Dr VESELIN PERIĆ,

redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu

ALGEBRA
II DIO

OPŠTE ALGEBARSKE STRUKTURE

TEORIJA POLJA
ALGEBARSKE JEDNAČINE

Drugo izdanje

"SVJETLOST" OOUR ZAVOD ZA UDŽBENIKE

I NASTAVNA SREDSTVA
SARAJEVO, 1989.
Odgovorni urednik:
Ramiz Dlananović

Recenzenti :
dr Đordi Cupona, profesor Matematičkog fakulteta
u Skoplju
dr Mirko Mihaljinec, profesor Prirodoslovno-matema-
tičkog fakulteta u Zagrebu
dr Slavila Prešić, profesor Prirodno-matematičkog fa-
kulteta u Beogradu

Lektor:
Hatidža Zeća.

Naslovna strana:
Ivica Cavar

Tehnički urednik:
Bahrudin Mrehić

Korekturu izvršio autor

Tiraž: 1 000 primjeraka

Izdaje:
"Svjetlost" OOUR Zavod za ud!benike i nastavna sredstva
Sarajevo

za izdavača:
Abduselam Rustempalić

Štampa:
Izdavačko-§tamparska
radna organizacija "MINERVA"
OOUR Štamparska delatnost, Subotica

za Jtampariju:
NOfJak SabOfJić

Izdavanje ovog djela finansijski je pomogla Samoupravna

interesna zajednica nauke Bosne i Hercegovine.
PREDGOVOR

Ovaj drugi dio knjige Algebra nastavlja se neposredno na prvu glavu prvog
dijela. Osim te prve glave, koju bi sada trebalo preći temeljitije uz zadržavanje
i na zadacima, iz prvog dijela knjige potreban je joI jedino pojam modula i
vektorskog prostora, te baze i dimenzije vektorskog prostora. Drugi dio obuhvata,
skupa sa prvom glavom prvog dijela, cjelokupan sadržaj kursa Algebra II, koji
se za studente matematike Prirodno-matematičkog jakulteta u Sarajevu predaje
u toku dva seme.~tra sa semestralnim jondom časova 38 + 38.
Sadržaj ovog drugog dijela podijeljen je u tri glave. U prvoj glavi se najprije
osnovni materijal izložen u prvoj glavi prvog dijela za grupe, prstene i module
uopštava na opšte algebarske strukture. Zatim se razmatranja ograničavaju na
neIto specijalnije algebarske strukture, tzv. !J-grupe, za koje se, osim direktnih
proizvoda i jaktorskih struktura promatranih u opštem slućaju, ispituju direktne
sume, normalni i kompozicioni nizovi. N a kraju se ispitivanja sužavaju na grupe,
gdje se u prvom redu razmatra rješivost grupa.
U drugoj glavi ispituju se algebarska i, specijalno, konačna proširenja polja.
Dokazuje se egzistencija algebarski zatvorenog polja i algebarskog zatvorenja
datog polja. Zatim se ispituju relativni monomorjizmi proširenja datog polja,
posebno njihov broj i mogućnost produžavanja. Pomoću njih karakterišu se tzv.
normalna i konačna separabilna proširenja datog polja. Iz razmatranja se ne
isključuju polja karakteristike p =1= O, pa ni onanesavršena, tako da se odredena
pažnja posvećuje i inseparabilnim, odnosno čisto inseparabilnim proširenjima.
Razmatraju se dosta detaljno konačna tijela, za koja se pomoću relacije klasa
njihove multiplikativne grupe i uz pomoć polinoma diode kruga dokazuje da su
komutativna, te da su do izomorjije odredena brojem pn svojih elemenata.
U trećoj glavi uvodi se pojam Gaioaove grupe proširenja L polja K, odnosno
algebarske jednačine j (x) = O nad poljem K. Razmatranja se uglavnom ogra-
ničavaju na slučaj da je L konačno, normalno i separabilno proširenje polja K,
odnosno j (x) E K [x] separabilan poZinom nad K. Za taj slučaj dokazuje se
osnovna teorema teorije Gaioa. U vezi sa algebarskim rješavanjem algebarskih
jednačina nad K uvode se tzv. polja radikala nad K i normalna polja radikala
oPisuju kao konačna, normalna i separabilna proširenja osnovnog polja K za
koja je Gaioaova grupa rješiva (uz još neke detalje vezane za karakteristiku
p polja K kad ova nije jednaka O). Time se dobijaju i osnovni rezultati o moguć­
nosti rjeIavanja algebarskih jednačina pomoću radikala. Posebno se razmatra
opšta algebarska jednačina i iz opštih rezultata izvodi poznata Abelova teorema
da ta jednačina nije rješiva pomoću radikala ako joj je stepen viši o·d 4. Na
kraju se prethodni rezultati primjenjuju na probleme geometrijskih konstruk-

3
 cija, gdje se pored· nemogućnosti geometrijskih konstrukcija vezanih za klasične
probleme kvadratuTe kruga, trisekcije ugla i duplikacije kocke, dokazuje kada se
može izvršiti konstrukcija pravilnog n-tougla.
U brojnim primjerima, kojima se ilustruju razni pojmovi i t'lJJ'dnje o njima, koristi
se činjenica da je polje e kompleksnih broj8'lJa algebarski zatvoreno, dakle tZ'lJ.
osnovna teorema algebre, dok seu problemu kvadrature kruga bitno koristi
činjenica da je broj 1l transcedentan. Kako O'lJe dvije činjenice po $'Oojoj prirodi
nisu mogle· biti dokazane u okviru osnovnog teksta knjige, priložili smo njihO'Oe •,
dokaze u obliku dvaju dodataka na kraju, kako bismo u što većoj mjeri tekst
ulinili nezavisnim od druge literature, koja je, inače, navetUna na kraju.
Kao i u prvom dijelu, i O'lJdje smo uz $'Oaki paragraf naveli oareden broj zadataka,
popraćenih uputstvima powe dO'lJoljnim da ih riješi $'lJaki. onaj čitalac koji je
pažljivo i temeljito proučio tekst kpji im prethodi. Bilo bi poželjno da se ta uput-·
stva koristt: tek nakon. više neuspJelih samostalnih pokušaja da se iznađe traženo
rješenje. Desiće se, i bilo bi douro, da čitalać ponekad otkrije i druge put8'lJe
rješa'lJanja od onih koje mu sugemu 'uputstva. Treba is~, da za razliku od
mnogih. zadataka iz prvog dijela, većina zadataM u drugom dijelu nema ope-
rativni stfIisao, već se we radi o,. zadacima u . kojima treba produbiti shvatanje
pojmO'lJa i· tvrdnji iz osnovnog teksta . .To j(t vezano za prirodu čita'lJe teorije
'Gaioa, čiji je smisao 'Više spoznaja, nego operativnost. . .
; Ugodna mi je dužnost da se i O'lJOm pralikom zahvalim svima onima koji su·4opri-
nijeli pobolj§anju teksta, kvalitetU tehničke opreme i uopšte pojavi inJe knjige,
posebno recenzentima, izdavaču IGKRO ,;Svjet/ost" i SIZ nauke SRBiH,
kao islagačima "Miner'lJ8". Unaprijed. se zahvaljujem pažljivim i kritičnim
čitaocima O'lJe knjige od kojih očekujem brojne korisne primjedbe i sugestije.
Htio bih da izrazim želju da će se medu .njima, pored studenata matematike iz
Saraj8'lJa i iz drugih naših univerzitetskih centara naći veći broj mojih kolega
matematičara, .ali i drugih čitalaCa D!'e knjige.·

.\
U Saraj8'lJu, januara 1980.
A u t or

4
PREDGOVOR ZA DRUGO IZDANJE

U O'lJom drugom izdanju izvršene su ispravke primijećenih štamparskih grešaka

i otklonjene neke omaške a"!tora. N a nekoliko mjesta došlo je do odredenih dopuna
teksta, a samo na jednom mjestu ovaj je neznatno skraćen (isključivanjem teoreme
II, 2.5. iz prvog izdanja). Pored ostaloga, popravljen je dokaz teoreme I, 3.8,
neznatno izmijenjen dokaz leme II, 2.1, te poboljšan primjer I, 3.4. i dato gotO'lJO
potpuno novo Uputstvo za rješenje zadatka II, 1.9. Dopune oS1'lO'lJnog teksta
odnose se na Gaioaovu rezolventu i pored uvodenja tog pojma obuhvataju teore-
mu III, l.5. i primjer III, 1.3, zatim na konačna polja i na polinom diobe kruga
nad konačnim poljem, u vezi sa čime je dodana teorema II, 3.6. i lema II, 3.4.
Značajnije dopune teksta odnose se na nO'lJe zadatke. Oni su svi uključeni u prvu
glavu. U paragrafu 3. dodato je 15 novih zadataka koji se tiču rješivih, nil-
potentnih i superrješivih grupa (zadaci l, 3.5-1, 3.19.). U paragrafu 4. pO'lJećan
je broj zadataka za 8. Većina njih (zadatak 1,4.2. i zadaci 1,4.9-1, 4.14.)
vezani su za razlaganja prstena u direktnu i sub direktnu sumu, kao i za proste,
potpuno proste i potpuno poluproste ideale prstena, dok je samo jedan od njih
(zadatak I, 4.6.) posvećen razlaganju konačne grupe u direktnu sumu njenih
SilO'lJljevih podgrupa kad su sve one normalne. Neki od novih zadataka, naro-
čito onih koji se odnose na nz·lpotentne i superrješive grupe, pre,dstavljaju u stvari
značajne rezultate i njima se u velikoj mjeri proširuje krug informacija o pita-
njima koja nisu mogla naći dovoljno mjesta u osnovnom tekstu.
Ugodna mi je dužnost da se z· O'lJom prilikom zahvalim svima koji su sa zani-
manjem i podsticajno reagovali na prvo z·zdanje ove knjige, bilo objavljenim
prikazima ili pismeno ili neposredno saopštenim utiscima i sugestijama autoru.
Urednici i nek, drugi članovi izdavačke kuće .,Svjetlost" Sarajevo, kao i
slagari "Mz·nerve" u .Subotid, svojim doprinosom već prvom ·izdanju i zala-
ganjem da se ovo ispravljeno drugo izdanje pojavi u zavidnoj tehničkoj formi
i opremi, pružili su mi priliku da se i njima još jednom najiskrenije zahvalim.

U Sarajevu, jula 1989. A u t or

5
..
,
 l. OPŠTE ALGEBARSKE STRUKTURE
l OMEGA-:-GRUPE

U Algebri I dio upoznali smo neke konkretne algebarske .:.t!'ukture (grupoide,

grupe, polugrupe, prstene, polja, module, vektorske prostore). Ovdje ćemo
definisati opštu algebarsku strukturu, podstrukturu i faktorsku strukturu
algebarske strukture, direktni proizvod algebarskih struktura, homomorfizam
algebarskih struktura. Vidjećemo da' i kod opštih algebarskihstruktura fak-
torske strukture odreduju do izomorfije sve homomorfne slike dane alge-
barske strukture (teorema o h~omorfnom preslikavanju). Među opštim
algebarsldm strukturama uočićeIno i pobliže ispitivati jednu užu klasu struk-
tura, tzv. D-grupe, dovoljno široku da obuhvati grupe, prstene i module.
Za tu klasu struktura, pored direktnog proizvoda, promatraćemo i direktnu
sumu. Za. nju ćemo dokazati i niz teorema izomorfije, koje bi bilo moguće
formulisati i za opšte strukture, ali ne na tako relativno jed'nostavan način,
pa se zato. u to nećemo upuštati. Konačno ćemo promatrati normalne i kom-
pozicione nizove .a-grupa, dokazati tzv. teoremu o profinjenju normalnih
. nizova i, konačno, pomoću normalnih nizova okarakterisati rješive grupe.

1. OPŠTE ALGEBARSKE STRUKTURE I NJIHOVE

POD STRUKTURE

Pojam i primjeri alge barskih struktUra

Unutrašnje operacije koje smo upoznali bile su binarne ili unarne. I tzv.
vanjske operacije u modulima (množenje elemenata modUla skalarima)
mogu se shvatiti kao familije unutrašnjih unarnih operacija u modulu. Ovdje
ćemo najprije pojam unutrašnje operacije (kompozicije) uopštiti na unutraš-
nje n-arne operacije.

DeJi,,;cija 1.1. Neka je X zadan neprazan skup. Preslkavanje

co :Dt»~X(D", ~ X"("'))
zove se. unutrašnja n-arna operacija (kompozicija) u skupu X. Ako je D", =
= X"("'), onda' .kažemo da je operacija co definisana na čitavom skupu X,
odnosno da je iZ'Oodiva bez ograničenja. Arnost n (co) operacije co je obično

7
 prirodan broj, ali to može biti i O, u kom slučaju pod }("C.) podrazumijevamo
skup {X}.
Prema tome O-ama kompozicija co u skupu X je preslikavanje co: {X}-+X,
pa se zato kaže da ona isti~e neki element co (x) skupa ·X.
U skupu X može biti definisano vije operacija. Kad su one međusobno po-
vezane, kao Ato je to, recimo, slučaj sa sabiranjem i množenjem u prstenu,
onda ih ne možemo promatrati samo odvojeno.> Otuda potreba za ovako
opAtu definiciju:
. \

.JirrldJG 1.2. Neka je {J (nepr~) skup unutra§njih operacija definisanih

u nekom (nepraznom) skupu X. Tada kažemo da skup D, tj. operacije co E!J
odr.Juju na X neku algebarsku strukturu. Skup X sa svim kompozicijama
co E!J, tj. uređeni par (X,. D) zove se algebarska struktura ili univerzalna
algebra. '

Primj". 1.1. Svaki grupoitl(X. 0) je algebimb struktura sa jednom jedinom operacijom o)

koja je binama i definisana na čitavem,X. Ato grupoid (X. O).ima neutralni element t,
tada moIemo reći da u tom grupoidu imamo io-amu kompoziciju roo. za koju ~ .. (x) = e,
tj. koja ističe neutralni element grupoida. Ukoliko je jol gntpoid (X~ 0) sa jedinibtim ,e/e-
j """tom e asocijativan, tj. ukoliko Je (X, 0) monoid, tada uz opqacijuO) imamo i unirnu
, operaciju 0)1 U X, za koju je D"" =-= X· (skup je4inica mmwida (X, 0)) i 0)1 (x)"" : r l (%E X*).
Takomonoid (X, 0) mo!emo sbvatiti bo algebarsku strukturu (X, 0), 0)., O)J sa jednom
binarnom kompozicijom 0), jednom ~arnom kompozicijom 0). i jednom unarnom kompa-
, zicijom citi' Monoid (X, QJ, 0)0. O)J ~lgrupa, ako i samo ako je unarna kompozicija QJldefi-
nisana na čiJaVom skupu X.
Kako ~kompozicije 0). i Gll izve4enc,lz osnovne kompozicije Gl u monoidu (X, Gl), prirodnO
~ ito ibu ,OZnaCi grupoida nismo lstiC:ali od, samog početka. To nećemo činiti ni dalje, iakO ,
1tebamo biti svjesni njibove stvarnepruutnosti. UostalOm u BV.Pom grupoidu (X, 0) iz v

binarne operacije Gl mo!emo nit 'pdrodan način izvesti n-arnu kompoziciju' Gl. (n :>' 2)
definisanu na slijedeči način
0). = m, 0). (XIJ XIJ •• : " x.) = o) {QJ.-l (XlJ ••• , x __ J, x.)
za XIJ X., ..., x.E X, n > 2.
Primj". 1.2. Prsten (X, +,.) je alge~b struktura sa dvije binarne operacije, sabiranje i
množenje, koje su povezane zakonom diltribucife (množenja prema sabiranju) i osim toga
takve da je (X, +) komutatif)1lQ. ( AbelOfJa) grupa, a (X, .) polurrupa (jer se, ograničavamo i
dalje na asocijativne prstene).
Kao i u prethodnom primjeru, mogli bismo umjesto (X, + ) pisati (X, +, 0)., 0)1)' pri čemu
je 0)0 ~arna kompozicija koja ističe lIOIaelement O prstena (X, +, .), a Gli unama operacija
za koju vrijedi 0)1 (x) = -x (x E X). Isto tako u slučaju da prsten Rima jedinični element
• umjesto (X• •) imamo ()(. ' j O)~ O)i),pri c=nu je 0); O-arna kompqzicija koja ističe ~nični
element prstena (X, +, .), a 0); unarna kompozicija za koju vrijedi O)~ (x) = X-l (x E X·,
».
tj. x jedinica prstena (X, +, . Bub bi ipak dosta neprirodno da 1mljesto' sažete oznake
(X, +, ·)upotrijebimo oznaku (X; +,., 0)0' 0);, Gl u (OD i to, nataVDO, nećemo ni činiti,
Ito ne znači da ne, treba imati na umu i prirodno prisustvo, i ~,izvedenih operacija u
svakom prstenu (sa jediničnim ,elementom).

Komutativnostn-arne komf.,zlelJe I aJena dIstrIbutIvnost u odnosu

na binarnu kompoziciju
U slučaju binarne komPozicije' co pisali smo x co y umjesto co (x, j). Slična
oznaka za co (Xl' ... ,x~) u slučaju n-arne kompozicije (Jj kad je n =F 2 nije
uobičajena. Zato ćemo osobine' komutativnosti i asocijativnosti binarne ope-

8
racije oo i osobinu distributivnosti binarne operacije 6) u odnosu na binarnu
kompoZiciju oo' zapisati uz pomoć opitih oznaka:
oo (x, y) = oo (y, xHx, y E x) (komutalifmost)
.'.'

oo (oo (x,y),.8') = oo (x, ro(y, .8'» (x,y, .8'EX) (asocijatifmOSt),

oo_ (oo' (x, y), .8') = oo' (m tx, .8'),_ m (y, .8'»
(x,y, ZEX).
oo (x, al (y, .8'» = oo' (oo (x, y), oo (x, .8'»
Komutativnost se prirodno može uop§titi na sve n-arne kompozicije oo
ako je n ~ 2. Imamo, naime, ovu definiciju:

Definicijll 1.3. za n-arnu kompoziciju oo definisanu u skupu X kažemo da

je komutatifJna (u slučaju n ~~~ liko vrijedi:
oo (Xl' ••• ,x-.) = m (xII(1) , ••• , xa(.') (xc E X, n E S.).
Pri tome (u slučaju kad operacija 6) nije definisana na čitavom skupu x)
gornju jednakost treba shvatiti ovako: kad jedna od -strana te jednakosti ima
smisla, onda je ima-i druga; tada su te dvije strane jednake. Isti smisao imaju
uostalom i prethodne jednakosti napisane za binarne operacije oo i oo'.
Asocijativnost n-arne kompoziaje6) u slučaju n > 2, mogla bi se definisati
zahtjevom
ro (Xl' ••• , X'-lJ ro' (x" . .., X, ....-1). x,+., ..•, ~1Ia-1) =
-ro (Xl"'" X,_uro (X""'J X' ....-l)' XI+a~"" Xaa-l) (X.,EX; 1~i,j~2n-l)
ali nas ona nećezanimati.
Distributivnost n-arne kompozicije oo prema m-arnoj kompoziciji oo' defini-
sanoj u istom skupu X mogla bi se definisati ovako:
oo (Xl' ... , X1:-1' ro' (X.,u ... , x.,.), X"+l' ... , x.) =
= m' (m (Xl' •.. -, XrlJ %"1' X"+I' ••• , x.), ... ,
m(Xt, -. .• 'XI:-1'
x.,., Xlt+1' ••• , x.» (x" x"' E X),
pri čemu se uzima redom k = 1, 2, ... , n, a svakoj od tih n jednakosti pri-
pisuje smisao kao i jednakosti iz definicije 1.3. Mi ćemo, zadržavajući smisao
jednakosti koje se pojavljuju, -distributivnost definisati samo za binarnu kom-
poziciju oo', koju ćemo označiti joi aditivno.

Deli_cijll 1.4. za n--arnu kompoziciju oo kažemo da je distributiona prema

binarnoj ~po~ciji +
definisanoj u istom skupu X, ako za svako k = 1,
2, . . . , n vriJedi
m (Xl' ••. , Xlt-1' X~ + x':, X"+l' . , • , x.) =
= oo (Xl' .•. , Xl:-lJ X~, XII+U"" x.) +
+ oo (Xl' •.• , X"-l' X:.', X"+l' ... , X.) (x" X~, X;: E X),
tj. ako je oo aditivna funkcija svakog svOg argumenta pojedinačno.

9
 H ~ " -,.11 ' . r" "
U grupama, prstenima i modulima imamo po jednu binarnu operaciju, koju
i u slučaju grupa možeDmo2lna5ti'aditivno. Uslt1čaf'u. ft1odUla, iinamo osim
toga skup'JJ unutra§~jih ~ih k~~cijlJ w koje"Su cUstributivne prema
sabiranju. Kod prstena možemo UZeti D = { . }, a koo grUpa Q'=:; {id z }.
Na, taj ~čin ovim trima s~ 'zajedsičko je sljede6e: U. skupu X
koji nosi sttukturu imamo, unutraAnju binarnu kompoziciju 1 jedan skup \ +
unutrdnjih kompozicija D, 4- EED,takd da je eX, +) grupa, a svaka kom- •
pozicija (.lJ E Q je Qistributivn! pr,em,',a kompoziciji +. Tako pojam tzy• .Q-grupe,
koji uvodimo sljedećom defitiicl;iOli1" predstavIra ugebarsku StrUktUrU ,spe-
cijalnog oblika, ali opitiju od grupa, prstena i modula.

IhJiflicija 1.5. Neka je X n~taZanskup,Q (Ileprazan), Untttra§njih stuP

kompozicija definisanih u X, a' + EED binarna opetacija ti X. Tada ćemo
algebarsku strukturu (X, ,+,
lJ) zvati D-g1'Upa, akG vrijedi
1) (X, +) je, grupai; , , ' , '
~) &vako (.lJ eD .je defin{sano na čitavOQl;akupU X i ~"butiVno je u
odnosu ,~, operaciju +.' l ' ' ; " . i' ,

Ukoliko je operacija + ~omutaUvna, tada ćemo za;Q1NPY. +,D) ,tx,

reći da je komutativna ili, Abflova.

Primjer 1.3. za svaku grupu (X, +) i D = {idzh kako smo već rekli, imamo D-grupu
(X, +. D). Ta jeD-grupa A~ov., ako i samo ako je IfUpa (X, +>Ab.clova.
Ako je U bilo koji drugi skup unamih kompozicjja u X distributivnih prema grupnoj ope-
, raciji +, tada, kako ćemo vidjeti, II odr~ 1i~~ treba D.pupu (X. +, JJ) strogo
i razIikovati od same' grupe (X, +). Elementi o) e D u ovom slučaj~ poko su definisani
na čitavom skupu X, nisu niAta đt1Igo: do endomtw/ia1ni ~ i(K. -+-).,Ovakve D-grape
pq:m,ate su kao OjJerQlorilr4 grupe. Medu njih sp~u kao specijalni slučajevi svi moduli
(X, +, !)ruld prstenom!), " lJit:, '" ; ' '" ','" "," ' ,
Važan primjer oper.tonke 'gi'tipe C:t; "fjA'1j'jesIu&j kad .eD..-' "'mh .tOlllOl'jiIHIIwJ
ili od svih unutroJnjih automorjizama grupe (X, +).

Priinijetimo d,a se,' ponekad ~ ,li~; pojam .a-~ shvata ne§to uže,
tj. ograničava na pOjamopefttorske~Pe. No, Pojam D-grupe Uzima se
obično i u neko tiretn'~ju od onoga koji. smo mu dali u definiciji 1.5.
Od koq1pOZi~ia w, ~JJ tražj, ~, umjesto da, budu distributivne prema opera-
" ciji +"
aanib da za njih Vri1edi
, , \ . '
" t
, '", .

(o (XI' ..• :, xa-J O,Xt+l,,' r. ,x.) O(x,EX), : -Je"

:o;::

pri čemu je n = n (ro). Tada se za:.a-giUpe kako smo ihovđj~ definisati upo-
treblja~ i terminD~prlteni. Zato treba imati na umu ova terminolo§ka ~-
panja pri kOriitenj1iliterafur~.,' , , ' ,'" :'"

Podstrukture alpba.n)e ~. . . .

Ako je (.lJ n-arna operacija u skupu X, a, Y neprazan'podskup skupa X, tada

u skupu Y imamo, n·arnu kop1pozicijll Wr zadanu ovako:
Wr (YI";" ,:;.) = (.lJ (YI' ~. ,. , y.)

10
 to samo za .
(YI' ... , Y'1I) E CO-l (Y) rl Y'1I = DOJy'

To znači da COy (YI' ... ", ji.. ) postoji, ako i samo ako je YI" .. , Y .. E Y, a
co (YI' ... , Y ..) postoji i pripada skupu Y; u tom slučaju COy (YI' ••• , Y ..) =
= co (YI' ••• ,y..).
Naravno, može se desiti da čak i u slučaju kad je co definisano na čitavom
skupu X bude DOJy = 0. Da ne bismo pravili nepotrebne izuzetke, smatra-
ćemo i tada COy n-arnom kompozicijom u Y (iako ona tada nije nigdje defi-
nisana).

De/inicija 1.6. Neka je (X, D) algebarska struktura, a Y neprazan podskup

skupa X. Za operaciju (kompoziciju) COy dobijenu iz kompozicije co E D na
prethodni način kažemo da je inducirana operacijom (kompozicijom) co sa X
na Y. Ako je lJy = {COy : co ED}, tada se za algebarsku strukturu (Y, lJy)
kaže da je inducirana strukturom (X, D) na Y.
Da bi se, bar u slučaju kad je co definisano na čitavom skupu X, isključila
mogućnost· da za neki neprazni podskup Y skupa X COy ne bude nikako
definisano, uvodi se pojam skupa zatvorenog u odnosu na dotičnu operaciju.

De/inicija 1.1. Neka je (X, D) algebarska struktura, a Y neprazan podskup

skupa X. 'Kaže se da je skup Y zatvorim u odnosu na operaciju co Ea, ako
vrijedi
(YI' ... ,y,,) E D., n Y" ::::} co (YI> ••• ,Yn) E Y,
ti. ako
YI' ... ,Y.. E Y::::} co (YI' ••• ,Yn) E Y
ukoliko je co (YI> .. .. ,Y.. ) uopšte definisano.
Ako je skup Y zatvoren u odnosu na svako co E D, onda se kaže da je skup Y
zatvoren u odnosu na D ili da je zatvoren podskup algebarske strukture eX,
[J). Za induciranu strukturu (Y, lJy) kaže se tada da je podstruktura struk-
ture (X, D).

Primjer 1.4. Neka je eX, +) grupa. Mi ovu algebarsku strukturu možemo. promatrati kao
grupoid. U tom slučaju podstrukture (Y, +) strukture (X, +) dobiju se za sve neprazne
podskupove Y skupa X zatvorene u odnosu na operaciju +. Sve su to grupoidi, dakle
podgrupoidi. Kako su svi ti grupoidi asocijativni, svi su oni potpolugrupe.
Medutim, grupa (X, +) ima nulae1ement O i asocijativan je grupoid, pa (X, +) možemo
posmatrati i kao monoid. Sad se operaciji + priključuju O-ama operacija Wo koja
ističe element O i unarna operacija Wt koja svakom elementu x E X· pridružuje element
W , (x) = -x. Podstruktura (Y, +) je sada podgrupa, jer Y mora biti zatvoreno u odnosu
na Wo, tj. O E Y, ali i u odnosu na w" tj. --y E Y (y E Y), budući da je W, u slučaju grupe
(X, +) definisano na čitavom X.
Mi smo rekli da ćemo u grupi (X, +), ako izričito ne kažemo drugačije, uvijek uzimati u
obzir i operacije Wo, W t izvedene iz operacije +. Zato će uvijek podstruktura grupe biti
podgrupa te grupe, ako ne istaknemo da dotičnu grupu promatramo samo kao grupoid,
ti. kao polugrupu, jer je u pitanju asocijativni grupoid.
Primjer 1.5. Neka je (X, +, .) prsten. Na taj prsten možemo gledati kao na algebarsku
strukturu sa samo te dvije eksplicite istaknute operacije. Podstrukture (Y, +, .) u tom slu-

11
6aju ne moraju biti potfmtmi. One se dobiju za svako Y koje je zatvoreno u odnosu na aabi-
ranje i mnoienje. OpeJ:aCije sabiranja i mno!enja u Y su asocijativne (to se nasljeduje od
*
oPerac;ija jz X). a osim top mnolciJ1ie Y je diltributivno prema sabiranju (i to se naslje-
duje od operacija jz X). Akoje (X~+ • .). recimo prsten cijelih brojeva. onda ZaY mo!emo
uzeti skup prirodnih brojeva; tada;,Y; + •.) .nije potprsten prstena (X. +•.) ilko je pod-
struktura strukture (X, + •.) sa s~o dvije o p e r a c i j e . ' .
Ako. medutim. govorimo o prst,;,U (X. + •.). onda pored dviju istakn1,ltih operacija u tom
prstenu imamo i operacije 1»., ml izVedene 'iz operacije +. pa zato svaka ftOdstrukfttra prstena
mora biti potprstm. Ima H uz to p!lten '(X. + •..) jedinični element '. onda kad to ističemo. \
moramo imati u vidu i Đ-unu operic;ijuCII~ ko;. ističe element l. U ovom slu6aju podstruk-
tura (Y. +•.) prstena (X. + •.) nije samo potprsten. nego 6ak potprst", sa utimjldiničnim
I1lm1ntom l. Pojam podstrukture prstena sa jediničnim elementom I može se shvatiti jal
uk. imajući u vidu i UDamU opcbciju I»~ koja svakom x E X· pridružuje element
m{ (x) = X-l. za podstrukturu (Y. + •.) treba sada da Y bude zatvoren skup i u odnosu
na CIli. tj. da u potprateQu (Y. +•.), sa jediničnim elementom I Bvako:JI E Y koje je inver-
tibilno 11 prstenu (X, +•.) treba biti in.vertlbilno i u odgovarajućem potprstenu. Kad je
(X. +•.) tijl1o, onda to znači da je ....aka 'podstrdtvra (Y. +, .) tog tij. obavemopothijl1o,
osim bek smo i na dato tijelo gledeli samo bi.> na prateQ, pa podstruktura može biti SfHJki
Iottmt"" 6ak i onaj bez jedinima, elementa.
U prethodna dva primjera sPomC;Du1i smo neke osobine induciranih opera-
cija naslijeđene od operacija kojima su ·inducirane. DokazaćeIno da se te
osobine nasljeđuju i u vrlo opštOj situaciji.

. Le,,", 1.1. Nekaje (X,'!:J) algebarska struktura, a Y neprazan podskup skupa X .

. tl J Ako je skup Y zat'lJOren U odnosu na kompoziciju co E Il definisan" na
Btavom skupu X, tada je inaducirana kompozicija COy definisana na čita-
'lJOm Y. .
bJ Ako je co E D komutatifJn"n-arna kompozicija. tada je COy komutatifJna
n-arna kompozicija na Y.
cJ Ako je n-arna operacija ct) E;..Qdiserp,utifJna u odno$U na binarnu kom-
poziciju + u skupu X, a skup Y zattiOren u odnosu na obje OfJe operaci-
je, tada je COy distributi'DM ";~,"' na +y.'
Dokaz. a) Yl'.Y., ...• Y.EY~Yv ... , y.EY, eo(yv ... , y.)EX=;
" ~ co (YI' .•• , Y.)E Y =; COY(Yl"'" y.)E Y,
jer je co definisano na čitavom X, a Y zatvoreno u odnoSu na ct). To znači
da je i ct)y definisano na čitavom Y. .-
. b) Ako je n-ama kompozicija lU E D komutativna, tada za svako n E S. vrijedi
ct) (Yl> .•. ,y.lE X ** co (Yft(1)' ••• 'YII(.» EX
i kad je jedan od ta dva ekvivalentna uslova ispunjen, tada
ro(Yl' ; .. ;'y,,) = ct) (Yft(I)' •••• Y1l(.»·
"

Ovo specijalno važi za YI' ... ,y" E Y,pa kako je Y zatvoren skup u odnosu
na ro, odatle odmah slijedi da je 'Py komutativnil operacija.
e) Ako jen-arna kompozicija fl) ED distributivna u odnosu na binarnu kom-
poziciju + u skupu X, tada, lB svako" == 1, 2, .•. , n,
co (Yv' ..• Yk-l;:r~ + y~', Yk+V ... ,Y.) E X ~
~ co (YI' ... , Yk-l' y~, Yk+1' ..• ,Y.) + (YI' ... ,Yk-l' y~/, Yk+l' •.• yJ E X
ct)

12
ikad je jedan od ova dva ekvivalentna uslova ispunjen tada su oba ova dva
elementa na koje se oni postavljaju međusobno jednaka. Kako je ovo speci-
jalno tačno za Yl' ... ,)ln E Y, a skup Y je zatvoren u odnosu na w i na +,
odmah slijedi da je Wy dis~ributivno u odnosu na +y.
Tako je lema dokazana.

Podstrukture .o-grupe

Za svaku podstrukturu (Y, + y,.Qy) .o-grupe (X, +,.0) vrijedi:

l) (Y, +y) je podgrupa grupe (X, +);
2) Y je zatvoren skup u odnosu na .o.
Odatle na osnovu prethodne leme neposredno slijedi:

Teorema 1.1. Podstruktura (Y, +y, .Qy) D-grupe (X, +, D) je Dy-grupa.

Definicija 1.8. Podstruktura (Y, +y> .Qy)D-grupe (X, +, D) zove se O-pod

grupa .o-grupe (X, +, .o).
Primjer 1.6. Neka je (X, +) grupa.
Ako je D skup svih unutrašnjih automor/izama grupe (X, +), tada je (Y, + y, Dy) D-pod-
grupa D-grupe (X, +, D) upravo onda, kada je (Y, + y) normalna podgrupa grupe (X, +).
Ako je D skup svih automorfizama grupe (X, +), tada je (Y, +y, Dy) O-podgrupa
D-grupe (X, +, D) upravo onda kada je (Y, +y), ne samo normalna podgrupa grupe
(X, +), nego podgrupa grupe (X, +) invarijantna u odnosu na sve automorfizme te grupe.
To je tzv. karakteristična podgrupa grupe eX,
+). Takva je, recimo, komutatorska podgrupa
(X', + x') grupe (X, +). Da se to provjeri, dovoljno je provjeriti da za svaki automorfizam
w grupe (X, +) vrijedi w (x + y - x - y) = w (x) + w (y) - w (x) - w (Y), tj. da w
Ivaki komutator prevodi u komutator. Posljednja, jednakost vrijedi zapravo i za svaki endo-
morfizam w grupe (X,+). Dakle, eX',
+x', Ox') je D-podgrupa i D-grupe (X, +, D) za
koju je sada D skup svih endomorfizama grupe (X, +), pa je (Je, + x') tzv. potpuno inva-
rijantna podgrupa grupe (X, +).

Kao kod grupe normalne podgrupe, a kod prstena ideali, tako se i među pod-
stukturama D-grupe ističu tzv. ideali D-grupe.

Definicija 1.9. Inducirana struktura (Y, +y, .Gy) .zove se ideal .o-grupe
(X, +, .o), ako je
a) (Y, +y) normalna podgrupa grupe (X, +) i
b) (V W E D) (V Xl' . . . , Xn E X) ((3 i) XI E Y =} W (Xt> ••• , XII) E Y).
Primjer 1.7. U slučaju grupe (X, +) uslov b) je automatski ispunjen, jer tada D = {idx},
pa ideal grupe nije ništa drugo do normalna podgrupa te grupe. Zato ne treba govoriti o
idealima grupe.
U slučaju prstena (X, +,.) uslova) ekvivalentan je sa uslovom
l) (Y, +y) je podgrupa grupe (X, +),
jer je tada (X, +) Abelova grupa, pa je svaka njena podgrupa Abelova. Uslov b) u ovom
slučaju svodi se na
2) (Vx,y E X) (x E YVy E Y==?xy E Y),
tj. na zatvorenost skupa Y u odnosu na množenje s desna i s lijeva elementima iz X, pa ideal
prstena promatanog kao specijalna D-grupa nije ništa drugo do dvostrani ideal prstena.

13
PriMj#Ir 1.8. !kkIje'" o-pupa,eX-, -Ii. D) modul nad prstenom D. Tada je opet. uslov
a) ekvivalentanJa uslovom. 1). @k ~ .tov b) svodi ~ u.slov
l,)«QD,'y e Y~ «ye Y.
Drugim riječima, ideal modula bo b-grupe Dije Diitadrugo dcipoWrwdul toga mod.
Kod modUla bo D-grupa podudarak1 se. dalde,O-podgrupei ideali ito su upravo padino-
đuli. Zato je i kod modula nepotreban termin ideal; dovoljan nam je termin podmodul.

Podstruktura pnerisaDa cJatim skupom

.
\

Kao kod grupa, prstena i mod. hItamo i u 'opštem slučaju sllčnu sItuaciju,
o kojoj govori sljedeća teorema. . .

T.orem~ 1.2. Neka j~ eX, Dlalgebarska struktura, a (1'", D~) (a. E l) fa-
milija podstruktura te ItrukturS. Ako je Y = () Y .. =1= e, tada je Y, Dy)
'. ..el
e
podstruktUra strukture (X, D)~
OdgofJtJfajuća tfJrdnja mjedi •• D-potJpupe, ~ f,dsale D-grwpe(X,+,
D) i tO lie. dodatne pretjJosta1Jke Y =1= e. .')
Dokaz. 1) Neka je (Y.., Dy) (a. E I) familija podstruktura algebarske struk-
" . . '

ture (X, D). Tada za svako wt=D vrijedi .

r
Yu ... , Y ..(GI) E ~ YI" .. ,Y..(GI) E Y.. (a. E J) ~
~ oo (YI' ... , YII(.o» El: Y .. (a. E 1) ~ oo (YI' ... , YfI(m» E Y,
, J

jer je, po pretpostavci, svako Y. :uttvoreno u odnosu na oo. Osim toga, ,po
pretpOStavci,. Y =1= e. '
.
2) Neka je sada (Y.., +y!, D" )(<<El)famllija ,g..~pa, odnosno
" ....
ideala .(2.,grupe (X, +,. 0). Tada· OEY.. (a. E 1); dakle p.EX; pa l' =1= e.
Zapravo je (Y,' +y) kao 'pres)ek 'podgrupa, odnosno'n~ podgrupa
grupe (X, +) opet podgrupa, .odnosno normalna podgrupa grupe (X, +).
PreoStali Uslov. u slUčaju' D-podgrupa provjerava seMo u l), a u slučaju
ideala posve slično. 1
za svaki neprazan podskup 'A algebarske strukture (X, Q)m~o
....
promatrati familiju (l''" D y ) (a. E l) svih podstruktura Strukture (K, O)'za
koje je A ~ Y". Prema )reth~noj teoremi presjek (Y, Dy) te familije je
zbog ~ =1= A ~ Y najmanja pocJstrukturastrukture (X, Q) za koju vrijedi
A~Y. .

Deli,,;cija 1.1t1. Neka je (X, f!) algebarska struktura, a A neprazan podskup

skupa X. Za najmanjll podstrUlttiiriJ. (1', Qy) struktilr~()(, O) za koju vrij~i
A ~ Y kaže se da 'je generisanii sliuPom' A. Slično' se u slučaju D-grupe
(X, +"D) dokazuje ct. :u&s'{8ki (neprazni) podskup A skupa X postoji
namanja D-podgrupa, odnosno pajmanji ideal D-grupe (X, +, O) koji sadrži
skup A. Za tu D-podgrupu, odnbsno ideal kaže se da je generisana skupom .A.
Ako je (A, + A. DA) ;a-podgrupa, odnosno O-ideal D-grupe (X, +, Q) tada
je to ujedno O-podgrupa, odnosno ideal generisan skupom A. Slično je
svakapodstruktura (A, DA) aliebarske strukture (X, D) ujedno podstrukr-
tura generisana skupom A.
14
U slučaju A = 0 ili A = {O}, D-podgrupa i ideala-grupe (X, +, D) generi-
sani skupom A se podudaraju sa ({O}, +{O}, D{o}). No, i II drugim slučaje­
vima može se desiti da se D-podgrupa i ideal D-grupe (X, +, a) generisani
skupom Apodudare. KakQ. znamo (Algebra, I dio), ako je u grupi (X, +)
za neki njen podskup A ispunjen uslov -~ + a + x E 4 (x E X, a E A),
tada se podgrupa generisana skupom A podudara sa normalnom podgrupom
generisanom skupomA. Ovo je sigurno slučaj kad je u' pitanju Abelova grupa
(X, +). Ali, gornju· osobinu ima skup A = {y -t. z - y - z : y, z E X} i
kad grupa (X, +) nije Abelova.
Za svakuD-grupu (X, +,D) ona sama i ({O}. +(O},.o{O}) su ideali te D-grupe,
dakle i njene D-podgrupe. To su trivijalni ideali odnosno trivijalne a-pod-
grupe D-grupe (X, +, .o).

Definicija 1.11. Za a-grupu (X, +, D) kaže se da je prosta, ako nema netri-

vijainih ideala i aIco je osim toga X '# {OX},
Tako je, specijalno, nenulta grupa eX, +) prosta ako nema netrivijalnih
normalnih podgrupa, dok je nenulti prsten eX, +, .) prost ako nema netri-
e
vijainih dvostranih) ideala.

Zadaci
1.1. Neka je (X, +) grupa, a End (x) skup svih endomorfizama te grupe. Ako je
D ~ End (X)'. tada je (X, +, D) D-grupa. Dokazati:
a) Ako je card (x) = n < No, tada je za svaki prosti faktor p broja n grupa (X, +)
generisana skupom P = {x E X: ord (x) == p} ili D-grupa (X, +, D) nije prosta.
b) Ako je n = 6 D-grupa (X, +, D) nije prosta.
Uputstvo:a) Skup P nije prazan na osnovu Košijeve teoreme (v. Algebra, I dio).
Za svako x E P, ID E (j vrijedi ard ID (x) = Pili 0/ (x) = Ox, dakle 0/ (x) E Yp , pa kako
je za podgrupu Yp grupe eX, +) generisanu skupom P podgrupa ID (Yp) generisana sku-
pom ID (P), vrijedi ID (Yp) ~ Yp. No, YJi je normalna podgrupa grupe (X,.+), j~ pret-
hodna inkluzija vrijedi i za svako al E In (x) (skup unutrašnjih automorfizama grupe
(X, + ». To znači, (YP' +, D) je ideal D-grupe (X, +, D). Ako za bar jedno p vrijedi
Y P i< g, D-grupa (X, +, D) nije prosta. .
b) AltO je (X, +) grupa reda 6 = 2' 3, tada je ta grupa ili ciklička ili uopiite nije
Abelova. U prvom slučaju ona ima tačno jednu (cikličku) podgrupu Y reda 2 i tačno jednu
(cikličku) podgrupu Z reda 3. Tada je, dakle, Y. = Y i< X, Y, = Z i< X, pa tada
D-grupa (X, +,.Q) ruje prosta.
Ako grupa (X, +) nije Abelova ima ona tačno jednu (normalnu) podgrupu reda 3 i tri pod-
grupe reda 2. Za podgrupu Z reda 3 vrijedi opet Ys "" Zi< X i D-grupa (X, +, D) nije
prosta.
Isto rezonavanje vrijedi i za grupu (X, +) reda n = p • q, pri čemu su p i q različiti prosti
brojevi, recimo p < q (v. Algebra, I dio, zadatak I, 1.10).
1.2. Neka je R nekomutativan prsten.. Dokazati:
a) e,ntar e = {e ER: (V x E R) xe = ex} prstena R je komutativan potprsten
prstena Rj
b) e nije maksimalan komutativan potprsten prstena R.
Uputstvo: a) Neposredno se provjerava da je e komtttativan potprsten prstena R;
. b) Kako prsten R nije komutativan, postoji a ER" e. Presiek R' svih potprstena
prstena R koji sadrže a i e je najmanji potprsten prstena R koji sadrži a i e. Elementi
prstena R' su oblika x' = f (a) (f polinom nad e). Zato je i prsten R' komutativan. Kako
R mje komutativan prsten, vrijedi R' e R, a pošto je a E R'" e, mora vrijediti e e R'.

15
1.3. Neka jelR aetom'bbtiYiilpnten,. M tijeViR-mođuLAko je RM '" {O.} i M nema
netrivijaJoih pPdmĐcIula, tada se tpe da je M irltlud6ikqt (~) R-fffOdId. Dokazati:
a) Ako je M lijevi R:-modul, •• End CM) pratea endomorfizama grupe (M, +),
tada je . ' . , '
CR (M) == {. e End CM) : ~ r e R) <V .. e M) ~·(r ...) =r. (m)}
potpntell prstena ·Bad (M);
b) Ako je M ireduc:ibilan lijevi R.imoclol, tada je CR (M) tijelo.
•I
Upuutw: a) Neposredno se provjerava da je CB (M)PQtprsten pntena Bod (M);
, b) Ako jeM ireduc:ibilanlijevi R-modul, tada je, CR (M) p1'Jten sa jediničnim ele-
mentom id., '" O, jer ,M ",{o.}l Ako • e CR (M), • " O, tada se jednostavno provje-
ravadaje.(M)'" {O.,} podmodilt modula M, dakle. (M) = M. S1ičnojeKer(at) podine).
dul modula M, Ker (.) :I: M, dakle Ker (.) = {O.}. jer je R-modul' M ireducibilan.
To znači da je • bijektivni endoJQorfizam grupe (M, +), pa CIt-l e End (M). No, tada
.-1 e Clt (M), pa je CR CM) 6tvarno podtijelo.
Ako za prsten R postoji ireducibiian R-modul M, tada se b!e da je ,"lUJI R ~
(slijeva). Tvrdnja b) pretbod.nog ~tka poznata je kao $Uf'Df)(I (Sebur). "!"'i
1.4. Nek,a je Rp.rimitivan pnten, a M lijevi ireduQbilai1 R-modul. Dokazati:
a) Postoji m e M za koje je M = Rm;
b) A = {a e R: am = O.,} je lijevi ideal pntena R i postoji r E R, :xr - x e A
(x eR); .
c) M ~ RIA i A je maksimalan lijevi ideal pntena R.
Uputstvo: a) Zbog RM :I: {O.}, postoji m e M za koje je Rm :I: {OM}' No, Rm je pod-
modul modula M, pa mora biti Rm = M; .
b) Nep081lednose provjerava daje A lijevi i4eal pntena R. Kako ,Rm = M, postoji
reR, rm=m. No, tada (xr-x) m = 0., tj. xr-xeA(xeR); ,
c) A je podmodul lijevog R-modula R, pa imamo prirodni epimorfizam 9': R -+ RIA
R';modula. NO; i " : R -:+ M, ,,(~) == '»rl (x E R) je epimorfizam modula. prema b)
Ker (,,) == A. pa otuda M ""' IJD (tp) ~ RlKer (tp) .... RIA. .
, " ' ! " "
KId A ne bi biomabima1nllijevi(id,oal . . . . . R, ~8Qbi IijeyiiQal B, A e B e R.
,~~, Pa:biBJAbio neujvij4f.ni l\Odmodul k-modw.,~J4No.U4a ni,.8-modul M
ne bi, bio DQIV.odijiv. ,, , ' " ' '., "
Primijetimo, da ako postoji lijevi ideal Apntena RIBOlObinOm: postoji r e R;' 'XI' - x e A '
(x e R)~~:se, .. ideal A,b!e ela je~anlijevi ideal. Ako je pri tome ideal A jol
imMai_ _ i tada je, RIA ireduc:ibUall R-lDQdul, dakk prsten R je primitivan. Tada,
naime, r (l; A" jer inače '
x = :xr-(:xr-x) e A (x eR),
pil otu. . R, = A, a to nije slučaj.'· zaphvo ;tr ~ A (x ER'\. A); Wl,~ argumentaciju.
Prema tome, R' (RIA) :I: A/A. SVlki podmodul R-modulaRIA ima oblik BIA za neki
lijevi ideal B ~ Apntena R, pa bto je A maksimalan lijevi ideal prstena R, mora biti
A ... B ili II = R. .' , ,

1.5. Neka je Rpnten. a N skup svih nilpoUlttJfih clenlenatapntena R. Dokazati~

a) Akoje . . N saddan 1f. centru C pntena R, tada je N ideal pntena R;
. b) Ako je N ideal pntena R. tada pnten R = RIN ~a netrivijalnih nilpotentnih
elemenata. '
Uputstvo: ,a) N :I: JlJ.,jer O e N;,IJ,ko~. II e N. tada,,· = O, b" = o za neke prirodne bro-
jeve m, n. Osim toga /lb = ba, pa, otuda:
(11- b)"I+" = 4·+" ...,. ("1"),4.+ 11- 1 II + ... + (::t:-l) ( - 1)·+_1 • •+"";'1 +
+ (- 1)"+· b..... = O, tj. 4 - b e N,

16
Ako r :.: R, a E N, tada ar = ra, pa otuda
(ra)m = rma m = rm . O = O, tj. ra = ar E N.

b) Ako je N ideal prstena R, možemo formirati faktorski prsten R = RIN.

Ako je a + N E Ii ni1potentan'etement, tada postoji prirodan broj m za koji je am + N =
= (a + N)m = O + N, tj. am E N. No, tada za neki prirodan broj n vrijedi am" = (am)" =
= O, što znači da je a E N, tj. a + N = O + N.

