliku globalnog problema utapanja.
Slijedeća definicija je prihvaćena:
“Utapanje je proces doživljavanja nemogućnosti disanja zbog potapanja/uranjanja u tekućinu.”
Ishodi utapanja bi se trebali podijeliti na: smrt, bolest i bez posljedica. Također se došlo do zaključka da se
termini poput mokro, suho, aktivno, pasivno, tiho i sekundarno utapanje više ne bi trebali koristiti. Stoga se
razvila jednostavna, sveobuhvatna i međunarodno priznata definicija utapanja.
Globalno, utapanje je treći najčešći uzrok slučajne smrti (nakon prometnih nesreća i padova). Trenutne
procjene World Health Organisation (Svjetske zdravstvene organizacije) i International Lifesaving
Federation (Međunarodne spasilačke federacije) su 382,312 utopljenih ljudi u 2002.g. Treba napomenuti da
nesreće u prometu, samoubojstva, ubojstva i smrt tijekom poplava nisu uključene u ovu procjenu. Zbog
nedostatka preciznih metoda izvještavanja (i u razvijenim zemljama), možemo biti sigurni da je ova brojka
značajno podcijenjena.
U suradnji sa National Water Safety Forum (Nacionalnim forumom o sigurnosti na vodama), Royal Society
for the Prevention of Accidents- RoSPA (Kraljevsko društvo za sprečavanje nesreća) svake godine objavljuje
statističke podatke o utapanju za Ujedinjeno Kraljevstvo. RoSPA podaci za 2005.g. pokazuju:
• 681 smrti od utapanja (od kojih se za 435 pretpostavlja da su slučajne)

• 352 (52%) u jezerima, rijekama i potocima
• 278 (41%) u obalnim vodama i moru
Značajni faktori u većini ovih smrti su bili nedostatak sigurnosne opreme (poput prsluka za plutanje) i
utjecaj alkohola.
Svatko tko je bio potopljen i za koga se pretpostavlja da je udahnuo vodu zahtijeva medicinsku pažnju, čak
i ako su pri svijesti i potpuno racionalni, bez obzira da li pokazuju ili ne pokazuju znakove vode u plućima
(kao što su bol u prsima, kašljanje, otežano disanje, bijela i roza pjena oko nosnica ili usta). Komplikacije
se mogu javiti i 72 sata nakon potapanja. Treba napomenuti da nije potrebno potpuno potapanje da bi se
osoba utopila a moguće je i udahnuti dovoljno vode za vrijeme povremenog potapanja lica.
Nadražujući učinak vode na pluća može dovesti do komplikacija koje mogu potencijalno rezultirati smrću
i zahtijevaju specifično liječenje. Tradicionalni se pojmovi kao „blizu utapanja“ i „sekundarno utapanje“
koristili za opis situacije kada ozlijeđeni nakon udaha tekućine u pluća ili preživljava, barem privremeno, ili
kada smrt nastupi kasnije kao posljedica početnog udaha vode. Kao što se raspravljalo prije u tekstu, takvi
opisi vode do zabune te se više ne bi trebali koristiti.
7 L.Papa, R.Hoelle, A.Idris. Systematic review of definitions for drowning incidents. Resuscitation, Svezak 65, Izdanje 3, Stranice 255-
264
Svjesnost o vodi 81
Proces utapanja
1 Nakon potapanja, svjesni ljudi će normalno pokušati zadržati dah. Određujući faktor u sposobnosti
zadržavanja daha nije odsutnost nedostatka kisika ni nakupljanja ugljičnog dioksida, nego nakupljanje
živčanih impulsa koje počinje nakon što prestaje disanje sve dok želja za udahom ne prevlada. Ti impulsi se
mogu smanjiti gutanjem ili drugim pokretima koji pokreću dišnu muskulaturu. Potapanje u hladnu vodu vodi
do stimulacije kožnih receptora koji stvaraju odvojenu, ne povezanu želju za udahom.
Moguće je da je produženje zadržavanja daha gutanjem razlog zašto se kod nekih utopljenika u želucu nađe
velika količina vode.
Nakon različitog vremenskog raspona, osoba će početi udisati vodu te se u konačnici onesvijestiti, no
treba imati na umu da u tom trenutku srce još uvijek radi. Kako žrtva postaje sve više hipoksična, javlja se
smrtonosna aritmija.
Za daljnje informacije:
Essentials of Sea Survival by Frank Golden and Michael Tipton (2002). Objavio Human Kinetics
Priručnik o utapanju: Prevention Rescue and Treatment by Joost Bierens (Editor) (2005). Objavio Springer.
Hidrostatički šok
Hidrostatički šok se javlja kada je osoba uronjena u vodu kroz duži vremenski period. Voda vrši pritisak na
tijelo, pogotovo na noge koje su dublje u vodi; to s vremenom smanjuje količinu cirkulacije u nogama što
uzrokuje „učinak bazena“ i umjetno održava visoki krvni tlak. Kada se ta osoba izvuče iz vode u okomitom
položaju, tlak na tijelo će se naglo smanjiti što će dovesti do naglog pada krvnog tlaka. Nagli pad krvnog
tlaka će dovesti do gubitka svijesti i mogućeg srčanog zastoja.
Ipak, unesrećeni mora izaći iz vode. Voda svakako predstavlja najveći od svih prisutnih rizika. Iznošenje
osoba na obalu rijeke ili preko ruba broda nije problematično. Problemi sa hidrostatičkim šokom se
događaju kod osoba koje se izvlače iz vode helikopterom jednim remenom. Kako se unesrećeni transportira
u okomitom položaju kroz duže vrijeme, može naglo izgubiti svijest, te može doći do zatvaranja dišnog
puta zbog težine glave koja padne prema naprijed. Pravilni postupak kod izvlačenja iz vode je pomoću dva
remena (jednim ispod pazuha a jednim ispod koljena).
Refleks ronjenja kod sisavaca

Postoje dobro dokumentirani slučajevi ljudi (posebno mladih ljudi) koji su preživjeli nakon što su duže
vrijeme bili potopljeni u vrlo hladnoj vodi, često ispod leda. Pravi mehanizam koji to uzrokuje nije potpuno
jasan, ali često se povezuje sa refleksom ronjenja kod sisavaca. Spašavatelji moraju znati da je to vrlo rijedak
slučaj i da se javlja samo u vrlo hladnoj vodi.
Kako je to vrlo rijetko stanje, spašavatelji ne smiju dozvoliti da na njihovo prosuđivanje nepotrebno utječe
pretpostavka da je prisutan refleks ronjenja kod sisavaca, ipak, kada je hladna žrtva izvučena iz vode KPR se
mora primijeniti

Zarazne bolesti vezane uz vodu
Leptospiroza i Weil-ova bolest 1

Leptospiroza je bakterijska infekcija uzrokovana organizmom zvanim Leptospira. Ove bakterije mogu
preživjeti danima ili čak tjednima u vlažnim uvjetima, ali samo nekoliko sati u slanoj vodi. Različite vrste
Leptospire mogu zaraziti široki krug životinja. L. Interrogans ichterohaemorrhagiae, koju učestalo prenose
štakori, miševi i voluharice je vrsta koja najčešće zarazi ljude. Bakterije se najčešće izlučuju u životinjskoj
mokraći, koja zagađuje bilo koju vodu, uključujući blatne obale rijeke. Vjerojatnost zaraze je veća u mirnoj
vodi ili sporim tokovima; pogotovo za visokih vodostaja i poplava.
Svatko tko je izložen štakorima; urinu štakora ili stoke; ili fekalnim tekućinama stoke je rizičan, kao i osoblje
u kontaktu sa kopnenim tokovima te osoblje koje radi na poplavama.
Načini zaraze
Leptospire najčešće ulaze u tijelo kroz oštećenu kožu, kao što su manje ogrebotine ili porezotine. Drugi
putovi zaraze su preko sluznice nosa, usta ili očiju.
Preventivne mjere za osoblje:
• Prekriti porezotinu ili oštećenu kožu sa vodootpornim flasterima

• Nosite odgovarajući OZO
• Ne dirajte štakore nezaštićenim rukama
• Prije jela, pića ili pušenja operite ruke sapunom ili alkoholnim gelom te ih dobro osušite
• Istuširajte se nakon izlaska iz otvorenih voda
• Dekontaminirajte se na mjestu nakon skidanja OZO
• Izbjegavajte međusobnu kontaminaciju sa OZO
Bolest
Najčešće vrijeme inkubacije traje 4 do 14 dana, ali može trajati i do 30 dana. Najčešće se javljaju simptomi
slični gripi – vrućica, drhtavica, teška glavobolja, povraćanje te bolovi u leđima. Druga faza bolesti vodi
meningitisu (otok moždanih ovojnica), zatajenju jetre i bubrega te posljedičnoj žutici. Smrt se može javiti u
od prilike 10% bolesnika sa žuticom. Smrt bez žutice je praktično nepoznata.
Liječenje
Liječnik postavlja dijagnozu na temelju kliničke sumnje – krvne pretrage mogu rijetko na vrijeme otkriti
bolest, ali ipak je mogu naknadno potvrditi. Antibiotici će u prvih nekoliko dana pomoći u ograničavanju
zaraze i često se propisuju prije potvrde krvnih testova.
Weil-ova bolest se često koristi kao „laički termin“ za Leptospirozu. Zapravo, prava definicija Weilove
bolesti (najozbiljnijeg oblika bolesti), je kada pacijent dobije žuticu zbog oštećenja jetre. Treba napomenuti
da je smrt od Leptospiroze rijetka, samo 5 između 1999 i 2002 god (od kojih je samo jedna Weilova bolest).
Leptospiroza se bilježi u Ministarstvu zdravstva-zabilježeno je otprilike 50 slučajeva godišnje (podaci iz

Velike Britanije). Ova činjenica uzrokuje probleme jer je medicinsko osoblje slabo upoznato s tom bolesti.
Za više informacija
www.hse.gov.uk/pubns/indg84.pdf
www.leptospirosis.org
Svjesnost o vodi 83
Hepatitis A
1 Hepatitis A je virus prisutan u izmetu pa je stoga prisutan i u kanalizacijom zagađenim vodama kao što je u
uvjetima poplava. Svo osoblje u i oko kopnenih vodenih tokova, te osoblje koje radi u poplavama ima rizik
od oboljenja. Put zaraze je fekalno – oralni.
Vrijeme inkubacije Hepatitisa je između 15-50 dana. Obično nastupa iznenada sa vrućicom, trbušnom
nelagodom koju prati žutica. Mnoge infekcije su relativno umjerene, ali u nekim slučajevima mogu
napredovati do teških oblika bolesti.
Dostupno je cijepljenje od Hepatitisa A, a rizično osoblje treba potražiti savjet liječnika obiteljske medicine
ili epidemiologa.
Bolesti probavnog sustava

Unos bakterije koja uzrokuje probavnu bolest je značajni rizik. Kanalizacija sadrži velik broj bakterija.
Salmonela je vjerojatno primarni bakterijski uzročnik; ali Campylobacter, patogena Escherichia Coli, Listeria
i Cryptosporidium mogu također biti prisutni.
Modro zelene alge

Cyanobacteria, također poznata kao modro zelena alga, često se može pronaći u bistrim vodama. Za
vrijeme dugih perioda toplog, mirnog vremena, umnožava se i cvjeta na površini vode. Zahvaćena površina
može izgledati vunasto ili kao žele ili boja i obično je modro zelene boje, iako može biti različitih boja
poput crvene, smeđe ili crne. Cvjetanje se može pojaviti i nestati s promjenom vremena, a većina cvjetanja
stvara alergene i/ili toksine.
Simptomi su:
• Dermatitis
• Nadražaj očiju
• Gastroenteritis
• Bol u zglobovima i mišićima
• Upala pluća
• Oštećenje jetre
• Neurološka stanja
Tipovi i snaga toksina značajno variraju. Iako unos male količine koncentrata algi može biti smrtonosan,
ljudske smrti su izuzetno rijetke. Postoji puno slučajeva smrti životinja, koje mogu prouzročiti dodatne
komplikacije u već poplavljenom okolišu.
Pothlađenost
Pothlađenost se najjednostavnije definira kao stanje kada tijelo zbog utjecaja okoline ne može više održati
normalnu temperaturu jezgre od 37,2 oC - 37,7 oC. Pothlađenost se uobičajeno definira kao temperatura
jezgre ispod 35 oC, sa različitim stupnjevima težine kako se temperatura tijela spušta. Najveći rizik
spontane ventrikularne fibrilacije se javlja kod temperature jezgre od 22 oC; iako je bilo preživjelih žrtava
pothlađenosti sa puno nižim zabilježenim temperaturama jezgre.
Na hladnom zraku, ljudsko tijelo gubi toplinu na 4 različita načina; zračenjem, isparavanjem, kondukcijom
(provođenjem) i konvekcijom. U hladnoj vodi prisutni su samo mehanizmi kondukcije i konvekcije. Stoga,

unatoč značajnoj razlici u toplinskoj provodljivosti vode i zraka (voda je otprilike 24 puta provodljivija),
1
ljudsko tijelo u vodi temperaturu gubi približno 4 puta brže nego na zraku.
Izvor: Tipton, M.Essentials of Sea Survival (2000) strana 27
Plivanje pri bilo kojoj brzini povećava konduktivni gubitak temperature tijela. Brzina vode iznad 0,5 m/s (1,8
km/h) ima mali učinak na dodatno hlađenje tijela.
Izvor: Tipton, M.Essentials of Sea Survival (2000) strana 27
Većina smrti od utapanja u Velikoj Britaniji se javlja unutar 3m od sigurne točke. 2/3 umrlih su bili dobri
plivači. Ova statistika se razilazi sa dugim trajanjem hlađenja potrebnim za pothlađivanje. Pretpostavlja se
da je brzo onesposobljavanje uzrok koje onemogućuje žrtvi plivanje 3m kako bi si spasila život. Vjerojatno
je da su umrli zbog smanjenja temperature u udovima, što smanjuje snagu i fleksibilnost; što dovodi do
nemogućnosti plivanja i posljedičnog utapanja. Mnogi se utope prije nego što postanu klinički pothlađeni.
Spašavatelji moraju biti svjesni da i bez hipotermije učinak hladnoće na ljudsko tijelo može jako smanjiti
fleksibilnost, snagu i izdržljivost. Snaga se smanjuje za prosječno 3% za svaki stupanj u padu temperature
mišića. Kod temperature mišića ispod 27 oC umor se javlja ranije, a snaga se smanjuje. Mišići u nadlaktici se
mogu ohladiti do te temperature unutar 20 minuta od urona u vodu pri 12 oC. Posljedično, moguće je da
spašavatelj postane nesposoban izvoditi tražene zadatke bez da postane klinički pothlađen.
Pothlađenost će komplicirati zbrinjavanje bilo kakve ozljede, a može pogoršati određena stanja.
Znakovi i simptomi
U ranom stadiju simptomi su drhtavica i osjećaj hladnoće. To dovodi do gubitka fine motoričke kontrole,
gubitka sposobnosti prosuđivanja, i nekontroliranog drhtanja.
Znakovi potpune pothlađenosti uključuju gubitak koordinacije, nerazumljiv govor i blijedu kožu. U tom
trenutku ozlijeđeni će se obično moći zagrijati sam ako je zaštićen od hladne okoline.
Kako pothlađenost postaje teža, ozlijeđeni će prestati drhtati, imat će potpuno promijenjen mentalni status
i postat će nezainteresiran za preživljavanje. Ako se ne liječi ozlijeđeni će ubrzo ostati bez svijesti.
Liječenje
Uklonite ili zaštitite ozlijeđenog od okoline. Uklonite mokru odjeću i zaštitite ga toplinskim slojevima. Ako
se mokra odjeća ne može ukloniti, tada preko nje stavite barijeru za isparavanje kao što je plastična „vreća
za preživljavanje“.
Akademska istraživanja su pokazala da takvi proizvodi koji su u stanju osigurati barijeru za isparavanje i
zarobiti sloj zraka mogu pružiti značajno bolju toplinsku izolaciju mokrim žrtvama.
„Astro folije“ su dizajnirane za reflektiranje toplinskog zračenja tijela – pothlađeno tijelo zrači vrlo malo
topline. Ne pružaju zaštitu od konduktivnog gubitka topline (npr. sjedenje na stijeni) ili konvektivnog
gubitka topline (način na koji se najviše topline gubi kod pothlađene osobe). Ipak, zauzimaju vrlo malo
prostora i lagane su u odnosu na ostale proizvode.
Tekstil (donja izolacija) je dobra izolacija kada je suh, ali zauzima puno prostora i težak je, teško se pakira i
značajno gubi na funkciji kada je mokar. Uglavnom nije otporan na vjetar i vodu.
Proizvodi za preživljavanje pružaju vrlo učinkovito zbrinjavanje pothlađivanja u uvjetima spašavanja iz brzih
voda. Pružaju učinkovitu barijeru za isparavanja, štite od vjetra, te zadržavaju zrak „ReflexCell“ tehnologijom
Svjesnost o vodi 85
kako bi pružili zaštitu od konduktivnog gubitka topline. Norveški Air Ambulance (zračni sanitet) koristi
1
balon-omot kako bi sličnim učinkom zaštitili unesrećenog.
Ako je unesrećeni blago pothlađen, te je budan i može gutati treba mu dati visoko energetska pića.
Unesrećeni treba izbjegavati aktivnost dok se ne osjeća zagrijanim (minimalno 1h liječenja).
Kod teške pothlađenosti, unesrećeni ima rizik od spontane ventrikularne fibrilacije. Treba ih zbrinjavati vrlo
nježno i u vodoravnom položaju. Pobrinite se da je glava unesrećenog dobro pokrivena toplim kapama. Ne
dajte ništa na usta. Ne trljajte udove.
Mogu se koristiti vanjski izvori topline, iako ne postoji dovoljno dokaza koji bi potvrdili njihovu učinkovitost
pri stabilizaciji tjelesne temperature jezgre. Morali bi se postaviti na prepone, pazuha i vrat. Izbjegavajte
postavljanje direktno na kožu, jer to može dovesti do opeklina.
Kako se tijelo hladi potreba za kisikom značajno pada. Stoga pothlađena osoba nije mrtva dok nije ugrijana
i mrtva.
Korisno pravilo Norveškog Air Ambulance zračnog saniteta je
• Ako pacijent može govoriti i kretati se, tada je to dobar pokazatelj da je blago pothlađen i stoga
ima dobre šanse zagrijati se odgovarajućom toplinskom zaštitom:
• Ako se pacijent ne može micati ili je bez svijesti tada je to dobar pokazatelj da je teško pothlađen i
da treba biti pažljivo i brzo transportiran u zdravstvenu ustanovu.
Pregrijanost
Pregrijanost se javlja kada tijelo iz okoline upija više topline nego što je sposobno izbaciti. To dovodi do
nekoliko problema uključujući:
Toplinska iscrpljenost
Toplinska iscrpljenost je uzrokovana dehidracijom i gubitkom tjelesnih tekućina. Kada voda i elektroliti nisu
nadomješteni, cirkulacija se smanjuje utječući na vitalne organe.
To može biti rezultat produženog rada na vrućem vremenu.
Znakovi i simptomi
• Glavobolja i slabost / umor
• Brzo plitko disanje
• Blijeda koža, znojenje (moguće izrazito po cijelom tijelu)
• Grčevi mišića, nemirnost, vrtoglavica i mučnina
Liječenje
Premjestite pacijenta na hladnije mjesto što je prije moguće. Uklonite što je više moguće odjeće (posebno
suha odijela). Polegnite ga i dozvolite mu da se odmori. Rehidrirajte pacijenta hladnom (po mogućnosti
blago slanom) vodom ili elektrolitskom otopinom. Ako je moguće postavite hladne komprese i pustite
struju zraka preko njih (ventilator). Ako pacijent povraća treba ići u bolnicu.

Toplinski udar
Razlika između toplinske iscrpljenosti i toplinskog udara nije uvijek jasna Ako niste sigurni djelujte kao da
je u pitanju toplinski udar. Toplinski udar je hitna i po život opasna situacija.Temeljna razlika je prisutnost
kardiovaskularnog šoka kod toplinskog udara.
1
Toplinski udar je karakteriziran visokom temperaturom tjelesne jezgre od preko 40 oC. Pri toj temperaturi
tijelo se doslovno kuha što može rezultirati teškim oštećenjima bubrega, jetre i živčanog sustava.
Znakovi i simptomi
• Visoka temperatura (preko 40 oC)
• Vruća, crvena i suha koža
• U početku ubrzan i jak puls koji postaje slabiji
• U početku duboko disanje koje postaje plitko i slabo
• Mentalna zbunjenost
• Glavobolja
• Mučnina ili povraćanje
• Grčevi
• Iznenadni kolaps
Liječenje
Premjestite pacijenta na hladnije mjesto što je prije moguće. Uklonite što je više moguće odjeće (posebno
suha odijela). Polegnite ga i dozvolite mu da se odmori. Ako je pri svijesti, rehidrirajte pacijenta hladnom
(po mogućnosti blago slanom) vodom ili elektrolitskom otopinom. Postavite hladne obloge na vrat, pazuha
i prepone. Agresivno ga hladite hladnim zrakom. Vlažite ga hladnom / mlakom vodom. Ako je moguće
pratite tjelesnu temperaturu, i smanjite pokušaje skidanja temperature da ne prouzročimo pothlađenost.
Svjesnost o vodi 87
Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) utopljenika
1 Protokol zbrinjavanja osoba bez svijesti koje ne dišu donosi European Resuscitation Council (Europski
savjet za reanimaciju) i obnavlja se svakih 5 godina. Ovdje navedene smjernice objavljene su u studenom
2005 god.
Ove smjernice pokazuju modifikacije prikladne za utopljenike. Slijed postupaka za unesrećene koji nisu
žrtve utapanja je nešto drugačiji – čitatelj bi trebao potražiti dobar priručnik prve pomoći. Ipak u svakom
slučaju, bez obzira na uzrok kolapsa, učiniti nešto je bolje nego ne učiniti ništa.
Osnovna potpora života se sastoji od sljedećeg niza postupaka:
1 Uvjerite se da su ozlijeđeni, promatrači i vi sigurni.

2 Provjerite da li ozlijeđeni reagira.
• Lagano protresite ramena i glasno pitajte „da li ste dobro?“
3A Ako reagira:
• Ostavite ga u položaju u kojem ste ga našli uz uvjet da ne postoji dodatna opasnost
• Probajte ustanoviti što nije u redu i pozovite pomoć ako je potrebna
• Redovito ponavljajte procjenu stanja
3B Ako ne reagira:
• Dozovite pomoć
• Okrenite ozlijeđenog na leđa i otvorite dišni put zabacivanjem glave i podizanjem brade
• Postavite svoju ruku žrtvi na čelo i lagano zabacite glavu
• Svojim prstima ispod brade ozlijeđenoga podignite bradu kako bi otvorili dišni put
4 Držeći otvoren dišni put gledajte, slušajte i osjećajte normalno disanje.

• Gledajte kretanje prsnog koša
• Slušajte šumove disanja u razini usta ozlijeđenog
• Osjetite zrak na svom obrazu
Gledajte, slušajte i osjećajte ne duže od 10 sekundi. kako bi ustanovili da li ozlijeđeni diše normalno. Ako
imate bilo kakvu sumnju da li je disanje normalno, pretpostavite da nije normalno.
5A Ako diše normalno:

• Okrenite ga u položaj za oporavak
• Pošaljite ili otiđite po pomoć ili pozovite sanitet
• Provjerite da li diše kontinuirano
5B ako ne diše normalno:

• Zatražite nekoga da pozove sanitet. Ako nema nikoga na raspolaganju nastavite sa sljedećim
postupcima 1 minutu prije nego što napustite ozlijeđenog kako bi pozvali sanitet.
• Zatvorite vanjski mekani dio nosa palcem i kažiprstom ruke koju držite na čelu ozlijeđenoga
• Dozvolite da se otvore usta, ali držite podignutu bradu
• Normalno udahnite, postavite svoje usnice oko usta ozlijeđenoga i pazite da dobro brtve
• Jednolično i bez prekida upuhnite kroz usta ozlijeđenog otprilike jednu sekundu, dok pratite kako
se diže prsni koš, kako bi se prsni koš dizao otprilike kao i kod normalnog disanja. To je učinkoviti
spasilački udah.
• Držeći glavu zabačenu, a bradu podignutu odvojite usta od ozlijeđenoga i promatrajte kako se prsni
koš spušta dok zrak izlazi van.

• Opet normalno udahnite i opet upuhnite u žrtvina usta; ponavljajte ovaj postupak dok ne
1
isporučite ukupno 5 učinkovitih spasilačkih udaha.
• Započnite kompresiju prsnog koša kako slijedi:
»» Kleknite uz ozlijeđenoga
»» Postavite dlan jedne ruke u centar prsa ozlijeđenog
»» Stavite dlan druge ruke preko prve ruke
»» Isprepletite prste obje ruke kako bi spriječili preveliki pritisak na rebra ozlijeđenog. Ne pritišćite
preko gornjeg dijela trbuha ili preko donjeg dijela prsne kosti.
»» Postavite se okomito iznad prsnog koša ozlijeđenog sa ispruženim rukama, i potisnite prsnu kost
4 do 5 cm.
»» Nakon svakog pritiska, otpustite sav pritisak na prsni koš, bez da izgubite kontakt između vaših
dlanova i prsne kosti ozlijeđenog.
• Ponavljajte postupak brzinom od oko 100 puta u minuti (malo manje od dva pritiska u sekundi).
• Pritisci i otpuštanja moraju trajati otprilike jednako.
6A Kombinirajte pritiske prsnog koša sa spasilačkim udisajima.

