VETERINARSKA LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA

Veterinarski fakultet

1. DEFINICIJA I OPĆENITI POJMOVI

Općenito o laboratorijskoj dijagnostici

Definicija i općeniti pojmovi veterinarske laboratorijske dijagnostike.

Čimbenici koji utjeću na laboratorijske rezultate.

VETERINARSKA LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA: Disciplina usmjerena na

razvoj, primjenu i interpretaciju laboratorijske procedure za: postavljanje dijagnoze i/ili
prognoze u bolesnih životinja, praćenje liječenja bolesnih životinja, praćenje zdravlja
životinja
U prividno zdravih životinja, laboratorijska dijagnostika može biti upotrebljena za:
- praćenje proizvodnje/perfomansi (npr. metabolički profili u mliječnih goveda, u
konja (pasa) prije trka, dijagnozu gravidnosti)
- praćenje za vrijeme kritičnog perioda (npr. anemija u prasadi, za subkliničku masnu
jetru u nedavno oteljenih krava)
- naročite svrhe (transport/izvoz, prodaju, izložbe životinja, prije klanja)

PROUČAVANE ŽIVOTINJE
- farmske životinje
- psi, mačke
- ribe
- životinje u zološkom vrtu
- divlje životinje

SEKCIJE (odjeljci) VETERINARSKE LABORATORIJSKE DIJAGNOSTIKE

- Općenita laboratorijska dijagnostika
- Hematologija
- Klinička biokemija
- Citologija

NAJČEŠĆE ANALIZIRANI BIOLOŠKI UZORCI

- krv (puna krv /B/, serum /S/, plazma /P/)
- mokraća (U)
- aspiracije tankom iglom (fine needle aspirates - FNAs)
- izljevi
- cerebrospinalna tekućina (cerebrospinal fluid - CSF)
- lavaže (npr. bronho-alveolarne lavaže, BAL)
- sinovijalna tekućina (SF)
- feces
- tekućina iz buraga (ruminal fluid - RF)

SERUM ILI PLAZMA?

Redovito nema značajne razlike između seruma i plazme (izuzev proteina, naročito
fibrinogen)

1
Plazma - tekući dio pune krvi dobiven poslije odvajanja stanica (redovito centrifugiranjem)
od pune krvi poslije dodavanja različitih antikoagulanata (EDTA plazma, heparinizirana
plazma, citratna plazma, itd). Plazma sadrži fibrinogen i druge čimbenike grušanja.
Serum – tekućina nastala stvaranjem ugruška i kontrakcija pune krvi (bez antikoagulansa).
Serum ne sadrži fibrinogen ili druge čimbenike gušanja.
Prednosti seruma:
– Plazma nije preporučljiva za neke analize (direktni bilirubin, žučne kiseline,
haptoglobin, elektroforeza proteina), zbog pozadinskog učinka povezanog sa
sadržajem fibrinogena koji šteti nekim reakcijama.
– Autoanalizatori rade bolje sa serumom
Nedostaci seruma:
– Vrijeme potrebno za dobivanje seruma
– Tijekom odvajanja seruma moguća hemoliza

2. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA LABORATORIJSKE

REZULTATE

VARIJABILNOST REZULTATA TESTA

VARIJABILNOST REZULTATA TESTA

između jedinki
biološki
unutar jedinki
uku
pno predanalitičke

analitički analitičke

postanalitičke
1-10

PROMJENJIVOST REZULTATA TESTA

Biološki – učinci između jedinki (vrste, pasmine, dob, spol)
NPR. Vrste: HMT mačke < HMT psa
Pasmina: akita psi imaju niži MCV
Dob: psi u zazvoju imaju nižu koncentraciju HMT i TP (ukupni proteini) od
odraslih pasa
Spol: mužjaci redovito imaju viši HMT
- učinci unutar jedinki (vrijeme probave hrane, lijekovi)

2
Prolazne razlike u istih životinja zbog (redovito okolina/vanjski) čimbenika kao što je obrok,
uzbuđenje, reproduktivni status, lijekovi/terapija ili metode uzimanja krvi. Trebaju biti
minimalizirani koliko je moguće više (npr. gladovanje prije uzimanja uzoraka; primjereno
vrijeme uzimanja uzoraka i standardizirana metoda sakupljanja krvi; kontrola obroka i
lijekova).
NPR:- hrana/obrok povećava glukozu u krvi, lipide i žučne kiseline u
monogastričnih životinja.
- adrenergični odgovor – HMT u konja se povećava
- glukoza i limfociti povećavaju se u mačaka
- reproduktivni status: u laktaciji kalcij može biti smanjen
- terapija lijekovima: npr. glukokortikoidi povećavaju ALP i ALT (u
pasa), ksilazin povećava glukozu, anestezija smanjuje HMT, terapija
tekućinama smanjuje HMT i TP
- mjesto uzimanja uzoraka ( u mamarnoj vezi glukoza smanjena u
odnosu na jugularnu venu u goveda u laktaciji)

Analitički – predanalitički (uzimanje uzorka, obrada uzorka, transport, deponiranje)

- analitički (preciznost, točnost)
- postanalitički (upisivanje, arhiviranje)

USTANOVLJENJE BIOLOŠKIH VARIJABLI

Da bi točno interpretirali rezultate slijedeće informacije MORAJU biti dostupne:
- Vrsta, pasmina, dob i spol
- Važni detalji kao što su:
• hrana/obrok, gladovanje • mjesto/vrijeme uzimanja
• reproduktivni status • prijašnje bolesti
• postojeće lijećenje
- Prijašnji laboratoriski rezultati (ako postoje)

PREDANALITIČKI ČIMBENICI: KRV

- Loše uzimanje krvi
- Hemolizirana, lipemična ili ikterična plazma
- Krivi antikoagulant i omjer krv/antikoagulant
- Transport uzoraka (ekspozicija neadekvatnoj temperaturi, prevelikoj dužini
transporta, grubo rukovanje s uzorkom)
- Deponiranje uzoraka (neadekvatna temperatura, produženo deponiranje)

UČINCI HEMOLIZE
- POVEĆAVAJU u plazmi/serumu vrijednosti nekih tvari/enzima zbog njihove više
koncentracije u eritrocitima
- SMANJUJU u plazmi/serumu vrijednosti tvari zbog njihove niže koncentracije u
eritrocitima
- INTERFERIRA s određivanjem boje interferencije ili kemijskih interakcija
NPR.- količina u ERITRICITIMA viša nego u plazmi - kalij u konja, anorganski fosfor,
enzimi (LDH, AST)
- količina u ERITROCITIMA niža nego u plazmi – kalcij, glukoza, magnezij u goveda
- Interferirajuči učinak:
- Boja interferencije: bilirubin lažno povečava hemoglobin zbog slične
absorbancijske vrijednosti

3
 - Kemijska interakcija. Kreatinin je lažno smanjen u ketonskoj plazmi. Ove
interferencije ovisne su o metodi i opremi upotrebljenoj u laboratoriju.

UČINCI LIPEMIJE
Lipemija POVEĆAVA ili SMANJUJE vrijednosti i plazmi/serumu zbog:
- prisutnosti viška lipidnih frakcija
- zamućenost uzrokovana lipidima
Glavne promjene su:
- Povećanje ukupnih lipida, triglicerida i kolesterola
- Mnoge determinante ili ne mogu biti napravljene ili su rezultati značajno
promijenjeni

ANTIKOAGULANTI
Hematologija: EDTA
Klinička kemija:
- Serum ili heparinizirana plazma (Li-heparin)
- Glukoza (fluorid-oksalat i/ili jodacetat)
Hemostaza/Koagulacija: citrat
Upotreba komercijalnih epruveta je izrazito preporučljiva

UČINCI ANTIKOAGULANATA
primjer: vrijednosti kalija i ioniziranog kalcija u hepariniziranoj i u K-EDTA plazmi
Heparinizirana plazma: ispravno mjerenje.
K-EDTA plazma: pogrešni rezultati (ekstremno ↑K i ↓Ca)

DEPONIRANJE/TRANSPORT
- Najviše tvari nije stabilno u punoj krvi. Plazma/serum mora biti odvojena od stanica
krvi što prije.
- Uzorak treba čuvati u zatvorenoj epruveti, hladnom i tamnom prostoru.
- Kontaminacija (bakterije) smanjuje stabilnost.
- Zalediti serum/plazmu (-20 or -70 °C) ukoliko moguće
Držanje plazme/seruma i stanica krvi zajedno nije preporučljivo jer tvari mogu biti
oslobođene iz stanica za vrijeme deponiranja, čak prije pojave hemolize. Odvajanje
seruma/plazme u epruvetama putem separatora trebalo bi upotrijebiti za transport. Visoka
temperatura ima negativan učinak na stabilnost približno svih parametara. Neke tvari (npr.
bilirubin) su osjetljive na svjetlo. Zaleđivanje uzoraka je preporučljivo budući općenito
povećava stabilnost tvari (mjeseci) u usporedbi s hlađenjem (dani) ili sobna temperatura (sati ,
minute).

PREDANALITIČKI ČIMBENICI: URIN

• Uzimanje uzoraka
- slobodno uzimanje uzoraka (srednji dio)
- kateterizacija
- perkutana cistocenteza (u malih životinja)
• Kontaminacija (krv, bakterija, sperma, detergent)
• Deponiranje:
- Ako moguće: ne deponirati (proliferacija bakterija)
- Ako potrebno: deponirati na 4/8 ºC do 10 – 12 sati
prije analize uzorak uvijek na sobnu temperaturu

4
Dodatak nekoliko kapi fenol/toluen/formalin/borne kiseline preporučljivo je , ali ovi
stabilizatori uzorka mokraće ne mogu biti upotrebljeni za bakterijske kulture i kemijske
analize. Zaleđivanje uzorka mokraće ćini mikroskopsku analizu sedimenta nemogućom.
Svjež proziran urin zdravog psa nakon 24 sata na 6 stupnjeva celzijusa postaje zamućen, a
nakon deponiranja i centrifugiranja → čist supernatant, sediment bogat precipitatima kristala
urata.
UTJECAJ PREDANALITIČKIH ČIMBENIKA NA TJELESNE TEKUĆINE (osim krvi)
- Prije uzimanja uzoraka provjeriti proceduru, antikoagulante i uvjete
deponiranja/stabilnosti u dogovoru s laboratorijem.
- Uvjeti uzimanja uzoraka- esencijalno sterilno sakupljanje, jedino svjež uzorak, ukoliko
moguće podijeliti uzorak u 2 epruvete (jedna s EDTA, druga bez antikoagulansa)
- Izvori kontaminacije – krv, bakterije
- Deponiranje – uzorak analizirati na dan sakupljanja, a u slučaju likvora unutar 30
minuta od sakupljanja. Zaleđivanje oštećuje stanice, te tako ćini mikroskopsku
procjenu nemogućom.
Za biokemijske analize uzorci trebaju biti zaleđini samo poslije centrifugiranja i
odvajanja supernatanta od sedimenta.

KONTROLA ANALITIČKIH ČIMBENIKA KOJI UZROKUJU RAZLIKE U

REZULTATIMA
A.Validirati upotrebljene tehnike. Moraju biti poznate prije analize.
B.Kontrola kvalitete. Mora biti obavljena uobičajeno za vrijeme rutinske analize.

VALIDACIJA TEHNIKE
- Specifičnost (analitička ≠ dijagnostička) Tvari koje djeluju međusobno s analitičkom
tehnikom (Npr. lijekovi, detergenti, antikoagulanti itd.)
- Preciznost (Sposobnost tehnike da daje iste rezultate kada je isti uzorak analiziran
nekoliko puta.). Ponavljanje (within-run precision): mjerenje unutar serije (isti
reagens, ista mašina, ista osoba ....). Reproducibilnost (between-run precision):
različite serije
- Točnost
- Analitički opseg
- Druge provjere
SUSTAV KONTROLE KVALITETE
Uključuje upotrebu kontrolnog materijala (poznatog sastava) koji je tretiran kao bilo koji
uzorak za provjeru kvalitete analitičkog procesa.
Kontrola kvalitete obavlja se ZA VRIJEME analize da osigura validaciju rezultata.

SUSTAV KONTROLE KVALITETE

Detektira da li laboratorij ima predisponirajući čimbenik koji uzrokuje analitičku grešku
KONTROLA KVALITETE
Treba biti obavljena prema preporukama proizvođača kontrolnog materijala.
Temelji se na - Unutarnjoj QC (standardna otopina poznate koncentracije)
- Vanjskoj QC (slijepo testiranje, usporedba s drugim laboratorijima)

POSTANALITIČKI ČIMBENICI
- Validacija rezultata
- Prijenos rezultata do konačnog korisnika
- Arhiviranje rezultata
- Deponiranje uzoraka

5
2. KLINIČKA PRIMJENA REZULTATA TESTA

PREGLED
a) Referentne vrijednosti
b) Mjerne jedinice
c) Validacija testova za kliničku primjenu

A) REFERENTNE VRIJEDNOSTI

- Set vrijednosti za grupu zdravih životinja (izabranih upotrebom određenih kriterija)

- Osiguravaju temelj za usporedbu s rezultatima za životinje podvrgnute testovima.

- Da bi validirali kvalitetu REFERENTNE POPULACIJE:

• uzorci moraju biti predstavnici zdrave populacije
• moraju biti grupirani prema spolu, dobi... da se smanji broj bioloških
čimbenika koji utječu na rezultate

SVRHA REFERENTNE VRIJEDNOSTI

• Opisati varijacije analitičkih rezultata u zdravih životinja
• Omogućiti usporedbu rezultata istraživanih životinja i
životinja iz zdrave populacije.
• Dopeinos dijagnozi

ODREĐIVANJE REFERENTNE VRIJEDNOSTI

POSTUPAK:
- 1° izdvojiti zdrave životinje upotrebom točnih uključujućih i isključujućih kriterija
- 2° određivanje individualnih vrijednosti
- 3° primjena pravilnih statističkih testova u cilju opisivanja dobivenih vrijednosti i
određivanje granica referentnih vrijednosti/intervalal

ODREĐIVANJE GRANICA REFERENTNOG INTERVALA

• Bez obzira na distribuciju, referentni interval mora uključiti
95 % populacije zdravih životinja
• Granice referentnog intervalaLimits of reference interval:
- Donja granica: persentile/kvantile 2.5%
- Gornja granica: persentile/kvantile 97.5 %
• Referentni interval = interval unutar persentila (2.5 - 97.5)

GAUSOVA DISTRIBUCIJA

6
 - Rezultati mnogih analiza imaju ne-Gausovu distrbuciju
- Xm i SD ne mogu biti upotrebljeni za izračunavanje referentnog intervala, stoga te
vrijednosti trebaju biti određene neparametrijskim metodama.

- Neparametrijske metode – u slučajevima ne-Gausove distribucije

(referentni interval nije srednja vrijednost ± 2SD
- Parametrijske metode – u slučajevima prave Gausove distribucije

UPOTREBA REFERENTNE VRIJEDNOSTI U KLINIČKIM SLUČAJEVIMA

- dozvoljava klasifikaciju analitičkih rezultata kao:
- Unutar referentnih vrijednosti - negativno
- Izvan referentnih vrijednosti - pozitivno

MEĐUTIM:
- Rezultati unutar referentnih vrijednosti ne znače uvijek da je pacijent zdrav
- rezultati izvan referentnih vrijednosti ne znače uvijek da je pacijent bolestan

OGRANIČENJA REFERENTNIH INTERVALA

- Razlike zbog varijacija između jedinki u usporedbi s varijacijama unutar jedinki.
- Različiti fiziološki statusi (dob, spol, pasmina...) populacije utjecat će na referentni
interval
( Primjer: serum haptoglobin (protein akutne faze) u zdravih goveda)
- prepartalne vrijednosti: 0-25 mg/L (max: 30 mg/L)
- postpartalne vrijednosti (odmah poslije p.): 0-250 mg/L
- Razlike u predanalitičkom rukovanju s uzorcima.
- Različite upotrebljene laboratorijske metode
Učinak laboratorijske metodologije na varijabilnost referentnih granica (U/L, vrijednosti
za pse)
Lab A Lab B Lab C

ALT <30 10-88 <100

CK 3-30 20-200 <120

Temperatura upotrebljena u mjerenju aktivnosti enzima može varirati od 20 do 37ºC, i

značajno utjecati na rezultate

Upotreba referentnih intervala

Referentne intervale trebalo bi jedino upotrijebiti u interpretaciji ako:

- pasmina, dob i uvjeti življenja životinja prema testu su slični referentnoj populaciji
- uzorci imaju slične predanalitičke varijable
- upotrebljena laboratorijska metoda je ista kao ona upotrebljena za određivanje
referentnih vrijednosti

Posljedica
- rezultati i referentne vrijednosti iz različitih laboratorija ne mogu se uspoređivati

7
 B) JEDINICE ZA MJERENJE REFERENTNIH VRIJEDNOSTI I
LABORATORIJSKIH REZULTATA

Laboratorijski podaci mogu biti u:

- KONVENCIONALNIM JEDINICAMA (masa otopine/jedinica volumena otopine)
- SI JEDINICAMA (broj molova/jedinica volumena otopine)

Primjeri : SI jedinice Konvencionalne jedinice

Calcij 2.5 mmol/L 10 mg/dL
Glukoza 3.9 mmol/L 70 mg/dL

SI je danas preporučena jedinica (SI – system international)

SI JEDINICE U HEMATOLOGIJI

Conventional Correction
SI Units
Units factor
PCV % x 0.01 L/L
RBCs 106/L x 106 1012/L
WBCs 103/L x 106 109/L
PLT 3
10 /L x 106 109/L
Hb(a) g/dL x 0.155 mmol/L
MCHC g/dL x 10 g/L

Konvencionalna jedinica za hemoglobin (g/dL) je internacionalno prihvaćena.

