ZVUČNICI I

MIKROFONI
Leon Lisjak, 3.B1
1. Mikrofon
Mikrofon je akustičkoelektrični pretvarač; pretvara zvuk u električnu struju.

Simbol mikrofona:

Podjela mikrofona prema principu rada (električni kriterij):

1. ugljeni
2. elektrodinamički
3. elektromagnetski
4. kristalni
5. kondenzatorski.

Podjela mikrofona prema načinu djelovanja tlaka na membranu mikrofona (akustički

kriterij):

- tlačni: zvučni tlak djeluje samo s jedne strane membrane, membrana titra zbog
razlike između vanjskog zvučnog tlaka i atmosferskog tlaka unutar kućišta mikrofona

- gradijentni: zvučni tlak djeluje s obje strane membrane, membrana titra pod
utjecajem razlike tlakova s prednje i stražnje strane mikrofona.

1.1 Tehničke karakteristike mikrofona

1. Osjetljivost mikrofona

Osjetljivost mikrofona je omjer induciranog napona i efektivne vrijednosti zvučnog tlaka koji je
izazvao taj napon.

SM = inducirani napon mikrofona / zvučni tlak

Pa Osjetljivost realnog mikrofona SM se obično uspoređuje sa osjetljivošću zamišljenog referentnog

mikrofona osjetljivosti S0 = 1 V/ μbar ili 10 V/Pa i daje se u decibelima. SM (dB) = 20•log(SM/S0)
Osjetljivost ovisi o starosti mikrofona, konstrukciji, struji napajanja, položaju i mikroklimatskim
uvjetima.

2. Usmjerenost mikrofona

Usmjerenost izražava ovisnost osjetljivosti mikrofona o smjeru odakle dolaze zvučni valovi. Najveću
osjetljivost mikrofon ima za zvuk koji upada okomito na membranu mikrofona. Usmjerenost dolazi
do izražaja pri višim frekvencijama.
 Usmjerenost tlačnog mikrofona za različite frekvencije zvuka

3. Efikasnost

Efikasnost (n) se definira kao logaritam omjera snage PM stvarnog mikrofona i snage P0
referentnog mikrofona.

Snaga referentnog mikrofona iznosi P0 = 1 mW pri zvučnom tlaku na membranu mikrofona od p0 =

1 Pa = 10 μbar koji stvara normalni govor.

Mikrofon je prilagođen tj. opterećen je otporom koji je jednak unutrašnjem otporu mikrofona (
prilagođenje trošila na najveću snagu)

4. Impedancija

Impedancija mikrofona je ukupni unutrašnji otpor koji mikrofon ima kao izvor pri frekvenciji od
1000 Hz..

5. Frekvencijska karakteristika

Frekvencijska karakteristika pokazuje ovisnost osjetljivost mikrofona o frekvenciji zvuka.

U govornom području od 300 do 3400 Hz osjetljivost nije konstantna, ali ljudsko uho nije previše
osjetljivo na različite osjetljivosti mikrofona tako da razlike u osjetljivosti mikrofona manje od 2 dB
skoro ne zamjećujemo.

Ipak je poželjno da frekvencijska karakteristika mikrofona bude konstantna u što širem

frekvencijskom području, ali ovisno i o namjeni mikrofona (prijenos govora, prijenos glazbe).

Frekvencijska karakteristika mikrofona

6. Dinamika

Dinamika je logaritam omjera najjačeg i najslabijeg zvuka koji mikrofon može prenijeti bez
utjecaja šuma i bez izobličenja.

Donja granica dinamike određena je samim šumom mikrofona, dok je gornja granica dinamike
ograničena izobličenjima koje izaziva prevelika elongacija membrane mikrofona. Dinamika kod
kvalitetnih mikrofona iznosi preko 20 dB.

7. Korisnost η

Korisnost mikrofona je omjer između uložene akustičke energije i dobivene električne energije.
Zbog dvostruke pretvorbe energije (akustička energija zvuka se pretvara u mehaničku energiju
titranja membrane, a ova u električnu energiju), korisnost mikrofona je malena i iznosi od 1 do
3%.