• Nakon 30 pritisaka ponovo otvorite dišni put zabacivanjem glave i podizanjem brade
• Zatvorite vanjski mekani dio nosa palcem i kažiprstom ruke koju držite na čelu ozlijeđenoga
• Dozvolite da se otvore usta, ali držite podignutu bradu
• Normalno udahnite, postavite svoje usnice oko usta ozlijeđenoga i pazite da dobro brtve
• Jednolično i bez prekida upuhnite kroz usta ozlijeđenog, dok pratite kako se diže prsni koš, uzmite
otprilike jednu sekundu, kako bi se prsni koš dizao otprilike kao i kod normalnog disanja. To je
učinkoviti spasilački udah.
• Glavu držite zabačenu, a bradu podignutu odvojite usta od ozlijeđenoga i promatrajte kako se prsni
koš spušta dok zrak izlazi van.
• Opet normalno udahnite i opet upuhnite u žrtvina usta kako bi isporučili 2 učinkovita spasilačka
udaha. Tada bez pauze postavite ruke u odgovarajući položaj na prsnu kost i napravite daljnjih 30
pritisaka na prsnu kost.
• Nastavite sa pritiscima prsne kosti i spasilačkim udasima u odnosu 30:2
• Zaustavite se kako bi provjerili ozlijeđenoga samo ako ponovno počne normalno disati, inače ne
prekidajte reanimaciju. Ako spasilački udisaji ne pomiču prsni koš kao kod normalnog disanja, tada
pokušajte slijedeće:
»» Provjerite usta ozlijeđenoga i uklonite vidljive opstrukcije
»» Ponovno provjerite da li ste dobro zabacili glavu i podigli bradu
• Ne pokušavajte više od 2 udaha svaki puta prije nego što nastavite sa pritiscima prsnog koša. Ako
je prisutno više od jednog spašavatelja drugi treba preuzeti KPR otprilike svake 2 minute kako bi se
spriječio umor. Pobrinite se da prekidi postupka dok se spašavatelji mijenjaju budu minimalni.
6B KPR samo sa pritiscima prsnog koša

• Ako ne možete ili ako niste voljni pružati spasilačke udahe izvodite samo pritiske prsnog koša.
• Ako se koriste samo pritisci prsnog koša trebaju biti kontinuirani brzinom od 100 u minuti
• Prekinite za provjeru ozlijeđenoga samo ako počne ponovno normalno disati, u drugom slučaju ne
prekidajte reanimaciju
7 Nastavite reanimaciju sve dok:

• Ne stigne kvalificirana pomoć i preuzme reanimaciju
• Ozlijeđeni ne počne disati normalno
• Ili postanete iscrpljeni
Daljnje preporučeno štivo:

Resuscitation Council (UK) website www.resus.org.uk
European Resuscitation Council website www.erc.edu
Svjesnost o vodi 89
1
Provjerite ima li opasnosti DA Pozovite pomoć
Provjerite odgovor
ozlijeđenoga
NE
Otvorite dišni put zabacite
glavu, podignite bradu)
Provjerite disanje
DA Položaj za oporavak
(ne duže od 10 sekundi)
NE
Zamolite nekoga da Pozovite sanitet (pošaljite
pozove sanitet nekoga ako je moguće)
Pratite disanje
5 spasilačkih udaha
30 pritisaka prsnog koša
2 spasilačka udaha
Nastavite sa ciklusom
30 pritisaka prsnog koša i
dva spasilačka udaha
kroz jednu minutu
Ako ste sami,

sada pođite po pomoć
Nastavite sa ciklusom 30
pritisaka prsnog koša i 2
spasilačka udaha
Algoritam KPR utopljenika.

1
Svjesnost o vodi 91
2 OPERATIVA – ASISTENT ZA
SPAŠAVANJE NA BRZOJ VODI
North Wales, UK
Foto: River Guide Academy

2
SADRŽAJ
Potpora tehničaru spašavatelju na brzim vodama .................................................................... 94
Rad u poplavama .............................................................................................................................. 95
Plivanje u brzoj vodi ........................................................................................................................ 97
Tehnike u plitkoj vodi ...................................................................................................................100
Princip čistog užeta .......................................................................................................................104
Spašavanje torbicom s užetom ...................................................................................................105
Spašavanje s napuhanim vatrogasnim crijevom .......................................................................108
Uvod u tehničku opremu ............................................................................................................112
Užad .................................................................................................................................................112
Tehnička oprema ...........................................................................................................................117
Sistemi s užadima . .........................................................................................................................120
Rukovanje nosilima na kosini malog nagiba .............................................................................123
Sistem s navezanim plovilom ......................................................................................................125
Potrage na rijekama i poplavljenim područjima ......................................................................126
Rad u uvjetima slabe vidljivosti ...................................................................................................128
Operativa – asistent za spašavanje na brzoj vodi 93

Potpora tehničaru spašavatelju na brzim vodama
Osim što treba biti pripremljen za rad u blizini vode i za spašavanje s obale i hodanjem kroz plitku vodu,
jedna od glavnih zadaća asistenta za spašavanje na brzoj vodi je potpora timovima tehničara spašavatelja na
brzim vodama u incidentu. Kako bi bili sposobni za to asistenti za spašavanje na brzoj vodi će morati imati
2 sposobnost spasiti sami sebe, vještine za rad u plitkoj vodi, osnovne vještine rukovanja plovilom i poznavati
osnovne tehnike rada s užadima.
Od asistenta za spašavanje na brzoj vodi se očekuje da asistira i pomaže u tehničkim spašavanjima, ali ne
da ih i izvodi. To može uključivati posao na nizvodnom osiguranju ili pomoć pri rukovanju sa žrtvama.
Operacije u poplavama mogu uključivati evakuaciju ljudi s imanja korištenjem vještina rada u plitkoj vodi. U
slučajevima većih poplava tehničari spašavatelji su malobrojniji, pa će biti korišteni u tehničkim spašavanjima.
To znači da će asistenti za spašavanje na brzoj vodi preuzeti većinu evakuacija i pružanja osiguranja.
Vjerojatno najviše od svih, asistenti za spašavanje na brzoj vodi su najbolja potpora tehničarima
spašavateljima jer su obučavani i opremljeni za siguran rad u vodenom okruženju. To je velika pomoć i
korist, jer tehničari spašavatelji tada ne trebaju izvršavati sva spašavanja i pružati potporu (osiguranja) za sva
događanja. Zapovjednik incidenta i specijalizirani timovi mogu biti sigurni da je cijelo angažirano ljudstvo u
vodenom okruženju stručno, opremljeno i istrenirano za sigurno djelovanje.

Rad u poplavama
Iako je poplava vodeni incident i ima dosta sličnosti s tipičnom akcijom spašavanja na vodi, suočavanje s
poplavama donosi i neke razlike.
2
Treba što prije uspostaviti i održati zapovjedni sistem i kontrolu. Zapovijedanje incidentom je ključno za
komunikaciju, planiranje, raspoređivanje, kontroliranje, informiranje i dodatno informiranje timova iz raznih
službi koje mogu biti uključene u djelovanje.
Trebamo obratiti pozornost na vremenske (ne)prilike, pogotovo na trenutne kišne oborine, prognozu za
kišne oborine, utjecaj plime i drenažu terena. Očito je da će svi ti faktori utjecati na vodostaj. Neprekidna
promjena tih faktora će utjecati na kakav će način spašavatelji pristupiti situaciji. Kako se mijenja vodostaj
tako se vjerojatno mijenja i brzina vode što može značajno utjecati na akciju (spašavanje).
Dubina, tok, brzina i volumen poplavnih voda mogu biti vrlo promjenjivi. Relevantne službe, koje u većini
slučajeva mogu predvidjeti ove vrijednosti, nam mogu dati prognozu vodostaja.
Poplavne vode mogu teći i kretati se na mjestima gdje ih nikada ne bismo očekivali. Kad se rijeke jednom
izliju iz svojih definiranih kanala i prodru na širi prostor, pojavljuje se cijela nova garnitura fizičkih, bioloških i
kemijskih opasnosti s kojima se moramo nositi. Spašavatelji moraju neprekidno biti spremni i paziti na nove
opasnosti.
Poplavne vode su gotovo sigurno zagađene. Moguće je da je voda prošla kroz kanalizacijske sisteme,
kemijski zagađena ili sadržava petrokemikalije. U tome slučaju se trebaju uzeti i ispitati uzorci vode,
dekontaminirati ljudstvo, opremu te osobnu zaštitnu opremu. Sve poplave treba tretirati kao incidente s
opasnim materijalima za koje je potrebna prikladna dekontaminacijska procedura. Praćenje zdravstvenog
stanja osoblja izloženog poplavnoj vodi je strogo preporučeno. Za dodatne informacije o poplavama vidi
stranicu 80.
Osoblje od kojeg se očekuje da hoda kroz vodu treba na propisani način nositi suha odijela, prsluke za
plivanje i kacige. Ako se umjesto suhih odijela koriste ribičke čizme, moramo znati da postoji mogućnost da
osoba koja nosi čizme ugazi u dublju vodu i potone, a izvlačenje iz te situacije može biti vrlo teško. Uz to će
i koža biti kontaminirana u dodiru sa poplavnom vodom što može rezultirati infekcijom i bolešću. Za više
informacija o opremi pogledajte stranicu 135.
Svo osoblje koje djeluje u poplavljenim područjima treba biti opremljeno

prikladnom motkom koja će im omogućiti provjeru podvodnih opasnosti
FLOW
dok hodaju kroz vodu. Za više detalja pogledajte stranicu 52.
Primjena mnogih tehnika spašavanja koje se izvode sa obale, za vrijeme

poplave može biti ograničena zbog potencijalnih širokih vodenih
površina. Učinkovita upotreba čamaca s oba tipa pogona, i motornim
i veslačkim, je ključna prednost u odgovoru na poplavu. Za učinkovitu
upotrebu čamca potrebna je specijalistička obuka kako bi posada
mogla upravljati plovilom na brzoj vodi i poplavi i kako bi mogli iz
čamca primijeniti ‘’obalne’’ tehnike kao što su dostupni kroz Rescue3
International tečajeve za operatora čamca za spašavanje na brzoj vodi i
tehničara spašavatelja na brzoj vodi.
Ako će se koristiti čamci, onda će odabir tipa čamca biti predmet rasprave (za više informacija o tipovima
plovila pogledaj stranicu 75). Kada je voda duboka i brza motorni čamci na napuhivanje su dobar odabir.
Kada voda postane plića možda će biti neophodno koristiti čamce s krutim dnom. Spašavatelji će možda
trebati hodati kroz vodu uz plovilo kako bi odradili spašavanje. U slučaju da je voda prebrza ili promjenjive
dubine bit će potrebne naprednije tehnike spašavanja kao što su visinsko spašavanje ili helikopter.

Puno ljudi može trebati spas iz poplavljenih područja. Neće sva spašavanja biti tehnička, upravitelji poprišta
trebaju odlučiti koje su prioritetne akcije, te koji su timovi najsposobniji za individualne situacije. Ovdje je
tipizacija timova od velike pomoći.
Ondje gdje spašavatelji premještaju velik broj ljudi moramo dobro razmisliti kako ih transportirati.
Članovima stanovništva koje evakuiramo će trebati osobna plutajuća sredstva u svim veličinama, od dječjeg
2 XS do XXL. Ta plutajuća sredstva bi trebala biti jasno obilježena i drugačije boje od onih koje koriste
spašavatelji.
Stanovništvo će za vrijeme evakuacije trebati savjet koju osobnu imovinu realno mogu ponijeti sa sobom.
Kućni ljubimci mogu biti problematični - puno ljudi odbija otići bez svojih ljubimaca. Spašene osobe će
trebati pomoć i informacije o skloništima i smještaju.
U poplavama trebamo ozbiljno razmotriti potragu. Nisu sve žrtve očite. Pretraga od kuće do kuće je
potrebna kako bi osigurali da nitko ne ostane zarobljen. Za učinkovito provođenje ovakve potrage može
biti potrebno puno vremena i osoblja. Kada je područje pretraženo, treba ga označiti te informirati stožer
o tome kako se ne bi ponovno pretraživala ista lokacija. Obično se to radi sa bojom u spreju. Označi se na
vanjskom vidljivom djelu imanja gdje se ne uzrokuje pretjeranu šteta, kao što su vrata ili krov.

Plivanje u brzoj vodi
Vrlo je važno da su sve osobe koje rade u toploj zoni (vidi stranicu 27) sposobne spasiti se koristeći obje
tehnike plivanja: defanzivno i agresivno.
Defanzivno plivanje
Kada smo u brzoj vodi i u nesigurnoj situaciji, odabir
2
defanzivnog plivanja je nisko-rizična opcija. Ponekada se
nepravilno zove sigurnim položajem za plivanje. Plivanje
u brzoj vodi nikada nije bez rizika. Defanzivni položaj je
osmišljen da smanji mogućnost ozljede i zaglavljivanja nogu.
U položaju za defanzivno plivanje, plivač je na leđima, sa

stopalima usmjerenim nizvodno. Kukovi su što bliže površini.
Taj položaj smanjuje mogućnost od ozljeda koje su posljedica
sudara u brzoj vodi jer se plivač može nogama odgurnuti od
prepreka.
Ruke se mogu upotrebljavati za velike zamahe nazad što usporava nizvodno napredovanje i omogućuje
plivaču da se namjesti u kut za traverzu preko struje.
Agresivno plivanje
Agresivna tehnika plivanja se može upotrijebiti na
mjestima za koje je plivač procijenio da su malog rizika,
a koristi se za preplivavanje riječne struje i brz napredak
prema sigurnom kontratoku.
Da bi plivao agresivno, plivač se u vodi okreće na prsa.

Glava ostaje usmjerena uzvodno. Plivač se sada može
koristiti snažnijim, slobodnim stilom plivanja što mu
omogućuje brže manevriranje.
Kutovi traverze
Kada preplivavamo struju (defanzivnom ili agresivnom tehnikom), kut između smjera struje (vidi stranicu
44) i položaja tijela plivača je vrlo važan. To je poznato kao kut traverze. Dobar plivač u brzim vodama će
konstantno prilagođavati kut tako da ga struja nosi gdje on želi ići uz minimalno ulaganje truda.
Opće je pravilo da je kut od otprilike 45° dobar. U tom položaju voda ide niz tijelo prema nizvodno i
pomaže plivaču preplivati struju. Uz nizvodno kretanje, plivač će se također kretati u smjeru u kojemu su
orijentirani glava i tijelo plivača.
Uglavnom je lakše početi plivati s malim kutom te ga naknadno povećavati, nego zaplivati sa velikim kutom
pa ga smanjivati jer u tom slučaju voda radi protiv plivača.
Kut prelaženja veći od 45° povećava rizik za plivača. Plivač se više neće moći odgurnuti nogama od prepreka,
te preuzima rizik od udaraca u trbuh i prsa.

2
Traverza u defanzivnom položaju za plivanje.
Traverza u agresivnom položaju za plivanje.
Plivanje u uzastopnim valovima

Kada plivamo kroz uzastopne valove (vidi stranicu 46) može biti teško vidjeti i disati. Ako je moguće,
udahnite kada ste u koritu između valova. Ako je udisaj pokušan na vrhu vala koji se obrušava, kapljice ili
pjena koju voda stvara mogu omesti disanje.

Suočavanje s cjedilima
Cjedila (vidi stranicu 55) su vrlo opasne prepreke i trebaju se pod svaku cijenu zaobići. Ako voda nosi
plivača prema cjedilu koje se ne može izbjeći, bitno je pokušati i uspeti se na vrh cjedila. Gotovo je
nemoguće procijeniti postoji li slobodan prolaz ispod prepreke.
Kako bi povećao svoje šanse za uspon preko prepreke, plivač treba agresivno plivati s glavom nizvodno
direktno prema cjedilu. Pri kontaktu s cjedilom, ruke se koriste za povlačenje trupa gore i preko cjedila, a
izazvani zamah koristimo za podizanje nogu gore i preko cjedila. Jasno da je plivanje glavom nizvodno prema
identificiranom riziku vrlo rizična opcija. Međutim, ta metoda daje plivaču najveće izglede za održavanje
dišnog puta iznad vode, čak i ako nije u stanju preći prepreku cijelim tijelom.
Zaglavljivanje na cjedilu je moguće i u vrlo sporoj vodi.
Rolanje na liniji kontratoka

Dobar plivač u brzim vodama će koristiti vodu da mu pomogne u svakom pokretu. Pojave kao što su
kontratokovi (vidi stranicu 45) su korisna mjesta za odmor ili mjesta za izlazak iz vode.
Pri uplivavanju u kontratok, plivač mora nadjačati silu linije kontratoka. Jedna od tehnika je plivanje sa
pristupnim kutom od 90° na liniju kontratoka.i jednostavno probijanje kroz liniju.
Naprednija tehnika je rolanje na liniji kontratoka. Plivač prilazi liniji kontratoka iz glavne struje i rola (valja)
se preko linije. Ruku treba staviti duboko u vodu kontratoka što onda služi kao kočnica te osigurava
ostajanje u mjestu. Ova tehnika može biti visoko učinkovita uz maksimalnu uštedu energije ako je izvedena
ispravno i u pravom trenutku. Dobar plivač će osjetiti kada ga linija kontratoka započne rotirati, pa će
iskoristiti tu silu umjesto da se bori protiv nje i zarolati se s vodim, te ući u kontratok.

Tehnike u plitkoj vodi
Radne tehnike u plitkim vodama su vitalne vještine za asistente za spašavanje na brzoj vodi.
U plitkim kanalima se možemo kretati na razne načine, kako individualno tako i u timu. Korištenjem tih
2
metoda, pogotovo timskih, povećava se sigurnost članova tima.
Prije korištenja tehnika u plitkoj vodi, asistenti za spašavanje na brzoj vodi trebaju razmotriti slijedeće
faktore. Svi ovi faktori djeluju jedan na drugog, a nijedan faktor pojedinačno neće odlučiti o uspjehu ili
neuspjehu prelaska.
Dubina
Dubina vode, ako se može odrediti, je ograničavajući faktor. Očigledno, tehnike u plitkim vodama su
učinkovite samo u plitkim vodama. Kada je to moguće, dubina se treba odrediti u odnosu na najnižeg člana
tima.
Brzina
Brzina vode je uglavnom najočitija opasnost. Voda duboka samo do visine gležnjeva može se kretati
dovoljno brzo da obori spašavatelja s nogu. Za više informacija o brzini i silama vode pogledajte stranicu
41.
Korito kanala
Površina ispod vode može skriti mnoštvo zamki i prepreka za spašavatelje koji po njoj hodaju. Izrazito
glatko i sklisko dno će ozbiljno ograničiti dubinu i brzinu vode sa kojom se spašavatelji mogu nositi.
Neravno, stjenovito korito kanala će povećati rizik od ozljeda ili zaglavljivanja.
Osoblje
Tehnike koje će se koristiti će ovisiti o broju raspoloživog i obučenog
osoblja.
Prije ulaska u vodu osoblje treba razmotriti sve rizike navedene u

poglavlju Svjesnost o vodi iz ovog priručnika. Opasnosti se uglavnom
mogu uspješno savladati grupnim tehnikama zahvaljujući snazi formacije i
međusobnoj pomoći.
Individualno hodanje u vodi se može koristiti u neizbježnim situacijama

ali je daleko sigurnije hodati uz potporu kolega. Kada je to moguće,
trebalo bi koristiti neku vrstu motke kako bi ispitali dno prije nego što
spašavatelj ugazi na to mjesto.
Tehnike grupnog hodanja kroz vodu
Grupne tehnike kao „jedan uz drugog“ i „jedan iza drugog“, koriste silu vode u svoju korist. Osoba na
uzvodnoj strani snosi silu vode dok su ostali u kontratoku i podupiru prvu osobu.
Jjedan uz drugog.
Tehnika „jedan uz drugog“ bolje funkcionira u sredinama gdje se susrećemo sa slabijom silom vode i gdje
spašavatelji mogu očekivati prilično ravno dno. Ova tehnika dobro funkcionira u urbanim područjima.
Međutim, ispitivanje dna ispred spašavatelja može biti komplicirano, pa su izloženi podvodnim opasnostima.
Jedan iza drugog.

Klin formacija je solidna timska opcija prelaska koju možemo koristiti za potporu ozljeđenoj osobi koja je u
centru formacije gdje je najzaštićenija. Oblik formacije je takav da tijela spašavatelja štite nosila u sredini.
Klin formacija
Klin formacija sa nosilima u sredini
Žrtve ne smiju biti vezane u nosilima za trajanja akcije u ili na vodenoj površini. U slučaju da je žrtvi potrebna
imobilizacija (u slučaju sumnje na ozljedu kralježnice), potrebna je drugačija opcija sigurne evakuacije.
Prelaženje u navezi
Pri korištenju metoda prelaženja u plitkim vodama može se koristiti sistem navezivanja. To nam pomaže pri
osiguravanju spašavatelja. Svi koji ulaze u vodu imaju uže pričvršćeno na vodenu pupčanu vrpcu na prsnom
pojasu sa sistemom za brzo otpuštanje koji se nalazi na njihovom prsluku za plivanje. Na drugom kraju
2
užeta je spašavatelj koji njime rukuje sa sigurnog mjesta na obali. U slučaju da spašavatelj koji hoda u vodi
padne, uže na koje je navezan će ga tehnikom njihala dovesti nazad u sigurnost.
Ako u ovom sistemu koristimo dva navezana spašavatelja onda možemo postaviti žrtvu između spašavatelja
kako bi je oni sigurno preveli preko kanala. Ako spašavatelji izgube tlo pod nogama prelaze u defanzivni
položaj za plivanje, te se uz pomoć užeta kontroliranog s obale vraćaju na obalu. Spašavatelj koji je bio
nizvodno od žrtve nastavlja držati žrtvu cijelo vrijeme.

Princip čistog užeta
To nije tehnika nego način razmišljanja i djelovanja. Vrlo jednostavan princip, ako se uže koristi blizu, u ili
na vodi, ne smije na sebi imati vezane uzlove ili petlje koji bi mogli zapeti u slučaju da uže krene slobodno u
2
vodu.
Primjer ovoga je torbica s užetom koja ima vezanu ručku na slobodnom kraju užeta. Zbog te ručke uže
može lako zapeti ako počne prolaziti između stijena, korijenja drveća i slično. Ako je kraj užeta ‘’čist’’, tada
je puno vjerojatnije da će bez zapinjanja proći kroz prepreku, pa je i rizik od zaglavljivanja puno manji.
Kad god je moguće, ovaj princip se treba primjenjivati u svim sistemima s užadima koji se koriste blizu
vode. Npr., uže korišteno za dijagonalnu prečnicu treba biti brzo otpustivo. Koristeći princip „čistog kraja“,
sistem ćemo lako i brzo otpustiti na nizvodnoj strani gdje ne vezujemo nikakve uzlove. Zato se u blizini
vode kad god je moguće koriste polu-uzlovi umjesto uzlova, jer se mogu brzo razvezati bez da uzlovi ostaju
u sistemu.
Također treba razmotriti veličinu petlje na dnu torbice s užetom. Velika petlja može postati rizična zamka
za ruku unesrećenog ili povećati rizik od zapinjanja kada je obješena oko struka spašavatelja.
Spašavanje torbicom s užetom
Torbica s užetom je i dalje osnovni alat za spašavanje za sve spašavatelje koji rade u blizini vodenih površina.
Spašavanje torbicom s užetom je uvjetna metoda spašavanja, pa žrtva mora držati uže koje joj je dobačeno
2
kako bi spašavanje završilo uspješno. Mnoge žrtve u incidentima na brzim vodama ili u poplavi neće biti
fizički ili psihički sposobne zadržati uže u rukama. Moguće je da je žrtva koju spašavamo član našeg tima koji
je pao u vodu, i on je kao takav i više nego sposoban za uspješno hvatanje dobačene torbice s užetom.
Tehnike učinkovitog i preciznog bacanja se moraju uvježbavati redovno kako bi ostale uvježbane.
Sposobnost preciznog bacanja torbice s užetom može biti ključna za uspješno spašavanje. Zbog toga bi
spašavatelji morali uvježbavati više različitih metoda bacanja torbice s užetom kako bi se uspješno mogli
suočiti s raznim situacijama.
Postoje razne metode bacanja torbice s užetom. Uglavnom većina smatra da metoda „ispod ruke“ daje
bolju preciznost, ali i kraći domet. Može biti korisna metoda u slučaju da se nalazimo ispod grana ili
nekakvih žica.
U pravilu nam tehnika „preko ruke“ pruža veći domet ali manje preciznosti. Ova metoda ne funkcionira
dobro kada su pred nama prepreke preko visine glave, ali ako je koristimo iz plovila ili preko niskih prepreka
vrlo je učinkovita.
Tehnika bacanje „sa strane“ je korisna u slučaju kada smo suočeni i sa visokim i sa niskim preprekama
istovremeno, iako je precizno bacanje na ovaj način teško izvesti.
Tehnika bacanja „ispod ruke“ Tehnika savijene ruke Tehnika ispružene ruke Tehnika bacanja „sa strane“
Detalji koje treba zapamtiti kada koristimo torbice s užetom
• Prija bacanja torbice s užetom procijeniti postoji li nizvodno prikladno mjesto u koje možemo
dovući žrtvu metodom „njihala“ i zatim ju odatle izvući na sigurno.
• Vađenjem dijela užeta iz torbice prije bacanja ostavljate sebi
nešto užeta koje kasnije možete popuštati ako je potrebno
i tako smanjili opterećenje ili spustiti žrtvu nizvodno.
• Doviknuti i ostvariti kontakt očima sa žrtvom kako bi je
upozorili da joj dobacujemo uže.
• Ciljati na i iznad žrtve . Bolje je da žrtvu prebacimo 3 m
nego da smo kratki za 1 m.
• Biti spreman na silu koju će žrtva preko užeta prenijeti
na nas kada uhvati uže. Razmotrite popuštanje užeta i/ili
nizvodno kretanje.
Namoti u pripremi za bacanje.

Uže će se vjerojatno bacati iz torbice, što je uglavnom tehnika koja je najučinkovitija, najtočnija i s najvećim
dometom. Međutim, ako je prvo bacanje neuspješno (ili je drugo bacanje potrebno zbog druge žrtve), onda
ćemo morati bacati namotano uže.
Iako postoje raznorazni načini namatanja užeta, jedna od najučinkovitijih metoda je ona s malim namotajima,
jer se manje zapliću i predstavljaju minimalni rizik zaglavljivanja.
2 Rukovanje užetom
Rukovanje užetom jednostavno znači „kontroliranje užeta“. Spašavatelj će se morati opredijeliti za jednu od
opcija rukovanja užetom. Odabrana metoda će ovisiti o više faktora, kao što su: teren pod nogama,
očekivane sile, potrebna oprema, brojnost osoblja. Osoba koja kontrolira uže treba znati odabrati sigurnu
tehniku koja je i prikladna za zadatak koji treba obaviti.
Prohodna obala omogućuje dinamičko rukovanje užetom jer kontrolor užeta može hodati nizvodno i tako smanjiti silu koju
trpi žrtva.
Dinamičko rukovanje užetom podrazumijeva da osiguravatelj stoji na nogama, savijenih koljena i da se bori
protiv opterećenja na užetu. Ako treba, osiguravatelj se može kretati nizvodno kako bi smanjio silu koju
stvara žrtva.
„Vatrogasni hvat“ na užetu. Ova tehnika omogućuje maksimalnu snagu spašavateljevog hvata, a istovremeno mu daje
jednostavnu opciju puštanja užeta u bilo kojem trenutku.
Alternativa je statično rukovanje užetom u kojem spašavatelj zauzima sjedeći stav. Ova metoda je općenito
sigurnija za spašavatelja ali može rezultirati većom silom koju podnosi žrtva na drugom kraju užeta. Uže
omotano oko tijela s opterećenim krajem na uzvodnoj strani omogućuje spašavatelju bolju kontrolu i malo
povećava trenje užeta.
Kontrola užeta tijelom - sjedeći stav
Preusmjeravanje sile
Vektorsko povlačenje ili devijator se mogu upotrijebiti za izvlačenje žrtve u određenim okolnostima, iako će
to povećati silu i na kontrolora užeta i na žrtvu.
Postavljanje i primjena vektorskog povlačenja.