SI JEDINICE U KLINIČKOJ BIOKEMIJI

- Metaboliti, proteini i hormoni:
SI jedinice temeljene su na koncentraciji substrata (mmol/l, µmol/L)
- Enzimi:
SI jedinice temeljene su na aktivnosti (katal/L ili mol/s/L)

- Ukupni proteini, albumini i globulini se izražavaju u g/L

- Enzimi – najviše se rezultati izražavaju u internacionalnim jedinicima po litri (U/L)
Konverzija je 1 µkat/L = 60 U/L

8
SI JEDINICE U KLINIČKOJ BIOKEMIJI

SI JEDINICE U KLINIČKOJ BIOKEMIJI

Konvencional- Faktor
Analit SI
ne jedinice korekcije
Aktivnost enzima U/L x 0.016 kat/L
PROTEINI
g/dL x 144.9 µmol/L
- albumin
g/dL x 10 g/L
- globulin
METABOLITI
mg/dL x 17.1 µmol/L
Bilirubin
mg/dL x 0.05 mmol/L
Glukoza
HORMONI
µg/dL x 27.6 nmol/L
Kortizol
2-20

C) KLINIČKA PRIMJENA LABORATORIJSKIH REZULTATA

OPĆENITE POSTAVKE

MEDICINSKA ODLUKA NA TEMELJU:

1. Anamneze
2. Fizikalnog pregleda
3. Laboratorijskih i drugih rezultata

- LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA MORA REZULTATE UVIJEK

INTERPRETIRATI ZAJEDNO SA KLINIČKIM INFORMACIJAMA

INTERPRETACIJA REZULTATA
Mora:
1. Razumjeti metodologiju testova upotrebljenih u laboratoriju
2. Poznavati kliničke vrijednosti testova i njihova ograničenja

METODOLOGIJA + KLINIČKA ˃ INTERPRETACIJA REZULTATA U

9
 SVJETLU ANAMNEZE & SIMPTOMA
UPOTREBA

ODABIR TESTOVA
(KOLIKO TESTOVA I KOJIH?)
Povezano s anamnezom, kliničkim pregledom i sumnjom na određenu bolest

1. Nema testova
- ako klinički pregled smatramo dijagnostičkim
- ukoliko test osigurava malo informacija
- ukoliko je test preskup (naročito u velikih životinja) ili invazivan

2. Nekoliko/odabranih testova:
- u hitnim situacijama (HMT, ukupni proteini, K, kloridi –naročito u velikih životinja, …)
- ukoliko je klinički cilj jednostavno ostvariti

3. Profili – općeniti ili specifični-

Svrstati prema kliničkim ciljevima, organima….

PROFILI
Serija testova poduzetih na istoj životinji zbog procjene:
- Općenitog statusa
- Prekirurški i kirurški status
- Jetra
- Gušterača
- Bubreg
- Endokrine funkcije
Ime i broj testova uključenih u posebni profil razlikovat će se ovisno o laboratoriju

Sistem profila je u širokoj upotrebi danas. Međutim, veliki paneli mogu biti skuplji I
potencijalno rasipni u nekim slučajevima.
-Primjer za općeniti profil za male životinje: temeljna hematologija, enzimi kao ALT,
AST, ALP I GGT, bilirubin, urea, kreatinin, glukoza, kolesterol, kalcij, fosfor, natrij,
kalij, klorid, ukupni proteini, albumini I globulini.

KADA PRIMJENITI TESTOVE?

Analize mogu biti učinjene periodički:
- U očito zdravih životinja kao ‘’skrining’’ zdravlja i u cilju detekcije mogućih subkliničkih
bolesti
- U bolesnih životinja – pomoć u dijagnostici, prognozi i praćenju liječenja

OSJETLJIVOST I SPECIFIČNOST TESTOVA

VALIDACIJA ZA KLINIČKU UPOTREBU

10
VALIDACIJA TESTOVA ZA KLINIČKU UPOTREBU
- Sposobnost testa da detektira - bolesne životinje
- ne bolesne životinje

PARAMETRI DIJAGNOSTIČKE EFIKASNOSTI

1. Dijagnostička Osjetljivost testa
% istinito-pozitivnih rezultata u bolesnoj grupi
2. Dijagnostička Specifičnost testa
% istinito-negativnih rezultata u ne bolesnoj grupi
3. Efikasnost testa
% pacijanata ispravno klasificiranih

1. Dijagnostička osjetljivost testa je mjera učestalosti pozitivnih rezultata kada je

naročita bolest prisutna u grupi.

2. Dijagnostička specifičnost testa je mjera učestalosti negativnih rezultata u odsutnaoti

naročite bolesti.

3. OPREMA ZA VETERINARSKU LABORATORIJSKU

PRAKSU

A) Organizacija praktičnog laboratorija

B) Temeljna oprema

C) Osrednja oprema

D) Napredna oprema

A) Organizacija praktičnog laboratorija

TEMELJNA OSREDNJA NAPREDNA

Cijena Jeftina Osrednje skupa Veoma skupa

Razina
tehničkog Malo/bez Osrednje Visoko
iskustva iskustva

PITANJA PRIJE NEGO ORGANIZIRAMO PRAKTIČNI LABORATORIJ

11
1. Koji rezultat testa trebat ćemo hitno?
2. Koji od tih hitnih testova možemo napraviti ‘’in-house’’?
3. Da li postoji blizu dobar veterinarski laboratorij?
4. Koje ne-hitne analize možemo napraviti sami/ili uz pomoć tehničkog osoblja?
5. Da li sam dovoljno sposoban u laboratorijskom radu da sam obavim analize (ili netko
drugi)?

SVAKA PRAKSA TREBA IMATI TEMELJNU OPREMU

NAJVIŠE PRAKSI TREBA IMATI OSREDNJU OPREMU

NEKE PRAKSE MOGU IMATI NAPREDNU OPREMU

TEMELJNA OPREMA
Sve veterinarske klinike trebaju imati barem opremu prikladnu za :
 Priprema uzoraka
 Deponiranje uzoraka
 Mogućnost dostave u specijalizirane laboratorije
 Sposobnost izvođenja hitnih analiza
 Uvjete za siguran rad
 Mjesto za sigurno uklanjanje biološkog materijala, stakla, igli.

Temeljna oprema treba:

- Osigurati brze rezultate
- Ne treba specijalističke tehničke vještine
- Nije skupa za kupnju i rad

TEMELJNA OPREMA: PRIPREMA UZORAKA

 Centrifuge (stolna centrifuga & mikrohematokritska c.)
 Epruvete – s i bez antikoagulansa
 Sterilne epruvete za kulture i analizu mokraće
 Pipete
 Predmetnice, pokrovnice, boje

CENTRIFUGE : Upotrebljene za:

- Krv da dobijemo plazmu ili serum
- Krv da dobijemo HMT
- Urin da dobijemo sediment
- Tjelesne tekućine za koncentriranje stanica

Centrifuge s rotorima za krv/urin i HMT; Stolne centrifuge

EPRUVETE: kod boja nije standardiziran

crvena ---- suha (često silikolizirana)
žuta ---- suha + gel
zelena ----- Li ili Na heparin

12
 svjetlo plava ----- Citrat
ljubičasta ------ EDTA
siva ------ fluorid
limun ---- ACD (citratna kiselina, glukoza)

- PIPETE ----- Volumetrijske pipete za mjerenje točnog volumena tekućine

----- Polukvantitativne pipete za pripremu i prijenos uzoraka

TEMELJNA OPREMA: DEPONIRANJE I TRANSPORT

- Epruvete, kutije stalak za deponiranje uzoraka
- Idetifikacijski sustav
- Hladnjak, zamrzivačv i materijal za održavanje uzoraka hladnim u prevozu
- Pravilno pakiranje i poznavanje poštanske regulative

EPRUVETE ZA DEPONIRANJE
 Epruveta, prozirna, bez antikoagulansa
 Ependorf epruveta
 Nosač za epruvete
TEMELJNA OPREMA: HITNE/TEMELJNE ANALIZE
 Oprema za brze, jednostavne testove minimalne cijene;
 Osigurava temeljne i važne kliničke informacije.
Uključuje:
- Mikroskop
- Refraktometar
- Testovi ili test kitovi za kliničke biokemijske analize (biokemijske trake i ‘’dipstik’’
trake za urin)
- Jednostavni testovi za koagulacijske poremećaje
- Jednostavni serološki testovi (‘’snap’’ testovi)
MIKROSKOP
 Upotreba u kombinaciji s:
- predmetnicom / bojenja
- pipete

To omogućuje kliničaru da analizira:

- RBC, WBC i broj trombocita, krvne razmaze
- Sediment urina
- Citološke uzorke
- Tekućinu iz buraga
- Parazitološke testove

13
REFRAKTOMETAR (KLINIČKI)
Mjeri indeks loma tekućine: nD (= 1.333 za vodu)
- U plazmi/serum: koncentracija ukupnih proteina
- U mokraći: specifična težina
- U izljevima: koncentraciju proteina (polukvantitativna)
- Nije prikladna za mjerenje: proteina u mokraći i CSF

- Standardizirati periodično prije upotrebe, SG = 1.000 s destiliranom vodom

- Za točnost rezultata, serum/plazma ili urin, ne moraju biti hemolizirani ili mutni

14
TRAKE ZA BIOKEMIJSKU ANALIZU: glukoza, urea, ketoni
Upotrebljavaju se s kapi pune krvi, ali u nekim slučajevima, mogu biti upotrebljeni također sa
serumom/plazmom ili urinom.

GLUKOMETRI
- Veoma korisni za kontrolu glukoze u životinja s dijabetesom melitusom
Potrebna 1 kap pune krvi.
- Brzo: rezultat unutar 1 minute

URIN ‘’DIPSTIK’’ (trake)

Ustanovljenje i polukvantitativno mjerenje nekoliko analita
- glukoza - ketoni
- bilirubin - urobilinogen
- (speci. težina) - pH
- proteini - nitrati
- (leukociti) - krv/Hb

JEDNOSTAVNI SEROLOŠKI TESTOVI (SNAP TESTOVI): PRIMJER

Kitovi za detekciju:
Antitijela protiv FIV
Antigen (p27) za FeLV
Upotreba serum/plazma.
Ne punu krv
Očitati rezultate na vrijeme

TEMELJNA OPREMA: SIGURNI RADNI UVJETI

- Upotreba odvojene prostorije ili dio prostorije
- Kontrola ventilacije i temperature
- Adekvatno deponiranje i rukovanje s reagensima i uzorcima

NAPREDNA OPREMA
PREPORUČENA OPREMA

Oprema Analize

- Automatski brojač stanica krvi Detaljan i kompletan hematološki panel

- Koagulometar Koagulacijski parametri

- Klinički biokemijski analizator Mnogostruki biokemijski testovi

15
AUTOMATSKI HEMATOLOŠKI ANALIZATORI
- TIPOVI:
• Impedancijski
- Osiguravaju:
• RBC + HMT + Hb + WBC + trombociti
• ± diferencijalna krvna slika

• Laserski brojači

KOAGULOMETAR
Osigurava:
- PT (Protrombinsko vrijeme )
- aPTT (aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme)

KEMIJSKI ANALIZATORI: TIPOVI

- Ovisno o upotrebljenim reagensima:
• ”suha” kemija (idealan za hitne, skuplji po testu)
• ”tekuća”/”mokra” kemija (potrebno tehničko znanje, jeftinije po
testu)

- Ovisno o njihovoj prikladnosti tehničkim promjenama:

• otvoren (potrebne dobre tehničke vještine  mnogo teže za rutinsku upotrebu u
praksi)
• zatvoren (minimalna tehnička vještina  prikladnije za rutinsku upotrebu u praksi)

ZATVORENI KEMIJSKI ANALIZATORI

Redovito:
• prekalibrirani ili autokalibrirani
• samo bazične tehničke vještine potrebne
• upotreba suhih reagensa (upotreba jedino reagensa pripremljenih kod proizvođača)

OTVORENI SUSTAV: FOTOMETAR + TEKUĆI REAGENSI

- Redovito:
• potrebna kalibracija
• potrebne dobre tehničke vještine
• može upotrijebiti reagense bilo kojeg komercijalnog proizvođača

IONOMETAR
- serum/plazma/krv
- Autokalibrira se
- Neki mogu biti prenosni
- osiguravaju: natrij, kalij, kloride

16
 NAPREDNA OPREMA ZA REFERENTNE LABORATORIJE

OPREMA ZA REFERENTNE LABORATORIJE

Visoko specijalizirana oprema, dizajnirana za veliki broj uzoraka, analitička kvaliteta
Neograničene
analitičke Visoka
mogučnosti cijena Potrebne vještine

17
 KLINIČKA BIOKEMIJA
EGZOKRINA GUŠTERAČA I GASTROINTESTINALNI TRAKT

1. Egzokrina gušterača
POREMEĆAJI EGZOKRINE GUŠTERAČE KOJI MOGU BITI USTANOVLJENI
LABOTORIJSKIM TESTOVIMA
– Upala gušterače
– Egzokrina insuficijencija gušterače (EPI)

UPALA GUŠTERAČE
Povezana s različitim sistemskim simptomima u pasa i mačaka
- Za vrijeme upale gušteračni enzimi preko limfatičnog sustava, ulaze u krv gdje je
njihova aktivnost povišena
- Laboratorijski testovi: Amilaza
Lipaza
TLI pretraga (Trypsin-like Immunoreactivity)

AMILAZA
- Citoplazmatski enzim
- U zdravih životinja, uglavnom, potječe od gušterače i tankog crijeva
- Amilaza se izlučuje ili inaktivira preko bubrega
VRSNE RAZLIKE:
Jedino svinje imaju amilazu u sekretu slinske žljezde.
Nije koristan test u konja ili preživača.

LIPAZA
- Citoplazmatski enzim.
- Potječe iz gušterače u zdravih životinja.
- Lipaza izlučuje se ili inaktivira preko bubrega.
VRSNE RAZLIKE:
Nije koristan test u konja ili goveda

LIPAZA treba uvijek biti određivan zajedno s AMILAZOM.

TLI test (TRYPSIN-LIKE IMMUNOREACTIVITY)

Vrsna specifičnost (psi = cTLI, mačke = fTLI)
TLI test - mjeri tripsinogen, tripsin I komplekse antitripsin/antiproteaza
- specifičniji od amilaze i lipaze za upalu gušterače
Povećan u:
- Upali gušterače
• Vrh TLI možemo naći 1-2 dana prije najviše aktivnosti amilaze i
lipaze
• Veće povećanje u pasa s teškom bolesću
- Smanjenom bubrežnom klirensu

18
DRUGI LABORATORIJSKI REZULTATI KOJI MOGU UKAZATI NA UPALU
GUŠTERAČE
- Leukocitoza/Neutrofilija - upala
- Hipokalcemija (naročito mačke) – nekroza peritonealnih masti – slobodne masne kiseline
(Ca se veže na masne kiseline)
- Uremija - dehidracija
- Hiperlipidemija - zbog poremećaja aktivnosti lipoproteinske lipaze mijenja se
metabolizam lipida
- Povećani enzimi jetre i bilirubin - sekundarno hepatocelularno oštećenje/kolestaza
- Hiperglikemija - sekundarni diabetes melitus
- Koagulacijski poremećaji - DIK

EGZOKRINA INSUFICIJENCIJA GUŠTERAČE (EPI)

Klinički simptomi povezani s maldigestijom = gubitak težine, polifagija, proljev (masna

stolica)

Karakterizirana smanjenjem egzokrinih enzima gušterače što ima za rezultat maldigestiju

- TLI test je test izbora: Nizak TLI = EPI
Velika osjetljivost i specifičnost

Drugi testovi: Tripsin test u fecesu

Pankreasna elastaza u fecesu – test detektira fekalneu pankreasnu elastazu u
Fecesu
- vesno specifična ELISA za psa
- stabilan u fecesu
- niska koncentracija – teški EPI
- velika osjetljivost i specifičnost, ali za nju treba
dosta vremena

2. GASTROINTESTINALNI TRAKT
LABORATORIJSKI TESTOVI
- Najčešće upotrebljeni testovi su:
Serumski folat / vitamin B12 (kobalamin)
Analiza buragove tekućine
Proteini u serumu (u okviru predavanja o analizi proteina)
D-Ksiloza apsorpcijski test

19
SERUMSKI FOLATI/VITAMIN B12

SERUMSKI FOLATI/VITAMIN B12

Želudac
 B
B12
12

vežu
Folati
Folati
T.C.
T.C.. Bakterije
T.C Bakterije
Bakterije

sinteza Tanko
Tanko crijevo
crijevo

 Folati
Folati
B
B12
12
Gušteračni čimbenici

15-13

- FOLATI se apsorbiraju u proksimalnom dijelu tankog crijeva

- VITAMIN B12 se apsorbira u distalnom dijelu tankog crijeva pod djelovanjem
pankreasnih faktora
- Bakterije u tankom crijevu vežu vit. B12 i pomažu u metabolizmu (sintezi) folata

Interpretacija
• folati and vitB12 ukazuje na pretjerani rast bakterija u tankom crijevu (small
intestinal bacterial overgrowth SIBO)
• folati ukazuje na bolest u proksimalnom dijelu tankog crijeva.
• vitB12 iukazuje na bolest distalnog dijela tankog crijeva ili odsutnost gušteračnog
čimbenika

Osjetljivost i specifičnost za SIBO niska

ANALIZA BURAGOVE TEKUĆINE

- 10 ml tekućine potrebno za analizu
• Analiza mora biti učinjena odmah
Bakterije i protozoi biti će imobilizirani i možda ubijeni ukoliko je uzorak star ili hladan,
STOGA PREGLED čim prije učiniti, držati uzorak na toplom u međuvremenu
(37 stupnjeva)
- Laboratorijski testovi:
• Makroskopska pregled
• pH
• Mikroskopski pregled
• Test metilensko modrilo

20
 MAKROSKOPSKI PREGLED

KLINIČKI ZDRAVE ŽIVOTINJE

– Fizikalne karakteristike:
smeđe-zelena boja
aromatičan miris
– Stvaranje sedimenta: < 8 min
- U bolesti npr. Acidozi buraga ili atoniji, tekućina može promijeniti boju (siva ili crna9,
neugodno mirišiti, ne sedimentirati (daleko sporije)

pH
- Može biti najkorisniji laboratorijski test
- Upotrijebiti pH metar ili lakmus papiriće (pH papiriće)
- Normalni pH = 5.5-7
- pH < 5.5
• Akutno, teško prenatrpanje ugljikohidratnom hranom
• pH je veoma nizak ukoliko je tekućina iz sirišta sakupljena umjesto
tekućine iz buraga (možemo naći kod dislokacije sirišta u lijevo) *

- pH > 7.0
• smanjena fermentacija
• pretrpanje proteinima
• toksikoza s ureom
• alkaloza buraga
• razređenje sa slinom
-Zajedno s značajniom kliničkim simptomima, izbočina na lijevoj strani, dolje (abdomena)
može ukazati na dislokaciju sirišta na lijevo = aspiracija tekućine kroz stijenku abdomena na
tom mjestu – pH 1-2

MIKROSKOPSKI PREGLED
- Kap toplog buragove tekućine na toplu predmetnicu
(upotrijebiti pokrovnicu); malo povećanje (10 X) na mikroskopu
(spustiti kondenzor)
- Tekućina iz zdravog buraga ima veliku aktivnost (male, srednje i velike protozoe)
- Tekućina iz buraga s acidozom ilči atoničnog buraga ima nekoliko ili nema aktivnih
protozoa

TEST METILENSKO MODRILO

-Približno 10 ml tekućine potrebno za test s metilenskim modrilom
Metilensko modrilo (MB) se miješa s tekućinom iz buraga.