1.6. Neka je R. komutativan prsten sa jediničnim elementom, ,a M unitarni R-modul. Doka-

z~: .
a) Za svaki ideal A prstena R i svaki podmodul N modula M skup
(N : A) = {x E M : r.:v a E A) ax E N}
je podmodul modula M;
b) Za dati element a E R i dati podmodul N modula M preslikavanje
xt-+ax+N(XE M)
predstavlja homomorfizam modula M na modul (aM + N)IN;
e) Odrediti jezgru homomorfizma iz a), a zatim dokazati da je
M/(N : Ra) :::::: (aM + N)/N.
Uputstvo: a) i b) možemo provjeriti jednostavno.
e) Homomorfizam iz b) je sirjektivan, jer svakoax+y+Ne (aM + N)/N ima oblik
ax + N, zato što je yEN. Jezgra toga homomo~a je podmodul (N: aR). Naime, x
pripada jezgri, ako i samo ako ax E N,'tj. x E (N : aR), jer kad ax E N, tada
(aT) x = T (ax) E N, (T ER).
Zato na osnovu teoreme o homomorfnom preslikavanju modula vrijedi M/(N: aR) ~
~ (aM +·N)/N.

2. HOMOMORFIZMI ALGEBARSKIH STRUKTURA. FAKTORSKA

STRUKTURA

Na primjerima grupa, prstena i modula vidjeli smo da se homomorJizam

može promatrati samo za algebarske strukture istog tipa i da homomorJna slika
nasljeđuje od originala mnoge dobre osobine. Osim toga ta slika je do na izo-
morfiju potpuno određena odgovarajućom Jaktorskom grupom, odnosno
prstenom, odnosno modulom. Vidjećemo da je posve slična situacija kod
algebarskih struktura uopšte, samo što se tamo Jaktorska struktura ne Illože
uvijek formirati pomoću odgovarajuće podstrukture, već uz pomoć određene
relacije ekvivalencije, tzv. relacije kongruencije, dakle onako kako je to bio
slučaj već sa grupoidima.

Algebarske strukture istog tipa. Poj~m homomorfizma

Svaka algebarska struktura određena je skupom, nosiocem strukture i opera-

cijama definisanim u tom skupu. Zato se svako upoređivlmje dviju algebar-
skih struktura sastoji u tome da se promatraju preslikavanja jednog nosioca
u drugi i gleda kako se i do koje mjere operacije sa originalima prenose na

17
odgovarajuće operacije sa njihovim slikama. No, upravo treba najprije reći
šta su to odgovarajuće operacije.

Definicija 2.1. Neka su date dvije algebarske strukt\lre (X, Q) i (X, il).
Reći ćemo da su te dvije strukture istog tipa, ako postoji bijektivno preslika-
vanje (tJ""'" w skupa il na skup ti tako da vrijedi n (w) = n (iO) (wED).
Tako su, na primjer, svaka dva grupoida strukture istog tipa, jer oba imaju
po jednu jedinu binarnu kompoziciju. Isto tako svaka dva J:.stena su alge- ..
barske strukture istog tipa, jer svaki prsten ima po dvije bin~rne kompozicije.·
Primijetili smo da kompozicije u prstenu nisu ravnopravne i da zato kod
upoređivanja dvaju prstena ne bi bilo svrsishodno ·upoređivati sabiranje u
jednom sa množenjem u drugom prstenu. Zato smo kod homomorfizma
dvaju prstena uzimali uvijek da je sabiranju u jednom pridruženo sabiranje u
drugom, a množenju u jednom množenje u drugom prstenu. Slično ćemo kod
definicije homomorfizma dviju algebarskih struktura istog tipa pretpostav-
ljati da je bijektivno preslikavanje w ~ ci) fiksirano na neki "prirodan" način.
Ako je operaciji w pridružena operacija ci) reći ćemo da su w i ii) odgovarajuće
operacije.
Jasno je da ćemo za D-grupe eX, +, D) i ex,
+, D) istog tipa uzimati da
sabiranju u jednoj odgovara sabiranje u drugoj, jer je ta operacija jako istak-
nuta u svakoj .Q-grupi. U konkretnimQ-grupama može se precizirati i kores-
pondencija w ~ W (w EQ), od koje se, na primjer, u slučaju modula traži
da to bude izomorfizam prstena nad kojima se moduli promatraju, zbog čega
se onda prsteni D i Q mogu identifikovati i tako se pod modulima istog tipa
(obično) podrazumijevaju moduli nad istim prstenima, a pri tome uzima ii) =
=w(wE.Q).

Definicija 2.2. Neka su (X, .Q) i eX, D) dvije algebarske strukture istog tipa.
Preslikavanje j : X -+ X zove se homomorjizam algebarske strukture (X, D)
u algebarsku strukturu (X, -ti) ako za svake dvije odgovarajuće operacije
w i co vrijedi
j (w (Xl> .•• , xn(<rl»)) = (jj cf (Xl)' ... , j (xn«(J)))
uvijek kad je bar jedna od dvije strane te jednakosti definisana.
Injektivni, odnosno sirjektivni, odnosno bijektivni homornorfizam zove se
monomorjizam, odnosno epimorjizam, odnosno izomorjizam. Homomorflzam,
odnosno izomorfizam algebarske strukture u samu sebe, odnosno na S8,nlU
sebe zove se endomorjizam, odnosno automorjizam.
Nije potrebno posebno naglašavati da, kad govorimo o endomorfizmima
odnosno automorfizmima neke algebarske strukture eX, D), tada uzimamo
da je svaka operacija w E Q pridružena sama sebi.

Teorema 2.1. Neka je j homomorjizam algebarske strukture (X, Si) u alge-

barsku strukturu (X, li).
1) Akoje Y = Im(f) = {f(x): xEX}, tada je (Y, iiy) podstruktura struk-
ture (X, D), a j : X -+ Y epimorjizam algebarske strukture (X, Si) na alge-
barsku strukturu (1(, ay).

18
2) Ako je Y neprazan podskup skupa X, a (Y, {2y) inducirana struktura,
tada je ograničenje j ypreslikavanja j na Y homomorjizam algebarske strukture
(Y, !Jy) u algebarsku strukturu (X, :O), ako i samo aJw je (Y, !Jy) podstruktura
algebarske strukture (X, 12).
3) Akoje Z neprazni podskup skupa Im(f), a Z =j-l (Z) = {xEX:j(x)EZ}
tada je (Z, az) podstruktu'!! strukture (X, tJ) upravo onda kada je !Jz) CZ,
podstruktura strukture (X, ! J ) . '

Dokaz. 1) Sigurno Im (f) =F 0. Osim toga za svako (;) E {J biće lO (f (xJ, ... ,
J (xn(wl)) definisano u (X, !J) ako i samo ako je u (X, a) definisano W (Xl' ... ,
xn(Wl) i tada je lO (f (Xt), ... j (xn(wl») = j (w (Xl' ... , Xn(wl)) E Im Cf).
2) Za svako W E!J biće W (YI' ... , Y n(,ul) (YI E Y) definisano u (X, !J) ako i
samo ako je co (f (YI), ... ,j (Yn(wl)) definisano u (X, Q) i tada je j (w (YI' ... ,
Yn(wl» = W (f(Yl)' ... , j (Yn(wl))' jer je j homomorfizam algebarske struk-
ture (X, !J) u (X, !J). Da bi jy bio homornorfizam algebarske strukture
(Y, !J y) u (X, ti) potrebno je i dovoljno da za svako w E !J vrijedi W (YI' •.. ,
Yn(wl) E Y upravo onda kad je lO cf (YI)' ... , j (Yn(wl)) E X, tj. kad je
W (YI> ... , Yn(wl) E X (YI E Y). No, to znači da je jy homomorfizam alge-
barske strukture (Y, !Jy) u (X, il) upravo onda kad je (Y, !Jy) podstruktura
strukture (X, !J).
3) Kako je Z neprazan podskup skupa Im (f), sigurno je Z = j-l (Z) također
neprazno. Ako je (Z, !Jz) podstruktura strukture (X, !J), tada je, prema 2),
jz homomorfizam strukture (Z, !Jz) u (X, li). Jasno je da vrijedi Z = Im(fz),
pa jezato, na osnovu 1), (2, !iz) podstruktura strukture (X, il).
Obrnuto, neka je (Z, [Jz) podstruktura strukture (X, ti). Kako smo već rekli,
sigurno Z =F 0. Osim toga za svako W E!J il ZI"'" Zn(wl E Z vrijedi
J (ZI)' ... , j (zn(wl) E Z, pa je w(f (ZI)' ... , j (Z"(wl)) E Z i jednako j (W (ZI'
... , Zn(wl) ukoliko je W (ZI' ... ,zn(wl) definisano u (X, !J). No, to upravo
znači da je tada W (ZI' . ~ . , zn(wl) E Z, pa je (Z, az) podstruktura strukture
(X, a).
Kako je sigurno za svaku strukturu (X, !J) preslikavanje j = idx endomor-
fizam strukture (X, !J), iz prethodne teoreme slijedi:

Korolar 2.1. Ako je Y neprazan podskup skupa X, tadaje ulaganjejy : Y -+ X

(f = id x ) homomorjizam strukture (Y, !J y) u strukturu (X, D) aJw i samo aJw
je (Y, !Jy) podstruktura strukture (X, !J).
Kad su u pitanju !J-grupe, onda podstruktura nije ništa drugo do !J-podgrupa.
Zato iz teoreme 2.1. slijedi

Korolar 2.2. Neka je j:(X, +, a)-+(X, +, a) homomorjizam !J-grupa.

Tada za Y = Im Cf) vrijedi (Y, +, .ay) je !J-podgrupa !J-grupe (X, +, m.
u slučaju tJ":grupa možemo posljednju tvrdnju teoreme 2.1. pojačati u .obliku
sljedeće teoreme:

19
Teore .... 2.2. Neka je I: (X, +, D)~~(X, +, ii) homomorlizam Q-grupa~
a Z nBprazan podskup skupa Im (f) = Y. Tadaje za Z = l-l (z) (Z, +, D z )
D-podgrupa, odnosno ideal {J-grupe (X, +, (J) ako i samo"ako je CZ, +, az)
D-podgrupa, odnosno ideal n-grupe (Y, +, (Jy). .
Dokaz. Prema korolaru 2.2: (Y, +, (Jy) je n-podgrupa D-grupe (X, +, ii)~
pa je dio tvrdnje koji se odnosi na (J-podgrupe, a ne na ideale, neposredna
posljedica teoreme 2.1. •i
Tvrdnja koja se odnosi na ideale dokazuje se ovako. Za svako oo E D i za
Xl' ••• , X.("') E X biće I (Xl)' .•. , I (Xn(fU» E Y i pritom bar jednox. E Z~
ako i samo &ko, za isto i,1 (x.) E Z. Ako je (Z, +, (Jz) ideal n-grupe (X, +, (J)~
biće, u slučaju da bar jedno XI E Z, oo (Xl' • , • , X.(fU» E Z, dakle a; cf (Xl)' ••. ~
I (X.(fU») ::;: J(oo (Xl> •.• , xn(",») E Z, pa je tada (Z, +, .az) ideal D-grupe
(Y, +, (Jy).
Slično se zaključuje i obrnuto da je (Z, +, tJz) ideal n-grupe (X, +, D)
ukoliko je (Z, +, D ž) ideal n-grupe (X, +, D).
U specijalnom slučaju za Z = (O) iz teoreme 2.2. dobijamo:

-Korolar 2.3. Neka je I: (X, +, D)~ (X, +, Q) homomorlizam D- grupa.

Tada .za Z = Ker(f) = {XEX :/(x) = O) (Z, +, Dz ) predstavlja ideal
D-grupe (X, +, D).

Definicija 2.3. Neka je I: (X, +, D)~(X, +, D) homomorfizam

.g-grupa. Tada se ideal (Ker (f), +,_ D xe.(/) D-grupe (X, +, D) zove jezgro
homomorJizma I.
Kao i kad su u pitanjuhomomorfizmi grupa, prstena ili modula i u opštem
slučaju direktno se provjeravaju sve tvrdnje-sljedeće teoreme, koju zato navo-
dimo bez dokaza.

-Teore .... 2,3. Ako su I: (X,D) ~ (X, (J) i g : (X, Q) -- (X, _.o) horno--
morfiZ7m~ tada je g o I : (X, D) ~ (X, Ii) homomorlizam. Ako su I i g mono-
morHzmi, odnosno epimorlizmi, odnosno izomorlizmi, tada je i g o I respektivno
monomorjizam, odnosno epimorjizam, odnosno izomorlizam. Ako je I : (X, D) ~
~ (X, (J) izomorjizam, tada je i l-l : (X, D) ~ (X, !J) izomorlizam .
•
Definicija 2.4. Ako je: I: (X, !J) ~ (X~.Q) homomorfizam. algebarskih
struktura, tada se podstruktura (Im (f), DIm(/) strukture (X, (J) zove homo-
morjna slika strukture (X, !J). Ako, dakle, postoji epimorfizam I: (X, !J)-+-
-~ (X, ji) tada se struktura (X, D) zove homomorfna slika algebarske struk-
ture (X, D).
Ako postoji izomorfizam I : (X, !J) ~ (X, .a) tada se kaže da je struktura
(X, li) izomorlna slika strukture (X, D). U tom slučaju je i (X, (J) izomorfna
slika strukture (X, (J), jer je tada i J-l : (X, (J) ~ (X, (J) također izomor-
fizam. Tada se kaže da su ove dvije strukture izomorlne i piše se (X,Q)~(X,D).
Iz teoreme 2.3. neposredno slijedi:

20
Korolar 2.4. Za svaku algebarsku strukturu eX, tl) skup End (X) svih endo-
morjizama strukture eX, tl) ćini polugrupu sa jediničnim elementom id x u
odnosu na slaganje o. Ako je Aut eX) skup svih automorjizama strukture eX, tl),
tadri je eAut eX), o) grupa jedinica monoida (End eX), o).

Relacija kongruencije i faktorska struktura

Ako je dana algebarska struktura eX, tl) i relacija ekvivalencije na skupu X,

tada možemo formirati skup X/e svih klasa ekvivalencije skupa X u odnosu
na relaciju e i promatrati prirodno preslikavanje JI.' : X ---+ X/e definisano
ovako:
je (x) = [x]e (x E X).
a
Prirodna je pomisao da se za svako W E definiše wp u X/e i to, ako je moguće,
tako da, za !Jp = {w g : W E.o}, je bude epimorfizam algebarske strukture
(X, !J) na algebarsku strukturu (X/e, ne), dakle ovako:

We ([Xl]!." ... , [xIl(w)]e) = [w (Xl' ... , xn(w)}]e

kadgod je W (Xl' ... , XII(",» definisano u (X, tl).

Kaošto smo to vidjeli, već kod grupoida ovakva definicija operacije we ne
mora biti korektna. Da bi ta definicija bila korektna potrebna je odredena
usaglašenost relaCije e sa operacijom W E !J. Tu usaglašenost precizira slje-
deća definicija.

Definicija 2.5. Neka je eX, Q) algebarska struktura, a e relacija ekvivalencije

u skupu X. Kaže se da je relacija e saglasna sa operacijom w E !J, ako vrijedi

X,eX; (i = 1,2, ... , n (w» =?

kadgod je W (Xl' ... ,xn(w» definisano u eX, !J).

Ako je relacija e saglasna sa svim operacijama co E Q, tada se kaže da je e
relacija kongruencije u (X, a).
Ovako definisana usaglašenost relacije e sa operacijama W E !J upravo je ono
što smo željeli, jer kao i kod grupoida vrijedi i u opštem slučaju tzv. teor(lma
o homomorjnom preslikavanju :

Teorema 2.4. Neka je data algebarska struktura (X, Q).

J) Ako je e\relacija kongruencije u (X~ a), tada je (X/e, !JI.') korektno dejini-
sana struktura, a prirodno preslikavanje je : X ---+X/e predstavlja epimorjizam
algebarske strukture eX, .o) na (X/e, !Je~
2) Ako je g : (X, !J) ---+ eX, !J) homomorjizam algebarskih struktura, a rela-
cija e dejinisana u X ovako:
X ey ~g (x) = g (y)(x,yE X),

21
tapa je t! relacija kongruencije na (X, D) i postoji jedinrt'lJeni izornorfizam
i : (X/e, D,) ---+ (Im(g), OIml'»~ za koji vrijedi g.= i 'o l,.
Dokaz. 1) Dovoljno je dokazati da je za svako wE/lkottktno definisana ope-
racija ro, u X/t!, jer će tada očigledno ffl predstavljati epimorfizam algebarske
strukture (X, D) na algebarsku strukturu (X/(b D~).
Treba, dakle, dokazati, da ako je [x,]" = [X;]fI (i = 1, ... , n (ro» tada je .;
[w (xu •• , XR (III»], = [w (x;, ••• , x~(.»]" uke>liko je, uopštero (xu .•. , xJ
definisano. No, to upravo znači da iz x, e x; slijedi ro (Xl' ... , x,,("'» e
t! aJ (:~i, ... ,x~c.» ukoliko je uopšte definisano w (Xl' ... , x"(Q»)'
2) Za relaciju e definisanu u X pomoću homomorfizma g na opisani način
jasno je <Ja predstavlja relaciju ekvivalencije u skupu X. Dokažimo da je to
zapravo relacija kongruencije u (X, D). Neka je W ED. Ako je x, x;
e (i =
= l~'~ : ., n (w» i osim' toga w (Xl' ... ,x"(OJ» definisano, tada je g (x,) =
= g (x;) (i = 1, ... , n (w», a osim toga definisano je w(g (Xl)' ... , .
g (x"(OJ») = w(g (xD,· .. ,g (x~(OJ»)' pa je zato definisano i fP (Xi, ... , x~(OJ» i
vrijedi g (w (xu ..., XII (OJ») = g (w (x~~ •.. , X~(III»)' tj.
o) (Xl' .•. , XII(",» e w (xi~ ... , x~(Q»)'

Tako imamo strukturu (X/e, IJf!) i epimorfizam ff! : (!C, n) ---+ (x/e, IJo)'
Ako u!?pšte postoji izomorfizam g : (X/e, DI/)---+(Im (g), DImCI» takav da
vrijedi g = i o ff/' tada vrijedi

i ([Xii]) = i (Jo (x» = (i o fQ) (x) = g (x) (x E X),

pa je izo morfizam i jedinstven. Zato ćemo ga upravo definisati na taj jedini
način:

i ([xl,) = g (x) (x E X).

Ta je definicija najprije korektna. Ako je, .naime, [x], = [Y]Q' tada x ey,
tj. g (x) = g (y), dakle i ([X]II) = i ([Y]fI)' Obrnuto, ako je i ([x]f!) = i ([Y]f!)'
tada g (x) = g (Y), tj. x p y, dakle [x], = [y]" što znači da je preslikavanje
i : X/e---+ Im (g) injektivno. To preslikavanje je i sirjektivno, jer svaki
element' iz Im (g) ima oblik g ex) = g ([x]Q) za neko x E X. Konačno je
i : (X/t!, IJt!)---+ (Im (g), IJIm (,» homomorfizam~ jer za svako' w ED vrijedi

= ii) (i ([xl]o), ... , i ([~.cOJ)]u»'

kadgod je definisano wf! ([xI]Q' .•. , [x.cw)]f!) ili w(g (Xl)' ..• , g (x. c.»)
Jasno je da za ovako definisano preslikavanje i vrijedi g = g o fil'

22
 Definicija 2.6. Neka je eX, D) algebarska struktura, a e relacija kongruencije
u (X, !J). Tada se algebarska struktura (X/e, !Jg ) zove Jaktorska struktura
strukture (X, !J) u odnosu na relaciju kongruencije e. Epimorfizam
le : (X, D)..-.+(X/e, !Jg) zove' se prirodni epimorJizam.
Prema prethodnoj teoremi faktorska struktura je homomorfna slika strukture
iz koje je nastala. Kako je homomorfna slika D-grupe opet D-grupa, faktorska
struktura D-grupe je opet D-grupa, pa se ona zato zove Jaktorska D-grupa.
Iz prethodne teoreme vidi se da je svaka homomorfna slika neke strukture
izomorfna sa određenom faktorskom strukturom te strukture. Zato su homo-
morfne slike date strukture do izomorfije potpuno određene faktorskim struk-
turama te algebarske strukture.

Relacije kongruencije u !J-grupi

U grupi (X, +) svaka relacija kongruencije može se opisati pomoću podesne

normalne podgrupe i obrnuto, za svaku normalnu podgrupu može se na taj
način dobiti neka relacija kongruencije u datoj grupi. Slična je situacija isa
prstenima, samo što umjesto normalne podgrupe sada treba uzeti dvostrani
ideal prstena (v. Algebra, I dio). Zanimljivo je da slično vrijedi u svakoj D..; gru-
pi, pri čemu ulogu normalne podgrupe sada preuzima ideal !J-grupe. O tome
preciznije govori sljedeća teorema:

Teorema 2.5. Ne.~a je (X, +, Q) Q-grupa.

1) Akoje e relacija kongruencije u (X, +, D), a Y ~ [Ot.» tada je (Y, +, Dy)
ideal !J-grupe (X, +, D), a

xey {=;> -x + yE Y(x,yEX).

2) Obrnuto, ako je (Y, +, Dy) ideal D-grupe (X, +, D), a relacija e deJinisana
u X gornjom ekvivalencijom, tada je e relacija kongruencije u (X, +, D), a
Y = [O]Q'

Dokaz. 1) Kako je e relacija kongruencije u grupi (X, +), znamo da je, za

Y = [O]Q' (Y, +) normlllna podgrupa grupe (X, +), a osim toga relacija e
i Y vezani su gornjim ekvivaIencijom (v. Algebra, I dio). No, (Y, +, Dy)
je ideal !J-grupe (X, +, !J), jer za svako (t) E D vrijedi:

ako je bar jedno Xi E Y. Naime, tada Xl (! Xl> . , • , Xi (! 0, ... , Xn(w) e X"(w)'

dakle
W(Xl' ••• , Xp . •• , xn(W»e W(Xl' .•. ,0, ... , xn(W»),tj. w(x1, ... , X,, . . . , xn(W»)eo.

2) Kako je (Y, +) normalna podgrupa grupe (X, +), relacija e definisana

gornjom ekvivalencijom predstavlja relaciju ekvivalencije u skupu X saglasnu
sa operacijom + (v. Algebra, I dio). No, relacija (! saglasna je i sa svakom

23
operacijom OOEQ. Naime, ako x, fl x~ (i = 1, 2, ... , 11(6)), tada -x, +
+ x'E Y(i = 1, ... , n (oo» pa otuda .
- oo (Xl' ... , x. Coo) + oo (x~, ... , x~.;) =
= oo (-Xl + x~, XI' ••• , X. Co") + ... +
+ oo (xi, ... , X~Coo)-1> - X.Coo) + X~CQI) E· Y,
tj.
oo (Xl> ••. , X. COO) e oo (Xi, ••• , x~c..).
.'
Konačno, Y=[O]II' jer, prema definiciji relacije e,
yE Y ~ -o + yE Y ~ y e o ~ y E [0]11.
Tako je teorema dokazana.
Zbog toga što je u D-grupi (X, +, D) svaka relacija kongruencije e u (X, +,
D) odredena idealom Y = [0]11 i obrnuto, faktorsku strukturu (Y/e, +,
Dil) označavaćemo i ovako: (X/Y, +, D x , r ). Elementi te faktorske strukture
su klase [X]II = X + Y = {x + y : y E Y}. Faktorsku strukturu D-grupe,
tj.· laktorsku D-grupu označavaćenlo i .sa (X/Y, +, D), brišući glomazni
indeks uz D, kao što smo to učinili još prije uz +.

Teoreme lzomorfije
Upoznali smo (v. Algebra, I dio) neke teoreme izomomje za grupe, prstene
module. Ovdje ćemo te teoreme proširiti na D-grupe. Neke. od njih mogle bi
se formulisati i za algebarske strukture uopšte, ali bi te formulacije bile ndto
složenije. Osim toga za nale potrebe dovoljno je da se zadržimo na D-grupama.
Najprije ćemo već dokazanu teoremu o homomorftujm preslikafJanju .prevesti
na ~lučaj D-grupa. S obzirom na teoremu 2.5. taj prevod izgleda ovako:

Teorema 2.6. Neka je (X, +, D} D-grupa.

1) AIw je (Y, +, !Jr) ideal te D-grupe, tada prirodno preslikavanje
I: (X, +, D)~ (X/Y, +, D) pretista'fJlja epimorlisam D-grupa.
2) Ako je g: (X, +, D)~(X, +, D) homomorlisam D-grupa, tada je
(Ker (g), +, .oKerw) ideal D-grupe (X, +, {J) i postoji jedinitveni isomor/isam
g: (X/Ker (g), +, D)~ (Im (g), +, D rmc ,) D-grupa sa koji vrijedi
g = g o I, pri čemu je I : (X, +, D)~ (X/Ker (g), +, D) prirodni epimor-
lisam.
Preporučujemo čitaocu da teoremu 2.6. dokaže i direktno.
Slijedeća teorema poznata je kao druga teorema isomDt'jije.

Teorema 2.1. Neka je I : (X, +, D)~ (X, +, Q) epimorfisam D-gnlpa.

Tada postoji bijektivna korespondencij~ izmedu SfJihD-podgrupa(Y, +, Dr)
!J-grupe (X, +, D) i svih onih D-podgrupa (Y, +, Dr) n-grupe (X, +, lJ)
koje 'adrie Ker U). Ako je jedna od korespondentnih lJ-potJg-rupa (Y, +, D) i
(Y~ +,.Q) ideal, tada je to i druga i u tom slučaju pripadiu iahtorske JJ-grupe su
i.omotjne: (X/Y, +, lJ) ~ (X/Y, +, lJ).
24
Dokaz. Ako je Cf, +, !iy) D-podgrupa (ideal) D-grupe (X, +, tJ), tada je,
za Y = j-l (Y), (Y, +, Dy) D-podgrupa (ideal) tJ-grupe (X, +, D) na osnovu
teoreme 2.2. Kako osim ~ogaj-l (Y) očigledno sadrži Ker (J), preslikavanje
Y ~ Y = J-l (Y) predstavlja preslikavanje skupa svih tJ-podgrupa tJ-grupe
X u skup svih onih tJ-podgrupa D-grupe X koje sadrže Ker (J).
Kako za Y = j-l (Y) vrijedi Y = j (y), to preslikavanje je injektivno.
No, ovo preSlikavanje je i bijektivno. Neka je, n'iiline (Y, +, tJy) bilo koja
.a-podgrupa (ideal) D-grupe (X, +, D). Tada za Jr = J (Y), na osnovu teo-
reme 2.2. imamo D-podgrupu (ideal) (Y, +, Qy) tJ-grupe (X, +, JJ). Zato
je, prema dokazanom, (J-l (Y), +, D ,-l(YI)' tJ-pod~pa (ideal) D-grupe
(X, +, D). Međutim, u ovom slučajuJ- l (y) = Y + Ker (J), jer XEj-l (l')
ako i samo postojiyE Y saJ(x) ==J(y), tj.f(~ + x) == 0, dakle ~+x =
= z E Ker (J). Prema tome, stvarno, x E J-l (Y) ako i samo ako postoji
yE Y, zE Ker (J) tako da vrijedi x = y + z, što znači da je j-l (y) = Y +
+ Ker (J) ukoliko Y = J (Y).
Ukoliko Ker (f) ~ Y, biće, znači, j-l (Y) = Y.
Tako smo, dokazali da postoji bijektivna korespondencija izmedu svih JJ-pod-
grupa JJ-grupe X i onih D-podgrupa.Q-grupe X koje sadrže jezgro Ker (f)
epimorfizma J : X --+ X D-grupa, te da: je jedna od korespondentnih D-pod-
grupa ideal, ako i samo ako je to i ona druga.
Neka je sada iT ideal D-grupe X. Tada pored zadanog epimorfizmaJ : X --+ X
imamo i prirodni epimorfizam g : X --+ XI Y: Slaganjem ovih epimorfizama
dobijamo ep~orfizam g o J : X --+ XI Y D-grupa. Kako je Y = j-l (y) =
= Ker (g o j), na osnovu teoreme o homomorfnom preslikavanju D-grupa
vrijedi XIY '" XIY.
U slučaju da je X = XIZ za neki ideal Z tJ-grupe X, a J : X --+ X prirodni
epimorfizam, biće Y = YIZ za Y = J-l (Y), pa ako je Y ideal tJ-grupe X
imamo:
XIY ~ (XIZ)/(YIZ).
Izgleda, dakle, kao da je D-grupa ila lijevoj strani dobijena ,iz one na desnoj
strani posljednje relacije tako da je izvršeno "skraćivanje" sa Z. Tako se,
naravno, ta relacija može pamtiti, ali ne i obrazložiti.
Kao prva teorema izomorJije poznata je

Teorema 2.8. Neka je Y D-podgrupa, a Z ideal D-grupe X. Tada je Y + Z

.O-podgrupa JJ-grupe X, a Z ideal O-grupe Y +
Z. Osim toga Y ('1 Z je ideal
'O-grupe Y, a odgovarajuće jaktorske O-grupe su izomorjne:

(Y + Z)IZ ~ YI(Y n Z).

Dokaz. Promatrajmo prirodni epimorfizam O-grupa J : X --+ XI Z. Očigledno
Ker (f) = Z. Iz tog homomorfizma dobijamo homomorfizam Jy : Y --+ Y,
gdje je Y =J(Y) O-podgrupa tJ-grupe X = XIZ. Jezgro Ker(fy) =Y n Z,

25
pa je Y n Z ideal .o-grupe Y, a na osnovu teoreme o homomorfnom pre-
slikavanju, Y/( Y n Z) ~ Y.
Prema dokazu druge teoreme izomorfije .o-podgrupi .y
.a-grupe X = X/Z,
zbog Y =/(y), odgovara l-l (Y) = Y + Z, pa je Y + Z !.l-podgrupa
.a-grupe X. Iz epimorfizma I : X -+ X dobijamo epimorfizam I nz : Y +
+ Z -+ Y sa jezgrom Ker (fnz) = (Y + Z) n Z = Z. Zato je Z ideal •
.a-grupe Y + Z, a (Y + Z)IZ ~ Y.
Kako su .o-grupe Y/(YnZ) i (Y + Z)/Z izomorfne sa !.l-grupom Y, izo-
morfne su one i međusobno, pa je tako teorema dokazana.
Prethodna teorema (u slučaju grupa, prstena i modula) potiče od E. Neter
(Nother).
Navešćemo još jednu teoremu izomorfije koja je poznata kao Casenhausova
lema (Zassenhaus):

Teoremll 2.9. Neka je eX, +,.a) D grupa, Y, njena !J-podgrupa, a Z, ideal

!J-grupe Y. (i = 1, 2). Tada su
Yln YI' YIn YI + ZI i Yln Y 2 + Z2
.a-podgrupe D-grupe X, a
Y 1 nZll + YaIlZ1, Y1nZa + ZI i ZI II Ya + Za .
respektivno ideali tih !J-grupa, dok su odgovarajuće tri laktorske D-grupe
međusobno izomorlne.
f)okaz. 1) Posmatrajmo prirodni epimorfizam I: Y 1 -+ YI/ZI.
Kako je Yln Ya D-podgrupa D-grupe YI' Y 3 =/(YIn YJ je D-podgrupa
D-grupe YI/ZI. Kako je Ker(f)=ZI' to je l-l (Y 3 ) = Yln Ya + ZI !J-pod-
grupa D-grupe YI' dakle i !J-grupe X.
PremaprethodJ:).ojteoremi YlnZa = (Yln Y 2)nZ2 je ideal D-grupe Yln Y s'
pa je zato Za =f(YlnZJ ideal !J-grupe Y a• Suzimo ljednom na YIn Y a,
a drugi put na Y1 n Ys + ZI. Tako dobijamo epimorfizme:
II : Yln Ya-+ Ya, Ker(fl) = (Y1n Y 2)nZl = Zln Ya,
I.: Yln Y, + Zl-+Ya' Ker(fs) = (YI II Y a + ZI) nZl = ZI·
Zato je
li (za) = (YlnZJ + Ker(fl) = (YI II Za) + (Z l n!2)
ideal D-grupe YI n Ya i osim toga
(Y1 n Y 2 )/[(Yl n Z.) + (ZI II YI)] ~ Ya/Za·
Slično je
hl (Za) = YI II Za + Ker(fJ = YI II Za + ZI
ideal .a-grupe YI n Y a + ZI i osim toga
(YI II Y a + Zl)/(Y1 nZ. + ZI) '" ·Y3/Za·
26
Prema tome
(Y1(') Y 2 + Z1)!CY1nZ2 + Z1)::::' CY1(') YJ!CY1(')Z2 + Z1(') Ya)·
2) Posve slično, polazeći od prirodnog epimorfizma g : Ya~ Y 2!Z2 zaklju-
čujese da je Y 1(') Ya + Z2 D-podgrupa D-grupe X, a Zl,.-(f Ya + Za ideal te
D-podgrupe i da vrijedi
CY1(') Y 2 + Z2)!CZ1(') Y 2 + Z2) "-' CY1(') Y 2)!(Z1(') Y 2 + Y l (') Za)·
Odatle i iz 1) slijedi da su sve tri faktorske D-grupe
(Y1 (') Y 2 + Z1)!CY1 nZ2 + Z1)' (Y1(') Y 2 + Z2)!CZ1(') Y 2 + Z2)
CY1(! Y 2)!(Zl(') Y 2 + Y 1 t1Z2)
međusobno izomorfne.
Time je teorema dokazana.

Zadaci
2.1. Neka je (Z, +,!J) ideal !J-grupe (X, +,!J) i Z =F X. Dokazati da je Z maksimalni.:
ideal !J-grupe X, ako i samo ako je faktorska !J-grupa X/Z prosta.

Uputstvo: Ako je Y ideal !J-grupe X = X/Z, a J : X -+ X prirodni epimorfizam, tada je,.

prema drugoj teoremi izomorfije, J-l (Y) = Y ideal !J-grupe X i Y :2 Z. Osim toga

(Y = Z V Y = X) {=} (Y = {OX} V Y = X).

2.2. Poznato je da je polje R realnih brojeva uredeno polje, tj. da je (R,';;;) linearno uređen.
skup, a za P = R+ = {x ER: O .;;; x} vrijedi
x, y E P o=} x +y E P, xy E Pi
0tx, y E R) (x .;;; y {=} y - x E P).
Poznato je, osim toga, da vrijedi
("Ix E R) (x E P{=} (3y E R) x = y2).
Na osnovu toga dokazati:
a) Svaki endomorfizam J polja R čuva uredenje II R, tj. vrijedi
0tx,y E R)(x ';;;yo=}J(x) <J(y»;
b) J = idR je jedini automorfizam, aJ=idR iJ=O su jedini endomorfizmi polja R
Uputstvo: a) Najprije, za svaki endomorfizam J polja R vrijedi J (P) S; P, jer x E P o=}
=} (3y E R) x = y2 =} J (x) = (f(y»2 E P. Zbog toga za svaki endomorfizam J polja R
vrijedi
(Vx,y E R)x ';;;y{=}y-x E P=}J(x)-J(x) =J(y-x) E PO=}
=}J(x) ';;;J(y);
b) Za svaki automorfizamJ polja R vrijediJQ = idQ, jer J(1) = 10=} J (n) = f(l + ... +
+ 1) =J(l) + ... +J(l) = 1 + ... + 1 = n(n E N), a odatle slijedi
J(-n) = '--J (n) (n E N),
pa otuda
f (-
Z) = J (z)
-- = -
z
(z E Z, n E N).
n Jen) n

27
Za svako a; E R postoje strogo uzlazni niz (q~) i strogo silazni niz (q;:) racionalnih brojeva
takvi da je a; jedini realan broj za koji vrijedi

q~ .;;; a; <; q;: (n E N).

No, na osnovu a), za svaki automorfizam f polja R vrijedi

f (q~) <; f (a;) <; f (q;:), tj. q~ <. f (a;) <; q',; (n E N),

pa zato vrijedi a; = f (a;) (a; E R), tj. f = idR.

Ako je f monomorfizam polja R u polje R, tada se na isti način zaključuje da je f = idR .
Ako endomorfizamf polja R nije injektivan, onda je Ker (I) OF (O) ideal polja R, dakle čitavo
polje R, što znači da je tada f = O.
2.3. Ake je K polje, a n prirodan broj, tada je skup R = KflxfI svih kvadratnih matrica
reda n nad poljem K prsten sa jediničnim elementom En (jedinična matrica reda n). Dokazati:
a) Svaki lijevi (desni) ideal I prstena R je glavni ideal i generisan je onom matricom
A E I koja ima maksimalni rang;
b) Prsten R je prost prsten, tj. nema netrivijalnih ideala (i R2 OF (O)).
Uputstvo: a) Neka je A E l matrica koja od svih matrica iz lijevog ideala I prstena Rima
maksimalni rang. Tada postoji (invertibilna) matrica P E R za koju su prvih r = rang (A)
vrsta matrice PA E I linearno nezavisne, a ostale vrste te matrice su sastavljene od samih
nula. Uzmimo sada bilo koju matricu B E I i uočimo bilo koju vrstu matrice B. Tvrdimo
da je ta vrsta linearna kombinacija vrsta matrice A. Kad ne bi bilo tako, matrica A E I
ne bi imala maksimalni rang. Stvarno, postoji matrica Q E R za koju matrica QB ima sve
vrste sastavljene od samih nula, osim zadnje vrste koja je jednaka uočenoj vrsti matrice B.
No, tada bi matrica PA + QB E I imala rang r + l.
Kako su sve vrste matrice B linearne kombinacije vrsta matrice A, postoji X E R sa
B = XA, pa je,stvarno, I glavni lijevi ideal generisan elementom A.
Za desni ideal I prstena R rezonovanje je posve analogno, samo što se sada umjesto sa vrs-
,tama radi sa kolonama i množi zdesna umjesto slijeva.
b) Prema a) svaki ideal I prstena R ima oblik I = R A za onu matricu A E I koja ima maksi-
malni rang. Ako je I OF (O), dokazaćemo da je r = rang (A) = n, tj. I = R. Inače bi posto-
jale invertibilne matrice P, Q E R za koje je PAQ E I matrica oblika

Kako je po pretpostavci l .;;; r < n, postoji matrica X E R za koju matrica XA l E I

ima sve vrste sastavljene od samih nula, osim posljednje koja ima oblik (l, O, .•. , O). No,
sad se može odabrati matrica Y E R za koju matrica XA l Y E I ima sve kolone sastav-
ljene od samih nula, osim posljednje, koja ima oblik (O, ... , O, l)T. Zato matrica Al +
+ XA 1 Y E I ima rang r + l, što se protivi izboru matrice A.
2.4. Neka je V vektorski prostor nad poljem K, a A neka podalgebra algebre End (V)
linearnih transformacija prostora V. Tada je V A-modul. Ukoliko je A OF (O) dokazati
daje A-modul V prost, ako i samo ako ne postoji netrivijalan A-podmodul W koji je ujedno
potprostor vektorskog prostora V (B. Ćurguz).
Uputstvo: U definiciji prostog A-modula V obično se uzima da je A (V) =, {a (x) : a E A,
x E V} OF (Ov), pa je i zbog toga trebala pretpostavka A OF (O), koja će nam još jednom
zatrebati. Sad je dovoljno dokazati da, ako postoji netrivijalni A-podmodul W, tada pos-
toji i netrivijalni A-podmodul Wo za koji je Wopotprostor prostora V.
Moguća su ova dva slučaja: (3 ae A, 3 x E W) a (x) 'Iz Oy i (va e A, 'rl x E W) a (x) =
= OV. U prvom slučaju potprostor prostora V generisan vektorom a (x), zbog (v AE K)
A • a (x) = (A • a) (x) E W, pripada skupu W, pa je suma Wo svih potprostora koji leže u
W netrivijalan potprostor prostora V i ujedno A-podmodul A-modula V. U drugom slu-
čaju uzećemo Wo = n Ker (a). Zbog W e Wo i A OF (O), Wo je netrivija1ni potprostor
aEA -
prostora V i ujedno A-podmodul A-modula V.

28
3. NORMALNI NIZOVI n-GRUPA. RJEŠIVE GRUPE.

Značajan uvid u strukturu il-grupe pružaju tzv. normalni nizovi te D-grupe.

Među njima ističu se tzv. k,()mpozicioni nizovi, koji, kad postoje, toliko odra-
žavaju prirodu dotične D":grupe da su svaka dva takva niza u određenom
smislu ekvivalentna. Datu grupu (X, +) možemo posmatrati kao D-grupu za
!J = {id x } ili !J = Aut (X) ili D = End (X), pa se tako u vezi sa grupom
(X, +) pojavljuju tri vrste normalnih, odnosno Jsompozicionih nizova, koji
nose i posebna imena. Oni od tih nizova koji se odnose na slučaj D = {id x }
poslužiće nam za karakterizaciju tzv. rješivih grupa.

Normalni i kompozicioni nizovi D-grupa

Definicija 3.1. Neka je (X, +, D) D-grupa. Tada se opadajući niz
(1)
!J-podgrupa il-grupe X zove normalni niz te D-grupe, ako je, za svako i = 1,
2, ... , r, Xl ideal D-grupe X/-l'
U tom slučaju broj r zove se dužina, .a-grupe Xl (i = 0, 1, ... , r) članovi,
a il-grupe XH/X j (i = 1, 2, ... , r) faktori normalnog niza (1).
Ako u normalnom nizu (1) nema jednakih članova, tj. ako se nigdje znak :2
ne može zamijeniti znakom =, tada se kaže da je to normalni niz bez ponav-
ljanja.

Definicija 3.2. Neka su nam data dva normalna niza ,O-grupe (X, +, {J),
niz (1) i niz
(2)
Reći ćemo da je niz (2) profinjenje normalnog niza (1), ako niz (2) sadrži sve
članove niza (1), tj. ako postoje brojevi
°= jo < jI < j2 < . . . < jr = S

takvi da vrijedi
X, = Yi, (i = 0, 1, ... , r).
U tom slučaju, dakle, vrijedi r ,;( s.
Ako je r < s, tada se za profinjenje (2) normalnog niza (1) kaže da je strogo
profinjenje.
Strogo profinjenje može se postići i ponaVljanjem članova.
Tako u profinjenju (2) normalnog niza (1) može biti ponavljanja i kad ih
nema u nizu (1).

Definicija 3.3. Normalni niz !J-grupe (X, +, D) bez ponavljanja koji nema
strogih profinjenja bez ponavljanja zove se kompozicioni niz il-grupe X.
Dok svaka D-grupa (X, +, D) ima bar jedan normalni niz, recimo onaj dužine
r = 1, ne mora sllaka .a-grupa X imati i kompozicionih nizova. Među nor-
malnim nizovima D-grupe X mogu se njeni kompozicioni nizovi okarakte-
risati ovako:

29
Teorema 3.1. Neka je (1) normalni niz D-grupe X. Da bi to bio kompozicioni
niz, potrebno je i dlnJoljno da su mu svi Jaktori proste D-grupe.

Dokaz. Ako je (1) kompozicioni niz D-grupe X, tada tinjemu sigurno nema
ponavljanja. Osim toga, ni za jedno i = 1, 2, ... , r, ne može se izmedu
X'-1 i X, umetnuti novi član Y koji bi bio ideal D-grupe XI-1 i različit od
X'-1 i od X" jer bi se inače tako moglo dobiti striktno profinjenje niza (1) .
u kome nema ponavljanja, pa (1) ne bi bio kompozicioni niz; No, tada je .
faktorska D-grupa XI-1/X, prosta. Kad bi, naime, Y bio netrivijalan ide3I.
.o-grupe X'-l/X" tada bi Y = Ji l (Y), na osnovu druge teoreme i:zomor-
fije, bio netrivijalan ideal D-grupe X H koji strogo sadrži Ker (f,) = X,,.
pri čemu je J, : Xl-! ~ X'-l/X, prirodni epimorfizam.
Obrnuto, ako su faktori niza (1) proste tJ-grupe, tada X'-l:> X,. Osim toga
za svaki ideal Y D-grupe XI-! koji strogo sadrži Ker (f,) = X, imamo nenulti
ideal Y = J, (V) D-grupe XI-!/Xi , Kako je posljednja D-grupa prosta, mora
biti Y SčUIla ta D-grupa, dakle Y = J-l (i') = XI-!' To znači između članova
Xi-! i X, niza (l) ne može se umetnuti novi član Y koji nije jednak jednom
od ta dva člana, pa je (l) kompozicioni niz a-grupe X. Time je teorema
dokazana.
Na pitanje egzistencije kompozicionog niza vratićemo se kasnJje.

Teoreme o profinjenjima

Vidjećemo da kad .o-grupa (X, +, .o) uopšte ima kompozicionih nizova

onda su svaka dva kompoziciona niza te .o-grupe ekvivalentna u smislu ove
definicije.

Definicija 3.4. Za dva normalna niza (1) i (2) D-grupe X kaže se da su

ekvivalentni (ili izomorjni) normainz" nizovi, ako su im dužine jednake, r = s,
i ako postoji permutacija :nE Sr tako da je
Y'-l/Y' '" X"U)-l/X",(,) (i = 1,2, ... , r).
Najprije ćemo dokazati teoremu o projinjenjima normalnih nizova, poznatu
kao Srajerova teorema (Schreier) :

Teorema 3.2. Za svaka dva normalna niza O-grupe (X, +, !J) postoje ekvi-
valentna projinjenja tih nizova.
Dokaz. Neka su (1) i (2) bilo koja dva normalna niza .o-grupe X: Konstruisa-
ćemo profinjenje
(1') X=X oo :2.;.:2 X08 :2 ... :2 Xr-l, O d ... ::2 Xr-l,.:2 .... :2 X., =/O}
niza (1) i profinjenje

(2') X=Yoo :2 ... :2 Y or ;2 •.• :2 Y.- l , o J. ... :2 Y,- l • r :2··· J. Yor={O}

niza (2), tako da su nizovi (1') i (2') ekvivalentni.

30
Stavimo, naime, za svako i = 0, 1, ... , r, j = 0, 1, ... , S,

(3)
uz dogovor X-l = Y- l =·X.
Na osnovu Casenhausove leme X ,j je ideal .a-grupe X','-l' a Y" ideal
.a-grupe Yi,H i pri tome
(4) X",-l/XIj "-' Y"HIYi , (i = 1, ... , r; j = 1, ... , s).
Osim toga vrijedi
(5) Xoo = ... Xo. = X, X H ,s = X" o = X, (i = 1, 2, ... , r)
i
(6) Yoo = ... = Y Or = X, Yi-l,r = Y" 0= Y,(j = 1,2, ... , s).

Odatle se vidi da su (1') i (2') respektivno profinjenja nizova (1) i (2). Kako
osim (4) vrijedi

(4')
i
( 4") Y o, l-ll YOI "-' XH , rl X " o (i = 1, 2, ... , r),
jer se zbog (5) i (6) sve faktorske .a-grupe u (4') i (4") sastoje samo od nula-
elementa, vidi se da su nizovi (1') i (2') ekvivalentni i teorema je dokazana.
Na osnovu prethodne teoreme lako se dokazuje teorema o ekvivalentnosti
kompozicionih nizova date D-grupe, poznata kao 2ordan-Helderova teorema
(Jordan, Holder):

Teorema 3,3. Ako !J-grupa (X, +, D) ima bar jedan kompozicioni niz, tada se
svaki normalni niz bez ponavljanja te D-grupe može profiniti do kompozicionog
niza ekvivalentnog sa datim kompozicionim nizom. Specijalno su tada svaka
dva kompoziciona niza .a-grupe X ekvivalentna.
Dokaz. 1) Neka je (1) kompozicioni, a (2) normalni niz bez ponavljanja D-grupe
X. Prema prethodnoj teoremi postoji profinjenje (1') niza (1) i profinjenje
(2') niza (2) tako da su nizovi (1') i (2') ekvivalentni. Ako se u nizu (1') izostave
ponavljanja, onda će se dobiti.profinjenje (1") kompozicionog niza (1), koje
se mora podudariti sa nizom (1), jer u njemu više nema ponavljanja, a niz
(1) nema strogih profinjenja bez ponavljanja. Ako se na odgovarajućim mjes-
tima otklone ponavljanja i u nizu (2') d6biće se niz (2"), koji predstavlja
profinjenje niza (2) ekvivalentno sa nizom (1"), dakle sa nizom (1).
2) Ako je i niz (2) kompozicioni niz, tada se niz (2") podudara sa nizom (2),
jer ni u (2") više nema ponavljanja, pa (2") ne može biti str.Jgo profinjenje
kompozicionog niza (2). To znači da su kompozicioni nizovi (1) i (2) .a-grupe
X ekvivalentni. Time je teorema dokazana.
Slijedećiprimjer pokazuje da čak u slučaju konačne grupe (X, +) dva kom-
poziciona niza te grupe ne moraju biti posve ista, nego samo ekvivalentna i
da pri tome permutacija n; iz definicije 3.4. ne mora biti jedinična.

31
Primjer 3.1. Neka je (X, +) konačna grupa reda p . q, gdje su p i q različiti prosti brojevi>
recimo p < q.
Ako grupa (X, +) nije Abelova, onda ona ima jednu jedinu netrivija1nu normalnu podgru-
pu X, i ova je reda q i još q netrivijalnih podgrupa Y" ... , Yq reda p, od kojih nijedna nije
normalna. Zato tada grupa X ima samo jedan kompozicioni niz X.' = Xo :J Xl :J XI = {O},
jer X, kao grupa prostog reda q nema uopšte netrivija1nih podgrupa. Faktori ovoga niza su
Xo/X, (ciklička grupa reda pq : q = p) i

X,/X. ~ X, (ciki ička grupa reda q).