Spašavanje s napuhanim vatrogasnim crijevom
Vatrogasci i spasilačke službe nose sa sobom dosta vatrogasnih crijeva i komprimiranog zraka. Napuhivanjem
tih crijeva uz pomoć specijalnih kontrolnih sistema (vidi stranicu 136), spašavatelj može stvoriti vrlo
raznovrsnu alatku za spašavanje iz vode.
2 Crijevo se može upotrijebiti za sljedeće tehnike:
•
•
Sredstvo za dosezanje
Nizvodna dijagonalna prečnica (postavlja se kao sa užadima, vidi stranicu 122)
• Ispuštanje sa mosta
• Sredstvo za dosezanje iz preljevnih brana.
Treba zapamtiti da je dijagonalna prečnica upotrebljiva na maksimalno 30-40 metara širine rijeke, na većoj
širini dijagonala postaje preduga i više nije upotrebljiva. Jasno je da gore navedeno ovisni o brzini vode.
Napuhano vatrogasno crijevo u spašavanju dosezanjem.
Napuhano vatrogasno crijevo kao nizvodna dijagonalna prečnica.
2
Napuhano vatrogasno crijevo ispušteno s mosta uzvodnoj žrtvi.
Napuhano vatrogasno crijevo za dohvat u rolama ispod preljevnih brana.
Metode s petljom
Reakcija žrtve je ograničavajući faktor za sve gore navedene tehnike s napuhanim vatrogasnim crijevom. To
su sve uvjetne tehnike spašavanja (vidi stranicu 32). Žrtva se mora držati za crijevo što je posebno teško
u vodi koja se kreće.
Sljedeće dvije metode su razvijene za incidente u vodi koja se kreće. U oba slučaja se koriste kratka crijeva
(3m-4m). Crijevo je navezano na plutajuće uže na takav način da se omota oko žrtve i zadrži ju u petlji
crijeva. Ovisnost o suradnji žrtve je smanjena ali nije sasvim uklonjena. Žrtva ipak treba dići ruke kako bi se
crijevo omotalo oko prsnog koša. Ove metode vjerojatno neće funkcionirati ako se primjene za spašavanje
onesviještene žrtve.
Long beach metoda

Razvijena od strane Long Beach Fire Departement iz Kalifornije, ova se metoda pokazala vrlo uspješnom u
mnogim akcijama spašavanja iz odvodnih kanala s velikom brzinom vode.

Ključno je da se na kraj crijeva koji je bliži obali postavi kolotura kroz koju se provuče plutajuće uže. Kraj
užeta se potom pričvrsti na kraj crijeva koji je dalje od obale. Kraj užeta koji je na obali je osiguran tako da
može biti otpušten pod opterećenjem. Očito je da nam treba dosta plutajućeg užeta.
Spuštanje sa mosta.
Uzvodni izviđač se po potrebi miče, tako da je uvijek u liniji s žrtvom. Osobe koje drže crijevo se također
pomiču tako da se uzvodni izviđač uvijek nalazi u liniji sa sredinom crijeva.
Kada žrtva treba proći ispod mosta, uzvodni izviđač dovikuje žrtvi da podigne ruke. Kako bi to naglasio on
diže i svoje ruke što je signal spašavateljima koji drže crijevo da ga spuste na površinu. Kada žrtva prođe
nizvodno od mosta, spašavatelji puštaju plutajuće uže uzvodno od žrtve.
Pošto žrtvu struja nosi nizvodno dok se drži za crijevo, sistem s užetom se zateže i omata crijevo oko
žrtve. Cijeli sistem će se tada zanjihati do obale.
Nakon što je uže pušteno, žrtva je omotana u crijevo.
Charlotte metoda
Sličnu metodu su razvili vatrogasci iz Charlotte Fire Departement iz Sjeverne Karoline. Ova metoda
upotrebljava 3 užeta kako bi stvorila petlju. U sistemu nema koloture, tako da po jedno uže ide do oba
kraja crijeva. Treće uže ide od udaljenijeg kraja crijeva do obale. Prednost ovog sistema je što zahtjeva
2
manje užeta, ali su zato sile veće na onima koji drže crijevo.
Priprema za Charlotte metodu. Hvatanje. Kada uzvodni izviđač podigne ruke, kontrolori užeta
moraju nastaviti držati uže kako bi se formirala petlja na crijevu.
Izvlačenje. Sile na užadima su najjače kada se žrtva zanjiše prema obali.

Uvod u tehničku opremu
Pravilna upotreba ispravne tehničke opreme je sastavni dio mnogih akcija spašavanja na vodi. Upotrebom
male količine opreme i osnovnih tehnika, spašavatelj je u mogućnosti izraditi sisteme koji će učiniti
2
spašavanje puno sigurnijim i učinkovitijim.
Užad
Užad ima razne upotrebe u spašavanju iz vode. Izuzetno je važno koristiti pravi tip užeta za svaku aplikaciju.
Karakteristike i svojstva užeta ovise o načinu na koji je ono napravljeno i o materijalima od kojih je
napravljeno.
Užad i uzlovi
Nepisano pravilo je da uže izgubi oko 30% svoje nosivosti kada se na njemu zaveže uzao. Do toga dolazi
zato što sva vlakna u užetu nisu jednako opterećena, a zbog petlji i zakretanja u samom uzlu.
Konstrukcija užadi
U konstrukciji moderne užadi koristi se nekoliko uobičajenih materijala, a njihove karakteristike su:
Najlon
• Visoka izdržljivost na istezanja
• Velika elastičnost
• Velika apsorpcija energije
• Velika otpornost na trzaje
• Temperatura topljenja na 230°C
• Ne pluta i upija vodu što mu smanjuje nosivost
Poliester
• Visoka izdržljivost na istezanja
• Mala elastičnost
• Visoka temperatura topljenja (249°C)
• Dobra otpornost na abrazivna djelovanja
• Ne gubi nosivost kada se smoči
• Ne pluta
Polipropilen
• Oko 50% slabiji od najlona i poliestera iste debljine
• Temperatura topljenja na 165°C
• Pluta
• Minimalni gubitak nosivosti kad se smoči
• Nije otporan na abrazivna djelovanja kao polietilen
Polietilen
• Oko 5% slabiji od polipropilena
• Oko 5% teži od polipropilena
• Niska temperatura topljenja (138°C)
• Često se koristi u aplikacijama gdje pucanje užeta nema teške posljedice, a traži se plovnost-npr.
uže za vuču skijaša na vodi
Aramidi, Kevlar
2
• Otporni na visoke temperature
• Velika nosivost
• Nizak stupanj istezanja (1,5-3% istezanja)
• Slaba apsorpcija trzaja
• Ne pluta
• Sve više se koristi u radu s vitlom
Visoko modularni polietilen(VMP)-Spectra, Dynema

• Vrlo snažni
• Nizak stupanj istezanja (2,7-3,5% istezanja)
• Slaba apsorpcija trzaja
• Niska temperatura topljenja (135°C)
• Pluta i ne gubi nosivost kada se smoči
• Vrlo klizav i slabo drži uzlove
Većina moderne užadi za upotrebu u spašavanju, u vodi i na

kopnu, je konstruirana od jezgre i košuljice. Za ovakvu vrstu
konstrukcije koristi se i njemački izraz ‘’kernmantle’’ što
znači jezgra (kern) i košuljica (mantle).
Vlakna u jezgri osiguravaju većinu snage užeta, a košuljica

služi da bi ih zaštitila. Košuljica osigurava manji dio snage
užeta, ali i štiti jezgru od abrazije, prljavštine i UV zračenja. Košuljica
Užad s ovakvom konstrukcijom su jaka, visoke nosivosti, (mantle) Jezgra (kern)
otporna na oštećenja i laka za rukovanje. Neka užad koja
se koristi u torbici s užetom mogu biti i upletena užad, a ne
samo užad konstruirana od jezgre i košuljice.

Plutajuća užad – vrste i upotreba
Za spašavanje na vodi, bitno je da uže pluta. Tim užadima je lakše baratati i uvelike smanjuju šansu da se uže
zaplete s objektima u vodi.
2 Užad u torbici s užetom

Većina užadi u torbici s užetom konstruirana je od polipropilena u jarkim bojama. Zbog toga su lako vidljiva,
mekana (lako se pakiraju u torbicu s užetom), te dobro plutaju. Ta užad nije namijenjena za upotrebu pri
velikim opterećenjima. Zbog niske točke topljenja potreban je veliki oprez pri korištenju sprava i prusika na
toj užadi.
Kombinirana užad za spašavanje na vodi

Trenutno je dostupan popriličan broj specijalnih užeta u čijoj se izradi kombinira više materijala, a sve da bi
se dobila specijalna svojstva potrebna za spašavanje na vodi. Neke od kombinacija su:
Košuljica od najlona/jezgra od polipropilena

Košuljica daje veliku otpornost na abrazivna djelovanja, a jezgra daje plovnost.
Košuljica od polipropilena/jezgra od VMP-a

Jezgra ima veliku snagu.
Sada postoje i užeta koja „svijetle“ u mraku, a namijenjena su za spašavanja pri slaboj vidljivosti.
Ova plutajuća užad je namijenjena za upotrebu u vodi, a ne za visinske radove i spašavanja.
Užad za kanjoning
Postoji priličan broj užeta za korištenje u ‘’kanjoningu’’ te su kao takva namijenjena spuštanju i absailu u
kanjonima. Većina tih užeta je plutajuća, ali ne sva-potrebno je provjeriti upute proizvođača. Većina užeta za
kanjoning je kompatibilna s EN standardom za polu-statička užeta (EN1891), kao uže tipa B (vidi u daljnjem
tekstu). Ta užeta su odlična za upotrebu u vodi, kada dolazi do većih opterećenja te za izradu sistema
mehaničke prednosti, npr. spašavanje iz vozila u vodi.
Ne plutajuća užad – vrste i upotreba
Ova vrsta užadi će gotovo sigurno biti konstruirana od najlona te će, ovisno o namjeni, biti klasificirana kao
dinamička i polu-statička užeta.
Jednostavnim pregledom najčešće nije moguće ustanoviti dali je uže polu-statičko, dinamičko ili uže za
upotrebu u vodi, jer mogu izgledati isto i na dodir biti gotovo isti, te biti iste boje. Potrebno je pravilno
označavati užad i za njih voditi dnevnik upotrebe da ne bi došlo do grešaka opasnih za život.
2
Dinamička užad (EN 892)
Konstruirana su tako da se istežu kako bi podnijela dinamičke sile koje nastaju padom penjača. Limitirane su
upotrebe u spašavanju na vodi.
Polu-statička užad (EN1891)

Užad s malim istezanjem, obično se koriste za pristup užetom i aplikacije u spašavanju. Obično su 10,5 ili
11 mm u promjeru, premda postoje i deblja. Njihova snaga i malo istezanje čini ih idealnima za aplikacije s
velikim opterećenjima, kao što je glavno uže u sistemu ‘’čamac na prečnici’’ i bilo koju aplikacija u visinskom
spašavanju. Europski standardi dijele ova užeta na dva tipa-tip A i tip B. Osnovna razlika je što se tip A
definira kao „heavy duty’’, tj., čvrsto, robusno, izuzetno izdržljivo uže, dok je tip B klasificiran kao „light
duty“ jer je slabije. U visinskom spašavanju samo tip A užeta smijemo koristiti kao glavno i sigurnosno uže.
Zamka (pomoćno uže)

Ne plutajuće, slabo rastezljivo uže, manjih promjera. Koristi se za izradu prusika te za razne aplikacije kad
nam ne treba velika nosivost i velika duljina užeta. Prusik se izrađuje od uzice promjera 6 ili 8 mm.
Traka
Većina traka je konstruirana od najlona ili poliestera, a zbog svojih je karakteristika u nekim aplikacijama
upotrebljivija od užadi. Jeftinija je od užadi, a zbog svoje široke, ravne površine otpornija je na abrazivno
djelovanje1. Izrada uzlova na traci je ograničena (obično se koristi kravatni uzao), pa je zbog toga uobičajena
upotreba zašivenih traka.

Upotreba zaštite za uže
Užad i trake su više ili manje podložni oštećivanju prilikom trljanja o rubove i tvrde predmete, a posebno
kada su opterećeni. Gdje god postoji šansa da se uže ošteti potrebno je koristiti zaštitu za isto. Postoji
cijela paleta predmeta napravljenih za zaštitu užadi, a mogu se koristiti i uobičajeni materijali kao platno ili
2
guma. Testiranja su pokazala da su neke od najboljih zaštita za uže napravljene od tvrdog platna, koje je uz
to i jedno od najjeftinijih.
Briga o užetu, skladištenje i zabilježbe upotrebe

Uže se nakon upotrebe treba osušiti u sjeni te ga nakon toga treba skladištiti u hladnom, suhom prostoru,
van dohvata sunčeva svjetla. Ukoliko je potrebno, užad se može oprati po uputama proizvođača. Trajnost
užeta određuje način na koji ga čuvamo te kako i koliko ga upotrebljavamo. Svaka upotreba užeta se mora
zabilježiti, a svako uže treba imati svoju identifikacijsku šifru, oznaku i dnevnik korištenja.
Generalno pravilo je da se uže može koristiti 5 godina nakon izdavanja (ukoliko način upotrebe ne skrati
to vrijeme). Uže se može skladištiti 5 godine prije prvog izdavanja. Ukoliko uže nikad nije korišteno, a
uskladišteno je, potrebno ga je otpisati i uništiti nakon 10 godina.
Dnevnik užeta
Identifikacijska
oznaka:
Promjer:
Dužina:
Proizvođač:
Model:
Boja:
Kupljeno u:
Datum kupovine:
Datum stavljanja u
upotrebu:
Broj serije:
Serijski broj:
Datum Korištenje/Inspekcija Ime
Primjer dnevnika užeta.
Tehnička oprema
Karabineri (sponke)
2
Karabineri su metalni konektori koji nam služe za spajanje užadi, omči, traka, itd. Ima ih raznih vrsta, oblika
i veličina. Izrađuju se od čelika ili aluminijskih legura.
Čelik ima prednost što je veće nosivosti i jeftiniji je od aluminijskog iste veličine, ali je podložan hrđanju i
teži je.
Aluminijski karabineri imaju izvrstan omjer snage i težine, te se često koriste za spašavanja u vodi. Iako ne
hrđaju, podložni su koroziji, posebno ako se izlože morskoj vodi.
Karabineri s lijeva na desno; kruškoliki sa zavijenim vratašcima, ovalni s maticom, D s maticom, kruškoliki s maticom
Postoje karabineri s maticom na vratašcima i bez nje. Karabineri s maticom imaju mehanizam koji zaključava
vratašca. To ih čini sigurnijima za upotrebu u kritičnim aplikacijama kao što je ukopčavanje užeta u prsni
pojas sa sistemom za brzo oslobađanje.
Postoje brojni dizajni mehanizma za zaključavanje, od tradicionalnih s navojnom maticom do modernijih

twist-lock dizajna. Matice s navojem traže od korisnika da sam zaključava zatvorena vratašca, dok twistlock
matice to naprave automatski.
Važno je da se karabineri pravilno koriste jer samo tako postižu

svoju punu snagu. Teret bi trebao biti usmjeren preko glavne osovine
sa zaključanim vratašcima. To osigurava da karabiner podnese Vratašca
maksimalnu silu.
Matica
Glavna
osovina

Sprave za spuštanje
Ove sprave se koriste za kontrolu opterećenog užeta, često se nazivaju sprave za spuštanje ili sprave za
trenje, za osiguranje. Postoje brojne sprave i izvedbe istih.
S lijeva na desno poluvrzni, osmica, pločica za spuštanje, gri-gri, I’D.
Neovisno o tome koju spravu koristimo za kontrolu užeta, ključno je da se pridržavamo uputa proizvođača.
U spašavanju na vodi ove se sprave mogu koristiti u brojnim situacijama: kontroliranje položaja i kretanja
plovila te za razne prečnice.
Sprave za penjanje
Sprave za penjanje se koriste prianjanjem na uže te sprječavaju povlačenje na jednu ili obje strane.
Mogu biti mehaničke ili nemehaničke, poput prusika.
Neke sprave imaju zube s kojima „grizu“ uže. Te sprave su generalno dizajnirane za teret jedne osobe.
Ukoliko se preopterete mogu prouzročiti kritična oštećenja na užetu.
S lijeva na desno: rescuecender, shunt, ručka (žemar), trostruki prusik, modificirani prusik.
Koloture
Koloture su spravice s kolom čija je uloga smanjenje trenja kada uže mijenja smjer. Postoji velik broj vrsta
kolotura raznih oblika, ovisno o namjeni i upotrebi-poput prusik minding, koloture za čvor, tandem
kolotura i sl.
Petzl koloture; gornji red s lijeva na desno: mini, fixo, gemini-donji

red s lijeva na desno: twin, rescue, tandem, minder (prusik stoper).

Sistemi s užadima
Postoji više sistema s užadima koji se mogu upotrijebiti kako bi osigurali osobe tijekom hodanja kroz plitku
vodu, a još korisniji mogu biti ako ih upotrijebimo za transport opreme. Sistemi koje upotrebljavamo u
2
tu svrhu poznati su pod imenima ‘njihalo’ (pendulum) i ‘kontinuirana omča’, a oba imaju svoje prednosti i
nedostatke. Treba naglasiti da su oba ova sistema namijenjena za upotrebu u plitkoj vodi i da nitko ne smije
biti vezan na ove sisteme. Ako uže moramo pričvrstiti na spašavatelja smijemo koristiti isključivo prsni
pojas sa sistemom za brzo oslobađanje (na prsluku za plivanje) na koji pričvršćujemo uže koje na drugom
kraju ne smije imati nikakav uzao ili slično.
Kontinuirana omča
Ovaj sistem ne zadovoljava princip čistog kraja užeta (vidi stranicu 104). Koristimo jedno plutajuće uže
koji vežemo kako bi dobili omču, iako se često koristi više spojenih torbica s užetom. Zbog toga ovim
sistemom treba rukovati oprezno i nitko ne smije biti pričvršćen na uže. Ovaj sistem ne smijemo koristiti
ako uže treba osiguravati oslonac.
Omča osigurava da teško gubimo kontakt kada ga uspostavimo, što je značajna prednost. Pomicanjem užeta
u jednu stranu ljudi i oprema se mogu kretati preko kanala, ili npr. prema zaglavljenom automobilu i nazad.
Sistem s kontinuiranom omčom.
Njihalo
U ovom sistemu koristimo dva odvojena plutajuća
užeta kako bi pomogli spašavatelju da pređe plitki kanal
ili da kroz plitku vodu dođe do objekta u sredini struje.
2
Prednost ovog sistema je u tome što zadovoljava princip
čistog kraja užeta ali može biti nešto složeniji za rukovanje
i ako pustimo krivo uže morat ćemo ga iznova postavljati.
Prva dva koraka u postavljanju ovog sistema obično se

koriste i za postavljanje drugih sistema s užadima kao
što su zategnuta dijagonalna prečnica i navezano plovilo.
Prvi spašavatelj hoda preko kako bi prebacio prvo uže na
drugu stranu kanala. Obično je ovaj prvi dio najteži dio u
postavljanju sistema.
Rastavljanje postavljenog sistema se često koristi za

prebacivanje posljednjeg člana tima preko rijeke, kao
što prve korake u postavljanju sistema koristimo za
prebacivanje prvog člana tima na suprotnu obalu.

Zategnuta dijagonalna prečnica
Korištenjem užeta i ostale opreme ukoliko je potrebna, spasilački tim može brzo i lako postaviti zategnutu
dijagonalnu prečnicu koja je korisna u mnogim situacijama.
Uobičajeno je da se nizvodni kraj drži rukama ili se osigurava korištenjem sidrišta bez uzla. To osigurava
2 brzo otpuštanje sistema ukoliko zatreba. Npr., spašavatelj zapne na užetu ili se uže olabavi i onemogući
učinkovit rad sistema. Na uzvodnom kraju sistem možemo zategnuti povlačenjem samo rukama ili nekim
sistemom koji nam daje mehaničku prednost.
Kada radi traverzu na sistemu, spašavatelj se mora ukopčati u uže pupčanom vrpcom za vodu pričvršćenom
na njegov prsni pojas sa sistemom za brzo oslobađanje ili u uže mora ukopčati kratku traku s karabinerom
i držati traku u ruci.
Sistem sa zategnutom dijagonalnom prečnicom mora postaviti tehničar spašavatelj za brzu vodu, a asistent
za spašavanje na brzoj vodi može biti aktivan član tima za postavljanje sistema.
< 45°
Zategnuta dijagonalna prečnica.
Rukovanje nosilima na kosini malog nagiba
Spašavatelji se mogu naći u situaciji u kojoj moraju s unesrećenim na nosilima prelaziti preko ravnog
zemljišta ili po blagoj kosini. Blaga kosina je teren na kojem je uz napor i oprez još uvijek moguće hodati,
a u slučaju pokliznuća osoba se neće otkotrljati nizbrdo. Spašavatelji ne smiju podcijeniti ovakav teren, te
2
moraju biti vrlo pažljivi kada nose unesrećenog.
Tehnike kojima kontroliramo nosila su:
Talus osiguranje
Ovaj sistem dobro funkcionira, a nosila osiguravamo užetom. Spašavatelji koji rukuju užetom moraju brzo
raditi kako bi se kretanje nosila nesmetano odvijalo. Očito je da ova metoda zahtijeva prikladno razmještena
sidrišta. Učinkovita komunikacija je neophodna kako bi postigli da nosila u svakom trenutku budu osigurana
s najmanje jednim užetom. Nosila ni u jednom trenutku ne smiju biti neosigurana.
Talus osiguranje se kreće uzbrdo.
Gusjenica
Ovdje se spašavatelji kreću uz ili niz kosinu, ili prelaze prepreke dok
ne drže nosila. To smanjuje mogućnost da spašavatelji ispuste nosila
ili se ozlijede. Nosila prenose iz ruke u ruku kada dođu na položaj,
slično pokretnoj traci.
Gusjenica.

Promjena smjera
Često je puno praktičnije rukovati užetom na stazi ili cesti tako da se krećemo paralelno s vodenim
kanalom. Koristeći se promjenom smjera osoblje koje vuče uže može se lako kretati prateći stazu pod
kutom od oko 90 stupnjeva u odnosu na smjer kretanja tereta dok se napreduje uz obalu. Ako je potrebno
2
može se primijeniti jednostavni 2:1 sistem mehaničke prednosti s kolotur blokerom.
Promjena smjera od vozila s primijenjenim 2:1 sistemom MP.
Sistem s navezanim plovilom
Sistem navezivanja plovila na dvije ili četiri točke je brz za postavljanje i prilagodljiv. Ovaj sistem je koristan
u vodi koja sporije teče gdje ga možemo koristiti za pristup, kao i za transport spašavatelja, opreme ili
2
žrtava.
Plovilo navezano na dvije točke.
Sistem se može koristiti za transport posade ili opreme s jedne točke na drugu bez potrebe za konstantnim
veslanjem. Možemo ga koristiti i za skupljanje unesrećenih iz vozila, stijene u sredini struje ili role pod
preljevnom branom.
Plovilo navezano na četiri točke.
Sistem s plovilom navezanim na četiri točke zahtijeva više užeta, ljudi i vremena za postavljanje, ali zauzvrat
osigurava bolju kontrolu, posebno nad nizvodnim krajem plovila. Uz to omogućava postavljanje plovila u
položaj za traverzu što pomaže u prelasku preko struje.
Postavljanje sistema i rukovanje navezanim plovilom je zadatak tehničara spašavatelja za brzu vodu.
Asistentima za spašavanje na brzoj vodi se ipak može povjeriti kontrola individualnih užeta ali pod
nadzorom.