- U zdravih goveda aktivne bakterije i protozoe promijene boju (reduciraju) metilenskog

modrila za 3-6 minuta.
- Produženo vrijeme promjene boje ukazuje na smanjenu mikrobnu aktivnost, nalazimo u
acidozi buraga i atoniji

21
 D-KSILOZA APSORPCIJSKI TEST
- Za testiranje crijevne apsorpcije u konja (rijetko u psa)

- Procijena sposobnosti crijeva da apsorbiraju monosaharide

Poremećaj apsorpcije monosaharida – reflektira se na povećanje apsorpcije bjelančevina i
lipida
- Uzorak za pregled:
• heparinizirana plazma
- Laboratorijska metoda:
• određivanje D-Ksiloze kolorimetrijskim metodama

APSORPCIJSKI TEST D-KSILOZE U KONJA

D-ksiloza koncent. on

Zdravi

Malapsorpcija

0 0,5 1 1,5 2 2,5 3 4 5

sati

- Interpretacija
• U zdravih konja koncentracija D-ksiloze doseže
najviše vrijednosti za 60-120 min. od davanja D-ksiloze
• Spljoštena krivulja može odražavati poremećenu crijevnu
apsorpciju 15-21

Test – metoda – gladovanje preko noći ili 18 – 24 sata

- per os D-ksiloza (0,5 g/kg tj.težine)
- uzorak heparinizirane plazme 0, ½, 1, 1 ½, 2, 2 ½, 3, 3 ½, 4 sata poslije
Davanja

- zakašnjelo vrijeme pražnjenja želuca, povećano vrijeme prolaza, povećana apsorpcija

- vrh koncentracije , vrijeme potrebno do vrha – ovisi dijelom o dužini gladovanja,
sastavu obroka i upotrebljenoj laboratorijskoj metodi (interpretirati zajedno s drugim
pokazateljima)

22
 Klinička biokemija
JETRA

Testovi za detekciju:
1. Hepatocelularno oštećenje
2. Kolestaza
3. Poremećaji funkcije jetre
- Rutinski laboratorijski testovi ne detektiraju specifične bolesti jetre. No, mogu detektirati i
pratiti progresiju patoloških procesa

1. TESTOVI ZA DETEKCIJU HEPATOCELULARNOG

OŠTEĆENJA JETRE
- Ustanovljava se testovima u krvi koji mjere aktivnost enzima oslobođenih iz oštećenih
hepatocita.
- Takvi testovi
• Mogu procijeniti težinu oštećenja.
• Ne razlikuju reverzibilne od ireverzibilnih, ili lokalne od difuznih oštećenja.

TESTOVI ZA DETEKCIJU HEPATOCELULARNOG OŠTEĆENJA

– Alanin aminotransferaza (ALT)
– Aspartat aminotransferaza (AST)
– Glutamat dehidrogenaza (GLDH)
– Sorbitol dehidrogenaza (SDH)
Hepatocelularno oštećenje je često praćeno intrahepatičkom kolestazom zbog oštećenja
hepatocita. U teškom hepatocelularnom oštećenju,može se razviti poremećaj u funkciji.

SMJEŠTAJ ENZIMA UPOTREBLJENIH ZA DETEKCIJU HEPATOCELULARNOG

OŠTEĆENJA

Citoplazma: hepatocelularna
ALT membrana
SDH
AST (citosolni
izoenzimi)
jezgra

AST
GLDH

mitohondrij
14-6

23
 ALT - ALANIN AMINOTRANSFERAZA
-Visoka osjetljivost
-Velika specifičnost za jetru u pasa i mačaka
-Nije koristan za konje, preživače, svinje
• (aktivnost je preniska da bi bila izmjerena točno)
- Povećana aktivnost ALT-a je relativno specifična za hepatocelularno oštećenje u pasa i
mačaka. Međutim, povećanu aktivnost ALT-a možemo naći kod nekih bolesti mišičja u pasa i
mačaka.

AST – ASPARTAT AMINOTRANSFERAZA

- Uglavnom se upotrebljava za dijagnostiku bolesti jetre u velikih životinja
- Relativno visoke osjetljivosti
- Relativno nisko specifičan za jetru (prisutan i u mišičju i eritrocitima)
- Može ukazati na daleko teže hepatocelularno oštećenje od ALT-a
- Može ukazati na mnogo teže oštećenje od ALT-a, budući je dio smješten u mitohondriju i
biti će oslobođen ako inzult oštećuje ne samo hepatocelularnu membranu, već također i
mitohondrijalne membrane.

Uzroci povećane aktivnosti AST-a u serumu:

- Hepatocelularno oštećenje ↑AST & Normalan CK
- Oštećenje mišičja: ↑ AST i ↑ CK
(AST može značajno biti povišen)
(Interpretirati zajedno s mišičnim enzimom kreatin kinazom)
- Hemoliza (patološka ili arteficijalna)
Blago povećanje, pri tome eritrociti sadrže više AST
od ALT (vrijednosti za AST više od one za ALT u
hemoliziranim uzorcima)

GLDH – GLUTAMAT DEHIDROGENAZA

- Umjerene osjetljivosti
- Velika specifičnost za jetru u svih vrsta
- Povećana aktivnost GLDH u serumu je kratkotrajna

Uzroci povećane aktivnosti GLDH u serumu - Hepatocelularno oštećenje

SDH - SORBITOL DEHIDROGENAZA

- Specifičan za jetru
- Mora biti testiran unutar 8 – 12 sati od uzimanja uzoraka (konj)
- Povećana aktivnost SDH u serumu kratko traje (poluvrijeme života SDH kratko)

Uzroci povećane aktivnosti SDH u serumu - Hepatocelularno oštećenje

2. TESTOVI ZA DETEKCIJU KOLESTAZE

KOLESTAZA
- Definiramo kao zaustavljanje ili prestanak toka žući.
- Ustanovljava se određivanjem testova u krvi koji mjere:
a) aktivnost enzima sintetiziranih u žučnim putevima i sinusoidama hepatocita
b) koncentraciju tvari izlučenih u žuči (npr. bilirubin, žučne kiseline)

24
- Kolestaza može izazvati sekundarno oštećenje jetre. Kada kolestaza uzrokuje značajno
smanjenje funkcije hepatocita, može se tazviti disfunkcija jetre.

TESTOVI ZA DETEKCIJU KOLESTAZE

– Alkalna fosfataza (ALP)
– Gama glutamiltransferaza (GGT)
– Bilirubin

Enizimi hepatocelularnog oštećenja (ALT, AST, GLDH, SDH)

- smješteni unutar citoplazme i/ili unutar organela hepatocita
- oslobađaju se u perifernu cirkulaciju poslije oštećenja jetre

Kolestatski enzimi (ALP, GGT)

- povezani s membranom hepatocita
- značajnopovišeni u kolestazi
- oba enzima potiču glukokortikoidi i barbuturati (naročito ALP)

ALP – ALKALNA FOSFATAZA

- Membranski-vezan enzim
- Mnogo izoenzima
- Visoka koncentracija u žuči
- Izoenzimi ALP – kost, bubreg, crijeva, placenta, kolostrum, steroidi (jedino u psa)

- Povećana aktivnost ALP u serumu: uzroci - kolestaza

- steroidima-potaknuta (u pasa)
- povećana aktivnost ALP u kostima
- hipertiroidizam u mačaka
- barbiturati

Uzroci povećane aktivnosti koštanih izoenzima ukupne ALP - Mlade životinje u raqzvoju,
novotvorine kosti, sekundarni hiperparotireoidizam (bubrežni/hranidbeni),
hiperparotireoidizam u mačaka.

ALP: VRSNE RAZLIKE

- Psi: Izoenzimi potaknuti steroidima
- Mačke: Poluvrijeme ALP u jetri je kraće nego u pasa (6 sati prema 3 dana). Čak mala
povećanja su značajna
- Konji: Slaba osjetljivost za detekciju kolestaze (široki referentni interval)
- Preživači: Umjerena osjetljivost za detekciju kolestaze. Kolestatske bolesti su rijetke.

GGT- GAMA GLUTAMIL TRANSFERAZA

-Jetra (epitelne stanice žučovoda) je primarni izvor
-Također nađena u:
Epitelne stanice (izlučen mokraćom)
Kolostrum (visoke koncentracije)
- Uzroci povećane aktivnost GGT u serumu:
- Kolestaza (bolji test od ALP u velikih životinja)
- Davanje steroida (blago povećanje)
- Uzimanje kolostruma u novorođenčadi konja, preživača i svinja

25
 BILIRUBIN
Završni produkt katabolizma hema. Većinom potjeće od fagocitoze (mononuklearni fagocitni
sustav, naročito slezena) starih i oštećenih eritrocita.

Izvori bilirubina u serumu:

- Razgradnja eritrocita (nekonjugirani bilirubin)
- Jetra (nekonjugirani & konjugirani)
- Žuć (konjuugirani)

Bilirubin nije stabilan ukoliko je uzorak izložen svjetlu)

RBC

hemoliza

Bilirubin (nekonjugirani,
transportiran vezan na albumin)

JETRA
Žučovodi

Bilirubin (konjugirani)
Izlučen uglavnom preko GI trakta i dijelom
preko bubrega) 14-21

UKUPNI BILIRUBIN (TB)

- TB je zbroj konjugiranog (CB) i nekonjugiranog bilirubina (UB)
- MAČKE/PSI:
• Serum je slabo obojen u zdravih životinja
• Serum postaje vidljivo žut kada TB u serumu je >20 mol/l
• Sluznice postaju vidljivo žute kada je TB u serumu >50mol/l

- KONJI/GOVEDA
• Serum je žut u zdravih životinja
Zdravi konji imaju viši TB od drugih domaćih životinja

Uzroci povećanog ukupnog bilirubina u serumu:PRE-HEPATIČKI : zbog hemolize

HEPATIČKI: zbog poremećaja funkcije jetre
POST-HEPATIČKI : zbog opstrukcije
žučovoda
Jetra prihvaća bilirubin, konjugira ga i izlučuje (to su funkcije jetre).

26
VRSNE RAZLIKE
KONJI:
• Anoreksija je česti uzrok  ukupnog bilirubina u serumu.
•  ukupnog bilirubina u serumu bez povećanja drugih enzima jetre je teško
interpretirati.
PREŽIVAČI
• Hemoliza je najčešći uzrok  ukupnog bilirubina u serumu.
•  ukupnog bilirubina u serumu nalazimo jedino u terminalnom stadiju bolesti jetre

POVEĆANI UKUPNI BILIRUBIN

PRE-HEPATIČKI
Hematološki testovi (HMT)

HEPATIČKI I POST-HEPATIČKI
Enzimi jetre mogu pomoći u razlikovanju
Česti su potrebni drugi dijagnostički zahvati (npr. snimanje)
Omjeri konjugiranog i nekonjugiranog bilirubina nisu više u upotrebi.

3. TESTOVI ZA DETEKCIJU POREMEĆAJA FUNKCIJE JETRE

POREMEĆAJI FUNKCIJE JETRE
– Patološka stanja zbog značajnog smanjenja funkcije hepatocita.
– Možemo naći kod hepatocelularnih bolesti, hipolazije/atrofije jetre ili kolestaze.
TESTOVI ZA DETEKCIJU POREMEĆAJA FUNKCIJE JETRE
– Bilirubin (Također test za kolestazu (navedeno prije))
– Žučne kiseline
– Amomijak
Enzimi jetre mogu biti normalni usprkos teškoj disfunkciji jetre

ŽUČNE KISELINE

-Testovi za Niska
Enterohepatička cirkulacija
sposobnost jetre koncentracija u žučnih kiselina
sistemskom portal vena
vena
da reapsorbira krvotok
Minimalni
Minimalni
žučne kiseline iz gubici
fecesom
portalne vene.
Žučni
G.I.T.
mjehur
Minimana
Minimana
sinteza

žučovod

14-29

27
Žučne kiseline sintetiziraju se u jetri iz kolesterola. Konjugiraju se uglavnom s taurinom.
Izlučuju se kao natrijeve soli u gastrointestinalni trakt I sudjeluju u probavi masti.

ŽUČNE KISELINE U GLADOVANJU

- Uzorci seruma dobiveni poslije 12 sati gladovanja u malih životinja.
- Povećane zbog:
- Kolestaze
- Spontane kontrakcije žučnog mjehura
- Disfunkcije jetre
- Portosistemski šantovi (PSS)
-Žučne kiseline u gladovanju mogu biti normalne u slučajevima PSS ili disfunkcije jetre
- Žučne kiseline povečavaju se u pacijenata s poremećenim funkcijama jetre zbog poremećaja
u uklanjanju iz portalne cirkulacije.
- Do povećavanja žučnih kiselina može doći i zbog sekundarne disfunkcije jetre uslijed
pankreatitisa ili hiperadrenokorticizma ili terapije steroidima.

ŽUČNE KISELINE POSLIJE OBROKA

-Uzorci seruma dobiveni 2 sata poslije obroka. Test je ispravan jedino u monogastričnih
životinja.
-Povećane zbog:
- Disfunkcije jetre
- Portosistemskih šantova (PSS)
- Kolestaze
- Određivanje žučnih kiselina poslije obroka može povećati:
- osjetljivost (više ustanovljenih slučajeva s PSS/disfunkcije jetre)
- specifičnost (isklječena spontana kontrakcija žučnog mjehura)

AMONIJAK

AMONIJAK
Razgradnja PROTEINA
Obročni PROTEINI Metabolizam mišičja
(energetski bogati spojevi-kreatin fosfat)
Gastrointestinalne
bakterije

AMONIJAK
U Jetri

UREA

14-32

28
- Visok amonijak je toksičan, te se posljedično mogu pojaviti neurološki simptomi.
Bakterije buraga i crijeva stvaraju amonijak iz proteina i drugih izvora obročnog dušika.
Može nastati iz razgradnje bjelančevina i mišičnog metabolizma. Amonijak ulazi u portalnu
cirkulaciju iz buraga i debelog crijeva, i veže ga jetra. U jetri ciklus uree pretvara amonijak u
ureu.
MJERENJE AMONIJAKA U KRVI
- Amonijak je veoma nestabilan
- Uzroci povećanog amonijaka
Disfunkcija jetre
Portosistemski šantovi
Kongentalni manjak enzima ciklusa ureje (rijetko)
Toksičnost urejom (preživači)

- Krv u EDTA (u ledenoj kupki)

- Odvojiti plazmu unutar 3 minute (zakašnjelo odvajanje plazme lažno
povećane vrijednosti)
- Plazmu analizirati unutar 30 minuta (zakašnjela analiza daje lažno
niske vrijednosti)

TEST IZLUČIVANJE BOJA

- testovi se rijetko koriste otkad se određuju žučne kiseline
- mjerenje količine boje u krvi je jednostavno, i može biti korisno ukoliko nema mogućnosti
za mjerenje žučnih kiselina
- Sulfobromftalein (BSP), indocijaninsko zelenilo (ICG)
- Intravenozna aplikacija, pri tome veže jetra (mjeri se boja u krvi)
(visoka koncentracija – ukazuje na disfunkciju jetre)
- TESTOVI VIŠE NISU U KOMERCIJALNOJ UPOTREBI

OSTALI TESTOVI KOJI INDICIRAJU PRISUTNOST BOLESTI JETRE

- anemija – krvarenje zbog koagulopatija (regenerativna ili neregenerativna – kod
kroničnih bolesti)
- mikrocitna - ± hipokromna (poremećaji metabolizma Fe)
- koagulopatija - malapsorpcija vitamina K zbog kolestaze
- snižena sinteza faktora
- hipoalbuminemija – snižena proizvodnja albuumina
- hipoglikemija – snižena glukoneogeneza
- hipokolesterolemija – snižena sinteza
hiperkolesterolemija – kolestaza – povećana proizvodnja kolesterola ili snižen
klirens lipoproteina
- hiperglobulinemija - upala
- snižena koncentracija uree u serumu – smanjena proizvodnja u jetri
- niska specifična težina urina – poivećana ekskrecija amonijaka može inhibirati
mehanizme koncentracije bubrega
- sniženu sintezu uree odnosno snižen medularni
bubrežni koncentracijski gradijent.

29
 KLINIČKA BIOKEMIJA
MOKRAĆNI SUSTAV

1. Analiza mokraće
2. Koncentracija uree & kreatinina u serumu/plazmi
3. Omjer proteina i kreatinina u mokraći
(UPC omjer- eng. urine, protein, creatinine)

1. ANALIZA MOKRAĆE
GLAVNE INDIKACIJE SU:
• Prosudba poremećaja bubrega i donjeg dijela
mokraćnog trakta
• Prosudba nekih metaboličkih / endokrinih bolesti
• Prosudba stanja hidratacije

Analiza mokraće - Makroskopska analiza

- Specifična težina (SG)
- Biokemijska analiza
- Pregled sedimenta (mikroskop)
- Kultura

Makroskopska analiza
BOJA
- Mokraća zdravih životinja može varirati u boji, ali redovito je svjetla, blago ili tamnije žuta
- Crveno pobojena mokraća – hemoglobinurija
- mioglobinurija
- hematurija
ZAMUĆENOST
- Zdravi konji i kunići imaju zamućenu mokraću zbog visoke koncentracije mucina i
kristala
- Ostale vrste – preisutnost sedimenta
- Ohlađena mokraća – zamućena od kristalizacije minerala koji su u otopini (mokraća
jasna kada na sobnoj temperaturi)

Specifična težina (SG

- Omjer težine (gustoće) mokraće prema jednakom volumenu vode na istoj temperaturi. Nema
jedinica.
- Vrijednosti ovise o: - hidratacijskom statusu i unosu vode
(Hidratacijski status može biti određen procjenom turgora kože ili mjerenjem
albumina u serumu ili HMT i ukupnih proteina)
- sposobnosti bubrega da koncentriraju tekućinu
- To je test bubrežne tubularne funkcije
SPECIFIČNA TEŽINA (SG): MJERENJE
– Test traka nevjerodostojna za životinje / Uvijek upotrijebiti refraktometar
– Ako je mokraća zamućena, centrifugirati prije mjerenja specifične težine supernatanta

30
 – Specifičnu težinu možemo odrediti i urinometrom (densitometar) no potreban veliki
volumen mokraće.
SPECIFIČNA TEŽINA: INTERPRETACIJA
HIPERSTENURIJA: koncentrirana mokraća
- >1.012
- mokraća zdravih, normalno hidriranih životinja

IZOSTENURIJA: mokraća niti koncentrirana niti razrijeđena

- 1.007-1.012 (SG mokraća = SG filtrirana plazma)
- stalna izostenurija zahtijeva daljnja istraživanja

HIPOSTENURIJA: mokraća je više razrijeđena nego plazma

- <1.007
- stalna hipostenurija zahtijeva daljnja istraživanja

- Vrijednost specifične težine mokraće varira prema unosu vode i hidratacijskom statusu.
Redovito specifična težina mokraće je normalna ako je koncentracija veća od ˃ 1,030.