No, ako je grupa X Abelova, onda je ona zapravo ciklička, pa ima samo jednu netrivijalnu
podgrupu Xl reda q i samo jednu netrivija1nu podgrupu Y, reda p, koje su, naravno, nor-
malne. Zato sada grupa X ima osim gornjeg kompozicionog niza još jedan jedini kompo-
zicioni niz X = Y O :J Y, :J Y. = {O}. Faktori ovoga niza su
Y./Y, (ciklička grupa reda pq : p = q) i
YI/Y2 ~ Y, (ciklička grupa reda p).
U skladu sa prethodnom teoremom ova dva kompoziciona niza su ekvivalentna. Pri tome
je
YO/Y, ~ X,/X., YI/Y 2 ~ Xo/X"
dakle uslov iz definicije 3.4. ispunjen je za n = (12) OF (1). (v. Algebra, I dio, Zadatak I,
1.l0).

Normalni i kompozicloni nizovi grupa. Rješive grupe

Ako se za D-grupu eX, +, D) skup il sastoji samo od unarnih operacija-
tj. ako se radi o tzv. operatorskpj grupi, onda se normalni, odnosno kompo-
zicioni nizovi D-grupe eX, +, D) zovu i normalni, odnosno kompoziciimi,
D-nizovi grupe eX, +). Članovi normalnog D-niza grupe eX, +) su, dakle,
podgrupe grupe eX, +) invarijantne u odnosu na D, tj. zatvorene u odnosu
na D, od kojih je svaka normalna podgrupa one prethodne. U slučaju kad je
D = {idx}, normalni, odnosno kompozicioni D-nizovi grupe eX, +) zovu se,
jednostavno, normalni, odnosno kompozicioni nizovi grupe eX, +).
Ako je D· = In eX), članovi normalnih, odnosno kompozicionih .a-nizova
grupe (X, + ) su naprosto normalne podgrupe grupe (X, +). U tom slučaju
normalni, odnosno kompozicioni D-nizovi grupe (X, +) zovu se invarijantni,
odnosno glavni nizovi grupe eX, +). Ako je D = Aut (x) normalni, odnosno
kompozicioni D-nizovi grupe eX, +) imaju karakteristične podgrupe grupe
(X, +) kao svoje članove. Tada se kompozicioni D-nizovi grupe (X, +)
zovu karakteristični nizovi grupe (X, +).
Konačna grupa (X, +) ima konačno mnogo podgrupa. Sve one su konačne
kao i njihove faktorske grupe. Osim toga dvije izomorfne (konačne) grupe
imaju isti red. Zato iz teoreme 3.3. slijedi:
Korolar 3.1. Svaka konačna grupa (X, +) ima karakteristični, Đdnosno glavni~
odnosno kompozicioni niz, a svaka dva takva niza imaju iste dužine, dok njihovi
faktori do na poredak imaju isti broj elemenata.
Podsjetimo se sada definicije rje§ive grupe. Neka je data grupa (X, +). Tada
se podgrupa (X', +) te grupe generisana skupom svih komutatora x + y -
- x - y (x, y E X) zove komutatorska podgrupa grupe eX, +). Ta je podgrupa
normalna, zapravo čak i karakteristična podgrupa grupe (X, +). Osim toga
odgovarajuća faktorska grupa (X/X', +) je Abelova. Zapravo je faktorska
grupa (X/Y, +) grupe (X, +) Abelova, ako i samo ako normalna podgrupa

32
 Y grupe X sadrži komutatorsku podgrupu X' (v. Algebra, I dio). Komuta-
torsku podgrupu grupe eX', +-) označavamo sa (X", +-) i zovemo je komu-
tatorska podgrupa drugog reda grupe (X, +-). Rekurzivno se definiše komu-
tatorska grupa (X(I>, +- t i-tog reda kao komutatorska podgrupa grupe
(X(i- ll, +-), dakle X(l> = (X('-ll)" s tim što se dogovorom uzima X(O> = X.
Za grupu (X, +-) kaže se da je rješiva, ako postoji prirodan broj r takav da je
XI') = {O}.
Za svaku Abelovu grupu (X, +-) vrijedi već Xl = {O}, pa su sve Abelove
grupe rješive. Međutim, sve rješive grupe nisu Abelove, ali su im u neku
ruku bliske, jer vrijedi:

Teof'ema 3.4. Grupa (X, +-) je rje$iva, ako i samo ako posjeduje normalni niz
sa Abelovim faktorima.
Dokaz. 1) Neka je grupa (X, +-) rješiva. Ako je XI') = {O}, tada je
X = X(O) :2 Xm :2 ... d XI') = {O}
normalni niz grupe X sa Abelovim faktorima X(i-1)/X(I), jer Xli) = (XI'-l»)'.
2) Obrnuto, neka grupa (X, +-) ima normalni niz
X = Xo :2 Xl :2 ... :2 Xr = {O},
čiji su faktori
XI-l/X; (i = 1, 2, ... ,r)
Abelove grupe.
Tada Xi :2 (XI-Ir(i = 1, 2, ... , r), dakle
{O} = Xr :2 (Xr-l)' :2 (X,-2)":2 .. ::;? eXo)<'), tj. X(r) = {O},
pa je grupa (X, +-) rješiva.
Sljedeća teorema pokazuje da od rješivih grupa samo one konačne imaju
kompozicioni niz i da su faktori kompozicionog niza rješive grupe cikličke
- grupe prostog reda.

Teof'emo 3.5. Ako rješiva grupa (X, +-) ima uopšte kompozicioni niz, tada je
ta grupa konačna, a faktori svakog njenog kompozicionog niza su cikličke grupe
prostog reda. Obrnuto, svaka grupa (X, +-) koja ima bar jedan takav kompo-
zicioni niz je rješeva i konačna.
Dokaz. 1) Neka je (1) kompozicioni niz rješive grupe (X, +-). Prema teoremi
3.4. ta grupa ima normalni niz (2) sa Abelovim faktorima. Možemo odmah
uzeti da je (2) normalni niz bez ponavljanja, jer iz njega izostavljanjem su-
višnih članova možemo inače lako dobiti normalni niz bez ponavljanja čiji su
faktori Abelove grupe. No, tada se prema Žordan-Helderovoj teoremi može
niz (2) produžiti do kompozicionog niza, označimo ga sa (2"), izomorfnog
sa nizom (1). Kompozicioni niz (2") ima Abelove faktore, jer ako su ZH'
ZI uzastopni članovi niza (2"), tada su oni umetnuti između članova YJ-l'
Y j niza (2), pa prema drugoj teoremi izomorfije vrijedi

33
Kako je Y 1-11 YI Abe10va grupa,;takva je i njena' podgrupa Z,-l! YI' pa i
faktorska gmpa·(Zc-I/Y')!(Z,/Y,) te podgrupe, a s~ tim i grupa Z,_JZ,.
Kao niz i2:omorfan sa nizom (2"), itna i dati kompo~cioni niz (1) takoder
Abelove faktore. Ti faktori su osim toga proste grupe. Zato su faktori kompo-
zicionog niza (l) rješive grupe'(X, +) cikličke grupe pl'O$tog reda, jer su to
jedine proste Abelove grupe:, Kako je još tada (X: O) = (X. : Xl) ...
. . . (Xr-l: Xr) = Pl ... Pr> rješiva grupa CX, +) koja ima kompozicioni
niz (l) je konačna. •'

2) Obrnuto, ako grupa (X, +) ima kompozicioni niz čiji su faktori cikličke
grupe prostog reda, tada je ta grupa na osnovu teoreme 3.4. rješiva, pa prema
tome na osnovu 1) i konačna ..
Time je teorema dokazana.
Ako je (X, +) rješiva grupa, tada je i svaka njena podgrupa (Y, +) rješiva,
jer ako je )«r) = {O}, tada y<r> ~ )«r) = {O}.
Kad su u pitanju normalne podgrupe može se reći puno više:

Teoremtl 3.1. Ako je grupa (X, +) rjeJiva, tada su za svaku njenu normalnu
podgrupu (Y, +) rjeJive grupe(Y, +) i (X/Y, +). Obrnuto, ako su za bar
jednu normalnu podgrupu (Y, +)grupe (X, +) rjeJivegrupe (Y, +) i (X/Y, +),
tada je rjeJiva i sama grupa CX, +).
Dokaz. 1) Neka je grupa (X, +) rješiva. Tada ona prema teoremi 3.4. posje-
duje normalni niz (1) sa Abelovim faktorima. S druge strane, taj niz i normalni
niz X d Y d {O} imaju ekvivalentna profinjenja. To znači, postoji normalni
niz
(7) X = Y O d YI:;;:> ... d Y, = Yd Y HI d ... d Ye = {O}
grupe (X, +) koji ima Abelove faktore i sadrži kao svoj član normalnu pod-
grupu Y grupe X. Iz toga niza dobijamo normalni niz
(8) Yd Y.+1 d ... d Y, = {O}
grupe Y koji ima Abelove faktore, odnosno normalni niz grupeX/Y
(9) XIV = Yo/Y d ... d Y,/Y
koji na osnovu druge teoreme izomorfije ima također Abelove faktore
(10) (Y'-l/Y)/(Y'/Y) ~ Y'-IIY, (i = 1, .. :, s).
To na osnovu teoreme 3.4. ZIijlči da su i grupe (Y, +), (XI V, +) takoder
rješive.
2) Obrnuto, neka su za neku normalnu podgrupu(Y, +) gruPe (X, +)
rješive grupe (Y, +) i (XI Y, -lT). Prema t~ 3.4. grupa (Y, +) ima nor-
malni niz sa Abelovim faktorUua. Neka je to Dia (8). Slično grupa (X/ Y, +)
ima normalni niz ~ Abelovim faktorima, koji na osnovu dru~ teoJ;'eme ~
morfije možemo napisati u ~ (9), pri čemu su Y, podgnipe grupe X,
a Y, normalna podgrupa grupe Y'-l (i == 1, 2, ... , s). Iz nizova (8) i (9)
možemo napraviti normalni niz: (7) grupe (X, +). Kako nizovi (8) i (9) imaju
Abelove faktore, ima ih na osnovu (10) i niz (7), pa je zato na osnovu teoreme
3.4. i grupa (X, +) rješiva.
Iz dokaza prethodne teoreme uzimajući uvijek, umjesto "normalni niz sa
Abelovim faktorima", "kompozicioni niz", dobija se dokaz teoreme koja se
odnosi ne samo na grupe, nego uopšte na D-grupe:
Teorema 3.7. Ako D-grapa (X, +, D) ima kompozicioni niz, tada za maki
ideal (Y, +, Qy)te D-grupe kompozic.ioni niz imaju i D-grupe (Y, +, Dl') i
(XjY, +, !J). Obrnuto, ako, za bar jedan ideal (Y, +, Dl') O-grupe (X, +,
D), O-grupe (Y, +, !Jr) i (X/Y, +, D) imaju /wmpozicioniniz, tada ga ima
i sama D-grupa (X, +, D). •\

Egzistencija kompozicionih nizova

Vidjeli smo da nijedna beskonačna Abelova grupa (X, +) nema kompozicio-
nih nizova. Zanimljivo je otud pitanje pod kojim uslovima data D-grupa
ima bar jedan kompozicioniniz. Prije potpunog odgovora na to pitanje,
u.vdćemo pojam tzv. subideala D-grupe, odnosno subnormalne podgrupe date
grupe.
Dejinicija 3.5. Clanovi .normalnog niza D-grupe (X, +, D), odnosno
grupe (X, +) zovu se subideali te D-grupe, odnosno subnormalne podgrupe
te grupe.
Prema tome, D-podgrupa n-grupe (X, +, !J), odnosno podgrupa grupe
(X, +) je sub ideal te D-podgrupe, odnosno subnormalna podgrupa te grupe,
ako je ona član bar jednog normalnog niza te D-grupe, odnosno te grupe.
Označimo sa f/ skup svih subideala, odnosno svih subnormalnih podgrupa
dateO~grupe, odnosno grupe. Tada vrijedi:
Teo1'ema3.8. Ako je :t skup s'Vih subideala D-grupe (X, +, Q), tada je
('tf Y, Z E ff) Y ~ Z ~ Y je subideal D-grupe Z.
Osim toga, !J-grupa X ima bar jedan kompozicioni niz, ako i samo ako u sku-
pu (f/, S;;;) 'Vrijedi princip maksimuma i princip minimuma.
Dokaz. l) Ako y, ZE 9', tada postoji normalni niz D-grupe X čiji je član Y
i normalni niz D-grupe X čiji je član Z:
X= YO~Yl~'" JY, =YJ ... JY, = {Oz},
X = Zo ~ Zl ~ ... d ZI = Z ~ ... ~ Z, = {Oz}.
Ako Y s: Z, tada imamo normalni niz
X = ZodZld .. ,~ZI = Z~ YonZ~ Y l nZ:2 ... :2 Y,nZ = Y:2 •••
.. . ~ Y,nZ = {Oz}
D-grupe X koji kao svoje članove sadrži Y i Z. Završetak
Z= Y OnZ:2Y1 nZ:2 ... ~y,nZ= YJ ... :2YonZ= {Oz}
toga niza predstavlja normalni niz D-grupe Z koji sadrži Y, pa je Y subideal
'o-grupe Z. Obrnuto, ako je Y subideal D-grupe Z, tada, naravno, Y z. s:
2) NeJca D-grupa j{ ima kompozicioni niz. Tada se svaki strogo silazni niz
u (9',' ~) može shvatiti kao dio normalnog niza bez ponavljanja D-grupe X.
Stvarno, neka je Xl:> XI :> ... :> Xe strogo silazni niz u (9', S:). Tada postoji
normalni niz D-grupe X koji sadrži kao svoj član Xl' Pretpostavimo' da je
t > l i da postoji normalni niz D-:grupe X koji kao svoje članove sadrti
Xl> ... , X e- l • Iz tog normalnog niza i iz normalnog niza D-grupe X koji
35
sadrži člaaXjj;Mo ut. 1) moiealo.,konstruisati Jli}rmalni niz Q.grupe X koji
sad1ii. Xl" ,.,.,14kao svO;e.čJmove.Odstral'ljivanjem eventualnih ponavlja-
nja iz ovog niza dobijlUI1o nor~i niz D:-grupe X koji nema ponavljanja,
a sadrti .kao svoje članove Xl" .. J Xi. Na ovaj naaq..: dobijeni nonnaJ,ni
ni~ .o-grupe X, kao norpWDip.iz bez ponavijanja,mo.ie se prem.a Žordan-
Hdđe,rovoj teoremiprofiniti dd k~pozicionog ~ D-grupe X. Zato pro-
matrani strogo silazni niz u (~"k) petna već1l dužinu nego bilo kQji kom-
pozicioni niz D-grupe X. ISto mjedi i za svaki strogo uzlazni kompozici- ••
oni niz u (~, ~), jer iz njega obrtanjem dobijlUI1o strogo silazni niz u
(9", ~). . , .
Tako su u svakoj D-grupi X strogo silazni i strogo Uzlazni nizovi iz(9",~)
ne·samo.konačni, nego čak imaju d!lŽine.ograničene .dužinom kompozicionog
niza te n-grupe. Z,ato tada sigurilQ, za svaku D-grupu X koja ima kompo-
zicioni niz, u skupu ($', ~) yrijedi i princip maksimuma (svaki neprazan
podskup iZ 9" ima maksim~lailJ=lement). i princip minimuma (svaki neprazan
podskup iz 9" ima minimalan element). '.'
3) Obrnuto, neka u skupu (9", ~) vrijedi princip maksirp.uma i princip mini:-
muma. Zbog principa maksirriuDll' postoji maksimalni element. Xl skupa
(9""-JX}, ~), ako X = Xo =F {OJ. Xl je tada obavezno ideal D-grupe X,.
.dakle maksimalni ideal te. Q,.grupe. Ako X - X o' = {O}, to je već kompo-
'zicioni niz .o-grupe X. Ukoliko: je X = Xo =1= {OJ, postoji strogo silazni niz
X = Xo:J Xl :J ... :J X •. = 'y 11 kome. je svaki član maksimalan ideal
prethodnog čJJina, pa je Skup 9'" svih takvih Y E ~ koji se na ovaj način
mogu povezati sa X sigurno q.eprazan podskup skupa 9". Zbog principa
minimuma u tom podskupu postojiinin.imaJan element Y. Tada je obavezno
Y = {OJ, jer bi inače postojao maksimalan ideal X,+1 D-grupe Y = X.~
pa Y ne bi bio m.inimalni element skupa ,9". No, to znači da je X = Xo :J
XI:J ... :J X, = (OI kompozicioni niz D-grupe X. Tako je teorema do-
kazana.

Nerjeiivost grupe S. za n > 4

Simetrična grupa S. ~ n > 1 generisana je svim transpozicijama (i, j) = (j, i)
(i, j = 1, 2, ... , n; i =1= j), ali i svim transpozicijama (i, j) = (j, i) (j = 1,.
... , i -1, i + 1, ... , n), pri čemu je i bilo koji od brojeva 1, 2, ... , n.
Kako je (i, j)-l = (i, j), zapravo je svako :It E S.proizvod određenog broja
ovakvih transpozicija. Taj prikq permutacije :It nije jedinstven, ali je parnost
broja faktora u svim. ovakvim p~ permutacije 11: ista (v. Algebra, I dio;.
zadatak I, 1.13). PermutacijanES.za koju je ovaj broj paran zove se parna
permutacija. Sve parne permutacije 11: E S. čine nOrmalIlU podgrupu A.grupe
S"' tzv. altmiirajuću grupu reda n. Grupa A. u slučaju n > 2 gen~a je:
svim tročlanim ciklusima (i, j, k~ E Sn, čak i samo onima od njih u kojima su
i, j =fo i fiksni, a k prima vrijednosti l, 2, ... ,n ruIlčite od i, j. Osim toga za
n> 1 vrijedi (A. : (1» = nf/2, dakl~ (S. : A.;) == 2,pa je, specijalno, grupa
S.IA. za n> l ciklička grupa reda) (v. Algebra, I dio,zadatak l. 1.}4).To
~či da za n > l vrijedi S'. ~,A.~ Z8pi'avo je A. = S~ (n > 2). Kako je
A~= A. en > 4) proističe da ie ,$!.k)' - A., k = l. 2, ... ; (~> 4). (~.
A!gebra.ldio, zaaatak I, 1.15). Budući da je A. =1= {(l)}(n> 2) 6datle sli-
jedi naredna teorema, čija vaio<l6t đplazi·do izražaja tek kasnije kad. vidimo
da je S. GaloaofJa (Galois) grupa opite algebarske jednačine stepena n.

36
Teorema 3.9. Simetrična grupa ,C'" niie ridiva za n> 4.
Primijetimo odmah da je za n = 1, 2 grupa Sn Abelova, dakle' sigurno rje-
§iva. Za n == 3 grupa Sn ima kompozicioni niz Sn :J An :J {(l)} čiji su faktori
cikličke grupe

Sa/As reda 3!/(3i/2) = 2, As/{(l)}""" Aa reda 3!/2 = 3,

pa je i grupa Sa rieši'l:a.
Za n= 4 grupa Sn ima kompozicioni hiz S4 :::J 'A4 :::> V 4 :::> H :J (1), gdje
je V 4 = {(l), (12) (34), (13) (24), (14) (23)} tzv. četvorna Klajnova grupa
(Klein), koja je čak normalna podgrupa grupe S4' dok je H bilo koja od grupa
{(l), (12) (34)}, {(l), (13) (24)}, {(l, (14) (23)}. Faktori ovoga niza su opet
cikličke grupe reda 2, 3, 2, 2 respektivno, što znači da j e i grupa S 4 rješiva.

Zadaci

3.1. Neka je grupa (X, +) rješiva. Ako grupa eX, +) nije (karakteristički) prosta i ako ima
glavni (karakteristični) niz, tj. ako D-grupa (X, +, In eX) «X, +, Aut eX») nije prosta
i ako ona ima kompozicioni niz, dokazati: . .
a) Faktori svakog glavnog (karakterističnog) niza grupe (X, +) su Abelove grupe;
b) Postoji minimalna normalna (karakteristična) podgrupa Y grupe (X, +) i svaka
takva grupa je Abelova;
e) Postoji maksimalna normalna (karakteristička) podgrupa Z grupe eX, +) i za
svaku takvu podgrupu je grupa X/Z Abelova;
Uputstvo: a) Kako je grupa (X, -O rješiva, imamo normalni niz X = X(O) :::> X(l) :::> •••
::2X(r) = {Ox} te grupe. To je zapravo normalni niz D-grupe (X, +,In"(X) «X, +,
Aut (X»), jer su sve podgrupe X(j) karakteristične podgrupe grupe X. Kad u tom nizu
uklonimo eventualna ponavljanja dobićemo normalni niz D-grupe X, koji ima Abelove
D-grupe kao faktore, pa ga možemo profiniti do kompozicionog niza D-grupe X, koji će
opet imati Abelove faktore. Posljednji niz je glavni (karakteristični) niz grupe X. No, svaka
dva glavna (karakteristična) niza grupe X su međusobno izomorfna, pa su faktori svakog
glavnog (karakterističnog) niza grupe X Abelove grupe.
b) Predzadnji član Y u bilo kom glavnom (karakterističnom) nizu grupe X je
minimalna normalna (karakteristična) podgrupa grupe X i obrnuto. Kako je prema a)
Y~ Yf{Ox} Abelova grupa, minimalna normalna (karakteristična) podgrupa Y grupe
X je Abelova.
e) Prvi (ne nulti!) član Z bilo kog glavnog (karakterističnog) niza grupe X je maksi-
malna normalna (karakteristična) podgrupa grupe X, i obrnuto. Osim toga, prema a),
X/Z je Abelova grupa.
3.2. Neka je (X, +) konačna rješiva grupa. Ako ta grupa nije karakteristički prosta, doka-
zati:
a) Postoji minimalna karakteristička podgrupa Y grupe X i svaka takva podgrupa je
Abelova grupa reda
card (Y) = pr CP prost, r prirodan broj);
b) Postoji maksimalna karakteristička podgrupa Z grupe X i za svaku takvu pod-
grupu je X/Z Abelova grupa reda

card (X/Z) = tf (q prost, s prirodan broj).

Uputstvo: Kao konačna D-grupa, ima (X, +, Aut (X» sigurno kompozicioni niz, tj. grupa
(X, +) ima karakteristični niz, pa se može primijeniti zadatak :U.

37
 ,,= tl "I + ... + 'r xr (O <; tc < P; i .... 1,2, .. ';' rl·
odatle slijedi da je card (Y) == pr. ,
b) prema ZIdatkU 3.1i postoji mPsi1DaJna~atitDa podpupa Z INpe )[ i . \
za svaku takvu poc:IgrupuZ INN X/Z ,je AbeIova. Kao ltOnaČQa AbeloVa bnkteriati&i
prosta INpa, ima grupa X/Z red card (X/Z) = tf (Il prost, , prirodan broj). '
3.3. ,O~ti ave aUtOInOrfiZme i ne ~adme netri.~jaJne podpupe ~' Sa.
lJputlft1O: a) Grupa S. geneDl8Da je
transpoŽic:iJama (ll) l (13). Kako au (ll), (13) i (23)
jediDi elementi INpe S. koji imaju red 2, mora za avaki automorfizam IlNpe S. vrijediti
. ' 3
1(12)./ (13) e {(12), (13), (23)}. zato postoji najvile ( 2) • 21 = 6 automorfizama pupe S••
No, In (S.) ~ Sa/Z (S.), a Z (S.) "" {(l)}. pa imamo 31 == 6 Unutralnjih automorfizama
gmpe S.. To znači Aut (S.) = In (S.). ,
b) 'ibo, Aut (S.) ,.,. In (S.),: netrivijaJDe ~e i netri.vijalae aOrmaJne
podgmpe gmpe S.se podudaraju. Kato je A. ~netriyija1u~ ~ llUPt
, S., to je i jedina karakteristična netri.vijalna podpupa te gmpe.

3.4. Dokazati da au ranije nav~ kompo,zici4W' nizo\1.,~p,e$, jedini kompozicioni

nizovi te gmpe, a zatim odrediti sTe netrivija1ne karaktel'istime ,podgnape 8f1iPe S4'

UptlUtfJO: a) Ranije amo naveli kofQpoaic:ione.Dizove

S4 ::> A4 ::> V 4 ::> H ::> {(t)l,

pri čanu je H bilo koja od podpupa {(l), (12) (U)}. {(I), (13)'(24)}. {(I)' (14) (ll)}·
Svaki drugi ItompozicioDi niz pape S4 ima dutinu 4 i Abetcm faktore bo i navedelli
llizovi:
S, "" X. ::> Xl :J X.::> X. ::>X, .. {(I)},
X'''-l/X, AheIova &l'UP8 (i ,.,. l. 2, 3, 4).
No, tada
X1 2 X. "" A" tj. ~ - A4;X, 2X; - YV tf. X. ;"Vv
• olim toga X ..... H, jer su,'~ tri, mogublclti' za H jCldhie netrlvi'alfte normalne
podgmpe INpe V• 4 • '

b) Ab~je' Y bilo koja ~ah1a btatteristična pOdgru:papape Sv onda jeY i

nOrmaIiIa podpupa te grupe, pa se ftOrma1Di mS'd Y ";2' {(f)Pwrupe S,moIe probiti
do Itompozicionog Diza te gmpe, tj. Y ;41 jedna od podgmpa A.. V.. H. Kako H Ilije Di
normalna podgrupa gmpe S,. ne mok, biti Y == H. Ostaje. dakle. Y == A, ili Y = V,.
obje ewe ~ dolaze u obzir.1er je svaka od podgrupa A., V v tj. S~ S~' karakteris-
tična poc:Igrupa gmpe S,.
Kako vidimo. netrivi;alne nOrmalDei i DCltrivijalne· karaberiati&Je·pOdpUpe 'grupe S 4 se
podudaraju. To, međutim, ne znači da je Aut (SJ = In (SJ. No, ipat je tako. ali to.tek
treba UItaDOVid. Svako I EAut (S.) POtP\1DO je odredeao elementima 1(12). 1(13) i
I (14)ES4' jer transpozicije (l2). (13)1 (l4)pneriia araPU S •• Kalo ove tranipozicije imaju
.-ed. 2 ~.mc4~bno ne Irom~. qJOnj~ i njibpve slikc/~12)'/(13) i~(l~) biti.=!- 2 i
ne snujU međusObno komutirati. ~1Jtdna od ovih slib~ (I8I)CJ neniofe bid IZ V •• Jer Je V 4
brakteristična 'podpupa. dakle l-l (V4)~ V V pa bi tato i OrigiDal bio u V .. a mle. Kako
osim top elementi I (12),f (13) i/(4)JbOraju takoder generiaati Jl'UPU S.,1aIto se vidi
= (ij). 1{1.3) ~ (ik)./{14) = (il) za neku pennutacijun = (~ ~ 3 4\,
da mora biti 1(12)
" ,,
iz S,. No, za tu permutacijun vriji:,di n {12),.-1 = (v).
II .I"
n (il) ,.-1 = (i, k), n (14) ,.-1=

38
= (i I), pa je j = j" unutrašnji automorfizamgrupe S. odreden njenim elementom n. To
znači, Aut (S.)~In (S.). Ujedno vidimo da unutrašnjih automorfizama grupe S. ima koliko
i elemenata nESu dakle 4! = 24, što se uostalom vidi i iz In (S.) ~ S./Z(S.), budući
da je Z (S.) = {(l)}.

3.5. Neka je G konačna grupa, a H podgrupa grupe G. Dokazati:

a) Ako za neko xEG vrijedi x(G:H)EH, tada xEH ili brojevi ord(x) i (G: H)
nisu relativno prosti;
b) Ako je H subnorma1na podgrupa grupe G, a (H: ll) i (G : H) su relativno prosti,
tada je H jedina podgrupa grupe G reda (H: e); ,
e) Ako je H Silovljeva p-podgrupa grupe G, tada je H normalna podgrupa grupe G,
Jako i samo ako je H subnormalna podgrupa grupe G.

Uputstvo: a) Svako xE G ima konačan red r = ord (x), pa postoji prirodan broj r za koji
je x'EH. Označimo sa s najmanji tak!lV broj. Tada vrijedi xtEH ~ s I t. Specijalno, ako
za dato xE G vrijedi x(G: H)E H, tada s I (G : H). Slično s lord (x), pa ako x tiH, tj.
ako s > l, brojevi ord (x) i (G: H) nisu relativno prosti.
b) Ako je H član normalnog niza
G = Ho:2Hl:!. .• . :!.Hm = H:!.Hm+1:!. ••. dH,. = {e},
tada za svako xE G vrijedi
(x Hl)(G:H,) = II Hto tj. x(G:H')EHto
jer je (G : Hl) red grupe G/Hl . Slično

(x(G:H,»(H.:H·)EH., tj. x(G:H·»EH. itd.

Konačno se dobija x(G: H)E H (xE G).
Ako je K bilo koja podgrupa grupe G reda (K : e) = CH : ll), tada za svako xE K vrijedi
X(H:.) = e, dakle ord(.x) I (H: e),
pa ako su brojevi (G : H) i (H: e) relativno prosti, onda su pogotovo relativno prosti i
brojevi ord (x) i (G : H). No, tada na osnovu a) vrijedi xE.: H, dakle K = H.
e) Za Silovljevu p-podgrupu H grupe G brojevi (G : H) i CH : e) su relativno prosti.
Ukoliko je H subnormalrta podgrupa grupe G, onda prema b) H je jedina podgrupa reda
(H: e), dakle normalna podgrupa grupe G. Obrnuto, ako je H normalna podgrupa grupe
G, onda je H član normalnog niza G:!.H:!.{e}, dakle subnormalna podgrupa grupe G.

3.6. Neka je G grupa, a H i K podgrupe grupe G. Označiml) sa [H, K] podgrupu srupe G

generisanu svim komutatorima oblika X-l y-l xy (xEH,yEK). Dokazati:
a) Ako su H i K invarijantne (karakteristične, odnosno potpuno invarijantne) plXl~
grupe grupe G, tada je to i [H, K];
b) Ako je K~NG (H), tada [H, K](H i obrnuto;
e) Ako je N normalna podgrupa i od H i od K, a H/N sadržano u centru Z (K/N)
grupe K/N, tada [H,K]eN, dok je K sadržano u normalizatoru NG(H) grupe H uG.
Uputstvo: a) Ako su H i K invarijantne (karakteristične, odnosno potpuno invarijantne)
podgrupe grupe G, tada za svaki unutrašnji automolt'fizam (svaki automorfizam, odnosno
svaki endomorfizam) j grupe G i svaki komutator x' l y-l xy (xEH,y E K) vrijedi
j(JC-ly-l cy) = :t(C»-l(J(y»-lj(JC)j(y) (J(x) E H,j(y) E K)
pa je zato i j (z) E [Il, K] (z E [H, K]), tj. [H, K] j.e normalna (karakteristična, odnosno
potpuno invarijantna) podgrupa grupe G.
b) Ako je K sadržano u normalizatoru N G (H)'U'upe H u G, tada za x EH, y E K
vrijedi X-l y-l xy E H, jer je X-l E H i y-l xy E H, pa ')tuda vrijedi {H, K] ~ H. Obrnuto,
ako vrijedi [H, K] ~ H, tada za svako x E H i svako ;:.1 E K vrijedi X-l y-l xy E H, dakle
y-l xy E xH = H, što znači da je K E NG (H), tj. da je H normalna podgrupa grupe K
ukoliko H ~ K.

39
 e) Akoje HINsadrtanou ceDttuZ (KIN}grupeKIN, tada za svako x E Hi svako
yEK vrijedi (.xN)-I(YN)-I(xN)(y.N)?:i= eN, tj,x-Iy-Ixy EN; dakle [H,K]~N,
pa je, zbog Nf;. H, naoanovu b), Ke.: NG(H).
3.1. Neka je G grupa, a Nl :2 N. :2 ... :2 N r lanac podgrupa grupe G, za koje vrijedi
[N" GJ ~ NHI (i = 1,2, .. . ,r - 1).. Dokazati: '.'
a) Podgrupe N, (i = 1,2, ...•~ r - 1) glupe G su normalne;
• " 1

b) Ako stavimo KI (G) = G, KHI (G) =; [K, (G), GJ (i =1.2, ...).tada je

KI (G), K. (G), ••• opadajući lanac potP~o invarijantnil} podgrupa grupe G;
• I
e) Ako stavimo ZG (G) = {e}, ZI (G) = Z (G) i Z'+l (G)/Z, (G) = Z (GIZ, (G»
(i = 1, 2, ...), tada je Zg (G) = {e}, ZI (G), ZI (G), ..• rastući lanac normalnih podgrupa
gJ'Upe G.
UputstfJo: a) Iz [N" GJ ~ NHI ~ N, (i = 1,2, ... , r -J) slijedi da je svaka podgrupa
N, (i = 1,2, ... , r - 1) normalna podgrupa grllpe G (v. zadatak 3.6.).
b) Ki (G) = G je sigurno potpuno invarijantna podgrupa grupe G. PretpOstavimo
da je K, (G) potpuno invarijantl1ilpodgr\,lpa grupe G. Tada je KHI (G) = [K, (G),Gl
takoder potpuno invarijantna podgrupa grupe G na osnovu prethodnog zadatka.
e) ZG (G) i ZI (G) su sigurno normalne podgrupe grupe G. Pretpostavimo da je
Z, (G) normalna podgrupa grupe G. Kako je Z(GIZ, (G» normalna podgrupa grupe
GIZ, (G), na osnovu druge teoreme izomorfije postoji jedinstvena normalna podgrupa
ZHI (G) grupe G za koju vrijedi ZHl (G)IZ, (G) = Z (G/Z, (G».
Primjedba: Niz NI:2 NI:2 • . . :2 N r iz prethodnog zadatka zove se centrmni lanac grupe
'G ukoliko je i N r normalna podgrupa grupe G. Za grupu G kafe se da je nilpotentna, ako
posjeduje.bar jedan centralni lanac kome je prvi član G, a posljednji {e}.
za uzlazni lanac Z.(G), ZI (G), Z. (G), .•• vri;edi[ZHI (0), Gl ~ Z, (G) (i=O, 1,2, ...),
pa se zato ovaj lanac zove uzlazni centralni niz grupe (G). za
silazni lanac K1(G),K.(G), .•.
vrijedi, prema samoj definiciji, [K, (G), GJ = KHI (G) (i = 1,2, ... ), pa se zato ovaj
lanac zove centralni silazni niz grupe G.
3.B. Dokazati da su za svaku grupu G ekvivalentni sljedeći uslovi:
a) Grupa G je nilpotentna;
b) za dovoljno veliko s Vrijedi K.(G) = (el;
e) za dovoljno veliko t vrijedi Z,(G) = G•.
Ako je grupa G nilpotentna, tada zanajmanjibroj s iz b) ina;manji broj t iz e) vrijedi s - l =-
= t. Taj broj označava se 88. e i zove.e kl4Ia nilpotentnosti grupe G.
UpuistfJo: a) » b): Neka je G = Nl:2 N. :2 ••• :2 N r = {e} centralni lanac grupe G.
Tada KI (G) = Nu K. (G) = [K1 (G), Gl = [Nu Gl ~ NI' Pretpostavimo da vrijedi
K, (G) ~ Nf .• Tada ~+l (G) = (K, (G), Gl ~. [N" Gl ~ NHI' Pre~ tome, Kr (G) =
= {e}, a otuda i. K. (G) = {e} (s ;> r). . .
b) »c): Ako vrijedi b), tada je sigurno K. (G) <;;;: Z. (G). Pretpostavimo da
vrijedi K._, (G) ~ Z, (G). Tada je G/Z, (G) ~ (GIKa-' (G»/(Z, «(J)/K.-1 {G). zbog
[Ka-'-I (G), Gl = K._, (G), grupa J(a-H (G)JK".., (G) sadržana je u centru grupe
G/K._, (G), pa je njena homomorfna sUb u grupi G/Z, (G) sadržana u centru grupe
G/Z, (G), (K._'_t (G) . Zf (G»IZ, (G) ~ ZHI (G)IZ, (G), dakle Ka-'-l (G) ~ Ka-'-t (G) .
. Z, (G) ~ Zi4-1 (G). No tada, za i == s - 2, dobijamo Z._l (G) = G, dakle Z, (G) -
= Get;> s-l). .
, e)>> ll): Akoje Z, (G) = G,Uidaje G=Z,(G):2 Z,-t(G):;;;) ••• :2 Z.1.G) = {.}
centra1nUanac grupe G.Osim toga, na OIDOVU a)>> b)J vrijedi X. (G) = {e} za s;> t + 1,
tj. za s-l;> t. .

3.9•. Dokazati:
a) Svaka nilpotentna grupa G jetjeiiva;
b) 'Svaka konačna grupa G reda cC; :,) =p"'(p prost, m prirodan broj) je nilpa-
teDtna, pil i rjeiiva;
." . e) Ako je konačna grupa G nil~entna, tada su joj sve Si10vljeve podgrupe normalne.
Vrijedi i obrnuto. .

40
 UputsttJo: .a) Ako je G == Nl d N. d ... ::2 N r ... {,} centralni lanac grupe G. tada
a' == [Nu G] k N.. Pretpostavimo da je G<t) k NHll'adaG('+I) == [G(t). G(f)] ~
k [N,; GJ k N H •• prema tome G<r-l) k N r == {,} i grupa G je rjeli'va.
b) Grupa G reda pm ima centar ZI (G) reda p.'. 1 < ml < m (v. Algebra. I dio •
. . . . I. 1.8.). Ako je ZI (G) i: G. grUpa G je nilpoteDtna na.osnoVu prethodnog zadatka.
Inače je 1 < "" < m i grupa G/ZI (G) reda p.-.' ima centar Z. (G)/Zl (G) reda pm•• 1 <
<m.<~I' To znači ZI (G) C Z. (G) i grupa G/Z. (G) ~ (G/ZJ. (G)/(Z. (G)/ZI(G»
ima red p.-.''''m> itd. Postupak se nastavlja dok se ne dođe do člana Z, (G) uzlaznog
centralnog niza grupe G za koji grupa G/Z, (G) ima red , ..-.,_ ... -m, == l. tj. do člana
Z.(G)== G. prema tome. grupa G je nilpotentna na osnovu prethodnog zadatka.
e) Neka ;e konačna grupa G nilpotentna i neka je G == Nl ::2 ••• ::2 N r == {,}
centralni lanac grupe G. Dokazaćemo da za svaku podgrupu H C G grupe G vrijedi
No (H) ::> H. Naime. postoji najveći prirodan broj i za koji N, $; H. jer NI == G $; H.
dok je Hr == {,} k H. Tada NHI ~ H. pa iz [N" Hl ~ [N" GJ ~ NHI k H s1ij~i
N,CNO(H) na osnovu zadatka 3.6.

Ukoliko Hl == No (H)CG. onda slično zaključujemo da je HICH. == NO (Hl)

itd. dok ne dođemo do lanca
HC Hl C H. C ••• e H. == G (H'+l == No (H,). i == 1.2•...• $-1)
iz kojeg dobijamo normalni niz
G == H, ::> H'-l :J ... :J Hl :J H ::2 {,}
grupe G. Odatle se vidi da je svaka podgrupa H grupe G subnormalna podgrupa grupe G.
Ako je specijalno H Silovljeva p.podgrupa grupe G. tada je ~ normalna na osnoV1i a) i
zadatka 3.S•.
Dokažimo da vrijedi i. obrat upravo dokazane tvrdnje. Naime. ako je svaka Silovljeva
p.podgrupa konačne grupe G reda (G:.) ==P't' •.• p:" normalna. tada je grupa G
izomorfna sa direktnim proizvodom G == Pl xP. x ••• xP.. svojih Silovljevih podgrupa
(v. zadatak 4.6.). No. prema b). svaka od p,-grupa P, (i == 1.2•...• n) je ni1potent-
na. a prema narednom zadatku direktni proizvod G == Gl X G. x .•• x G.. nilpotentnih
grupa je opet nilpotentna grupa.

3.10. Dokazati da je direktni proizvod G == Gl X G. x •.• x G.. nilpotentnih grupa

Gu •••• G .. opet nilpotentna grupa.
UputlttJo: za svako i == 1.2••••• n postoji prirodan broj $, tak8v da je
K,,(G,)=={,,} (i=l.2, •••• n).
~. za $ == max $, vrijedi
K, (G) = K, (Gl) x . " xK, (G.) ... {('l •...• , ..)}.

3.11. Neka je H podgrupa grupe G.Dokazati:

a) Ako je grupa Gni1potentna. tada je to i grupa H;
. b) Ako je grupa G rii1potentna. a podgrupa H grupe G normalna. tada su ni1po-
tentne obje grupe H i G/H. .
e) Vrijedi li obrat tvrdnje u b)?
UputsttJo: a) Ako je K, (G) == {,J. tada K, (H) k K, (G) povlači K. (H) == {,}.
b) Ako je grupa G ni1potentna. a podgrupa H normalna. tada je grupa G/H kao
homomorfna slika ni1potentne grupe G i sama ni1potentna. Stvarno. ako:je f : G ~ ii
epimorfizam ('Ii slučaju li= G/H prirodni epimorfizam). tada iz K,(G) == {.} slijedi
K,(či) ==f(K.(G)== {f(,)}. .
e) Obrat tvrdnje iz b) ne vrijedi. Primjer: Neka je G == S•• Tada je G grupa reda
2' 3 i ima samo jednu Silovljevu 3-podgrupu H reda 3 i tri Silovljeve 2-podgrupe Hu
H. i Ha. Podgrupa H je normalna. ali nijedna od podgrupa Hl. H •• H. nije normalna. pa
Zato grupa G nije ni1potentna. Medutim podgrupa H reda 3 i fak:torska grupa G/ H reda

41
2 lU ~,'" 't~~: ~ Wimj~ ~, " ujedno ,da, rjeIiv. pupa (a ~sa>
ne mora -QIQ..........-..... ~.aa JC ~o ,Z, (a) Q;

- {e} (t >1). te ,se i bezpoZi~ Da-,7AICIatI& 3.9. vidi daje grupa O ==

«}. s.
~ otuda i Z~(G) ..
ncuilpoieama.

3.U.llokaad: a) GruPa, O., j~~.aIro i ~~ ako joj--le Iv-. D1Ibimalaa pocl-

arupanOrmaiaa; "', " - '.:' " "
b) KOJW!na ~ O je, ni. . . . . -.to i ..mo ~ IVIb MJMiaima homomortita
SUb G grupe Obba c:cmat Z'(o; ::> fl}. ,f '
, e- , 1
UputmJil: a) prema rjeleDju ZIIdIdb 38. apcxtpupu II CO nilpotentoe grupe G \trijedi'
H e No (H). pa ukoliko je ~ H Dlabhn.'na mora biti No (H) "" G, flo znači
daje podarupa H nonnaloa.. ," , , .
Obrnuto." je Ivaka O18b~H grupeG'~ tada je Ivah SiiovIjcVa
,~~ p grupe G l1OtID8Iaa) pa je Da ClIDO\'11 aUtlta, 3.9. konačna grupa G nilpo-
ten1Da. U protivnom Na (P) saddanoje U nekoj mabhn.lnofpodpupi H.No, podgrupa
H je po pretpostavci normalna, a tp je neJllOflUĆe. kako se vidi iz narednog zadatka.
b) Ato je arupaG tonai!aIaij'~ tada je 10 i l " , ajena 1lC!jedhti&a homo-
mOrfDa s1ib G. zato Z (G) > {I}. jer iDa& bi bilo Z,(G) = {I} Ct > 1) 'i pupa G nebi
bila Dilpotentaa (v. -.1. 3.8.) ~, acblwka Iiej~ homomorfba llita G
konačne grupe G ima centar Z (o) :::> {I}. Tada specijalno ZI (o) :::> {e}" pa je Z~ (o) =
=G ili liejedinična homomorfna slib GIZI (G) grupe G ima centar Z. (G)lZi tG) koji se ne
e
...toji samo od jediniČDOg ~~ vrijedi ZI (G) ~ (o). itd. KaIrO je pupa G
kona6la. postoji prirodan broj t takav da je Zr CG) = G i 'pupa G je DŠlPOten1Da prema
zadatku 3.8. " . .

3.13. Neka je P Silovljevs podgrupa konačne, grupe G. Ako podgrupa H grupe 6 ''IIdrfi
No(P); tada le H podudara la m,;im ~ NoCH).
Uputstvo: Neka %ENa(Hj. tj. Hx- I '= H. -rađla
% 1 =- pi~oekuSilOvl~p;.pod­
%7>r
gt'UPU p' grupe H. zato
poIlOji :y E H. tako da je' y P'y-l '==' P. 'tj. (}I%) P(PJI= P.
dakle y%e Na (P) ~ H. No, tada %~ y-1H - H; dakle NiJ(H)~ .H.
o • •

3.14. Rjeliva pupa G ~jeduje ibvarijantni niz čiji su faktori Abelove grupe. za grupu
G kale se da je.~ ako l'O!ieduje ~varijantr1i niz sa c:ikli&im faktorima. I>obzati:
a) SVIb SUPerrjeIiYa grupia je konamo ~;
b) SVIb podgrupa i lVIIra faktorab arupa SUPerrjCtiVe grupe je superrjeliva;
c) Svab.uperr;eIiva ~ ~ava uslov ~ za poIarupe. '
Uput#tJOJ a)Neb ,e G = O. JGI :::>'G•••• :> Gr - {e} invarijmtr1i ~ ~ G. a
G'_IIG, == [411 G,] Ci - 1.2••.•, r). Tada G ... [au •• ". arl. Stvarno, svaki element JnIPC
Gr- l je ueka potenciJa elementa ;"'-E G'~I' Dalje. za IVski element %,E Gr_I> e~
%Gr_1 grupe Gr-alGr-I. j~ ~ ~ ~ta JIM Gr-l' %0,.,.1 ....,-;1 qr-u tJ·
%E~ Gr-l' odatle se vidi da ie grupa Gr-I PnetlWl& eIememima "'-1>
Gr. S1ičDim rezo-
nOVanJem (primjenom indukcije Q odaosu,,,, il zaključujemo da je ll'UP& Gr _ C P:neriI8Da
elementima ar_CH ••••• ar-u a,. (1 <: i <: f')."(.& i "'" r dobijamo G ... G. == [aa. a., ••.• Grl;
b) Neka je G = G. ~ GL '2
G_ d •.. ~ G,- {e} invariJ&DtII1 1li% ~ G sa
diJi&im faktorima. Ako je li ... GIN f8ltonka grUPa Jl'UPC G,.
f : G-. G prirodni
epimorfizam. tad. za G, == f (Gc) (i; =- O, 1••••• r) dobijaDlo, ~ niz {j = čit ~ Gl ~
~G. ~ ... ~ Gr = {I} grupe G koji imacikJi&e faboie, jCje~fta OIDOvudrqeteoreme
izomorfije. ' ,
(i,-lfčic~ Gc~i tOr (1· ... 1<.-"2,.. ••• 1').
sumo' za Hc -= H () G"Ci ~.;pm'tt!oreII1e
li&imfaktorima. jer Je, 'na
.~-r),~ 'in~~ niz ~'ll" cik-
c,lZOmOrfije. H () O, DOrmaIDa pociIiupa
grupe H ... H () O (i == l, 2••..• f'). a Olim top .

HC_ll H, ... (H h 4-J J(H f\Qc) se: «H ('aG~ • G~ I Gb,

dot' Je, PosljednJa ltUP& bo podai'\1pa ~ grupe G'_l/G, cikli&. (i -I, 2•••• ~ r).
 e) Svaka podgrupa H superrješive grupe je superrješiva na osnovu b), pa otuda
i konačno
generisana na osnovu. a). S druge strane, grupa G ispunjava uslov maksimuma
za podgrupe, ako i samo ako joj je svaka podgrupa H konačno generisana.

3.15. Neka je G konačna grupa. Dokazati:

a) Ako su, za svaki prosti faktor p reda (G:,) grupe G, osim eventualno jednoga,
Silovljeve p-podgrupe grupe G normalne, tada je grupa G rješiva; .
b) Ako je (G :,) = p'" q", pri čemu su ti i q različiti prosti brojevi, a m i n prirodni
brojevi, tada je grupa G rješiva ukoliko je
p > q" ili q > pm ili m +n " 3.
Uputstvo: a) Neka je (G :,) = pr' ... p':'r, pri čemu su p" . • . ,Pr različiti prosti bro-
jevi, a m" • .• , mr prirodni brojevi. Grupa G je sigurno rješiva za T = 1 (v. zadatak
3.9.). Pretpostavimo da je T > 1 i da je tvrdnja koju dokazujemo tačna za T -1. Neka su

Silovljeve PI-podgrupe PI (i = 1,2, ••. , T-l)

,
grupe' G normalne. Tada je H = n
r-l

r=1
PI
normalna podgrupa grupe G. Silovljeve podgrupe grupe H su upravo PU' •• , P r - 1
i sve su normalne. Zato je, zbog (H : e) = pr' .•. P~!11, grupa G rješiva. Osim toga
grupa G/H ~ Pr je također rjdiva, pa je rješiva i grupa G.
b) Grupa G u ovom slučaju ispunjava uslove tačke a) (v. Algebra, I dio, zadatak I,
1.10 i 1.11.), pa je otuda rješiva.
Primijetimo da je zapravo rješiva svaka grupa G reda (G :,) = pm q", ali je taj važni rezultat,
poznat kao Bernsajdova teorema (Burnside), do sada dokazan samo uz pomoć teorije repre-
zentacije konačnih grupa.