Potrage na rijekama i poplavljenim područjima
Temeljna znanja za asistente spašavatelje na brzoj vodi
2 Prvi korak u spašavanju na brzoj vodi ili poplavljenom području je lociranje žrtve. Često je to i najteži i
najkompliciraniji dio akcije spašavanja. Potraga je hitna akcija, osoba je nestala i možemo očekivati da će se
vremenom njeno stanje pogoršavati i vjerojatnost preživljavanja smanjivati. Proces potrage je organiziran i
vrlo racionalan. Područja potrage i rute se pažljivo planiraju kako bi se povećala šansa za uspjeh. Važno je da
se tragači drže dobivenih uputa.
Prirodna riječna korita i poplavljena područja imaju ogroman broj mjesta na kojima se žrtva može ‘’skrivati’’.
Brza voda i limitirano kretanje potragu mogu učiniti vrlo kompliciranom i produžiti njeno trajanje. Mnoge
žrtve incidenata na brzoj vodi i poplavljenim područjima nisu pronađene zabrinjavajuće dugo vremena.
Potrage dodatno može otežati noć i/ili nepovoljni vremenski uvjeti. To otežava potragu i povećava
potencijalni rizik za tragače. Potraga na poplavljenom području može trajati danima i tako iscrpiti tragače,
te prouzročiti probleme koji će omesti samo vođenje akcije.
Potrage na rijekama i poplavljenim područjima zahtijevaju:
Osoblje i opremu
Potraga u vodi ili njenoj neposrednoj blizini zahtijeva specifično trenirane i opremljene tragače. U toplim i
vrućim zonama bi trebali raditi samo tragači istrenirani na nivou asistenta za spašavanje na brzoj vodi ili na
tehničkom nivou, opremljeni prikladnom osobnom zaštitnom opremom. Tragači bez treninga na brzoj vodi
se mogu upotrijebiti ali moraju biti pažljivo raspoređeni kako ne bi došli u zonu rizika za vrijeme rada.
Ako se potraga odvija noću, osoblje koje sudjeluje u porazi treba imati adekvatan trening za noćne
operacije.
Specijalne vještine i sposobnosti

Za učinkovito pretraživanje nekih područja neophodne su specijalizirane posade u čamcima. Tip čamca za
pretragu takvih područja odredit će priroda područja koje treba pretražiti.
Helikopteri mogu biti važan alat u potrazi, ali mogu predstavljati i operativni problem.
Strm teren i riječne klisure mogu zahtijevati osoblje osposobljeno za rad s užadima.
Timovi s psima tragačima mogu biti vrlo učinkoviti.
Komunikacija
Učinkovit sistem komunikacije je vrlo bitan. Ako je moguće uspostaviti radio komunikaciju to je
uglavnom najbolje rješenje. Uređaji moraju biti zaštićeni od vode, za tu svrhu možemo koristiti specijalne
vodonepropusne vreće. Razlike u radio sistemima među službama mogu otežati komunikaciju između
timova iz različitih službi. Novija tehnologija uključujući GPS uređaje može biti podijeljena timovima pa se
tako i njihova točna pozicija može prenijeti rukovodstvu potrage.
Rasvjeta
Učinkovita rasvjeta je potrebna da se:
• Odredi lokacija tragača – kemijski svjetleći štapići pričvršćeni na tragačevu kacigu i prsluk za
plivanje su vrlo učinkoviti i relativno jeftini.
2
• Omogući tragačima da vide kuda idu – vodootporne čeone svjetiljke su idealne za ovu svrhu i
većina ih se može pričvrstiti na kacigu.
• Omogući tragačima učinkovita potraga – vodootporne ručne svjetiljke/reflektori su idealni za ovu
svrhu. Ograničen vijek trajanja baterije može ograničiti i operativno vrijeme timova.
Metode potrage
Potraga nije samo šetanje okolo i traženje nečega, ona je puno kompliciranija. Aktivno traženje je teški
psihički i fizički rad. Tragač treba zamisliti da je u centru kocke. Mora gledati ispred sebe na malu srednju
i veliku udaljenost. Mora gledati lijevo, desno, naprijed , nazad, dolje i gore na sve tri udaljenosti. Veličina
kocke ovisi o terenu i okolini. U idealnoj situaciji kocka jednog tragača će se preklapati s kockom drugog i
tako eliminirati mogućnost da dio terena ostane nepretražen.
Moramo pažljivo razmotriti uvjete u toploj zoni. Okoliš, tj. uvjeti na terenu ne smiju biti prezahtjevni za
tragače jer će se oni u tom slučaju koncentrirati isključivo na vlastito preživljavanje. Ako tragači na terenu
samo preživljavaju onda ne tragaju. Okoliš mora biti unutar mogućnosti i iskustva potražnog tima.
Mountain Rescue Council Engleske i Velsa razvio je više metoda pretraživanja riječnog koridora. Osnovna
struktura je:
Tragač
Ova osoba nosi kompletnu zaštitnu opremu ali minimalnu dodatnu opremu. Mogu se kretati gdje god treba
u nastojanju da pretraže obalu rijeke.
Osiguranje
Ova osoba također nosi kompletnu zaštitnu opremu i minimalnu dodatnu opremu. Njen zadatak je da se
pobrine za sigurnost tragača. Osiguranje se kreće od jedne sigurne lokacije do druge (npr. kontratok). U
svakom trenutku moraju biti spremni za spašavanje torbicom s užetom za slučaj da tragač upadne u vodu.
Administracija
Ova osoba ne mora imati osobnu zaštitnu opremu
ako može ostati u hladnoj zoni (3m ili više od vode).
Njihov zadatak je da paze na tragača i osiguranje.
Oni upravljaju, koriste radio, nose dodatnu opremu
i slično. Njihov posao je da omoguće tragaču da Tragač
traga i osiguranju da pazi na tragača. Administracija
Ova struktura dobro funkcionira i glatko može

napredovati kada se krećemo uzvodno. Kada
se krećemo nizvodno napredak je nešto sporiji.
Osiguranje se postavlja na sigurnu poziciju. Kada Osiguranje
je osiguranje spremno, tragač započinje traganje
Hladna zona
krećući se nizvodno prema osiguranju. Kada
tragač dođe do osiguranja prekida potragu dok se
osiguranje ne premjesti na novu lokaciju.

Rad u uvjetima slabe vidljivosti
Rad na brzoj vodi noću ili u uvjetima slabe vidljivosti (magla, vrlo jaka kiša) predstavlja poseban problem i za
sigurnost spašavatelja i za učinkovitost spasilačkih tehnika.
2 Rasvjeta
Učinkovita rasvjeta je neophodna. Posebno treba razmotriti slijedeće:
Osobna vodootporna rasvjeta za spašavatelje

Ovo općenito postižemo upotrebom čeonih lampi pričvršćenih na kacigu. Uz to, spašavatelji mogu na
kacige i prsluke za plivanje pričvrstiti svjetleće kemijske štapiće. To osigurava konstantni svjetlosni signal, a
neki mogu trajati do 12 sati i idealni su za lociranje ljudi i opreme. Reflektirajući dodaci na suhom odijelu,
prslucima za plivanje i kacigama također pomažu da spašavatelj bude što vidljiviji.
Osvjetljavanje nizvodne ‘prihvatne’ zone

Nizvodna zona gdje će raditi tim(ovi) za osiguranje treba biti učinkovito osvijetljena. To možemo postići
upotrebom montiranih reflektora spojenih na baterije ili male generatore, upotrebom prednjih farova na
vozilima ili ručne rasvjete za potragu. Treba se pobrinuti da rasvjeta bude razmještena tako da osvjetljava
potrebnu zonu, a da pri tom ne zasljepljuje žrtve ili spašavatelje direktnim svjetlom.
Osvjetljavanje operativne zone

Operativnu zonu osvjetljujemo kao i nizvodnu zonu, na gore opisan način.
Rasvjeta opreme
Torbice s užetom, vatrogasna crijeva na napuhivanje itd. možemo učiniti vidljivijim ako na njih pričvrstimo
kemijske svjetleće štapiće i reflektirajuće dodatke. U mraku je lako izgubiti tehničku opremu kao što su
karabineri i koloture. Ako na tu opremu nalijepimo reflektirajuću traku lakše ćemo ju vidjeti. Inovativna
oprema, kao što su plutajuća užeta s upletenom reflektirajućom niti su dostupni na tržištu. Osvjetljenje
plovila treba posebno razmotriti.
Obuka
Ako će asistenti spašavatelj za brzu vodu raditi po mraku, prethodno trebaju proći odgovarajuću noćnu
obuku. Rijeke sa brzom vodom i poplavljena područja su opasnija po mraku i rizik od ozljede je povećan.
Spasilačke tehnike se trebaju vježbati po mraku kako bi spašavatelji shvatili teškoće povezane s njihovom
primjenom u takvom okruženju. Učinkovito nizvodno osiguranje je ključno za noćne operacije.
Noćna vježba u vodi je dio Rescue 3 tečaja za naprednog tehničara spašavatelja na brzoj vodi.
Komunikacija
Smanjena vidljivost može znatno otežati komunikaciju među članovima tima ili između timova na mjestu
spašavanja. Signali rukama možda neće biti mogući, pa naglasak treba biti na signalima zviždaljkom, radio
uređajima, ili svjetlosnim signalima (na primjer, bljeskanjem).
2

3 TEHNIČAR SPAŠAVATELJ
NA BRZOJ VODI
Morpeth, UK
Foto: John Dalrymple
SADRŽAJ 3
Uloge u timu spašavatelja na brzoj vodi ...................................................................................132
Donošenje taktičkih odluka ........................................................................................................133
Osobna oprema .............................................................................................................................135
Grupna oprema. ............................................................................................................................136
Tehnike spašavanja u vodi ............................................................................................................137
Rukovanje žrtvom u vodi .............................................................................................................140
Zaglavljivanje stopala i tijela ........................................................................................................142
Rad s užadima u spašavanju na vodi ..........................................................................................146
Terminologija užeta .......................................................................................................................146
Uzlovi i polu-uzlovi . ......................................................................................................................147
Sidrišt ...............................................................................................................................................156
Sistemi mehaničke prednosti ......................................................................................................161
T metoda- izračunavanje mehaničke prednosti ......................................................................164
Tehnike spašavanja uz pomoć užeta ..........................................................................................165
Operacije sa navezanim čamcem ...............................................................................................168
Upravljanje čamcem na vesla ......................................................................................................169
Omatanje čamca ............................................................................................................................175
Potrage na rijekama i poplavljenim područjima ......................................................................180
Spašavanje iz vozila ........................................................................................................................184
Spašavanje životinja .......................................................................................................................191
Rad s helikopterima ......................................................................................................................192
Spašavanje s nestabilnih površina ...............................................................................................193
Kanali i ustave .................................................................................................................................195

Uloge u timu spašavatelja na brzoj vodi
Osnovne uloge u timu u spašavatelja tehničara ne brzim vodama ili spašavatelja na poplavnim vodama su:
2
Vođa tima
Vođe tima su odgovorni za određivanje djelovanja tima. Odgovorni su za procjenu incidenta nakon čega
će informirati tim. Za vrijeme akcije su oslobođeni ikakvih djelovanja („hands off“) kako bi mogli zadržati
pregled razvoja cijele situacije i bili u stanju planirati slijedeću fazu akcije.
Sidrištar –postavljač sistema

Sidrištari su odgovorni za postavljanje bilo kojeg tehničkog sistema koji bi mogao biti potreban. Oni će za
vrijeme operacije rukovati užadima.
Logističari
Logističari su osobe koje su odgovorne za timsku opremu i osiguravaju da je dostupna gdje je potrebna.
Mogu također biti zaduženi za održavanje linije komunikacije između članova tima.
Spašavatelj(i)
Spašavatelji su članovi tima koji će dolaziti u doticaj sa žrtvama. Npr., oni su ti koji će biti plivači u situacijama
spašavanja plivanjem ili će biti u navezanom plovilu tijekom spašavanja ljudi s automobila u vodi.
Medicinar
Medicinar će pružiti stručnu medicinsku pomoć i žrtvama i ostalim članovima tima.
U timovima sa ograničenim brojem članova, uobičajeno je da neki članovi imaju višestruke uloge. Npr.,
spašavatelj i medicinar mogu biti ista osoba. Ili sidrištar nakon što postavi sistem preuzima neku drugu
ulogu kad je sistem spreman.
Kada intervencije zahtijevaju viši stupanj odgovora, onda svaki tim mora raditi unutar formalnije zapovjedne
strukture incidenta kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje takvim incidentima. Velike poplave će
iziskivati suradnju puno raznih agencija. U tome slučaju treba se oformiti multiagencijska zapovjedna
struktura incidenta (krizni stožer).
Vidi stranicu 63 za više informacija.
Donošenje taktičkih odluka
T.E.M.P.O (engleski akronim) je progresivni model donošenja odluka kojeg je razvio zapovjednik Tim
Rogers iz Charlotte Fire Department iz Sjeverne Karoline. Primarno je osmišljen kako bi spašavatelji imali
2
kontrolni popis stvari koje bi mogle utjecati na njihovu sposobnost da spase nekoga iz vode. Kao drugo,
spašavateljima pruža okvir za odabir najprikladnije strategije spašavanja za tu situaciju.
Godinama su spašavatelji koristili tradicionalni taktički model za akcije spašavanja na vodama. Taj se model
temeljio na principu metoda nižeg prema višem riziku spašavanja. To je taktički model:
Govori — Dosegni — Baci — Veslaj — Plivaj/vuci — Helikopter
Na ovaj model se gledalo kao na hijerarhiju spašavanja i držalo ga je se pod svaku cijenu.
Koristeći se konceptom „taktičke kutije alata“ za opcije spašavanja (raspravljali smo o tome, vidi 32),
TEMPO model donošenja odluka omogućava brzo prepoznavanje i realizaciju odgovarajuće strategije.
Također daje spašavateljima radni okvir kako bi opravdali svoje odluke.
T.E.M.P.O.
Vrijeme i temperatura (Time and Temperature)

Na uspješnost bilo koje tehnike spašavanja naviše utječe sposobnost žrtve da sama sebi pomogne. Ako
žrtva ne može pomoći, onda se mnoge tehnike dosezanja i bacanja ne isplati niti pokušavati. Stoga treba
uzeti u obzir i sposobnosti žrtve; imaju li ili ne ikakvog iskustva u vodenom okruženju; te kakvom opremom
ili osobnom zaštitnom opremom raspolažu.
Voda hladi tijelo 4 do 5 puta brže nego zrak iste temperature. Unatoč tome, pothlađivanje relativno rijetko
postaje problem u spašavanju na brzim vodama. Pothlađivanje se odnosi na temperaturu jezgre tijela;
međutim, temperatura mišića je puno važnija. Gola podlaktica uronjena u vodu temperature 12°C će se
za 20 min ohladiti na 27°C, a na toj su temperaturi sve mišićne funkcije praktično izgubljene. Na takvoj
temperaturi u roku od maksimalno 2 sata dolazi do gubljenja svijesti. Jasno je da će žrtve u vodi biti fizički
nesposobne pomoći u vlastitom spašavanju (npr., držati uže) puno prije nastupanja kliničke pothlađenosti.
Svako spašavanje ima 4 vremenske faze. To su:
• Vrijeme odgovora-reakcije
• Vrijeme postavljanja-pripreme
• Vrijeme realizacije
• Vrijeme izvlačenja
Vrijeme odgovora je uglavnom nepromjenjivo za bilo koje sredstvo spašavanja. Međutim, zadnje tri navedene
faze izravno ovise o izboru tehnike spašavanja. Upamtite: „ne komplicirajte“. Što je realizacije i izvlačenja
biti kraće. To je posebno bitno u poplavnim situacijama kad imamo puno akcija spašavanja.
Međutim, ako žrtva nije sposobna za suradnju možda najjednostavnija tehnika neće uspjeti. Prema tome, cilj
nam je maksimalno smanjiti ta vremena odabiranjem tehnike koja se temelji na potrebama žrtve.
Osim toga, spašavatelji moraju biti svjesni učinka vremena i temperature na njih same, budući da im mogu
smanjiti sposobnost učinkovitog funkcioniranja i bistrog razmišljanja.

Energija i oprema (Energy and Equipement)
Sljedeći element T.E.M.P.O modela je energija u vodenom sistemu. To će odlučiti koja će tehnika i oprema
biti uspješna u toj okolini. Npr., hodanje kroz vodu i veslanje u vrlo brzoj vodi će biti manje učinkoviti, pa
jedino rješenje može biti motorizirano plovilo.
2 Kretanje i mjerenje (Movement and Measurement)

Ne treba spominjati da se akcije spašavanja na vodi odvijaju u dinamičnom okruženju. Zbog toga je kontrola
kretanja oko mjesta zbivanja ključna za sigurnost spasilačkog tima. Jedan od prvih zadataka po dolasku
na mjesto intervencije je postavljanje uzvodnih izviđača i prikladnog nizvodnog osiguranja. Dio inicijalnih
zadataka je i zoniranje mjesta spašavanja što osigurava da samo prikladno trenirano i opremljeno osoblje
ulazi u vruću zonu.
Mjerenje vode je u dugotrajnim spašavanjima povezano sa dinamičnim okruženjem. Dizanje ili padanje
vodostaja se može pratiti obilježavanjem visine vode pri dolasku tima na mjesto spašavanja. Uspostavljanjem
komunikacije sa lokalnim meteorološkim službama i drugim mjerodavnim institucijama spašavatelji mogu
stvoriti predodžbu o tome kako će se voda ponašati u budućnosti.
Ne treba napominjati da su dobre komunikacijske veze s mjerodavnim institucijama ključne.
Osoblje i plan (Personnel and Plan)

Prije realizacije akcije spašavanja, bitno je da spasilački tim ima potrebne vještine za izvedbu odabrane
tehnike spašavanja. Možda će biti situacija kada tim neće moći izvršiti prikladnu spasilačku tehniku. Zbog
toga niti jedan plan ne smije prelaziti okvire sposobnosti onih od kojih se očekuje njegova realizacija. Mjesto
nesreće nije odgovarajuće mjesto za isprobavanje novih tehnika.
Do ovog trenutka timovi već trebaju utvrditi:
• Sposobnosti žrtve(stanje)
• Dinamiku okoline
• Raspoloživu opremu
• Na odgovarajući način „zatvoreno“ mjesto spašavanja
• Nivo vještine osoblja
Stoga će prikladan biti svaki plan pri čijoj su izradi uzeti u obzir svi ovi faktori.
Realizacija (Operate)
Nakon taktičkog informiranja i početka realizacije plana, progresivna procjena ne prestaje. Vodeno
okruženje se konstantno mijenja. Neprekidna procjena tehnika spašavanja omogućava timu brzi odgovor
na promjene u tom okruženju. Ne treba se bojati prekida postojećeg i prebacivanja na plan B. Nema smisla
konstantno ponavljati neuspješnu tehniku.
Osobna oprema
Svi tehničari spašavatelji na brzim vodam bi trebali biti adekvatno opremljeni kako bi bili sposobni izvršavati
svoje zadaće.
2
Ta oprema mora biti u dobrom stanju, atestirana, održavana i biti u skladu s relevantnim Europskim
standardima i normama.
Osnovna potrebna oprema je opisana na stranici 135.
Preporučljivo je da tehničari spašavatelji na brzim vodama osim te opreme također nose i:
• Vodootpornu čeonu lampu sa mogućnosti montaže na kacigu

• 3 karabinera matičara (HMS oblika)
• 3 m dugu traku
• Pupčana vrpcu za akcije na vodi s karabinerom matičarom (za korištenje s brzootpuštajućim prsnim
pojasom)
• Koloturu prusik-stoper
• 2 prusika
• Vodootporni blok i olovku
Iako ovo izgleda relativno malo, ako svaki član tima nosi tih nekoliko dodatnih predmeta, kada se ta oprema
udruži imamo korisnu količinu opreme na raspolaganju.

Grupna oprema
Količina grupne opreme će ovisiti o pozadini, ulozi i području djelovanja tima. Popis grupne opreme bi
trebao biti sličan ovom dole navedenom. Ova dole navedena oprema tehničarima spašavateljima je dovoljna
2
za izvođenje tehnika spašavanja za koje su istrenirani.
Inicijalni tim koji prvi žurno izlazi na teren obično ide lagano opremljen, a ostatak tima koji je brojniji nosi
veću količinu opreme.
Preporučena lista grupne opreme za tim tehničara spašavatelja na brzim vodama

(pretpostavlja se da je tim sačinjen od minimalno 4 člana)
• 4 plutajuća užeta (EN 1891 Tip B, min 50 m, ali mogu trebati i duža ovisno o području djelovanja)
• 1 polu-statično kernmantle uže (EN 1891 Tip A, min 50 m, ali mogu trebati i duža ovisno o
području djelovanja)
• 25 karabinera matičara
• 3 koloture (prusik-stoper koloture ako koristimo prusike)
• 3 spravice za penjanje/blokiranje ili 3 prusikove omče
• 2 spravice za spuštanje
• Više dužina traka i/ili više zašivenih traka
• 2 štitnika za uže
• Torbe za užeta i tehničku opremu
• Plovilo za navezivanje, veslanje, hodanje kroz plitku vodu (mora biti odgovarajućeg dizajna za
mjesto djelovanja)
• 6 vesala
• 2 para peraja
• Motke (ne metalne) za hodanje kroz plitku vodu
• Nosila
• Daska za ozljedu kralješnice
• Osobna plutajuća sredstva za žrtve ( za odrasle i za djecu)
• Medicinski komplet
• Oprema za dekontaminaciju
• Rasvjeta za mjesto nesreće
• Rasvjeta za potragu
• Ručne vodootporne radio uređaje
• Osnovnu opremu za uzdržavanje života
• komplet za davanje kisika
Vatrogasni timovi će, uz navedeno, često imati na raspolaganju i:
• Crijevo na napuhivanje s potrebnom opremom

• 2 spasilačke platforme na napuhivanje
• Boce sa komprimiranim zrakom.
Tehnike spašavanja u vodi
Upotreba prsnog pojasa sa sistemom za brzo otpuštanje

Važno je da su svi spasilački prsluci za plivanje opremljeni integralnim prsnim pojasom sa sistemom za brzo
otpuštanje i da su svi spašavatelji upoznati s njegovim korištenjem u akciji.
Prsni pojasevi sa sistemom za brzo otpuštanje su specijalno dizajnirani kako bi se na njih moglo pričvrstiti
2
uže koje spašavatelj u vodi može brzo otpustiti ako zatreba.
Prsni pojas mora biti namješten prema uputama proizvođača. Treba provjeriti da traka nije uvrnuta i da
prolazi kroz sve omče na prsluku za plivanje. Različiti proizvođači koriste različite trake i kopče pa su
i upute drugačije. Neki preporučuju samo plastične kopče za korištenje u vodi, dok drugi preporučuju
provlačenje trake kroz obje, metalnu i plastičnu kopču za upotrebu u vodi. Kopča mora biti u potpunosti
zatvorena, a višak trake moramo ostaviti da slobodno visi. Višak trake ne smijemo nigdje ugurati, jer to
može onemogućiti ispravno otpuštanje pojasa.
Uže se mora pričvrstiti direktno na prsni pojas sa sistemom za oslobađanje koristeći karabiner s maticom,
ili koristeći pupčanu vrpcu za vodu s metalnim prstenom ili karabinerom s maticom. Karabiner mora imati
maticu kako se ne bi dogodilo da se slučajno ne oslobodi ili ukopča u druge dijelove prsluka za plivanje i
tako dovede spašavatelja u opasnost od zaglavljivanja.
Bilo je niz negativnih izvješća zbog korištenja karabinera bez matice za spoj užeta i prsnog pojasa. Događalo
se tijekom akcije da se takvi karabineri otvore, pa je moguće i da se ukopčaju u dio prsluka koji ne možemo
otpustiti.
Ukapčanje izravno na prsni pojas. Korištenje pupčane vrpce za vodu za povezivanje s prsnim pojasom.

Spašavanje plivanjem
Plivanje u brzoj vodi i poplavi kako bi spasili žrtvu može biti vrlo rizična i teška opcija spašavanja.
Spašavatelji su suočeni s rizikom da ih voda odnese. Kada ostvari kontakt s žrtvom spašavatelju može biti
vrlo teško učinkovito plivati u sigurnost i istovremeno održavati kontakt sa žrtvom. Kako bi smanjili rizik
2
za spašavatelje i znatno uvećali šanse za uspješno spašavanje, možemo pričvrstiti spašavatelja-plivača na
plutajuće uže preko prsnog pojasa sa sistemom za brzo otpuštanje.
Velika prednost tehnike sa spašavateljem-plivačem osiguranim užetom je u tome što je to pravo spašavanje
(vidi stranicu 32). Ova tehnika se ne oslanja na žrtvu koja u ovom slučaju ne mora imati aktivnu ulogu u
svom vlastitom spašavanju. Žrtve koje ne mogu držati za dobačeni objekt ili uže zbog hladnoće, ozljede ili
straha mogu biti spašene ovom kontakt tehnikom.
Spašavanje plivanjem je visokorizični oblik spašavanja jer izlaže spašavatelja-plivača brojnim opasnostima u
vodi. To međutim može biti jedina dostupna opcija za spasilački tim. Kada je spašavanje u okviru sposobnosti
spašavatelja i kada su poduzete sve mjere osiguranja ova tehnika je visoko učinkovita.
Spašavatelj-plivač ima važan zadatak, ali i tim na obali igra vitalnu ulogu. Rukovanje užetom, uzvodno
izviđanje i nizvodno osiguranje; sve su to važni zadaci koje obavljamo s obale.
Ako se za osiguranje spašavatelja-plivača koristi torbica s užetom, tada kraj s torbicom treba biti ukopčan u
prsni pojas spašavatelja i tako ostaviti ‘čisto uže’ na drugom kraju. Pogledajte ‘princip čistog užeta’ na strani
104.
Plutajuće uže je pričvršćeno za spašavateljev prsni prsluk sa sistemom za brzo oslobađanje karabinerom s
bravicom. Provjeru ispravnosti sistema vrši drugi član tima.
Važno je da osoba koja kontrolira uže pažljivo prati

spašavatelja u vodi. Oni moraju pažljivo rukovati
užetom kako bi spriječili da se višak užeta zapetlja
u vodi, ali pri tom ne smiju ometati spašavatelja u
plivanju.
Kad je moguće spašavatelj treba pristupiti žrtvi

malo s uzvodne strane. To često znači da će žrtva
gotovo proći spašavatelja. Kada se uvjeri da je
sigurno prići, spašavatelj s obje ruke treba čvrsto
uhvatiti unesrećenog i dopustiti da se uže zategne
i ‘zanjiše’ ga do obale.
Spašavatelj koji rukuje užetom na obali treba

predvidjeti naglo povećanje opterećenja koje će
iskusiti kada se uže sa žrtvom i/ ili spašavateljem
na drugom kraju zategne i odabrati prikladnu
tehniku kojom će neutralizirati opterećenje.
Peraje mogu biti korisne ako je potrebno dugo

plivati u mirnijoj vodi.
‘V’ i ‘Y’ spuštanje
Prsni pojasevi sa sistemom za brzo otpuštanje se, osim za spašavanje plivanjem, mogu koristiti i za
postavljanje spašavatelja u određenu položaj u riječnoj struji kako bi izveo spašavanje. To može biti osobito
korisno kada se radi o zarobljenoj žrtvi.
Postoje dva osnovna sistema.
Kod tehnike V-spuštanja, po jedno uže sa svake obale je pričvršćeno za spašavateljev prsni pojas sa
sistemom za brzo otpuštanje.
2
Sistem V spuštanja.
Kod tehnike Y spuštanja za spašavateljev prsni pojas je zakačen samo jedno uže. Drugo uže sa suprotne
obale je ukopčano u prvo uže što omogućuje pomicanje spašavatelja po riječnom kanalu.
Sistem Y spuštanja.
Spašavatelja postavljenog u defanzivni položaj za plivanje održava se u struji pomoću užeta i prsnog pojasa
sa sistemom za brzo oslobađanje. Ovaj položaj omogućuje formiranje zračnog džepa ako voda poteče
preko glave i ramena spašavatelja.
Čak i uz formiranje ovog zračnog džepa i ‘V’ i ‘Y’ tehnika spuštanja su najučinkovitije u sporijoj vodi. U
protocima velike brzine i teškim uvjetima na vodi potreban je iskusan i odlično izvježban tim za manevriranje
spašavateljem u vodi.