8. Izobličenje

Izobličenje mikrofona je promjena oblika signala kojeg mikrofon stvara. Izobličenja mogu biti
linearna i nelinearna. Linearna izobličenja nastaju zbog različite osjetljivosti mikrofona za
različite frekvencije zvuka te se mijenjaju amplitude ili/i faze električnog signala pojedinih
frekvencija. Uho osjeća linearna izobličenja kao promjenu boje tona. Nelinearna izobličenja
nastaju zato što se promjenom tlaka na membranu ne mijenja linearno otpor mikrofona, a time
se ne mijenja linearno ni mikrofonska struja. Ulazni sinusni zvučni tlak dat će na izlazu
mikrofona izobličenu mikrofonsku struju koja se sastoji od osnovnog tona i niza viših
harmonika koji nema u izvornom zvučnom signalu. U ukupno izobličenje ulazi i šum
mikrofona. Najveća izobličenja ima ugljeni, a najmanja elektrodinamički i elektromagnetski
mikrofon.
1.3 Vrste mikrofona

1.3.1 UGLJENI MIKROFON

Ugljeni mikrofon ima kućište ispunjeno ugljenom prašinom koje je s jedne strane zatvoreno
tankom metalnom prašinom. Električni otpor ugljene prašine ovisi o njenoj gustoći koja se
mijenja ovisno o zvučnom tlaku na membranu.

Promjena električnog otpora utječe na promjenu jakosti istosmjerne struje kojom se mikrofon
napaja (npr. jači glas - veći tlak - veća elongacija membrane – veća gustoća ugljenih zrnaca –
veća dodirna površina među zrncima – manji prijelazni otpor – jača struja). Dakle mikrofon
generira promjenjivu tj. izmjeničnu struju. Napon na stezaljkama mikrofona je proporcionalan
elongaciji membrane, a neovisan o frekvenciji. Ugljeni mikrofoni se najviše upotrebljavaju u
telefoniji.

1.3.2 KRISTALNI MIKROFON

Princip rada kristalnog mikrofona je piezoelektrični efekt: djelovanjem sile na plohe kristala
između njih se stvara napon.

Membrana je mehanički povezana s kristalom pa se njeno titranje prenosi na plohe kristala tj.
između priključnica kristala stvara se napon koji vjerno prati promjene zvučnog tlaka. Ovaj
napon je proporcionalan elongaciji membrane i neovisan je o frekvenciji.
1.3.3 ELEKTRODINAMIČKI MIKROFON

Elektrodinamički mikrofon sa trakom Elektrodinamički mikrofon sa zavojnicom

Princip rada elektrodinamičkih mikrofona je elektromagnetska indukcija sječenjem

magnetskih silnica. U vodiču koji se giba u magnetskom polju i pritom siječe magnetske
silnice inducira se napon koji je proporcionalan brzini gibanja vodiča: U = Blv.

Kod ovih mikrofona, titranje membrane se prenosi na metalnu traku odnosno pokretnu
zavojnicu, pa je inducirani napon proporcionalan brzini titranja membrane.

1.3.4 KODENZATORSKI MIKROFON

Kondenzatorski mikrofon je pločasti kondenzator s metalnom folijom (membranom) s

jedne strane i metalnom protuelektrodom s druge strane. Između elektroda je kao dielektrik
zrak debljine 10-20 μm.

Titranjem membrane kondenzatorskog mikrofona mijenja se razmak između elektroda

kondenzatora, polazi do promjene kapaciteta (raste ili pada) i istosmjerni izvor puni-prazni
kondenzator u ritmu govornog signala. Promjenjiva struja punjena- pražnjenja
kondenzatora na velikom otporu R stvara izmjenični pad napona koji je proporcionalan
elongaciji membrane i neovisan o frekvenciji.
1.3.5 ELEKTROMAGNETSKI MIKROFON

Sa membranom ovog mikrofona spojena je pločica od mekog željeza koja s

permanentnim magnetom tvori magnetski krug. Titranjem membrane mijenja se zračni
raspor između pločice i polova magneta, čime se mijenja magnetski otpor, a time i
magnetski tok u zavojnici pa se u njoj inducira napon: U = - N• ΔΦ/Δt.

Inducirani napon je proporcionalan brzini titranja membrane. Primjena: u bezbaterijskim

telefonima u rudnicima, na brodovima.

1.3.5 TLAČNI MIKROFON

Kod tlačnih mikrofona membrana titra zbog razlike između vanjskog zvučnog tlaka p i
atmosferskog tlaka p0 unutar kućišta mikrofona.Najveće amplitude pomaka membrane
nastaju pri rezonancijskoj frekvenciji membrane koja ovisi o masi i koeficijentu
elastičnosti membrane.

Kod ugljenih, kristalnih i kondenzatorskih mikrofona tlačnog tipa kod kojih je

inducirani napon proporcionalan pomaku membrane, membranu treba konstruirati
tako da joj je rezonancijska frekvencija iznad radnog područja mikrofona. a – pomak,
elongacija membrane
 Kod elektrodinamičkih i elektromagnetskih mikrofona tlačnog tipa kod kojih je
inducirani napon proporcionalan brzini titranja membrane, rezonantna frekvencija
treba biti u sredini radnog područja mikrofona ali uz dovoljno veliko prigušenje.