3.16. Koristeći činjenicu da je grupa G reda 2m 3" rješiva, dokazati:. Ako svaka maksimalna
podgrupa H konačne grupe G ima indeks. (G : H) = P ili pl za neki prost broj p (koji za-
visi od H), tada je grupa G rješiva.
Uputstvo: Koristićelno indukciju po redu grupe G. Neka je p najveći prosti faktor reda
grupe G, a P Silovljeva p-podgrupa. U slučaju P=G, grupa G je sigurno rjeIiva. Pret-
postavimo da PCG. Ako je No (P) = G. tada je P normalna podgrupa grupe G, grupa
G = GfP ima manji red nego grupa G i svaka maksimalna podgrupa H grupe ii ima in-
deks (6 : H) = qili ql za neki prosti broj q, jer ii = HfP za neku maksimalnu podgrupu
H d p grupe G. Zato je, po pretpostavci indukcije, grupa GfP rješiva, pa kako je i grupa
P sigurno rješiva, mora biti rješiva i grupa G.
Ostaje. slučaj No (P)CG. Neka je H maksimalna podgrupa grupe G koja sadrži No (P).
Tada Je No (P) = NH (P), dakle, prema prvoj teoremi Silova, (G : No CP» = 1 + k' p,
CH : No CP» = 1 +k"p, dakle
(G: H) = (G : No (P» : CH: No (P» = l + kp.
No, (G : H) = q ili ql za neki prosti faktor q reda grupe G, dakle q = 1 + kp < P ili
qS = 1 + kp. Prva mogućnost otpada, pa ostaje
kp = Cq - 1) (q + l), tj. zbog q < p, p = q + l.
Ovo je moguće samo ako je p = 3, q = 2. To znači da je p = 3 najveći prosti faktor
reda
grupe G, tj. da je (G : e) = 2'" 3", pri čemu su m i n prirodni brojevi. No, tada je grupa
G rješi~.
Primijetimo da u slučaju kad se umjesto ,,(G :H) = p ili pl" pretpostavi ,,(G: H) = p"
pozivanje na rjdivost grupe reda 2m 3" nije neophodno. U tom slučaju grupa G je ne
samo rješiva, nego i nilpotentna (v. zadatak 3.19.).

3.17. Dokazati: a) Ako je grupa G generis ana elementima a" al, ... , ar tada je grupa
K .. (o) / K ..+! (o) generisana elementima oblika
[b" bl, ••. , b.J. K.+ 1 (O),
pri čemu je {bu ••• , b.} ~ {au al" .• , ar}, a komutator [b" bl" •. , b.J je definisan rekur-
zivno

43
 [bIl ""! bu [bub.] = bil b;l bl bs,
(bl> bu ' , " b.~= [,rb!> bs• ' • ,. bIO_l]. b.l (n > 'l).
b) Ako je grupa G nilpotentna i konačno generisana, tada je ona i superrjeAiva.
Uputstoo: a) za n = 1, tvrdnja je tačna, jer je grupa Kl (o) :';;' G generisana elementima
al> as, ..., a" pa je grupa Kl (O)J K. (G) generisana elementima al K. (G), as K. (G),
... ,arK.(G). tj. elementima Qblika [bl]K.(G), pri čemu je {bl} k {auas, ... ,ar}.
Pretpostavimo da je n > 1 i da je tvrd..ja tačna za n - l. Uzmimo proizvoljan element iz
grupe K ..(G). Zbog K. (G) = [K._ I (G), G] taj element je proizvod elemenata oblika ••
[x, g]', pri čemu je x iz KIO--l (G), I iz G, a e = ± l. Po pretpostavci indukc;ije
al ~,
X = Ul ••• U, Vo,

pri čemu je v. E K,. (G), dok su elementi Ul oblika [b" bl> .•• j b.. _l ].
Zato 'je
[x,gJ = [ut, .• , u!'vo>l].
No. za elemente x,y, z iz G vrijedi:
(xy, z] = y-l X:-l.rl xy'" == y-l (x, z]y [y, zl = [x, z][x, z,y) [y, ...],
[x,yz] = X-l Z-l y-l xy... = Ix, z] .\1'-1 [x,y] z = [x,.\I'] [x,y] [x,y, z].
Na osnovu toga dobija se

[x,g] = [ut',,] '" [U:', g] V, (v, E K.H.(G».

Kad se uzme u obzir da je 1

onda se dobija
Bi")
(x,g] = [Ul' Cl, ... [,u,',
"Cl'' )tl' (V , E K .H '(G».
No,

pa prema tome
[x. I) = [uu cr]--'; ••• [U,. el]'''~ fl (fl EK.H (G».
To upravo znači da je grupa KN (G) I KNH'(G) generisana elementima oblika [bu •.• , b.l·
o K.+ l (G), {bl, ••• , b.} k {al' ••• , Gr}.

b) Ako je grupa Gnilpotentna. tada prema zadatku 3.8 postoji prirodan broj e za koji
vrijedi
G = Kl (G) :::> KI (G) :::) ••• :::) KC+l (G) = {e}.

Ukoliko je grupa G konačno generisana. onda je prema a) konačao aeneriaana l svaka od

grupa K. (G) I K.+! (G) (n = 1,2•.. .,e). Kao konačno aeneriaana Abelova grupa,
grupa K. (G) I K"+l (G) je direktni proizvod cikličkih grupa H. l I K. H (G), •.• ,
H .... I K. H (G). Pri tome 8UpodJl'UPfl H.IIK.H (G) grupe K. (G) I Kn+! (G) normalne
podgrupe grupe GIK"+ l (6), jer je K. (G)IK.+ I (G) sadrtano u centru grupe GIK.H (G).
No, tada su podgrupe H., grupe K.eG) normalne podgrupe grupe G. Prema tome
imamo niz .
. '

G = Kl(G) = Hu .• . Hl .., ~Hu ... Hl., ~ ... ~ Hl•• :2 K.CG) ~

~ ... ~ K. (G) = H.l ••• H ... c :2 H ••. ; . H .... ~ ... ~ H.",. ~ K. H (G) = {e}

normalnih podgrupa grupe G koji jIna cikličke faktore, jer je grupa H",IK. H (G) (i = 1,
2, •.• , m.j n = 1,2, ••. , e) ciklička, dok je

44
 H .., •.• H .. ...,jH... Hl' •• H ..", .. ~

~(H", .•• H"",.tK"H (G»I (H... 'H'" H .....,.fK,,+l (G))~

~ (H",IK"H (G) .•. H" ...~/K"H (G»/(H". 'HIK"H (G) •.• H ......IK"H (G) ~
~ H",IK"H (K). (i = 1,2, ••. , mn; n = 1,2, ••. , e).
To znači da je grupa G superrješiva.
3.18. Neka je () superrješiva grupa, a G = Ho :J Hl :J ... :J H. = {e} proizvoljan
lanac podgrupa grupe G. Dokazati da se izmedu svaka dva susjedna člana H,_u H, mogu
umetnuti podgrupe H'_l = H,. :J Hh :J ... :J Hit/,) = H, (i = 1,2, ..• , $) tako da je
(H,. 1-1 : H'/) prost broj ili postoji a E H,. 1-1 za koji je H'.I_l Idisjunktna unija klasa
a'HH(Z E Z).
Uputstvo: Dovoljno je tvrdnju dokazati za i = 1, jer'iz toga slijedi tvrdnja za i > 1 kad
se uzme u obzir da je podgrupa H'_l grupe G takoder superrješiva.
Neka je G = Go :J Gl :J ... :J Gr = {e} invarijantni niz grupe G sa cikličkim faktorima.
Ako je Gl_lIGI ciklička grupa konačnog reda PIP • ... Pic, pri čemu su PU PI' ... , Pic prosti
brojevi medu kojima može biti i jednakih, tada postoji tačno po jedna ciklička podgrupa
grupe Gl-lIGI reda Pu PIP., ... , PIP • .•. PIc-1 respektivno, pa su zato sve ove podgrupe
karakteristične, a otuda njima odgovarajuć<: podgrupe grupe G koje leže izmedu G1- l i
GJ su normalne podgrupe grupe G. Kad posljednje podgrupe grupe G umetnemo izmedu
članova GI_l :J Gl i slično uradimo za svaki par susjednih članova za koji je pripadni faktor
konačna grupa, dobićemo invarijantni niz grupe G kome su faktori cikličke grupe prostog
ili beskonačnog reda. Zato bez ograničenja možemo pretpostaviti da je niz G = Go:J
:J Gl :J ... :J Gr = {e} već takav invarijantni niz grupe G.
Sigurno Hl d Gr> ali HI ~ Go, pa postoji i (1 .;; i .;; r) za koje Hl :::? G" ali H, ~ G'_l'
Ako je red grupe G I _ 1 /G, prost broj, o~da iz Gi_1 :J HI n G,_, d G, slijedi HlnG'_l =
= G,. No, G'_I je disjunktna unija klasa alGi (j = 0,1, .. . ,p-l), pri čemu je aG,
generatorni element, a prost broj P red grupe GI_,/G I • Zato je podgrupa Ht = H 1G'_1
grupe G unija disjunktnih klasa alH, (j = 0, 1, ... , P -1), tj. Ht :J H, i (Ht : Hl) = p.
Ako je, medutim, red grupe G,_,/G, beskonačan, tada je opet G,_, :J H, n G,_, :::? G"
pa kako je svaka podgrupa grupe G,_,/G, karakteristična, karakteristična je i podgrupa
(Hl n GI_,)/G1, te je podgrupa H, n G,_, grupe G normalna. Ako je aG, generatorni
element cikličke grupe G,_,/G" tada je Gi_, disjunktna unija klasa aZG, (z E Z), pa je
podgrupa Ht = H 1G'_1 disjunktna unija klasa aZHl (z E Z), ukoliko Hl n G'_l = G,.
Ukoliko, pak, Hl n Gi_l :J Gb podgrupa (Hl () GI_t)!G, grupe G'_t/G, ima konačan
indeks, pa je i indeks podgrupe Hl n GI - 1 u G'-l kon'1čan. Prema tome možemo izmedu
članova G'_1 :J Gl invarijantnog niza G = Go :J Gl :J ... :J Gr = {e} umetnuti najprije
član Hl n G'-l> a zatim između članova G i - 1 :J H t n G'-l konačno mnogo članova
tako da dobijemo invarijantni niz grupe G u kome svaki član iza Gi-l> a ispred Hl n G'-t>
uključujući i ovaj posljednji, ima u odnosu na svog prethodnika indeks jednak nekom
prostom broju. Zato kao malo prije zaključujemo da postoji podgrupa Ht grupe G za
koju vrijedi Hr :J H t i (Ht : H t ) je prost broj.
Sad se postupak ponavlja za IR umjesto za Hl itd. Postupak se mora završiti u konačno
koraka, jer za cikličku grupu Gl-I/G, lanac G, e Ht e Hr* e Ht** e .. , <;;; G,_,
podgrupa grupe G je konačan, zato što su indeksi (G'_I : Ht), . .. konačni i osim toga
opadaju sa brojem zvjezdica.
3.19. Dokazati da je konačna grupa G superrješiva ako i samo ako svaka njena maksimalna
podgrupa ima prost indeks.
Uputstvo: Ako je G konačna superrješiva grupa, tada se za svaku maksimalnu podgrupu
Hl grupe G iz niza G = Ho :J Hl :J e umetanjem novih članova može dobiti niz pod-
grupa G = Ko :J K t :J ... :J Kg =-{e} u kome je (Ki -, : K j ) prost broj (i = 1,2, ... , t)
(v. prethodni zadatak). No, kako je H t maksimalna podgrupa grupe G, iz G :J Kl d Hl
slijedi H t = K t i podgrupa H t ima prost indeks (G: Ht).
Obrnuto, neka svaka maksimalna podgrupa H konačne grupe G ima prost indeks (G : H).
Tada je grupa G rješiva prema zadatku 3.16.
Pretpostavimo sada da grupa G nije superrješiva i da među grupama koje ispunjavaju
uslove zadatka, a nisu superrješive ima najmanji red. Neka je N minimalna normalna pod-

45
srupa grupe G. Kako je grupGr}eliva, Nie elementarna Abelova grupa reda p' za neki
prosti faktor p reda grupe G i neki prirodan broj r (v. ~_l,.l. i 3.2.). Kako srupa GIN
ispunjava utlovezadatb, ona je SiJUmO superr;eliva, jer.i1ll1l manjim nego grupa G.
zato su faktori glavnog niza grupe G koji sadđi član N,izuzev faktora N/{,} cilđičkegrupe
PnJItOS reda, jer uoai do naiZoalorfiju podudaraju sa oqovUajućim faktOrima pvnog
aizagrupe GIN. Odade Zlldjučujento da je r > l (ju bi iD.JČC i faktor N.I {.} ~ N bio cilđič-
ka srupa prostog reda, pa bi grupa G bila supen'jeliva), a osim toga da je NjeđiDa minimalna
nOnnaJna podgrupa grupe G, dakle N je saddano u,svakoj nonnalnoj,pocI&Iyi pupe G
koja je ~ita od {,l. Stvarno, svata normalna podarupa grupe G različita od t,} sadrii l
neku minimalna normalnu podsrupu Nl grupe G. K.kojeNNt IlOfQWnapo4pupagr&pe •
G. u slučaju N toNI vrijedilo bi HNI':J N:J {,J. Zbog NNi/N; '" NI/(N fl Nl) ..... Ntl
I {,}~ NI> prethodni niz bio bi zavrlDi, 4io nekoa glavnog niza grupe G kome dva pCIIJljcdDja
r.ktora aebi bila cilđiBtegrupe P$lt08reda, ato je nemopće. znaa N = NI'
Neka je HIN minimalna invarijantDa podgrupa grupe GIN. Tada je H normalna podgrupa
grupe G, a IfIN Jlavni.faklor ~ 9:. dakle cikli~ ~P!l prostog reda.
Slučaj l): (H: N) = p~U ov_,sl~.srupa HjeAbdoVa: ~ Ilje ~ redapr+t,
pa Z (H) ':J{.} (v. Algebra, I dio.~teOl'fIJIUl t, 1.8..). No. Z (H) Je karakteristična podjiupa
grupe H,đakle ~ pođstupa'gupe G,pa NkZ (H), odakle: slijedi, HIN=Z(J1{Nf=
= Z (H)IN, tj; H == Z (H) . .~ ;. >' J ~ H, ne 8adđ,i ~t:memitll reda,...
Stvarno,
ako a e H ima ~ pt, tada pdd~ X jrUpe H generisana p-tim poteDCijama elemenata
iz Hptedstavljalwaktetisti~ ~,grupe H, .dakle normalnu ~ grupe G,
pa zbog ,"'" a Pe x vrijedi'N'C k, N'o. t61e.nemop&, jer,Xi!ni red p;' N.uDe~ af/::N.
pa aN generileđkli&u grupu HIN reda "ij; za mako x E H vrijedi #N alW, dakle =
~ = a';I za neki neneptivan cio brbjk < P i n$o YE lY': No, tada xP = (aP)*yP == (a"'.
dakle X je cikličblf\lPa reda ~ ~ana ~lementoill aPo '
Prema tome H je elementarna Abe,lova pupa reda p'+I.
Kao takva srupa H mofe se ,shvatiti bo vektorski prostor nad poljem ZJI' ako za,vek-
tonko sabiranje uzmemo JllDO!enjo u H, a • moo!en;eSkalarima pot~ ~enata
iz H ekaponentima iz z.. ;, '
preko unutralbjih automorfizama grupa G djeluje naHo Ako je L centralizator grupe H"
Gj t1Iđa le gnapaGIL mole slwatiti bo ,nekasrupa automorfizama (iDvcrtibilnih linearnih
transformacija) prostora H, defioiiUa Jjneami Đperator aL E GIL prosfOf& H ovako:
(aL) (x)=a~lxa (~ E 8)..
Neka je
K = {a. E-U :@-E N) (V xE H)a- 1 _ ... x"Jo
TIIda je K lIOl'IDalDa podpU.,. grupeGi vrijedi H k L Q K e
<1•. jer bi ""~,, K ... G,
za SVUO " E H, ~" '. cilđičb PQđsrupa. grupe G· p:DCljaana elementom" bila nOrmaIaa
podpupapupe G reda P i zato ne bi mogla saddaqCi N. osim top grupa K/L aaddaaa
je "centru Z (OIL) grupe ,GIL i ... Rd relativno PrelU 1& #. jer po clefiniciji grupe K.uto-
morf'JZIDi tIL E KIL prcttora n ..." oblik fil., itiH (1<: .. "" .. (a) <: p).
Ndt. je M/K minimalna no1'lD8bulpođarupa grupeGIK.~je·Jl'Ui)aGrg, zbQ, 1(..:)
:J{,}, superrjeJiva. MIK je cilđi&a &J:UP8prostos teda. A1tqje (M': K)==P. tada je i (MIL:
:KIL) == p, pa tako je K.IL norinafna podariapa' čijfjeteđ relativno prost sa p. Si10vljeva
p-pođpupa MJK grupe MIK imA redi P i to je normalna podgrupa ~ MIK, jer je
grupa OIL luperrjeliva, dakle i ~tna,pa je niIpotentna i hjeU' POdantPa MIL.
No, tada je MllL jedina p-podgrupa, dakle karakteristična poc:IIrupI'!fUPeMIL, pa otuda
i DOI'malna podpupagrupe GIL.,T'UJ),C je Ml normalDa ~ grupe G.
Ako je grupa MilL generisana elementom aL, tada je ~ MI grupe G aenm-u
skupom {a} U L. K.m IN, Ll k IH. L] = t,} i (Ml: /.) ... #, tj. MilL == Z (MJL) ==
=Z (MJ· LIL. dakle Ml=~(Mll' L, vrijedi Z (MJ:>t-}. No, Z(MI) je brakterilljčna
podgrupa grupe Ml. dakl, nonnaina. PodIr:upa grupe G, pa otUda N k Z (MI)' ~i
[N, Mil == {,l. Ako je pupa H/N:~jaana ~entom bN, tada je lt'P H perisua
skupom N U {b}, pa normalna ~ tH, Ml) grupe G ima red if, jerje aenerisana
elementom (a, bl = e E N, e" ,; To je lleriloIućc, jer tada N $ [H, MlJ. Prema tome
(M : K) = tJ za neki prosti hroPq" 'p. '
zato je i (MIL: KIL) = tJ i red pape MIL je relativno prost sa ,. Na O!!novu top . . .
zal:emo 4a postojinonnalna podarupa P grupe M (reda ,)za·koju vrijed.i H == N· P. ,
46
Potprostor N = Nl vektorskog prostora H invarijantan je u odnosu na operatore xL iz
grupe M/L reda m, pJ'·m. Neka je NI komplement potprostora Nl u H. Tada svako u E H
ima jedinstveno razlaganje
u ,d;' Ul + U, (Ul E Nl> U, E N,).
Na osnovu toga možemo definisati preslikavanje" : H ... N, ovako:
,,(u) = U, (u E H).
Tada je n linearni operator i nl = n. Elementi xL iz M/L ;u linearni operatori na H, pa
ih možemo množiti sa n. Osim toga p J' m, pa je m+(p)';' O + (P), dakle invertibilno u Z••
l
Ako umjesto m + (P) odnosno (m + (P))-l pišemo kratko m, odnosno - , onda je rela-
m
cijom
l
u (u) = - ') (x-l L) n (xL) (u) (u E H)
m "LtM,L
definisano linearno preslikavanje u prostora H. Stavimo P = u (H). Tada je P poi:prostor
vektorskog prostora H. Osim toga

. = -1 ""
(YL) (u (u)) L.. (yL) (x-IL) n (xL) (u)
m "LeMIL
l
=- ~ «xy-l)-l L) n «xy-l) L) «yL) (u))
m "Lb.t'L
= u«YL) Cu)) Cu ~ H,yL E MIL),
jer kad xL prolazi grupom M/L, tada, za dato yL E MIL, (xy-l) L = (xL) . (y-IL) također
prolazi grupom M/L.
To znači da je potprostor P = u (H) invarijantan u odnosu na svaki linearni operator yL
iz M/L, tj. da je P ~ H invarijantna podgrupa grupe M.
Treba još dokazati da je prostor H direktna suma potprostora N i P. Za svako u E H imaIl1<>
razlaganje
u = (u - u (u)) + u (u).
Pri tome je u (u) E P, dok je
l
u - u (u) = - '). (x-IL) «xL) (u) -n (xL) (u)),
m "LtM,L
jer je
,
(x-IL) «xL) (u)) = u i ~L u = u.
m "LeMIL
No,
(xL) (u) - n «xL) (u)) = «xL) (U))l E Nl>
pa je i u - (J (u) E Nl'
Prema tom: u = (u - (J (u)) + (J (u), u - (J (u) E N, (J (u) E P, tj. H = N + P.
Treba dokazati da je ta suma direktna, tj. da
u' + u" = O (u' E N, u" E P) =* 14' == u" = O.
Sigurno (xL) (u')EN, dakle n (xL) (u') = O, pa otuda i (J Cu') = O. No tada (J (u")=(J (u') +
+ (J (u") = (J (u' + u") = O.
S druge strane u" = (J Cv) za neko v E H, pa v - (1 (v) E N, tj. (J (v) = (12 (v), dakle u" =
=(J (u")=O. Odatle i iz u' +u" = O slijedi u' = o.

47
Podgrupa p.e;;. H nije obavezno invarijantna podgrupa i grupe G. Medutim sve podgrupe
P, konjUl9v.ne sa P u G leže u lJ i nJihov proizvod Q je normalria podgrupa gtupe G
saddaha II H. Kako P $ N, sigUhlo cl #' N i zato N e Q ~ H. Odade slijedi H = Q.
Ako je P, #' P bilo koja podgrupa konjugovana sa P, tada je R.= PP, n N ciklička pod-
grupa reda p,. jer PP, je, zbog P #' Ph podgrupa reda p., PP, $' N, a N· PP, ~ H. Gene-
ratomi element c grupe P, možemo odabrati tako da bc bude generatorni element grupe R.
Naime, ako je d = IJA" cl<" generatomi element grupe R, tada IJA" #' e, cl''' #' e, jer N n P =
={e}. To znači da p.r k', pa postoji k, kk' == l (mod p) i element dt=bcu"ER, zbog
d = dU', generik grupu R, pa umjesto c treba samo uzeti cu'. Podgrupe P, P, i R su l
invarijantne u M, jer jeP tako odabrano, a PI = X-l Px za n~o x E G, pa zato za y E M'
vrijedi
xy-l P,yx- l = xy-1x- l Pxyx- l = (xyx-l)-l P (xyx- l ) = P,
tj:'y-l P1y = X-l Px = Pi> dok je'R kao presjek invarijanmih podgrupa PP, i N grupe M
invarijantna podgrupa grupe M.
Zbog toga za svako a E M vrijedi
a-l ba = brll , a-l ca = c", a-l (bc) a = (bc)',
za neke prirodne brojeve m, n, t manje od p. No, tada
(bc)' = (a-lha) . (a-lca) = bm c", tj. t =m= n,
pa za svako XI E P, vrijedi a-lx,a= x,/,. Kako je svako x E H oblika
x = II X" (x, E PI)'
jer H = Q = lIPI (ako medu grupama PI podrazumijevamo i grupu P), onda vrijedi
zapravo
a-lxa = lla-lx,a = lli,/, = XIII.
To znači,
M ~ K, što je nemoguće i tako slučaj l) otpada.
Slučaj2): Indeks (H: N) = q za neki prost broj q #' p. Neka je Q Silovljeva q-podgrupa
grupe H, aT = NG(Q) normali zator podgrupe Q u G. Svaka podgrupa grupe (] konju-
govana sa Q sadržana je u H i otuda je konjugovana u H sa Q. Zato vrijedi (G : = (H : n
: NH (Q». No tada G = NT. Naime, NT ima (N: e) • (T : e) . (N nT: e)-.t elemenata,
pa iz N n T e
NH(Q) slijedi .
(G: n = (H: NH(Q» = (H :e)' (NH(Q) :e)-l <: (N :e) i(Q: e)'
• «N n T : e) . (Q : e»-l = (N : e) . (N n T : e)-l,
dakle
(G : e) = (G : T) . (T: e) <: (N : e) . (N n T: e)-l (T : e) = (NT : e).
Zbog G = NT, N $ T, jer inače G = T i Q bi bila normalna podgrupa grupe G, pa bi
moralo vrijediti N ~ Q. To je nemoguće, jer je Q grupa reda q, a N grupa reda pr, r > 1.
No, tada T n N e N, tj. T n N = {e}. Osim toga, T je maksimalna podgrupa grupe G.
Inače bi za neku podgrupu Tl gruPe G vrijedilo T e Tl e G, pa bi zbog G = NTl vri-
jedilo N n Tl #' {e}, N, što je nemoguće, budući da je N n Tl normalria podgrupa grupe
Tu pa zbog G = NTl i grupe G.~Maksima1na podgrupa T grupe G ima indeks
(G : T) = (NT : n = (N : e) = pr,
a to nije prost broj, pa tako ni slučaj 2) nije moguć.

48
 4. DIREKTNI PROIZVOD I DIREKTNA SUMA

Formiranje faktorske strukture jedan je od načina da se iz datih algebarskih

struktura izgrade nove. U .,$lučaju prstena sličnu mogućnost nudi formiranje
prstena polinorna. Jedan vrlo opšti postupak za dobijanje novih a1gebarskih
struktura je formiranje direktnog proizvoda algebarskih struktura istog tipa.
Ako se dosta znao strukturama iz kojih je formiran, onda se puno toga može
saznati i o samom direktnom proizvodu. Zato se tl ispitivanju date a1gebarske
strukture smatra vrlo korisnim saznanjem o njoj podatak da je ta struktura
izomorfna sa direktnim proizvodom jednostavnijih ili dobro proučenih
algebarskih struktura. U slučaju n-grupa posebno je zanimljiv jedan ideal
direktnog proizvoda, tzv. direktna suma datih !J-grupa. Svaki izomorfizam
date .o-grupe sa direktnom sumom neke fainilije .o-grupa u vezi je sa odre-
đenim razlaganjem te .a-grupe na tzv . .unutra!nju direktnu sumu njenih
.o-podgrupa. Takva unutrašnja razlaganja upoznali smo kod vektol'Skih
prostora i modula (v. Algebra, I dio).

Direktni proizvod alge barskih struktura

Neka je data familija (Xa., .aa.) (rl. E J) algebarskih struktura istog tipa. Kores-
pondentne operacije ustrukturam,a Xa., odnosno Xp označavaćemo sa Wa.,
odnosno Wlh w~, odnosno w~, dakle tako da u toj oznaci jedina razlika bude u '
indeksu, koji ukazuje na to iz koje strukture je operacija uzeta. Iz skupova
Xa. (rl. E J) možemo formirati Dekartov proizvod
X = TI Xa. = (XII.)a.E l : Xa. E Xa., rl. E I}.
J,El

Iz skupova na. (rl. E J) formiraćemo podskup

n = {w = (Wa.)a. E l : W~ i wp korespondentne operacije u Xa., odnosno. u
Xp, ot, {J E I}
direktnog proizvoda TI na..
a.EI
Svako W = (Wa.)xEl En možemo na prirodan način shvatiti kao operaciju
u X. Uzećemo n (w) = n (wa.) (rl. E I) i za
x(j) == (X~'»)a.EI (i = 1,2, ... , n = new))

. stavićemo
w ( X(1), ... , X(n») -_ (Wa «1)
X CI' ••• , X(II»))
a. a.EI'
Tako dobijamo algebarsku strukturu (X,.a) istog tipa kao i zadane algebarske
strukture (Xa, !Ja.) (rl. E J).

Definicija 4.1. Neka je (Xa., na.) (rl. E J) familija a1gebarskih struktura

istog tipa. Tada se a1gebarska struktura (X, .o) formirana iz te familije na
prethodno opisani način zove direktni proizvod algebarskih ,struktura (Xf1,' .aa.)
(rl. E J) i označava se sa TI (Xa., .aa.) ili kratko TI Xa., ako se iz konteksta
a.EI a.EI
vidi o kojim se operacijama radi.
49
Ako je skup indeksa I kon~ reciJlu> 1 ::;= {l, ~., .. ;' li}, onda se umjesto
TI(}{~l 0«) pije (Xl' 1J1) X •.• X (X.., D ..).
«eJ""'" . 'l' : .
UPOSlleđnjoj oznaci kao da j~ n~,~t' slaipli indeksa l - {l,
2,:. ',' n}, pa se može uzeti 4a SU elementi 'nosiOca X= Xl X ••• X X ..
~re(XI,Di) X .•• x (».., D..) 'uteđene~torke (Xl>.•.• , x..)(xcEX"
" ~"l,~•... ) n); Za svaku~u~ju nE:S.mogli bismo tako napraviti i
algebarsku Strukturu X. = (XlI(i)' Q"(1»' X ••• X (X,.(.)~ 0,.(.»; čiji su e1e- • \
inenti uređene n-torke(xnCI), ... , X. C"» (X,.c') E X.co' i == l, Z, ... , n);
Medutim' algebarske strukture !J( iX,. su· međusobno izomorfne, jer presli-
kavanje j : X l X . . . x' X .. -'+ f{ncl) x • . . . X X nc .. ) zadano ovako
. r . .

t'. , .
predstavlja izomorfizam algebarske:strukture (XU.O I ) x .. ; x (X., D..) na
algebarsku strukturu (Xncl )' 4l,.(l)X ... x (X~••" ~.». T~o izmedu
struktura X i X,. nema bitne razlike, pa svaka od nJih stvarno može da pred-
stavlja strukturu TI(X«, Da.) za I = {l, 2, ... , n l.·
l! '
a.El
,Direktni proizvod algebarskih strulttura nosi ,trag svojih "predaka" u 'smislu
'ove teoreme. 5 ) .
Ji

Teorema" 4.1. !Veka je (X, d>, = TI (X«, !Ja.) direktni proizvjd algeblZTskih
iJeJ .
struktura (Xa., DJ (ot E I). Ta4a zh svako ot E l preslikavanje
P« : (X, D)~ (Xa., Oa.), P. (x) = x.(x = (x_),eIEX)
predstavlja epimorjizam dotičnih algebarskih strUktwa.
Dokaz. Preslikavanje Pal : X ~~. je oagledno sirjektivno. Osim toga prema
samoj definiciji direktnog. proizvoda (X, D) vrijedi:
Pa. (ro (x(1), ... , xc.») = P. «rofl (xC), .... , XC;'»fle I) =
= roa; (x~l) , ... , x~» == Wa; (p" (xCt», ; .• , P. (xc.»),
pri čemu je ro = (rofl)lIel' n== n'(co), a xC,)· .' (X~'~hn ·i = l,
2, .•. , n.
U slučaju direktnog proizvoda D-grupa, veza sa polaznim struknw~a je još
tjeinja, jer vrijedi: . '

Teoremtl 4.2. Direktni proizVod (X, +, ,(J) = TI (X,., +, Da.) O-grupa

o:. eJ
(X., +, Da.) (otEL) je D-grupa.
Za ~ako ot E I preslikavanje
. Pa; : (X, +,.!l)~ (Xa;, +, Do.)
,i> •

je· epimorjizam, a preslikavanje! .

itA : (Xcu +, Da.) ~ (X, +, D), ia; (x.) = (x.,)'r:, (.x. E X~),

50
.1Wi čemu je
Xr. ({J = ix)
{
xa.1I = 011 ({J #- ot), '
monomorjizam tJ-grupa. Osim toga vrijedi
Pa. o ia. = idXa. (ot E 1),
L (ia. o Pa.)y = idy;
a.EI
pri čemu je
Y = {(Xa )C!El : card {fl': xp#- O} < 'No}.
Dokaz. 1) Svaka od operacija + i roEtJ definisana je na čitavom skupu
X = IT Xo., jer je svaka od odgovarajućih operacija ro.. definisana na čitavom
a.EI.
skupu Xa. (otE 1). Osim toga svako roED distributivno je u odnosu na sabi-
ranje, jer je svako roa. E!Ja. distributivno u odnosu na sabiranje u Xa. (ot E 1).
Operacija + u X je asocijativna, jer je odgovarajuća operacija u X. asocija-
tivna za svako ot E l.
Polugrupa (X, +) ima nulaelement 0= (Oa.)a.'EI> a svako x = (xa.)a.ElEX
ima suprotni element -x = (-Xa.)a. EI> pri čemu je Oa. E XII!. nulaelement
grupe (Xa., +), a -Xa. E Xa. suprotan element elementa - XII! E X. u grupi
(Xa., +). (ot E 1). Prema tome, direktni proizvod (X, +, D) D-grupa (Xa.,
+, tJ.) (ot E 1) je .a-grupa.
2) Druga tvrdnja teoreme dokazana je u prethodnoj teoremi za opšti slučaj.
Dokažimo da je preslikavanja ia. : (Xa., +, Da.)--+(X, +, tJ) monomorfizam
.o-grupa. Sigurno je preslikavanje ifJ: Xa.--+ X injektivno. Neka je ro=(roll)IIEI>
n = n (ro), a x~) E Xa. ci = 1, 2, ... , n). Tada je '
ia (roG (x~l), " .. ,x~a») = (Yall)/lEI>
pri -čemu je
. {
roG' ( xG(1) , ... , xG(a» ({J -- ot)
.yJ'o/J=
Oil ({J #- ot).
S druge strane

ro (ic. (x~l), ... , ia. (x~at» = ro «x<:)peI> ... , (X<;J)peI) =

= (rop (x~~ , ... , X(;l»IIEI = (Yt#l)PEI>
jer
l) (a» roa. ( Xa.(1) , ..• , X.(a» (ot -_. {J) ,. :
roll «xa.fI"'" xa.{J = {

roll (Op, ..• , Oil) = 0/1 (ot #- {J).

PreI'l.'1a tome
'G. (roa «l)
Xa. , .... , Xa.(a») -_ ro (.'a. «1» . (X.(a)» .
Xa. , .•. ,'.
Slično je

51
Znači, i.: (X., +, O,,) ~ (X, +, O) je stvarno monomorfizam .o-grup.~
3) Prema samoj definiciji preslikavanja Pil., ill., jasno je da vrijedi Pil. o ill. = idz...
Tako je ostala još samo posljednja tvrdqja teoreme. Najprije treba reći koji
je smisao lijeve strane jednakosti koju još treba dokazati ..Za svako (x{I){lErE Y
jasno je da treba uzeti
(io: o pJy (X{I)IIE r = (XII.f/){lE r·
Ovo se saela može sumirati po svim « E l, jer za svako ~ E l, samo xa.P za a. = p
.
\

nije eventualno Oil' pa je ~-komponenta te sume upravo x{lfJ = x{I. Odatle

se' vidi, da kad stavimo

(L (i" o plI.)y ) (X{J)fle I = def L Ci,. o PII.)y (X{I){J E n

O:E[

onda će stvarno vrijediti

2.(~ b PII.)y = idy ..

liet

Time je teorema 3.2. dokazana.

Direktn. suma D-P'1lpa

Neka je (X, +, 12) = TI (X", +, .o,,) direktni proizvod D-grupa. Uočimo

"el
ponovo skup

Y = {(XII.)II.Er EX,; card {otEl: oX" *Oll.} < No}.

Ukoliko je skup indeksa I konačan, U~ je bar konačan skup {otEl: X" =I:: {O,,}},
tada očigledno vrijedi Y -.:. X. InaČe je Y pravi podskup skupa X. No,
i tada je (Y, +,Qy) ideal !l-grupe CK, +, D). Vrijedi, naime,

T.orema 4.3. Ako je Y podsleup svih elemenata izX = TI X. Iwjima je

"el
samo konačno komponenata različito od nule, tada je (Y, +, Qy) ideal Q-grupe
(X, +, D) = IT (XII., +, 12..).
"El

Dokaz. Skup Y nije prazan, jer očigledno Im (i,,) ~ Y (ot E l). (Y, +) je
normalna podgtupa grupe (X, +), jer

(X"')GlEr, (Yac)II.Er E Y::::} - (X")IZE r + (YCl)" E1 = (-x.. + Ya;).elE Y,

zato što je

{a.El:-x.+YCIo=FO,,} ~ {a.El:xc =FO.. } U {otEl: y.=I::(),,},

a oba posljednja skupa su konačna.

52
Osim to.ga
(x"),,ErEX'(Y")"ErE Y=> -(X,,) .. Er + (y..).. Er + (x")"ErE Y,
jer
{ocE=/: -x.. +Y.. + xa; =1= O,,} h {exEl :y", =1= O... },

a po.sljednji skup je ko.načan.

Ko.načno. za svako. roE{J i svako. (X~l»a.El>"" (x~")"ErEX, gdje je n =
= n (ro), vrijedi
ro «X~I»"E1> ... , (X~"'»"Er) = (ro.. (X~ll, ... , x~"»)"EIE Y,
uko.liko. je,za bar jedno. i,(x~»"EIE Y, jer je tada
{ocE I: ro.. (x~l), ... , x~"» =1= Oil} <:;;; {exE I : x~) =1= O,,},
a po.sljednji skup je ko.načan. Znači, (Y, +, .ay) je ideal D-grupe eX, +, (J)
i teorema je do.kazana.

Definicija 4.2. Ideal (Y, +, Dy) direktno.g pro.izvo.da (X, +, D) D-grupa

+, {Jo.) (ex E /) o. ko.me je riječ u pretho.dno.j teo.remi zo.ve se direktna
(X.. ,
suma .a-grupa (X.. , +, D..) (ex E /), a o.značava se sa EĐ (X.. , +, {J..). Ako. je
.. El
skup I konačan, recimo. I = {l. 2, ...• n}, tada se umjesto. EĐ (X<II' +, {J".)
<liE J
ko.risti i o.znaka (Xl' +, {JI) EĐ ... EĐ (X,., +, {J,.). Kako. se u posljednjem
slučaju direktna suma i direktni pro.izvo.d podudaraju, o.znake (Xl' +, {JI) X
••• X (X". +, {J,.) i (Xl' +, DJ EĐ ... EĐ (X~, +, {J,,) imaju zapravo. isti
smisao..
Već smo. rekli da Y" = Im (i.. ) h Y (ex E /). Vrijedi puno. više:

Teorema 4.4. NekaJ8 (Y, +, Dy) = Ef-) (X", +, {J,,) direktna suma {J-grupa
"'E r
(X", +, .a,,) (ex E /), a Y" = Im Ci..) (ex E /). Tada je
1) (Y", +, {JYr,) ideal {J-grupe (Y, +, {Jy) (exEl);

2) YI/il L Y,,= (Oy)({3E/);

""'fJ

3) Y= 2: Y •.
"El
Dokaz. 1) (Y.., +, .ay.. ) (exEl)
je ideal {J~grupe (Y, +, Dy).
Stvarno., (Y'" +) je no.rmalna podgrupa grupe (Y, +), jer

(Xtl/I)fJE1> (YfI,{J), E1 E Y" => -(X,.{J)fJEr + (Ya.II)fJEr = (Za.fJ)fJEr E Y ..

zato. što. ,

zGfJ = -x"fJ + Y...fJ = { -X".. + Y .... (ex = (J) .

- Oil + O, = 011 (ex op (J),

53
oOdnosno
(X')PEl E X,(Y.')'EI E YtJI'~ -(X,),el + (Yo.p),el + (X,), e l E YtJI
.2Ilto ko
-Xp
. =
+ YtJI' + xp {-Xc
.
+Yf1.tJI + x.(ot = (J)
.
+ O, + xfI =Op (ot
Konačno, ako roEQ,. n=; n (ro), (x~C»'elEY(i = 1, 2, ...
-x, =F (J)
J n), pa ako za
.
\

neko j vrijedi (X~»,el = (X~)pel E Y tJI , tada vrijedi .

ro «X~l»pel' .• ~,(X~»pel~ .•• , (x~·»/lel) =
(1) . (J) (.I»:"fT
= (
rop ( xp,. ",xfI/I" .. ,x/I flelE·~tJI'
jer
(1) Ul.
(I)
(.1) - l {ro", ( XtJI(1)', ... , XGIQ;' •.• , XtJI(.1). '( ot = (J) .
(J)/I ( X/I , '.' •. , xap, ... ,xp -, (1) (.) .
ro, (xp , .•. , Op, ... ,x/I ) = Op (ot :F (J).
2) U vezi sa drugim uslovom trebIJ najprije rastumačiti smisao sume kola se
:tamopoj~vljuje. on je zapravo istf kao kad su bili u pitanju podmodtili.
Samo u slučaju modula sabiraD.}e je komutativno, pa u sumi Y .. (Y. EY.) .L
«el
U .kojojje samo konačno mnogo sumanada različito od Oy poredak sumanada
nije bio bitan. on nije bitan ni sada, jer vrijedi
YtJI + :JI; = y, + y", (<< =#= (J).
Stvarno,

dakle

jer
,(y. tJI + O" = O" + Y... (ot = Y) j.:
Y." + Y/I~ -:- Op ~ :r" = Yn + O" (~. = 't) = ypy-j- Y«Y.
Oy + O" = O" (mače) ,
Tako je smisao sume u 2) i 3) razjašn1en. To su, dakle, skuPovi svih elemenata
oblika 2:
Y .. , odnosno 2:
Y'" u kojima je samo konačno mnogo suma-
«~p tJleI
nada različito od Oy, a poredak sumanada nije \litan, jer ovi međusobno
komutiraju.
N akon ko je u njoj razjašnjen ~o sUme, jednakost iz uslova 2) sli~e.:.
.posredno.'Ako je,naime, (xY),,~IE Y,n tada 2: Y.,
.~p

X2 = Xp~ = O. (cr. =F ~), jer· (Xy)yeI E Y"

x, =2: x«tJ = O" jer (X,,)yeI E L Yi,
tJI~p t1.~p

odakle (X,,)ye 1 = Oy.

3) Jednakost uuslovu 3) slijedi iz činjenice da za svako (Xex)exEIE Y vrijedi
(X,.')flelE Y ex (a. E 1)
{a.EI: (xexflJpel =1= Oy} = {a. E I : xexex = Xex =1= Oex}
(.xu)exel = L (Xc/I)pel,
exel . \

jer je skup {a. E I : Xex =1= Oex} konačan, a osi m toga uzimamo da je Xexex = Xa.
(ocEl). .

Unutrašnja direktna suma D-podgrupa

Prethodna teorema može se uzeti kao povod za sljedeću definiciju.

Dejinicij" 4.3. Neka su date .o-podgrupe (Ya., +, a) (a. E I) .o-grupe

(Y, +, D). Reći ćemo da je D-grupa; (Y, +, D) unutrašnja direktna suma
:svojih a~podgrupa (Yex, +, ay
a.)(a. E I) ukoliko• su ispunjeni uslovi l), 2) i
3) prethodne teoreme. Tada se piše Y = Yex, odnosno Y = YIL +
exel"'dP}
-+ ... -+Y., ako je 1=11,2, ... , n).
Pri tome sumama iz uslova 2) i 3) pripisujemo ovaj smisao : to su sku-
povi svih elemenata oblika y", odnosno L L
y", gdje je ya. E Yex (a. E 1),
"#/1 a.el
samo konačno mnogo elemenata yex =1= Oy, a sumandi se uzimaju u nekom
.fiksiranom poretku. .
Odmah se vidi da taj poredak nije bitan, jer je opet
y" + y, = y, + y" ({J =1= y).
Naime, 2: Ya. d Y" ({J =1= y), jer ako y" E Y", tada
a.<FP

yl' = L y"a. = L y,.",zayl'a. =Y,.E Y,,(a. = y),

. ex.<FP .el
OOnosno y"" = Oy(a. =1= y). Zato iz 2) slijedi Y,n Y" = (Oy) ({J =1= y).
Otuda, zbog l),
(yp +yl') + (-y, -y~.) =yp + (y" -yp-y,,)E Y p,
(y, + y,.) + (-yp-yl') = (yfl + y" -y,) -y"E Y",
dakle
(y, + y,,) + (-YI -y,,) E Y,n Y",
tj.
ytl + y" = y"l + yp ({J =1= y).
Uslov 3) kazuje, dakle, da je svako y E· Y oblika
y= 2: ya. (Y.. E Y., a. E l),
o.EI

55
pri čemu je samo konačno mnoao 'PP'aqada y .. različito od Oy, Prikaz gornjeg
oblika je jedinstven, tj. ako je joi
y = . L y~ (y~ E Y,,, a. E I),
fiEI

tada je y~ = Yrs (a. E 1). Stvarfto, iz jednakosti

or = -:-Y + Y -:- -,:~ y .. + ~ y~ = L (-YGI + y~),
.
\

"El GlEI GlEI

koja slijedi iz + tl, =

tl". z, + tiGI' tl. E Y GI, tl, E Yp (at =f= ~), dobija se

-Y~ + YP = L (......y .. i+y~)EY,('\~ ;~ti6·(Oy),

tl.v., Gl""
tj.
Y; =.y, (~ E 1).
Iz komutativnosti X« + x, = », +'x«,X.E Y GI, x,E Y,Cat :;6~) zaldjučujese
da u unutramjojc:lirekmoj sumi Yi = Y GI vrijedi i
(.el
! .

.EI .i GlEI • el

§to ~o već koristili, u sluČIlju Xi= "'l'"" y. Ali, i sva druga računanja u Y =
, 2 Y rs me se po kompon~tama:
rsEI .
"",(ll
oo ( "".XII" "'"
... , i"" (M») =L..:
.x." "'" oo «1) Xrs , ••• , ~4
_'ili') .
.GlIE! ."EI GlEI

Stvarno. zbog distributivnosti'peracije· oo E D u odnosu na sabiranje jedno-

stavno se zaključuje da vrijedi ~

oo ( ""
"'" (l)
X GI, , •.• .,
"'"
""
(M») = "'"
xQ;" "'"
"" ... "" (I)
«1)
xGI, ' • • • ,xGI(M»" •
GI,EI GI.EI' .. el GI"EI

No, ako su u posljednjoj sumi dva indeksa !ltf. a.l različita za i =f= j. tada odgo-
varajućisumand pripada presjeku Y". e () .Y.l =
(Oy) pa je zato taj sumand.
jednak Oy i može se ignorisati.
Otuda se posljednja suma svodi na .sumu po a. E [, tj. vri~ prethodna jed-
nakost. . ..
Ovo §to Smo već konstatovati D)ože se formulisati u obliku sljedeće teor~e:

1'..,.",. 4.8. Nekaje(Y,+, D)ibtutrdnja dir,1&tna Mna SfJO]ih fJ-.podgt-upa

(YGI,+, D~) (riEl). Tada SfJa/W yE Y ima jedinstVeni prikaz
y = !YGlJYGI.EY., «FI)
GIGI
u kome je samo konalno mnogo lU7IIaNada ralllličito od Oy, Sa prikazima· gornjeg
oblika ,.aluna se po komponentama.

56
Na osnovu prethodne teoreme definisano je bijektivno preslikavanje

urutrašnje direktne sume Y = 2: Y", .o-grupa (Y"" +, !J y) «x E 1) u direk~nu

",el
sumu EĐ Y a tih a-grupa. Kako se u obje sume,.osim toga, računa po kom-
",el
ponentama, to preslikavanje je ne samo bijektivno, nego predstavlja homo-
morfizam, dakle izomorfizam .o-grupa. To znači vrijedi:

Teorema 4.6. Unutrašnja direktna suma L: Ye< D-grupa izomorjna Je sa

u.el
direktnom sumom EĐ Yu. tih !J-grupa.
u.el
Zbog posljednje teoreme nebitna je razlika između unutrašnje i tzv. vanjske
direktne sume !J-grupa, pa se zato ta dva pojma ni terminološki, a ni u ozna-
kama obično ne razgraničavaju.
Primijetimo, da se za date !J-podgrupe (Yu., +, [Jy e< ) neke n-grupe (Y; +, D)
može uvijek formirati njihov vanjski direktni proizvod EĐ Ye<' Preslikavanje
e<el

.a-grupe EĐ Yu. u n-grupu Y nije obavezno injektivno, ukoliko je uopšte

definisano, tj. ukoliko posljednja suma ne zavisi od poretka sumanada. To je
sigurno slučaj kad su ispunjeni uslovi 1) i 2) definicije 4.3, kada je ovo presli-
kavanje monomorfizam. U opštem slučaju to preslikavanje ne mora biti
homornorfizam .o-grupa. U slučaju da su ispunjeni uslovi 1) i 2) definicije
4.3. gornje preslikavanje, kako smo rekli, predstavlja monomorfizam !J-grupa.
Taj monomorfizam je izomorfizam tek uz dodatni uslov, naime uz uslov 3)
definicije 4.3.