Rukovanje žrtvom u vodi
Za informacije o medicinskim gledištima u brzoj vodi i poplavljenom okolišu vidi stranicu 81.
Za učinkovito rukovanje s unesrećenim u vodi, žrtvu trebamo dovesti do obale ili kontratoka. Iz tog
2
stabilnog položaja unesrećenog možemo staviti na nosila.
Komplikacije nastaju kada se sumnja na ozljedu kralježnice. Ako je žrtva okrenuta licem dolje u vodi
imperativ je hitno je okrenuti na leđa. Oslobađanje dišnog puta uvijek ima prednost nad ozljedom
kralježnice. Postoji nekoliko tehnika okretanja žrtve uz održavanje kralježnice stabilnom.
Istraživanja1 ukazuju da se ozljede kralježnice u vodenom okruženju ne događaju vrlo često (uključujući
bazene i plaže). Kako bilo, ne postoje značajne kliničke studije o rukovanju žrtvom s ozljedom kičmene
moždine u vodenom okruženju. Nije moguće dati prednost jednoj tehnici pred drugima. Postoje samo
neslužbeni izvještaji i mišljenja. Tretman pacijenta s ozljedom kičmene moždine je prvenstveno usredotočen
na ne činjenje dodatne štete.
Tehnika korištenja prsluka za plivanje

Ako žrtva nosi prsluka za plivanje, spašavatelj treba pažljivo pristupiti i prekrižiti ruke. Oba palca trebaju
biti usmjerena prema dolje. Glava unesrećenog treba biti stisnuta između spašavateljevih podlaktica. Kada
uhvati naramenice prsluka za plivanje spašavatelj okreće žrtvu licem gore tako da svoje ruke dovede u
položaj u kojem su paralelna jedna drugoj.
Tehnika korištenja prsluka za plivanje.
1 Watson RS, Cummings P, Quan L, et al. (2001) Cervical spine injuries among submersion victims (Ozljede vratne kralježnice kod
uronjene žrtve). J Trauma 51:658-662
Zahvat s ispruženim rukama
Zahvat s ispruženim rukama je ime koje je International Lifesaving Federation – ILSF (Međunarodna
spasilačka federacije) dao tehnici poznatoj i kao ‘’Head Splint’’ (‘’udlaga za glavu’’).
Spašavatelj pristupa i lagano podiže ruke unesrećenog gore s obje strane žrtvine glave. Ruke tada pritiska
prema glavi unesrećenog i tako stabilizira vratnu kralježnicu. Spašavatelj svoje palčeve postavlja na zatiljak
unesrećenog kako bi spriječio da glava klizne nazad. Žrtvu se tada može okrenuti licem gore.
2
Postavite svoje ruke na žrtvine, pritišćući žrtvine ruke prema glavi.
Lagano okrenite žrtvu na leđa i pritisnite je na svoja prsa održavajući siguran hvat na rukama žrtve. Ostanite nisko nad
vodom kako bi izbjegli podizanje žrtve.
Kada je žrtva okrenuta na leđa upotrebom prikladne tehnike, glavu i vrat treba kontinuirano držati i zatim
opremiti žrtvu imobilizacijskim ovratnikom i poleći je na nosila u sigurnoj zoni vode.
Kad transportiramo žrtvu na nosilima preko vode, ne smijemo je vezati za nosila da ne bi završila glavom
dolje ako se dogodi da nosila odu nizvodno.

Zaglavljivanje stopala i tijela
Žrtva s zarobljenim jednim dijelom tijela ili cijelim tijelom, držana na mjestu snagom vode i nesposobna da
oslobodi samu sebe, predstavlja vrlo tešku situaciju za spašavanje.
2
U ovakvom je spašavanju vrijeme ključan čimbenik. Žrtve sa zaglavljenim stopalom u brzoj vodi često će
biti u stanju držati glavu nad površinom vrlo kratko. Čak i ako je žrtva zarobljena s glavom iznad površine,
vrlo brzo će podleći zbog djelovanja hladne vode na uronjeno tijelo – sve ovo je dramatičnije ako ne nose
specijalnu opremu kao što su suha ili mokra odijela.
Postoje razni oblici zaglavljivanja, uključujući sljedeće:
• Zaglavljivanje stopala
• Zaglavljivanje tijela
• Cjedila
• Omatanje plovila
• Okomita zaglavljivanja kajaka i kanua
Prioriteti, kao i uvijek, su:
• Spašavatelj (ti)
• Tim
• Žrtva
Faze, kao i uvijek, su:
• Lociranje unesrećenog
• Pristup unesrećenom
• Stabiliziranje situacije
• Transport u sigurnost
Zbog vremenskog ograničenja kod ovakvih incidenata, spašavatelj možda dođe u iskušenje da se izloži
opasnosti kako bi riješio situaciju. Procjena opasnosti mora se obaviti prije pokušaja spašavanja. Zbog
hitnosti situacije i brojnih metoda za rješavanje problema, vođa tima mora preuzeti kontrolu i prenijeti plan
akcije svim članovima tima.
Prioritet je stabiliziranje situacije, što znači održavanje žrtvinih dišnih putova slobodnim kako bi ‘kupili’
vrijeme za spašavatelje.
Općenito je najmanje rizična metoda stabilizacije dostavljanje užeta za potporu unesrećenom. Ova tehnika
će najvjerojatnije biti učinkovita samo u relativno uskim kanalima. Vrlo je teško (ako ne i nemoguće) to
izvesti ako žrtva nije u stanju pomoći u postavljanju užeta pod svoje tijelo i ako se ne može držati za
njega. Kada je stabilizacijsko uže postavljeno možemo ga iskoristiti za slanje plutajućeg objekta ili motke
zaglavljenoj žrtvi. To može žrtvi osigurati dodatnu podršku.
2
Pomicanjem uzvodno spašavatelji na obali će smanjiti kut užeta i tako povećati silu povlačenja.
Neslužbeni dokazi ukazuju na to da je većina uspješnih spašavanja u slučajevima kada je zaglavljeno tijelo
ili stopalo, rezultat kontakt spašavanja. Drugim riječima, spašavatelj(i) ulazi u vodu, ostvaruje kontakt sa
žrtvom i podupire ju kako bi omogućio oslobađanje. To može biti tehnika visokog rizika jer spašavatelji
mogu biti izloženi istom riziku od zaglavljivanja. Razina rizika se potencijalno može smanjiti sljedećim
mjerama:
• Navezivanje spašavatelja korištenjem prsnog prsluka za brzo otpuštanje

• Timske tehnike hodanja u plitkoj vodi (kao što je klin)
• Motke, vesla, i slično, za osiguravanje oslonca spašavateljima
Prilaženje žrtvi s uzvodne strane je rizik za spašavatelja(e) kojima se može dogoditi da također zaglave.
Međutim, ta tehnika ima i prednosti jer će spašavatelj(i) stvoriti kontratok, što će smanjiti pritisak vode na
žrtvu. Prilaz s nizvodne strane je općenito sigurnija opcija za spašavatelja, ali napredovanje uzvodno prema
žrtvi može biti teško.
Ako prilaz žrtvi radi i kontakt nisu mogući, možemo upotrijebiti jednu od brojnih tehnika u kojima
koristimo uže. Te tehnike zahtijevaju dobro uvježban spasilački tim koji ih je sposoban brzo primijeniti,
a čak i tada uspjeh može biti ograničen. Često je teško pristupiti na obje obale ili je kanal preširok za
postavljanje inicijalnog stabilizacijskog užeta.
Postoje, međutim i brojne tehnike koje se mogu izvoditi s jedne obale:

• Bacamo plutajuće uže u struju uzvodno i iza žrtve. Kad uže prođe žrtvu i dopluta nizvodno od nje,
može biti vraćeno nazad na obalu. Za to možemo koristiti spašavatelja plivača osiguranog užetom,
bacanje otežanog užeta preko užeta u rijeci ili ga možemo zakačiti specijalno dizajniranim hvatačem
užeta kao što je Crossline System. Kada su oba kraja užeta na obali, možemo ih povući i tako
osigurati oslonac, te potencijalno osloboditi žrtvu.
2 • Dvije zapakirane torbice s užetom za bacanje mogu biti spojene trakom ili zamkom. Obje torbice
istovremeno bacamo preko žrtve, jednu s uzvodne, drugu s nizvodne strane. Uže tada možemo
povući i osigurati oslonac unesrećenom.
• Čisti kraj užeta jedne torbice s užetom vezujemo za petlju druge torbice. Spašavatelj s prvom
torbicom trči uzvodno, dopuštajući užetu da slobodno izlazi iz torbice. Spašavatelj s zapakiranom
torbicom, smješten nizvodno od žrtve, baca svoju upakiranu torbicu s užetom visoko iznad žrtve.
Sve gore navedene opcije će biti najuspješnije ako se primijene što je brže moguće i ako je žrtvina glava još
iznad površine i ako može pomoći u vlastitom spašavanju.
Spašavanje zaglavljene žrtve korištenjem metode s jedne obale.
U svim gore navedenim metodama jednostavno postavljamo uže oko unesrećenog. Nema omče.
Nekontroliranom, zateznom omčom unesrećenog preko užeta možemo opteretiti ogromnom silom i
dodatno ga ozlijediti. Kontroliranom omčom izbjegavamo taj problem, ali su komplicirane za postavljanje
i zahtijevaju dosta osoblja i opreme. Zatezne omče mogu biti vrlo korisne kada pokušavamo osloboditi
zaglavljeno tijelo pa nema brige oko dodatnih ozljeda.
Prsni pojas sa sistemom za brzo otpuštanje može biti vitalni alat kada radimo s zaglavljivanjima i za žrtvu i
za spašavatelja. Ako žrtva nosi prsluk za plivanje opremljen prsnim pojasom sa sistemom za brzo otpuštanje
i pupčanom vrpcom za vodu (kao što nose mnogi kajakaši na divljim vodama), to joj omogućuje da se
ukopčaju u vreću s užetom dobačenu s obale i tako osiguraju oslonac i eventualno se oslobode.
Spašavatelji mogu koristiti prsni pojas sa sistemom za brzo otpuštanje da postave ‘V’ ili ‘Y’ tehniku spuštanja
(vidi stranicu 139), kako bi spašavatelja spustili do žrtve uz kontrolu s obje obale. Kada spašavatelj zauzme
položaj uzvodno od žrtve stvara se kontratok koji može pomoći u oslobađanju žrtve.
2

Rad s užadima u spašavanju na vodi
Kako bih se uspješno nosili sa raznoraznim zadaćama koje nam zadaju spašavanja na vodi, ključno je da je
tehničar spašavatelj na brzim
2
vodama odgovarajuće obučen i iskusan u:
• Vezivanju uzlova
• Izradi sidrišta i sistema sidrišta
• Rukovanju užetom
• Sastavljanju sistema mehaničkih prednosti
Terminologija užeta
Živi kraj (poteg)
Petlja
Mrtvi kraj (stalac) Udvojak
Uzlovi
Postoji mnoštvo uzlova, međutim samo mali broj njih trebaju od tehničaru spašavatelju na brzim vodama.
Ti uzlovi moraju biti uvježbani tako dobro da ih možemo pouzdano i brzo zavezati i noću i pod vodom ako
zatreba.
Ako je višak užeta dovoljno dug nema potrebe za dodatnim osiguravajućim uzlovima. Po pravilu bih trebalo
ostaviti 15 cm viška užeta.
Uže gubi na nosivosti kada na njemu zavežemo uzao. To je zbog oštrog presavijanja užeta. Na mjestu
2
savijanja užeta, vanjska vlakna preuzimaju većinu opterećenja dok unutrašnja preuzimaju manje opterećenje.
Točan izračun gubitaka nosivosti ovisi o tome koliko oštro se uže presavija u uzlu, te varira ovisno o kojemu
uzlu je riječ. Uzao mora biti uredno složen, dobro zategnut i jednoliko opterećen. To će omogućiti da uzao
ima najveću moguću nosivost.
Opće pravilo je da uže gubi 1/3 svoje nosivosti kada na njemu imamo vezan bilo kakav uzao.
Detaljno istraživanje o relativnoj snazi uzlova u Velikoj Britaniji su proveli: Lyon Equipement of behalf of the
Health & Safety Executive.
Kopija njihovih testiranja je dostupna na:
www.hse.gov.uk/research/crr_pdf/2001/crr01364.pdf
Uzlove nakon upotrebe treba razvezati i tek onda uže spremiti. Uzlovi ostavljeni na užetu duži period mogu
‘’zapeći’’ pa ih je vrlo teško razvezati. Ako je uzao razvezan tek nakon dužeg vremenskog perioda, onda je
uže na mjestu gdje je uzao bio zavezan oslabljeno.
Internetska stranica www.animatedknots.com je izvrstan izvor informacija gdje se mogu pronaći postupci
vezivanja osnovnih uzlova slikani korak po korak.
Šestica s jednom niti

Ovaj uzao je jednostavno napraviti, a najčešće se koristi kao
osiguravajući uzao na kraju užeta (uzao stoper).
Šestica s dvije niti

Presavijanjem užeta u ruci oblikujemo udvojak, a zatim
vezujemo šesticu s dvije niti koja na mjestu udvojka sada
ima petlju. Lako ga je zavezati ali može biti težak za razvezati
nakon opterećenja užeta.
Osmica s jednom niti

Osmica s jednom niti je vrlo slična šestici s jednom niti samo
što ima jedan pregib više. Osmica s jednom niti ima lako
prepoznatljivu figuru. Obično se koristi na kraju užeta kao
osiguravajući uzao (uzao stoper).

Osmica s dvije niti
Presavijanjem užeta u ruci oblikujemo udvojak, a zatim
vezujemo osmicu s dvije niti koja na mjestu udvojka sada
ima petlju. Važno je da je ovaj uzao opterećen samo u
2
jednom smjeru.
Upletena osmica
Ovaj uzao omogućava da na kraju užeta napravimo petlju
oko nekog objekta kao što je stablo, kada ne možemo
napraviti osmicu s dvije niti. Nakon što smo napravili
osmicu s jednom niti, kraj užeta provlačimo oko objekta i
uplićemo ga u prethodno napravljenu osmicu s jednom niti
(vidi sliku) i dobivamo upletenu osmicu. Obično se koristi u
izradi sidrišta.
Leptir
Ovaj uzao na sredini užeta stvara petlju koja se može opteretiti u više smjerova. Također se može koristiti
za izoliranje oštećenog dijela užeta.
2
Započnimo sa omotavanjem užeta oko dlana tako da dobijemo tri
namota.
Uzmite namotaj najbliži palcu te ga prebacite u smjeru jagodica prstiju

preko preostala dva namota.
Zatim namotaj koji je sada najbliži palcu uzmite i prebacite u smjeru

jagodica prstiju preko preostala dva namota.
Provucite palac ispod namota te uhvatite zadnji namotaj (onaj koji je

tamo upravo prebačen). Zatim izvucite ruku.

2
Sasvim izvucite ruku. Kako bi uzao poprimio pravilan oblik, povucite
krajeve užeta u suprotnom smjeru.
Uredno složen leptir. Ovo je pozadina uzla pokazanog u prethodnoj

slici.
Kravatni uzao
Ovo je uzao koji koristimo za spajanje dvije slične trake ili dva kraja iste trake kako bi stvorili omču. Vrlo je
bitno da je uzao uredno složen kako bi imao maksimalnu snagu.
Kravatni uzao započinje s jednostavnom šesticom s jednom niti (vidi

gore). Obratite pozornost da je traka ravna, da se ne presavija i gužva
nigdje.
Polazeći od živog kraja prve trake(tamna), upletite drugu traku (svijetla)

u šesticu s jednom niti.
Pratite prvu traku cjelom dužinom kroz uzao šesticu s jednom
2
niti.
Kada ste završili uzao, lagano ga stegnite kako bih se pokazala forma.
Opterećeni kravatni uzao. Kada je uzao jako opterećen, može se desiti

ga je nemoguće razvezati.
Vrzni uzao
Može se koristiti za osiguravanje sredine užeta oko nekakvih
objekata kao što su karabiner ili vatrogasno crijevo. Pošto je
poznato da su skloni klizanju (curenju), ne bi ga se trebalo
vezati na kraju užeta.

Poluvrzni uzao
To je pokretni uzao koji se obično vezuje oko posebno
oblikovanog karabinera (HMS ili kruškasti oblik). Uže u uzlu
stvara trenje kretanjem oko karabinera i preko samog sebe.
2
Može se koristiti za kontroliranje kretanja tereta. Uzao će se
automatski prebaciti te uže možete popuštati ili povlačiti.
Blokiranje poluvrznog uzla
Napravite petlju na užetu.
Progurajte udvojak užeta kroz petlju kako bi formirali polu-uzao.
Provucite dovoljno udvojka kroz petlju kako bi imali dovoljno užeta za

zavezati osiguravajući uzao (šesticu) preko opterećenog dijela užeta.
Blokiran poluvrzni uzao.
Dvostruki križni uzao (zatezni)
Ovaj uzao se koristi za spajanje dva užeta istog promjera. Vrlo ga je teško razvezati nakon što ga opteretimo.
Obično ga se koristi kada od zamke pravimo omču za izradu prusika (pogledaj prusik uzao u daljnjem
tekstu).
Radi lakšeg uočavanja koristimo užad različite boje. Počnimo sa

postavljanjem dva kraja užeta paralelno. 2
S jednim užetom napravite petlju oko drugog.
Nastavite sa prebacivanjem užeta prema nazad. Na užetu se

treba formirati križ.
Provucite živi kraj užeta ispod križa kako bi formirali prvi križni
uzao.
Kada je ispravno uređen i zategnut, očiti križni oblik uzla se

lako iščitava.
Ponovi proces sa drugim užetom. Uoči razliku između - živi kraj

užeta se omotava u suprotnom smjeru.
Nastavi sa omatanjem užeta dok se još jedan križni oblik ne

formira.

Provucite živi kraj užeta ispod križanja. U ovome trenu je bitno da
su križevi na oba uzla na istoj strani. Vrlo česta greška je kada se
desi da oba križna uzla nisu jedan do drugog, potrebno je odvezati
jedan te zavezati ga u suprotnom smjeru.
2 Oba križna uzla ispravno zavezana.
Dvostruki križni zategnut i uredan. Uočite kompaktnost i

preglednost uzla.
Prusik
Izumili su ga alpinisti za uspone po fiksiranim užadima. Ovi uzlovi su vrlo korisni u situacijama spašavanja na
vodi-pogotovo u sastavljanju sistema mehaničkih prednosti. Prave se stvaranjem omče od 6-8 mm užeta ili
trake koje se omotavaju oko glavnog užeta. Kada se optereti, uzao se steže te „hvata“ glavno uže, a kada
ga rasteretimo, možemo ga klizno pomicati po glavnom užetu. Postoji više vrsta prusik uzlova za različite
upotrebe i sa različitim svojstvima. Dva prusik uzla koja se najčešće upotrebljavaju na vodi su:
Prusik s tri namota

Za ovaj se prusik koristi uže koje je otprilike upola tanje od glavnog užeta. Npr., za glavno uže promjera
11mm, koristimo uže za prusik promjera 6-8 mm. Ne možemo ga otpustiti kada je pod normalnim radnim
opterećenjem. Međutim, pod pretjeranim opterećenjem će proklizavati.
Kada počinjemo sa omatanjem prusika oko glavnog užeta,

pobrinimo se da je dvostruki križni uzao lagano pomaknut u jednu
stranu da se ne dogodi da završi u namotima prusika.
Omotajte prusik omču oko glavnog užeta te je provlačite kroz tu

istu omču kako bi stvorili opuštenu „omču stupicu“.
Opet provucite prusikovu omču okolo glavnog užeta, te je

provucite nazad kroz omču.
Provucite prusik omču okolo glavnog užeta i treći put kako bi ste
završili prusik s tri namota.
2
Prusik s tri namota u upotreb.:Primijetite da je opterećenje na
sredini uzla.
Modificirani prusik (kleimheist):

Ako se koristi traka onda je najbolje koristiti modificirani prusik. Kao i prusik uzao sa užetom i tri namota,
modificirani prusik je nemoguće popustiti pod normalnim opterećenjem, a klizi pod pretjeranim
opterećenjem.
Počnite s kraja omče od trake, tako da je nekoliko centimetara

omče slobodno od užeta.
Zamotajte traku oko užeta bar četiri puta.
Provucite ostatak trake kroz malu petlju koju smo ostavili na

početku. Smjer povlačenja je s lijeve na desnu stranu.

Sidrišta
Sposobnosti odabira pouzdanih sidrišnih točki i izrada sidrišnih sistema su ključne vještine za tehničara
spašavatelja na brzim vodama.
Dobar odabir sidrišta je rezultat iskustva i procjene koja se stječu sa vremenom. Vrlo pouzdane sidrišne
2 točke kao što su velike stijene ili stabla mogu biti dovoljne za pouzdano sidrište s jednom sidrišnom
točkom, čak i za najveće sile sa kojima se susrećemo u spasilačkim aktivnostima na vodi (npr., sidrište za
potopljeno vozilo). Međutim, vrlo često takva sidrišna točka nije dostupna, te moramo kombinirati više
sidrišnih točki kako bi napravili sidrišni sistem u kojem će opterećenje biti raspodijeljeno na više sidrišnih
točki.
Sidrišta s jednom sidrišnom točkom
Sidrište bez uzla

Ovo je jedan od najjednostavnijih sidrišnih sistema ali i jedan od
najraznovrsnijih. Uže se omata oko odgovarajućeg objekta (stablo,
stup.) i površinsko trenje zaustavlja curenje toga istog. Površina
predmeta (zbog trenja) oko kojega se uže namata određuje koliko
je namota užeta potrebno za dovoljno trenje.
Omotavati uže okolo predmeta prema gore, tako da su namoti

iznad zategnutog užeta, time se sprječava odmotavanje užeta.
Neka namoti budu zbijeni i uredno složeni.
Pošto na užetu nema uzla, uže nije izgubilo na svojoj nosivosti i

imamo čisti kraj užeta.
Ako želimo, možemo pomoću uzla i karabinera neopterećeni

kraj užeta ukopčati na opterećeno uže zbog dodatne sigurnosti.
Međutim, u ovom slučaju više nemamo čisto uže.
Basket hich
Ovdje zašivenu ili kravatnim uzlom spojenu
traku omatamo oko nekakvog objekta ili
provlačimo između dva predmeta. Tada se oba
kraja trake ukapčaju zajedno u karabiner kako
bi završili sidrište. Zašivene trake su bolje u
ovom slučaju, jer bilo koji uzao vezan na traci
može biti teško razvezati nakon što traka
podnese puno opterećenje.
Sidrište s jednom sidrišnom točkom i upletenim uzlom
Slično sidrište se može napraviti uplitanjem
osmice nakon što omotamo uže oko sidrišne
točke. Za ovo sidrište ne trebamo traku i
karabiner, a možemo ga koristiti u slučaju kada
viševojno sidrište s osiguranjem nije prikladno,
ali razvezivanje osmice može biti vrlo teško.
2
Omotaj tri, izvuci dva
Vrlo raznovrsno i korisno sidrište. Pravi se tako
što omotamo traku tri puta oko sidrišne točke,
te spojimo krajeve trake kravatnim uzlom. Zatim,
izvlačimo dva od tri namota, a treći namotaj na
kojemu je uzao izoliramo. Namotaj na kojem
je uzao zateže omču oko sidrišne točke. Dva
izvučena namota spajamo sa sistemom užeta
pomoću karabinera.
Prednosti ovog sistema su:
• Uzao je izoliran od punog opterećenja, stoga ga je lako razvezati nakon upotrebe.

• Sidrišna točka je napravljena od višestrukih namota trake koji povećavaju njenu snagu - pod
pretpostavkom da je objekt oko kojeg omotavamo traku dovoljne veličine i nosivosti.
Sidrišni sistemi s više sidrišnih točki

Sile sa kojima se susrećemo u spašavanjima na vodama mogu djelovati u raznim smjerovima, zbog
konstantnog kretanja vode. U visinskim spašavanjima, sila je proizvod gravitacije i zadana je u jednom
fiksnom smjeru.
Ovisno kako je sistem sa višestrukim sidrišnim točkama sastavljen, možemo dobiti razne varijante. Možemo
napraviti sidrište koje raspoređuje silu na sidrišne točke iako se smjer opterećenja mijenja (samopodesivo
sidrište) ili sidrište koje raspoređuje opterećenje na sidrišne točke samo u zadanom smjeru (sidrište s
nepromjenjivim smjerom).
Samopodesiva sidrišta
• Raspoređuje silu na sidrišne točke, kako se smjer opterećenja mijenja.
• Ako jedna sidrišna točka u sistemu popusti, ostale točke će preuzeti udar opterećenja.
• Idealno za korištenje na vodi gdje je za očekivati promjenu smjera opterećenja, npr., u slučaju
izvlačenja zaglavljenog plovila.