- TEST MANJKA VODE

- Kontraindikacija – deprimirana, dehidrirana, uremična životinja, sumnja na
insuficijenciju bubrega
- Indikacija – potvrda da životinja koncentrira mokraću kada ustegnemo vodu
- Protokol – specifičnu težinu pratiti svaka 2 sata sve dok 5 % tjelesne težine ne izgubi,
ili urin je ˃ 1,020
- Interpretacija – ako specifična težina mokraće se poveća do 1,020 tada je tubularna
funkcija i antideuretski hormon uredni, NO ako specifična težina je ˂ 1,020 sumnja
na dijabetes insipidus.

Biokemijska analiza
BIOKEMIJSKA ANALIZA TRAKE ZA MOKRAĆU
- Uvijek slijediti upute proizvođača
- Trake trebaju biti unutar roka predviđenog za upotrebu, pri tome ne dirati test polja prstima
ili izlagati svjetlu. Analizu trakama treba smatrati kao PROBIRNI TEST

31
 PRIMJER TEST POLJA TRAKA ZA MOKRAĆU

16-14

GLUKOZA
- Točan test za životinje
• specifičan za glukozu
- Glukoza nije normalna u mokraći zdravih životinja
- Uzroci glukozurije
• Stalna hiperglikemija
-Dijabetes melitus
• Prolazna hiperglikemija
-Stres u mačaka
-Lijekovi (ksilazin, ketamin)
-IV davanje tekućina koje sadrže glukozu
-Konvulzije
• Bubrežne tubularne bolesti
-Fanconi sindrom – bolest u kojoj oštećena funkcija proksimalnog tubula
bubrega (posljedično smanjenje reapsorpcije elektrolita i aminokiselina)
-Primarna glikozurija
BILIRUBIN
- Nije točan za psa/mačku
• Testovi koji koriste tablete (ictotest) mogu biti točnije od traka za mokraću
• Svjetlo može razgraditi bilirubin
- U tragovima (+) – normalno u zdravih pasa. Bilirubin nije prisutan u mokraći drugih zdravih
životinja
- Bilirubin u mokraći je u vodi topivi konjugirani bilirubin
- Uzroci bilirubinurije
• Isti uzroci kao i za bilirubinemiju
KETONI
- Točan test za životinje
• Ne ustanovljava -oksimaslačnu kiselinu
- Ketoni nisu prisutni u mokraći klinički zdravih životinja
• Ketoni u tragovima mogu biti normalni u kunića
- Uzroci ketonurije

32
 • Dijabetes melitus, gravidnost, gladovanje, ketoza, odmah poslije telenja u visoko
produktivnih mliječnih goveda
-Mnoge bolesti uzrokuju anoreksiju u goveda (mastitis, metritis, pneumonia) – posljedično
može se razviti ketonemija, ketonurija, no nivo ketona općenito nije viši nego u primarne
ketoze.
KRV / HEMOGLOBIN
- Točan test za životinje
- Detektira intaktne eritrocite, hemoglobin ili mioglobin
- Rezultat pozitivan sa pregledom sedimenta
- Interpretiranje pozitivnih rezultata zajedno s metodom sakupljanja mokraće (cistocenteza
može biti uzrok prisutnosti krvi u mokraći)
pH
– Prihvatljiv test za životinje
- Mesožderi: • kisela mokraća je normalna ako prehrana s mesnim obrokom
• alkalna mokraća redoviti odražava infekciju mokraćnog trakta
- Preživači: • alkalna mokraća je normalna
• kisela mokraća može reflektirati povećani katabolizam proteina
(povećani katabolizam proteina – obrok bogat proteinima, gladovanje, temperatura)
- Neki lijekovi mogu utjecati na pH
– Nije točan pokazatelj sistemske acido-bazne ravnoteže
BJELANČEVINE
- Test prihvatljiv za životinje, ali može dati lažno pozitivnu reakciju u alkalnim uzorcima.
- Test detektira uglavnom albumine. Ne detektira globuline.
- Uvijek interpretirati zajedno sa specifičnom težinom i pregledom sedimenta
- Češći uzroci proteinurije:
• urogenitalna krvarenja
• urogenitalna upala
• gubitak bjelančevina bubrezima
-Interpretirati zajedno sa specifičnom težinom – NIJE ABNORMALNO IMATI
TRAGOVE PROTEINA U KONCENTRIRANOJ MOKRAĆI, ALI UVIJEK
ABNORMALNI NALAZ U RAZREĐENOJ MOKRAĆI.

NITRITI, UROBILINOGEN, LEUKOCITI

- Nitriti
• Pozitivan rezultat može ukazati na bakterijsku infekciju
• lažno negativni rezultati često
- Urobilinogen
• Upitna klinička korisnost
- Leukociti
• Lažno negativni rezultati česti u pasa
• Lažno pozitivni rezultati česti u mačaka
NITI JEDAN NIJE VJERODOSTOJAN U PREGLEDU MOKRAĆE ŽIVOTINJA

Pregled sedimenta (mikroskop)

PREGLED SEDIMENTA: PROCEDURA

- Poterbna oprema: Centrifuga,pipete, predmetnica, pokrovnica i mikroskop.
- 10 ml mokraće centrifugiramo na 1,500 rpm kroz 5 min. Supernatant dekantiramo
- Sediment se pomiješa s kapi supernatanta..
- …zatim pipetom prenese na čistu predmetnicu..

33
 - ..prekrije pokrovnicom...
- ..zatim pregleda pod spuštenim kondenzorom (malo svijetla) & zatvorena blenda
PREGLED SEDIMENTA: NALAZ
– STANICE
– CILINDRI
– KRISTALI
– Drugi elementi (uzročnici infekcija, infestacija, artefakti)
KRVNE STANICE
ERITROCITI
-mali broj može se naći u klinički zdravih životinja
(0 – 3 eritrocita po vidnom polju; 40x objektiv)
-Povećanje ukazuje na HMATURIJU: • Urogenitalne bolesti
• Sistemske bolesti grušanja
LEUKOCITI
- mali broj može se naći u klinički zdravih životinja
(0 – 3 leukocita po vidnom polju; 40x objektiv)
-Povećanje nalazimo u: • Upali
• Infekciji
- Cistocenteza može biti također uzrok eritrocita u sedimentu.

EPITELNE STANICE
- Povećan broj epitelnih stanica u mokraći ukazuje na upalu ili neoplastičnu bolest
- Sediment obojiti ukoliko veći broj vidljiv (da bi vidjeli malignost)
PRIJELAZNI epitel – varijabilne, redovito osrednje veličine, varijabilni onlik, malih ili
velikih nakupina, velik broj u upali i nekim neoplazijama.
PLOČASTI – veoma velike, česte u nekateteriziranih uzoraka, ukazuje na kontaminaciju
uzoraka iz genitalnog trakta.
NEOPLASTIČNI – pozitivni nalaz je dijagnostički

CILINDRI
– Cilindrično oblikovane strukture nastale u tubulima
– U zdravih životinja u mokraći može biti vidljivo nekoliko cilindara, ali više može biti
vidljivo u starijih životinja.
– Velik broj može ukazati na aktivnu tubularnu ili glomerularnu bolest
– Potreban svjež urin da bi nalaz bio vjerodostojan
- HIJALINI cilindri – česti kod bubrežne proteinurije
- EPITELNI, GRANULIRANI, VOŠTANI cilindri – predstavljaju različite stadije
degeneriranih epitelnih stanica u mačaka.
- CILINDRI s eritrocitima i leukocitima (krvarenje, upala)

KRISTALI
- STRUVITI – u alkalnom urinu, no možemo ih naći i u zdravih životinja; česti su u
infekciji mokraćnog trakta
- KALCIJEV OKSALAT nalazimo u zdravih životinja
• dihidrat u mačaka
• monohidrat u pasa s otrovanjem etilen glikolom
- URATI (urati i amonijev urat)– nalazimo u kiselom urinu, česti su u zdravih ptica,
reptila, dalmatinera, englekog buldoga
• povećani u bolesti jetre, portosistemskom šantu
- KALCIJEV BIKARBONAT

34
  Alkalna mokraća
 Česti u konja i kunića
 Imaju malo ili nikakvo kliničko značenje
- CISTIN
• Hereditarna tubularna bolest
- TIROZIN, LEUCIN
• Jetrena bolest – Nije često prisutna
•
Drugi elementi (uzročnici infekcija, infestacija, artefakti) - Spore peluda, Gljivice, Paraziti
(Capillaria plica), Kapljice masti, spermatozoidi (mogu izazvati blagu proteinuriju na traci).

Kultura
KULTURA MOKRAĆE
– Sakupljanje uzoraka
• Cistocenteza (poželjno)
– Rukovanje uzorkom
• Upotreba sterilnih konteinera ili konteinera s bornom kiselinom
• Mokraća može biti deponirana na 4oC (do 12 sati)

2. KONCENTRACIJA UREE & KREATININA U

SERUMU/PLAZMI
- Bubezi, odnosno glomeruli izlučuju 75 % uree (ekskrecija povećana ili smanjena kada je
brzina glomerularne filtracije povećana ili smanjena.
U bubrežnim tubulima reapsorbira se tekućina (reapsorpcija veća ili smanjena kada brzina
glomerularne filtracije smanjena ili povećana)

BUN vs. UREA

– BUN = blood urea nitrogen= koncentracija dušičnih komponenti uree u krvi
– BUN vrijednost je NIŽA od vrijednosti uree
BUN (mg/dl) → serumska ureu (mmol/l) [množimo s 0,357]
– Termin BUN – američka literatura; UREA – europska literatura

KREATININ
- kreatinin se izlučuje preko glomerula, nereapsorbira se u tubulima, tako može
ekskrecija kreatinina ukazati na brzinu glomerularne filtracije.

AZOTEMIJA
- Povećana koncentracija urea & kreatinina u serumu/plazmi
- Prisutnost mokraćevine (sinonim urea) i drugih dušikovih spojeva u krvi
• UZROCI - PRE-RENALNI, RENALNI, POST-RENALNI
- PRE-RENALNA AZOTEMIJA
- SMANJENA BUBREŽNA PERFUZIJA
- Hipovolemija, dehidracija, kardiovaskularne bolesti
• Urea  a kreatinin normalan / 
• Specifična težina mokraće je 

35
 - POVEĆANA PROIZVODNJA UREE
- GASTROINTESTINALNA KRVARENJA
• Urea je  a kreatinin je normalan
- OBROK BOGAT PROTEINIMA
• Urea je  a kreatinin je normalan
- RENALNA AZOTEMIJA
BUBREŽNA BOLEST - JEDINO kada je više od 60-75% nefrona oštećeno
• Urea i kreatinin su 
• Mokraća je neadekvatno koncentrirana
- POST-RENALNA AZOTEMIJA
- OPSTRUKCIJA MOKRAĆNOG TRAKTA
• ureter, uretra
- RUPTURA MOKRAĆNOG TRAKTA
• ureter, mjehur, uretra
• urea i kreatinin su 

NISKA UREA U SERUM/PLAZMI: UZROCI

– Smanjena funkcija jetre
– Portosistemski šant
– Povećana ekskrecija
• Ekstremna PU/PD
• Pretjerana hidratacija
– Nizak unos proteina
- Mlade životinje imaju niže referentne vrijednosti

UREMIJA
- Značajna azotemija i klinički simptomi (povraćanje, anoreksija, gastrointestinalne
ulceracije)
- Autointoksikacija organizma razgradnim produktima mijene tvari koje se normalno izlučuju
mokraćom

PREŽIVAČI / KONJI
- Izlučuju najveći dio uree preko crijeva (veoma malo preko bubrega). TAKO urea u krvi
može biti normalna usprkos teškoj bolesti bubrega.
- ZATO kreatinin u krvi je osjetljiviji pokazatelj bubrežnih bolesti

3.OMJER PROTEINA U MOKRAĆI I KREATININA

U MOKRAĆI (omjer UPC)
UPC - URINE PROTEIN CREATININE

OMJER UPC

36
 – Upotrebljen za procjenu kliničkog značenja proteinurije
– Koncentracija ukupnog proteina & kreatinina mjeri se u jednom uzorku mokraće i
izražava u istim jedinicama
–

UPC OMJER INTERPRETACIJA

< 1.0 Proteinurija ako prisutna nije značajna

BLAGO/OSREDNJE Značajna proteinurija iz:

POVEĆANJE (1-2) urogenitalna krvarenja
urogenitalna upala
gubitak proteina glomerulom

ZNAČAJNO/TEŠKO Redovito gubitak proteina

POVEĆANJE (>2) glomerulom

KLINIČKA BIOKEMIJA
ENDOKRINI TESTOVI
PREGLED
1. Tireoidni hormoni
2. Adrenokortikalni: Glukokortikoide
Mineralokortikoide
3. Drugi hormoni:
-Paratireoidni hormon
-Inzulin
-Hormon rasta
-Progesteron i relaksin

1. TIREOIDNI HORMONI

37
 FIZIOLOŠKA REGULACIJA

Hipotalamus

Faktor oslobađanja tireotropina-TRH

Adenohipofiza Negativna povratna sprega

(Negative Feed Back)
Tireotropin-TSH
- T4 (tiroksin)
U tijelu više od 99% vezano za
Tireoideja transportni protein. Samo 1% slobodno
koji će se transformirati do T3 ili rT3

- T3 (trijodtironin – veoma mali

iznos)
18-4

HIPOTIREOIDIZAM U RAZLIČITIH VRSTA: GLAVNI UZROCI

-Hipotireoidizam
1. Psi
Limfocitni tireoiditis
Tireoidna atrofija
Hipofizealne bolesti (rijetko).
2. Mačke
Sekundarna (kao podljedica liječenje hipertireoidizma)
3. Preživači / Konji / Svinje
Manjak joda
Prisutnost obročnih goitrogena

HIPOTIREOIDIZAM U PASA
KLINIČKI SIMPTOMI:
-Letargija i nezainteresiranost za kretanje
-Pretilost
-Dermatološki poremećaji:
• dlaka prorijeđena na bokovima i
repu
• loša kvaliteta dlake
• hiperpigmentacija
• piodermija

HIPOTIREOIDIZAM
MOGUĆI TESTOVI
Ukupni T4 (tT4)
Endogeni TSH
Slobodni T4 (fT4)
Stimulacijski testovi

38
 Drugi laboratorijski testovi
- Omjer tT4 : TSH ili fT4 : TSH koristan je u dijagnostici.

UKUPNI T4 (TT4)
– Mjeri za proteine vezani i slobodni T4
– Heparinizirana plazma ili serum (uzorci)
– redovito se upotrebljavaju tehnika - RIA ili ELISA
(RIA – eng. radioimmunoassay; radioimunološka analiza)
– Testovi za ljude moraju biti validirani za pse
- TT4 je stabilan u serumu i plasmi. Bazalni T4 u pasa je 4x niži nego u ljudi.
INTERPRETACIJA TT4
- VELIKA osjetljivost
- Smanjena u svih pasa s hipotireoidizmom
- NISKA specifičnost
- Brojne bolesti uzrokuju niske vrijednosti za tT4

-tT4 unutar referentnih vrijednosti = NIJE hipotireoidizam

-tT4 ispod referentnih vrijednosti u:
1. Hipotireoidizmu
2. Ne-tireoidne bolesti (NTI):
npr. hiperadrenokorticizam, dijabetes melitus, insuficijencija
bubrega, jetrene bolesti
3. Lijekovi
npr. glukokortikoidi, sulfonamidi, anestetici, fenobarbiton, ne-steroidalni protuupalni
lijekovi

ENDOGENI TIREOTROPNI HORMON (TSH)

- Uzorci – heparinizirana plazma ili serum
- Potreban vrsno – specifičan test (testovi za ljude MORAJU biti validirani)
- Tehnike koje se redovito upotrebljavaju - RIA ili kemiluminiscencija
TSH je stabilan u serumu i plazmi.

INTERPRETACIJA TIREOTROPINA (TSH)

-Povećani TSH:
1. Hipotireoidizam
Povećana stimulacija hipofize
Greške u negativnoj povratnoj sprezi
2. Oporavak od ne-tiroidealne bolesti (NTI)

-TSH u nižem dijelu referentnog raspona:

1. Hipotireoidizam zbog hipofizealne hipofunkcije (rijetko)
2. Ne-tireoidealne bolesti
Hipotireoidizam je redovito sekundarna bolest tiroidne žljezde i zato smanjen T4.

PREPORUKA
Mjeriti tT4 i TSH
Nizak tT4
& Hipotireoidizam
Povećani TSH

39
 Nizak tT4 NTI, neki lijekovi,
& hipotireoidizam zbog
U niskim referent. hipofizealne bolesti
vrijedn. TSH

SLOBODNI T4 (FT4)
-Uzorci - heparinizirana plazma ili serum
-ELISA i kemiluminiscencija validirane za pse (neki autori ne preporučuju)
- FT4 je stabilan u serumu ili plazmi
INTERPRETACIJA FT4
-Slično tT4 ali:
• Manje pod utjecajem ne-tireoidalnih bolesti od tT4
• Smanjeni fT4 povezan je s antikonvulzivnom terapijom

-KORISTAN U:
- Psi s niskim tT4 i niskom referentnom vrijenošću za TSH
- fT4 može pomoći u razlikovanju uzroka:
fT4 normalan NTI

fT4 snižen Hipotireoidizam zbog

hipofizealnih bolesti
NTI – netireoidealne bolesti

STIMULACIJSKI TESTOVI ZA TIREOIDEU

TSH (tireotropni hormon) stimulacija - smatra se najboljim testomt
TSH stimulacijski test
- sakupljanje serumskog uzorka za TT4
- aplicirati 0,1 IU/kg egzogenog TSH (maximum do 5IU/psu)
(Goveđi TSH je često u upotrebi, međutim rekombinantni TSH je moguće
primijeniti)
- sakupiti serum za TT4 poslije 6 sati
- U HIPOTIROIDIZMU – NIZAK BAZALNI T4 A MINIMALNO
POVEĆANJE POSLIJE TSH
- U netireoidalnih bolesti (NTI) bazalni T4 je nizak, ali povećanje višeod 1,5
puta ili iznad laboratorijskih vrijednosti poslije tireostimulacije
- U ZDRAVIH PASA, bazalni T4 je unutar referentnog područja i povećava se
barem 1,5 puta poslije tireostimulacije

40
 STIMULACIJSKI TESTOVI ZA TIREOIDEU
TSH (tireotropni hormon) stimulacija - smatra se najboljim
testomt

T4 Interpretcija
Normalno

Glavni problem je manjak

komercijalno iskoristivog TSH.
NTI
TRH stimulacija upotrebljena
kada TSH nije iskoristiv, ali
rezultati manje vjerodostojni
Hipotireidizam

Pije TSH Poslije TSH

18-16

DRUGI TESTOVI ČIJI REZULTATI MOGU UKAZATI NA HIPOTIREOIDIZAM

- Hiperkolesterolemija
80% pasa s hipotireoidizmom
- Anemija
50% pasa s hipotireoidizmom (Ne-regenerativna)
- Tireoidalni hormon povećava iskorištenje kolesterola, smanjuje sintezu kolesterola i
povećava aktivnost lipoprotein lipaze. ZATO hipotireoidizam uzrokuje povećanje kolesterola
u krvi.
- Tireoidni hormon povećava učinak eritropoetina na proizvodnju eritrocita. ZATO
hipotireoidizam uzrokuje blagu neregenerativnu anemiju.