Jedinstvenost unutrašnjeg direktnog razlaganja n-grupa

Ako jeY = 2:
Ye» unutrašnja direktna suma svojih !J-podgrupa (YII , +,!JYe<)'
e<el
tada je za svako {3 E I preslikavanje

pp: Y~ Y p, pp (L: y .. ) =yp,

e<el
epimorfizam n-grupa. Kako je

Ker (pp) = L Ye<,

II#P

57
 ~ YIX je ideal D-grupe Y = LY IX i osim toga Yp rv YI L Ya.' To znači
a.#<p tlEl IX#<P.

da je svaka od komponenti Yp u direktnom razlaganju.l = ~ Y ex određena

IXEP
preostalim komponentama YOI (IX =1= f3) do na izomorfizam.
Slično za svaki podskup I' skupa I presl ikavanje
,
• j

PI' : Y -+ ~ Ya, P l' ( ~ Yex) = L Y«,

«.EI' «El exel'

predstavlja homomorfizam D-grupa sa jezgrom

Ker (PI') = L Y ex, 1" = 1"'1'.

(le 1"

Zato je, za svaki podskup I" skupa l, ~ Y IX ideal.o-grupe Y, a osim toga

o.el"

LY"-::::'Y/ L Yex ,
a.EI' «61 t1

pa je suma ~ Ya. komponenti Y,,- (ot E 1') do izomorfije određena sumom

exEl'

L Y .. preostalih komponenti Y,,- (ot E I" = 1"'-1').

IJE l"

Pri tome je zapravo YI' = 4 Y", unutrašnja direktna suma O-:podgrupa

OIe/'
Y ex (ot E 1'), a

unutrašnja direktna suma .o-podgrupa YI' i YI'"

Kako s.mo vidjeli, svaka komponenta Yp unutrašnjeg direktnog razlaganja
Y = L
Y IX U-grupe Y do izomorfizma je određena preostalim komponentama
exel
Y ex (ot =1= ~). U opštem slučaju ne mogu se dati još bliži iskazi u pogledu
jedinstvenosti unutrašnjeg direktnog razlaganja. Kad je u pitanju razlaganje
u kome su komponente YOI (otEl) proste O-grupe, a broj komponenti Yea
konačan, vrijedi međutim:

Teorema 4.7. Ako su Y = YI -+- ... -+- Y m i Y = Z1 -+- ... -+- Z" dva
direktna razlaganja U-grupe Y u kojima su komponente YI' ZI proste
U-grupe, tada je m = n, a za neko1tES" vrijedi ZI~ Y,,(i) (i = 1,2, ... , n).
Dokaz. Prema onome što je rečeno prije ove teoreme iz razlaganja Y = YI -+-
+
-+- ... Y m dobija se normalni niz bez ponavljanja:
Y :J Y 2 -+ ... -+ Y m :> Ya -+ ... --i-- Y m :J ... :J Y m :J (Oy)

58
čiji su faktori
Y/(Y2 +- ... +- Y m) ~ Yl' ... , (Y m- +- Ym)/Ym ~ Y m-
1 1, Ym/(Oy) rv Y",,,,
dakle proste .a-grupe, pa se radi o kompozicionom nizu .o-grupe Y.
Slično se iz razlaganja Y = Z1 +- ... -+ Z" dobija kompozicioni niz
Y :J Z2 +- ... +- Zn :::) Za +- ... + Z" :J ... :::) Zn :::) (Oy)
čiji su faktori

Na osnovu Žordan-He1derove teoreme ova dva kompoziciona niza imaju

iste dužine, a odgovarajući faktori tih nizova su izom.orfni. To znači, m = n,
a za neko 1t E Sn vrijedi ZI ,...... Y"(i) Ci = l, 2, ... , n) i tako je teorema doka-
zana.
Primijetimo da se može desiti da u razlaganju Y = Y 1 -+ ... +
Y m .a-grupe
Y neka od komponenti Y, ne bude prosta .a-grupa, iako se nijedna od kom-
ponenti ne može dalje razložiti. Takva su recimo primarna razlaganja konačno
generisanih modula nad prstenom glavnih ideala. O takvim razlaganjima u
opštem slučaju ne možemo ništa reći, pa tako prethodna teorema ne obuhvata
kao specijalne slučajeve teoreme o primarnim razlaganjima konačno generi-
sanih modula nad prstenom glavnih ideala, odnosno, specijalno, konačno
generisanih Abelovih grupa (v. Algebra, I dio, g1. IX i X).
Proste .o-grupe YI (i = 1, 2, ... , m) imaju sigurno kompozicioni niz
Y, :::) (Oy). Zato egzistencija kompozicionog niza .a-grupe Y = Y 1 +- ... +-
+- Y m konstatovana u dokazu prethodne teoreme predstavlja samo specijalni
slučaj sljedeće teoreme:

Teorema 4.8. Neka je Y = Y1 -+ ... -+

Y m . Tada {J-grupa Y ima kompo-
zicioni niz ako i samo ako svaka od .o-podgrupa Y, (i = l, 2, ... , m) ima
kompozicioni niz.
Dokaz. Za m = l tvrdnja je sigurno tačna. Neka je m > 1 i uzmimo da je
tvrdnja tačna za m -1. Kako je Y/Y 1 ~ Y 2 -+ '" +-
Y m, ima .a-grupa
Y kompozicioni niz, ako i samo ako kompozicioni niz ima .a-grupa Y 1 i
.a-grupa YI +- ... +-
Y III' dakle, po pretpostavci indukcije, ako i samo ako
svaka od .a-grupa Y 1, Y 2 , ••• , Ym ima kompozicioni niz. Naime, D-grupa Y
ima kompozicioni niz, ako i samo ako ga imaju !J-grupe Y 1 i Y/Y l (v. teo-
rernu 3.7).

Zadaci

4.1. Neka je R prsten, Al' ... , A" dvostrani ideali prstena R, a" : R -+ RIA, prirodni
epimorfizmi. Stavimo:
n
J(x) = (fl (x), ... ,J" (X)) E II (RIA,) (x ER).
i=1

59
Dokazati: a) I: R -+ TI" (RIA,) je homomorfizam prstena;
i .. 1
b) Homomorfizam I iz a) je epimorfizam, ~ i samo ako vrijc:cli
<v (xu ..• , x,,) E R"H3 x 4: R) - x + X, E Ac (i '-= 1, 2•... ,n);
e) Homomorfizam I iz a) iei Monomorfizam, Iko i samo ako vrijedi
.
\

Upuuwo: a) Direktno se provjerava.

,
b) Ako je homomorfizam l sirjdtti.van, tada za svako (Xl" •• , x,,) E R" ,postoji
x E R tako da vrijedi
• (Xl + Au ... , x" + A.) -f/(x) ... (x + Au •.. , x+' A.),
dakle -x + x, E AI (i = 1,2, ... , n), tj. uslov jz b) ie ispunjeJ:].. Obrnuto, ako je taj uslov
ispunjen, tada je homomorfizam I 'sirjelttivan, jer za dato (Xl + Au ... , x. + Ati)' e
lt

·E TI (RIA,) i element x E R za k,jije -x + X, E Af~(i = 1,2, ... , x) vri~

i-l

(Xl + Au ... ,x" + A,,) ,",,'(x + A:u •••• x + A.) "" /(x) e ImC/).
e) za jezgru homomorfizma~1 vdJedi očisledno
Ker(f) = {x E R,: x e Ac, i ... 1,2, ... ,n} = n" A ..
l-l
pa je otuda jasna i posljednja tvrdnj';"

4.2. Neka je R prsten sa jediničiUm ~lemcin~omJ ~ A~; ..'J A. i A dvostrani ideali prs~
R. Dokazati: , : ) . ",- ,: o

a) Ako je ideal A relativno prost sa svakim od ideala A b ••• , A., tada je ideal A
relativno prost i sa proizvodom AIAa •.• A. tih ideala;
b) Ako su ideali Au A'J .• 'J A. tl parovima j:'e'lativno prosti, tada
Al n Aa (\ ••• 'n A" ... AtA• ... A,,;
e) Ako su ideali Au AI> .• 'J A" u parovima relativno prosti, tada za svaki niz XI J
X., ••• , X. elemenata iz R postoji element" u R za koji vrijedi
x ~ x, (mod A,). d. - +
Je x, E': Aj, • == 1,2, ... , n. '
'l'. . n .. ' . '
za
svako i postoje elementi a, E A, b, E A, taltvi da vrijedi a, + b, =: 1.
'o

UputstfJO: a)
+ bl) (a. + b.) ... (a",,jI- b", jeiinak je l' i mole se napisati u obliku 4 + bJ
Proizvod (al
pri čemu je a E A, 11 = bib• ••• b. El AlA • ... A •• TQ upravo znači da ideali A i AlA •
• . • A" relativno p r o s t i . : : '
.u
b) Po definiciji proizvoda ideala, u svakom slučaju vrijedi inkluzija AlA • .•. A" ~
~Al n A. n ... n A •. Ako su ideali Au Af>' . .,A" u parovima relativno prosti umjesto
inkluzije imamo tu j ednakost. za
n =,2 to je jasno (v. Algebrt, I dio, zadatak 1,4. 4). Pret-
postavimo da je n>1 i da je tvrdnja tačna za n-l. Po pretpostavci indukcije, Aa •.• A" =
= A. n ... n
A". Osim toga, prema a),idea1i Al i A •. .. A" su relativno prOsti", paje
Al' (A ••.• A,,) = Al n (A •••• A,,), dakle AlA •••• A" = Al n Aa n ... n A;.:
. e) Za n = 2 tvrdnja je tačna, jer zbog Al + Aa postoje elementi al E Au aa E A.
za koje je al + a. = l, pa je dovoljno Uleti x -Xid, + ~,al. Neka je,,:> 2. Prema a)
ideali Aj i
i"'i
n
AJ su relativno prosti. pa postojiYJ E R tako da vrijedi

y, == 1 (mod A,), y, =' O (mod n

i "'i
AI)'

60
Tada za element x = XIYl + ... + x,.y" iz R vrijedi
x == XI (mod A,), i = 1,2, ... , n.
Tvrdnja iz e) poznata je kao Kineska teorema o ostacima.

4.3. ~ka su eu •.• , e" centralni idemJlotenti prstena R, tj.

el = eh e, E e (i = 1, 2, o o o ;n),
pri je e centar prstena Ro Ako su ti idempotenti joi međusobno ortogonalni, tj.
čemu
"el =
O (i r# j), dokazati:
a) A, = Re, (i = l, 2, n) su ideali prstena R, a preslikavanje f: R -+ R
o o • ,

zadano ovako:
fl

f (x) = 2: xe, (x E R)
i-I
predstavlja endomomzam prestena R.
b) Ao = Ker (J) = {x ER: xe, = O, i = l, 2, .. o, n} je id~al prestena R;
c) Prsten R je direktna suma ideala AG> Au .. o , A"o
Uputstvo: a) Tvrdnja iz a) se neposredno provjerava.
b) Kako je Ker(J) sigurno ideal prstena R. treba dokazati samo jednakost Ker(J) =
= {x ER :xe, = O, i = l, 2, o. o, n}. Tu je svakako desna strana sadržana u lijevoj.
fl fl

Obrnuto, ako x E Ker(f), tada 2: xe, = 0=9 xel = (2: xe,) el=Oel=O (j=l, 2, .. o, n),
i-l i-l
zbog, e,el == O (i r#;), te el = ej. Znači, i lijeva strana godnje jednakosti je sadržana u
desnoj.
c) Za svako x E R vrijedi
fl fl fl

jer
fl

(x - 2: xej) ej = xej - xej = O(j = 1, 2, '... , n),

;=1
tj.
n
x- L xej E A o·
i-l
71

Sad još samo treba dokazati da je prikaz x = L Xi (x, E, Ai) elementa x E R jedinstven.
i-O

.Kako je x, = Yie, Ci = 1; 2, ..• , n), dobija se xeJ = YJ'I = Xj (j = l, 2, ... , n), jer
= O (i = 1, ... ,j - 1, j + 1, ... , n), = el' a xoel = O. No, tada je
ej ej e;
fl

Xo = X - (Xl + ... + Xn) = JC - L xe,.

i-l

61
4.4. Neka je G multiplikativna grup" Dokazati:
a) Ako za endomorfizam I grupe G vrijedi
i normalnu podgrupu N = Ker Cf) vrijedi
r == I, tada za podgrupu H = Im (f)
H n N = {eh H' N = N' H = <1:
b) Ako za neku podgrupu H i neku normalnu podgrupu N grupe G vrijedi
H n N = {e} i H' N = G, tada postoji endomorfizam I grupe, G za koji je JI = I,
H = Im(f), N = Ker(f). ' .1

Uputstvo:, a) Ako x E H n N, tadal (x) = e, jer x e N, a s druge strane I (x) == x, jer x e H,

pa postoji y e G, x = 1(Y), dakle I (x) ... I' (y) == I(y) = x.Znači, H () N == {e}.
Kako je N normalna podgrupa grupe G, sigurno je H' N = N' H, pa treba samo doka-
zati da je H' N = G, tj. G ~ H,' N. ,Za x e G vrijedi I (X-l) • x == yeN, jer 1(Y) =
= II (rl) . I (x) == I (X-l) . I (x) == I (e) = e. Prema tome, x'" I (x) • y e H' N, jer
I(x) e H~
b) 'Ako za podgrupu H i rtorma1nu podgrupu N grupe G vrijede pretpostavke iz
tačke b):. tada je prikaz elementa x e G u obliku x = yz (y, e H, z e N) jedinstven, jer
iz x = YIZ, slijedi Yily = ZIZ-1 eH n N = {e}, tj. y = yi; z"; .11'1' Za x' e G imamo
slično prikaz x' = y'z (y' e H, z' e N). No, tada je

xx' = yz' y'z' ==:y' (%)? z = y' (y'z?' z == j1Jl' • z'z',

jer je N normalna podgrupa grupe G, pa je Ny' = y'N. Odatle se vidi da preslikavanje
I : G -+ G definisano ovako:
I(x) -1(Yz) ... :y(y e H, z e N)
,predstavlja endomorfizam grupe G za koji je II = I, Im (n = H, Ker (n = N.
4.S.Akozapod~puHinorma1nuPodgrupuNgnipeGvrijediH n N = {e} iH' N =G,
tada H ne mora biti normalna podgrupa grupe G, pa %ato grupa G nijeizomorfna sa vanj-
'skim direktnim proizvodom Hx N grupa H i N. Dokazati:
a) Ako je G grupa, H podgrupa, a N normalna podorupa grupe G za koje je H n N =
.= {eh H' N = G, tada postoji bomomorfizam I: H -+Aut (N) takav da je grupa G
lzomorfna sa grupom
(H x N,o), gaJe je (x,:y) o (u, v) = (xu, (f (U-l» (y) . v).

b) Ako su date dvije grupe H i N, pa ako je I :H -+ Aut (N) homomorfizam, tada

je
(H X N, o), gdje je (x, :y) o (II, v) = (xu, (f(u- l » (y). 'U),

grupa, H' = H X {'N} podgrupa, a N' = {'H} x N normalna podgrupa te grupe, a osim
toga H' ~ H, N' ~ N, a '

H' n N' = {e'}. :H' o N' = N' o H'= HxN.

Uputstflo: a) Ako je G = SI> H ~ {(l), (l2)}. N = {(l), (123), (U2)} onda je H podgrupa,.
N normalna podgrupa grupe G ivriJedi H n N = {(l)}, H' N = N' H = G, a pri tome
H nije normalna podgrupe grupe G. Osim toga G nije izomorfno sa direktnim proizvodom
H x N, jer je grupa H x N Abetpva, a G nije.
Neka je sada G bilo koja grupa, H podgrupa grupe G, a N normalna podgrupa grupe G
za koje vrijedi H n N == {e} i H . N =- N' H = G. Tada se, kao Ito smo vidjeli u zadatku
4.2, svako', e G može na jedan jedini n~n napisati u obliku, = xy (x ,e H, JI e N).
Osim toga, ako g' =Uv (u eH,iv E N), tada
gg' = xy • uf) = (xu) . (u~1:yu) V.
Ako uzmemo
(f (u» (y) = lIyu- l (u E H, yEN),

62
onda je j (u) (u E H) autol'll.orfizam grupe N, a j : H -+ Aut (N) predstavlja automorfizam
grupa.
Na osnovu toga vidimo, da za tako odabrano j, preslikavanie
g :xy,~(x.y)(x E H, y E N)
predstavlja izomorfizam grupe (G, .) na grupu (HxN, o).
b) Ako je j: H -+ Aut (N) homornorfizam grupe H u grupu Aut (N), nepo-
sredno se provjerava da je (Hx N, o) grupa. Jedinični elemen.t e' te grupeje (eH' es), dok
je inverzni element elementa (x, y) jednak (X-l, «j(x» (y)fI). Ostale se tvrdnje sada
jednostavno provjeravaju. Proizvod (Hx N, o) grupa H i N zove se obično j-proizvod.
Za j (u) = id.v (u E H) dobija sc direktni proizvod.

4.6. Ako je svaka Silovljeva p-podgrupa konačne grupe G normalna, dokazati da je grupa G
unutrašnji direktni proizvod svojih, Silovljevih podgrupa, dakle izomorfna sa vanjskim
direktnim proizvodom svojih Silovljevih podgrupa.
Uputstvo: Neka je (G: e) = p~ • ... P'::", pri čemu su mj prirodni, a Pi međusobno
različiti prosti brojevi.Po pretpostavci je Silovljeva Pi-podgrupa Pl grupe G normalna
(i = 1,2, ... , n). Zato je PIP•••• P" (normalna) podgrupa grupe G. Kako normalna
podgrupa Pl ima red pr", za i ~ j vrijedi P, n Pl = {e}, pa za svako Xl E Pl, Xj E P j vri-
jedi XjlXil . XtX, = e, tj. XiXj = XJX;' No, tada svaki element iz P I P 2 • •• P" ima jedin-
stven prikaz u obliku Xl X• .•• Xn (Xt E Pi), jer ako je XIX •.•• Xn = YI Y • ••• y" (Xi,
y, E Pi), tada e = (XIYl l ) • .• (X"y;;l), dakle 1 = ord (e)=ord (xIY1 I ) .•• ord (X,.y;;l), tj.
ord (XtYi l ) = 1, odnosno x;yjl = e, što znači Xi = YI (i = 1,2, ... , n). Tako vidimo
da (normalna) podgrupa PIP, •• • Pn ima pr' ... P'::" elemenata, tj. da se ona podudara
sa G. To zapravo sve znači da je G unutrašnja direktna suma podgrupa Pi (i = 1,
2, ... , n).

4.7. Neka je data algebarska struktura (X, n) i familija algebarskih struktura istog 'tipa
n . .) (or. E l). Kaže se da je (X, n) SlIbdirektna suma struktura (X"' Dx) (or. E n, ako
(X... ,
postoji monomorfizam

j:X-+ TI X ...
"E'/
takav da je
ITx o j : X -+ X ... (or. E l)

epimorfizam; pri tome je n ... projekcija direktnog proizvoda TI Xrt. na X .... Dokazati:
... EI
a) Direktna suma D-grupa (X"" +, n,,) (tt E l) je subdirektna suma tih !I-grupa;
b) Ako je j" : X -+ Xrt. (cr. E l) epimorfizam D-grupa, a j (x) = Cf", (X» ... E J, tada je
j : X -+ TI X ... monomorfizam, ako i samo ako je n Ker Cf",) = (Ox); u tom slučaju
rt. E l «El
je (X, +, D) subdirektna suma n-grupa (X... , +, D,,) (or. E l).

Uputstvo: a) Zajtreba uzeti ulaganje direktne sume n-grupa (X.., +, n. . ) (or. E l) u di-
rektni proizvod tih D-grupa.
b) U svakom slučaju je j homornorfizam D-grupe X u direktni proizvod .o-grupa
X ... (or. E l). Taj homomorfizam ima jezgru Ker (1)= n Ker (j...) i zato je tvrdnja b) jasna.
«El

4.8. Za prsten R kaže se da je subdirektno tierazloživ, ako on nije netrivijalna subdirektna

suma, tj. subdirektna suma za koju bi vrijedilo Ker (:ltrt. o j) ~ (O) za svako or. E l. Dokazati:
a) Prsten R je subdirektno nerazloživ, ako i samo ako presjek svih nenuItih ideala
toga prstena nije jednak (O);

63
 b) Svaki prsten R je subdirektria suma subdirektno nerftloživih prstena.
Uputstvo: a) Ako je prsten R n~ivi~na subdirektna suma, tada je ls = n.. oI: X-+
e I) epimorfizam, Ker <J.) "'. (O) (at e 1), a I se dobije iz Irt. kao u prethonom
-+ X .. (at
zadatku. Kako je Ker (f) = n K,er (1.)=(0), mora pogotovu .presjek svih nenuitih ideala
.. e I
prstena R biti jenak (O).
Obrnuto, ako je ispunjen posljednji uslov i ako SU 4 .. (at e I) svi nenulti ideali prstena R,
a Irt. : R 1"+ RIArt. (<< E I) prirodni,'~pjmorfizam, tada re za I definisano mopOĆ\l 1« (at e 1)
kao u prethodnom zadatku Ker (J) = n Ker (I",) = (O) i R je netrivijalna subdirekv;
.«el
na suma. ~~

b) za svako a
e R, a '" O, postoji maksimalni ideal Aa prstena R medu onim idea-
lima t~ga prstena koji ne sadde 4. Slgap svih takvih ideala je, naime, induktivn.o ureden
relacijom inkluzije, pa zato na OSIl9VU ćOrnove leme postoji maksimalni takav ideal. Prsten
R,. = RIA .. je subdirektno nerazlotiv, jer svaki nenulti ideal toga prstena ima oblik BIA.,
pri čemu ,je B ideal prstena R koji strogo sadrži Aa' pa otuda a e B, tj. a + Aa e BIA .. ,
a + A. + O + A •• Prema tome, presjek svih nenultih ideala prstena RIA. sadrži nenuiti
element a + A. i zato nije jedn•. nqla-idealu.
S druge strane preslikavanje J. : R -+ R., I. (x) = x + A" (x E R) je epimorfi.zam, a njime
određeno preslikavanje I : R -+ TI R,., tj. I(x) = (x + A ..)aeR· ima jezgro Kere!) =
aell'
= n
• eR'
A,. = (O), jer ako je b eR', tada b il A ..

4.9. Za ideal A prstena R kažemo da je nil ideal ako se sastoj i samo od nilpatentnih ele-
menata, tj. ako je A ~ N, pri čemu je N skup svih nilpatentnih elemenata prstena R. Za
prsten R kaže se da je prvobitan ili prim ako za svaka dva elementa x, y iz R, xRy = (O)
povlači x = O ili y = O, odnosno, ekvivalentno tome (v. zadatak 4.10.) ako za svaka dva
ideala A, B prstena R, AB = (O) po\rlačf A = (O) ili B = (O). Dokazati da je prsten R + (O)
. koj i nema nenultih nil ideala subdirektna suma prvobitnih prstena.
Uputstvo: Kako je R nenulti ideal prstena R, sigurno R"" N #- 121. Za svako a ER"" N,
prema Cornovoj lemi, postoji maksimalnHdeal Ba U skupu svih ideala prstena R koji ne
sadrže nijednu potenciju elementa a, Prsten RIBa je prvobitan, jer ako su A, 'jj nenuhi
ideali prstena RIBa' tada A = AlBa, B = BIBa' pri čemu su A i B ideaii prstena.R koji
strogo sadrže B". Zato postoje prirodni brojevi m, n za koje je am E A, an E B, dakle
a m +n E AB. Ako Aii = (O+B a ), tada AB ~ Ba' pa bi vrijedilo am +" E Ba, što je nemo-
guće. Ideal n B" prstena R je niHdeal, jer akoje b ER"" N, tada b fl Bb' Zato po pret-
aeR'-...N
postavci mora biti () Ba = (O), što na osnovu zadatka 4.7. znači da je prsten R subdirektlla
aeR/N
suma prstena RIBa (a ER"" N).
Primijetimo da je prema narednom' zadatku prsten R prvobitan ako i samo ako mu je ideal
(O) prvobitan. Pojam prvobitnog ideala uo~tenje je ideala koji smo do sada. zvali prosti
ideal, a od sada ćemo ga zvati potpuno prosti ideal, zadržavajući termin prost ideal kao si-
nonim za prvobitan ideal. U komutativnom slučaju ova dva pojma se podudarajU.

4.10. Za ideal P prstena R kafe se da jepr()st ili proobira1tiko, za svako a, b E R, aRb ~ P

pOVlači a E P ili b E P. Za ideal Q prstena R kaže se da je pOf[nmO poluprost, ako za. svako
a E R i n € N, an E Q povlači a E Q. Dokazati:
a) Ideal P prstena R je prvvbitan, ako i samo ako je prsten R/P prVobitan;
b) Ideal Q prstena R je potpuno poluprost ako i samo ako prsten R/Q nema nenuitih
nilpotentnih elemenata;
e) Ako je P potpuno prost jQeal,.-tj. ako za svako a. b E R, ah E P povlači a E P
ili bE P. tada je P prost i potpuno poluprost ideal;
d) Vrijedi i obrat tvrdnje e). ali u opštem slučaju prost ideal P ne mora biti potpuno
poluprost.

64
Uputstvo: a) Ako je ideal P prstena R prvobitan, tada za svako a, b E R, (a + P) . (RIP) .
. Cb + P) = CO + P) povlači aRb <:;;: P, dakle a E P ili b E P, tj. a + P = O + P ili
b + P = O + P, što znači da je prsten RIP prvobitan. Obrnuto, ako je prsten RIP prvo-
bitan, tada za svako a, b E R, aRb <:;;: P povlači (a + P) . (RIP) . (b + P) <:;;: (O + P),
dakle a + P = O + P ili b + P = O + P, tj. a E P ili b E P, što znači da je ideal P
prvobitan.
b) Ako je ideal Q prstena R potpuno poluprost, tada za svako a E R i n E N,
(a + Q)'" = O + Q povlači aa E Q, dakle a E Q, tj. a + Q =0 + Q, pa prsten RIQ
nema netrivijalnih nilpotentnih elemenata, a lako se vidi da vrijedi i obrat.
e) Neka je P potpuno prost ideal prstena R. Tada za svako a, b E R, aRb e P
povlači axb E P (x E R), a to opet a E P ili xb E P, dakle a E P ili x E P ili b E P
Cx E R) .. Odatle se vidi da je P prvobitan ideal, jer ili je P = R ili za neko x E R ne vrijedi
x E P. No, P je i potpuno poluprost ideal, jer ako je x" E P (za neko x E R i n E N)
tada x E P ili X'H E P, pa se indukcijom u odnosu na n lako zaključuje da vrijedi x E P,
a to znači da je ideal P potpuno poluprost.
d) Neka je P prost i potpuno poluprost ideal prstena R. Tada xy E P povlači
(YX)I E P, dakle yx E P. No, tada yxz E P, pa otuda xzy E P Cz ER), daklexRy e P,
a odatle slijedi x E P ili y E P. .-
U opštem slučaju prost ideal P ne mora biti potpuno poluprost.
Primjer: Ako je K polje, n > l zadan prirodan broj, a.R = Ka.". prsten matrica reda n
nad poljem K, tada je (O) prost, ali nije potpuno prost ideal prstena R. Naime, dobro je
poznato da postoje nenu1te matrice a, b E R za koje je ab = O, dakle ab E (O) ne povlači
obavezno a E (O) ili b E (O). Medutim, ako su A i B nenuiti ideali prstena R, tada A =B=
= R na osnovu zadatka 2.3, pa ne može biti AB e (O). No, to znači da (O) nije potpuno
prost, ali jeste prost ideal (v. naredni zadatak). -
4.11. Neka je P ideal prstena R. Dokazati:
a) Sljedeća tri uslova su ekvivalentna:
(i) (O) je prost ideal prstena R;
(ii) Za svaki nenuiti desni (lijevi) ideal prstena R desni (lijevi) anihilator toga ideala je
nula ideal;
(iii) Za svaka dva ideala A, B prstena R, AB = (O) povlači A = (O) ili B = (O).
b) P je prost ideal 8ko i samo ako za svaka dva ideala A, B prstena R, AB ~ P
povlači A <:;;: P ili B <:;;: P.

Uputstvo: il) i) ~ ii): Neka je A .nenulti desni ideal i tl E A, a '# O. Tada, zbog aR <:;;: A,
za svaki element b iz desnog anihilatora od A vrijedi aRb = (O), dakle, na osnovu i), b = O,
jer a '# O.
ii) ~ iii): Ako za ideale A, B prstena R vrijedi AB = (O) i A '# (O), tada, na osnovu ii),
B = (O), jer je sigurno A nenuiti desni ideal prstena R, a B sadržano u desnom anihilatoru
od A.
b) Slijedi iz a) na osnovu zadatka 4.10. a).
4.12. Neprazan podskup M prstena R zove se multiplikativni sistem, odnosno m-sistem
prstena R, ako a, b E M povlači ab E M, odnosno axb E M za neko x E R. Svaki multi-
plikativni sistem M je m-sistem sa osobinom a E M ~ a! E M, jer a, b E M ~ ab, b E M
~ abb E M, odnosno a E M ~ aZ E M. Dokazati:
a) Ideal P '# R prstena R je prost, odnosno potpuno prost, ako i samo ako je M : =
= R", P m-sistem, odnosno multiplikativni sistem prstena R;
b) Ako je M neki m-sistem prstena R, tada skup M' svih elemenata

X~l ... x~n (Xl'" Xn E M; k/, n E N)

predstavlja takoder neki m-sistem prstena R; ukoliko je M' = M tada M ima osobinu
a E M ~ al E M Ci uopšte an E M za svako n E N).
Uputstvo: a) Očigledno.

b) Akox=x~l, ... xmkm' ,

y=y~l"...kN
y""E M' ,t}.XI
. ... Xm'YI"'Y" EM, t ada
postoji z E R za koje' je Xl ••• XmZYI ... Yn E M, dakle xzy E M'. Ukoliko M = M',
a E M povlači aZ E M' = M (i uopšte an E M' = M za svako n E N).
65
 4.13. Neka je QpotpUIlO poluproat ideiIl pntena .R.Dotuati:
a) za x, E R, k" n E N (i =,1,2, •• •,n) vrijedi X~· " • x:-
E Q ~=UI' •• x.E ai
a
b) Ako je Q ~ R, tada za 8V~f. ER" plitoji prosti ideal P prstena R koji
sađdi Q. aU ne aaddi l l ; ' .
a a
c:) Alto je ~ R, tada je presjek pOtpuno prostih ideala P, (i E l).
U,.UIW: a) Imp1ibc:ija xt • ~ • x. E Q ~ x~' .. o x!- dokazuje se liko iz Xl o •• x.E ~ a
~ (XI+1 ••• X_Xt '••• x,)' E a => %(+1" .-. ","Xl .'~ • X, Ea. dok se .obrnuta implikacija clab-
zuje ovako: Ako k" > l, tada x:' ,,:•... xt-E a ... ~'-1 Xs" ... x:- a
x1E ~ (~a-1 X:'. .. . l
x:-). E Q ~ x~a-1 x:O ... X:- E a ..
~ ,'~ Xl X:' ••• X:. E Q => x:·X~· ••• x:·xlE Q=>
=> ••• => X. ":' ••• x:~ Xl E.a => x:-. '0 ~:- XIX. E a=> ... x. a.
~ XIX•• •• E
a
b) Za'f ER'\. .&bp .~ .~ja _elementa II čini neki multip1iltativni sistem
M prstena R. Na osnovu Comove leme lako se zaklj~je da pottoji neki maksimalan m-,i,.
stem Ml 'J M prstena R koji se ne
se da postoji maksimalan ideal P koji
P.B··ai •
sa a~ Opet na osnovu Cornove leme dokazuje
ne presijeca se sa Ml' Dovoljno je dokazati
a
da je P potpuno prost ideal pntena • ju P :2 i f ff. P. . -
Dobfimo prvo da je P Prost ideal. ti~ da ,za iđeale -1 ::> P i B ::> P prstena R ne mole vri·
jediti AB ~ P. zbog A ::> P i B :::> Pideali A iB se presijecaju .. Ml, pa za Q E A n Mu
b E B n Mi i neko X E R vrijedi ah E Ml' No, axb E AS. pa ocuda AB SI: P, jer IC P
ne presijeca sa MI'
sad ćemo dokazati da je P potpuno proat ideal prstena R. prema prethociborft zadatku
M. : = R" P je m-sistem p~ If. Osim toga Mi'~' MI, .pablto se M. ne presijeca sa
,a mora biti Ml = M •. Sad je dovollJio dbkaziati da je Ml .... Ml', jer tada Mi. na osnovu
. prethodnog zadatka, ima osobinu Q E Ml ~ aa E Ml, pa je P potpuno prost idesl (zadatak
4.9. c:».
za m-sistem M'l vrijedi 'igumo Ml ~ M~.Osim top M~ se ne presijeca .. na osnovu a
a) i definicije m-sistema M~. zbog top Ml = M~.
a
c:) Ako je a~ R, tada je siJumo saddano u presjeku svih potpuno prostih ideala
Pc Ci E I)prstenaR koji sadde Q. No, nl osnovu b) taj presjek ne saddi nijedan elemeftt
II ER" a, pa se mora pofludarati ~ sa O.
4.14. Neka je R :lo (O). Ako jeprsteo, R prvobi~ tada je R. sudbirektna swna prstena· Rc
(i E l) bez netrivijalnih djelitelja nUle. . .
UI*tlIf1o: Po prclp08taVc:i jc ideal (O) i#:- R, prstena R poIup.rost. zalo je (O) presjek potpuno
e
prostih ideala Pt (i l) prstena R ... ~vu prefhodnol JIdafb. To &nači d!lje R. subdi-
rektna suma prstena Rc = RIP, (i E 1) (v. zadatak 4.6.). No. prsteni R, = Rrp, nemaj~
netrivija1nib djelitelja ,nule zato ito su Pt (i E l) potpuno prosti ideali prstena R.

66
 II. PROŠIRENJA POLJA
Ako je K potpolje poljli L, onda se kaže da je L pro§irenje polja K. Svako
proširenje L polja K može se shvatiti kao vektorski prostor nad poljem K.
Kad je dimenzija tog vektorskog prostora konačna,. onda se kaže da je L
konačno proširenje polja K. Svako konačno proširenje je algebarsko pro§irenje,
tj. svaki element algebarskog proširenja L polja K je nula nekog polinoma
/ (x) E K [xl stepena deg (f) > O. Algebarsko proširenje L polja K, medutim,
ne mora biti konačno. Pored algebarskib, postoje i tzv. transcedentna pro§i-
renja polja K. Tako je polje R i polje e transcedentno proširenje polja Q
racionalnih brojeva, jer, na primjer, broj 7t i broj e nisu algebarski brojevi,
tj. nisu algebarski elementi nad poljem Q racionalnih brojeva.
Ako je K bilo koje potpolje polja e kompleksnih brojeva, onda prema osnotJ-
noj teoremi algebre za svaki polinom / (x) E K [xl setpena deg (f) > O postoji
minimalno potpolje L polja e koje sadrži sve nule polinoma / (x) i samo polje
K, pa se u L [xl polinom / (x) razlaže na linearne faktore. Slično neko pro-
širenje L može se konstruisati za svako polje K i za svaki polinom / (x) E K [xl
stepena deg (f) > O. To je tzv. polje razlaganja polinoma/(x) u odnosu na K
U opštem slučaju ono nije potpolje polja e i njegova konstrukcija ne oslanja
se na osnovnu teoremu algebre. Polja razlaganja mogu se okarakterisati kao
konačna normalna pro§irenja osnovnog polja K.
Konačna proširenja mogu se dobiti adjunkcJj"om polju K konačnog broja al-
gebarskih elemenata, ali se u opštem slučaju sva ona ne mogu dobiti adjunkci-
jom samo jednog algebarskog elementa, kao što je to slučaj kod tzv. sepa-
rabiinih konačnih proširenja. Struktura polja razlaganja L polinoma / (x) E
E K [xl u odnosu na Ku prirodnoj je vezi sa algebarskom jednačinom/(x) = O.
Uvid u strukturu proširenja.L nekog polja K pružaju tzv. relativni mono-
mor/izmi / : L-+M u odnosu na K, pri čemu je M algebar~ki zatvoreno
proširenje polja K.
Svim navedenim i nekim srodnim pitanjima bavićemo se podrobno u ovoj
glavi.

1. KONAČNA I ALGEBARSKA PROŠIRENJA

Kako smo već rekli, svako pro§irenje L polja K možemo shvatiti kao vektorski
prostor nad poljem K. Naime, (L, +) je Abelova grupa, a osim toga elemente
iz L možemo množiti elementima iz polja K, jer je K potpolje polja L. To
množenje ponaša se prema sabiranju u L upravo tako da L stvarno čini vek-

67
torski prostor nad poljem K. Ta činjenica daje nam mogućnost da medu
proširenjima L polja K uočimo ona za koja je dimenzija vektorskog prostora L
nad poljem K konačna. To su tzv. konačna profirenja po/ja K, S kojima ćemo
početi ovaj paragraf.

Konačna proiirenja

D"ji"icija 1.1. Neka jeL proširenje polja K. Tada L shvatamo kao vektorski
..
,

prostor nad poljem K i dimenziju vektorskog prostora L nad poljem K oz-

načavamo sa CL : K) i zovemo ie stepen profirenja L u odnosu na K. Ako je
stepen proširenja (L : K) konačan, onda kažemo da je L konačno profirenje
polja K.
SV()jstvo~onačnosti proširenja 'je tl'anzitivno. Vrijedi, naime,

Teorema 1.1. Ako je L konačriv profirm"e polja K. a'M konačno profirenje

po/ja L, tada je M konačno pro§irenje polja K i pri tome je
CM : K) = CM : L) . CL : K).
. ,

Jezgrovito, ali možda manje preciznp, mogla bi se tvrdnja ove teoreme izreći
'ovako: konačno profirenje konačnog profirenja je konačno profirenje,
Dokaz teoreme 1.1. Neka je {ocl ; . . : , OC m } baza vektorskog prostora L nad
poljem K, a {Pl' ••. , PlI} baza vektorskog prostora M !lad poljem L. Tada je
dovoljno da dokažemo da je {rx.1Pl'· •• , OCIP .. ; , .• ; OCJl' ... ', OCinP,,} baza
vektorskog prostora M nad poljem K.
Najprije, elementi OCj pj (i = 1, .' .. ~ m; j == 1, ... , n) generišu vektorski
prostor M nad poljem K. Naime,svako IX Ec Mmote se prikazati u obliku
oc = L bdJ} (b} E L),
j

a svako bi E L u obliku
b, == 2: a jj lXi (€lt, E K).
i
Prema. tome,
IX = L2 aj} OCi Pi (ali E K),
i j

što upravo znači da elementi OC, PJ Ci = 1, ... , m; j = 1, ... , n) generišu

vektorski prostor M nad poljem K:
Dokažimo sada da su elementi OCi PJ (i = 1, ... , m; j = 1, ... , n) linearno
nezavisni nad K. Stva mo, ako je
L L alj OC j pj= O(a jj E KJ,
• j
tada je
L ('2. a jJ lXi) (Jj = 0('2. ajjlX, E L),
j i i

68
pa kako su elementi tJl' ... , {Jn linearno nezavisni nad L, mora biti
2: a,!ar.c = O (j = 1, 2, ... , n).
i,.,

No, elementi ar.1> • '.' , ar. m su linearno nezavisni nad K, pa iz posljednjih n

jednakosti slijedi
aH = O (i = 1, •.. , m;j = 1-, ... ,n).
Time je teorema dokazana.
Neka je L konačno proširenje polja K stepena CL : K) = n. Tada su za svako
ar. E L elementi ar. 0 =e, ar., ar. 2 , ••• , ar.n iz L linearno zavisni nad K, jer ih je
n + 1, dakle više nego (L : K) na broju. Zato postoje skalari ac E K (i = O,
1, .... , n), od kojih je bar jedan različit od nule, takvi da je
n
2: a,ar.' = O.
;=0
n
Drugim riječima, postoji polinom . J (x) = L aj Xl E K [xl sa
;=0
J(ar.) = O, J (x) i= O.
Tako odmah dolazimo do pojma algebarskog elementa i do algebarskog pro-
širenja.

Algebarski element i algebarsko proiirenje

Deji";cijlll.2. Neka je L proširenje polja K. Za element ar. E L kaže se da je

algebarski element nad K, ako postoji polinom J (x) E K [xl takav da vrijedi
J (ar.) = O, J(x) i= O.
Ako je svaki el ement ar. E L algebarski nad K, reći ćemo da je L algebarsko
pro§irenje polja K.
Za element ar. E L koji nije algebarski nad K, kaže se da je transcedentan
nad K. .Ako L nije algebarskoproširenje polja K, onda se kaže da je .proširenje
L polja K transcedentno.
Zaključak koji prethodi ovoj definiciji možemo formulisati u obliku sljedeće
teoreme:

Teorema 1.2. Ako Je L konačno proširenje po/ja K stepena (L: K) = n,

tada za svako ar. E L postoji polinom J (x) E K [xl za koji je
J (ar.) = O, O < deg (f) ~ n.
Specijalno, svako konačno proširenje L polja Kje i algebarsko.
Mnogi primjeri koje ćemo kasnije sresti pokazuju da se posljednja tvrdnja
teoreme 1.2. ne može obrnuti, tj. da postoje algebarska proširenja Lpolja K
koja nisu konačna proširenja polja K.

69
Prema samoj definiciji a1gebatskog elementa, za svaki algebarski element
ex E L nad K postoji nenu1ti polinom! (x) E K [x] koji se poništava u tački ex.
Među svim ovakvim polinomima postoji potinom minimalnog stepena. On
je do konstantnog faktora jednoznačno određen elementom ex i poljem K.
Ako ga· normiramo dobijamo tzv .. minimalni polinom algebarsko.g elementa
ex nad poljem K.
.,'
Minimalni 901inom algebal'skog elementa
Neka je L proiirenje polja K, a ex EK. Tada je relacijom
f (x) \"" f (ex) (j (x) E K [x])
zadano preslikavanje prstena J( [x) u polje' L. Jednostavno se provjerava
da je to preslikavanje homomorfizam prstena. Slika tog homomorfizma je
neki potprsten polja L, koji ćemo označiti sa K [IX]. DaJde,
K[IX] = {f(IX) If (x) E K [x]}.
Prema teoremi o homomorfnom preslikavanju, jezgro tog homomorfizma
1a. = {f(x) E K [x] If (IX) = O}
je ideal prstena K [x] i vrijedi
K [ex) oo! K [x]/Iex •
Kao potprsten polja: L, prsten K [ex] nema netrivijalnih djelitelja nute, pa je
~to Im prosti ideru prstena K [x]. Zbog et/:.Ia., sigurno Im i= K [x].
Ako je ex algebarski element nad K., tada 1« =1= (O). Tada je" ,dakle, la. netrivi-
jalan prosti ideal prstena glavnih ideala K [x]. No, u tom slučaju la. je mak-
simalni ideaI prstena K [x] i postoji normirani nesvodljivi polinom.jlll(x) E
E K [x] za koji je la. = (j.) (v, Algebara, I dio, propozicija I, 4.8). To je
očigledno onaj normirani polinomiz K [x] koji među svim polinomima
f (x) E K [x], I (ex) = 0, I (x) i= O, ima najniži stepen, jer vrijedi
(V I(X)E K [x]) (f(IX) = O~ la. II).
Prema tome polinom l. (x) E K [x] je jednoznačno odreden algebarskim
elementom exEL nad K i osn<,voim poljem K.

Deji";ciJa 1.3. Neka je L proširenje polja K, a IX E L algebarski element

nad K. Tada se normirani po1inom la. (x) E K [x] koji među svim nenultiin
polinomirna I (x) E K [x], I (ex) = O ima najniži stepen zove minimalni !JO-
linom elementa ex u odnosu na K. Stepen deg (JJ-) zove se stepen algebarskog
elementa ex u odnosu na K.
Ono što je već rečeno o minimilnom polinomu možemo rezimirati u obliku
sljedeće teoreme.

Teorema 1.3. Za SfJaki alge'bi.Jrski element exEL:2 K nad K postOJi tačno

jedan minimalni polinom la. (x) E K [x] elementa ex u odnosu na K. Taj po/inom
je ne samo normiran, nego i ne5f)odiji'O U K [xl i 'Orijedi
(VI (x) E K [x]) (f(ex) = O ~/a.1/).
70
Kako je, za svaki algebarski element otEL:2 K nad K, kao što smo vidjeli,
I. maksimalan ideal prstena K [x], a K [ot] ~ K [x] II., K [ot] je polje. To je
proširenje polja K i očigledno najmanji potprsten polja L koji sadrži K i ot.
Svaki element fJ E K [ot] ima oblik fJ = g (ot) CC (x) E K [x]). Pri tome možemo
uzeti da je deg Cc) < deg U.), jer (3 q (x), T (x) E K [x]) g (x) = fa. (x) q (x) +
+ T (x), deg (T) < deg Ut,.), pa fJ = g (ot) = T (ot). To znači da elementi
otO = e, ot, otS, ••• , ot"-l (n = deg Ua)) generišu . vektorski prostor K [ot]
nad poljem K. Ti elementi su i linearno nezavišni nad poljem K, jer bi u
protivnom postojao nenulti potinom f (x) E K [x] stepena deg U) < deg U.)
koji se poništava u tački ot, a to je nemoguće. Tako smo dokazali sljedeću
teoremu:

Teorema 1.4. Neka Je L proširenje polja K, otEL algebarski element nad K,

a ftA (x) E K [x] minimalni poliiwm elementa ot u odnosu na K. Tada je mini-
malni potprsten K [ot] polja L koji sadrži K i ot konačno proširenje polja K
stepena
(K [ot] : Jq = deg U.).

Primjer 1.1. Neka je K = Q polje racionalnih brojeva, a L = e polje kompleksnih bro-

jeva.
a) Ako je cc = v'2, tada je cc nula nenultog polinomal (x)=x l - 2 iz K [x], dakle algebarski
element nad poljem K. Potinom I (x) je ne samo normiran, nego i nesvodljiv u K [x] na
osnovu Ajzen§tajnovog kriterija (p = 2 dijeli sve koeficijente toga polinoma, osim najstari-
jeg, apt ne dijeUslobodni član tog polinoma). Zato je I (x) = I. (x) minimalni polinom ele-
menta cc = V2u odnosu na K. Osim toga K [cc]=Q [v'2l je konačno proširenje polja K i
to stepena 2 = deg (f), dakle

K [cc] = {a + b«.:a, b E K}.

Kako {J = 1 + cc #- O, {J-l E K [u] ima prikaz {J-l = a + b u (a, b E K). Ovaj prikaz do-
l
bije se "racionalenjem» izraza {J-l = - - :
l+u

1 l-u l-cc
(J-l = - - = = ~- = -1 + cc.
l+u P-CCI 1-2

b) Slično je za cc = i (imaginarna jedinica), I. (x) = x' + 1 minimalni polinom elementa ac

u odnosu na K. Prema tome {l, i} je baza vektorskog prostora K [i] nad poljem K, tj.

K [,1 = {a + ib : a, b E K}.

c) Ako je I (Je) = XI + lxl - 4x + 6 E K [x], tada je polinom I (x) nesvodljiv u K [x]

(Ajzenštajnov kriterij, p = 2). U polju L taj polinom ima bar jednu nulu cc (osnovna teo-
rema algebrel). Zato je I (x) = i«(x) minimalni polinom elementa cc E L nad K, a {l, cc,
CCI} baza vektorskog prostora K [cz] nad poljem K, dakle

K [cc] = {a + bcc + eot l : a, b, e E K}.

Ako uzmemo {J = - 3 + 20t + otl E K[ ot}, tada je {J #- O, jer svi koeficijenti u prikazu ele-
menta {J pomoću baze prostora K [.] nisu O. Otuda {J-l = a + bcc + e ot l , ali se ovaj prikaz
1
više ne može dobiti jednostavnim "racionalenjem" raz10mka {J-l = , ne-
-3+2ot+ot l
go ovako.

71
II ~, (a.)./l-l = k(.). pri čemu je ,(x) = -3 + ~ + x'. a polinom h (x) E K [x] se odre-
duje Bukliđovim algoritmom. I z : .
I(x) =.x·g(x) + (-x -ti 6).,r(x) = (-x + 6) (-x"":,, 8) + 45
','
slijedi
4S = g (x) + (x + 8)(-x + 6) = g (x) + (x + 8) (f(x) - XI (x» ,=

tj.
= (1 - 8x-- x')· g (x) + (x + 8)' I (x), .
\
1 .. . 1
1 = ~ (1 - 8x - Xl) • g (x) + 4š (x + 8) . I (x).
Zato je
1 . 1
1 = - (l - 8ex -.11. 1 ) • {J, ,~. P-l = - (l - 8ex - ex l ).
4S ~. 45.