2
Samopodesivo sidrište sa dvije sidrišne točke i trakom.
Kada za sidrišne točke upotrebljavamo ‘’D’’ prstene na čamcu na napuhivanje, iznimno je važno napraviti
samopodesivo sidrište jer su prsteni samo nalijepljeni na čamac. Korištenjem samopodesivog sidrišta,
raspodijelit ćemo opterećenje na više prstena i uz to imati osiguranje u slučaju kolapsa jednog od prstena.
Jedan od najlakših sistema je „Brodsko samopodesivo sidrište s tri sidrišne točke“.
Brodsko samopodesivo sidrište s tri sidrišne točke.
Nepromjenjiva (fiksna) sidrišta
• Podešeno samo za jedan smjer opterećenja.
• U slučaju puknuća jedne sidrišne točke, ostale preuzimaju opterećenje bez udara.
• U slučaju pomicanja smjera opterećenja sav teret preuzima samo jedna točka, a ostale ništa.
2
• Uglavnom se ne koristi u aplikacijama na vodi nego u visinskim okomitim spašavanjima gdje
gravitacija određuje smjer opterećenja.
sidrišne točke
teret

Interni kutovi (kutovi između krakova dvije sidrišne
točke)
Kad god se opterećenje dijeli između dvije ili više sidrišnih točaka, točno opterećenje na svakoj sidrišnom
kraku će ovisiti o internom kutu u točki spajanja krakova.
2 Ako se opterećenje dijeli između dvije sidrišne točke koje su jedna uz drugu, tako da su krakovi sidrišnog
sistema praktički paralelni, svaka sidrišna točka će biti opterećena s pola ukupne sile tereta.
U slučaju da su sidrišne točke više razmaknute jedna od druge, interni kut se povećava i sa time i
opterećenje na svaku sidrišnu točku raste.
U slučaju internog kuta od 90°, raspodjela sila je sljedeća: svaka sidrišna točka trpi silu od 70% tereta.
U slučaju internog kuta od 120°, svaka sidrišna točka preuzima silu jednaku punom opterećenju.
U slučaju internog kuta većeg od 120°, opterećenje na sidrišne točke se naglo povećava i nadmašuje
cjelokupnu silu tereta. Npr., u slučaju internog kuta od 160°, svaka sidrišna točka će biti opterećena sa tri
puta ukupnom težinom tereta.
Pošto želimo smanjiti opterećenje na sidrišne točke u sistemu, moramo zadržati interne kutove što manje
moguće ali svakako manje od 90°. Možemo se poslužiti sa ispruženim palcem i raširenim dlanom kako bi si
stvorili pomagalo za procjenu kuta od 90°.
Korištenje ruke za mjerenje internog kuta u sidrišnom sistemu.
Sistemi mehaničke prednosti
Mehanička prednost (MP) može pomoći spašavatelju da pomakne veliki teret, te se na taj način suprotstavi
velikoj sili. Spašavatelji će mehaničku prednost obično koristiti kod zatezanja užeta, stabilizacije objekata i
2
povlačenja tereta.
Energija se ne može stvoriti iz ničega, pa mehaničkom prednošću mičemo veliki teret na malu udaljenost,
pomicanjem malog tereta na veću udaljenost.
Ukoliko se 3 KN tereta želi podignuti jedan metar, može se postaviti sistem mehaničke prednosti 3:1 (Sv.
Bernard). Teret će se tada pomaknuti ukoliko se na njega primjeni sila od 1 KN. Međutim, biti će potrebno
povući tri metra užeta kroz sistem MP kako bi se teret pomaknuo jedan metar.
Sistem mehaničke prednosti može se ostvariti korištenjem mnogih metoda i načina, npr. polugom. U
spašavanju užetom i spašavanju iz vode, sistem mehaničke prednosti obično se izrađuje upotrebom užeta i
kolotura.
Moguće je izraditi širok spektar sistema mehaničke prednosti, koji, ovisi o razmještaju kolotura. Možemo ih
podijeliti u tri kategorije:
• Jednostavni sistemi mehaničke prednosti

• Spojeni (sastavljeni) sistemi mehaničke prednosti
• Složeni (kompleksni) sistemi mehaničke prednosti
Tehničar spašavatelj na brzoj vodi mora znati nekoliko jednostavnih metoda izrade sistema mehaničke
prednosti koje je lako upamtiti. Ukoliko izrađeni sistem ne funkcionira u praktičnoj primjeni, to je često
zbog krivog smjera povlačenja što kao rezultat ima nedovoljnu iskoristivost mehaničke prednosti.
U primjeni na brzoj vodi vodu treba ‘’pročitati’’ i iskoristiti ju, gdje god je moguće, da nam pomogne
umjesto da ometa operaciju. Idealan kut povlačenja mora biti identificiran prije postavljanja bilo kojeg
sistema.

Osnovni sistemi mehaničke prednosti
Metoda potega rukama
2
Ovdje se ne radi o stvarnom sistemu mehaničke prednosti jer se sila potega povećava dodavanjem većeg
broja ljudi. Navedeni način najčešće može biti najjednostavnija, najbrža i najučinkovitija solucija ukoliko je
dostupan dovoljan broj ljudi.
teret
Vektorsko povlačenje (živi devijator)

Nakon što je uže zategnuto i osigurano, možemo primijeniti silu pod pravim kutom na uže i tako stvoriti
mehaničku prednost. Nakon što je vektorsko povlačenje primijenjeno doći će do redukcije kuta na glavnom
užetu što umnožava silu. Stoga se učinkovitost vektorskog povlačenja u stvaranju mehaničke prednosti brzo
smanjuje.
3:1 Jednostavni sistem mehaničke prednosti (Sv. Bernard)
Ovaj sistem je lako postaviti i jedan je od najčešće korištenih osnovnih sistema mehaničke prednosti.
Ovaj sistem može biti postavljen direktno na opterećeno uže (unutrašnji sistem MP) ili se za njegovu izradu
može koristiti drugo uže pričvršćeno na opterećeno uže (vanjski sistem MP).
Jednostavni 3:1 sistem mehaničke prednosti (unutrašnji).
Jednostavni 3:1 sistem mehaničke prednosti (vanjski). Napomena, ovi dijagrami su rašireni zbog jasnoće. Idealni položaj
užeta za potezanje je što bliže opterećenom užetu.

T metoda – izračunavanje mehaničke prednosti
Može biti teško naučiti izračunavati koliko se mehaničke prednosti stvori u sistemu. Jedan od najlakših
i najpraktičnijih načina za to je T-metoda koja je primjenjiva bez obzira da li je koristimo za jednostavni,
spojeni (sastavljeni) ili kompleksni sistem mehaničke prednosti.
2 Glavni princip ove metode je da sve mora biti u ravnoteži.
Izračunavanje mehaničke prednosti u sistemu uvijek započinje sa strane tima za povlačenje. Tim za
povlačenje uvijek vuče silom jedne jedince. Uže tada putuje kroz koloturu s opterećenjem jedne jedinice.
Tada jedna jedinica sile na užetu ulazi u koloturu i također jedna jedinica napušta koloturu. Ove jedinice
moraju biti u ravnoteži s dvije jedince koje se nalaze na drugoj strani koloture, i svemu ostalom zakačenom
na nju, npr. karabiner.
Ako se ovaj princip primjeni na sistem s dijagrama ispod i pretpostavi da je nominalna snaga potezanja jedna
jedinica, silu se može pratiti kroz sistem.
1 + 2 = 3:1
TERET
1 1
(1 + 1 = 2)
1
POTEG
3:1 sistem objašnjen korištenjem T-metode.
Na užetu koje ulazi u pokretnu koloturu je jedna jedinice sile povlačenja. Sila ostaje u užetu i nakon što
izađe iz pokretne koloture. To u koloturi stvara silu dvije jedinice koja se preko karabinera prenosi na
spravu za penjanje (hvatač užeta). Jedna jedinica sile nastavlja užetom kroz ID. Jedna jedinica u užetu se
dodaje dvjema jedinicama sile u spravici (shunt) što nam daje zbroj od tri jedinice koje primjenjuju na teret.
Prema tome, mehanička prednost ovog sistema je 3:1.
T-metoda se može koristiti kako bi se izračunale idealne mehaničke prednosti bilo kojeg sistema. Nijedan
sistem mehaničke prednosti nikad ne funkcionira tako dobro.
T-metoda ne uzima u obzir vanjske faktore koji smanjuju učinkovitost sistema, kao što su:
• Trenje
• Zagrijavanje
• Rastezanje užeta
• Skliskost, i mnogo drugih stvari
Tehnike spašavanja uz pomoć užeta
Prelazak uz pomoć užeta

Možda će biti potrebno prebaciti uže s jedne strane kanala na drugu kako bi se mogli provesti neki oblici
spašavanja uz pomoć užeta, te kako bi se omogućilo timovima da prijeđu kanal. Ovo je često najteži dio
cijele akcije spašavanja. Kako bi se uštedjelo na vremenu, spomenuto treba biti jedan od prvih zadataka jer
oduzima dosta vremena. Isto tako, uže koje je prebačeno preko kanala skida se među zadnjim stvarima.
2
Mnogo bi se vremena izgubilo kad bi uže ponovno trebali prebacivati.
Načini prebacivanja užeta:
• Pomoću mosta
• Bacanjem
• Hodanjem kroz vodu
• Pomoću plovila
• Plivanjem
• Pomoću bacača užeta
• Katapultima, lukovima i puškama
Možda će biti potrebno najprije prebaciti uže manjeg promjera kako bi se olakšao prijenos debljeg užeta na
drugu stranu.
Isto tako, treba imati na umu da iako se uže može uspješno prebaciti preko široke vodene površine, može
biti nepraktično za rad na toliku udaljenost, jer će zatezanje ili ugrađivanje užeta u sistem biti vrlo teško.
Iako su spomenute tehnike prebacivanja užeta u teoriji dosta jasne, sve one moraju biti uvježbane od strane
svakog člana tima.
Kada se uže prebacuje preko kanala plivajući ili uz pomoć plovila, ono početno mora biti plutajuće uže.
Jednom kad je jedno takvo prebačeno, njime preko kanala možemo povući bilo koje neplutajuće uže koje
treba razapeti iznad kanala.
Zategnuta dijagonala (prečnica)

Sistem zategnute dijagonale koristi se za:
• Prelazak rijeka, kanala i poplavljenih ulica

• Pristup objektima u sredini kanala, uključujući vozila u vodi
• Evakuaciju iz zaglavljenih čamaca na obalu
• Pristupanje zaglavljenoj žrtvi
U ovoj se tehnici koristi uže zategnuto pod kutom na vektor (smjer) struje. Oprema i ljudi koji su
prikopčani na uže idu niz uže i preko kanala, uz pomoć snage vode.
Za sigurnost je ključno da se nizvodni kraj užeta može osloboditi pod opterećenjem i da je uže čisto. U
slučaju da netko ima probleme na užetu, nizvodni kraj se može lako otpustiti. Struja će ugrožene osobe
odnijeti nizvodno od užeta gdje će ih spasiti spašavatelji koji su postavljeni kao nizvodno osiguranje.
Postoji više metoda kojima možemo postići da se nizvodni kraj užeta može otpustiti pod opterećenjem i da
je kraj konopa čist, kao što su:
• Kontrola užeta tijelom

• Sidrište bez uzla

Glavna smjernica je da uže treba biti postavljeno pod što manjim kutom na vektor struje. To minimalizira
silu na uže kad ljudi klize niz njega. Preporučljivo je da taj kut bude maksimalno 45° na vektor struje. Pod
ovim kutom, sistem i dalje funkcionira, ali ako je u pitanju bilo koji veći kut od navedenog, postoji rizik da za
vrijeme prelaska uže formira oblik V u kojem ljudi mogu zaglaviti.
U slučaju sporijeg protoka vode, moguće je da nizvodni kraj užeta drži jedan ili više članova tima. To je
2 korisno za brzo postavljanje i osigurava idealan kut i položaj dijagonale. Za metodu u kojoj nizvodni kraj
užeta držimo rukama ključno je ispravno postavljanje kuta kako bi se osiguralo da je opterećenje na
nizvodnom osoblju relativno malo.
< 45°
Rukama držana dijagonala.
Ako će sistem biti opterećen većom silom, potrebno je nategnuti uže pomoću sistema mehaničke prednosti.
Postavljanje sistema mehaničke prednosti na uzvodni kraj užeta je način na koji najlakše možemo zategnuti
sistem i istovremeno osigurati da je nizvodni kraj užeta čist i da se može otpustiti pod opterećenjem.
Zategnuta dijagonala, pokazuje sidrište bez uzla nizvodno i sistem za zatezanje uzvodno.
Kada upotrebljavaju ovaj sistem, spašavatelji se mogu ukopčati na zategnuto uže uz pomoć pupčane vrpce
za vodu koja je pričvršćena na prsni pojas s brzim otpuštanjem, ili mogu koristiti kratku traku koja je
spojena na zategnuto uže s karabinerom. Kako bi se izbjeglo zaglavljivanje, to ne smije biti omča, niti traka
na sebi smije imati omče dovoljno velike da se u njih može zaglaviti ruka. Mali čvorovi za blokiranje vezani
na traku omogućuju korisnicima hvatište.
Dodavanje bočnog užeta omogućuje kontroloru užeta na obali da spašavatelja koji je u vodi drži na mjestu
koje će mu omogućiti učinkovito spašavanje, te vraćanje opreme nazad uzvodno.
Zategnuta dijagonala, koristi se povratno uže za transport ljudi umjesto pupčane vrpce za vodu.

Operacije sa navezanim čamcem
Za osnovne informacije o ovoj tehnici pogledaj stanicu 125.
Inicijalna faza u postavljanju ovog sistema zahtjeva od tima da prebaci spašavatelja i uže na drugu obalu. Dok
2
se to provodi, čamac mora biti pripremljen za ovaj zadatak, za primjer, na sidrišnim točkama treba postaviti
odgovarajući sidrišni sistem za distribuciju tereta (pogledaj stranicu 157).
Princip navezivanja čamca na dvije točke je fundamentalno isti princip kao i princip njihala (pogledaj stranicu
121) osim što je na sistemu užeta čamac a ne osoba. Sistem s navezanim plovilom može biti korišten za
prijevoz potrebnog ljudstva i opreme preko kanala.
Za uspjeh operacije je ključno da obalne točke osiguravanja ostanu pokretne. To je jedini način da se zadrži
učinkovita kontrola čamca. Da bi se zadržala mobilnost, teren oko operativnog područja treba biti dosta
otvoren tako da osobe koje rukuju užetima nisu ograničene.
Ako je potrebna bolja kontrola čamca, dodatna užeta mogu biti pričvršćena na nizvodne kutove čamca,
čime dobivamo sistem čamca navezanog na četiri točke.
Jednom kada je zadatak obavljen, prazan čamac može biti poslan na dalju obalu gdje ga se može natovariti
ljudstvom i opremom (ovisno o kapacitetu čamca) i jednim užetom povući natrag na drugu obalu (tehnikom
njihala).
Upravljanjem čamcem na vesla
U spašavanju na vodi, čamac može biti jedan od najkorisnijih alata koji na raspolaganju mogu imati
spašavatelji na brzoj vodi. Međutim, krivo plovilo korišteno u krivoj okolini, ili čak i pravo plovilo s
2
neiskusnom posadom, može dovesti tim koji izvodi spašavanje u opasnost, ili u potrebu da ih se spašava.
Važno je da svaki tim spašavatelja izabere plovilo koje je prenosivo, pouzdano i prikladno za tip okoliša u
kojem će biti korišteno. Timovi koji će u budućnosti koristiti plovila na motorni pogon bi, nakon obuke za
tehničara spašavatelja na brzim vodama, trebali proći tečaj za operatora čamca za spašavanje na brzoj vodi.
Za posadu je tada vrlo važno da adekvatno vježba s odabranim plovilom kako bi razvili iskustvo i dobru
procjenu. Samo kada je ostvareno sve od gore navedenog, plovilo će biti vrijedan dodatak timu. Bez gore
navedenog plovilo će u najbolju ruku biti smetnja, a najgoru objekt koji će potencijalno ugroziti živote. Za
više informacija o tipu plovila, vidite stranicu 75.
Veslanje čamcem
Tradicionalna metoda veslanja u raftu (splavu) za divlju vodu je ona sa iskusnim vodičem i posadom
obično sastavljenom od najmanje četiri manje iskusne osobe. Vodič će izdati zapovijed i njegova odluka
će biti zadnja, zapovijedi kao što su svi naprijed, svi natrag i lijevi okret, desni okret, će biti korištene za
manevriranje čamcem nizvodno.
Tim za spašavanje će najčešće koristiti čamac R2 ili R4 što u biti znači da će u čamcu biti samo 2 ili 4 veslača.
U ovom scenariju posada mora surađivati i donositi odluke kao grupa. Ako je jedan član posade iskusniji od
drugih tada on još uvijek može donositi neke odluke vezane uz odabir linije prolaza, i izvikivati zapovijedi.
Međutim ako su svi veslači u timu iskusni i znaju cilj, oni će ga nastojati ostvariti zajedničkim veslanjem.
Rukovanje čamcem u brzoj vodi

Razumijevanje hidrologije je vrlo bitno ako mislite kontrolirati čamac u brzoj vodi. Učenje čitanja rijeke
je ključno za učinkovito upravljanje čamcem. Voda stvara univerzalne pojave kao što su valovi, role i
kontratokovi bilo da teče kroz prirodno korito rijeke ili niz poplavljenu gradsku ulicu. Iste su i vještine
rukovanja čamcem koje su potrebne za izvršavanje uspješnog spašavanja.
Hidrologija vode po kojoj će čamac ploviti će imati ogroman utjecaj na buduću putanju čamca. Vrlo je
važno to uzeti u obzir kada se planira sljedeći potez.
Istina je da se mnogo stvari u životu naposljetku svede na brzinu i kut, a za upravljanje čamcem na brzoj vodi
to je duplo naglašeno. Još jedan element koji se definitivno mora dodati je rubljenje čamcem. Učinkovita i
izbalansirana upotreba sva tri elementa omogućuje sigurnu i učinkovitu plovidbu divljom vodom.
Brzina
To se može odnositi na brzinu vode i na brzinu čamca i još važnije, na razliku između to dvoje (brzina u
odnosu na vodu nasuprot brzine u odnosu na tlo). Na primjer, kada radite traverzu preko rijeke čamac ima
vrlo malu brzinu (ako uopće ima) u odnosu na tlo, ali može imati značajnu brzinu u odnosu na vodu.
Drugi primjer je brzina potrebna da se prođe kroz rolu. Ako je čamac prespor, ostat će u roli i vjerojatno
se prevrnuti. Potrebno je više brzine da se probije moćna recirkulacija role. Ako posada čamca želi održati
kontrolu nad čamcem, mora se kretati ili brže ili sporije od vode (da održi kontrolu smjera). U suprotnom
čamac će jednostavno plutati niz struju kontroliran vodom.

Kut
Kut čamca u odnosu na smjer (vektor) struje određuje u kojem pravcu čamac ide ili će ići. Za primjer ćemo
opet uzeti traverzu, što je kut čamca u odnosu na smjer struje manji, to će traverza biti sporija ili bolje
kontrolirana.
2 Rubljenje čamcem
U okolišu brze vode, pravilna primjena prebacivanja težine (rubljenje čamcem) može značiti razliku
između uspješne traverze i prevrtanja. Stavljajući težinu posade na nizvodnu stranu čamca (rubljenje), dno
čamca je više izloženo struji. To za posljedicu daje dvije prednosti, povećava brzinu traverze i sprječava da
voda preplavi uzvodnu stranu čamca što može rezultirati prevrtanjem. Ako je težina u čamcu nepravilno
raspoređena, s previše težine na pramcu, postoji veća mogućnost da voda preplavi čamac. To će također
otežati i upravljanje čamcem zbog učinka vode na pramac.
Kako se može vidjeti iz gornja tri primjera traverze, sva tri elementa (brzina, kut i rubljenje) se tečno
kombiniraju kako bi se izvela uspješna traverza. Upravo ta besprijekorna integracija tehnika je ono što čini
svako uspješno spašavanje na brzoj vodi.
Traverza
To je bez sumnje jedna od najvažnijih vještina koju treba savladati za veslanje bilo kojom formom pokretne
vode. Najjednostavnije rečeno, to je metoda kretanja preko struje bez kretanja nizvodno.
Čamac može biti usmjeren ili uzvodno ili nizvodno, iako više snage može biti primijenjeno veslanjem
naprijed i manja je šansa da voda preplavi pramac nego krmu (ovisno o plovilu koje se koristi). Kako je prije
spomenuto brzina vode diktira koliko snage mora biti primijenjeno za održavanje traverze, a kormilar i
posada moraju konstantno prilagođavati kut i rubljenje kako bi osigurali da se čamac kontrolirano kreće
preko riječne struje i da ga voda ne preplavi.
Traverza naprijed preko riječne struje.
Zamislite unesrećenog koji je pokušao preći preko poplavljene ceste, njegov auto je sada preplavljen i
unesrećeni sjedi na krovu svoga automobila i čeka spašavanje.
Jedna od najjednostavnijih i najbržih metoda spašavanja je da se sa čamcem krene iz kontratoka u razini

automobila primjenjivanjem ispravnih razina snage ili brzine. Posada mora konstantno prilagođavati rubljenje
plovila i ispravljati kut čamca. Tako se čamac može kretati preko struje do automobila održavajući svoj
položaj u struji, a kada dođe do automobila unesrećeni može ući u čamac. Nakon toga čamac zauzima
suprotan kut od prijašnjeg i vraća se u kontratok iz kojeg je krenuo.
2
Probijanje iz struje i probijanje u struju
Ovo su izrazi koji se koriste za ulazak u struju (probijanje u struju) i izlazak iz struje (probijanje iz struje).
Tu nema univerzalne ispravne tehnike, neophodna je tečna kombinacija brzine, kuta i prebacivanja težine.
Dinamično probijanje iz struje

Za dinamično probijanje iz struje važno je poznavati vodu i individualne kontratokove jer brzina kojom
se ulazi u kontratok zna biti velika. Ako u kontratoku postoje potopljene stijene ili krhotine, tada će u
najboljem slučaju stići veliki račun za popravak čamca. Najčešće morate izabrati kontratok dok se krećete
nizvodno po struji, nakon toga trebate ubrzati prema vrhu kontratoka s čamcem pod kutom od oko 45
stupnjeva.
Dok čamac prelazi liniju kontratoka posada mora prebaciti svoju težinu na unutarnju stranu okreta. To
omogućava čamcu da ublaži okret u kontratoku i sprječava prelijevanje vode preko nizvodne komore i
potencijalno prevrtanje čamca. Odmah nakon što se čamac nađe u kontratoku posada se mora što prije
vratiti na originalne položaje u čamcu. Ulaženje pramca u spori tok kontratoka pomaže u brzom okretanju
čamca, ali i radi od toga dinamični manevar, koji uvelike ovisi o suradnji i pravovremenoj reakciji posade.
Vježba i poznavanje lokalnih područja ovo čine vrlo učinkovitim manevrom.
Dinamično probijanje iz struje

Traverza iz struje
Ovo je bolje kontrolirana metoda probijanja iz struje koja može biti postignuta okretanjem pramca uzvodno
dovoljno prije kontratoka, dok se putuje niz rijeku, te tada održavanjem uzvodnog kuta traverze. Snaga
može biti regulirana za prelaženje rijeke ili kontrolirano kretanje nizvodno do kontratoka u koji se
2
namjerava ući. Ova metoda ne uključuje velike pokrete posade ili težine, te postoji puno manje šanse za
potapanje komore i prevrtanje čamca pri prelasku linije kontratoka.
Traverza za izlaz iz struje u kontratok.
Dinamično probijanje u struju

Dinamična metoda napuštanja kontratoka ili probijanja u glavnu struju kreće od dna kontratoka te ubrzava
uzvodno. Prelazi liniju kontratoka pod kutom od oko 45 stupnjeva, sa posadom pozicioniranom na
nizvodnoj strani da se osigura pravilno rubljenje u struju. Ispravnom primjenom snage, kako pramac ulazi
u tok i počinje se okretati nizvodno, čamac radi okret i može nastaviti nizvodno bez da se potopi uzvodna
komora čamca, izbjegavajući tako rizik od preplavljivanja ili čak prevrtanja čamca.
Traverza u struju
Druga metoda je održavanja stabilnog kuta traverze dok se napušta kontratok. Jednom kada se čamac
nađe u glavnoj struji snaga zaveslaja može biti smanjena dok se čamac ne počne kretati nizvodno istom
brzinom kao riječna struja, a tada se može započeti s okretanjem pramca nizvodno. Ovo funkcionira dobro
ako postoji dovoljno mjesta i vremena ili ako nije moguće početi okret čamca pri izlasku iz kontratoka. Tu
također postoji manja šansa za potapanje uzvodne komore ili boka čamca.
Uklapanje u struju
Treća metoda je uklapanje u glavni tok iz dna kontratoka. Ovdje je linija kontratoka slabija i stoga je malo
vjerojatno da će imati utjecaja na balans čamca. Koju god metodu koristili, važna je zapamtiti da se voda u
kontratoku kreće uzvodno. Kada se radi traverza preko rijeke, u trenutku kada je linija kontratoka prijeđena,
voda iznenada putuje u smjeru suprotnom od glavne struje. Ako brzina nije oprezno kontrolirana, čamac se
može početi kretati uzvodno znatnom brzinom, pa obično dolazi do manjih ili većih oštećenja kada čamac
udari o objekt na vrhu kontratoka.
Razumijevanje hidrologije
Esencijalna vještina koju treba naučiti i razviti je čitanje bilo koje sekcije vode u pokretu iz čamca ili sa
obale. Dobro je promatrati sekcije vode i toka i planirati sigurnu rutu kroz bilo kakve prepreke. Izviđanje je
vrlo važno ako je voda nepoznata ili je lokalna rijeka neprepoznatljiva zbog poplave.
Pet minuta potrošenih izviđanjem sekcije riječnog toka, može uštedjeti sate provedene u kasnijim
pokušajima da oslobodite omotani čamac. Dobro je imati opći pogled na dionicu riječnog toka ispred sebe i
odlučiti da li je spust izvediv ili ne.
2
I ako nije, da li je moguće prenijeti čamac okolo?
Ako je odlučeno da se ide u spust sekcijom, korisno je imati sliku o tome gdje čamac treba biti u određenim
točkama dionice. Jedna metoda je odšetati nizvodno kako bi dobili opću sliku, a nakon toga napraviti
detaljniju inspekciju na povratku prema čamcu. Na ovaj način dionica može biti podijeljena u manje sekcije,
te se može zamisliti gdje čamac mora biti u bilo kojem trenutku i koje su moguće opasnosti ako nešto pođe
krivo. Ne postoji jedan ispravan način. Prosudba potrebna da se donese odluka može li se neka dionica
sigurno proći ili ne može se razviti s vremenom.
Tehnika izviđanja iz čamca se zove skakanje iz kontratoka u kontratok i može biti ekstremno učinkovita, te
uključuje kretanje od kontratoka do kontratoka, ali samo ako su u vidokrugu. Dobra je praksa osigurati da
se vide još dva čista kontratoka prije nego što se napusti kontratok u kojem se nalazimo. Korištenjem ove
metode, može se vidjeti voda između kontratokova i isplanirati linija prolaza. Stajanje u čamcu omogućuje
bolji pogled. Kada se nalazite u sljedećem kontatoku tražite onaj koji dolazi nakon toga, i krenite dalje samo
onda ako se sljedeći kontratok vidi. Ako sekcija kojom se prolazi nestaje iza zavoja ili preko pada mora se
krenuti u izviđanje sa obale.
Inercija i proklizavanje
Inercija i proklizavanje mogu se koristiti kao prednost na svim tekućim vodama. Na to se može gledati
kao na korištenje toka vode i riječnih pojava za pomoć pri plovidbi. U čamcima sa veslima, ovo je vrlo
važno: koliko god da je posada jaka, rijeka je uvijek jača i nikad se ne umara. U čamcima na motorni pogon
lako je zanemariti inerciju i proklizavanje zato što imate motor da vas izvuče iz nevolje. Da se razvije u
kompetentnog i sigurnog rukovatelja čamcem, naročito čamcem s veslima, spašavatelj mora naučiti
‘’osjetiti’’ što se događa s plovilom pod njegovim nogama.
Valovi mogu biti korišteni za prelazak preko vode ili korigiranje položaja plovila u brzaku. Čak i stijene
mogu biti iskorištene za ubrzanje okreta ako se kontakt uspostavi u pravo vrijeme i s pravim dijelom čamca.
Pravovremene reakcije i planiranje unaprijed su vrlo važni za čamce s veslima. Znanje o tome koliko je voda
jaka, kamo struja nastoji ići i kako iskoristiti tu silu za pomoć, mora postati spašavateljeva druga priroda.
Prevrtanja, ili kada stvari pođu po zlu

Prevrtanja ne trebaju biti katastrofa ako se s njima ispravno nosi. Iako puno toga ovisi o dionici vode na
kojoj ste se prevrnuli, koliko je duboko, što je neposredno nizvodno, i koliko je posade u čamcu.
Ozbiljnost prevrtanja diktira priroda sekcije vode na kojoj ste se prevrnuli. Prevrtanje i postupak vraćanja
čamca u ispravan položaj mogu biti jako teški i opasni u plitkim, kontinuiranim brzacima. Prevrtanje na
jezeru nakon pada (slapa) gdje se teški brzaci nastavljaju dugim sekcijama mirne vode, daju posadi vrijeme za
ispravljanje čamca i sakupljanje posade i opreme.