2. Zvučnici
Zvučnik je elektroakustički pretvarač koji pretvara električnu energiju u akustičku. Od zvučnika se
zahtijeva što vjernija reprodukcija zvuka.

Idealni širokopojasni zvučnik pretvara konstantnu privedenu električnu energiju u konstantni zvučni
tlak u cijelom čujnom frekvencijskom području od 20 Hz do 20 000 Hz. Ovo je tehnički skoro
nemoguće izvesti pa se za prekrivanje cijelog čujnog područja koristi više zvučnika tj. kombiniraju
se niskotonski i visokotonski zvučnici.

Manje kvalitetni zvučnici prekrivaju područje od 70 do približno 10000 Hz. Kao mehanički titrajni
sustav koristi se membrana (okrugla, ovalna ili pravokutna kruta ploha, ravnog ili konusnog oblika)
koja je vanjskim rubovima pomoću gornjih centratora elastično učvršćena na držač tzv. košaru, a
unutarnjim rubom na donji centrator. Sila se prenosi na membranu ili u sredini ili linijski ili na
cijeloj površini.

Titranje membrane se prenosi na čestice okolnog zraka te mehanički titraji membrane u njemu
stvaraju zvučne valove. Zvučnici se ugrađuju u ravne ploče ili u otvorene ili zatvorene kutije da bi
se spriječio akustički kratki spoj. Naime sama membrana zvučnika ne može dovoljno odjeliti
prednju i stražnju stranu zvučnika. Zbog toga kada se membrana kreće naprijed, ispred zvučnika
nastaje sabijanje zraka, a istodobno iza zvučnika njegovo razrjeđivanje. Zbog razlike u tlakovima
oni će se nastojati izjednačiti najkraćim mogućim putem tj. preko rubova zvučnika što ima za
posljedicu širenja zvuka slabijim intenzitetom. Ova pojava izjednačenja tlakova neugrađenog
zvučnika zove se akustički kratki spoj.
2.2 TEHNIČKE KARAKTERISTIKE ZVUČNIKA
2.2.1 Reprodukcija ili osjetljivost zvučnika je omjer zvučnog tlaka p na određenoj udaljenosti u
smjeru osi zvučnika i napona u na priključnicama zvučnika. Reprodukcija ovisi o udaljenosti od
membrane zvučnika.

2.2.2 Nazivna snaga zvučnika koju navodi proizvođač je maksimalna električna snaga koju
zvučnik može trajno podnijeti bez oštećenja. Ova snaga mora biti veća od nazivne izlazne snage
pojačala na koje se zvučnik priključuje da ne dođe do preopterećenja zvučnika (dobro je da bude 2
puta veća od snage pojačala jer su izobličenja najmanja).

2.2.3 Električna impedancija zvučnika je bitna zbog prilagođenja zvučnika na pojačalo. Ako su
impedancije zvučnika i pojačala jednake dolazi do maksimalnog prijenosa snage između ova dva
uređaja. Impedancija zvučnika mora biti jednaka ili veća od impedancije pojačala da ne bi došlo do
preopterećenja pojačala i njegovog mogućeg uništenja.

Nazivna impedancija za dinamičke zvučnike je 4, 8 ili 16 Ω, ali na frekvencijama izvan pojasa 200
– 600 Hz obično je znatno veća.

2.3 VRSTE ZVUČNIKA

- elektrodinamički ili dinamički zvučnik, elektrostatički zvučnik, kristalni ili piezoelektrični
zvučnik

2.3.1 Dinamički zvučnik

U zračnom rasporu između polova magneta nalazi se pomična zavojnica na koju je pričvršćena
konusna membrana. Kada kroz zavojnicu protječe struja čujnih frekvencija, zavojnica se pomiče
lijevo – desno pod utjecajem sile izbacivanja F = Bli. Pomaci zavojnice prenose se na membranu
koja titrajući proizvodi zvuk.

Kako su za određeni zvučnik B i l konstantni, sila izbacivanja je proporcionalna i mijenja se kako

se mijenja struja. Za postizanje veće sile, indukcija u zračnom rasporu iznosi i preko 2 T. Za
visokotonske zvučnike membrana se izrađuje od krućeg i lakšeg papira, a za niskotonske od
mekšeg i težeg papira.
2.3.2 Kristalni zvučnik

Princip rada kristalnog zvučnika je obrnuti piezoelektrični efekt: dovođenjem izmjeničnog

napona na plohe kristala, kristal titra i ti se titraji prenose na membranu.

Karakteristike kristalnih zvučnika: - visokotonski zvučnici (od nekoliko kHz do 20 kHz) - visoka
korisnost ( uz pomoć trube i do 70%) - lagani su jer nemaju magnete - neosjetljivi na manja
preopterećenja - vrlo lomljivi, temperaturno osjetljivi…