HIPOTIREOIDIZAM U DRUGIH VRSTA

Mačke
-Potencijalno loši učinak liječenja hipertireoidizma
-Letargija, pretilost i kožne promjene
-Snižen tT4
Preživači
-Guša, perinatalna smrt
-Sniženi tT4
- Hipotireoidizam je povezan s atrofijom tireoidne žljezde u mliječnih goveda s masnom
jetrom
- Hipotireoidizam nije potvrđen u odraslih konja. Niska koncentracija tT4 povezana je s
netireoidalnim bolestima u mačaka.

HIPERTIREOIDIZAM U RAZLIČITIH VRSTA: GLAVNI UZROCI

-Hipertireoidizam
1. Mačke (ČESTO)
Tireoidne novotvorine (redovito benigne)
2. Psi (RIJETKO)

41
 Funkcionalni karcinom tireoidee

HIPERTIREOIDIZAM U MAČKE
KLINIČKI SIMPTOMI:
-Gubitak težine
-Polifagija
-Polidipsija, poliurija
-Hiperaktivnost
-Tahikardija
-Tireoidna žljezda često moguća palpacija na vratu
MOGUĆI TESTOVI
tT4
T3 supresijski test
Drugi laboratorijski testovi
INTERPRETACIJA TT4
Mačke
- Visoki tT4 = Hipertireoidizam
- tT4 unutar referentnih vrijednosti možemo naći u hipertireoidizmu mačaka zbog:
• Dnevne fluktuacije (diurnal fluctuation)
• NTI (uzrokuje niži tT4)
T3 SUPRESIJSKI TEST
-Upotrebljava se za potvrdu hipertiroidizma u mačaka.
• Egzogeni T3 se daje svakih 8h tijekom 3 dana
• T4 se mjeri prije & 4 sata poslije poslijednjeg davanja

NORMALNE MAČKE Koncentracija T4 smanjuje

se < 50% u 4 sata

HIPERTIROIDIZAM Nema promjena u koncentraciji

T4 u 4 sata U MAČKE

DRUGI REZULTATI TESTOVA KOJI MOGU UKAZATI NA HIPERTIREOIDIZAM

- Povećani ALP (ALT, AST) u 2/3 hipertireoidnih mačaka
- Povećani HMT u 50% hipertireoidnih mačaka
- Povećani ALP je zbog povećane proizvodnje koštanog i jetrenog izoenzima, povezano s
povećanim bazalnim metabolizmom.
ISTOVREMENO, tireoidni hormon povećava djelovanje eritropoetina te zato je hematokrit
povećan u hipertireoidizmu.

2 .ADRENOKORTIKALNI HORMONI

HIPOADRENOKORTICIZAM
- Primarni hipoadrenokorticizam (Addisonova bolest)

42
 • Manjak sekrecije mineralokortikoida i glukokortikoida zbog bolesti nadbubrežne
žljezde
• Dobro poznat, ali rijedak u pasa
• Rijedak u mačke
- Sekundarni hipoadrenokorticizam
• manjak ACTH zbog bolesti hipofize
• povremeno u pasa

Klinički simptomi
Varijabilni
Poliurija, polidipsija
Povraćanje, proljev
Mišićna slabost, kolaps
Bradikardija

HIPERADRENOKORTICIZAM
(HAC, Cushing’s syndrome)
Suvišak glukokortikoida: česti u pasa, rijetko u mačaka i konja
Uzroci:
-Povećana proizvodnja ACTH zbog oštećenja hipofize (hiperadrenokorticizam ovisan
o hipofizi)
 85% pasa,  100% konja
-Adrenokortikalni tumor
(hiperadrenokorticizam ovisan o nadbubrežnoj žlijezdi)
 15% pasa
Klinički simptomi
Polifagija, gubitak težine
Poliurija, polidipsija
Alopecija i druge promjene na koži
Letargija, dahtanje
TESTOVI ZA DIJAGNOSTIKU ADRENOKORTIKALNIH BOLESTI
-Bazalni kortizol (teško za interpretirati)
-Dinamički testovi
• ACTH stimulacija
• TRH stimulacija (u konja)
• supresijski test niskom dozom deksametazona (LDDS)
• supresijski test visokom dozom deksametazona (HDDS)
-Omjer kortizola u mokraći : kreatinina
-Endogeni ACTH
-Drugi laboratoijski testovi
- Bazalni kortizol teško interpretirati zbog dnevnih (diurnalnih) razlika.
HUMANE METODE ZA KORTIZOL MOGU SE UPOTRIJEBTI
ACTH STIMULACIJSKI TEST
UPOTREBLJAVA SE ZA:
-potvrdu hipoadrenokorticizma
-probir za hiperadrenokorticizam
-praćenje liječenja hiperadrenokorticizma
- ACTH stimulacija ne može razlikovati između hipofizarnog i nadbubrežnog
hiperadrenokorticizma
- počinje se u 8 – 9 sati ujutro s hospitalizacijom pacijenta

43
 - izvadi se heparinizirani uzorak krvi – 0 SAT
- IV ili IM tetracosactrin (sintetski ACTH) – 0,25 mg po psu ˃ 5 kg; 0,125 mg za
mačku i psa ˂ 5 kg
- PAS – uzorak krvi nakon 60 minuta
- MAČKA – uzorak krvi nakon 30 & 60 minuta
- mjeri se kortizol u plazmi u svim uzorcima

ACTH STIMULACIJSKI TEST

Interpretacija rezultata

Cushing (hiperadrenokorticizam)

Ovaj test detektira:

 75% pasa s hipofizarnim HAC
 50% psa s nadbubrežnim HAC
Normalan

Adisonova bolest

Prije ACTH Poslije ACTH

18-33

U adisonovoj bolesti postoji niski bazalni kortizol i minimalno povećanje poslije ACTH
U ZDRAVIH PASA bazalni kortizol je relativno nizak i povećava se 2-3 puta poslije
ACTH.
U CUSHINGU bazalni kortizol je relativno visok i povećanje je više od 2 – 3 puta iznad
referentnih vrijednosti poslije ACTH.

DRUGI REZULTATI TESTOVA KOJI MOGU UKAZATI NA

HIPOADRENOKORTICIZAM
- Anemija
– Broj limfocita normalan ili povećan u životinja u stresu
– Omjer Na: K ispod referentnih vrijednosti (Na nizak, K povećan)
– Hipoglikemija
– Hiperkalcemija (blaga)
– Poremećeni bubrežni parametri (sekundarni)
– Izostenurija
DRUGI REZULTATI TESTOVA KOJI MOGU UKAZATI NA
HIPERADRENOKORTICIZAM
– Eritrocitoza
– Stresni leukogram
– Povećan ALP (steroidni izoenzim)
– Hiperkolesterolemija
– Blaga hipoglikemija
– Smanjena specifična težina mokraće, povremeno glukozurija

44
TESTOVI ZA HIPERADRENOKORTICIZAM U KONJA
TRH stimulacijski test
Poslije TRH kortizol povećava >30-70% iznad bazalnog = Hiperadrenokorticizam

3. DRUGI HORMONI

PARATIREOIDNI HORMON
- Potrebna krv s EDTA, odvojena i odmah zamrznuta
- Povećani PTH može biti:
• Primarni (hiperplazija žljezde ili novotvorina)
• Sekundarni zbog:
-Bubrežne bolesti
-Manjka kalcija u obroku
- Reducirani PTH redovito zbog nepažljivog uklanjanja paratireoidne žljezde ili
paratireoiditisa
- Neke paraneoplastičke bolesti proizvode ‘’PTH-like hormone’’ nazvan PTH-vezani
peptid (PTH-rp) koji može biti također izmjeren

INZULIN
- Uzorak - serum
- Potrebno izmjeriti koncentraciju inzulina zajedno s glukozom
- Možemo koristiti omjer glukoza : inzulin u cilju dijagnostike inzulinoma

PROGESTERON I RELAKSIN
PROGESTERON
- potreban serum
- koncentracija u mlijeku upotrebljena za dijagnozu gravidnosti u goveda.
- Nije koristan u kuja (koncentracija ostaje stabilna).
RELAKSIN
- Sintetizira korpus luteum i placenta.
- U nekih vrsta npr. psi, koncentracija u plazmi povećava se za vrijeme gravidnosti

45
 Klinička biokemija

ELEKTROLITI I ACIDO-BAZNI PROCJENA

1. Elektroliti
2. Acido / bazni status

1. ELEKTROLITI
- ODJELJCI TEKUĆINE U TIJELU
- NAJČEŠĆI ELEKTROLITI PLAZME
Natrij (Na+)
Kalij (K+)
Kloridi (Cl-)
RAVNOTEŽA TEKUĆINE
A) Dehidracija: tipovi

Hipertonska Izotonska Hipotonska

Uzroci gubitak tekućine, ali gubitak tekućine Dehidracija s

mali ili nema gubitka povezan s gubitkom K+ i u
elektrolita proporcionalnim manjem stupnju
gubitkom Na+ i K+ gubitkom Na+

Moguće ↑ plazma Na+ plazma Na+ i ↓plazma Na+ ,

analitičke ↑ osmolarnost osmolarnost ↓ osmolarnost
promjene nepromijenjeni

B) Pretjerana hidratacija, suvišak tekućine

– Obilno davanje tekućine pacijentima s poremećenom funkcijom bubrega
U zdravih životinja suvišak vode eliminira se bubrežnom ekskrecijom. Pretjerano davanje
tekućine pacijentima s poremećenom funkcijom bubrega povećava volumen plazme i
volumen izvanstanične tekućine i može posljedično uzrokovati kardiovaskularne poremećaje i
plućne ili generalizirane edeme.

MJERENJE ELEKTROLITA
- Uzorak za određivanje elektrolita:
• Li-heparin plazma / puna krv
• Serum
- Laboratorijske metode
• Ion selektivne elektrode (ISE)
• Plameni fotometar
• Spectrofotometar

46
 - Postoje reagensi za suhu kemiju koji su primjenjivi za određivanje kalija.

NATRIJ (Na+ )
-Prisutan uglavnom ekstracelularnom odjeljku i važan najvećim dijelom za
ekstracelularnu (ECF) osmolarnost
- Koncentracija u stanici niska pod utjecajem:
• Citoplazmatske membrane koja gotovo nepropusna za Na+
• “Na+ / K+ pumpa” ; izmjena Na+ i K+
- Reapsorbira se u proksimalnim tubulima bubrega pod djelovanjem aldosterona i
esencijalan za retenciju vode
- Hidratacijski ionski status treba uzeti u obzir kada interpretiramo koncentraciju Na+ u
serumu.
- Aldosteron povećava bubrežnu resorpciju Na i vode, ali također i bubrežnu ekskreciju K.

POREMEĆAJI Na+ U SERUMU / PLAZMI

- Hipernatremija
- Hiponatremija

POREMEĆAJI Na+ :
PREGLED

Promijenjen Promijene Poremećaji Na+

parametar (uzrok)

 Hiponatremija
Tekućina ( Unos, retencija vode)

 Hiponatremija
( Unos, gubitak tekućine)

 Hiponatremija
Na+ (GI, bubrežni)

 Hiponatremija
( Unos, retencija Na+)

HIPERNATREMIJA: MALE ŽIVOTINJE

Može rezultirati zbog:
– Obilnog gubitka tekućine ili  uzimanja tekućine (dehidracija) – npr.
• Dijabetes insipidus (bubrežni gubici)
• Povraćanje ili akutni proljev (gastrointestinalni gubitak &  unos)
• Hipertermija / respiratoni gubici
–  retencija Na+ preko bubrega (rijetko). Npr.
• hiperaldosteronizam

47
HIPERNATREMIJA: VELIKE / FARMSKE ŽIVOTINJE
Rezultira zbog:
- Obilnog gubitka tekućine / ogranićenja tekućine
• Poliurična bubrežna bolest (konji, goveda)
- Obilnog unosa Na+
• trovanje soli (u goveda, svinja, peradi)
• davanje hipertoskih otopina soli

HIPONATREMIJA: MALE ŽIVOTINJE

Nastaje zbog:
- Retencije tekućine (najčešće)
• Kongestivnih srčanih grešaka
• Teških bolesti jetre ili bubrega
• Pretjerane hidracije
- Gubitak Na+
• Gastrointestinalni, bubrežni ili u tjelesne šupljine
- Skretanje tekućine od intra do ekstracelularnog odjeljka
• Hiperosmolarnost

HIPONATREMIJA: VELIKE ŽIVOTINJE

Nastaje zbog:
– Gubitka Na+
• Proljev
• Znojenje (konji)

KALIJ

KALIJ (K+)

ICF: H+
~98% – Plazma /serum K+
K+ pumpa ne odražavaju točan
K+
K+ ukupni tjelesni K+
ECF: K+
K+ – Redistribucija K+
~2 %
K+ između ECF i ICF
K+ pumpa
pod utjecajem
K+ Na+ • Inzulin
• Adrenalin
• Acidobaznog statusa

19-15

Koncentraciju kalija u plazmi/serumu treba uvijek interpretirati zajedno s acido-baznim

statusom. U normalnom acido-baznom statusu kalij u plazmi/serumu odražava ukupni kalij u

48
tijelu. Međutim, ukupni kalij u tijelu može biti smanjen prije nego je hipokalijemija
zabilježena.
Inzulin i epinefrin potiću ulazak kalija u stanice preko Na-K pumpe.

POREMEĆAJI K+ U SERUMU / PLAZMI

- Hiperkalijemija
- Hipokalijemija

POREMEĆAJI K+ :
PREGLED

Promjene Poremećaji K+

Povećanje Hiperkalijemija
K+
unos Smanjenje Hipokalijemija

Izvan stanica
(metabolička acidoza, dijabetes Hiperkalijemija
melitus)
K+
Unutar stanica Hipokalijemija
redistribucija
(metabolička alkaloza, terapija
inzulinom)

Povećanje Hipokalijemija
K+ ekskrecija/gubici
Smanjenje Hiperkalijemija

HIPERKALIJEMIJA
– Pseudo-hyiperkalijemija
• K-EDTA antikoagulans, hemoliza, trombocitoza
–  unos K+ (rijedak)
• Iatrogeni
– K+ redistribucija: od ICF do ECF
• Metabolička acidoza
–  ekskrecija K +
• Hipoadrenokorticizam
• Oligurična/anurična faza akutne insuficijencije bubrega
• Ruptura mjehura / uretralna opstrukcija
Hemoliza lažno povećava koncentraciju kalija u plazmi u vrsta s visokim klaijem u
eritrocitima (konji, svinje, goveda, i neke pasmine pasa).
Pseudo hiperkalijemiju povezanu s trombocitozom ne nalazimo kada je kalij određivan u
plazmi.
U metaboličkoj acidozi kalij izlazi iz stanice u zamjenu za H+ ione.