Pro.irenja nastala acIjunkcijom

Ako je L proširenje polja K,. a ot E L, tada
K [ot] = {j (ot) :/ (x)E= K [x])

'predstavlja najmanji potprsten polja L koji sadrži K i ot. U slučaju da je ot

:a1gebarski element nad K, vidjeli smo da je K [ot] zapravo polje. To je tada
najmanje potpolje polja L koje>sadtži K i ot. Ukoliko ot nije algebarski element
nad K.K[otl~ K [x] i zato K [ot)'nije polje, već samo komutativanprsten
sa jediničnim elementom bei netrlvijalnib djelitelja" itule, tj. oblast. Taj
prsten strogo je sadržan u najmanjem potpoIju K(ot) (obratite pažnju na oznaku,
sada je okrugla, a ne uglasta zagrada !) polja L koje sadrži polje K i element ot.
Takvo potpolje postoji i ono je presjek svih potpolja polja L koja srdrže
K i ot (jedno' od tih potpolja je samo polje L). Pri tome je K (ot) najmanje
potpolje polja L koje sadrži p.-sten K [otl, dakle polje razlomaka prstena K.
Umjesto samo jednog elementa ot E L možemo uzeti neki podsKup A polja L,
a umjesto K bilo koji potprsten R polja L. Sa R [A] označićemo najmanji
potprsten polja L koji sadrži RiA. Takav potprsten postoji i on je jednak
presjeku svih potprstena polja i. koji sadde R i A (jedan od ovih potprstena
i~ ~aDto pj)lje L)~. . .
XakoJe K potpolJe prstena KlAJ, možemo prsten K [A] shvatiti kao vek-
torski prostor nad poljem K Titj prostor, kako se odmah vidi, generisan je
svim proizvodima od konačn~~ogo faktora uzetih iz A.
·Sa K (A) označićemo najmanje potpolje polja L koje sadrži K i A. To je,
,dakle, presjek svih potpolja pelja L koja sadrže K i A (jedno takvo potpolje
je i samo polje L).
Kako je očigledno K [A] ~ K (A) i 08im toga K (A) predstavlja najmanje
potpolje polja L koje sadrži prsten K [A], jasno je da je K (A) polje razlo-
maka prstena -K [A]. .

DtI./i_ijlJ 1.4. Neka je Lproširenj~ pOlja K, R potprsteI\ polja L,a A podslrup

polja L. Najmanji potprsten polja L koji sadrži R i A označićemo sa R [A].
Najmanje potpolje polja L koje sadrži K i A označava se sa K (A) i kate 'Se
da nastaje adjunkcijom polju K skup,a A. Ako je A = {otu •.. , ot..} konačan
72
podskup polja L, tada umjesto R [A], odnosno K (A) pišemo R [Ot.l , ••• , IX.. ],
odnosno K (lXI' ... , IXn). Polje K (IX) zovemo jednostavno pro§irenje polja K.
Kako već znamo, ako je rJ. algebarski elemmt nad K, tada je K [rJ.] = K (rJ.)
i to je konačno, dakle i alge.barsko pro§irenje polja K. Uopšte vrijedi:

Teorema 1.5. Neka Je L pro§iren)e polja K, a A podskup poljaL. Ako se A

.sastojisamo od algebarskih elemenata nad K, tada je K [A] = K (A) i to je
algebarsko proširenje polja K. Ukoliko.ie skup A joJ i konačan, K [A] je ko-
načno pro§irenje polja K.

Dokaz. 1) Dokažimo najprije da za konačan skup A algebarskih elemenata

iz L nad K vrijedi K [A] = K (A) i da je to konačno proširenje polja K.
Neka je A == {OCI' ... , IXn}. Ako je n = 1, tvrdnja je tačna na osnovu teoreme
1.4. Uzmimo zato da je n > 1 i pretpostavimo da je vrtdnja tačna za n-l.
Po pretpostavci indukcije, dakle, vrijedi. K' = K [rJ.I' ... , IX"-l] = K (OCI'
... , OC"-l) i to je konačno proširenje polja K. Kako je oc" algebarski element
nad K', jer je rJ. n čak algebarski element nad K, vrijedi K' [ocn ] = K' (IX,,)
i to je konačno proširenje polja K'. Zato je K' [IX,,] = K' (OC n ) konačno pro-
širenje i polja K na osnovu teoreme 1.1.
No,

pa je tako K [OCI' ... ,IX,,] = K (rJ. I , . . . , OC n ) i to je konačno proširenje polja K.

2) Neka je sada A proizvoljan skup sastavljen od elemenata iz L koji su alge-
barski nad K. Da dokažemo jednakost K [A] = K (A), dovoljno je da doka-
žemo da je K [A] potpolje polja L, jer se tada K [A] podudara sa svojim
poljem razlomaka K (A).
Pa neka je IX E: K [A], rJ. i= O. Treba dokazati da je oc- I E K [A]. Kako je vek-
torski prostor K [A] nad poljem K generisan svim proizvodima od po ko-
načno mnogo faktora uzetih iz skupa A, postoji konačan podskup A' skupa A
takav da vrijedirJ. E K [A 'l. No, sada na osnovu 1) vrijedi K (A') = K [A'] k
k K [A], pa otuda rJ.- I E K (A') k K [A]. Na taj način je K [A] potpolje
polja L. Kako je K (A') = K [A'] konačno,· dakle i algebarsko proširenje
polja K, element oc E K (A') = K [A'] je algebarski nad K. Prema tome svako
oc E K [4] = K (A) je algebarski element nad K, pa je K [A] = K (A) alge-
barsko proširenje polja K i teorema je dokazana.
Na osnovu prethodne teoreme nije teško dokazati da je svojstvo algebraičnosti
također tranzitivno:

Teorema 1.6. Neka Je L proširenje polja K, a M proširenje polja L. Ako Je

~ EM algebarski element nad L, a L algebarsko pro§irenje polja K, tada je IX
algebarski element nad K. Specijalno, ako je M algebarsko pro§irenje polja L,
a L algebarsko pro§z'renje polja K, tada je M algebarsko pro§irenje polja K.
Posljednja tvrdnja ove teoreme mogla bi se, doduše na račun preciznosti,
kraće formulisati ovako: algebarsko proširenje algebarskog pro§irenja je opet
.algebarsko pro§irenje.

73
 Dokaz teoreme '1.6. Dovoljno je dokazati prvu tvrdnju teoreme. Neka je ot E M
a1gebarskielement nad L, a1. (x) E L [x) minimalni polinom elemerita ac.
u odnosu na L. Ako je
/. (x) --.:: Oto + (X1X + ... + (X"x"',
tada su koeficijenti Oto, Otl' •.. ~. Ot.. EL toga polinoma algebarski elementi
nad K, jer je L algebarsko proširenje polja K, pa je na osnovu prethodne teo-
reme L':.-. K (<<t, ... ,ot..) konačno pr<liiren;e polja K. Osim toga/. (X)E L'[x],. \
tj. (x je algebarski element i nad L'. Stoga je L' [(X] konačno proširenje polja
L', pa je L' [(X], na osnovu teoreme 1.1., konačno proširenje polja K, a time
(x E L' [(X] algebarski element nadK~što je i trebalo da se dokaže.

Kronekerova teorema. POlje razlaganja

. -
Neka je L proširenje polja k, a(X E L algebarski -element nad poljem K.
Tada postoji minimalni poUnom elementa ot II odnosu na K i to je posve:
određen normirani nesvodljivi ~olinom iz K [x] kome je (x jedl\a od nula.
Prirodno se postavlja obrnuto pitanje: je li svaki normirani nesvodljivi poli-
nom / (x) E K [x] minimalni poUnom nekog elementa (x u odnosu na K~.
tj. postoji li proširenje L polja K koje sadrži bar jednu nulu (x datog nesvod-
ljivog' normiranog polinoma / (x) E K [x]? Pozitjvan odgovor na ovo pitanje
daje tzv. Kronekerova (Kronecker) teorema: ,

TeorenuJ 1.1. Ne'ka.Je / (x) E K [x] nesvodl.Jiv polinom. Tada postOJi prolirenje
L polja K koje sadrži bar j«inu nulu ot polino1/lla J (x). Ako je L', hilo koje' pro-
. Iirenje polja K, a (x' E L'hilo kpja nula polin.ot!uz lex), tada postoji izomor/izam:.
polja
fi : K [(X] -+ K [(X']
za koji vrijedi
q>(<<-) "'F (X', q> (a) = a (aE K).
Dokaz. 1) Pretpostavimo, najtkije~'da postoji proŠirenje L polja K koje sadrži.
nulu (X polinoma / (x). Kako ie / (x) E K [x] nesvođljiv polinom, razlikuje se
onad minimalnog polinoma/.(x)EK[xl elementa ot u odnoSUi\aKsamo-
eventualno u konstantnom nenultom faktoru iz K, pa je zato. (J) =(J«)~
a osim toga X [ot],~ X [xl/(J). ;. ".,
2) Rezonovanje iz tačke'l) sug~riš~nam da pođemo od pt1>tena ~ (x), uzmemo·
u njemu ideal (J) i formiramofakt~$ki prsten K [x]/(J)' p~ten K [x] je prsten
glavnih ideala, a / (x) E K [xl 'nesvodIjiv element, pa je zato (n maksimalan
ideal toga prstena, dakle K [xl/(J) je polje. To, doslovno uzeto, nije proširenje
polja K, ali je proširenje nekqg wlja X' koje je izomorfno sa K, pa ga z.ato.
možemo identifikovati sa K: .,Naime> neka je."

V'; K ~xl -4 K [xl/cn

prirodni epimorfizam. Ograničimo ga na K e K [x]. Tako40bijamo homo-
morfizam prStena .
V'1l ; X~ K [xl/U), V'1l (a) = a' = a + (J) (aE K). '
74
Ovaj posljednji homomorfizam je injektivan, jer
'PK (a) = 0+ (f) ~ aE (f) ~ a = O,
:zato što u slučaju a E K.,' a * O, vrijedi a-la = efE (f), a-I E K ~ K [x],
dakle, afEU). Zato je
K' = {a' = a + (f): aEK} = Im ('Px)
potpolje polja K [x]/U). izomorfno sa poljem K. Identifikujmo svako a E K
.sa njegovom slikom a' = a + U) E K'. Na taj način K postaje potpolje
polja K [xliU).
Stavimo, dalje, ot = x + U). Tada K [x]/(f) = K [ot] uz identffikaciju polja
+
K sa K'. Osim toga/(ot) =/(x) (f) = O + U) = O, jer /(X)E(f). Tako
:smo konstruisali polje K [ot] koje sadrži K i neku nulu ot polinoma/ (x) E K [x].
3) Neka su L i L' proširenja polja K, a ot E L, odnosno ot' E L' nule polinoma
J (x) E K [x]. Tada svako II E K [ot] ima oblik p =e (ot), pri č~u je e (x) E
E K[x] polinom stepena deg (e) < deg (n. Kako je takav prikaz jedin-
stven, tj. polinom e (x) potpuno odreden elementom p =e (<<) E K [«],
korektno je definisano preslikavanje
tp : K [ot] ~ K [ot'], tp (P) = e (ot') .
Odmah se vidi da je to preslikavanje homomorfizam i da je tp (ot) = ot',
~ (a) = a (a E K). Osim toga to preslikavanje je injektivno. Ako, naime, za
fl == e (ot), ')' == h (ot) vrijedi tp (P) = tp (')'), tj. e (ot') == h (ot'), tada je e(x) =
= h (x), dakle P = ')', jer polinom k (x) = e (x)-'h (x) E K [x] ima stepen
deg (k) < deg (f), auz to k (ot') = e (ot') - h (ot') = o. To je moguće samo
:za k (x) = O, jer je / (x) nenuIti polinom najnižeg stepena koji se poniš-
tava za x = ot'.
Konačno, gornje preslikavanje je sirjektivno, jer svako P' E K [ot'] ima oblik
P' = e (ot'), e (x) E K [x], deg (e) < deg (fl, dakle za P = e (ot) E K [ot]
vrijedi P' = tp (P)·
Time je. teorema dokazana.
Da je bilo u pitanju polje K koje je potpolje polja e kompleksnih brojeva,
onda bi konstrukcija polja K(ot] bila puno jednostavnija i ne onako apstraktna
kao ona u tački 2) prethodnog dokaza. Ta jednostavnija konstrukcija oslanjala
bi se, doduše, slično kao što smo to uradili u primjeru 1.1.c), na osnovnu
teoremu algebre, prema kojoj smo sigurni da u polju L = e polinom / (x)
ima bar jednu nulu ot. Prethodna opšta konstrukcija ima tu prednost, ho ni
u 'Slučaju kad je K potpolje polja e, kad bi jedino imalo smisla pozivanje na
osnovnu teoremu algebre, za nju nije potrebno pozivanje na tu teoremu.

Na osnovu prethodne teoreme dokazuje se nešto opštija teorema, koja se

takoder spominje kao Kronekerova teorema:

T.or...... 1.8. Neka Je /(x)EK[x] .adan potinom stepena deg(fl = n ~ 1.

Tada postoji pro§irenje L polja K .a koje vrijedi
..
/ (x) = ao II ex - ote) (u L [x]),
i_l

75
tj. nad kojim se J (x) razlaz_ na linearne Jaktore. U tom slućaju K [lXl' ... ,.
ot,,] = K(otl> ••• , ot..) je kon(1,ćno proIirenje polja K i ujedno minimalno pro-
Iirenje polja K nad kojim se f (x) razlaže na linearne Jaktore:
Dokaz. - Neka je il (x) E K [x] bilo koji nesvodljivi faktor polinoma J (x).
Prema prethodnoj teoremipostojiproširenje Ll polja K koje sadrži neku nulu
IXI polinoma Jl (x). To je, naravno, ujedno nula polinoma J (x), pa J (x) ima u \
Ll [x] linearni faktor (x - ot,). Ako se J (x) nad Ll razlaže na linearne fak:
tore, onda je dovoljno uzeti L =;:: Ll' U protivnom slučaju postoji nesvod-
ljivi faktor i2 (x) E Ll [x] polinoma J (x) stepena deg (f,) > 1. Prema pret-
hodnoj teoremi postoji proiirenje La polja Ll koje sadrži neku nulu O(t po-
linoma Ja (x). Zato u L" [x) potinom J (x) ima faktor (x -otl ) . (x - ota).
Ako se J (x) nad La razlaže, M.)inearnefaktore, u~emo L = L,. Inače
se PO$pak nastavlja na način. koji je, već dovoljno jasno nagoviješten.
On se završava nakon najviš~ n --- 1 koraka, jer za polje Lr polinomj (x) ima
faktor (x -lXI) ... (x -otr ) uLrlx]. Ako je bilo potrebe da se icJedo polja
Ln-l' onda uz faktor (X-IX,) ... (x - ot ..-l) polinom i (x) ima u L ..- 1 [xl
još samo jedan linearni faktor a o (x -ot,,) i može se uzeti L = L .. - I .
Tako je egzistencija proširenja L polja K za koje se J (x) razlaže nad L na
linearne faktore dokazana.
Ako je to razlaganje kao u teoremi, onda su ot I, ... , otn EL, kao nule polinoma
J (x) E [( [x] stepena deg (f)- n ~ 1, algebarski elementi nad K, pa je na
osnovu teoreme 1.5. K [otI' ~ .. , ot,,] = K (ot» ... , ot,,) konačno proširenje
polja K. Osim toga spomenuto razlaganje tada vrijedi i nad K [otJ,., .< , ot,,].
Posljednje polje je minimalno prpširenje polja K nad kojim se polinom f (x)
. razlaže na linearne faktore. Stvarno; ako je· L' .proširenje polja K sadržano u
prethodnom polju K [otI' ... ,ot,,] takvo da vrijedi

J(X) = aa TI (x -ot;) (u L' [xl),

tada oba razlaganja možemo posmatrati u L [x]. Zbog jedinstvenosti razlaganja

pa nesvodljive faktore u E~idovomprstilenu L [x] vrijedi, uz eventualnu
prenumeraciju,ot~ = oc.(i = 1,. '" n), dakle
K[IXI'" .; ot"l=K[IX~, _ .. , ot~r!: L',
pa prema tome
K[otl> ... , ot,,] =. L'.
De.fmicija 1.S. Neka je i(X)EK[x] potinom stepena deg (f)= n ~ l.
Tada se minimalno proširenje L poljaK nad kojimseJ (x) razlaže na linearne
faktore zove polje razlaganja polinoma J (x) u odnosu na K.
Iz prethodne teoreme slijedi::
Teorema 1.9. Za svakipolirwm J(X)E K [x] stepena deg(f) - " ~ 1 postOJi.
polje razlaganja L toga polmoma tl odnosu na K. pri tome je L konalno proJi-
renje polja K i L = K [otI' ... , ot,,], gdje SUot I , • • . , IX" E L $'Vc. (ne obavezno
različite) nule polinoma J.
Kasnije ćemo vidjeti da je polje razlaganja L polinoma J (x) E K [x] u
odnosu na K u nekomstnislu jednoznačno određeno.

76
Algebarski zatvorena polja. AIgebarsko zatvorenje

U Algebra, I dio ostao je nedovršen dokaz teoreme I, 4.4. Na tom mjestu

nedostajala su nam sredstva za dokaz implikacije 4) ~ 1). Sad smo u stanju
da taj dokaz kompletiramo:"Pri tome se uslov 4) može očigledno preformuli-
sati 9vakO: Polje K nema pravih algebarskih proširenja, tj. polje K je alge;...
barski zatvoreno. No, najprije uvedimo' ovu definiciju:

Definicija 1.6. Za polje K kaže se da je algebarski zatvoreno ako nema pra-

vih, tj. strogih algebarskih proširenja.
Spomenutu teoremu možemo, dakle, formulisati ovako:

Teorema 1.IO.Neka Je K polje. Tada su sljedeći uslO'lJi ekviValentni:

1) Svaki polinom f (x) E K [x] stepena deg Cf) > 1 ima u K bar jednu
nulu; ,
2) Svaki prosti polinbm f (x) E K [x] je linearan;
3) Svaki polinbm f (x) E K [x] stepena deg Cf) > 1 je proizvod linearnih
po/inoma;
4) Polje Kje algebarski zatvoreno ..

Dokaz. S obzirom na ono ~to je već rečeno, dovoljno je da dokažemo impli-

kaciju 4) ~ 1). Kad bi postojao potinom/(x) iz K [x] stepena deg (f) > l
koji u K' nema nijednu nulu, tada bi polje razlaganja L toga polinoma u
odnosu na K bilo konačno, "dakle algebarsko proširenje polja K, a osim toga
K e L. Ako vrijedi 4) tako nešto nije moguće, pa vrijedi i 1).
Iz oS'flO'Qn e teoreme, algebre slijedi da je polje e kompleksnih brojeva algebarski
zatvoreno .
Osnovnu teoremu algebre nije moguće dokazati samo algebarskim sredstvima.
Ona, izgleda; bitno zavisi i od' nekih topoloških osobina polja e, zapravo
polja R. Jedan dokaz te teoreme dobija se sasvim uzgred u Teoriji funkcija
kompleksne promjenljive kao neposredna posljedica jedne Liuvilooe (Liouville)
teoreme. Drugi jedan dokaz, koji je u najvećoj mogućoj mjeri a1gebarski,
iako to nije sasvim, čitalac će naći u Dodatku, love knjige.
Egzistencija algebarski zatvorenih polja može se, medutim, dokazati i čisto-
algebarski. Štaviše, vrijedi: .

TIlOrema 1.11. Za svako polje K postoji algebarski zatvoreno a/gebarsko pro-

Uren,Je K pol:Ja K.
Navešćemo dv.a dokaza ove vrlo značajne teoreme.

proi dokaz. Promatrajmo skup F svih polinoma f (x) E K [x] stepena

deg(f) ~ 1. Prema Cermelovoj teorerni (v. Algebra, I dio, Dodatak) skup F
može se dobro urediti. Drugim riječima, elemente skupa F možemo numeri-
sati rednim brojevima manjim od nekog rednog broja Q : F = U«)tt.<o .
Konstrukciju polja K izvršićeIno sada transfinitnom indukcijom. Sa LI)-
označićemo polje razlaganja polinomafo (x) E K [x] u odnosu na K. Pretposta-
vimo da su konstruisana polja LG' za sve redne brojeve a.' manje od nekog
rednog brQja a.. Ako je a. redni broj prve vrste, tada postoji a. - 1 i po pret-

77
postavci transfinitn'e indukciJe k6nstruisano je polje LV.-l' Označimo sa Lv.
polje razlaganja polinoma III (x) E K [x] u odnosu na LV.-l' Ako a. nije redni
broj prve vrste, stavićemo najprije L~ = u Lv." Polje L~ je pro§irenje polja
.'<-
K, jer a, hEL' ~ aE.L.,,i hELp' (a.' < a., {J',< ci}, pa ako je a.':S:;; {J',
tada a, b E L,., dakle a + h, a' b, a-l (ako a i= O) E LIJ' ~ L~. Označimo
sada sa La polje razlagmja polinoma la (x) E K [x] uonosu na L~. Na taj
način konstruisano je za svaki redni broj a. < Q proširenje Lli. polja K nad l
kojim se razlažu na linearne,faktore svi polinomi/a( (x)(a.':S:;; a.). •
Stavimo sada L = U Lli.' L je proširebje polja K i nad L se razlaže na linearne
«<o '
faktore svaki od po1inoma Irs. (x) E K [x] (a. < D).
Moglo bi se dokazati da je L ~ebarsko proširenje polja K. Da to dokazivanje
izbjegnemo, označimo sa A sKup svih elemenata iz L koji su algebarski nad K.
Tada je, prema teoremi LS. K' K [AJ algebarsko pro§irenje polja K.
Kako su nule svakog od polinomalIl. (x) (a. < D) sigurno algebarski elementi
nad K, sve su te nule u A, dakle u K, pa se svi ovi'polinomi razlažu nad K
na linearne faktore.
Polje K je algebarski zatvoreno. Stvarno, neka je M algebarsko proširenje
polja K. Kako je K algebarsko proširenje polja K> M je također algebarsko
proširenje polja K. No, za svako II- E M, minimalni potinom I (x) E K [x]
elementa II- u odnosu na K ima Sve nule u K, pa zato II- E K, dakle M = K.
Tako smo dokazali egzistencijU algebarski zatvorenog proširenja K polja K.
Drugi dokaz. Kao i u prvom đokftu neka je P = (fJv.<o skup svih potinoma
I (x) E K [x] stepena deg Cf) ~ 1 numerisan rednim brojevima a. < D.
Neka je dalje X = {xJv.<o skup varijabli 'ruu1 K, a K [x} prsten polinoma
u tim varijablama nad poljem K. Ako skup X nije konačan, ili bar prebrojiv,
konstrukcija prstena K [x} osniva se također na transftnitno; indukciji. za
svako a. < D stavimo XII. =Ii (x.-) ... .,;;; v..Označimo' sa RePrste,n polinom.a
Re = K [Xol = K [x,). PretpoStaviIru:> da je, za svako a.' < ot konstruisan
prsten R,;:. Ako je ot redni broj prv.evrste, stavićemo R. = ~-l [xJ.
Ukoliko je ot redni broj dru~ vrste uzećetno najprije ~ = U 14:, a zatim
0.'<(1

~ = R~ [xJ. Na taj način konstruisan je za svako a. < D prsten Rc. =

= K [Xv.]. Prsten R = K [X] defini§e se sada kao unija svih prstCJ;Ul
Rv. Cot < il). Svaki element prstena K [X] prikazan je pomoću konačno mnogo
varijabli. Zapravo je K [x] kao vektorski prostor nad K generisan skupom
svih proizvoda od po konačno mnogo faktora iz X. Bazu toga prostora čine
element 8 i svi konačni proizvodi x •• . x. XII.. (a.I:S:;; a.a, :S:;; ••• :S:;; a... < Dj
I •••

nEN).
U prstenu R = K [X] uočimo ideal generisan s'Vim polinomima/« (XIl)(«<Q).
To je pravi ideal prstena R~ U ~rotMlom slutajupo$tojali bi redni brojevi
a.l < _. < ... <a. < D i ~i '1'$"" g.ER takvi da vrijedi

II lG, (x••) + ... + 1./... (x•• ) = ,8.

S.vaki od polinoma g, sadrži samo konačno mnogo varijabli Xu, pa ako vari-
jablama Xiii Ci = 1,2, ... , n) pridodamo sve one varijable x«j (j == n + 1,

78
.•• , p) koje još figurišu bar u jednom od polinoma go možemo gornju jed-
nakost, pišući x., odnosno I, umjesto x." odnosno I"" pisati u obliku
gl (Xl) •.. , X,I)' Il (Xl) + ... + gA (Xl' ••• , X,I) ,1. (X.) = e.
U polju L razlaganja poli~oma II (X) ••• I A (X) E K [x] u odnosu na K mo-
žemo odabrati nulu a, polinomal, (x) (i = 1, .•. , n), a elemente al (j = n + 1,
... ,p) uzeti u L proizvoljno. Tada iz gornje jednakosti, zamjenjujući u njoj
XA: sa al: (k = 1, ... , p) dobijamo kontradikciji 0.:1:::: B.
Znači, ideal prstena R generisan svim polinomima I", (x..) (at < D) iz R je
pravi ideal prstena R. Zato postOJi maksi..-nalni ideal M prstena R u kame je
saddan prethodni ideal. Naime, skup svih pravih ideala prstena R sa jedi-
ničnim elemeritom e induktivno je uređen relacijom inkluzije, jer je unija
svakog lanca pravih ideala prstena R opet pravi ideal prstena R, budući da
ta unija ne sadrn element e. Otuda egzistencija ideala M slijedi neposredno
iz Cornove leme (v. Algebra, I dio, Dodatak). Neka je sada rp : R-'J> RIM
prirodni epimorfizam. RIM je polje i sadrži potpolje K' = rp (K) izomorfno
sa K. U polju RIM svaki polinom I~ ex) = rp (fa. (x» E K' [x] ima nulu
Xa. + M. Identifikoljući K sa K' dobijamo na taj način proširenje Ll = RIM
polja K u kome svaki od polinomal", (x) (at < D), koji se pri tome identifikuje
sa I~ (x), ima bar jednu nulu.
Slično se konstruiše proširenje La polja Ll tako da svaki polinoml (x) li:: Lt [x]
stepena deg (f) ~ 1 ima bar jednu nulu u L. itd. Sad se iz lanca Ll ~ LI ~
~ . . . ~ L. ~ ... proširenja polja K dobija proširenje L = U L. polja K .
•
Polje L je algebarski zatVoreno. Dovoljno je dokazati da svaki polinom
I (x) E L [x] stepena deg (f) ~ 1 ima u L bar jednu nulu. To je jasno, jer
postoji prirodan broj n takav da je I (x) E L .. [x], pa, prema konstrukciji
polja L, bar jedna nula polinomal (x) leži u L,,+l' a samim tim i u L.
Ako je A skup svih elemenata iz L koji su algebarskinad K, tada je K = K [A]
algebarsko proširenje polja K. Osim tega svako I (x) E K [x] stepena
deg (f) ~ 1 ima u L bar jednu nulu. Ta nula je algebarski element nad K
pa prema tome i nad K; ona, znači, leži u A, pa i u K.
Time je i drugi dokaz završen. On može izgledati u ovoj situaciji složeniji
od 'prvoga, u prvom redu zato što je bilo potrebno konstruisati prsten poli-
noma K [x] za neprebrojiv skup varijabli, što ranije nismo bili učinili. Ovaj
dokaz, inače, potiče od E. Artina (Artin).
Kasnije ćemo vidjeti da je polje K čija je egzistencija dokazana u prethodnoj
teoremi jednoznačno određeno d o izomorfizma koji se na K reducira na
identitet. To opravdava sljedeću definiciju:

Definicija 1.7. Neka je K polje, a K algebarski zatvoreno algebarsko proši-

renje polja K. 'Tada se polje K zove algebarsko zaroorenje polja K.

Primjer 1.2. a) Već smo konstatovali da je polje e kompleksnih brojeva algebarski zatvoreno.
Polje e = R [i] je a1gebarskoproširenje polja R realnih brojeva. Zato je e = R algebarsko
zatvorenje polja R realnih brojeva. .
b) Ako je L proširenje polja K, a A skup svih elemenata iz L algebarskib nad K, tada je
K [A] algebarsko proširenje polja K, dakle A S;;; K [Al S;;; A, tj. K [Al = A. U opštem

79
s1~,.,. ~,~.~ ai8ebarsll:i .ZftVOllno. ali. !e·~"'!ki JI~O u L. tj. svako. or; e L
kOJe je ~ dement nad A.,ob.~ezno pnpada polju A .. Naune. svako takvo or; Je alge-
barati element i nad K, .pa zato pripaila polju A. moliko je polJe L algebarski zatv'oreno>
tada je i polje A alge~ki zattorerto. Stvarno, svaki poJinom f(x) e A [x] stepena
del OO :> t ima U L bar jednu nulu,' ako je polje L algebars,~ zatv'oreno. No, ta nula je
aJaCbtarSki element nad A. dakle .i .~. K, pa zato leži u polju,A.
e) Ako ec lpecijalnoume K "" Q (poJje racio~ brojeVa), a L = (pol.je kompleksnih e
brojeva), tada je ~je A iz b)aJaebw:ski zatvo~ alge~ p~ren;e polja ~ dakle
A = Q. To je fJD/i' alg.bar,ki/t ""';ftJ'ff Ono ec !le podudara sa poljem e, jer zapravo ne la-l
drti ni polje a realnih brojeva. posq.to je, naime, da skup R nije prebrojiv. Meduwn
. . A SfJil'alJebar,ki/t lwoj-.a J, l#4brtJJw. Prije svega prebr~jiv je skup Q racionaJinih
brojeva, pa OIIIda i skup P svjh .~ nesvodljivih polinoma J (x) e Q {x), jer nor-
miraDillpotinoma f (x) e Q {x) stepena des (f) = n. nema vile nego Ito skup Qa ima ele-
~ .
menata,a I druge' strane skup Lt Qa Wprebrojiv. Iz prebrojivosti skuPa p sliJedi prebroji-
..
VOIt skupa A, jer A = U AI'. pri ~mu je AI skup nula' polinoma J, dakle konačan
. '.

. . . /eP .• . .
skup od' najVile dea (f) elemenata. ';

Prema tome, postoji»puno"\ realnih, pa, pogotovo fkompleksnih brojeva koji

nisll a1gebarski brojevi, to s\l tz'f. transcedentn,' brojevi. To ne znači da se za
konk,retan realan ili u~te.ko~mpleksan broj može lako utvrditi je li ta;
broj a1gebarski ili transcedeittan. Poznati su; ipak, koOkretni transcedentni
brojevi. Takvi su, recimo, broj 1t = 3,14 .... i broj e. = 2,~182 ... (v. D<r
datak II). . l . ' .

Zadaci
1.1. Neka je L konačno proIiren~ pol~ K, a M i N medupoljL Označimo sa M U N naj-
manje meduPo1j~ Itoje sadrti· polje M j pelje N. Dokazati:
a) (M U N.: K) -< (M : J() , W : K). .
Ukoliko' lIJ ~ftdi jednakost, tada je 'obavezno M n N = K.
b) je M n N = K,a osim toga (M : K) = .2 ili (N: K) = 2, tada vrij~i
Ato
(M U N :K) =;: (M:K)'(N : K);,
e) U op§tem slučaju iz M: i, 1f = K ne alijedi obavezno
(M
.
uN : K)
;~
= (M : K) . (N : K).
.UjH4Utw: a) Neka je N = K [1IIt•••• , «a] •. Tada je
M U N = M [«u . .• , «al,
pa je
CM U N: M) = (M(or;~ •• ~. ~ llaJ:,M) = (Ml: M) ••• (Ma :.M__:) <:
.;;; (KI : K).~ ; (K" : Ka_l) = (/Il: K).
pri čemu je
M, = M [«u ••. ,.,], 1(, = K (<<t, •• ~ ,ac] (i = J, ' .. , n).
Stv'amo,

Znači,
(M U N : M) .;;; (N : K).
Otuda je
(M U N : K) = (M U N : M) (M : K) <: (M : K) . (N : K).
80
Ukoliko
CM U N : K) = CM : K) CN : K),
tada
(M : K) . (N : K) =- CM U N : M n N) . CM n N : K) .;;;
.;;; (M : M n N) . (N : M n N) . CM n N : K) ~O. CM : M n N) . (N : K),
dakle
(M : K) .;;; (M : M n N), tj. M r, N = K.
b) Neka je M nN =~ K i recimo (M: K) ~, 2. Tada imamo:
CM LI N : K) ,= CM U N : N) . CN : K).
No, kako smo vidjeli u a),
CM U N : N) .;;; (M : K) ~, 2,
a zbog M nN = K, tj. M $ N, vrijedi
MU N :> N, dakle (M U N : l\') > l,
pa mora biti
(M U N: N) = 27.·, CM : K).
Prema tome
(M U N : K) ~, (M U N : N) . (N : K) = CM : K) . (N : K).

e) Ako uzmemo K = Q (polje racionalnih brojeva), a L ~= K ~ V2] ~ e e/2: .

(polje kompleksnih brojeva), tada za M = K [Vi), N = K [C • Vij vrijedi (M: K) ,=
=' CN : K) = 3, jer au Vi
i ~. Vl'
nule neavodljivog polinoma I(x) = Xl - 2E K [x].
Osim toga M U N = L = K [Vr,
~], pa je
(M U N : K) = (L : K) ~~ (L : K [ - (K [ 3V-2]: K) =
V2])' 2 . 3,
dakle
(M U N : K) < (M : K) . (N : K)
iako je
M n N = K, (jer M * N, (tj. M n N e N, 3~, CN : K) =, (N : M n N): (MnN : K).
1.2. Neka je R oblast, a K potpolje te oblasti. Tada se jedinični element oblasti R podudara
sa jediničnim elementom polja K i R mokmo shvatiti kao vektorski prostor nad poljem K.
Dokazati: a) Ako za _ E /3.' postoji nenulti poUnom I (x) E K [x] sa osobinom 1(-) = O,
tada polinom najnikg stepena koji ima tu osobinu mora biti nesvodljiv u K [x], ima slo-
bodni član #- O i _ je invertibilno uR;
b) Ako je dimenzija (R : K) vektorskog prostora R nad poljem K konaČIla, tada je
R obavezno polje.
Uputstvo: a) Neka je Gl E R', a f ex) E K [x] nenuiti polinom najnižeg stepena koji se
poniltava u tački Gl. Tada je polinom f (x) nesvodljiv nad K. Inače bi u K [x] vrijedilo
f (x) = g (x) . Ir (x), deg (g) < deg (f), deg (h) < deg (f).
Kako je R. oblast, iz
g (IX) . h (OI) = f (_) = O
slijedilo bi
g (IX) = O ili Ir (IX) = O,
Ito zbog deg (g) < deg (f) i deg (h) < deg (f) nije moguće.
Ako je deg(f) > 1, tada sigurno slobodni član polinoma I (x) nije jednak O, jer bi inače
vrijedilo I(x) = x . Il (x), l " deg (fl) < deg(f).
Ako je deg (f) = 1, tada opet slobodni član polinoma f (x) nije jednak nuli, jer inače
I (x) = ax, a '" O, pa bi iz I (/lt) = O slijedilo IX == O.
81
Neka je I(x) = a.:t" + alx·-1 + ... + aa_IX + aa, a;#:- O.
T Ida
, = a;1 • I (x) - a;1 (a.xa-Ct- ... + aa_V x,
dakle
, = -'tI;1 • ("o«a-l + . . . + a"_l) . Cl,
ito znači da je a: invertibi1no u R.
b) Ako je (R : K) = n (prirodan broj), tada za svako IZ E R' elementi, = a:o, • l
Gl, c*, .•• , ella moraju biti lineamo zavisni n*đ K, pa postoji nenulti polinom/(x) E K [x]
stepena deg (f) " n za koji vrijedi j (a:) = O. Zato je tađa, na osnovu a), svako OI E R'
invertibilno u R i R je prema tome polje.
1.3. Neka je R Gausov prsten, a K polje razlomaka prstena R. Ako je a: E L d K algebat-
ski element nad K, a I (x) E K Ex] ~malni poHnOtn elementa cl u odnosu na K, dokazati
da je I(x) E R [x] ako i samo ako postoji nenulti normirani polinom g (x) E R [x] koji
ima nulu a:. .
Uputstuo: Ako je I (x) E R [x], moiemo uzeti c(x) =I (x). Ako postoji normirani polinom
g (x) E R [xl sa g (a:) = O, tada u K [x] vrijedi:
t(x) = I (x) • II (x).
Kako znamo (v. Algebra I dio, glava I), postoje primitivni polinomi l. (~ E R [x],
he (x) E R [x] i elementi p, " E K' takvi da vrijedi
I (x) == , , I. (x), " (x) = " . ". (x).
No, j(x) i g (x) imaju najstarije koeficijente jednake " pa je takav i mijstatiji koeficijent
polinoma II (x). Ako su b, odnosno e najstatiji koeficijenti polinoma l. (x), odnosno he (x),
tada je p = b-l, " = e-l, pa imamo
. bc • g (x) == I. (x) • he (x) (u R [x]).
Kako je g (x) primitivan polinom (jer mu je' najstariji koeficijent ,), a proizvod lo (x) . ho (x)
primitivnih polinoma je opet primitivan polinom, mora biti·bc ,..., e, tj. b-l", C. To znači
da vrijedi
I (x) = b-lj. (x) E R [x].
1.4. Neka je K polje karakteri8tik~ p #:- O i neka' 8U a, b E ·K· Zadani. DQke.zati:
a) Polinom I (x) = x" - x ....... a E K [xl· skupa sa nulom CI (E L d K) irna (u L)
i nule
ex, = u +" a: Ci = O, 1, 2, ••• ,p - 1),
pa tako polinom I (x) ili nema nijednu nulu u K ili se nld K raZJ.de na linearne faktore;
b) Polinomi g (x) "'" x" _1j1'-1 X - a E K [x) i' " (x) = XI' + b!P-1 • a-l x2l- 1 _
- a-l E K [x] imaju istu osobinu: ili u K nemaju nijednu nulu ili se nad K razlažU na
lineame faktore.
Uputstuo: a) Ako je I (a:) = O, a: E L dK, tada ex, E L, a oaim toga
I(ex,) = (ie + a:)21_ (i, + eli) - a = (u). + a:11 - U- 1)(- a =
= ie + a:" - u - eII- a = I (eli) = O(i = o, 1, •.• , P-l).
Ako eli E K, tada ex, E K (i = O, l, ••. , p-l), pa kako su elementi ex, (i = 0, I, ••• ,
p-l) međusobno različiti, ima polinom J (x) 8tepena P 8vih P različitih nula u K, ukoliko
u K ima bat jednu nulu.
b) Ako stavimo x = by dObijamo
g (x) = g (by) = bl'yfl_ b!P-l • by -:a = bl' • (yI' ........ Y - IrJla) =
= bJI •Il (v),
82
pri čemu je II (y) =yP- Y - au al = b-Pa. Prema tome polinom g (x) ima nulu II e K,
ako-i samo ako po1inom/l (y) ima nulu a. = b-lile K. Ako sada stavimo x = Z-l, dobićcmo
h (x) = h (Z-l) = _z-p· a-l, (zI' - bp-lz + a) = -a-lz-P . g (z).

Zato poli nom h (x) ima nulu y. Eo K, ako i samo ako po1inom g (z) ima nulu II = E K.
Iz osobina polinoma I (x) slijedi zato najprije: tražena osobina polinoma g (x), a odavde i
,,-1
tražena osobina polinoma h (x).
1.5. Neka je L proširenje polja K, li IX, fl e L a1gebarsld elementi nad K stepena n i q res-
pektivno, pri 'čemu je q prost broj i q -t n. Dokazati: ;
a) IX ima stepen n i nad poljem K [P1, a P stepen q i nad poljem K [IX1;
b) Ako je K [IX, P] = K [y], tada JI ima stepen nq nad K.
Uputstvo,' a) Iz
(K [IX, P] : K) = (K [IX, fl] .: K [fl]) • (K [fl] : K) >= (K [IX, P] :. K [P)) . q,
(K [4)1, P] : K) = (K [a., P) :K [a.J) • (K [IX] : K) = (K [a., P] : K [a.]) • n,
zbog q -t n slijedi qr (K [IX,P) : K [IX]), dakle (K [a., P) : K [a.]) = q, jer
(K [a., P] : K [IX]) ,= «K [Ot]) [P] : K [IX]) " q.
No, tada je obavezno (K [IX, P] : K [P])=". To upravo znači da ot ima stepen" i nad K [P],
a P stepen q i nad K [IX].
b) Ako je K [IX, P] = K [,,], tada
(K [y] : K) = (K [Ot, fl] : K [P]) • q = " . q,
tj. " ima stepen nq u odnosu na K.
1.6. Neka je I (x) e K [x], a L polje razlaganja polinoma I (x) u odnosu na K. Dokazati:
a) Polinom I (x) ima osobinu da za svake dvije nule a., P E L toga polinoma vrijedi
(K (a.) : K) = (K (13) : K), ako i samo ako je I (x) proizovdnesvodljivih polinoma izK [x]
istog stepena;
b) Ako je L # K, a deg (f). = p prost broj, tada polinom I (x) ima osobinu iz a) ako
i samo ako je ncsvodljiv u K [x];
e) Ako .je polinom I (x) svodljiv u K [x] i ima osobinu K (Ot) = K (p) za svake dvije
nule IX, P e L toga polinoma, tada postoji prirodan broj r < n = deg (f), r I n, za koji
je (L: K) = r.
Uputstvo,' a) (K (IX) : K) = deg (fa.),-(K (fl) : K) = deg (fp), a s druge strane svaki nes-
vodljivi faktor g (x) e K [x] polinoma I (x) asociran je sa la. (x), pri čemu je a. nula poli-
noma g (x), dakle ujedno i nula polinoma I (x). Ako, dakle, polinom I (x) e K [x] ima oso-
binu (K (a.) : K) = (K (P): K) za svake dvije nule IX, P e L toga- polinoma, tada svaki
nesvodljivi faktor g (x) polinoma I (x) nad poljem K ima stepen deg (g) = deg (f,.). =
= (K (a.) : K) pri čemu je IX bilo koja nula polinomal (x). To upravo znači daiel (x) e EC [x]
proizvod ne~vodljivih polinoma iz K [x] istog stepena. Obrnuto, ako je I (x) e K (x] .l'Iroiz-
vod nesvodljivih polinoma istog stepena (nad K), tada za svaku nulu a. polinoma I (x)
vrijedi (K (Ot) : K) = deg (fa.), pa kako je la. (x) nesvodljivi faktor polinoma I (x) u K [x],
stepen (K(a.) : K) ne zavisi od odabrane nule IX e L polinoma I (x).
b) Prema a) ima polinom I (x) e K [x] osobinu iz a), ako i samo ako je proizvod
nesvodljivih polinoma iz K [x] istog stepena, recimo r ;;o. 1. Ako je takvih faktora s, onda
vrijedi p = TS. Kako, L # K, po1inom I (x) ne razlaže se u K [x] na linearne faktore, pa je
T > 1. No, tada je r = p, s = 1, tj. I (x) je nesvodljiv pohnom.

e) Ako polinom I (x) E K [x] ima osobinu K (a.) = K (fl) za svake dvije nule a.,
P E L toga polinoma, onda on, dakako, ima i osobinu iz a). Kako je polinom I (x) e K [x]
osim toga svodljiv nad K, razlaže se on na s > 1 prostih faktora nad K istog stepena r.
Iz n = TS, S > 1, slijedi T < n, r I n. Osim toga, zbog K (IX) == K (P) = ... vrijedi L =
= K (a., p, ... ) = K (IX), pa otuda (L: K) = (K (a.) : K) = deg (fa.) = T.

83
 ,
1.'1. Neka je x truueedentanel~ntnad
, ,f,,'
poljem K.Tada svako y E K (iiima oblik
• - ,

y = J (x~ (f (X), g (X) e K (X) relativno prOlIti poUnomi).

g (x)

Stavimo
deg (y).= max {deg (f), deg(g) J.

Dokazati: a) Ako je y e K (x), def (y) > 0, tj. Y

nad K, a x algebanki element nad K (Y}i,vrijedi
€E K, tada jeelemen~ y uatlscedentan
. ..
,

(K (x) : K (y» = deg (ji),

dakle
K (x) = K (y) ?~ deg (y) = l.
b) Svako medupolje L, K e U;;;;}qx) ima oblik L = K (y) za neki element y E K (x)
koji je transcedentan nad K. . .. .
Uputm1O: il) Polinomi J{X) i g (x) iz'navedenog prima elementa ji E K (x) odredeni su
do konstantnih faktora iz K', pa.zatodeJ(y) ne zavisi od odahr~ prikaza koji ispunjava
navedene uslove. Osim toga JI E ,K, ako i santo ako deg (y)= O.
Iz prikaza elementa y dobija se jedntlkost f (x) - yg (~) = 0, koja kazuje da je x nula poli-
noma
h (X) = J(X),;;... y'g (X) e K(y) [X}.

Kako y€E K, odmah se vidi da h (X) nije nulti polinom, čak je deg (h) = deg (Y), pa je x
algebanki element nad K (JI).
Kad bi ji bilo algebarsko nad K, bilo.bi x a1gebarski element i nad K, a to nije slučaj. Znači,
y je transcedencan element nad K. Alto dokažemo da je polinom II CX) nesvodljiv nad K (JI),
biće time dokazana i jednakost .
(KM: )'(y» ~.~ deg(h) = deg(y).

StYamo,~je. uWCeckntno nad K.~ j~ K LlIJ Gat.taov'pr8ten.Osim toga" (x) E K [Y, XJ

mole da una samo faktor koji je linearan po y, pa onaj drugi faktor ne smije uddavati y. .
Kad taj drugi faktor ne bi biokonst~ta iz K', bio bi to zajednički . faktor polinoma J(X)
i g (X). a to je nemoguće, jer su ti polinomi relativno prosti.
Na osnovu dokazane jednakosti (K (x) : K (y» = deg (y) dobija se
(K(x):K(y» = t ~deg(y)=. l, tj. K(x)=· K(y)~deg(y) = l.

b) Zbog K e L~K (x) postoji y E L, y €E K. Prema a) x je algebankiclement nad K (Y),

dakle i nad L-;;}K(y). Neka je
k (X) = Xii 4- YtX"-l + ... + -"ft E L (x]

minimalni polinomelementa xu odnosu Jia L

Koeficijenti Y, e Lc;,K (x) polinoma k (X) ne lete svi u K,jer xje transcedentanelement
nad K. AltQ Y, = y €E K, tada proma a~ imamo .
", = deg (y) = (K (x) : K (y) =(K (x) : L) . CL : K (JI» '=n . CL : K (y».

dakle
(L : K (y» ~, '"
- •

Pokazaćemo da je ", = n, dakle L ~~ K (y).

"
Stvarno, prem~ a) imamo potinom lJ (X) EK(y) (XJc;,L [Xl stepena", čUa je nula X = x.
Zato u L IX] vrijedi lt (x) I h (X), tj.
h (X) ~C lt (X) . l (X).
Kako je R == K [x] Gatisov prsten, a K ex) polje razlomaka prstena R, poItoJe primitivni
polinomi kl (X) E R [X] i II (X) E R [x] takvi da je .
k (X) = .. (x) . kl (X), l eX) = l, (%) • II eX),
dakle
h eX) = ko (x) . lo ex) . kl (x) . II (X).
S druge strane,
1 '
h (X) = g (%) • (g (x), f (X) - f (x) , g (X»,

pri čemu je g (x) • f (x) - f (x) . g eX) E R [x] primitivan polinom, pa postoji ex· E K'
tako· da vrijedi
g (x) • f (X) - f (x) . g (x) = ex,' kl (x) . II (X).
Jasno je da polinom kl (X) ima stepen bar m po % (Zaito?), pa take> polinom II (X) ne mole
1Iaddavati %. Kad bi mu stepen po X bio pozitivan. postojalo bi proijrenje M polja L koje
.sadrži bar jednu uulu A polinoma II (X), pa bi se iz gornje jednakosti dobilo
g (x) . f (A) -lex) . g (A) = o.
°
Kako f (A) :tF ili g (A) :tF 0, jer su polinomi J (x) i g .(x) relativno prosti, dakle sigurno
g e>.) :tF 0, jer bi inače bilo g ex) . f (A) = 0, ti. J (>.) = 0, gornja jednakost daje
J (x) J(>.)
y = .- = - E K (A),
g (x) g (>.)

pa biy bilo algebarslto nad K, a to je nemoguće.