Ispravno rukovanje prevrnutim čamcem ovisi o članovima posade koji moraju ostati mirni i raditi učinkovito
i timski. Kada se čamac prevrne, prioritet je prebrojiti članove posade kako bi se uvjerili da su svi sigurni.
Posada treba ostati blizu čamca tako da mogu asistirati kod ispravljanja čamca. Zaduženi član tima (obično
kormilar) treba se popeti na prevrnuti čamac. Kako će ovo izvesti ovisi o tipu prevrnutog čamca koji se
koristi.
2 Na raft za brzu vodu moguće se popeti korištenjem drenažnih rupa u dnu za hvatišta, ali ako ovo nije
moguće može se koristiti linija za prevrtanje (flip line) ili komad užeta. Koristimo karabiner da jedan kraj
ukopčamo na bok čamca kroz sigurnosno uže, ručku za nošenje ili kroz D prsten. Drugi kraj linije za
prevrtanje možemo pričvrstiti na veslo ili nešto što ima težinu i zatim prebaciti preko prevrnutog čamca.
Kada liniju prebacimo preko čamca idemo na suprotnu stranu čamca koristeći se najbržom metodom.
Kada ste na prevrnutom čamcu, ako je linija za prevrtanje već ukopčana, može se odmah iskoristiti za
prevrtanje čamca na pravu stranu. Za ovo treba malo prakse. Najlakša metoda uključuje to da noge držimo
ravno i da se nagnemo nazad preko ruba čamca. Ako je izvedena ispravno, imat ćete osjećaj da će čamac
sletjeti direktno na vas. Ne požurujte ovu fazu jer se može dogoditi da čamac ne završi prevrtanje do kraja.
Prevrtanje čamca na vesla.
Osim ako nije korišten raft za divlju vodu, treba razmotriti gdje je najbolje mjesto za penjanje na prevrnuti
čamac. Na spasilački čamac na napuhivanje bez motora obično je najlakše popeti se na krmi preko poprečne
pregrade jer je tu najniži.
Jednom kada je čamac na pravoj strani i sva posada u njemu, dobra je ideja otići do obale ili sigurnog
kontratoka radi pregrupiranja i sortiranja opreme.
Specijalizirano razmatranje o ispravljanu prevrnutog motornog čamca obrađeno je u Rescue 3 tečaju za

operatora čamca za spašavanje na brzoj vodi.
Omatanje čamca
Omatanje se događa kada voda vrši pritisak na čamac i tako ga drži na prepreci. Takva prepreka može biti
kamen, stablo ili stup mosta. Odabir linije prolaza kojom ćemo izbjeći ovakve prepreke je najbolji način za
2
izbjegavanje omatanja.
Ako je kontakt s preprekom neizbježan, treba pokušati sve da čamac okrenemo tako da u prepreku udari
pramcem ili krmom. To značajno smanjuje šansu da se čamac omota oko prepreke.
Ako čamac udari u prepreku bokom, nizvodna komora će se uzdići uz objekt zbog sile koju voda vrši na
uzvodnu komoru. To izlaže unutrašnje odjeljke čamca punoj sili rijeke. Ta sila će tada prisiliti čamac da se
omota oko objekta. Uzvodna komora čamca će vjerojatno biti pritisnuta ispod vode.
Omatanje se može izbjeći u tijekom kratkog trenutka udarca, premještanjem težine posade na stranu
čamca koja udara u objekt (obično nizvodna strana čamca). Zapovijed za ovaj potez su skoči lijevo/skoči
desno. Reakcija posade mora biti trenutna.
Ako takvog pokušaja nema, postoji šansa da komora udaljenija od objekta (obično uzvodna komora) bude
gurnuta pod vodu. Posada može biti izbačena iz čamca, zaglaviti između čamca i prepreke ili se može popeti
na višu komoru ili na prepreku koja je prouzročila omatanje.
Važno je da pratite posadu brojanjem glava. Ako postoji mogućnost da je osoba zaglavila između čamca i
stijene, možda će biti neophodno izrezati dno na napuhivanje kako bi oslobodili žrtvu.
Opća procedura za oslobađanje omotanog čamca je:
• Pokušaj odmah pomaći čamac pomicanjem posade na prednji ili zadnji kraj čamca. To može
promijeniti ravnotežu čamca i dopustiti vodenom toku da ga gurne s prepreke.
• Ako ovo ne funkcionira treba prebaciti posadu na obalu korištenjem tehnika kao što su zategnuta
dijagonala, individualno spašavanje torbicom s užetom ili korištenjem drugog čamca za evakuaciju.
Ako koristite zategnutu dijagonalu, kraj koji je na čamcu treba pričvrstiti tako da uže vuče čamac
na prepreku kako bi se spriječilo da se slučajno oslobodi dok je evakuacija u tijeku. Ne smije se
pokušavati oslobađati čamac dok posada nije sigurna na obali.
• Treba postaviti uzvodnog izviđača kako bi upozorio ostale korisnike rijeke na omotani čamac.
Izviđač ih treba usmjeriti kako bi izbjegli opasnost.
• Primjenjuje se 15 apsolutnih pravila., ne zaboravite da ćete možda trebati brzo reagirati kako bi
postavili nizvodno osiguranje koje će se pobrinuti za članove posade koji eventualno upadnu u vodu
i budu odneseni nizvodno.
• Oslobađanje čamca započnite najjednostavnijim metodama. Dajte sebi vremena za čitanje vode i
procjenjivanje idealnog kuta povlačenja. Puno je učinkovitije i uspješnije raditi s vodom nego protiv
nje.

Zategnuta dijagonala
Upotreba zategnute dijagonale je brz i djelotvoran način evakuacije posade iz čamca. Obratite pažnju da
klijenta koji se transportira u sigurni kontratok tamo čeka drugi spašavatelj koji uz to ima i ulogu nizvodnog
osiguranja i spreman je za bacanje torbice s užetom ako zatreba.
Metoda potega rukama

Metoda potega rukama je najjednostavnija tehnika za oslobađanje čamca u kojoj koristimo uže. Tu na uže
jednostavno postavljamo što više ljudi koji onda što jače vuku. Ako ovo ne radi iz prve, pokušajte s
promjenom kuta povlačenja.
Metoda potega rukama (s vektorskim povlačenjem)
Uže se najprije zategne upotrebom metode potega rukama. Uže se tada priveže tako da se može brzo
otpustiti, u ovom slučaju sidrištem bez uzla. Tada na zategnuto uže ukopčavamo drugo uže koje povlačimo
od zategnutog užeta pod kutom od 90 stupnjeva. Sila na sidrištima i zategnutom užetu može biti golema.
2
Važno je postaviti samopodesivo sidrište na čamcu.
Vektorsko povlačenje (živi devijator) funkcionira samo ako je uže vrlo zategnuto. Kada kut kreiran
vektorskim povlačenjem dosegne 120° nema više dodatne koristi od ove tehnike. Sile su velike samo dok je
kut vrlo širok.
Metoda prevrtanjem
Uže se postavlja ispod čamca. Kad se vučno uže potegne, čamac se prevrće i izbacuje vodu. Ova metoda je
vrlo korisna kada čamac pokušavate osloboditi povlačenjem s visokog mjesta kao što je most. Postavljanje
užeta ispod i oko čamca može biti vrlo problematična i složena procedura.
Ljuštenje
Ova tehnika se koristi za ljuštenje omotanog čamca s prepreke. Sama za sebe će teško funkcionirati ako je
čamac ozbiljno zaglavljen jer se povlači direktno protiv smjera vode. Ova tehnika je i tako namijenjena da
poremeti sile na prednjem i stražnjem dijelu čamca dovoljno da se pomakne s prepreke. Za povlačenje se
može koristiti metoda potega rukama koja može biti pretvorena u sistem s mehaničkom prednošću, ako
zatreba veća sila.

Vuča
Kada vučete čamac s prepreke dobro je uzeti dovoljno vremena za procjenu najboljeg kuta. Previše uzvodno
i vučemo protiv vodenog toka. Previše nizvodno i vučemo čamac na prepreku oko koje je čamac omotan.
Na sistem možemo dodati mehaničku prednost ako je potrebno povećati silu.
2 Ljuštenje i povlačenje
Često je korisno kombinirati ljuštenje i vuču u oslobađanju omotanog čamca. To je jednostavno tehnika
u kojoj jedan kraj čamca ljuštimo sa stijene, a drugi kraj vučemo sa stijene. Ova metoda zahtijeva više
opreme jer imamo dva zategnuta užeta. Oba užeta na čamac trebaju biti pričvršćena preko samopodesivog
sidrišnog sistema.
Na dijagramu su spašavatelji postavili 3:1 sistem mehaničke prednosti kako bi vukli čamac od prepreke,
a drugo uže se koristi za ljuštenje drugog kraja čamca s prepreke. Spašavatelji su na uže pričvrstili prsluk
za plivanje koji djeluje kao ‘’prigušivač’’. Ako sidrišne točke na čamcu popuste taj prigušivač sprječava da
tehnička oprema (koja je na čamcu pod opterećenjem) odleti nazad i udari tim koji vuče uže.
Na prometnim komercijalnim rijekama prigušivač koji visi s užeta jasno označava položaj užeta, za slučaj da
neki korisnik rijeke prođe uzvodnog izviđača.
Budite vrlo oprezni kada koristite sistem mehaničke prednosti za oslobađanje omotanog plovila s obale.
Kada se čamac započne oslobađati s prepreke, inicijalni pokret je najčešće malen, ali kada se oslobodi to će
se dogoditi vrlo naglo. Svi moraju biti spremni na ovu mogućnost. Nitko ne smije stajati na nizvodnoj strani
užadi jer bi se mogao ozlijediti kada čamac klizne s prepreke i krene prema obali. Posada na obali treba biti
spremna da otpusti sistem ako zatreba. Ako je posada ostavljena na prepreci može se naći u nevolji.
Sistem mehaničke prednosti u čamcu
2
Sistem MP u čamcu: Preporučuje se koristiti samopodesiva sidrišta kako bi se smanjio rizik od trganja D prstenova ili točaka
na koje pričvršćujemo sistem. To će s druge strane smanjiti radni hod sistema.
Još jedna metoda za oslobađanje omotanog čamca izvodi se korištenjem torbice s užetom ili dugog užeta
za izradu sistema mehaničke prednosti u čamcu. Kada se sistem postavi uže se može vući iz čamca ili s
obale i tako poremetiti ravnoteža čamca dovoljno da se pomakne.
Oslobađanje omotanog čamca bez pristupa obali

Ponekad se ne može pristupiti ni jednoj obali. Užad nije dovoljno duga ili je rijeka prevelika za bilo kakav
pristup obali. U toj situaciji se može pokušati s metodom poluge. Samopodesivo sidrište postavljamo na
uzvodnu stranu čamca. Tada uzimamo uže i omotavamo ga oko vesla ili odsječene grane. Koristeći svoju
težinu spašavatelji mogu izravnati čamac taman toliko da se voda započne izlijevati iz njega što možda
dovede do oslobađanja čamca.
Sažetak
Nema sumnje da su čamci uzbudljivi i dinamični i u pravim rukama fantastičan alat za spašavanje, iako je
potencijal da stvari krivo krenu velik.
Sve posade čamaca moraju odlično poznavati svoje čamce i opremu. Posade trebaju vremena za vježbu i
upoznavanje s čamcem u što većem broju različitih scenarija i stupnjeva jačine vode. Sa ispravnim treningom
i vremenom za vježbu, razviti će se iskustvo i kvalitetno prosuđivanje situacije – glavni alat za izvođenje bilo
kojeg spašavanja na bazi čamaca.

Potrage na rijekama i poplavljenim područjima
Temeljne informacije o potragama možete naći na stranici 126.
Tim za spašavanje na brzoj vodi najčešće će biti angažiran za potragu u jednoj od sljedećih situacija:
2 • Tim je na mjestu nezgode i od žrtve doznaje da je drugu osobu voda odnijela nizvodno.
• Tim je pozvan kao specijalistički resurs od strane druge službe • Za vrijeme poplave
Saznajte koga tražite

Ovo je najčešće posao policije i vodstva potrage, koji će ispitati osobe koje su incident prijavile, članove
obitelji, promatrače itd. Oni će zatim izvijestiti potražne timove o svim relevantnim informacijama koje su
uspjeli saznati o nestaloj osobi-ama. Minimum informacija je fizički opis i ime. Korisne informacije mogu biti
one o aktivnosti osobe prije nestanka, odjeći, stanju uma, i bilo kojem drugom relevantnom detalju.
Odredite mjesto zadnjeg viđenja (MZV)

Određivanje mjesta zadnjeg viđenja je od velikog značenja za vodstvo potrage jer omogućuje određivanje
inicijalnog područja potrage.
Mjesto zadnjeg viđenja je mjesto na kojem je po iskazu svjedoka nestala osoba zadnji put viđena. To može
biti mjesto na kojem je nađeno zaglavljeno plovilo ili mjesto na kojem je svjedok vidio da voda nosi nestalu
osobu i sl.
Kod incidenata na vodi koja se kreće mjesto zadnjeg viđenja najčešće određuje uzvodnu granicu potrage,
osim ako okolnosti ili izvješće svjedoka diktiraju drugačije. Npr., ako je područje potrage na terenu koji je
pod utjecajem plime, i ako je plima nastupila između vremena nestanka osobe i dolaska potražnih timova na
mjesto nestanka.
Vitalni dio informacije koji se vezuje uz mjesto zadnjeg viđenja je i vrijeme zadnjeg viđenja. Za potragu
na vodi vrijeme zadnjeg viđenja je posebno važno jer omogućava određivanje nizvodne granice inicijalne
potrage.
Zatvorite nizvodnu granicu potrage

Kada smo saznali vrijeme i mjesto zadnjeg viđenja; možemo upotrijebiti proteklo vrijeme i poznavanje
uvjeta na vodi za izračunavanje maksimalne udaljenosti koje je nestala osoba mogla prijeći.
Npr., ako je nestala osoba zadnji put viđena kako upada u vodu prije pola sata, a brzina vode je 3 km na sat,
maksimalna udaljenost koju je ta osoba mogla prijeći je 1,5 km. Ako unutar tih 30 minuta postavimo tim na
most koji je 2 km nizvodno od mjesta zadnjeg viđenja možemo osigurati nizvodnu granicu potrage.
Na taj način tim na nizvodnoj granici područja potrage sprječava nizvodno širenje područja potrage, ali
također provodi akciju spašavanja ako žrtvu voda donese do njihovog položaja. Kada je ovaj tim na položaju
vođa potrage može koncentrirati resurse uzvodno od nizvodne granice. Što prije osiguramo nizvodnu
granicu to će područje potrage biti manje. Na većim poplavljenim područjima zatvaranje nizvodne granice
može biti nepraktično, ali informacije o vodenom toku mogu biti upotrijebljene za određivanje područja
potrage, prioritetnih zona i povećanje područja potrage kako vrijeme prolazi.
Pojave na vodi mogu odrediti nizvodnu granicu bez obzira na vrijeme proteklo od zadnjeg viđenja nestale
osobe. Npr., preljevna brana s rolom koja zadržava otpad i plivače, ili cjedilo preko cijelog kanala neće
dopustiti žrtvi u vodi da nastavi nizvodno.
Plan područja potrage koji pokazuje mjesto zadnjeg viđenja i nizvodnu granicu potrage.
Jurišni timovi
Slanje inicijalnih ili jurišnih timova na teren je jedna od prvih stvari koju vođa potrage treba učiniti. To su
mali lagani timovi (obično dva do tri tragača). Oni se kreću brzo duž zadane rute i tragaju površno. Možda
neće pronaći nestalu osobu, ali će otkriti korisne informacije koje će vođi potrage omogućiti da razvije ili
prilagodi plan potrage.
Jurišni timovi bi trebali biti raspoređeni na obje obale. Ako uvjeti na vodi i sposobnosti tima dozvoljavaju
dobro je poslati i jurišni tim u plovilu.
Vjerojatnost otkrivanja
Informacije koje primi od jurišnih timova omogućit će vođi akcije da odredi područja s visokom
vjerojatnošću pronalaska nestale osobe.
Na primjer, stablo palo preko glavne struje na vanjskoj strani krivine je područje koje lako može zarobiti
plivača nošenog vodom pa će to biti mjesto s velikom vjerojatnošću otkrivanja nestale osobe.
Vođa potrage i tragači moraju dobro razumjeti hidrologiju rijeka i poplava kako bi mogli ispravno
identificirati područja s velikom vjerojatnošću otkrivanja. Alternativa može biti korištenje znanja lokalnih
ribara, veslača i slično, koji mogu pomoći svojim već postojećim znanjem o područjima s visokom
vjerojatnošću za otkrivanje nestale osobe.
Neka od područja s visokom vjerojatnošću pronalaska mogu predstavljati značajan rizik za tragače koji rade
u njihovoj blizini i uzvodno od njih. Takva situacija zahtijeva specijalno upravljanje ili osiguranje. Moguća je i
situacija u kojoj je potrebno povući timove dok se rizik ne smanji (čekati da se poveća vidljivost ili da padne
voda).

2
Plan područja potrage kao na prethodnom dijagramu, nadopunjen informacijama s prve žurne potrage i s identificiranim
područjima s velikom vjerojatnošću otkrivanja.
Jurišni timovi (opet)

Nakon što su timovi žurno pretražili područje, normalno je da se to područje opet žurno pretraži, ovaj
put u drugom smjeru i/ili s zamijenjenim timovima. U potrazi na rijeci tim s lijeve i tim s desne obale mogu
zamijeniti mjesta i raditi u smjeru suprotnom od onog u kojem su radili u prvom pokušaju.
Kad više različitih ljudi pretraži područje, šansa za uočavanje nečega je veća. Učinkovitije je pretražiti
područje žurno i površno više puta nego temeljito i polako jednom. To je posebno važno ako
pretpostavljamo da je nestala osoba još živa.
Temeljita potraga
Ako jurišni timovi nisu pronašli nestalu osobu možemo započeti s temeljitim traganjem. To zahtijeva jako
puno vremena i resursa. Dobre informacije o područjima s velikom vjerojatnošću otkrivanja dobivene od
jurišnih timova pomoći će u određivanju prioriteta. Temeljita potraga u vodenom okruženju najčešće je
traganje za tijelom, a ne za nestalom osobom.
Razmotriti za potrage
Vodostaj
• Da li voda raste ili pada?
• Koliko je kiše palo i koliko je predviđeno da padne?
• Može li se vodostaj kontrolirati na uzvodnim branama? Ako da, može li se protok zaustaviti/
reducirati ili možemo očekivati pražnjenje jezera tj. veći protok?
• Da li na vodostaj utječu plime?
• Koji je najviši predviđeni vodostaj i kada doseže vrhunac?
• Koji prilazni i izlazni putovi postoje za potražne timove i kako na njih utječe eventualna promjena
vodostaja?
Odgovori na sva ova pitanja trebaju biti dostupni prije nego što pošaljemo timove u vodu ili blizu vode.
Situaciju s vodostajem treba konstantno pratiti.
Morfologija riječnog korita
2
Razumijevanje prirode riječnog korita će pomoći u određivanju potencijalnog rizika za tragače i u
identifikaciji područja s velikom vjerojatnošću otkrivanja. Priroda korita će odrediti i koliko učinkovito
tragači mogu raditi u vodi. Poplavljene ulice predstavljaju poseban rizik od zaglavljivanja, koji potencijalno
uključuje podignute šahte odvodnih kanala. Korištenje motki prilikom hodanja po rijeci ili poplavljenom
području osigurava oslonac i pomoći će u identifikaciji rizika.
Trajanje rada u vodi

Traganje u vodi može biti fizički vrlo zahtjevno. Periodi rada između odmora mogu biti puno kraći nego
kada se radi na kopnu. Vrijeme nošenja pune osobne zaštitne opreme se mora nadzirati, posebno u toplim
vremenskim uvjetima.
Pitanje relativne brzine

Timovi koji rade u plovilima i oni koji rade na obali će imati vrlo različite brzine. To treba uzeti u obzir pri
određivanju vremena upućivanja timova na teren i njihovog sakupljanja, mjesta sastanka i operativnih zona.

Spašavanje iz vozila
Detaljniji pogled na probleme vezane uz spašavanje iz vozila u vodi je dostupan kroz Rescue 3 International
radionicu spašavanja iz vozila u vodi.
2
Spašavanja iz vozila su jedan od najuobičajenijih incidenata povezanih s vodom s kojima se suočavaju
spasilačke službe.
60 % smrti vezanih uz poplave u SAD-u odnose se na ljude koji su vozili svoja vozila u pokretnoj vodi. Za
vrijeme ljetnih poplava 2007. godine u UK, preko 70 % akcija odrađenih u Hereford-u je uključivalo vozila
u vodi. Često je pritisak na spašavatelje da djeluju vrlo velik. Treba savladati izazovne uvjete i probleme
kao što su pristup, stabilizacija, izvlačenje, komunikacija, sigurnost posade, vremensko ograničenje i
zaglavljivanje.
Faze spašavanje u incidentima koji uključuju vozila u vodi su iste kao i kod svakog spašavanja vezanog uz
vodu:
• Lociraj
• Pristupi
• Stabiliziraj
• Transportiraj
Uobičajeni problemi su:
Pristup
Obično se treba pristupiti vozilu ili njegovom neposrednom okružju kako bi ga stabilizirali. Vozilo se može
pomaknuti u svakom trenutku, pa su spašavatelji tijekom te faze u velikom riziku. Kako bi se pristupilo
odgovarajućim sidrišnim točkama na vozilu, možda će trebati otvoriti, odstraniti ili razbiti prozore na vozilu.
To zahtijeva vještine i specijalističku obuku za rukovanje sa staklom.
Stabilizacija
Stabilizacija je ključna kako bi se osiguralo vrijeme potrebno za izvođenje operacije, osigurala sigurnost
spašavatelja i da se poveća vjerojatnost za izvođenje uspješnog spašavanja.
Izvlačenje
Možda će biti neophodno izvlačiti putnike iz vozila. To zahtijeva sličan set vještina kao kod izvlačenja iz
vozila u cestovnim sudarima ali u vrlo različitom okolišu.
Opasni materijali
Za zadatke povezane uz spašavanje iz vozila treba razmotriti upotrebu dodatne osobne zaštitne opreme
(OZO) da se ublaže dodatne opasnosti vezane za vozila. Na primjer, sigurnosne naočale i rukavice koje su
dizajnirane da zaštite ruke od oštrih predmeta.
Treba u obzir uzeti i prisutnost opasnih materijala kao što su benzin , dizel i akumulatorska kiselina koji su
možda iscurili u vodu. Kao i utjecaj okoliša, ove opasnosti mogu jednako napasti užeta, tehničku opremu,
osobnu zaštitnu opremu (OZO) i izgristi brtve na suhim odijelima ili ubrzati njihovo propadanje, a uz sve to
mogu biti iritantni za kožu. Sva oprema bi trebala biti dekontaminirana i provjerena nakon upotrebe.
Specifične opasnosti kod vozila
Potopljen električni sistem vozila je nepoznati subjekt. Obično će prestati funkcionirati odmah nakon
potapanja, tj., sva svijetla, sigurnosni sistemi i druge električne funkcije će prestati raditi. Međutim, prijavljeni
su slučajevi kada su svijetla, brisači, radio i sirena potopljenog vozila povremeno funkcionirali prilično dugo.
2
Uobičajena je operativna procedura isključiti električni sistem prije izvlačenja, da se smanji rizik od požara
i da se isključe sigurnosni sistemi kao što su zračni jastuci. Zbog prirode incidenta isključivanje struje nije
uvijek moguće. Sa tim na umu spašavatelji trebaju tretirati sve sigurnosne sisteme kao aktivne i dužni su
paziti da ne dođe u zonu otvaranja zračnih jastuka.
Spašavateljima je potrebno znanje o vodi i pojavama povezanima s njom kako bi mogli pristupiti mjestu
nesreće i razviti plan akcije. Ako imaju praktično razumijevanje hidrologije oni mogu razumjeti; silu koja
djeluje na vozilo; gdje je najbolje pristupiti vozilu; gdje izvršiti izvlačenje putnika; te gdje ih evakuirati.
Anatomija vozila
Esencijalno je da spašavatelj ima osnovno znanje i razumijevanje pojava i terminologije povezanih s vozilima.
To znanje im omogućuje korištenje uobičajenih termina koje koriste i druge spasilačke službe.
Nosivi stupovi koji podupiru krov vozila nazvani su abecednim redom od sprijeda (A – nosač) prema straga.
Ti nosači su dizajnirani da budu snažne točke i da održe integritet putničke kabine. Prednja i stražnja nosiva
gredica protežu se između dva A – nosača i stražnjih nosača. Oni ujedno i podupiru krovnu ploču.
Karoserijske ploče su dizajnirane da pojačaju snagu vozila. To je učinjeno oblikovanjem ploča tako da se
spriječi izvijanje ploča pod pritiskom.
prednja nosiva gredica C nosač