49
U hipoadrenokorticizmu dolazi do smanjenja proizvodnje aldosterona, što uzrokuje smanjenje
ekskrecije kalija.

HIPOKALIJEMIJA
-  unos K+
• Anoreksija (naročito mačke, ždrijebad i goveda)
• Obroci niski K+ u mačaka
- Redistribucija K+ : od ECF do ICF
• Metabolička alkaloza
• Terapija inzulinom
-  gubici K+
• Gastrointestinalni (povraćanje, proljev)
• Profuzo znojenje u konja
• Gubitak bubrezima
• Obilno davanje IV tekućina

KLORIDI (Cl-)
- Koncentracija Cl- serumu mijenja se redovito paralelno s onom Na+
- Međutim to je također pod utjecajem koncentracije HCO3- u ECF zato da održi
acidobaznu ravnotežu.
•  HCO3- povezano s hiperkloremijom
•  HCO3- povezano s hipokloremijom

2. PROCJENA ACIDO-BAZNOG STATUSA

ACIDO-BAZNA REGULACIJA
Puferi u krvi i tkivu
– Ekstracelularni
• HCO3- /H2CO3, proteini plazme
– Intracelularni
• HPO4 2- /H2PO4- , hemoglobin, proteini
– kost
• pufer u acidozi
Pluća: alveolarno disanje (eliminacija CO2)
Bubrezi: H+ i HCO3- ekskrecija

ACIDO-BAZNA REGULACIJA
Bikarbonatni puferski sustav:

CO2 + H2O H2CO3 HCO3- + H+

RESPIRATORNI BUBREŽNI
METABOLIČKI

Ravnotežu održavaju bubrezi i pluća: povećanje CO2 i/ili H+ izazvat će acidozu

povećanje HCO3- izazvat će alkalozu

50
UZIMANJE UZORAKA
– Heparinizirane brizgalice ili speciajalne, heparinizirane kapilarne cijevčice
(bolje Li-heparin)
– Izbaciti zrak i zatvoriti dobro brizgalicu
– Analiza
• Unutar 15-30 minuta na sobnoj temperaturi
• za 2-4 sata, ako držimo u ledenoj vodi

RAZLIKE IZMEĐU ARTERIJSKE I VENOZNE KRVI

Arterijska krv
– bolje pokazuje plućne funkcije (pCO2)
– Upotrijebiti za mjerenje acido-bazne ravnoteže za vrijeme anestezije
Venozna krv
– Jednostavna za uzimanje
– Praćenje metaboličkih acido-baznih poremećaja

ACIDO-BAZNA PROCJENA: PARAMETRI

– TCO2 : mjeri se kolorimetrijskom metodom ili ion selektivnim elektrodama.
– pH, pCO2 :Mjeri se plinskim analizatorom.
– HCO3-, manjak aniona, suvišak baze (BE), : izračunavaju
- u upotrebi su priručni (in house, uređaji za određivanje uz bolesnika) acidobazni uređaji

UKUPNI UGLJIČNI DIOKSID (TCO2)

– Mjerenje TCO2 je korisno za procjenu koncentracije HCO3-
– Smanjenje može ukazati na acidozu
– Povećanje može ukazati na alkalozu
– Abnormalne vrijednosti ukazuju na potrebu za punom analizom plinova u krvi

pH, pCO2 AND HCO3-

– Interpretirati zajedno
– Mogu pomoći u ustanovljenju primarnog i sekundarnog acido-baznog
poremećaja

PRIMARNI ACIDO-BAZNI POREMEĆAJ

pH Bolest Primarni Kompezatorni

poremećaj odgovor

Metabolička  HCO3-  pCO2

 ACIDOZA ------------------
-
Respiratorna  pCO2  HCO3-

Metabolička  HCO3-  pCO2

 ALKALOZA ----------------
--
Respiratorna  pCO2  HCO3-

51
METABOLIČKA ACIDOZA
NALAZ
–  pH
–  HCO3-

Respiratorna kompenzacija:
( pCO2 s hiperventilacijom)

UZROCI
- Pretjerana proizvodnja kiselina
• Ketoacidoza
• Mliječna acidoza
• temperatura,anoreksija
Gubitak HCO3-
• Proljev
- Smanjena ekskrecija H+
• Insuficijencije bubrega

RESPIRATORNA ACIDOZA
NALAZ
–  pH
–  pCO2

Kompenzacija
– Bubrežna retencija HCO3- (polagano)

UZROCI
– Hipoventilacija

METABOLIČKA ALKALOZA
NALAZ
–  pH
–  HCO3-

Respiratorna kompenzacija
( pCO2 s hipoventilacijom)

UZROCI
– Pretjerani gubitak H+ ili sekvestracija:
• Gastrointestinalni trakt
• Bubrezi
– Pretjerani unos dušika u goveda

RESPIRATORNA ALKALOZA
NALAZ
–  pH
–  pCO2

Kompenzacija
– ↓reapsorpcija HCO3- u bubrezima (polagano)

52
 UZROCI
Hiperventilacija

MIJEŠOVITI ACID-BAZNI POREMEĆAJ

- Postoji nekoliko primarnih (metaboličkih i respiratornih)
acido-baznih poremećaja
- Nalazi plinova u krvi poremećeni u odnosu na one koje očekujemo u primarnim acido-
baznim poremećajima
- Ovi oblici najteži (DIABETIČKA KETOACIDOZA- metab. acidoza s padom HCO3;
koma uzrokuje hipoventilaciju (resp. acidozu s povećanjem pCO2)

MANJAK ANIONA
Manjak aniona= (Na+ + K+ ) – (Cl- + HCO3- )

ACIDO-BAZNI STATUS MANJAK INTERPRETACIJA

ANIONA

Metabolička acidoza Normalan Gubitak HCO3- ,kompenziran Cl-

 loše metabolizirane kiseline (e.g.

Metabolička acidoza 
mliječna, oksalatna, keto
kiselinaacids)

Manjak aniona pomaže u razlikovanju uzroka metaboličke acidoze, ali ima malu praktičnu
upotrebu u slučajevima metaboličke alkaloze.

SUVIŠAK BAZE (BE)

- Izračunat upotrebom pH, pCO2 i hematokrit / hemoglobin
- Ukazuje odstupanje bikarbonata od normale
- Smanjenje u acidozi, povećanje u alkalozi

53
 HEMATOLOŠKA LABORATORIJSKA
DIJAGNOSTIKA

Hematološke analize u veterinarskoj medicini dio su rutinskih laboratorijskih pretraga. Kompletna

krvna slika se često koristi kao preoperativni pokazatelj, u dijagnostici širokog spektra bolesti, i kao
pokazatelj zdravlja životinje kad znakovi bolesti nisu prisutni. Osnovni hematološki profil uključuje:

-hematokrit
-sedimentaciju
-koncentraciju hemoglobina
-broj eritrocita, leukocita i trombocita
-broj retikulocita
-eritrocitne varijable: MCV, MCH, MCHC, RDW
-diferencijalnu krvnu sliku
-komentare nalaza, opis stanica

Uzorak za hematološke laboratorijske pretrage je puna krv, uzeta u epruvetu sa antikoagulansom.

Antikoagulans izbora u ovom slučaju je EDTA (dikalijeva sol etilen-diamino-tetraoctene kiseline),
koja veže na sebe kalcij i time sprječava proces zgrušavanja krvi. Na taj način uzet uzorak može stajati
na +4ºC do 24 sata. Ukoliko uzorak stoji dulje vrijeme, epruvetu sa krvlju je prije analize potrebno
lagano okrenuti nekoliko puta da bi se uzorak homogenizirao.

Broj stanica u krvi može se odrediti na 2 načina: brojanjem stanica korištenjem mikroskopa i mrežice
za brojanje stanica, te upotrebom automatskih analizatora. Danas su u upotrebi dvije vrste automatskih
analizatora, koji koriste metode impendancije, ili laserske zrake. Noviji brojači koji koriste laserske
zrake automatski izrađuju i diferencijalnu krvnu sliku. Većina automatskih brojača rezultate mjerenja
prikazuje u obliku histograma, iz čijeg se oblika neki puta mogu vidjeti karakteristične promjene koje
prate određeni poremećaj. Nakon određivanja broja stanica, izrađuje se preparat razmaza krvi. Preparat
se boji metodom po Pappenheimu (upotrebljavaju se dvije boje: May Grunwald i razrijeđena otopina
Giemse), osuši na zraku i zatim mikroskopira, pri čemu slika na mikroskopu mora odgovarati
rezultatima dobivenim automatskim mjerenjem.

Prilikom interpretacije hematoloških nalaza, potrebno je voditi računa o tome da se sastav krvi stalno
mijenja. Kontrakcija slezene ili demarginacija neutrofila mogu dovesti do krivih zaključaka, a može ih
uzrokovati stres kod životinje. Neutrofilija uzrokovana stresom može se zabunom protumačiti kao
inflamatorni leukogram kod mačaka, a povećani hematokrit uslijed kontrakcije slezene kod pasa može
biti zamijenjen za dehidraciju. Stoga je neophodno da interpretaciju laboratorijskih nalaza uvijek prati
klinički pregled životinje, zajedno sa ostalim laboratorijskim parametrima koji obuhvaćaju
biokemijske analize, pretragu urina, parametre acidobazne ravnoteže i sl. Hematološka
laboratorijska dijagnostika u veterinarskoj medicini ima određene specifičnosti koje su rezultat
različitog volumena eritrocita kod različitih vrsta životinja. Iz tog razloga neophodno je odabrati
automatske analizatore koji su prilagođeni analizi krvi različitih vrsta životinja (posebni kanali za
različite vrste životinja).

SEDIMENTACIJA ( ESR )
Sedimentacija eritrocita utvrđuje stupanj stabilnosti suspenzije eritrocita u plazmi u cjevčici, u
određenom vremenu. Analiza je nespecifična i promjene sedimentacije prate široki spektar bolesti,
međutim brzina sedimentacije ima prognostički značaj u mnogim bolestima:

-povećanje brzine ima loš prognostički značaj

-smanjenje brzine ukazuje na povoljan tijek bolesti

54
Najveću ulogu u brzini sedimentacije imaju bjelančevine plazme, naročito one koje stvaraju nizove
eritrocita (rouleaux formacije), koji dovode do ubrzavanja sedimentacije. Preživači imaju niski ESR,
psi umjereni, a konji ubrzani zbog pojačane formacije rouleauxa (nakupina eritrocita poput novčića u
nizu). Slučajan nalaz povišene sedimentacije uvijek zahtijeva utvrđivanje njenog uzroka. U svim
anemijama zato postoji ubrzana brzina sedimentacije, što onemogućava pravilnu ocjenu bolesti.

+ ESR = febrilna stanja, kolagenoze, neoplazme, imunoproliferativne bolesti,

anemije
- ESR = nema dijagnostičku značajnost

HEMATOKRIT
Hematokrit je mjera za udio eritrocitne mase u ukupnom volumenu krvi. On se može izmjeriti
centrifugiranjem u cjevčici za mikrohematokrit, ili upotrebom automatskih analizatora, u kojima
predstavlja računski dobivenu varijablu: broj eritrocita x prosječan volumen eritrocita. Hematokrit
ovisi o broju i volumenu eritrocita, kao i o volumenu plazme.

+ hematokrit = relativno: dehidracija, apsolutno: hipoksija (fiziološka-trening,

velike visine, patološka (kronične pneumopatije, kronična
insuficijencija srca, policitemija, tumori bubrega)
- hematokrit = anemije: krvarenja, hemoliza, aplastična anemija

KONCENTRACIJA HEMOGLOBINA I ERITROCITNE VARIJABLE

Hemoglobin je biološki aktivan samo unutar eritrocita, i čini 95% eritrocitnih proteina. Glavna
funkcija mu je prijenos kisika. U krvi se mjeri spektrofotometrijskom metodom, upotrebom
cijanmethemoglobin metode. U novije vrijeme koristi se metoda sa natrijevim lauril-sulfatom (SDS),
zbog manje toksičnosti.

- hemoglobin = anemija

MCV je oznaka za prosječni volumen eritrocita, a mjere ga automatski analizatori ovisno o jačini
impulsa koju stanica šalje prolaskom kroz mjerno područje.

- MCV = mikrociti
+ MCV = makrociti

MCH je oznaka za prosječni sadržaj hemoglobina u eritrocitu, koji se izražava u pikogramima.

- MCH = hipokromna anemija

MCHC označava prosječnu koncentraciju hemoglobina u eritrocitima, izražava se kao gram po litri.

- MCHC = nedostatak željeza: hipokromija

+ MCHC = tehnička greška

RETIKULOCITI
Retikulociti su nezreli eritrociti, imaju karakteristični retikulum precipitata RNA, mitohondrija i
organela koje se boje metilenskim modrilom ili briljant krezilom, i vide kao plave točkice u ertirocitu.
Znak su regeneracije eritrocitne loze. Broj retikulocita ovisi o stupnju anemije, tipu, jačini i trajanju
stimulansa, vrsti i prisutnosti ostalih bolesti. Psi, mačke i svinje mogu imati malo retikulocita u
cirkulaciji, krave, ovce i koze rijetko imaju retikulocite. Pošto je odgovor retikulocita kod goveda
mnogo manji nego kod pasa i mačaka, malo retikulocita u tom slučaju predstavlja jaki regenerativni
odgovor. Uobičajeno je mišljenje da konji na anemiju ne odgovaraju polikromazijom i povećanjem
broja retikulocita u cirkulaciji, međutim, analiza krvi konja na automatskim analizatorima novije
generacije ipak ukazuje na povećani broj retikulocita u krvi kao odgovor na anemiju.

55
 + RTC = regeneracija eritrocita
- RTC = neregenerativno stanje

RDW
RDW je oznaka za širinu distribucije eritrocita po volumenu, a sinonim je za stupanj anizocitoze.
Ukoliko su eritrociti međusobno sličnih volumena, RDW je normalan, a ukoliko su u krvi prisutni veći
i manji eritrociti, RDW će biti povećan.

+ RDW = diseritropoeza, regeneracija

ERITROCITI
Eritrociti sisavaca ili crvene krvne stanice (RBC = red blood cells) su stanice bez jezgre. One
normalno cirkuliraju nekoliko mjeseci u krvotoku. Primarna uloga eritrocita je prijenos hemoglobina,
proteina koji sadrži hem, i koji čini 95% ukupnih proteina u eritrocitu. Eritrociti prenose ugljični
dioksid i puferiraju vodikove ione. Većina eritrocita kod normalnih pasa, mačaka, konja, krava i
ovaca je u formi bikonkavnog diska.

ANEMIJA
Anemija je stanje u kojem je smanjena ukupna masa eritrona u perifernoj krvi, u usporedbi sa
referentnim vrijednostima za životinje iste vrste i dobi. Predstavlja čest klinički i laboratorijski nalaz,
ali ne predstavlja dijagnozu. Javlja se kod neravnoteže između produkcije i razgradnje eritrocita.
Ukoliko se razvije povećana tkivna hipoksija, javljaju se različiti mehanizmi kompenzacije nastalog
stanja:

- smanjuje se afinitet hemoglobina za kisik - najranije se javlja, posljedica

povećanih koncentracija 2,3 difosfoglicerata u eritrocitu
- povećana perfuzija tkiva - redistribucija krvi
- pojačavanje rada srca
- povećanje produkcije eritrocita – kao rezultat pojačane sinteze eritropoetina –
odgovor na bubrežnu hipoksiju

Klinički znakovi anemije su blijedilo, anoreksija, letargija, slabost, dispneja, kolaps, tahipnea i
tahikardija. Klinički znakovi anemije variraju u ovisnosti o brzini razvoja anemije, količini
izgubljenih stanica i mogućnosti kardiopulmonarne adaptacije. Stoga se neki puta jaka anemija može
razviti bez kliničkih znakova ukoliko je kroničnog tijeka, a blaga anemija može izazvati ozbiljne
poremećaje ukoliko se razvije akutno. U takvim stanjima neophodne su laboratorijske analize krvi.

3 osnovne varijable koje se mjere u krvi:

- koncentracija hemoglobina (Hb)

- hematokrit ili ukupni volumen stanica (PCV)
- broj eritrocita (RBC)

Pri pojavi anemije, osnovni zadatak veterinara je utvrditi njen uzrok, kako bi anemiju mogao pravilno
liječiti, te preventivnim postupcima spriječiti njen ponovni razvoj, ukoliko je to moguće. Poznavanje
morfologije eritrocita pojednih vrsta i mikroskopski pregled razmaza krvi pacijenta može dati prve
smjernice u dijagnostici.

MORFOLOGIJA ERITROCITA
PAS – okrugle stanice, promjera 7 µm, lagana anizocitoza je fiziološka, lagano
ružičaste boje, centralno blijedilo, vidljivije na rubovima razmaza
MAČKA – RBC manji , promjer 6 µm, centralno blijedilo je manje izraženo, Howell-
Jolly-jeva tjelešca
KONJ – ruoleaux formcije se normalno nalaze u razmazu
PTICE, RIBE – eritrociti sadrže jezgru

56
JELENI – srpasti RBC, u cirkulaciji kao normalne stanice, tek promjenom pH
mijenjaju oblik

Veličina, boja, izgled i stupanj razvoja eritrocita od velike su dijagnostičke značajnosti, a mogu se
vidjeti mikroskopski. Svako odstupanje od normalne morfologije eritrocita može ukazati na porijeklo
problema:

1. ∆ veličine eritrocita = anizocitoza

mikrociti, makrociti

2. ∆ boje eritrocita
hipokromija, polikromazija

3. ∆ oblika eritrocita = poikilocitoza

sferociti, shistociti, target stanice

4. inkluzije u eritrocitu
Heinzova tjelešca, Howell-Jollyjeva
tjelešca, babezija, hemobartonela, ...

1. ∆ veličine eritrocita
Makrociti. Makrociti su veliki eritrociti. Oni su često hipokromni ( imaju manjak hemoglobina )
nezreli eritrociti koji se produciraju u regenerativnom odgovoru na gubitak krvi ili hemolizu. Neke
vrste pudli imaju urođeno velike eritrocite. Makrociti se mogu naći kod mačaka sa FELV i kod
mijeloproliferativnih bolesti pasa i mačaka. Veći broj makrocita može se vidjeti u starim uzorcima krvi
(posljedica produljene pohrane uzorka).
Mikrociti. Mikrociti su mali eritrociti. Mogu biti normokromni ili hipokromni. Mikrociti sa
normalnim sadržajem hemoglobina mogu se naći u anemiji kroničnih bolesti. Hipokromni mikrociti su
važni markeri poremetnji metabolizma željeza i javljaju se kod pasa sa deficitom željeza i pasa sa
portosistemskim šantom. Najčešći uzrok deficita željeza je kronično okultno krvarenje iz
gastrointestinalnog trakta. Pasmina Akita ima normalno male eritrocite.

2. ∆ boje eritrocita
Hipokromija označava pojavu eritrocita sa smanjenim sadržajem hemoglobina (- MCH). Ukoliko se
javi sa mikrocitozom, potrebno je provjeriti da li se radi o anemiji uzrokovanoj nedostatkom željeza
(sideropeničnoj anemiji).
Polikromazija označava promjenu boje nekih eritrocita, obično se radi o retikulocitima. Označava
pojačanu regeneraciju eritrocita.

3. ∆ oblika eritrocita

Sferociti. Sferociti su mali, okrugli eritrociti koji nemaju blijedu sredinu, ako što je to slučaj sa
normalnim eritrocitima. Prisutnost sferocita ukazuje na prisutnost površinski vezanog komplementa ili
antitjela, koji se prepoznaje kao površinski receptor kod fagocita. Oni nisu fleksibilni i osmotski su
fragilni. Prisutnost sferocita ukazuje i na imunu hemolitičku anemiju kod pasa. Sferocite rjeđe
nalazimo u mačaka.
Target stanice. Eritrociti koji imaju vanjski i unutarnji rub hemoglobina zovu se target stanice
(stanice u obliku mete). Bizarni izgled posljedica je povećanja kolesterol-fosfolipidnog omjera u
staničnoj membrani. Kodociti se viđaju u anemijama koje prati deficit željeza, kod jetrenih bolesti sa
kolestazom te nakon splenektomije u pasa.
Shistociti. To su fragmenti eritrocita koji su posljedica mehaničke traume. Oni su dobri markeri
diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK) i ostalih mikrovaskularnih angiopatija, vide se kod
pacijenata sa imunom anemijom, trombozom, hemangiosarkomom slezene, kod povećanja slezene,
glomerulonefritisa, kongestivnih bolesti srca, bolesti srčanih zalistaka, trovanja doksorubricinom i
mijelofibroze.

57
Ekcentrociti. To su eritrociti kod kojih je došlo do oksidativnog oštećenja. Predstavljaju indikatore
oksidativne štete u eritrocitima pasa; anemija sa ekscentrocitima se viđa kod trovanja lukom. Mačke
su osjetljivije na oksidativne štete od pasa, ali se u eritrocitima mačaka češće formiraju Heinzova
tjelešca.

4. inkluzije u eritrocitu

U eritrocitima se mogu naći različiti paraziti (babesia, haemobartonela), Howel-Jollyjeva tjelešca,

Heinzova tjelešca i bazofilne punktacije.