Prema tome II (x) = {J E K', dakle
m = deg (g (x) • J (X) - J (x) • g (x) = del (At (X» = n.
Tvrdnja iz b) pomata je kao LirotofJa teorema (LUroth)•
.1.8. Neka je L pro§irenje polja K. za konačan neprazanpodskup {Gt, ... , a.} polja L
kale se da je tJlgebMiki ne:rfJfJisan nad K, ako lie pOStoji nenu1ti polinom p (XI" •• , %.) E
E K [xu ••• , x,J za koji je p (au •.• , a.) = O. Za neprazan podskup T polja L kale se da je
algebar8ki nezavisan nad K, ako je's'Vaki konačni neprami podskup T skupa T algebar8ki
nezavisan nad K; za skup (lJ e L reći ćemo takođe da je algebarski nezavisan nad K. Doka~
zati: -
:8) Postoji maksimalan podskup H;L koji je algebarslti nezavisan nad K;
b) T<;;'L je maltsimalni podskup skupa L algebarslti nezavisan nad K ako j samo ako je T
qebarski nezavisan nad K, a L algebarsko pro§irenje polja K (T).
UPUUtfJo: a) Primijetimo, da je konačan neprazan podskup T<;;'L algebanld nezavisan nad
K. ako i Samo ako je svaki ntprazan podskup T skupa T algebanld nezavisan nad K.
Prema tome, definicija alge barske nezavimosti skupa T u sltIadu je sa onom prethodno da~
tom za konačan skup T.
Promatrajmo skup [T svih podskupOva T<;;'L koji su algebanld nezavimi nad K. Taj skup
nije prllZBll, jer (lJ E [T. Osim toga skup [T je indulttivno uređen relacijom inltluzije. zato
postoji inakSiJnalni element T skupa [T (CorDov. lema).
b) Neka je T<;;'L maksimalan podskup skup. L algebarslti nezavisan nad K. Tada imamo
međupolje K (T), K~K (T)~L.· Svako a e L je aIgebars1to nad K (T). Alto je aeK (T),
to.je jamo. Alto aEl2K (T). tada skup TU {a} nije algebanld neza"isan nad K) pa postoji
ltoaačan pocbkup r.p (lJ koji je algebarski zavisan nad K. Juno je da a E T'. jer bi inače
a.,
SIaiP T bio algebarsIti zavisan nad K. Neka Je T' = {Gt, (Je, ••• , a}. Tada postoji nenu1ti
poIiDOlJft p (XI> ••• , %•• %"+1) iz K [%1> ••• , %., %.+1] za koji je p (al' •..• a •• a) -= O. Ako
ta; polinomare<iimo po potencijama varijable X.+.1> biće
'"
p (X1> ••• , x •• x"+1) = ~ Pil (Xl> ••• , x.) X:+l'
II-O

85
.
Pri tome je Prit (xu ..• ) x ..) nenulti' potinom, dakle PM (au •.. ; a,,) :F ,O. No, tada iz
III

L Pi; (au ... , a,,) • a" == O

JI-O

slijedi da je element a algebarski nad K (au •.. , a..), pa prema tome i nad K (T).
Obrnuto, ako je L algebarslto promenje polja K (T), a T algebarski nezavisan podskup nad
K, tada je ,T maksimalao podskup iz Lalgebarski nezavisan nad K. Uzmimo bilo koje ,
a E L"'.T. Tada je a alaebarskielement nad K (T),dakle i n:adK(T') za neki konačni .'
podskUp T = {au •• • , a,,} skupa T. Naime, koeficijenti minimalnog potinoma elementa
a u odnosu n., K (T) lete u polju ~(T') za neki konačan podskup T' = {au • •• , ~}
skupa T. Ako koeficijente toga polinoma svedemo na zajednički imenitelj i ovitne pomno-
žimo taj po1inom, dobićemo polinom
III

J(x)==>- Z 11 (al' . ~ • , an)~ E ,K (T') Ix],

.".0, ,
pri čemu je
PJI (Xu ••• , x ..) e K[xu . o" ~n] (k =0,1, . .. , , m), Pm (au •.• , a",) #:0 •
To znači da za nenulti polinom
III

P (xu •.• , Xn, X"+I) = 2: p" (xu ... , xn) x!+!

.-0
iz K [xu ..• , x,,, X"+1] vrijedi P (au . .• , a", a) = O, ti. da je skup {al"'" a", IZ} alge-
barski zavisan, pa je takav i skup T U {a}.
1.9. Neka je L proširenje polja K, 'tT i T maksimalni podskupovi skupa L algebarski
Itezavi8ni nad K. Dokazati da je
card (T) = card (T).
',1
U[1IItStvit: Ako je T, #: ~, tada je i; T' #:. ~. i ohrauto. Naime, ako je T= ~ ,~a' je
K (T) = K, pa je prema prethodno$1 zadatku svako a', E T algebllfSko Qđ K, što bi u
slučaju T #: (lj značilo da je konačan neprazan podskup {a'} skupa T' algebarski zavisan
nad K.
Neka je sada T #:~, dakle i T' #: (lj. Dokazaćemo najprije jednu "lemu o zamjeni»: Ako
je IZ E' L al&d>arslto riad K (T), ali ruje algebarsko nad: K (T') za neki podskup T' skupa
T, tada postoji a' E T"'. r' tako da K (T) i K (T' "'. {a'} U {a}) imaju ista alge-
barskazatvore!lja u ~.
Stvarno, ~je 4algebarakO. nad K (T), ali nije algebarsko pad K (r'), tada postoje ele-
meDti.'; •• ,.,.~E T', inenultipolinom p(XU •• "X..'):tlH)E K[xu ... ,x", X.. +l]
sa p (a~, ••• , a:" a) = O. Bar jedno a~' nije iz T', j~r bi inače il bilo algebarsko nad
K, CT"). bjstac razlpgabar jedno takvo a, je algebarsko . nad K (ai,: .. , aC -l' aiH> ... ,
IZ;" a);,~ i nad[( (T' "'. {aC} U {a l), pa možemo ~ti a'= aS •.
Promatrajmo sada skup c1 svih p~va (F,]), p.li čemu je F ĐOdSkU.O skupa T, a J ; F ""* T'
injekcija za koju je unija (T' "'" tm (~)UFdiiljunktna i algebarski nezaVIsna. Skup c1 nije
p~,jer prema ,~leMiO zamjesH1·,. twki jedno!lani .'.mp F = {tJ} postoji J za toje ie
(F,nE C1. Uz. oznake· iz 8pom~ leme dovoljno jeuztti J (a) '== a'. Tadajesigumo
unija (T' "{a'}) U {a} disjUl:ltltn~No, ona je i algebari!dnCnViSt1il, . jer amo tJ' == a;
odabrali tako da za neke elemente df; •• •,a~ E T'bude a' E T' "'" T" i alldbarski nad
pOljem K(a;, •. . ,a{_l,aIH,"" a"".). Kad bi skup (T'''''' {a'}) u {aybiO a1gebanki
zavisan, onda bi postojali elementi 4i'•... , a;: E T' '" {a'} takvi da je a algebarski ele-
ment nad K (ai', • •• , a;;). To je nemoguće,> jer bi tada element a' bioalgebarstci nad
K (ai, .. _, af_l, a,+u ... , a~, ai', ... , a;:).
Jednostavno se provjerava da je skup r:J induktivno uređen relacijom " koja je definisana
ovako: .
(F',J') ,,(F",/,,) ~ F' S F n if' = /,,1 F'.
 Ako je, naime, (FI1.' 111.) a: E I lanac u (r:J, <), tada za
F = U FI1.' I: F -+ T' sa I I FI1. = 111. (a: E I),
(F,!) E r:J i predstavlja majorantu datog lanca. Zato na osnovu Cornove leme postoji
maksimalni element (Fo,!.) skupa (r:J, <). No, tada je Fo = T ili Im (/0) = T'. U protiv-
nom slučaju bilo bi T "'- F.:f. 0 i T' "'- Im (J.):f. 0 . Uočimo bilo koji element aE T "'- F •.
Ako je taj element algebarski nad K CCT' "'- Im Cf.»
UF.) on sigurno nije algebarski nad
K CF.), pa na osnovu "leme o zamjeni" postoji a' E T' "'- Im (J.) za koje je unija CT' "'-
"'- (Im Cf.) U a'» U (F. U {a}) disjunktna i algebarski nezavisna. No, tada bi (F',f')
saF'=F.U{a}if'1Fo=/o,!'Ca)=a' bio elementskupa'Cr:J, <) koji je strogo veči od
(F.,!,), a to je nemoguće. Znači vrijedi F. = T ili lm Cfo) = T'. Ukoliko Fo = T, mora
biti i lm (Jo) = T', pa je lo : T -+ T' bijektivno preslikavanje. Inače je samo Im Cfo) = T',
pa je 101 : T' -+ T injektivno preSlikavanje. .
Posve slično zaključujemo da postoji bijektivno preslikavanje go : T' -+ T ili injektivno
preslikavanje gol: T -+ T'. U slučaju da postoji samo injektivno preslikavanjel o1 : T' -+ T
i injektivno preslikavanje gol :. T -+ T' na osnovu Kantor-Bernštajnove teoreme zaklju-
čujemo da postoji bijektivno preslikavanje h: T -+ T'. Tako je u svakom slučaju card CT) =
= card CT') .
. 1.10. Neka je L proširenje J'(}lja K. Prema zadacima 1.8. i 1.9. postoji maksimalan podskup
T skupa L algebilrski nezavisan nad K i card CT) je potpuno odreden poljima K i L. Skup
T se zove transcedentna baza, a broj card (T) stepen transcedentnosti polja L u odnosu na
polje K. .
Dokazati:
a) Ako je T:f. .0 transcedentna baza poljaL u odnosu na K, tada je
card (L) = card (K (T) = max {card (N), card (K)}· max {card (N), card (T)};
b) Ako je K = Q, L = R, tada je baza transcedentnosti T polja L u odnosu na K nepre-
brojiva.
Uputstvo,' a) Očigledno je K (T) = U K (T'), pri čemu se unija pravi po svim konačnim
podskupovima T' skupa T.
Dokažimo, najprije, da za svaki konačan podskup T' skupa T vrijedi
card CK (T') <: max {card (N), card (K)}.
Ako je T':= 0, to je jasno, jer tada K (T') = K. Neka je sada T':f. 0 i, recimo T' = {au
••• , an}. Ako je n = 1, tvrdnja je tačna. Naime, tada je K (T) polje razlomaka prstena
R = K [T] = K [al], pa je
card (K (T') <: card (R x R) = (card (R»-,
jer je svaki element iz.K (T) kvocijent dvaju elemenata iz R. No, card CR) = max {card CN),
card CK)}, jer svaki element iz R je linearna kombinacija sa koeficijentima iz K potencija
a~ (k = 0, I, 2, .• ,.), pa je zato

card (R) < L card (KI<) <: card (N) • max {card CN), card CK)} =

= max {card (N), card CK)},

dakle
card CR) ..: ma.'i: {card CN), card (K) }.
Tu zaprav.) vrijedi znak jednakosti, jer je obrnuta nejednako5t t' slučaju beskonačnog
polja K jama, a u slučaju konačnog polja K slijedi iz a~ E R Ck = d, I, 2, ...).
Na osnov'J. toga imamo
card (K (T'» <: (card CR»! <: max {card (N), card CK)}.
Ako je 11 > L stavićemo T" = {Gl" •• , an_l}' Prema pretpostavci indukciie,
card (K (T") ..: max {card (N), card (K)},

87
a prema dokazanom slučaju n = 1"
card (K (T')) <:: max {card OO, card (K (T"))} ,. max {card (N), card Ck')}.
Sad je dovoljno primijetiti da je ,
card (K (T)) <:: L card (K(T)<:: ma.,; {card (N),card (K)} '>card {T'.: T' e T},
T'
jer je
e T} <:: L card {Tk} <:: m~ {card (N), card (T)}.
card {T' : T' ..
,

"
Ostalo je jol da dokažemo da je cm!d (L) = card CK (n)•.
Kakci je K (T)~L, sigurno je car4 CL) ;;, .ca,r4 (K (T). S druge Itrane svako 4 e L je
algebaraJd element nad 1< (T), pa se st.up f.. razbija na kopačne klase elemenata .a iatim miĐi­
ma1njm polinomom I (x) u odnoau'~ K (n. Svaka klasa ima najviie dea (J) elemenata,
ako je I minimani potinom elemeD8'a te kJasc u douOlu na K (7). $ druge strane minimalnih
polinoma datog stepena deg (f) ima 'najVife card «K (T)de. (/» - (card (K (n»de,(/) ""
= card (K (T), pa je
• card (L) <:: 2:
deg(f) <:: card eN)' card ({f:/ normiran i nesvodljiv})<::
I
<:: card (N) • card (K (T) = card (K (n)·
'b) Poznato je" da je polje Q prebrojivo, a polje R neprebrojivo. Zato ne mole vrijediti·
. card (T) <:: card CN), jer bi. inače na osnovu a) vrijedilo
card CR) <:: card (N) • card (N) = card (N)
i polje R' bi bilo prebrojivo.

2. RELATIVNI. MONOMO~FIZML NORMALNA I

SEPARA'BILNA PRoSm1!N.JA '.
U Kronekerovoj teoremi imali smoizomorfizam rp : K[~}~K [dt'] dvaju
proširenja polja K koji sve elc;meJ;ite polja K ostavlja na miru. Takve izo-
mom. zme i uopšte monomor1i=t. ".. e. '.algebarskih) prošir.enja polja K susreta-
ćemo i dalje. Bavićemo se pro/Juživanjem tih tzv. relillivnih mO"9"'orjizama.
Dokazaćemo da su svaka dva algebarska zatvorenja polja .K e1tviva/enma
proširenja polja K, tj, da postoji relativni izomorfizam u odnosu na K
jednog algebarskog zatvorenja na drugd~ Isto tako relativni monomorfizmi
poslužiče nam za karakterizacijud\'iju klasa proširenja,tz\'. normalnih i
separabiiniJz pr~irenja polja K

Pojam relativnog monomorfizma i teoreme o.prođuiavan,u

Defini~ija 2.1. Neka su L i Al dva proŠirenja polja K. Izomorfiz~m (mono-
morfizam) rp: L -+ M zove s~ reJati'U~.iiZIJmor/isanr (mornomorjizam) u
odnosu na K, ako ostavlja na miru sve elemente polja K, tj. ako vrijedi
rp (a) = a (aEK).,
Ako postoji relativni izomol'iazintp ,: L~ M u odnosu na K, reći Ćen'lO da su
L i M ekvivalentna prolirmja .polja K.
Dokazaćemo nekoliko teorema o produienjima (relativnih) monomorfizama.
Sve se one, uglavnom, oslanjaju na ovu osnovnu lemu.
Lema 2.1. Neka Je L algebarskOproširenJe pO/Ja K, a AI algebarski sat'l)oretIO
polje. Tada se
svaki monomorftzam rpo : K ~ M može produžiti do mono-
mor/izma rp : L~ M. Ake jtL = K [:x] jednoslatmo algebarsko proJirenje
88
 polja K, tada tih produženja ima upravo onoliko koliko minimalIli poZinom
J (x) E K [xl elementa IX u odnosu na K ima različitih nula (u nekom $'l}on~ polju
razlaganja) .
Dokaz. 1) Dokažimo prvo prvi dio teoreme za slučaj L = K [IX]. Normirani
nesvodljivi polinom J (x) E {( [x] prelazi u polinom (rpoJ) (x) E (rpoK) [x],
koji je takoder normiran i nesvodljiv (Zašto ?). Kako je M algebarski zatvoreno
polje, posljednji poli nom ima u M bar jednu nulu. Za svaku nulu pE M toga
polinomai za svako g (x) E K [x] stavićemorp (g (ex»)=(rpeg)(p).Jednostavno
se provjerava da je na ovaj način definisan monatnorfizam rp : L ~ M za
koji vrijedi rp I K = rpo, te da svaki takav monomorfizam rp : L ~ M mora
biti zadan na upravo opisani način. To znači da postoji upravo onoliko pr:>-
duienja rp : L ~ M monomorfizma rpo: K ~ M koliko polinom (rp oJ) (X) E
E (rpo K) [x] ima različitih nUla, jer je svako takvo produženje rp potpuno
odredeno nulom fp (ex) polinoma (rpoj) (x).
2) Dokažimo sada prvi dio feoreme za opšti slučaj. U tu svrhu promatrajmo
skup;r, svih parova (L' , rp'), pri čemu je. L' međupolje (K e L' e L), a rp' : L' ~
~ M produienje monomorfizma rpo: K ~ M sa K na L'. Skup ;c nije prazan,
jer (K, tpo) E ;C. U skupu ;c definisaćemo relaciju ~. ovako:
(L', q/) ~ (L", tp") {::9 (L' e L" i rp" L' = rp').
Neposredno se provjerava da je to relacija poretka na skupu ;C. Osim toga
skup (;C, ~) je induktivno ureden. Ako je, naime (L;., tp}.) (J. E I) bilo koji
lanac elemenata iz(;C, ~), tada L' = U L;. pre:dstavlja potpolje polja L
leI .
koje sadrži sva potpolja LJ.. Preslikavanje tp' : L' __ M definisano ovako:
rp' (IX) = fF). (:x) (:x E Li)
je monomorfizam polja, a o sim toga q:' LJ. = q}}: (i. e 1). Dakle, (L', q/):;::
e (;C, ~) i predstavlja ma;orantu lanca (Li., rp;.) (J. -:: I).
Zato, na osnovu Cornove leme, postoji maksimalni element skupa (;;C, ~),
označimo ga sa (L', !p'). Dokazaćemo daje L' = L i time će prvi dio
teoreme biti dokazan.
U protivnom slučaju postojao bi element IX E L "L', koji je, naravno, alge-
barski nad L', pa bi se monomorfizam tp' : L' __ M. mogao, prema tački 1)
ovog dokaza, produžiti do monomorfizma q/' : L' [ex] -- M. To je nemoguće,
jer bi inače bilo (L', rp') < (L' [:xl, tp") E (;C, ~).
3) Kad na osnovu 2) uzmemo produženje rp' : L' ~ M monomorfizma
tpo: K~M, gdje je L' polje razlaganja polinomaJ(x)E K [x] u odnosu na K
postaje jasno da polinom J (x) E K [x] ima (u L') upravo onoliko različitn~
nula koliko ih ima polinom (rp' J) (x) = (rpoJ) (x) E (rp o K) [x] (u M). Na taj
način, stvarno, postoji upravo onoliko produienja rp : K [ex] ~ M mono-
morfizma tpo : K ~ M, koliko minimalni polinom elementa ex u odnosu
na K ima različitih nula (u bilo kom polju razlaganja L' toga polinoma u
odnosu na K).
Time je teorema dokazana.
Ako je, specijalno, M algebarski zatvoreno proširenje po.lja K, a rpo: K -+ Al
ulaganje, tj. tpo ea) = a ea E K), tada produženje rp: L-+ M monomorfizma
tpo : K -- M predstavlja relativni monomorfizam u odnosu na K i obrnuto,
svaki relativni monomorfizam tp : L __ M u odnosu na K predstavlja produ-
ženje ulaganja CPu : K -+ M. Na taj način iz prethodne leme neposredno
slijedi:
89
 T~Gr~tn4 .l:t. A'ko}e t d/ielfarsko,aM;a,!~ba"ski z<1t'l-'orenopro§irenje
polja K,taaa postoji relfi.trlJhi mOnOmltr!izll;h r:' : L~ M u odllosrt na K.
U/W!iIIp,: jA, L ==K [cd j8dno.Q!O!I!J ,q.fgeb.ars1:;j pioširenjq I'Olja~, tada ta~­
mnrJqeiWtih monomorjizl!,na ima uPrQf}() onoliko. 1,pliko ",inimglni ~Tinom
f (x) EX (x] 8Tementa rl u oafosat na Kima različitih nula (u bilo kom polju
r(UJlaganja L' togapolinoma, uodtwSu, na K). .•. . '..... '
Ako je u teoremi 2.1~pol;e 4algebarski 7.Qtvoreno; .~polje M aigebarsko pro-
širenje poljaK, tada je zaprj,vo.fl :.L~M relativni izomo~.u odnOSl1,1
naKo Stvarno, kaojzomorf$8 slika' algebarski .zatvorenog algebarskog pro-
širenja L,P01je.fI' (L) ~, M, ic." takođe algebars);i zatvoreno alg~barsko proši-
renjepolja K (Dokažite tol}. Zato', je M" kao a1gebarsko proširenje polja
fl' (L) obavezno jednako sa· ffP (L)." Prema. tome vrijedi:,
,Teorema 2.2. Svaka dva. aI,ebarska zat1J.or,n}it;po1)a K 8ttekvif)a/entna pro-
§iTdr}a polja K. '< '
Kao još jednu primjenu.1emt 2.1.,.imaino0v\1.,teoremu; .'
Teorema 2.3. Neka je f (x1e K [xl polinohi!tepetia deg(f) ~ 1, a L' i L"
bilo koja dva polja razlaganja polinoma f (x) tt Odnosu na K. Ako su L' i L"
potpolja istog nekog polja L,: tada je L'= Lli. 'Inače su L' i Lli em'va/enena
, proširenja polja K. ;
Dokaz. Prva tvrdn;ateoremt jejama" jer 'u slučaju L' k L, L" ~ L razla-
ganja potinoma f (x) na linearne faktore uL' [x], odnosno u L" [xl možemo
promatrati kao razlaganja u L [xl, pa se zato razlik1,1ju samo eventualno u
poretku faktora. Zato je
j
L , -- K [ Otl, , ••• ,Ot..'] -- K'. [ .11" ~ "J
••• ,Ot.. - L"
. •

Dokažimo sada da su u svakOtn slučaju L' i 1.." ekvivalentna proširenja polja

K ' ,
Prema prethodnoj teoremi . postoji retati'vni monomorfizam (fl' : L' __ ,AJ
i relativni monomorfizam rp"': L" ~ M, pri čemu je M algebarskdzatv6renje
pOfja K. Kako je ('(p'j}(x) ' l (x) == (tp''j) (x), razlaže se po1inom f ex) na
linearne faktore nad potpoljima. cp' (LJ) i 9" (Lli); polja M. To su zapravo
polja razlaganja po1inoma,/(x) uodno$u na K., Zato, prema već dokazanom
mora biti (fl' (L') = rp" (ll'). lmamo,znači,relativne izomorfizIl1e.qJ' !L'4Ml
i rp" : L~'--Ml' gdje je M'l- ,rp' (L':) -:-",'( (rl;"). No, tada je očigledno
rp ;:::: ('1")-1 0 ql : L' __ L" relativni.Azomorfizam II odnosu na K.. Tirrie je
teorema dokazana.

Normalna, proiireaj a

Ako je L algebarsko proširenje polja K, a M bilo koje pro~ireni~~oI;a L,

onda se za relativnimonomorfizam rp : L __ JI u odnosu na K može postaviti
pitanje: dali jtL intlarijan~ II odttO$U na If) tj .da li j~ rp CL) ~L, dakle
(fl (l)eL (A; e L). Naći ćemo\dasu pto*irenja Lza koja je odgovor na ovo
pitanje pozitivan za svaki re~tivni monoIii6tfizam " : L ~ L. To su tzv.
normalna ptoJirenja poljaK. Dokldimo prvo da Je za takVa pro!iren;a uvijek
(flW=L' '

90
Teorema 2.4. Neka je L algebarsko pro~irenje polja K, a M bilo koje pro~i­
renje polja K. Ako je polje L invarijentno u odnosu na relativnimonomor/izam
qJ : L-+ M, tada je Im (rp) = L, tj. rp (L) ~ L =} rp (L) = L.

Dokaz. Neka je L bilo koje al~ebarsko proširenje polja K, a {J E L bilo koji ele-
ment. Tada postoji rx E L tako da vrijedi rp (rx)={J. Stvarno, nekaje/(x) E K [x]
m.inimaini potinom elementa (J u odnosu na K, a A skup svih nula rx E L
toga polinoma. Kako <fl svaku nulu polinoma / (x) prevodi u neku nulu t?ga
polinoma, imamo injektivno preslikovanje rpA : A ---4- A. Skup A je, međutIm,
konačan, pa je to preslikavanje i sirjekdvno. Zato postoji neko rx E A tako
da je f3 = rpA (rx) = rp (oc). To znači da je L = Im (rp) i teorema je dokazana.
Algebarska proširenja L polja K in\tarijantna u odnosu na svaki rela-
tivni monomorfizam rp : L -+ L mogu se okarakterisati ovako:

Teorema 2.5. Neka je L aZgebarsko pr'Jširenje polja K, a L algebarsko zart·o-

renje polja L. Tada su sljedeća dva uslova ekvivalentna.
1) L je invarijant1lo u odnoslIlla svaki relativni monomor/izam rp : L -+ L
u odnosu na K;
2) Svaki nesvodljivi poZinom / (x) c::: K [x] koji u L ima bar jednu "uTr,
razlaže se nad L na linearne faktore.
Dokaz. 1) =} 2). Neka je / (x) E K [x] nesvodljiv polinom koji u L ima bar
jednu nulu oc. Taj polinom razlaže se nad I na linearne faktore, jer je I alge-
barski zatvoreno polje. Neka je f3 E I bilo koja nula polinoma / (x). Dovoljno
je dokazati da zapravo vrijedi {J E L. Stvarno, prema Kronekerovoj teoremi,
postoji relativni monomorfizam rpJ : K [x] -+L u odnosu na K koji rx prevodi
u (J. No, taj monom:>rfizam m:>ze se, premllemi 2.1., produžiti do monomor-
fizma rp : L-+ L. To je, dakako, relativni monomorfizam u odnosu na K,
pa zato na osnovu 1) vrijedi rp (L) ~ L. S druge strane rp (ot) = rpo (rx) = {J,
dakle, stvarno {J E L.
2) ~ 1). Neka je rp: L-+ I bilo koji relativni monomorfizam u odnosu na K.
Treba dokazati da za svako rx E L vrijedi <fl (ot) E L. Prema 2) razlaže se mini-
malni polinom / (x) E K [x] elementa ot u odnosu na K nalinearile faktore
nad L. To znači, da sve nule polinoma / (x) E K [x], koje leže u l, leže već i u
L. No, <fl (rx) E L je jedna vd nula polinoma / (x). Zato <fl Crx) E L.
Definicija 2.2. Neka je L algebarsko proširenje polja K. Reći ćemo da je L
normalno pro~irenje polja K, ako zadovoljava bilo koji od ekvivalentnih uslova
1) i 2) teoreme 2.5.
Ako je L polje razlaganja nekog polinoma j (x) E K [x] u odnosu na K, tada
je L = K [A] konačno proširenje polja K, pri čemu je A (konačan) skup svih
nulapolinomaj (x) koje leže u L. No, L je tada zapravo i normalno proširenje
polja K. Stvarno, za svaki relativni monomorfizam<fl : L-+ L vrijedi sigurno
<fl (L) = K [<fl (A)]. S druge strane <fl (A) ~ A, jer <fl svaku nulu ot E A poli-
noma j (x) E K [x] prevodi opet u neku nulu <p (ot) E I toga polinoma. No,
sve nule izL polinomaj (x) E K (x] leže već u polju L, dakle <fl (x) E A. Prem.a
tome <fl (L) = K [C( (A)] ~ K [A] = L. Vrijedi i obrnuto: ako je L konačno

91
norrna1noptolirenje pć>lja. g., tada;e L polje razlaganja nekog polinoma
l(x)eK(xlu odnosu na K: Stvamot L= K (B), pri. čemu je, recimo, B
konačna baza vektorskogpl'O$JOra L nad K. Minim'ilni po linom/" (x) E K [x]
elementa IJE B u odnosu na K je. nesvodljiv, a osim Joga ima nulu ~ u nor-
malnom pl'Qširenju L polji\J(. Zato se taj polinom razlaže nad L na linearne
faktore. No, tada se i polinom I (x) = n
!tt (x) E K [x] rulaže nad L na
- J #6B
linearne.faktore. Znači, L sadfžipoljerazlaganja toga polinoma u odnosu na K:; 1
S druge stt.:~ne)! to. ~ol;e razh~ganiallJ.Ora sadržavati. sve nule polinoma I (x),
dakle, speCJJalno, Č1t!iv skup B, pa preQ'la tome l samo polje L = K rm
Drugim riječima, L je polje razlaganja polinoma I (x) E K [x] u odnosu na 1<:'
Tako smo dokazali sljede~ teoremu: .
I
,~

Teore,,!a 2.1. KOllačno proširenje L po/ja K je normalno proširenje polja K,

ako i samo ako je L polje rt.~/aganja n.elwgpolinonia I (x) t K [~.] fl odnoSIt
na K. '
Primj,r 2.1. Neka je K = Q polje, racionalnih brojeva, a f(K) =X~ - 2 E K [x]. Ta;
po1inom je nesv9dljiv na osnovu Ajzen!tajnovog kriterija (uzeti p = 2). L :~ K [v21 je
konačno proširenje polja ~ Toj~ zat>ravo., polje razia!Janja polinoma g (x) = X l - 2 E
eK [x), jer, pored nule ,/2, sadrži·i drugu nulu-v'2 po1inom:.. Zato je L konačno i. nor-
malno proiirenje polja K (na osnovu prethodne teoreme). Polinom f (x) E K [x] razilde se
nad L ovako: f (x) "'" (Xl - v2) ~ <KI + vi). Dakle, imamo poli nom " (x) :~ Xl -
-vr e L [x}. Njegm'e nule (unutar polja kompleksnih brojeva) su Vf i -Vl: Za-
e
to je M ... L {'V2i = K [V2J
poljtrazhtganja palinoma h (x) u odnosu na L, d4kle konač­
no i normalno pro!irenje poljaL.
Ipak M nijeno.rma1no proširenje polja K~Nllime. M saddinulu Vrnesvodljivog poliooma
e
f (x) == x' - 2 e K [x]. koji unutar polja kompleksnih brojeva ima i imaginarne nule
± it/l, a one sigurno ne leže u realnompol;u M. .

Prethodni primjer pokazuje dil normalnost proširenja nije obaveznotranzi-

tivno svojstvo. Koltko bi se to moglo reći, . nešto manje .precizno, dodule.
ovako: normalno prolirenjt normalnog proširenja ne mora biti.norma1no proli-
rmj' (polaznog polja). To čak vrijedi., kako smo upravo vidjeli. i za konačn~
proiirenja.
U vezi sa tim imamo sljedećU Jteoremu:

Teorema 2.1. Nika jt L ~ .•twmalno proširenje polja K, a M Iwnačno

normalno proširenje polja L. Dabi M bilo (lwnačno) normalno proširenje polja K
potrebno jt i d(}f)oijno da sepdl,t'nom I(x) =
.
n..
(cp g) (x) E L lx] raZlažtnad

M na linearne laktore. pri to"" je g (x) E L [x] bilo koji polinom %a koji je M.
(u skladu sa teoremom 2.6) polj. ra~l.anj(J uotlnosunaL, a cp prolan wim
rtlatitmim monomorjizmima pOlja L u polje M u odnosu na K.
Doku. Primijetimo prvo da·je·.ki.t" svjh~1atiynih mon omodizaroa~: L ~M
u odnosu na K konačan. Stva~o, L je kortačnonormaIno proiirenje poI;a K.
dakle polje razlaganja nekog PQ1inomah(x) eK, [x] u odnosu na K. Ako je e
skup svih nula toga polinoma ltoje leže u M, tada je L , K [ej. Svald rela-
e
tivni monomorfizam cp : L~M prevodi u Ci potpuno je odreden svojim
92
ograničenjem <p e : C-'1--C. No, C je konačan
skup, pa zato ima samo ko-
načno mnogo relativnih monomorfizama <fl : L-'1-- M. Zato je polinom j (x)
o kome je riječ u teoremi potpuno određen polinom iz M [x]. On, doduše,
zavisi od polinoma g (x), koj.{ smo mogli odabrati na više načina. Kako je b
normalno proširenje polja K, za svaki relativni monomorfizam <p : L -'1-- Af
u odnosu na K vrijedi <p CL) ~ L, dakle (<p g)(x) E L (x].
Otuda je i j Cx) E L [x].
Neka je B skup svih nula polinoma g (x) E L [x] sad~žanih u M.
Tada je M = L [B], a osim toga vrijedi
g (x) = bo TI (x - ~)(u M [x]).
IJEB

Ako je Af normalno proširenje polja K, tada za svaki relativni monomorfizam

---+ xi vrijedi 9' CM) ~ M, pa prema tome
<p' : M

(9 g) (x) = rp (bo)' TI (x - 9' ({J)) (u M [x])

{lEB

za svaki relativni monomorfizam <p : L -'1-- M i njegovo produženje <p' : M -'1--.M

do relativnog monomorfizma u odnosu .na K. Tada se, dakle, ne samo g (x),
nego i svaki od polinoma (<p g) ex) razlaže nad M na linearne faktore. No,
tada se i polinom j (x) razlaže nad M na linearne faktore.
Obrnuto, neka se poli nom j (x) razlaže nad M na linearne faktore. Tada sve
nule polinoma j (x) koje leže u M leže i u M. Označimo skup tih nula sa A.
Tada B ~ A, dakle M = L [B] ~ L [A] ~ M, tj. M = L [A]. Zato za
svaki relativni monomorfizam 9': M -'1-- M i za svako {J E B vrijedi <p' ((J) E A,
jer iz g ({J) = O slijedi (<Pg)(Cf' ({J) = O, pa prema tome i j (<p' ({J» = O;
pri.-!ome je <p = <p' IL : L-'1--M, naravno, relativni monomorfizain polja L
u M u odnosu na K. No, tada je <p' (M) = <p (L) [<p' (B)l ~ L (A] = M
tj. M je normalno proširenje polja K. Tako je dokaz završen. '
Za svako konačno proširenje L polja K može se konstruisati minimalno proši-
renje M polja L tako da je M normalno proširenje polja K. Stvarno, ako je L
konačno proširenje polja K, dakle L=K [A] za neki konačan pvdskup A polja
L, tada se minimalni polinomjex (x)E K [x] elementa« E A u odnosu na K raz-
laže na linearne faktore nad svakim proširenjem M polja L kOie je ujedno nor-
malho proširenje polja K. Nad takvim poljem M razlaže se, dakle, na linearne
faktore i polinom j(x) = TI jo. (x) E K [x]. Polje razlaganja polinoma j(x) E
exEA
E K [x] u ",dnosu na L je zato minimalno normalno proširenje polja K koje
sadrži rolje L. .
Definicija. 2.3. Neka je L algebarsko proširenje polja K. ,Minimalno nor-
maino proširenje polja K koje je ujedno proširenje polja L zove se normalno
zatvorenje polja L u odnosu na K.
Kako smo vidjeli, za svako konačno proširenje L polja K postoji normalno
zatvorenje polja L u odnosu na K i ono je polje razlaganja nekog polinoma
J (x) E K [x] u odnosu na K odabrano tako da sadrži L. Zato je to normalno
93
zatvoren;e zaprvao konačnJ' i normalno proširenje polja L. Međutim, nor-
malnozatvOf"enje u odnosu na K postoji i za svako aJgebarsko proširenje
polja K. Stvarno, akoje L a1gebarsl\o proširenje polja K,tada je I sigurno
normalno proširenje polja:K i L r;;.L. Presjek svih normalnih proširenja
polja K koja leže i zmeđu L i I je sigurno algebarsko proširenje polja K.
Označimo taj presjek sa Ll. Dovoljno je dokazati da je L' normalno proši-
renje polja K. Svaki relativni monomorfizrm »' : L' -?- L u odnosu na M
može se produžiti do relativnog moncri1orfizma »'J : L" -?- L, p~i čemu je
L" bilo koje normalno proširenje polja K Koje leži između L i L. No, tada
?' (L') = »" (L') r;;. »" (L") r;;. L", pa prema tome 9' (L') ~ L" za svako nor-
malno proširenje L" polj& K koje leži između L i l. To upravo znači da
vrijedi »' (L') r;;. L' = nL", tj. L' je normalno proširenje polja K.
Tako, znači, vrijedi:

Teorema 2.8. Nekaje L alfeba.rsko proširenJe polja K. Tada postoji normalno

zatvorenje L' polja L u odntJsutta K. Ako je L konačno proširenje polja K,
tada je to i polje L'.
','

Separabilna. proiirenja
Vidjeli smo da u sl učaju 'konačnog normalnog proširenja L pol}! K postoji
samo konačno mnogo relatin;ih n: on ctr. orfizc ma » : L~L u odnosu na K.
To vrijedi i kad k~načno proširenje L polja K nije normalno:

Teorema 2.9. Neka je L ikonačno proširenje polja K. Tada postoji naj1JiJe

""0
(L : K) rtlativrzih r
ncmor/Izama qI : L~ u'odnosu na K, a upraVO (L : K)
takvih monomorjizama akO i samo ako za wako ot E L minimabti polinom
f. (x) E K [~leleJnlnta ot tl olno$U na Kima samo jednostruke nuk.
Dokaz. 1) ;KakojeL .konačno piQŠirenje polja K, postoji konačan skup A r;;. L
za koji je L - .K [A}.
Indukcijopl u odnosu na,n 9' card (A) dokaz.aćemo da postoji. najviše (L : K)
relativnih,'monomomzama tp : f..->;-L. Ako je n = l, tj. A = {ot}, tada
L =. K [ot], pa takvih monomorlizama, na osnovu teoreme 2.1. ima. najviše
deg Cf.} = (K [or,) : K), jer polinomf. (x) ima najviše deg( f.) različitih nula.
Tvrdnja je, dakle, tačna za 11 =1. Pretpostavimo da je n > 1 i tvrdnja tačna
za n--:-1. Tada je L = L 1 .(<<}, pri čemu je Ll = K [AJ, Al""';' A,,{ot} za
neko određeno ot E A. Svaki relativni monomorfizam qI : L~ I može se
dobiti produživanjem nekog relativnog monomorfizma CPI : Ll ~ L. Za dati
relativni monomorfizam cPl: Ll~L imamo na osnovu leme 2.1. najvi§e
deg Ct.) = (Ll' [ot] : Ll) pOf;hiženja CP: L == Ll [ot]~1. toga monomorfizma
do relativnog moncmorfi2Il18 u.odnosuna K; pri tome jega. (X)ELl [x] mini-
malni polino m elementa IX u o dnosu na Ll' Tako vidimo da postoji najviše
(L : Ll) . (Ll: K) = (L : K)
relativnih monomorfizama cp : L~ L u odnosu na K.
94
2)· Pretpostavimo sada da za svako «EA minimalni polinom/« (x) elementa
« u odnosu na K ima jednostruke nule. Dokazaćemo da tada postoji upravo
(L : K) relativnih monomorfizama cp : L -+ l u odnosu na K, koristeći po-
novo indukciju u odnosu na n. Uzmimo najprije da je n::;: 1. Tada postoji
tačno (L : K) relativnih monomorfizama cp : L-+L, jer je sada L = K [cc],
a minimalni polinom}" (x) ima jednostruke nule, dakle upravo deg (1«) razli-
čitih nula. Tvrdnja, znači; vrijedi za n = L
Neka je sada n> 1. Stavimo opet za neko odredeno «E A, Al = A",{x},
Ll = K [Al]' Tada je L = Ll [x]. Kako gx (x) 1/« (x) (u Ll [x]) ima i mini-
malni polinom g« (x) E Lt [x] elementa cc u odnosu na Ll jednostruke nule,
dakle deg (g«) = (L : Ll) različitih nula. Zato se svaki relativni monomor-
fizam 91 : Ll -+ I u odnosu na K, na osnovu leme 2.1., može na tačno (L : Ll)
načina produžiti do relativnog monomorfizma 9 : L-+ L. Prema pretpostavci
indukcije ima upravo (Ll: K) relativnih monomorfizama 91 : Ll -+1. u
odnosu na K, dakle upravo
(L .: Ll) . (Ll : K) = (L : K)
relativnih automorfizama cp : L -+ I.
Ako je L konačno proširenje polja K sa osobinom da svako «E Lima mini-
malni polinom /0. (x) E K [x] u odnosu na K sa jednostrukim nulama, tada
takav minimalni polinom sigurno ima i svako :x E A, pa zato tada, prema upravo
dokazanome, postoji upravo CL : K) relativnih monomorfizama 9 : L -+ L
u odnosu na K.
3) Ako za bar jedno at E A minimalni polinom /« (x) E K [x] u odnosu na K
ima. i višestrukih nula, dokazaćemo da tada postoji manje nego (L : K) rela-
tivnih monomorfizama cp: L-+ L. Ako je n = 1 to je jasno, jer sada mini-
malbi polinom /CI (x) E K [x) elementa «E A ima manje nego deg (f~) =
= (K [«] : K) = (L : K) različitih nula, pa postoji manje ·nego deg (Iv.),
dakle manje nego CL : K) relativnih monomorfizamacp : L -+ L-.
Neka je n > 1 i tvrdnja tačna za n-L Odaberimo cc E A tako da u skupu
Al = A", {at} ima bar jedan element ~ čiji minimalni polinomh (x) E K [x]
uodnosuna K ima i višestrukih nula.Neka je LJ:=K[Ad.Tada po pretpostavci
indukcije postoji manje nego(Lt : K) relativnih· motiomorfizama CPl : Lt --+ I
u odnosu na K.Svaki od njih može se produžiti na najviše deg (gJ ~ (L: Lt)
načina do relativnog monomorfizrna cp: L-+ L. Zato ima manje nego
(L : ~ • (Lt : K) = CL : K) relativnih monomorfizam a cp : L -+ L.
Ukoliko bar za jeano« E L minimalni polinorn/.. (x)E K [x] elementa« u od-
nosu na K ima i višestrukih nula, tada sigurno ot$. K, dakle specijalno « :p. 0,
pa postoji baza A vektorskog prostora L nad poljem K takva da :x E A. Tada
je, naravno, A konačan podskup polja L iL-:-:K [A}, pa ~ema tome postoji i
manje nego (L : K) relativnih monornorfizama cp : L -+ L.
Tako je teorema dokazana.
U vezi sa uslovom iz prethodne teoreme uvodimo ovu definiciju:
DeJi"i~jlJ 2.4. Neka je L proširenje polja K..Za element «E L kažemo da je
sep4rabiian nad K, ako je «algebarski element nad K, a osim toga minimalni

95
 po1inOJaf.(~eK[~l elemelM••!~od~ aa K,ima ~·jedno$U'Uke nule.
KaqH'. ela jeL.-parabilno';JWoIiTenj. polja K, ako. j.svaki element« fi: 1..
~.nad.K. .u.' .
Iz prethodne teoreme slijedi:,
r.or.mfl Z.l'.Konalno proli~enj.L'pD.li~J(j~·#'iJTa1Jil~o (proIir,eJlj8 polja,Kl;
ako i samo ako postoji upravo (L,: K) ,TflatirJnih monomorjizama ?', L --+ L~ I
Iz dobza teoreme
.
2.9. dobija se neposredno':
~'.'
' :
•
Teor.ma Z.l1. Neka 1eL (aigebarsko)proIčrenjepolJa K. Tada skup·L"wih
elsmenata «eL IuJji su separcbilni ftatl K predstavlja separabil,lo prolirenje
polja K. l,

DDIuu. Kako K ~ L, ~L, dovoljno je dolw!atida za svako.~ {J iz

.-1
menti ex - {J,'« • (:S, a u slučaju:« :fl; O, također i clc1l1cn~
L, ele..
pripada skupU; 4.
Elementi ot, {J E L, su scparabilni nad K, pa prema\ tački 2) dokaza teor«ne
2.9. postoji upravo (K [.,: fJJ:K) rclativnih monomorfizama ql: K [oc,
pl ~ M, pri čemu smo Sada Uzcli M = K [~, {JJ. Prema tački 3) istog dokaza, .
K [ot, ~] je separabilno proširenjc polja X, pa prema tome K [%, :P) ~ Li'
No, tada eletJtenti «-. I, «t {J J ot-l (ukpliko ot :f= O) pripadaju' skupu L.,
jer oni pripa"-;\l: polju K [ot" P].
Polje, L, iz teoreme 2.II.je ne samo separabilno proširenje polja K, nego je
8vako«eLkoje je separabi1l)o Qad L,obavezno separabilno nad K"pakle
« E L,. Vrijedi, naime, sljedeća teorema, koja iskazuje $'L'ojstvO tran#!iiJnosti
sa separabilnost,: ' :. ,
• ! . . , ,

'r.o,..",.zoI,. Niftaj' L'8',tirrllnfMj1rtiJirinj'jXJr.,aK,d M proIirmJ' pOlja

L. Ako j • .mrunt, ac eM ,eparabilanlrati L, tada je trlj· .kment ~abiltm ,i
nad K. Ako js, ,per:ijalno, M Upar_IM prolirenJ- pĐlja· L, toda j •.M i s8j!«ra-
biInO~ polja K. fl ' ; .
Doka. Neka je aceMsepara-.il8It eiemerit'tlađ L,aL sepatebiltlo proširdn,e
polja K. Alto 'je.,. (x) e L {x}lminil11alnlpolinoft1'elementa «EM u ocbtosu
na, LJ a A skup koeJidjaaata:loga potinom~ tada je V = K [A)' separabUno
proiirenje poljaK, papoštoji {L' : Kyrelativnih MonOInorfizama cp' .: L4L'
u ~psu na K. No,l. (~)e l«(-I;e;minitnaJnipolinomclenienta «'u odnosu
na L', pa se svakci:cp' : Lr-+ l~.mq_ na .upravo4eaC,.)== (L' (at}: Lj
~pr04ut.iti do reiativnogmopoll1Ori2mai': L' {ot}.... I* u odnosu naKo
Posljednjih Jl'lOIl~~Orbunaiima,· ~ .. upravo (L': 'K). {L' (at] : L') _
=:= '(1:' [acl :. K), pa !J~ zato L' frh tla· GB_VII. ~'l.lO',8Cparabiloo; pro-
tireo)e poj.. K~ a time «E L~ {«J; separabilauelemtnt nad K. !. •

:rIZikoprveje.lmole'se,dZ
4ok~ ,Prva tvtMi8. to..eme.' Dnj~ tvrdilia sl~jedi nepostedno
eventu4ir.o \žrtvovanje preciZ110sti, kia~o' formulisati
ovako: S;parabilno prolfrenjl ·Hj>Qrdbllnog pr'Olirenja ft separabilr.o proIirenje
(polaznog polja). . ' i •

Ono što smo rekli u vezi sa poljem L, opravdava ovu definiciju.

D./heiclj" U. Neka je L ptO§irenje polja K. Tada se polje' L. zo.e, stPđ­
Tabilno 1IlltfJOTmj, polja K tl polfrJ L. Ako je L, == K, !kaže se da je pOlje K
96
separabilno zatvoreno u polju L. U slučaju L = K (algebarsko zatvorenje
polja K) L, se zove kratko separabiZno zatvorenje polja K, dok se u slučaju
da je polje K separabilno zatvoreno u L = K kratko kaže da je polje K sepa-
rabiino zatvoreno.
Pojam separabilnosti definiše se i za polinome I (x) E K [x]:

Definicija 2.6. Neka je I (x) E K [x] potinom • stepena deg (J) > L Za
taj polinom kaže se da je separabilan nad K, ako svaki nesvodljivi faktor
g (x) E::: K [x] toga polinoma ima samo jednostruke nule.
Prethodnu definiciju opravdava sljedeća teorema:

Teorema 2.13. Neka Je I (x) E K [x] polillom stepena deg (J) > 1, a L polje
razlag.anja toga polinoma u odnosu na K. Po/inom I (x) je separabilan nad K,
ako i Samo akoje L separabilno proJirenje polja K.

Dokaz: Ako je A ~ L skup svih· nula polinoma I (x) E K [x], tada je

L = K [A]. Za svako rl. EA minimalrii polinom la. (x) E K [x] elementa rl.
u odnosu na K je nesvodljivi faktor polinomal (x). Obrnuto, za s\'aki nesvod-
ljivi faktor g (x) E K [x] polinoma I (x) postoji rl. E A, g (Cl) = O, dakle
la. (x) I g (x), pa poli nom i Ir/. (x) i g (x) imaju istovremeno jednostruke nule
ili oba ta polinoma imaju i višestrukih nula. Tako vidimo da je svako rl. E A
separabilno nad K, ako i samo ako svaki nesvodljivi faktor g (x) E K [x]
polinoma ICx) ima samo jednostruke nule, tj. ako i samo ako je polinom
I (x) E K [x] separabilan nad K. U tom slučaju, kako se vidi iz dokaza
teoreme 2.9., polje L je seprabilno proširenje polja K. Time je dokaz
završen.

Savršena polja
Ima polja K za koja je svaki polinoml (x) E K [x] stepena deg(f)~ 1 separa-
bilan, tj. za koja svaki nesvodljivi polinoml (x) E K [xl ima·samofednostruke
nule. To su tzv. savršena polja.
DeJinicija 2.1. Za polje K kažemo da je savršeno polje, ako svaki nesvodljivi
polinom I (x) E K [x] ima samo jednostruke nule.
Ako je J (x) E K [x] proizvoljan polinom stepena deg (f) ~ 1, tada pomoću
izvodnog polinoma I' (x) E K [x] možemo lako ustanoviti ima li polinomf(x)
uopšte višestrukih nula (v. Algebra, I dio, Zadatak I, 4.5). Ponovimo to u
obliku teoreme:

Teorem" 2.14. Neka Je I (x) E K [x] paZinom stepena d~g (f) ~ 1. Polinom
J (x) ima samo jednostruke nule, ako i samo ako je
N.z.m. U (x), f' (x» f"'OJ e (u K [x]).
Ako nesvodljivi paZinom f(x) E K [x] ima bar jednu višestruku nult~, tada je
karakteristika p polja K· različita od O i postoji poZinom g (x) E K [x] za koji
vrijedi J (x) = g (xP).
Na osnovu toga možemo savršena polja K okarakterisati na ovaj način:
97
 X_orema 2.16. Polje K karakteristike p il SafJrlmo, ako i samo ako je p =
ili P =F O~ a KP = K.
°
Do'faz. 1) Ako je p . 0, t~da prema prethodnoj te~remi svaki nesvodljivi
poltnom / (x) E K [x] Ima Jednostruke nule, pa je tada polje K savršeno.
Ako je p =t= 0, a KP = K, tada je opet polje K savršeno.
Primijetimo, prvo, da je KP = {al' : aE K}. To je potpolje polja K izo-
morfno sa K, jer je preslikavanje 9 : K~ K sa q> (a) = al' (a E K) mono-':
morfizam u slučaju p =F O. Naime,
(Va, b E K) <p (a + b) = (a + b)P = aP + bP = <p (a) + (( (b),
(Va, b f: K) cp (ab) = (ah)p = a P • bP = 9 (a) . cp (b),
a osim toga
(Va, b E K) <p (a) = cp (b) =} aP = bP =} a~ - bP = O=>
=> (a - b)p = O =} a - b = O :=;. a = b.
~eka j~, dakle,'p =F O i KP =~. Kad bi nesvodljivi polin:>m f (:~) E K [x J
1l11ao v1šestruk1h nula, tada bl, prema prethodno; teoremi, postojao poli-
nom
g (x) = bo + blx + ... + b"x" E K [x].
takav d~vrijedi / (x) = g ~xP). To je nemoguće, jer zbog K = KP, postoje
eJemenu a, E K, b, = ar
ea = 0, l, ••. , n), pa bi bilo
f (x) = g (x:ll) = (ao + atx + ... + a .. x")p
i polinom f (x) E K [x] ne bi bio nesvodljivo

2) Obrnuto neka je polje K savrieno. Ako je p = 0, nema šta da dokazujemo.