A nosač
B nosač

Rukovanje staklom
Spašavatelji trebaju pokušati ostaviti što je više moguće prozora na svom mjestu. Vjerojatno će (s ciljem da
se osigura vozilo) prozori trebati biti razbijeni da se omogući izrada sidrišnih točaka. Uz to će staklo možda
trebati biti uklonjeno kako bi se moglo izvući žrtve. Žrtve trebaju asistirati tako da same otvore prozor
2
iznutra ako je to moguće. Postoji nekoliko različitih vrsta stakala koje se mogu naći u vozilima:
Pojačano staklo
Pojačano staklo je često postavljeno na bočne i stražnje prozore. Pojačano staklo će se slomiti u male
kvadratiće kad je udareno sa čekićem ili na neki drugi način. Nakon toga se razbijeno staklo može lako
raščistiti.
Laminirano staklo
Laminirano staklo ima tanak sloj plastike stisnute između dva sloja stakla. Laminirano staklo je dizajnirano
tako da se ne razbije, nego da se ili okrhne ili naprsne. Ako vjetrobransko staklo u vožnji pogodi komadić
kamena, vozač može nastaviti dalje relativno sigurno. Na novijim modelima, laminirano staklo se ponekad
stavlja na stražnji prozor i bočne prozore da se poveća sigurnost.
Rukovanje laminiranim staklom može biti dugotrajno i nezgodno. Zbog toga ih mnogi timovi ostavljaju na
mjestu. Lakše je odstraniti pojačane bočne prozore. Ako se koristi hidraulična ili pneumatska spasilačka
oprema, radi sprečavanja nekontroliranog razbijanja stakla treba vidjeti da li staklo prethodno mora biti
odstranjeno u jednom komadu, kontrolirano razbijeno ili može ostati netaknuto.
Odstranjivanje prozora s vozila će promijeniti ravnotežu i integritet vozila. Spašavatelji trebaju razmotriti
mogućnost prodora vode u vozilo i poremećaj njegove stabilnosti. Obično je najbolje odstraniti prozore na
nizvodnoj strani vozila, gdje je pritisak manji i šansa da voda prodre u vozilo manja.
Hidrologija vozila
Vozila u vodi koja se kreće će stvoriti iste vodene pojave kao i prepreka kao što je kamen u brzoj vodi. Svi
principi su isti.
val jastuk
kontratok
uzvodni V
potencijalni sifon
Hidrologija vozila.
Područje visokog pritiska na uzvodnoj strani vozila napraviti će to područje teškim za rad. Osobita velika
opasnost koja tu može postojati je sifon. Ako postoji prostor između vozila i tla onda će taj prostor
omogućiti vodi da tuda protječe i tako će stvoriti efekt sifona. Jasno, ako voda protječe kroz taj prolaz tada
je vjerojatno da krhotine i osoba mogu biti povučeni ispod i zaglaviti. Nekoliko je razloga zašto područje
visokog pritiska s uzvodne strane vozila treba izbjegavati.
Opasnost od sifona se jasno može vidjeti sa strane.
Područje niskog pritiska s nizvodne strane biti će mnogo bolje za spašavatelje. Međutim, ako se vozilo
pomakne, početi će se kretati u to područje niskog pritiska na spašavatelje. Prije nego što se krene u bilo
kakvo spašavanje u toj zoni, vrlo je važno izvršiti stabilizaciju vozila i tako reducirati bilo kakvo pomicanje.
Ponašanje vozila u vodi

Ponašanje vozila u vodi nije egzaktna znanost. Međutim, istraživanjem prošlih incidenata i gledanjem
istraživanja napravljenih u SAD-u možemo početi predviđati trend očekivanog ponašanja vozila.
Opće pravilo je da će se vozilo koje je voda pomakla zaustaviti s motorom usmjerenim uzvodno. To je zbog
toga što je dio s motorom najteži na vozilu.
Stabilnost vozila vodi koja se kreće uvelike ovisi o tlu ispod njega.
Na mekom će terenu kotači vjerojatno utonuti. Pritisak vode će gurati vozili vozilo prema dolje i usidriti ga.
Kao rezultat toga učinak sifona može biti smanjen, ali će se val jastuk pojačati. Kada je ulegnuto u meko tlo
manje je vjerojatno da će se vozilo početi kretati ili kotrljati, ali ga je bez obzira na to potrebno stabilizirati.
Kada se vozilo nalazi na tvrdom terenu kao što je cesta, kotači ne mogu ulegnuti u dno. Ovisno o volumenu
i sili vode koja teče, vjerojatnije je da će vozilo otklizati ili otkotrljati se nizvodno. Brzo osiguravanje vozila
je najviši prioritet u ovoj situaciji.
Putnike bi trebalo ohrabrivati da ostanu mirni kad god je moguće, da se spriječi mijenjanje stabilnosti vozila
jednom kada ono nađe uporište. Sa stabilnim vozilom se puno lakše nositi nego s onim koje se kreće.
Zamislite kako bi se bilo nositi sa prometnom nesrećom kada bi se vozila lagano pomicala naprijed po cesti.
Ako se vozilo pomiče ili se kotrlja, vjerojatno će pretrpjeti daljnja oštećenja što će stvoriti problem prodora
vode koja će onda ulaziti i kroz oštećenja na vratima i karoseriji, a moguće je i ozljeđivanje putnika u vozilu.
Iako nam prethodni događaji otkrivaju trend ponašanja vozila u vodi, te informacije smijemo koristiti samo
kao smjernice. Postoje još mnoge nevidljive sile koje djeluju na vozila i u svakom trenutku se može dogoditi
nešto nepredviđeno. Vrlo je važno da je vozilo stabilizirano što prije i da se rizik kontinuirano procjenjuje.

Pristupanje vozilu
Jednom kada je napravljen plan, spašavatelji trebaju pristupiti vozilu u vodi. Pristupne tehnike su detaljno
objašnjene prije u ovom priručniku. Prioritet je da se na vozilu uspostave sigurna sidrišta. Spašavatelji
trebaju izbjegavati ulaženje u vozilo dok nije sigurno usidreno.
2 Vjerojatno je da će spašavatelji u početku imati pristup samo s jedne obale. Mora se donijeti odluka da je li
potrebno koristiti obje obale ili ostati na jednoj strani.
Antene, zrcala na vratima, brisači i oštećena karoserija predstavljaju opasnosti od zapinjanja i povećavaju
teškoće i rizik kada se koriste užeta oko vozila u vodi.
Sidrišne točke
Tijekom prve procjene, spašavatelji bi trebali pokušali odlučiti kako osigurati vozilo da se smanje bilo kakva
daljnja pomicanja. Snažne točke na vozilu su nosači krova, kotači, osovine i točke za vuču. Obično će biti
teško osigurati vozilo bilo gdje drugdje osim na nosačima krova, jer će drugi dijelovi biti pod vodom.
Da se osiguraju stupovi (nosači krova) vrata ili prozori moraju biti otvoreni ili staklo uklonjeno. Gdje je
moguće treba koristiti čeličnu sajlu ili zaštićenu traku jer može biti oštrih mjesta, vrućeg metala i
kontaminacijskih materijala.
Različite sidrišne točke.
Stabilizacija vozila
Kako je najbolje stabilizirati vozilo može biti odlučeno samo u trenutku incidenta, uzimajući u obzir razne
faktore. To uključuje:
• Postoji li pristup do obje riječne obale?

•
•
•
Može li vozilo biti osigurano s obje riječne obale?
Gdje su odgovarajuće sidrišne točke na obalama?
Ako vozilo može biti osigurano samo s jedne obale, u kojem bi se pravcu moglo kretati?
2
U namjeri da se odgovori na ova i druga pitanja koja se pojavljuju, spašavatelji moraju biti sposobni ‘’čitati’’
uvjete u vodi. Spašavatelji trebaju imati neophodne vještine s užetom da naprave sigurna i učinkovita sidrišta
i sisteme za osiguravanje.
Treba imati na umu da potencijalna opterećenja koja stvara vozilo u brzoj vodi mogu biti vrlo velika, a
rezultat su kombinacije sljedećeg:
• Veličina vozila, oblik i masa

• Brzina vode
• Dubina vode
• Priroda terena na kojem se nalazi vozilo
• Da li je vozilo priklješteno uz drugi objekt
• Broj ljudi u/na vozilu
Neki od ovih faktora su relativna konstanta kao npr. veličina vozila, dok su drugi faktori varijable. Na
opterećenje svakog stabilizacijskog užeta utjecat će promjene razine vode ili promjena broja ljudi na vozilu.
Zbog potencijalno velikog opterećenja treba pažljivo razmotriti metode sidrenja vozila i opremu koja se
koristi.
Sidrišni sistemi
• Osigurati sve sidrišne točke
• Kombinirati nekoliko sidrišta u jedno vrlo otporno
• Koristiti nepromjenjiva (fiksna) sidrišta ako vozilo može biti stabilizirano sa obje obale
• Koristiti samopodesiva sidrišta ako još uvijek postoji mogućnost pomicanja vozila
• Koristiti višestruka užeta i neovisna sidrišta za rezervu u slučaju pucanja
• Koristiti prikladne sisteme mehaničke prednosti i osiguranja
Sistemi za osiguravanje
• Je li kontrolirano popuštanje moguće?
Oprema
• Izbor tipa užeta
• Zaštita užeta i opreme od rubova i stakla
• Korištenje improviziranog sistema za zaštitu osoblja ako se dogodi otkaz opreme
• Vođenje dnevnika korištenja sve opreme i zamjena opreme nakon izlaganja prekomjernim
opterećenju ili štetnim uvjetima npr. kontaminacija kemikalijama.

Izvlačenje unesrećenih
Spašavatelji moraju odlučiti, tijekom progresivne procjene mjesta nesreće, koji je najbolji način za izvlačenje
putnika iz vozila. Ovisno o orijentaciji automobila u pokretnoj vodi, može biti da su nizvodna vrata ili
prozori jedina opcija. Međutim, krovni prozor (ako je montiran) može također biti uzet u razmatranje.
2 Mora se voditi briga o broju putnika u vozilu. Možda nisu svi vidljivi, za primjer dijete osigurano u sjedalici
će biti ispod linije prozora i moguće ispod razine vode.
Spašavatelji trebaju koristiti osobna plutajuća sredstva za unesrećene. Osobno plutajuće sredstvo će
pomoći spašavatelju u rukovanju sa unesrećenim i osigurati dodatnu plovnost.
Gdje je moguće unesrećene treba ohrabrivati da ostanu mirni unutar vozila. Kada se spašavatelji približavaju
unesrećeni će često krenuti prema njima uvjereni da pomažu. To zapravo može ozbiljno utjecati na
stabilnost vozila i pogoršati incident.
Vjerojatno će najmanje dva prozora morati biti otvorena ili razbijena da se omogući fiksiranje užeta i
osiguravanje vozila. Ti prozori mogu biti korišteni i za izvlačenje unesrećenih. Ako je vozilo okrenuto bočno
prema toku, tada može biti moguće otvoriti nizvodna vrata da se izvuku unesrećeni. Treba se pobrinuti da
se ne otvaraju vrata na uzvodnoj strani vozila jer će to promijeniti stabilnost i možda otplaviti unesrećene
van vozila. Vozila se obično zaustave s motorom uzvodno. Koristeći tehniku hodanja kroz plitku vode u
formaciji klina, spašavatelji mogu stvoriti kontratok koji će možda omogućiti otvaranje bočnih vrata.
Kada se odlučuje što se otvara, spašavatelji trebaju izabrati najveći mogući otvor kao što je stražnji prozor
ili bunker, zato što će to olakšati izvlačenje unesrećenih. Treba se nadati da će izvlačenje biti moguće bez
korištenja hidrauličkih alata za rezanje ili probijanja dijelova karoserije da se stvori prostor za izvlačenje, jer
bi to učinilo ovaj posao mnogo kompleksnijim. Često je najbolje izbjegavati laminirani prednji vjetrobran jer
ga je teško odstraniti. Također je vrlo vjerojatno da prednji dio vozila gleda uzvodno. Prema tome integritet
vjetrobrana je koristan jer sprječava nadiranje vode i ojačava prednji dio vozila.
Rukovanje žrtvom pod tim okolnostima može biti otežano. Čamac mora biti što bliže ako ćemo u njega
premještati žrtvu jer će to olakšati rukovanje s unesrećenim. Spašavatelji trebaju ostati pozitivni i kontrolirati
situaciju, često čvrsto hvatajući unesrećenog kad mu se pomažu da izađe iz vozila. Ako unesrećeni nije u
stanju da pomogne oko vlastitog izvlačenja zbog ozljede, tada je moguće da će spašavatelji morati koristiti
dodatnu opremu ovisno o prirodi ozljede, kao što su daske za imobilizaciju (kao u prometnim nesrećama).
Dodatni problemi
Spašavatelji bi trebali razmotriti mogućnost korištenja hidraulične platforme da dobiju mogućnost
produženog dosega sa obale. Razmotrite mobilizaciju vučnog vozila za pomoć pri stabilizaciji ili mogućem
izvlačenju vozila iz vode.
Improvizirano izvođenje spašavanja pod površinom u bilo kojoj formi, nije prihvatljiv rizik za spašavatelja.
Čak i trenutno zaranjanje pod vodu nosi ogroman rizik. Opasnost od zaglavljivanja ispod površine je
ogromna.
Ne postoji čvrsto pravilo koje govori da će se u kabini za putnike zadržati zračni džep neko određeno
vrijeme. Povijest nam govori kako je svaki scenarij drugačiji, nekada vozilo potone odmah a nekada mu
treba vremena za potapanje. Ne postoji pravilo, osim onog koje govori da je vrlo opasno zaranjati ispod
vode i u vozilo bez pravog treninga i opreme.
Spašavanje životinja
Spašavanje životinja stvara posebne opasnosti po tehničare spašavatelje na brzim vodama, a koje su izvan
okvira njihove obuke. Da bi bili u mogućnosti kvalitetno poduzimati takva spašavanja morate biti uvježbani
2
i upoznati sa:
• tehnikama spašavanja na brzim vodama

• ponašanjem životinja, te tehnikama njihova spašavanja i transporta
Postojeći timovi za spašavanje životinja trebaju obuku za spašavanje na brzoj vodi i poplavi, te moraju
imati odgovarajuću OZO ili postojeći tehničari spašavatelji za brzu vodu i poplave trebaju biti obučeni za
spašavanje životinja i njihovo ponašanje. Oba pristupa su isprobana i pokazala su se uspješnima.
Alternativna opcija je obučiti timove za spašavanje životinja na operativnu razinu asistenta za spašavanje na
brzoj vodi i osigurati im potrebnu specijalnu opremu (OZO). Tada mogu raditi uz tehničare spašavatelje za
brzu vodu, koristiti svoje sposobnosti i pružati potrebne specijalističke savjete. Takva suradnja se pokazala
jednako uspješnom.

Rad s helikopterima
Nema sumnje da helikopteri mogu biti visokovrijedni resursi u spašavanju iz vode i iz poplava. Poplava u
Boscasltleu 2004 godine je pokazala kako učinkovita i dobro koordinirana upotreba spasilačkih helikoptera
2
može spasiti živote.
Helikopteri uvelike smanjuju vrijeme potrebno za transport spašavatelja te evakuaciju unesrećenih.

Helikopteri s vitlima imaju mogućnost poduzimanja spašavanja iz sredine toka kanala, te podizanja
unesrećenih i spašavatelja s vodene površine. Također mogu uvelike povećati mogućnosti pronalaženja
nestalih osoba zbog većeg vidokruga i upotrebe specijalnih pomagala, poput IC kamera.
Prilikom rada iznad vode helikopteri mogu stvoriti i određene probleme, poput buke i potiska iz rotora.
Mogući su i problemi u komunikaciji između spasilačkih timova na zemlji i ekipe u helikopteru, a zbog
različitih radijskih frekvencija.
Ponekad je pristup i spašavanje helikopterom jedina opcija. U ostalim situacijama spašavatelji ne smiju
postati ovisni o helikopteru, iako bi helikopter bio od koristi. Ako je moguće trebaju početi poduzimati
alternativne spasilačke metode radije nego čekati dolazak helikoptera.
Treba napraviti razliku između helikopterskog transporta i helikopterskog spašavanja.
Helikopterski transport
Ovdje helikopter transportira osoblje i opremu na zonu slijetanja uspostavljenu na mjestu spašavanja. Kada
je spašavanje gotovo helikopter se može iskoristiti za transport unesrećenih na daljnju medicinsku obradu.
Helikoptersko spašavanje
Ovdje helikopter raspoređuje spašavatelje ili evakuira žrtve direktno s mjesta spašavanja. To uključuje
tehnike kao što su operacije podizanja i spuštanja, trenutna slijetanja i slično
Obuka za operacije s helikopterom

Praktički svim helikopterima za potrage i spašavanja unutar UK upravlja vojska, mornarica ili obalna
straža. Njihova se pomoć treba zatražiti preko policije, koja onda kontaktira UK Aeronautical Rescue Co-
ordination Centre - ARCC (Centar za koordinaciju spašavanja na moru i u zraku) u Škotskoj.
Spašavatelji koji će potencijalno raditi uz helikoptere ili će ih helikopteri raspoređivati trebaju proći
specijalističku obuku kako bi bili sigurni dok rade oko helikoptera.
Spašavanje s nestabilnih površina
Iako ne spada u spašavanje s brze vode ili poplave, nije neobično da se od tehničara spašavatelja za brzu
vodu traži da sudjeluju u spašavanju s leda ili iz blata. Zajedničko ime za takve površine je nestabilne
2
površine.
Iako nije spašavanje iz vode, postoje mnoge sličnosti. Mnoge vještine, oprema i OZO potrebne za spašavanje
iz blata i leda su iste kao za spašavanje iz brze vode i poplave.
Bilo bi idealno da za područja na kojima postoji mogućnost incidenata s blatom bude unaprijed izrađen plan
spašavanja. U blizini treba biti potrebna specijalna oprema, poput crijeva za upuhivanje zraka ili upumpavanje
vode te spasilačkih platformi na napuhavanje ili saonica.
Ukoliko je unesrećeni propao kroz led ili je potonuo u blato, tada i spašavatelja čeka ista sudbina ako se
u pothvat upuste bez pomoći. Stoga je potrebna oprema koja će rasporediti težinu i omogućiti kretanje,
poput platformi na napuhavanje, raznih dasaka ili saonica.
Korištenje takve opremu će omogućiti spašavatelju prelazak preko nestabilne površine i pristup žrtvi.
Led
Ljudi se obično nađu u problemu tek kada završe u vodi nakon što led popusti pod njima.
Ukoliko je unesrećeni ispod leda trebamo specijalizirane ronilačke spasilačke timove. Opće tehnike
spašavanja iz vode mogu se uspješno primijeniti dok god je žrtva na površini. Spašavatelj mora nositi punu
OZO ako mora pristupiti žrtvi preko leda.
Potrebno je koristiti tehnike koje će onemogućiti propadanja spašavatelja kroz led. To znači da je potrebno
rasporediti težinu na veću površinu, koristeći naprave koje će plutati u slučaju pucanja leda. Za to se obično
koriste staze na napuhavanje ili spasilačke saonice. Dvije staze na napuhivanje mogu se naizmjence
premještati jedna ispred druge da se pristupi žrtvi.
Staza na napuhivanje.
A Mayday Hansa Board.

Blato
Dva od glavnih pristupa spašavanju iz blata su ista kao i kod spašavanja iz leda: upotreba uparenih platformi
na napuhavanje i saonica za blato. Lebdjelice su se dokazale kao jako uspješne za velike površine pod blatom.
Ovisno o sastavu, blato će imati vrlo različita svojstva koja zahtijevaju različite pristupe u spašavanju.
2 Uobičajeni načini spašavanje ljudi iz blata su:
Upuhivanje zraka,
Ostvaruje se upotrebom posebnih cilindara koji su spojeni na aparat sa zrakom. Na taj način se upuhuje
komprimirani zrak u blato što može pomoći u oslobađanju zarobljene osobe. U određenim tipovima blata
ovo može biti vrlo uspješno.
Upumpavanje vode
Alternativni pristup je upumpavanje vode u blato što, ovisno o tipu blata, može biti vrlo uspješno. Za to
se mogu koristiti vatrogasne crijeva i uređaji, a moguće je koristiti i vatrogasne aparate. Mogu raditi i s
udaljenosti.
Kopanje
Ovaj pristup je najvjerojatnije najriskantniji za žrtvu zaglavljenu u blatu. Pošto se unesrećeni bori i pokušava
izbjeći zaglavljivanje njegovi udovi mogu završiti ispruženi i u prilično neobičnim položajima. Uz to, uslijed
hladnoće i pritiska blata mogu izgubiti osjet u udovima. Zbog toga je spašavatelju teško kopati oko žrtve i
biti siguran da ju neće udariti. Ako spašavatelj prilikom kopanja udari žrtvu ova to u početku možda neće
osjetiti, a ponovljenim udarcima je moguće izazvati ozbiljne ozljede.
Opasni materijali i dekontaminacija

Spašavanje iz blata nosi sa sobom opasne materijale i problem dekontaminacije. U svom sastavu blato može
sadržavati ozbiljne fizičke, kemijske i biološke opasnosti, a sve to povrh opasnosti zaglavljivanja. Spašavatelji
moraju imati adekvatnu OZO. Iako će oprema biti ista kao i za spašavanje iz vode, idealno bi bilo imati 2
kompleta OZO na raspolaganju, jedan za vodu, a drugi za blato jer je gotovo nemoguće potpuno očistiti
blato s opreme.
Kanali i ustave
Locks are found on canals and rivers and are used to make the Ustave se nalaze na kanalima i rijekama, a
uglavnom sa svrhom omogućavanja plovnosti na uzvodnim i nizvodnim dionicama.
2
Spašavatelji moraju biti upoznati s dodatnim opasnostima prisutnima oko ustave:
• neobične vodene struje uz otvorene ustave

• vrlo duboka voda
• vrata ustave
• mogućnost pada s visine
• blato i naplavine u dnu ustava i kanala
• kontrola otvaranja i zatvaranja ustave
Nakon što se ustava otvori nagli nailazak vode će stvoriti velike turbulencije u nizvodnom toku. Ta pojava
je moguća i unutar ustave ukoliko je negdje uzvodno još jedna ustava otvorena. Ukoliko se unesrećeni
nalazi uzvodno od ustave moguće je da bude povućen kroz otvore ustave skupa s vodom. Prilikom rada i
spašavanja oko ustave treba osigurati kontrole ustave kako bi se eliminirao rizik od neočekivanog protoka.

E U RO P E
Rescue 3 Europe Ltd

The Malthouse
Regent Street
Llangollen
Denbighshire
LL20 8HS
United Kingdom
Tel: +44 (0) 1978 869 069

Email: info@rescue3europe.com
Website: www.rescue3europe.com
Facebook.com/Rescue3Europe
@Rescue3Europe

Modeliranje I Dizajn Baze Podataka

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Modeliranje I Dizajn Baze Podataka

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Swiftwater and Flood Rescue Technician

Copyright 2009, 2008, 2007, 2006, 2005, 2003, 2002, 1999

Ilustracije: Carol Davies

Prijelom: Daniel Graham

Adaptirano i sabrano od slijedećih Rescue 3 International autorskih materijala: Swiftwater Rescue

2: Operativa – asistent za spašavanje na brzoj vodi

3: Tehničar spašavatelj na brzoj vodi

Svjesnost o opasnostima na vodi

Spašavatelj na mirnoj vodi

Asistent za spašavanje na brzoj vodi

Operativa - asistent za spašavanje na brzoj vodi

Tehničar spašavatelj na divljoj vodi

8 © Rescue 3 International - Swiftwater and Flood Rescue Technician manual v2.1.1

Napredni tehničar spašavatelj na brzoj vodi

Spašavanje iz vozila u vodi

Operator čamca za spašavanje na brzoj vodi

Tehničar za spašavanje užadima

Operacije u poplavi za planere za hitne slučajeve i radnike

Upravljanje incidentima na vodi i poplavi

Procjena kompetencije za tehničara spašavatelja na brzoj vodi

Procjena profesionalne kvalificiranosti za tehničara spašavatelja na brzoj vodi

10 © Rescue 3 International - Swiftwater and Flood Rescue Technician manual v2.1.1

1. Rescue 3 International certifikati sa praktičnih tečajeva i procjena kompetencije moraju se produživati

2. Unutar te 3 godine produženje možete izvršiti na dva načina:

a. Tehničar spašavatelj na brzoj vodi – certifikat možete produžiti procjenom kompetencije za

12 © Rescue 3 International - Swiftwater and Flood Rescue Technician manual v2.1.1

Pohađao tečaj Valjanost certifikata produžuje

Asistent spašavatelj Asistent spašavatelj

Operativni asistent Operativni asistent

Tehničar spašavatelj Tehničar spašavatelj

Procjena kompetencije za Procjena kompetencije za

Operator čamca za Operator čamca za

Napredni tehničar Napredni tehničar

Procjena profesionalne Procjena profesionalne

Tehničar za spašavanje Tehničar za spašavanje

Ako produžujete certifikat

Pohađao tečaj Valjanost certifikata produžuje

Asistent spašavatelj Asistent spašavatelj

Operativni asistent Operativni asistent

Tehničar spašavatelj Tehničar spašavatelj

Procjena kompetencije za Procjena kompetencije za

Operator čamca za Operator čamca za

Napredni tehničar Napredni tehničar

Procjena profesionalne Procjena profesionalne

Tehničar za spašavanje Tehničar za spašavanje

Ako produžujete certifikat

*Mora imati važeću licencu tehničara spašavatelja na brzim vodama 1

14 © Rescue 3 International - Swiftwater and Flood Rescue Technician manual v2.1.1

• Svjesnost o opasnostima na vodi

Proces kvalifikacije za Rescue 3 TSBV instruktora možemo podijeliti u 3 faze:

• Tehničar spašavatelj na brzoj vodi 1

Na znanje međunarodnim kandidatima

Razvoj nakon tečaja

Kako zadržati status Instruktora

Da bi taj „aktivni“ status zadržali moraju:

16 © Rescue 3 International - Swiftwater and Flood Rescue Technician manual v2.1.1

• British Association of Ski Patrolers (Briatnska asocijacija spašavatelja na skijalištima) – Tehničar za

Održava certifikat tehničara

Svake 2 godine prisustvuje

Da Prisustvovati na TSBV1 tečaju kojeg

Rescue 3 Europe Ltd

Tel +44 (0) 1978 869 069

Tel +1 916 687 6556