Paraziti. Haemobartonela se boji se kao plave točkice koje se javljaju u lancima, nalaze se na površini
eritrocita. Babesia canis je obično javlja u paru, kruškolikog je oblika.
Howell-Jollyjeva tjelešca. Sferične strukture koje se jako boje tamnoplavo, a predstavljaju
nekompletno izbačenu jezgru metarubricita. Obično ukazuju na retikulo-endotelnu disfunkciju.
Heinzova tjelešca. Formirana su ireverzibilnom precipitacijom oksidativno denaturiranog
hemoglobina. Markeri su oksidativne štete, npr. javljaju se kod trovanja paracetamolom kod mačaka.
Bazofilne punktacije. Javljaju se kod trovanja olovom.Vide se kao bazofilne granule u eritrocitu.
Bazofilne punktacije kod mačaka mogu ukazivati na regenerativni odgovor u mačaka.

Broj eritrocita u cirkulaciji rezultat je ravnoteže između njihove produkcije u koštanoj srži i
razgradnje/gubitka. Stoga uzroke anemija možemo podijeliti u nekoliko kategorija, uzimajući u obzir
različite parametre:

KLASIFIKACIJA ANEMIJA
1-osnovni patogenetski mehanizmi
2-volumen plazme
3-eritrocitne konstante
4-stupanj regeneracije

1-osnovni patogenetski mehanizmi

1.SMANJENA / NEEFEKTIVNA PRODUKCIJA

-anemija inflamatornih bolesti, -aplastična ili hipoplastična anemija
-metaboličke ili endokrine bolesti, -neoplazme, -manjak hranjivih tvari

2. POJAČANA DESTRUKCIJA STANICA / HEMOLIZA

-fragmentacija, -imune bolesti, -infekcije, -defekti eritrocita, -djelovanje različitih toksina

3. GUBITAK KRVI
-koagulopatije, -epistakse, -gastrointestinalna hemoragija, -poremećaji trombocita
-ruptura slezene, -trauma/operativni zahvati

2-volumen plazme

Prema tome da li je volumen plazme normalan ili povećan, anemije možemo podijeliti na apsolutne i
relativne.
-apsolutne (anemija uz normalan volumen plazme)
-relativne (normalan broj eritrocita, ali u povećanom povećanom volumenu
plazme – hemodilucija, gravidnost, premali volumen krvi).

3-eritrocitne konstante
Prema volumenu stanica (MCV) i sadržaju hemoglobina u njima (MCH), anemije možemo
podijeliti na mikrocitno-hipokromne, normocitno-normokromne i makrocitno-hipokromne.
-mikrocitno-hipokromne (- MCV, - MCH) - sideropenične anemije
-normocitno-normokromne (n MCV, n MCH) - neregenerativne anemije

58
 -makrocitno-hipokromne (+ MCV, - MCH) - regenerativne anemije

4-stupanj regeneracije
Prema tome da li pacijent regenerira ili ne, anemije dijelimo na: regenerativne i
neregenerativne.
-regenerativne – hemolitične i hemoragične
-neregenerativne – uzrok: smanjena produkcija, defekti u sintezi i
mijelodisplastički sindrom.

regenerativne

 RTC  ili n MCV, RDW,

 MCH i MCHC, polikromazija

Regenerativni odgovor koštane srži na anemiju je limitiran, fiziološki limit uključuje povećanje
nastanka eritrocita maksimalno 8 do 10 puta. Ukoliko je došlo do gubitka krvi, potrebno je 3-4 dana da
znakovi regeneracije postanu vidljivi – period do toga naziva se preregenerativno stanje.

U regenerativne anemije ubrajaju se hemolitička i hemoragična anemija.

Hemolitička anemija. Uzrok hemolize mogu biti genetski defekti i stečeni defekti.
U genetske uzroke anemije ubrajamo:
-biokemijske defekte – deficit piruvat-kinaze, fosfofruktokinaze, methemoglobin reduktaze, kalcijeve
pumpe ATP-aze, malapsorpcija B12, defekti u skladištenju bakra, jetrene bolesti
-kongenitalna malapsorpcija vitamina B12 kod velikih šnaucera – neregenerativna anemija, sličan
poremećaj kod border kolija

Stečeni defekti su najčešći uzročnici hemolize:

-bioemijske promjene (Heinzova tjelešca, hipofosfatemija)
-ekspozicija kemijskim hemolizinima (olovo, cink, srebro)
-bakterijski, animalni ili biljni hemolizini
-prisutnost antitjela ili komplementa
-mehanička oštećenja
-paraziti

Do hemolize može doći unutar i izvan krvnih žila. Ekstravaskularna hemoliza se može odvijati u
makrofagima slezene, jetre, koštane srži i limfnim čvorovima.
Za pacijenta je opasnija intravaskularna hemoliza, zbog pojave fragmenata eritrocita u cirkulaciji,
koji mogu potaknuti razvoj diseminirane intravaskularne koagulacije. Jetra ne može konjugirati sav
novonastali bilirubin, pa se javlja žutica. Hemolitička anemija je obično regenerativna, praćena jakom
polikromazijom.

ukupni proteini plazme = normalni

plazma može biti ikterična ili hemolizirana (povišene koncentracije bilirubina)

Hemoliza izazvana djelovanjem antitjela na eritrocite naziva se imuna hemolitička anemija (IMHA).
Prate je: bifazna populacija RBC – puno malih sferocita i velikih polikromatofilnih stanica, pozitivan
rezultat Coombsovog testa i aglutinacija. Neke životinje sa IMHA mogu razviti antitjela na epitope
trombocita (hemoragija).

Hemoragična anemija. Uzroci krvarenja mogu biti raznovrsni: trauma, operativni zahvati, poremećaji
u koagulaciji, gastrointestinalna krvarenja, krvarenje u abdomen, paraziti, tumori. Ukoliko pacijent
krvari, zajedno sa eritrocitima se gube i proteini plazme, što dovodi do smanjivanja koncentracije
ukupnih proteina u serumu. Serum u tom slučaju nije ikteričan.

59
ukupni proteini plazme = sniženi (zajedno sa krvlju se gube i serumski proteini)
plazma nije ikterična niti hemolizirana

gubitak 30-40% krvi = hipovolemični šok ; gubitak 40% krvi = smrt

Krvarenje može biti unutarnje i vanjsko. Unutarnje krvarenje – većina RBC se reapsorbira limfom
tijekom nekoliko dana i ponovo ulazi u cirkulaciju lagano oštećeni, ostatak stanica se fagocitira i
željezo se reciklira. Vanjsko krvarenje – gubitak krvi i željeza – dolazi do pražnjenja rezervi željeza i
smanjen je potencijal regeneracije eritrona. Ukoliko pacijent kronično krvari, progresivno pražnjenje
zaliha željeza može prouzročiti sideropeničnu anemiju (deficit Fe), koju karakterizira : normo –
mikrocitoza, hipokromija, + trombociti, normalan broj retikulocita koji ukazuje na nemogućnost
regeneracije. Prilikom liječenja pacijenata sa sideropeničnom anemijom važno je napomenuti da
terapija željezom mora trajati sve do popunjenja popunjenja rezervi željeza u organizmu.

Hemolitička i hemoragična anemija primjeri su regenerativnih oblika anemija, u kojima koštana srž
nadoknađuje manjak RBC u perifernoj cirkulaciji pojačanom produkcijom. Međutim, važno je
napomenuti da u nekim slučajevima regenerativnih anemija ne dolazi do regeneracije:
- kada je do destrukcije ili gubitka RBC došlo prije manje od 4 dana
- kronična hemoragija inducira deficit Fe – sideropeničnu anemiju
- kod životinja koje inače imaju slab regenerativni odgovor (govedo)
- ako se u autoimunom procesu razviju antitjela na epitope prekursorskih stanica u
koštanoj srži

neregenerativne

n RTC, n MCV, n RDW,

n MCH i MCHC, bez polikromazije

Smanjena produkcija stanica u koštanoj srži

Anemije koje se ubrajaju u ovu kategoriju su u pravilu neregenerativne, normocitne i normokromne.
Anemije mogu biti vrlo jake, često ih je teško terapirati. Aplazija koštane srži može biti rezultat
radioaktivnosti, virusa (FeLV), djelovanja hormona (estrogeni kod pasa) ili lijekova (kloramfenikol,
sulfa preparati).
Manjak EPO u slučajevima kronične bubrežne bolesti dovodi do smanjene produkcije RBC. Anemija
inflamatornih bolesti predstavlja najčešći oblik anemije kod domaćih životinja. Patogeneza uključuje
djelovanje TNF-a i IL-1, čije se djelovanje očituje suprimiranjem eritropoeze smanjivanjem
površinskih eritropoetinskih receptora prekursorskih stanica koštane srži. Inflamatorna stanja dovode
do čvršćeg vezanja Fe za haptoglobin i laktoferin u WBC na mjestima infekcije, čineći ga
nedostupnim bakterijama. Također, površinsko vezanje imunoglobulina uzrokuje pojačanu hemolizu i
fagocitozu, što često rezultira skraćenim životnim vijekom RBC u cirkulaciji. Pacijenti koji imaju
anemiju uzrokovanu kroničnom bolesti imaju puno veće izglede za pogoršavanje tijeka primarne
bolesti od pacijenata sa istom bolesti, ali bez anemije.

Defekti u sintezi nukleotida ili hemoglobina

Adekvatna matična stanica i koncentracija citokina, nedostaje nutrijenata za produkciju RBC (folati -
inhibicija sulfa-preparatima ili metotreksatom, antiepilepticima, B12, kobalt, unutarnji faktor, Fe -
neophodni u eritropoezi). Hereditarna porfirija javlja se kod sijamskih mačaka – defekt u sintezi
porfirina.
Deficit Fe dovodi do defekata u sintezi hema, što rezultira produkcijom promijenjenih eritrocita : oni
su hipokromni i malog volumena – mikrociti. Najčešći uzroci deficita Fe kod životinja su: -prehrana
mlijekom kod novorođenih životinja (mlijeko siromašno željezom), interni i eksterni paraziti, čir,
gastrointestinalna krvarenja, donacija krvi, EPO terapija (ubrzana eritropoeza).

Nosač Fe u cirkulaciji je protein transferin.

60
TIBC = total iron binding capacity, indirektna mjera za transferin
UIBC = unsaturated iron binding capacity
TIBC – Fe = UIBC

Sat < 15% indikativno za IDA (pas)

Hepatička produkcija transferina u IDA kod psa nije povećana, kao što je to slučaj kod čovjeka.

Mijelodisplastički sindrom
Rijedak, nekompletno karakteriziran. Koštana srž je hipercelularna ali se javlja citopenija u cirkulaciji,
može biti slabo regenerativna. Anemija je refraktorna, stanice nefunkcionalne. Potrebna diferencijacija
od anemije izazvane nutritivnim deficitom!

mačke: FeLV sa makrocitozom

za konačnu dijagnozu potrebna punkcija KS

SMJERNICE U DIJAGNOSTICI ANEMIJA

1. regenerativna ili neregenerativna?
2.ako regenerativna: hemolitička ili hemoragična?
3.ako neregenerativna: smanjena produkcija, defekti sinteze ili mijelodisplastički
sindrom

Kada je potrebno izvršiti pregled koštane srži?

1. pancitopenija
2. neregenerativna anemija, ili slabo regenerativna
3. neutropenija ili trombocitopenija ako uzročnik nije poznat
4. suspektna disfunkcija koštane srži
5. slučajevi u kojima regenerativni odgovor ne odgovara stupnju anemije

POLICITEMIJA

Policitemiju karakterizira povećanje hematokrita, broja eritrocita i koncentracije hemoglobina.

KLASIFIKACIJA

RELATIVNA
-dehidracija i hemokoncentracija
-kontrakcija slezene
APSOLUTNA

PRIMARNA SEKUNDARNA
mijeloproliferativna

ODGOVARAJUĆA NEODGOVARAJUĆA
- kardiovaskularni šant - renalni tumor
- pulmonarne bolesti - nefropatija
- velike visine
- Hb sa visokim afinitetom za kisik

RELATIVNA POLICITEMIJA – plazmatski volumen je snižen, rezultat je gubitka tekućine.

Hematokrit je povišen, a broj eritrocita normalan. Javlja se kod: proljeva, ekstenzivnih opekotina,
udara struje ili ne uzimanja tekućine, klinički znakovi dehidracije su očiti – dehidraciju prati povećana
koncentracija plazmatskih proteina (ukoliko nije došlo do gubitka: opekotine). Relativna policitemija

61
može se javiti kao rezultat stresa (jaka bol) ili uzbuđenja – kontrakcija slezene oslobađa veliki broj
eritrocita u cirkulaciju – javlja se kod osjetljivih životnja – kod konja i pasa – nema kliničko značenje.

APSOLUTNA POLICITEMIJA – PRIMARNA

Kronična mijeloproliferativna bolest – karakterizira ju neoplastična proliferacija eritroidnih
prekursora, koji sazrijevaju u funkcionalno i morfološki normalne eritrocite.
Proliferacija je neovisna o koncentraciji eritropoetina i ne odgovara na mehanizme povratne sprege.
Kod pasa je primarna policitemija rjeđa od sekundarne. Mada je primarna policitemija
mijeloproliferativna bolest, eritrociti i prekursori su morfološki normalni i ne pokazuju neoplastične
promjene.

APSOLUTNA POLICITEMIJA – SEKUNDARNA

(povećana produkcija eritropoetina)

ODGOVARAJUĆA – sistemska hipoksija

NEODGOVARAJUĆA – renalna neoplazija

ODGOVARAJUĆA - najčešće:
- kronične pulmonarne bolesti
- kardiovaskularne bolesti
- velike visine

NEODGOVARAJUĆA - najčešće:
- renalna neoplazija (adenokarcinom, limfom, fibrosarkom)

Mehanizmi razvoja neodgovarajuće policitemije nisu u potpunosti razjašnjeni – produkcija EPO ili
EPO-slične supstance iz tumora, ili lokalna tkivna hipoksija bubrega (oštećenje mikrovaskulature
tumorom).

NALAZI EPO I ARTERIJSKOG PO2 U ERITROCITOZI

TIP ARTERIJSKI PO2 SERUMSKI EPO

RELATIVNA NORMALAN NORMALAN
PRIMARNA NORMALAN ILI NISKI ILI NORMALAN
LAGANO SNIŽEN
SEKUNDARNA
ODGOVARAJUĆA NIZAK VISOK
NEODGOVARAJUĆA NORMALAN VISOK
ATIPIČNA NORMALAN VISOK

PREGLED KOŠTANE SRŽI:

Koristi se u dijagostici policitemija, međutim, ne pomaže u dijagnostici primarne od
sekundarne policitemije. U oba slučaja je koštana srž hipercelularna i mijeloidno: eritroidni omjer je
normalan ili snižen radi hiperplazije eritroidnih stanica.

SMJERNICE U DIJAGNOSTICI

1. determinacija policitemije – relativna (očiti klinički znakovi dehidracije, nestaje

rehidracijom), primarna ili sekundarna
2. kada se isključi relativna policitemija, tražiti uzroke sekundarne policitemije –
kardiopulmonarne ili renalne bolesti
3. odgovarajuća sekundarna policitemija – snižen pO2 i SaO2
4. kada se isključi sistemska hipoksija tražiti uzroke neodgovarajuće policitemije
– renalne neoplazije (ultrazvuk, biopsija, analiza urina) , serumski kreatinin i

62
 urea obično normalni dok nisu zahvaćena oba bubrega
5. u slučaju renalne neoplazije – proteinurija, hematurija i aktivni sediment urina
6. ukoliko se isključi sekundarna policitemija, posumljati na primarnu eritrocitozu
(rijetko)

LEUKOCITI

Poremećaj u ukupnom broju leukocita, omjeru pojedinih subpopulacija stanica i njihovoj morfologiji =
koristan podatak za otkrivanje uzroka, jačine poremećaja, trajanja i prognoze bolesti. Interpretacija
dobivenih rezultata treba biti praćena povijesću bolesti, kliničkim pregledom i ostalim komponentama
hemograma (RBC, retikulociti, PLT). Poremećaji leukocitne loze, međutim, ne mogu detektirati
uzročnika bolesti, mjesto upale, niti jačinu upale (generalizirana upala može prouzročiti manje ∆
WBC od lokalne).

LEUKOCITOZA = povećanje ukupnog broja cirkulirajućih WBC

LEUKOPENIJA = smanjeni cirkulirajući WBC, rjeđe se javlja, obično neutropenija

WBC GRANULOCITI NEUTROFILNI SEGMENTIRANI

LIMFOCITI EOZINOFILNI NESEGMENTIRANI

MONOCITI BAZOFILNI

GRANULOCITI – imaju specifične (sekundarne) granule u citoplazmi

Po granulama se razlikuju ezinofili (Eo), bazofili (Ba) i neutrofili (Neu)

INTRAMEDULARNA FAZA = pufer između opskrbe i potražnje

- spriječeno ispražnjavanje kod povećane potražnje
- sastoji se od 3 odjeljka – sektor multiplikacije, sektor sazrijevanja i rezervni sektor

INTRAVASKULARNA FAZA = 3-5 dana nakon sazrijevanja neutrofili izlaze iz koštane srži -
cirkulatorni pool - marginalni pool – (adhezija na stijenke malih krvnih žila primarno u slezeni i
plućima). Brza mobilizacija kao odgovor na fiziološki (stres, fizički napor, uzbuđenje) ili patološki
stimulans (upala)

Pas - cirkulirajući:marginalni odjeljak 1:1

Mačka - 2-3 puta veći marginalni odjeljak

Leukociti se između dva odjeljka stalno izmjenjuju. Život u cirkulirajućem odjeljku = 6-14 sati.
Skraćenje - u akutnim infekcijama ili kod povećanog ulaska u tkiva. Neutrofili se normalno gube
plućima, slinom, urinom i gastrointestinalnim traktom, fagocitiraju se u makrofagima jetre i slezene.

WBC ne odražava samo dinamiku produkcije i oslobađanja u cirkulaciju.

WBC je odraz GRANULOPOEZE U KS

IZLASKA IZ KS I ULASKA U CIRKULACIJU

POMAKA IZMEĐU MARGINALNOG I

CIRKULIRAJUĆEG ODJELJKA
ULASKA U TKIVA

TKIVNA FAZA - slobodan ulazak u tkiva, kod zdravih životinja nema značajnog tkivnog poola,
nema izmjenjivanja neutrofila između tkivnog i cirkulirajućeg odjeljka.

