Professional Documents
Culture Documents
Cherokee
Cherokee
blizanca Piper Seneca i Lance sa jednim motorom koji je bio verzija Čeroke 6 sa uvlačivim stajnim trapom
( kasniji modeli su bili poznati pod nazivom Saratoga), sposobni (kompetentni) avioni sami po sebi.
Bočno poboljšanje istegnutog trupa PA-28 omogućilo je Seneki da ima prostranu dvomotornu pilotsku
kabinu, zajedno sa instrumentacijom za kopilota. I raspored zadnjih kabinskih vrata je lako dao sebe
razmještaju sjedišta, sa nešto zabave i osvježenjem dodatne opreme, i čak dio prtljažnika u krmenoj
kabini ( zadnji dio kabine ).
U početku, Seneca je bila prosta zamjena za Twin Comanche, čija je konačna smrt došla u ljeto 1972.
kada je Piper–ova stara fabrika u Penslivaniji bila poplavljena. Radije od zamjenjivanja uništene
opremene Twin Comanche-a mudro je razmotreno da se dopusti Seneki Floridinom proizvodu da nosi
barjak kompanijskog lakog dvomotorca( dvomotornog aviona).
Prva Seneca je koristila par kontra-rotirajućih IO-360 Lycomings motora s 4 cilindra i 200 konjskih snaga,
odmah nakon Cherokee Arrow. S obzirom na bruto težinu od 4000 funti ( jedna funta je 0.4536kg -
povećano na 4200 funti nakon prve godine), mali motor sa uobičajenim usisavanjem ( motor koji udiše
vazduh na atmosferskom pritisku – suprotno od ovog je turbocharged da bi se ubrzao) nije davao mnogo
jedno-motornih performansi, svojstvo slino TC motoru kojeg je Seneca zamijenila. Propeleri sa dva
sječiva, ravno ispred 6 sjedišta, i ručno uključivana sistem zakrilaca zadržali su cijenu na zapanjujućih 49,
900 dolara. Piper, kao i uvijek, bio je sposoban da proizvodi više aviona za dolar od bilo koga drugog.
Grijač kabine sa sagorijavanjem montiran je u repnom konusu umjesto u nosu aviona. Kapacitet
prtljažnika je 200 funti, 100 u odjeljku nosa i 100 iza zadnjih sjedišta, gdje su pokretna vrata za pristup.
122 galona goriva su nošeni u međusobno povezanim rezervoarima u krilima, ne zahtijevajući pilotovo
upravljanje, opsluživani sa portovima za punjenje u vanbrodskim rezervoarima. Raspon krila je manje od
40 feets i visija je ispod 10 feets.
Sistem stajnog trapa je hidraulično aktiviran, električno napajan (powerpack) iz prenosnog uređaja koji
konvertuje struju iz izvora u jednomsjernu ili naizmjenicnu kao što je zahtjevano od neke specifične
opreme koji se nalazi ( uređaj se nalazi) u nosu aviona. Sva tri trapa nose 6.00 x 6 gume. Široko razapeta
zakrilca su električna, i rep ima stailizator za kontrolu nagiba, kao što je razvijeno od Piper-a na 1960
Aztec-u. To i korimlo imaju anti-servo trim tabs ( ne znam prevod ima fin text ovde
https://www.skybrary.aero/index.php/Trim_Tab).
Ukrcavanje na zadnja sjedišta je ostvareno sa niskim ulazom kroz vrata na zadnjem lijevom
dijelu trupa. Pristup za prednja dva sjedišta može biti ostvaren kroz vrata iznad krila na desnoj
strani. Vecina kabine je siorka 4 feet (stopa); there’s a foldaway worktable between the CEO’s
right-rear seat and the facing chair.
U toku