63
PROMJENE WBC : FIZIOLOŠKI I INFLAMATORNI ODGOVOR

FIZIOLOŠKI ODGOVOR
1. promjene WBC koje ovise o dobi
WBC veći kod mladih životinja (3 mjeseca), povećan je broj limfocita, fiziološki, vraća se u normalu
sa 3-6 mjeseci starosti
2. fiziološka leukocitoza zbog djelovanja adrenalina javlja se kod tjelesne aktivnosti, uzbuđenja
ili straha. Češća je kod mlađih životinja i kod mačaka. Dolazi do pomaka iz marginalnog u
cirkulirajući odjeljak, ne javlja se pomak u lijevo. Poremećaj je prolazan, 30 minuta = normalizacija
3. stresni leukogram -rezultat povećanog otpuštanja kortizola. Javlja se nakon jake boli, traume,
operacija, jako povišene tjelesne temperature, sepse, toksemije, jake anemije, metaboličkih bolesti.
Stresni leukogram karakterizira: slaba neutrofilija bez pomaka u lijevo, a prate je eozinopenija,
limfopenija – najčešći indikatori stresa zbog povišenog kortizola, mogu se javiti i bez neutrofilije.
Neutrofiliju izaziva pomak iz marginalnog u cirkulirajući odjeljak. Poremećaj je kroničniji od onog
izazvanog adrenalinom, traje satima.
4. anestezija može izazvati marginaciju neutrofila.

INFLAMATORNI ODGOVOR
Pojačane potrebe za WBC. Kada se medularni odjeljak isprazni, nesegmentirani ili raniji prekursori
odlaze u cirkulaciju (pomak u lijevo).

1.REGENERATIVNI POMAK U LIJEVO

Apsolutno povećanje WBC uz pojavu mlađih, nesegmentiranih oblika (manje od 10% uk. broja
segmentiranih neutrofila) = rezultat pojačane potrebe za neutrofilima u tkivu. Jačina pomaka u lijevo
odražava jačinu upalnog procesa, dok ukupni broj leukocita samo odražava sposobnost koštane srži da
odgovori na pojačane potrebe.
SLABI POMAK U LIJEVO – javljaju se samo nesegmentirani
UMJERENI POMAK U LIJEVO – prisutni nesegmentirani i metamijelociti
JAKI POMAK U LIJEVO – nesegmentirani, metamijelociti, mijelociti i iznimno
promijelociti i mijeloblasti – leukemoidni odgovor

2.DEGENERATIVNI POMAK U LIJEVO

Kad je broj nesegmentiranih veći od 10% ukupnih zrelih neutrofila (može biti snižen,
normalan ili lagano povećan). Ukazuje na ispražnjenje rezerva u koštanoj srži. Slab prognostički znak.

3.PERAKUTNI INFLAMATORNI ODGOVOR

Javlja se kod gram-negativne sepse uz oslobađanje endotoksina (koliformna septikemija ili
endotoksemija sa zatvorenom piometrom). Neutrofili se ne mogu dovoljno brzo osloboditi, što
rezultira neutropenijom i degenerativnim pomakom u lijevo. Ako životinja preživi perakutnu fazu,
WBC rastu i prvo se vraćaju u normalu, a nakon 24-48 sati počnu rasti i javlja se klasični akutni
inflamatorni odgovor.

4.AKUTNI INFLAMATORNI ODGOVOR

Neutrofilija sa pomakom u lijevo. Može se javiti postoperativno radi oštećenja tkiva i stresa.
Leukemoidni odgovor – neutrofilija sa regenerativnim pomakom u lijevo. WBC može dostići
80x109/L. Pomak u lijevo uključuje metamijelocite i mijelocite. Često se javlja uz lokalizirane
infekcije (zatvorena piometra, piotoraks, peritonitis). Obavezno diferencirati od kronične mijeloične
leukemije.
Leukoeritroblastična reakcija – javlja se nakon akutnog gubitka krvi ili hemolize. nRBC i nezreli
granulociti javljaju se zajedno.

5.KRONIČNI INFLAMATORNI ODGOVOR

Progresija akutnog inflamatornog odgovora ovisi o sposobnosti koštane srži da odgovara na
povećane potrebe. Neutrofolija može biti slaba, javlja se monocitoza.

64
INDIKATORI KOJI UKAZUJU NA LOŠU PROGNOZU:

Normalan ili snižen WBC sa degenerativnim pomakom u lijevo

Perzistirajuća neutropenija
Perzistirajuća limfopenija i/ili eozinopenija
Leukemoidna reakcija
Toksične promjene u neutrofilima

NEUTROFILI
Funkcija: fagocitoza, ubijanje mikroorganizama, citotoksično, protuparazitsko i protutumorsko
djelovanje, uloga u koagulacijskim i fibrinolitičkim procesima, otpuštanje bioaktivnih produkata, uz
aktivaciju komplementa-pojačavanje vaskularne
permeabilnosti i oštećenje tkiva na mjestu upale

NEUTROFILIJA
Može nastati zbog pomaka NEU iz margine u cirkulaciju, pojačanog oslobađanja iz KS, ili
smanjenog ulaska u tkiva.

1.FIZIOLOŠKI
stres – povećani kortizol
tjelesni napor, strah, uzbuđenje – povećani adrenalin
kortikosteroidi – do 40x109/L, pik 6-8 sati, 12-24 sata normalizacija

2.PATOLOŠKI
akutni i kronični upalni procesi (citokini i faktori rasta), imunološke bolesti, operacija, oštećenje tkiva,
stres, nekroza tkiva, hemoragija ili hemoliza, rana faza trovanja estrogenom, akutni pankreatitis,
neoplazije – nekrotizirajući tumori, mijeloproliferativne bolesti

Ako je prisutna infekcija – neutrofilija je praćena POMAKOM U LIJEVO

NEUTROPENIJA
Leukopenija najčešće nastaje zbog neutropenije kod malih životinja. Smanjeno preživljavanje
ili neefektivna granulopoeza. Ako WBC manji od 1x10 9/L = agranulocitoza.
1.SMANJENO PREŽIVLJAVANJE NEUTROFILA
Perakutne bakterijske infekcije, septikemija, endotoksemija:piometra, peritonitis, pneumonija,
salmoneloza

2.SMANJENA GRANULOPOIEZA
Akutne virusne infekcije (parvo, mačja panleukopenija, FIV, infekciozni hepatitis kod pasa, supresija
koštane srži, mijelodisplazija (FELV), mijeloproliferativne i limfoproliferativne bolesti, lijekovi
(ciklofosfamid, adriamicin), zračenje

DIJAGNOSTIKA NEUTROPENIJA
Psi i mačke jako osjetljivi na neutropeniju – javljaju se infekcije. Potrebno je provjeriti da se ne radi o
analitičkoj grešci. Mačke – mogući višak antikoagulansa u epruveti, formacija leukocitnih aglutinata,
koji se broje na aparatu kao jedna čestica.

EOZINOFILI
Eozinofili i bazofili dijele istu progenitorsku stanicu, na sazrijevanje djeluje IL5.
Rezervni sektor KS – sadrži minimalno Eo. Do povećane produkcije dolazi u odgovoru na parazitske
infekcije i alergična stanja. Poluživot u cirkulaciji – 30 minuta –pas, nekoliko dana u tkivu.Sadrže
histaminazu – neutralizira histamin.

65
EOZINOFILIJA
U većini slučajeva rezultat je pojačane produkcije. Najčešće se javlja u reakcijama preosjetljivosti i
parazitskim infekcijama (preosjetljivost na proteinske produkte parazita).

EOZINOPENIJA
Akutni fizički ili psihički stres (end. glukokortiokoidi), hiperadrenokorticizam, terapija
glukokortikoidima, akutna infekcija

BAZOFILI

Rezervin odjeljak u koštanoj srži kao i kod eozinofila, slična kinetika. Granule sadrže histamine.
Djeluju u alergijskim i upalnim procesima.

AG + IgE = degranulacija BA

BAZOFILIJA
Rijetka, uz nju se često javlja i povećanje eozinofila. Javlja se redovito kod dirofilarioze, a rjeđe –
kronična granulocitla leukemija i hiperlipoproteinemija. Obavezno naći uzrok bazofiliji.

MONOCITI
U koštanoj srži nema rezervi monocita. Funkcija slična neutrofilima, cirkulirajući i marginalni
odjeljak, kratko u cirkulaciji, ulaze u tkiva i postaju makrofagi. Makrofagi imaju receptore za
imunoglobuline i komplement, rezultira fagocitozom.

MONOCITOZA
Akumulacija na mjestima akutne i kronične upale, tipična za subakutnu ili kroničnu upalu:

Subakutna, kronična – nekroza tkiva, piogranulomatozna ili granulomatozna upala

Monocitozu prati slaba ili umjerena neutrofilija
Cirkulirajući monociti – toksične promjene
Reaktivni monociti – veća citoplazma

FELV – često, imunološke bolesti – AIHA, terapija glukokortikoidima, hiperadrenokorticizam,

maligni tumori, monocitna ili mijelomonocitna leukemija (perzistirajuća i jaka monocitoza + nezrele
stanice + smanjenje ostalih stanica)

MONOCITOPENIJA
Obično prati akutnu upalu, nije klinički značajna

LIMFOCITI
Broj ovisi o produkciji, potrošnji i destrukciji. Morfološki: mali, srednji i veliki
Funkcionalno: T, B, non-T non-B. B LY: antigena stimulacija = blastična transformacija u plazma
stanice = sinteza imunoglobulina. T LY: stanična imunost = citotoksični LY uklanjaju tumorske
stanice i one koje sadrže viruse. Imunociti = reaktivni LY, u malom broju normalno, obično se vide
nakon vakcinacije

LIMFOCITOZA
fiziološka – uz neutrofiliju, odgovor na tjelesni napor ili uzbuđenje
dob – normalno kod mladih životinja
kronične upale – naročito kod onih gdje se javljaju antitjela (+reaktivni LY)

66
hipoadrenokorticizam, limfocitna leukemija (akutna, kronična, neoplastične stanice mogu biti SAMO
u KS)

LIMFOPENIJA
Sistemski stres – fiziološka leukopenija (stresni leukogram), end. Ili egz. glukokortikoidi, akutna faza
virusnih infekcija, imunosupresivna terapija
LEUKEMIJE
Maligne bolesti koštane srž, karakterizirane nenormalnom proliferacijom i razvojem hematopoetskih
stanica i njihovih prekursora

NEOPLASTIČNE STANICE – redukcija normalnih stanica

ALEUKEMIČNA LEUKEMIJA – neoplastični proces u koštanoj srži, bez promjena stanica u
cirkulaciji

TIPOVI
MIJELOIDNA
granulocitna, monocitna, miješana

LIMFOIDNA
akutna limfoblastična, kronična limfocitna

ERITROIDNA
Policitemija vera

DIJAGNOSTIKA
uključuje pregled koštane srži

HEMATOLOŠKE ABNORMALNOSTI =
anemija, neutropenija, trombocitpenija
proliferacija jedne stanične linije
mladi oblici stanica u cirkulaciji
povišena temperatura nepoznatog uzroka

HEMOSTAZA

HEMOSTAZA je proces koji uključuje uravnoteženo međudjelovanje krvnih žila, trombocita i

solubilnih faktora koji sudjeluju u stvaranju i razgradnji ugruška

POREMEĆAJI HEMOSTAZE mogu rezultirati

-hipokoagulacijom (hemoragijom) ili
-hiperkoagulacijom (tromboemboličke poremetnje)

KRV – transport O2 + hranjive tvari + uklanjanje CO2 i otpadnih produkata

HEMOSTAZA – osigurava vaskularni integritet i fluidnost – neophodni za funkciju krvi

1. TROMBOCITI (glavni čimbenici primarne hemostaze) pri ozljedi krvne žile djeluju prvi,
oslobađaju solubilne faktore koji potiču sekundarnu hemostazu, adhezija putem von Willebrandova
faktora
2. KOAGULACIJA proces koji rezultira prijetvorom topljivog fibrinogena u netopivi fibrin.
Koagulacijski faktori su enzimi ili koenzimi u plazmi koji su biološki aktivni u mehanizmima
zgrušavanja.
3. FIBRINOLIZA = otapanje fibrina

67
 A. PRIMARNA HEMOSTAZA
Uključuje međudjelovanje trombocita i stijenke krvnih žila na mjestu oštećenja. Oštećenje
malih žila - dovoljna aktivacija primarne hemostaze, a za veće krvne žile je neophodna stabilizacija
fibrina. U procesu primarne hemostaze sudjeluju: trombociti, von Willebrandov faktor (vWF) i endotel
krvnih žila.

MEHANIZAM AKTIVACIJE
1. oštećenje stijenke krvnih žila
2. cirkulirajuća krv dolazi u kontakt sa subendotelom krvnih žila
3. trombociti adheriraju na mjesto oštećenja

Von Willebrandov faktor = medijator adhezije trombocita na kolagen u subendotelu.

Fazu adhezije slijedi agregacija, rezultira formacijom primarnog hemostatskog čepa koji je kratko
vrijeme stabilan (sekunde do minute). Trombociti luče veliki broj prokoagulanata i čimbenika
koagulacije i započinje koagulacijska kaskada, tj. faza sekundarne hemostaze.

B. SEKUNDARNA HEMOSTAZA
Kao posljedica aktivacije koagulacijske kaskade stvara se fibrin. Koagulacijsku kaskadu čini:
-unutarnji put -vanjski put -zajednički put

Faktori II, VII, IX i X su ovisni o vitaminu K. Posljedica aktivacije plazmatske koagulacije je

stvaranje netopivog fibrina (trajanje: minute do sati).
PLAZMATSKA KOAGULACIJA

Unutarnji put (mjeri se APTT)

Aktivacija in vivo: kolagen, antigen-antitjelo kompleksi

In vitro: negativno nabijene površine

Kalikrein, HMWK
F XII F XIIa
Prekalikrein, HMWK Vanjski put (mjeri se PT)

F XI F XIa F VIIa F VII

PL, F III, Ca 2+
F IX F IXa

F VIII F VIIIa
PL, Ca 2+

TROMBIN FX F Xa

FV F Va
PL, Ca 2+
AKTIVACIJA TROMBOCITA

PROTROMBIN TROMBIN

FIBRINOGEN FIBRIN ( topivi )

F XIII F XIII a
Ca 2+ FIBRIN ( netopivi )

68
 C. FIBRINOLIZA
Uloga fibrinolitičkog sustava je razaranje tromba - aktivacija plazminogena u plazmin.
Plazmin razgrađuje fibrinogen i fibrin u FDP. FDP inhibira trombocite (razlog javljanja petehija i
ehimoza u DIK-u), te razgrađuje faktora V, VIII, IX i XI, pojačava fibrinolizu.

D. PRIRODNI ANTIKOAGULANSI
Imaju glavnu ulogu u održavanju ravnoteže između zgrušavanja i krvarenja. Antikoagulansi:
- antitrombin III (inhibira: trombin, Xa, Xa, XIa)
- heparin
- protein C
- protein S

LABORATORIJSKI TESTOVI
KADA?
• hematom
• krvarenje nejasnog uzroka
• preoperativni status
• prisutnost bolesti koje uzrokuju poremetnje u hemostazi
• kontrola poznate bolesti hemostaze
KAKO?
Krv za koagulacijske pretrage vadi se u epruvetu sa antikoagulansom Na citratom. Takve
epruvete obično imaju plavi čep.

HEMOSTATSKI TESTOVI
1. PRIMARNA HEMOSTAZA

A. vrijeme krvarenja + kad manjak TR, vWD, trombocitopatije

B. broj i volumen trombocita - kad imuna trombocitopenija, reaktivni TR -veći
C. vWF (von Willebrandov faktor) – vWF = von Willebrandova bolest
D. antitrombocitna antitjela imuna trombocitopenija

A. 2. SEKUNDARNA HEMOSTAZA
A. protrombinsko vrijeme (PT) + kad trovanje inhibitorima vitamina K, bolesti jetre
B aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (APTT) + kad trovanje inh. vit. K – kasnija faza,
bolesti jetre (nedostatna sinteza), hemofilija
C. trombinsko vrijeme (TT) + kad nedostatak fibrinogena, diseminirana intravaskularna
koagulacija: DIK
d. faktori koagulacije -kad hemofilija (F VIII), antitijela na faktore, potrošnja

3. FIBRINOLIZA
A. produkti degradacije fibrina i fibrinogena (FDP) + kod intenzivne fibrinolize

B. D-dimeri (D-dim) + kod diseminirane intravaskularne koagulacije (DIK)

69
B. POREMEĆAJI PRIMARNE HEMOSTAZE
C. 1. smanjeni broj PLT = TROMBOCITOPENIJA

• ↓TR, ↑VK, →PT, →aPTT, →D-dim

D. 2. povećani broj PLT = TROMBOCITOZA

• ↑TR, → ↓VK, →PT, →aPTT, →D-dim

E. 3. trombopatija = normalan broj trombocita, ali nefunkcionalnih

• →TR, ↑VK, →PT, →aPTT, →D-dim

F. 4. Von Willebrandova bolest = deficit vWF, ili nefunkcionalni oblik vWF,
posljedica = ometana adhezija trombocita na endotel = KRVARENJE , ubraja se u
najčešće nasljedne bolesti hemostaze u pasa, dijagnosticirana u više od 50 pasmina
pasa

• ↑VK, ↓vWF, →TR, →PT, →aPTT, →D-dim

POREMEĆAJI SEKUNDARNE HEMOSTAZE I FIBRINOLIZE

1. trovanje antagonistima vitamina K - za normalnu funkciju F II, VII, IX i X moraju biti

karboksilirani, vit. K neophodan za karboksilaciju. Prvo se javlja produljenje PT jer vanjski
put počinje FVII, a njegovo poluvrijeme života u plazmi je najkraće.
→TR, ↑ PT, → ↑ aPTT, →D-dim

2. hemofilija
Manjak faktora VIII (tip a) ili IX (tip b), kao posljedica se javlja KRVARENJE, nasljedna bolest,
krvarenje nije brže, nego duže. F VIII sudjeluje u unutarnjem putu koagulacije (dijagram), a njega
mjerimo pomoću aPTT.
• ↑aPTT, ↓F VIII, →TR, →PT, →D-dim

3. poremećaji fibrinolize
diseminirana intravaskularna koagulacija (DIK) = istovremena aktivacija zgrušavanja i
fibrinolize, uvijek se javlja kao posljedica primarne bolesti, visok mortalitet – naziva se i potrošna
koagulopatija jer se u diseminiranom procesu troše trombociti i faktori koagulacije, fibrinoliza se
ubrzava ↑PT, ↑aPTT, ↓TR, ↑FDP, ↑D-dim

SMJERNICE U DIJAGNOSTICI

VK TR vWF PT aPTT D-dim

trombocitopenija ↑ ↓ → → → →
trombocitopatija ↑ → → → → →
vWD ↑ → ↓ → → →
trovanje → → → ↑ →↑ →

hemofilija → → → → ↑ →
DIK ↑ ↓ → ↑ ↑ ↑

70