Ako je p =F 0, dokazaćemo dili je K'I = K. U protivnom slučaju postojao bi
element aE~K'I, pa polinOm/(x) - xP-a iz KIx} nema u K nijednu
nulu, jer bi inače bilo. a = b' E](II kad bi neko b E K bilo nula polinoma
/ (x). Prema zadatku 3.6. polinom f (x) E K [x] je nesvodljiv nad K. Osim
toga, ako je otE K bilo koja nula polinoma/(x), tada je a = otP , dakle/ex) =
= (x - ot)P, pa je to (jedina i to) višestruka nula polinoma / (x) i polje K
ne bi bilo savr§eno. Dakle vrijedi K" = K.
Time je teorema dokazana.

Primj.,. 2.2. a) Svako konačno polje K je sameno. Takvo polje ima karakteristiku p "# O.
Osim toga, kako smo vidjeli, 9' :.K -+ K sa 9' (a) = aP (o E K) predstavlja monomorfizam
polja K. Kako je polje K konačnd, " : K -+ K je i epin\orfizam, tj. K~ ... ImC,,} ... K.
Zato je na osnovu prethodne teoreme konačno polje K stvarno savrleno.
b) Svako polje brojeva, specijalno palje Q, R i e, in\a karakteristiku p = 0, pa je kao takvo
savrieno na osnovu prethodne teoreme.
e) Neka je Ko bilo koje polje karakteristike p ~ O, a II varijabla nad tim poljem. Tada je
Kofu] Euklidov, dakle i Gausov prsten, pa je na osnovu Ajzenštajnovog kriterija polinom
I(x) = x~- u E K [x]

98
nesvodljiv nad poljem K = K. (u), jer je ., prost element prstena Ko [u]. Kako, osim: toga,
polinom f (x) ima u K višestruku nulu, polje K nije savršeno i tako K' e K. Uo,taIom,
direktno se može dokazati da u El: K', odakle opet slijedi K' e K.

Posljednji primjer pokazuj~ da postoje. polja K koja nisu savršena. Samo za

takva polja interesantan je pojam separabilnosti, jer u slučaju savršenog polja K
svaki polinom f (x) E K [x] stepena deg (f) ~ 1 je separabilan; svaki algebarski
element nad K je separabilall, a svako algebarsko prpširenje L polja K je se-
parabilno.

Čisto inseparabi1na proširenja

Ako je L algebarsko proširenje polja K, a L, separabilno zatvorenje polja K

u L, tada je svako a. E L algebarsko nad K, pa i nad L" Medutim, ot E L je
separabilno nad L, ako i samo ako a. E L,. Ako, dakle, postoji r;. EL" L"
tj. ako L nije separabilno proširenie polja K, tada ot nije separabilan element
nad L" U ovom slučaju polje K ima karakteristiku p =F O, a minimalni poli-
nom f(X)EL. [x] elementa a. ima oblik:
f (x) = gl (xP)
za neki polinom gl (x) E L, [x]koji je obavezno nesvodljivo Ako ni polinom
gl (x) E L. [x] nije separabilan, tada postoji nesvodljivi polinom g2 (x) E L, [x]
za koji vrijedi
f (x) = 82 (xP'),
itd. Tako, vidimo da postoji separabilan polinom g (x) E L, [x] i prirodan broj
nz = m (a.) takav da vrijedi
/ (x) = g (xP"').

Ka~o je g (x) minimalni potinom elementa ~ = a. P '" E L u odnosu na L"

element ~. je separabilan nad L" dakle ~ E L", Postoji, znači, prirodan broj
m = m {a.) takav da. vrijedi
a.""'EL,.
Ova situacija opravdava sljedeću definiciju:

Definicija 2.8. Neka je L proširenje polja K karakteristike p =F O. Za element

ot E Lkaže se da je čisto inseparabilan nad K, ako postoji nenegativan cio broj
m = m (a.) takav da vrijedi a.J>"I EK. Ako je svaki element OtEL čisto insepa-
rabilan nad K, tada se kaže da je L čisto inseparabilno proširenje polja K.
Primijetimo odmah da je svako čisto inseparabilnoproširenje L polja K oba-
vezno algebarsko, jer svaki čisto inseparabilni element qt nad ~ predstavlja
nulu polinoma '. . ',' ' ' , : ' ,
•~ ,o'. L;~ ~

xV" - aE K [x] (a= OtP'" E:: K).

99
Ukoliko ;e element ot čisto inseparabi1an nad poljem K karakteristike p =1= O,
onda postoji najmanji nenegativan cio broj m za koji je ispunjen uslov ot"'" E K.
Pri tome je m = 0, ako i samo ako je ot E K. U tom slučaju minimalni po1inom
elementa ot u odnosu na K je po1inom x-otpO = x,'':''''''' otE K [x]. U svakom
sluČIlju, zapravo je x"'" - otP"'.E K [x] minimalni po1inom elementa ot u odnosu
na K. Naime, sigurno je navedeni potinom djeljiv po1inomom f,1. (x) E K [x].
U L [xl vrijedi .. \

pa, ako ot tE. K, polinom fa. (x) ima takoder jednu. jedinu višestruku nulu ot,
tj. ima oblik
fa. (x) = g (xP"), (m' ~ m)
pri l:cmu je g ex) e K [x] nesyodljiv polinom koji nema višestrukih nula.
No, dcg (g) = l, jer bi inače taj potinom imao bar dvije različite nule Pl>
P~, pa bi za otl' 7.2 iz podesnog proširenja polja L vrijedilo

dakle
fa. (ot l ) = fo. (ot2) = O, 0(.1 =j=. ot 2 "

Prema tome g (x) = x - b E K [x], tj.

fa. (x) = x"',,' - b e K [x].
Kako je m' ~ 111, a osim toga b = otP"", mora biti m' = m.
Tako vidimo da vrijedi:

Teorema 2.16. N eka Je L proširenJe polja K karakteristike p =I=- O. E/emmt

«E Lje ćisto inseparabilan nad K, ako i samo ako otE K ilije element otinsepa-
-rabilan nad K i ima minimalni po/inom fa. (x) = XP'" - a E K[x] u odnosu na K,
pri 'ćemu je m najmanji nenegativan cio broj za koji vrijedi ot"'" E K.
Iz ove teoreme neposredno slijedi;

Teorema 2.17. Neka je K polje karakteristike p =1= O.

Proširenje L polja K je ujedno separabilno i čisto inseparabilno proširenje polja K
ako i samo ako je L = K.
Ako je K Sđ'lJrŠeno polje tada je K jedino čisto instpaTabilno proširenje polja K.
Ako je L konačno čisto inseparahilno proširenje polja K,' tada je (L : K) = pM
za neki flhJegativan cio broj m
Dokaz. Svako ot E Kje~dno separabilan i čisto inseparabilan element nad K.
Ako ot E L ~"'1e« čisto inseparabilan element nad K, tada je IX inse-
parabilno nt4:~·~o -je polje K iavršeno, onda nemaihsepa't'lbilnih eleme-
nata ot nad K, pa ni onih čisto insepQrabilnih elemenata nad K kUji već ne leže
u K. Ukoliko je L konačno čisto inseparabilno proširenje polja K, tada je

100
L = K [oti> ... , ot,,], pri čemu je svako ot, čisto inseparabilno nad K, pa i nad
L!-l = K [otl' ••• , ot!-l]' dakle ima minimalni polinom stepena pm, nad
L!-l' Zato vrijedi:
[L: K] = [Ln : Ln-l] ... [Ll: K] =P""+"'+'"n =pm.
Da isključimo trivijalne slučajeve, pretpostavljaćemo u narednih nekoliko
teorema da je K nesavršeno polje.karakteristike p i=- O; kad od te opšte pret-
postavke odstupimo, onda ćemo to izričito naglasiti.
Ako je L algebarsko proširenje polja K, a L. separabilno zatvorenje polja K II L,
tada iz onoga što prethodi definiciji 2.8. vidimo da je L čisto inseparabilno
proširenje polja L •. Ako je L, skup svih elemenata ot E L koji su čisto insepa-
rabilni nad K, tada je LI čisto inseparabilno proširenje polja K. Prije svega,
Ll je međupolje, jer K ~ LI ~ L, a osim toga ako ot, {J E Li, tada postoje
nenegativni cijeli brojevi m', m" tako da vrijedi ~pm', {Jpm" E K, pa otuda

a u slučaju da je ot i=- 0, (ot- l )P11l' E K, tj. ot-l E Lj.

Osim toga, ako je ot E L čisto inseparabilno nad Li' t}. ~pm E Li za neki pri-
rodan broj m, tada je Ot P"' čisto inseparabilno nad K, tj. za neki prirodan
broj n vrijedi ot pm + n = (otpm)pn E: K, pa je ot čisto inseparabilno nad K,
što znači ot E Lj. Zato uvodimo ovu definiciju:

Definicija 2.9. Neka je L proširenje polja K. Međupolje LI sastavljeno od

svih elemenata ot E L koji su čisto inseparabilni nad K zove se čisto insepara-
bilno zatvorenje polj~ K u polju L. Ako je L, = K kaže se da je polje K čisto
inseparabilno zatvoreno u polju L. U slučaju da je L = Kalgebarsko zat\'o-
renje polja K, oba ova termina skraćuju se za ono "u polju L" .
.i\loglo bi se, po nekoj analogiji sa situacijom vezanom za L" pomisliti da je
L separabilno proširenje polja LI' Sljedeća teorema pokazuje da je stvarno
tako ukoliko je L normalno proširenje polja K, ali se iz narednog primjera
vidi da to ne mora biti slučaj kad L nije normalno proširenje polja K.
Navedimo najprije najavljeni primjer.

Primjer 2.3. Neka je K (nesavršeno) polje karakteristike p = 2, a elemente a, b E K oda-

berimo tako da polinom g (x) = Xl + ax + b bude nesvodljiv nad K i da vrijedi (vc E K)
aci + b EE KI, a + bc' EE K'. Ovakvo polje postoji, jer je dovoljno uzeti proizvoljno polje
Ko karakteristike p = 2, pa formirati polje K = Ko (a, b) racionalnih funkcija u varijablama
a, b nad poljem Ko (v. zadatak 2.7). Tada je polinom I(x) = g (Xl) E K {x] nesvodljiv
nad K. On, naime, nema u K nijednu nulu (x, jer bi inače poUnom g (x) imao u K nulu
fl = (XI. Zato polinom I (x) nema u K [xl linearnih faktora. Ali, taj polinom nema u K [x)
ni kvadratnih faktora. Kad bi, naime, bilo

I(x) - (Xl + alx + bl) • (x' + a.x + bv (u K [xl),

bar jedan od ta dva kvadratna faktora imao bi višestruke nule ili bi ta dva faktora imala par
jednu zajedničku nulu. U prvom slučaju bilo bi, recimo, Xl + alx + bl = h (Xl) = Xl + ba,
dakle al = O. No, tada bi zbog (Xl + b3 ) I g (Xl) vrijedilo (y + ba) I g (Y), što je nemoguće.
U drugom slučaju bilo bi I (x) = (Xl + alx + bl)1 = x' + afx l + b~, tj. a = a~ EKI,
što je nemoguće, jer bi inače bilo a + bol E K'. Odaberimo sada nulu (X E K polinoma

101
f(x) i stavimo L - K [«]. Tada je (L :K) ... des (f) =4 •. Osim toga element Gl nije sepa-
rabi1annađ K, paje (L, : K) <; 2. No, ~ = «I e L je separabi1an element nad K, jer mini- .
malni po1inom, (x) e K [x] tOga 'elementa ima jednostruke nule; u protivnom slučaju
bilo bi I (x) == h (Xl) = Xl +
b, dakle a = O e KI. Zato je L,;=: K {Cl1],jer (K (.1) : K) ...
= 2 <; (L, : K) <; 2 i K (Ill] c;;,L.. ','
Kako «I e L,,",K, sigurno KC;;;L,C L, dakle (L, : K) <; 2. Zato ZA Svako

,,= ao +bollt + COtll + d~ e L,

vrijedi ., ;

tj., kad se uzme u obzir f (II) = O,

"t = ai + ,:b +:di ap. a: + e: a + d: at + dJ b = O.
Ako je Co "'" O ili do '# O, onda se iz posljednje jednakosti dobija
a + b (COl do)! = ('01ao -7- C;;l doa): E K2,
odnosno
a . (codo1~2+ b = (aod;;t + (7)2 E K2,

što je nemoguće. U slučaju Co = do = O dobijamo yi == a:, tj. i' = ao \;.' K. To znači

L, = K. Na taj način vidimo da L nije separabiIno proiirenje polja LI ("" K).

Evo sada i najavljene teoreme.

Teorema 2.18. Neka je L konačno proširenje polJa K. Tada Je CL, : K) broj

relativnih monomorjizama polja L u I u odnoSIt na K i II opštem slućaju
(L, : K) ~ (L : LI)' Osim. toga sljedeći uslovi su ekvivalentni:
1) L je separabilno proiirenje poija L I;
2) (L : L,) = (L,: K);
3) (L.: K) =(L: Lj);
4) L = L, [L,l = L, [L,l.
Ako je L normalno proširenje polja K, tada su prethodni uslovi sigurno ispu-
njeni.
Dokaz. a) Polje L je čisto inseparabi1no proširenje polja L, pa svaki element
OtEL ima minimalni polinom nad L, kome je ot jedina nula (eventualno vi§e-
struka). Zato se svaki relativni monomorfizamcp,: L,.~:L u odnosu na K
može na jedan jedini način produžiti do relativnog monornorfizma <p : L~l
u odnosu na K. To pokazuje da postoji upravo (L, :K) relativnih monomor-
fizama polja L u L u odnosu na K.
b) Ako je L separabilno proširenje polja L" tada postoji upravo CL: Lc), (a
inače manje) relativnih monomorfizama <p : L -+ L u odnosu na Lc.
No, Lc je čisto inseparabilno proširenje polja K, pa je svaki element «E L,
nula nekog polinoma x'''' -a E K[xJ. koji II I ima jedinu nu1u«, pa zato za
svaki relativni monomorfizam CPC :L,-+L u odnosu na K vrijedi <P. (ot) = Ot,
tj. <pc = idLj • To znači da je svaki relativni mono1l'lotfizam «p.: L -+ l u

102
odnosu na K zapravo relativni monomorfizam i u odnosu na L,. Na taj način,
relativnih monomorfizama !p : L-:;. L u odnosu na K ima najviše (L : L,),
a u slučaju 1) upravo toliko, tj. vrijedi 3). Dakle, 1) ~ 3).
e) Ako vrijedi 3), tada na osnovu
(L : K) = (L : L,) (L, : K) = (L : LI) (L, : K)

vrijedi 2) i obrnuto. Prema tome 2) ~ 3).

d) Ako vrijedi 3), tada na osnovu a) postoji upravo (L : LI) relativnih mono-
morfizama !p : L-:;.L u odnosu na K, pa prema tome i u odnosu na LI,
što upravo znači da je L separabilno proširenje polja Li' Tako 3) ~ 1).
e) Dokažimo sada da je 1) <=* 4). Ako je L separabi1no proširenje polja Lu
tada je L separabilno prc>širenje i polja LI [L,] :2 LI' S druge strane L je
čisto inseparabi1no proširenje polja L" pa prema tome i polja LI [L,] d L,.
No, tada je L = L, [L.], tj. vrijedi 4). Obrnuto, ako vrijedi 4), tada se mogu
naći elementi 1Xl> ••• , IXn E L. tako da vrijedi L = LI [L,] = LI [Xl' ••• , IXn].
Kako su elementi IX I , . . . , IXn separabifni nad ~ dakle i nad Li> L je sepa-
rabilno proširenje polja LI'
f) Ostalo je da dokažemo da su uslovi 1)-4) ispunjeni ukoliko je L normalno
proširenje polja K. U tom slučaju za svaki od konačno mnogo (najviše
CL: K)) relativnihmonomorfizama !p : L-:;.LuodnosunaKvrijedi !p(L)=L.
pa ih možemo smatrati relativnim automorfizmima polja L u odnosu na K.
Oni čine grupu u odnosu na slaganje automorfizama. Neka je to grupa G.
Ta grupa je konačna i zato za svako IX E L ima među elementima 9 (x) (c;> E G)
samo konačno mnogo međusobno različitih. Neka su to IX}> ••• , IX,.. Polinom
n
f (x) = 11 (x-ot,) E L [x] ima nulu IX, a osim toga pripada prstenu L, [xl,
i-l
jer za svako !p E G vrijedi (cp!) (x) = f (x), budući da cp permutira elemente
IX"dakle i faktore polinoma f (x). To, međutim, znači da f (x) E LI [x], jer
upravo elementi iz L, ostaju na miru pod djelovanjem svih relativnih mono-
morfizama !p : L-:;. L u odnosu na K. Kako polinom f (x) ima jednostruke
nule, IX E L je separabi1no nad L" a time je L separabi1no proširenje polja L,.

Zadaci
2.1. Neka je x transcedentan element nad poljem K. Dokazati:
a) Svaki relativni monomorfizam tp: K (x) -+- K (x) potpuno je odreden elementOmyE K (x)
za koji vrijedi y = tp (x) i taj element y je takoder transcedentan nad poljem K;
b) Za svaki element y E K (x) koji je transcedentan nad K postoji tačno jedan relativni
monomorfizam tp : K (x) -+- K (x) u odnosu na K za koji vrijedi y = tp (x); pri tome je
Im (tp) = K (Y), pa je tp relativni automorfizain polja K (x) ako i samo ako je K (y) = K (x),
tj. deg (y) =1.
1
c) Za y = - postoji prema b) jedinstveni relativni automorfizam tp polja K (x) koji x
x
prevodi u y. Taj automorfizam ostavlja na miru, pored elemenata polja K, sve elemente
z =. XI' •
4OX... +· .. ·+ 4 ... E K (x)
boX" + ... + b..

103
 pri čemU je k proizvoljan cio broj, • tI{, bi proizvoljni elementi polja K za koje vrijedi
tl{ bi.' .
- - = - - (, = 0, J, o o . , FIl;) = O, l .. o o ., PI), rl - m = 2k.
am_I bn- i '

Uputstvo .. a) Za svaki potinom I (X) e K [X] vrijedi

1(Y) = O~/(x) = O~f(X) = 0,

jer je y monomorfizam, a x tr~seedentan element nad poljem K. Zato je y =tp (x) • l

= tp (x), 'f'
također transcedentan element nad K. Osim toga, svako z E K (x) ima oblik

z = I (x) (f (X), g (X) E K [x] relativno prosti polinomi),

g (x)

pa vrijedi
.> .) 1(Y)
'fl-Z =--,
gl. . :
tj. 'I' je potpuno određeno elementom y = q; (x).
b) Ako je y E K ex) transeedentan element nad K, tada ćemo ,za syako :::; E K ex) koje ima
gore navedeni. prikaz staviti
I , .-
(v)
'f' ( z ) = - - 0
,

g (y)

Time je definisan relativni monomorfizam rp : K (x) ~ K.(x) u odnosu na K za koji vrijedi

y = rp (x). Primijetimo da je definicija preslikavanja 'f korektna, jer g (y) ". O, zbog g ex) ". O,
budući da je y transeedentni element nad Ko
Jasno je da je Im (r) = K (y), dakle Im ('t) = K ex) (oo K (y) = K ex) ~ deg (y) = l
(vo Zadatak II, 1.7). .
\

l ,
e) Element y = - E K (x) je transcedentan nad K i vrijedi deg (y) = l. Zato prema
x
b) stvarno postoji jedinstveni relativni automorfozam rp polja K (x) u odnosu na K za koji
vrijedi y = rp (x).
Pri tome za element h (x) E K (x) (Jz CX), k eX) E K [X] reJatimo prosti polinomi) vri-
kW .
jedi
rp (" (x»)' = II (y) o

k (x) kCy)

Svaki nenuiti element z iz polja K (x) možemo napisati u obliku

Z= xl" I(x)
g (x)
pri čemu su I (X) i g (x) relativno prosti po1inomi iz K [X] sa nenuitim konstantnim čla­
novima. za taj element vrijedi
I (X-l)
" (z) = x-I:·~,
g (X-l)
pa za
I CX) = iJeX'" + o . o + a"., g (x) = boX· + o o o + bn (aqa". ". 0, bob,. ". O)
vrijedi rp (z) = z, ako i samo ako je

Xl: .I (X) o(bo + b1X + o . o + b,.xn) = X-l: . Xn-m. g (X) . (a o + a1X + o o 0+ amxm)o

104
Iz posljednjeg uslova slijedi
J(X)J(a.+a1X+ ... +amXm), tj. a,=a·am_i(i=O, 1, ... , m)
g (X) J (b. + b1X + ... + b"X"), tj. bJ = b· b"-JU = 0, 1, ... , n),
k = ~k + 11 - m, tj. 11 - nz =: 2k.
Pri tome je zapravo a = b E K·.
Vrijedi, očigledno, i obrnuta tvrdnja, pa kako se posljednji uslo'"i mogu zapisati kao u
tekstu zadatka, tvrdnja zadatka je dokazana.
2.2. Neka su K (a.) i K ((J) jednostavna algebarska proširenja polja K. Dokazati:
a) Postoji relativni monomorfiz:l1n rp : K (a.) --?- K ((J) ako i samo ako postoji a.' E K (fl)
sa la.' (x) = la. ex);
b) Ako je pri tome CK (a.) : K) '7' (K ((J) : K), tada je svaki relativni monomorfizam
rp : K (a.) -+ K ((J) u odnosu na K relativni izomorfizam u odnosu na K.

tada iz Ja. (a.) = °

Uputstvo: a) Ako je rp : K (er:) -+ K ({J) relativni monomorfizam u odnosu na K, a a.' = rp (x),
slijedi f" (er:') = rp (fa. (Ot» = rp (O) = 0, dakle f,,' (x) = lx (x);
Obrnuto, ako postoji ':/.' E K (tJ) sa I,.' (x) = fa. (x), tada prema Kronekeroyoj teoremi
postoji relativni izomorfizam 'P : K (':/.) -+ K (a.') u odnosu na K (sa rp (a.) = x'), koji mo-
žemo shvatiti kao r~latiym monomorfizam polja K (x) u rolje K Cp) u odnosu na K.
b) Ako je (K (x) : K) = (K (tj) : K), tada za svaki relativni monomorfizam rp : K Cx) -+ K ({J)
li odnosu na K vrijedi Im CrKK (8), (Im Cr; : K) = CK (x) : K) = (K (ft) : K), dakle
Im Cr') = K ((J), pa je r : K (x) -+ K (tJ) relativni izomorf.zam u odnosu na K.

2.3. Neka je Kalgebarsko zatvorenje polja K i CK : K) = II E N.

Dokazati:
a) Ako je J (x) K [xl nesvodljiv polinom, tada deg (f) i II;
E
b) Ako je n prost broj, tada je svako g (x) E K [xl, deg (g) > 0, proin·od nesvodljivih
polinoma iz K [xl stepena 1 ili ll;
c) Ako je K separabilno proširenje polja K, tada je s,·aki poli nom g (x) E K [xl separabilan
nad K.
Upmstvo: a) Polinom J (x) ima u K bar jednu nulu a., pa
deg (J) = (K (cc) : K) l II;
b) Ukoliko je /1 prost broj, tada svaki nesvodljivi faktor I (x) polinoma g ex) ima stepen 1
ili ll, jer deg Cf) III.
c) Ako je I (x) E K [xl nesvodljivi faktor polinoma g (x) E K [xl, tada J (x) ima u K bar
jednu nulu 1)., pa kako je J ex) ~ Ja. (x), a er: separabilno nad K, ima J (x) samo jednostruke
nule.

2.4. Ako postoji konačno proširenje L polja K karakteristike p 'tF 0, takvo da je polje L
savršeno, dokazati da je tada i polje K savršeno.
Uputstvo: Ako je {atl) ••. , IX,,} baza prostora L nad poljem K, tada se svako IX E L može
napisati u obliku
1& = a10tl + ... + a" ota (a, E K, i = 1, 2, ... , n).
Ako je LP = L, tada se svako {J E L može napisati u obliku

P= OtP = a~ Otf + ... + a: Ot! (Ot E L).

Odatle se vidi da elementi Otf (i = 1,.2, ... , n) generišu vektorski prostor L nad KJJ,
pa je (L : KP) '" n = (L : K). No, (L : K") = (L : K)· (K : KJJ), pa otuda (K : K") = 1,
tj. K = K".

105
2.5. Neka je L konačno proširenje polja K karakteristike p " O.
Dokazati: a) Ako je L "" K (LJI), tada je L "" K (LJI") (n == 1, 2, ••..) i L je tada sepa-
rabilno prolirenje polja K;
b) Ako je L separabitno pro§irenje polja K, tada je L;= K (U).
UputsfJo: a) Ako je L = K (L"), a {lXI' ••• , lit,} predstavlja bazu prostora L nad poljem K.
tada postoje elementi {JJ E; L" za koje vrijedi
I ..
,
lit/ = L: Q(JfJ, (i ... 1, 2, .•.• s).
J-l
pri čemu je
alj E; K (i io= J,2, .•. , sij = 1,2, ... , t).
Zato je
t
«r '2 a~ flr e K (U'),
j_l

No, svako lit E L ima oblik a. = L a/IX" pa je zato

i_l
s
«P =
,
,(.. a,
" p
etf
,
E K (L" ) (a. E; L),
.... l
tj.
K (U) ~ K (U'), dakle K (LP) "'" K (L'" itd.
Znači
L = K (LP) =? L = K (UR) (n = 1,2, •..).
No, L je čisto inseparabilno proširenje polja LIJ pa postoji 11 za koje je LpR ~ L,. Zato u
našem slučaju vrijedi L = K (L,) ~ L, iLje separabilno pr01irenje polja K.
b) Ako je L separabilno proširenje polja K, L jesaparabilno proširenje i polja K (L").
S druge strane, U' ~ K (LP), pa le L ujedno čisto inseparabilno proširenje polja K (LI').
Prema tome L = K (LP).
2.6. Neka je L algebarsko proširenje polja K .. Ako je polje K savdeno, dokazati <ia je i polje
L savršeno. Vrijeđi li obrnuta tvrdnla?
Uputstvo: Svako algebarsko proširenje M polja L je ujedno aJgebarsko proširenje polja K.
Ako je polje K sa\'deno, onda je M sepacabilno proširenje polja K, dakle i polja L. To znači
da je i polje L savršeno.
Obrnuta tvrdnja ne vrijedi, jer jo aJgebarskozatvorenfe L -}('avakogpolja K sigurno
savršeno polje. To vrijedI specij~o i za svako nesavdeno poJle K (lwakteristike p ~ O).
Ukoliko je polje L konačno proširenje' polja K, tada prema ovom zadatku i zadatku 2.4.
vrijedi: polje L je savršeno, ako i samo ako je polje K savrieno. Specijalno, za nesavršeno
polje K (karakteristike p '# O) polje "j(: ne može biti konačno pro§irenje polja K.

2.7. Neka je Ko polje karakteristiltc'P "" 2, K = K. (a, b), pri čemu su a, b varijable nad K •.
Dokazati:
a) Polinom g (x) = Xl dx + oF"
E; K Ix] je nesvodljiv nad K;

b) Za svako e E K vrijedi a + bel Ef KI, ac' + b Ef K'.

106
UPUtstvo': a) Kad polinom g (x) nebi bio nesvodljivnad K imao bi on u K bar jednu nulu
e=g-.(tl,
- -b. )Pn , tome možemo
. uzeti, d a su pol inoml
" g (tl, b)'l la ,tl,
f el .
b)' rativno prOSti,. OSlm
.
(a, Jedan
toga hbar. ,b) .o dtIh
' pol'h .. k . u . b"
1 oma· mJe onstanta lZ "'" Jer 1 ma
če b'll o e e K o, pa b"1 IZ
c' a + b + el = O slijedilo da'su a i b aJgebarski zavisni nad K ••
Imama, znači,
g2 (a, b) + g (a, b) h (a, b) a + ht (a, b) b = O.
Kako su po1inomi g (a, b) i h (a, b) relativno prosti, odavdf!s~ijcdi
la (a, b) = ho e Ko. Osim toga tada g (ci, b) I h: • b, dakle vrijedi g (a, b) = go • b (g•. e Ko)~

No, tada imamo

g~' bt + go 'ho ' ah + h~b = O(go, ho e Ko, goho .p O),
pa bi a i b bili algebarski zavisni nad Ko, a to je nemoguĆe.
b) Dovoljno je da dokažemo daza svako e e K vrijedi acI + b e K', jer su elementi
.a 1 b posve ravnopra\'m,. I nace
, • b'l za neko e = - g (a,- "d'l
b) e K vnJe 1o
. h (a, b)
r (a, b)
a . c· .l..
I
b = d% , d =- -e
S (a, b)
K,

pri čemu opet možemo uzeti da su polinom g (a, b) i " (a, b), a isto tako i pelinomi r (a, b) i
s (a, b) relativno prosti. Tada bi vrijedilo:
a' g2 (a, b)' S2 (a, b) -+- b' h 2 (a, b)' s' (a, b) =.h 2 (a, b)' rl (a, b).
No, kako je Ko polje karakterisike p = 2, svaki polinom Ul (a, b) ima oblik 'v (a 2, b2~.
pa iz gornje jednakosti slijedi
a . 'Vl (a 2 , b 2) + b • 'Vl (al, b 2 ) =''V3 (a 2 , b 2 ),
a to je nemoguće, jer
'Va (a!, bl) = hl (a, b) • Sl (a, b) .p o.

3. POLINOM DIOBE KRUGA. KONAČNA TIJELA. TEOREMA O

PRIMITIVNOM ELEMENTU.

Ako je K polje karakteristike p, a n prirodan broj koji nije djeljiv brojem p,

tada potinom x" - e E K [xl 'ima u svom polju razlaganja L upravo n razli-
čitih nula. To su tzv~ n-e korijenijedilIice polja K. Oni čine cik1ičku podgrupu,
grupe CL', .), tzv. grupu n-tih korijena jedinice. Generatorni elementi te grupe
su tzv. primitivni n-ti korijeni jedinice. Njih ima upravo lp (n), pri čemu je
.cp (n) tzv. Ojierov indikator. Svi su oni nule nekog po1inoma ([J .. (x) E K [xl
stepena lp (n), tzv, polinoma diobe kruga. .
Svako konačno tijelo K ima karakteristiku p =1= O, a kao vektorski prostor
nad svojim prostil,ll potpoljem P ima konačnu dimenziju n = (K : P). Odatle
slijedi da broj elemenata konačnog tijela K ne može biti bilo kakav, jer vrijedi
card (K) = pn. Ta činjenica, relq.c.ija klasa primijenjena na grupu (.K', ,),
te neke ,osobine polinoma diobe kruga omogućavaju jednostavan dokaz kla-
sične Vederbernove teoreme koja kaže da je svako konačno tijelo K komutativno,
Za konačna polja dokazaćemo zatim da uz gornje oznake pretstavljaju polja
razlaganja polinoma f (x) = xpn-:xE P [x] u odnosu na P i odatle izvesti
107
zaključak da za svaki prost bIlOj p i ·svaki. prirodan broj n postoji, do izomor-
iije, jedno jedino konačno polje K od pA elemenata. Svako konačno proširenje
L kona~nog polja K je opet Konačno polje i ima primitivni element u odnosu
na K. U slučaju konačnog proširenja L beskonačn~g polja K dokazRĆemo
dvije teoreme o egzistenciji primitivnog elementa polja "L 1.1 odnosu na K.

Korijeni jedinice i polino~ diobe kruga •l

Neka je K polje karakteristike p. Ako p k n, tada polinom

(1) I(x) = x"-eEK[x]
ima samo jednostruke nule, jer tada f' (x) = nx·- 1 "F O, pa ima samo jedan
normirani nesvodljivi faktor xu K [x], koji očigledno ne dijeli/ex), tj.
N.z.m. U (x); j' (x» ,...,. e.·
Te nule leže u nekom polju ra:daganja L nad K Hma ih upravo n. U odnosu
na množenje one očigledno čine grupu, tj. podgrupu grup~ (L', ').
Ako, medutim, p 111, pa ako je 11 = pm . n', pri čemu više p k n', tada u polju
razlaganja Lpolinom f (x) E K [xl ima samo 1/' različitih nula, jer u K [x]
vrijedi
I (x) -:- (~.", )lJIII-e1"" = (x"' -.e)I1"'.
Ovo pokazuje da se možemo u ovim pitanjima ograničiti na slučaj kad p kn.
Uvedimo najprije sljedeću definiciju. .

Definicija 3.1. Neka je K polje karakteristike p, a n prirodan broj, takav

dap k 11. Tada se polje razlaganja L polinama (1) nad K zove polje diobe kruga
na n jednakih dijelova. Nule polinoma (1) zovu se n-ti korijeni jedinice polja K.
One čine podgrupu multiplikativne grupe (L-, .), tzv. grupu n-tih kojijena
jedilzice polja K. Vidjećemo da je" ta grupa ciklička. Generatorni elementi
grupe l1-tih korijena jedinice zavu se primitivni n-ti korijeni jedinice.

Teorema 3.1. Grupa l1-tih Iwrijena jedinice je cikli~ka grupa reda n. Postoji
tačno

(2) cp (11) = n' fJ (1- ~ ) (q prost faktor broja 11)

primitivnih tl-tih korijmza jedim·ce. Ako je ejeda" od niih $'l:i ostali imaiu oblik
(3) C; = C' (O <i < 11, (n, i) .... (1».
Dokaz. Prva tvrdnja teoreme je samo specijalan slučaj naredne leme, jer je
.grupa n-tih korijena jedinicekonačoa podgrupa multiplikativne grupe (L-, .)
polja L diobe kruga na n jednakih dijelova.
e
Ako je jedan primitivni n·ti 'korijen Jedinice, tj. generatomi" element grupe
n·tih korijena jedinice, tada tu svi ostali primitivni korijeni jedinice dati
relacijom (3), jer svaki element te grupe ima oblik C' (O ~"i < n), a red mu je
upravo jednak n kad je i relativno prosto sa n, tj. kad je (n, i) = (1). Zato
108
primitivnih n-tih korijena jedinice ima upravo onoliko koliko u nizu 1, 2,
... , n prirodnih brojeva koji nisu veći od n ima onih koji su relativno prosti
sa n. Ako, dakle, sa cp Cn) označimo broj svih prirodnih brojeva i ~ n koji su
relativno prosti sa n, onda .još samo treba dokazati da za cjelobrojnu funkciju
cp (n), tzv .. Oj/erov indikator (Euler) vrijedi (2). To ćemo dokazati u drugoj od
dviju lema koje slijede.

Lema 3.1. Neka je L bilo koje polje, a G bilo koja·'R.onačna podgrupa multipli-
kativne grupe (L', .) po/ja L. Tada je G ciklička grupa.
Dokaz. Neka je (G : e) =
n. Svako xE G ima konačan red ord (x) koji je
faktor broja n. Odaberimo a E G tako da vrijedi
m = ord (a) = max {ord (x) : x E G}.
Dokazaćemo da je grupa G generisana elementom a, tj. da je 711 = n. U svakom
i
slučaju m n, pa je dovoljno dokazati još da n ~ m. U tu svrhu dokazaćemo
prvo da vrijedi
('<I xE G) ord (x) lm.
U protivnom slučaju

(3 b E G)ord (b)..r m.
Tada bar jedan nesvodljivi faktor q broja ord Cb) ima yeću yišestrukost kao
faktor broja ard (b), nego kao faktor broja m. Ako su te višestrukosti v, od-
nosno fl, tada .u < ~', a osim toga hrojevi
m' = 111 • q-/', 111" = q"
su relativno prosti i predstavljaju redom redove elemenata
a' = afl", odnosno b' = bordtb)!m",

pa bi tada element e = a'b' E G imao red

ard (e) = m' . m" > nz,
protivno izboru elementa a E G.
Kako, prema upravo dokazanome, vrijedi ('<I."C E G) x'" = e, polinom
f (X) = X77I - e E K [Xl ima u L bar n različitih nula, naime sve elemente
iz G. No, tada mora biti n ~ m, što smo i htjeli da dokažemo.

Lema 3.2. Oj/erov indikator rp (n) je aritmetička funkcija, tj. ima osobinu
(4) ('<I m, 1l E N) (m, n) =(1) :::} cp (mn) = cp (m) . cp (11).
Osim toga za (( (n) vrijedi (2).

Dokaz. 1) Dokažimo prvo (4). Uzmimo proizvoljnu cikličku grupu A reda m

i proizvoljnu cikličku grupu B. reda n i formirajmo direktni proizvod
e = A x B. Tada je e grupa reda mn. Osim toga element (a, b) grupe e
ima red mn, ako i samo ako element a E A ima red m, a element b E B red n.

109
Tako viditnqd•. ;e e cik1ička ~rupa reda mn i da ima 'p (m). 11 (n) generator-
nili elemenata. S druge strane, cilkička grupa C.reda mn ima 'p (mn) gene-
ratornih elem~ftata, pa zato vrijedi (4).
2) Dokažimo sada da za n = q' (q prost, " prirodan broj) vrijedi

(2') 'p (~) = qr (1- ~). ..

,

U nizu brojeva 1, 2, ... , q" nisu relativno .protsi sa ~ samo brojevi 1· q,

2. q, ... ,qr-l. q, dakle njih qll-l, pa zato vrijedi

fP (qr) = q" - qll-l = qr (l~ ~ ).

3) Jednakost (2) sada slijedi iz (2') i (4). Naime, ako je
n= qiI ••• q~'

razlaganje broja n na proste faktore, onda na osnovu (4) indukcijom u odnosu-

na broj r različitih prostih faktora broja n dobijamo
cp en) = cp (q~l) ... cp (q:'),
a odatle na osnovu (2') neposredno se ddbija (2).
Vratimo se sada pono\'o n-tim korijenima jedinice. Prema prethodnoj teo-
remi polinom
(5) <p"(x)= 11 (x-~)EL[x]
iSlI
(n,i)=(I)

ima kao svoje nule upravo sve primitivne n-te korijene jedinice. Tu je L
polje diobe kruga nad K na n jednakih dijelova, aC E L bilo koji primitivni
n-ti kQrijen jedinice.

K, a 'E
Definicija 3.2. Neka je L polje diobe kruga na n jednakih dijelova nad poljem
L primitimi n-ti korijen jedinice. Tada se polinom (5) zove poZinom
diobe kruga na n jednakih dijelova nad K.

Teorema 3.2. Neka je K polje karakteristike p, a tl prirodan broj, p A' n.

Tada vrijedi
(6) x" - e = IT <P", (x) (u I [x]),
dl"

pri čemu je I primitivna oblast polja K, tj. minimalni potprsten polja K koji
sadrži jedim'mi element e. '
Dok~. 1) Dokažimo prvo da jednakost iz (6) vrijedi uL[xJ.S~nulaEpo­
linoma x" - e E K [x] kao n-ti korijen jedinice ima ord (n=; d~. Pri
tome zbog e"
= e vrijedi d I n. No, to upravo znači da je svaka nula EE I
110
polmoma x,. - e nula tačno jednog od polinoma CP, (x) E L [x] (d I n).
Obmuto, ako je ~ E I nula jednog od polinoma CP, (x) E L [x] (d I n), tada je
ord (E) = d, pa iz d I n slijedi E" = e, tj. E je nula i polinoma x" - e. Svi
polinomi o kojima je riječ . imaju jednostruke nule, pa zato vrijedi jednakost
(6) u najmanju ruku u I [x].
2) Ako je n = l, tada je CPl (x) = X - eE I [x].
Indukcijom 'u odnosu na n dokazaćemo da vrijedi.fP,. (x) EJ [x]. Kako smo
vidjeli, to je tačno za n = 1. Neka je zato n > l i neka je tvrdnja tačna za
sve brojeve m < n. Tada specijalno,
CP, (x) E I [x](d I n, d < n).
Osim toga svi polinomi CP, (x) (d I n, d < n) su normirani, pa je i njihov
proizvod normiran polinom iz I [x]. Zato iz

x" - e = CP .. (x). TI CP, (x) (u I [x])

dl"
d<n
slijedi
x"-e
(7) CP,. (x) = E I [xl,
n CP, (x)
.. in
d<n

jer se pri diobi polinoma f (x) E I [xl nekim normiranim polinomom g (x) E
E I [xl ne izlazi iz I [x].
Na taj način dokazali smo da stvarno vrijedi (6).

Primjer 3.1. Ako je K = Q polje racionalnih brojeva, tada u polju e kompleksnih brojeva
imamo ove n-te korijene jedinice:
,>.

2b .' 2k:r:
;.t = cos - , - + i sin-'- (k = 0, l, 2, ... , t, - 1).
n "
l\ledu njima je i II-ti korijen jedinice
2;'[ 2:1
e= ~, = cos -
11
+ i sin -tl •

Kako je ord (e) = n, jer

~l.: = ;" (k = l, ..• , tl -l), ~II = ;0 = l,
~ je primitivni JI-ti korijen jedinice. Ostali su
;, = Ci = ;J (j < 11, (11, j) = (1)).
U kompleksnoj ravni broje\,i ~k su vrhovi pravilnog poligona upisanog u centralnu jediničnu
kružnicu, pa otuda ime "polje diobe kruga na 11 jednakih dijelo\'a", ne samo u ovom spe-
cijalnom, nego i u opšte m slučaju. Kako polje diobe kruga L ima oblik L = K [Cl, ono je
ujedno polje razlaganja polinoma .,. (x) E K [x] u odnosu na K. Budući je primitivni n-ti
e
korijen jedinice jedna nula toga polinoma, za minimalni polinom lc (x) E K [x] elementa
e u odnosu na K vrijedile (x) I<P" (x) (u K [x]). U ovom speCijalnom slučaju vrijedi zapravo
lc (x) = <P.. (x). To slijedi iz normiranosti polinoma <P.. (x) E K [x] i činjenice da je taj
111
polinQDl u .ueaju K = Q oesvodliv u K.[x]. koja nije nimalo trivijalna- (v. lemu.·3~3.).
Uzmimo ~o n = 12 i odreclbnocP. (x). POIlulićelnq ~ ,!onnuk>m (7). Pravi. fakto.
rl broja n == 12 su 1,2,3,4 i 6. Z;to treba prvo odrediti proi~od, ..
cP, (x) ••• (x) • CP. (x) . tZ>1 (x) . tZ>, (xl:-
Taj proizvod na osnovu (S) za n = 6 jednak je
(x'-1)"" (ir), tj. (x'-l)(x' + 1),
jer je, prema (7) za n = 4, •1

x' - l (x' ..;.... l) (xl.+ l)

tZ>, (x) = = = Xl + l.
tZ>1 (x) . tZ>. (x) x' - 1
Prema tome
x1l-1 (XI_1) (Xl + '1)
. tZ>11 (x) = = . .. == x' - Xl + l.
(xl -l)(x l + 1) (xl -l)(x l + 1)
Kako je, u svakom slučaju,

deg (tZ> ..) = t(! (tl),

a u ovom slučaju

tp (n) = rp (12) = 12' (1 - ~) . (I. - ~) = 4,

gruba kontrola, koja se sastoji u provjeri samo stepena, pokazuje da bi rezultat
tZ>u ex) = x' - .'t 2+ 1
mogao biti dobar. Primijetimo još, da je u ovom slučaju I = Z (prsten cijelih broje"a),
pa se dobijeni rezultat slaže i sa op~tom činjenicom tZ>" (x) E 1 [x].

Leme 3.3. Ako je K polje racionalnih brojn'a, tada je za s'vaki prirodan broj II
polinom tP. (x) E K [x] nesvoc!ljiv nad K.
Dokaz~ U ovom sluč~ju polje K je polje razlomaka Gausovog prstena I = Z,.
pa je dovoljno da dokažemo da je tP .. (x) E I [xl nesvodljiv u prstenu I [x].
Neka je I (x) E I [x] nesvodljivi faktor polinoma tP" (x) E I [x] koji ima nulu C.
Dokazaćemo najprije da za svaki prosti broj p koji nije faktor broja n vrijedi
I(C1» = O. Inače bi postojao nesvodljivi faktor g (x) E: I [x] polinoma tPR(X)
takav da vrijedi
tP .. (x) = I (x) . g (x) . h (x) (u I [xl)
i g (EJ') = O. Kako je polinom tP" (x) E I [x] normiran, normirani su i njegovi
faktori I (x), g (x) i h (x), pa zato prirodni epimorfizam
<p: I~P = Z., tp (a) = a + (p)(a E I)
preVodi sve po1inome iz gornje jednakosti u polinome istog .stepena, tj. vri-
jedi
(8) ~n. (x) = I(x) . .g (x) . ii (x) (u P [xl).

112
No, polinomi! (x) i g (xi» El [x] imaju zajedničku nulu C, pa zato nisu rela-
tivno prosti, tj., kako je! (x) E I [x] nesvodljiv polinom, vrijedi ..
g (xP) =! (x) . k (x) (u I [x]).
Ova jednakost prelazi u
i (xP) = lex) . k-ex) (u p r~]).

No, za svako ii E P vrijedi

a- = e-+ . . . +-e = --1'+
e e = (-+
. . . +--1' ej = ..-"P,
e • . • +;;,\P
pa zato vrijedi
(9) (i (x))P = i (xJ»= 1(x) . Ji (x) (u p [x]),
te otuda jednakost (8) povlači da polinom diobe kruga
4>~ (x) (=- p [x]

ima u P [x] bar jedan nesvodljivi višestruki faktor. Naime, svaki nesvodljivi
faktor t (x) E P [x] polinoma lex) e p [x] mora prema (9) biti faktor i poli-
noma i (x).
Medutim, kako p-t n, a p je karakteristika polja P, polinom 4'>" (X)E P [x]
nema višestrukih nula, pa ni višestrukih (nesvodljivih) faktora.
Ta kontradikcija pokazuje da za svaki prost broj p, p.r n, polinom! (x), pored
nule C, ima i nulu Cp. Ako je C' bilo koji primitivni n-ti korijen jedinice, tada
je i relativno prosto sa n, dakle i = Pl ... Pr' pri čemu SU PI (ne obavezno
različiti) prosti brojevi od kojih nijedan ne dijeli n. No, tada, prema upravo
dokazanome,! (CP1 ) = 0, a zatim! «'P')7>') = 0, jer je ,Jll takoder primitivni
n-ti korijen jedinice, itd. Na kraju se zaključuje da je C' = CJll ••• Pr nula
polinoma! (x), pa su tako sve nule polinoma 4'>" (x) ujedno nule polinoma
! (x) i zato mora biti 4'>" (x) =! (x), tj. nesvodljivi polinom u I [x].
V slučaju iz prethodne leme polje K = Q je prosto polje karakteristike P = O.
Ako je K = P prosto polje karakteristike p =1= 0, onda palinom 4'>" (x) može,
ali ne mora biti nesvodljiv nad poljem K. To pokazuje sljedeći primjer:

Primjer 3.2. a) Neka je P prosto polje karakteristike p = 3, recimo P = Za. Kao u primjeru
3.1. i sada je
41, (x) = X2 +eE I [x],
samo je sada I =" P = {O, e, 2e}. K~o je u pitanju kvadratni polinom koji u P nema nijednu
nulu, polinom 41, (x) E P [x] je nesvodljiv nad P.
b) Neka je sada P prosto polje karakteristike p = 11, a n = 30. Po formuli (7) izračunava se,
slično kao u primjeru 3.1.,

q,ao (x) = x8 +x 7 - x5 - X4 - xa + +eE

X P [x]
i neposredno se provjerava da vrijedi
q,ao (x) = (x' + 4x3 + 4x 2 +- 4x +- e) . (x' + 8x3 + 8x 2 + 8x + e)
u P [x]. Znači, polinom q,ao (x) E P [x] je svodljiv nad P.

113
KomutatiVDost konačnih djela
Još 1905. godine dokazano je da su sva konačna tijela komutativna. To je
poznata Vederbernova teorema (Wedderburn). Ovdje 'ćemo dokazati tu teo-
rernu uz pomoć polinoma diobe kruga i relacije klasa konjugovanosti (v.
Algebra, I dio) primijenjene na grupu (K, .) konačnog tijela K.
Najprije ćemo dokazati jednu tvrdnju koja govori o broju elemenata konačnog. l
tijela K.

Teorema 3.3. Svako konačno tijelo K ima pn elemenata. Pri tome je p karak-
teristika tijela K, a n = (K : P) dimenzija vektorskog prostora K nad prostim
potpoljem P tijela K.
Dokaz. Konačno tijelo K ima sigurno karakteristiku p =1= O. Prosto potpolje
P tijela K ima upravo p elemenata. Tijelo K može se shvatiti kao vektorski
prostor nad poljem P i, kako ima konačno elemenata, taj vektorski prostor
ima i konačnu dimenziju n = (K : P). Ako je {al' ... ,an} baza toga prostora,
onda se svako ot c= K može na jedan jedini način napisati u obliku
ot = aiatl + ... + a"otn (a; (= P),
pa K ima upravo onoliko elemenata koliko je i nizova (al' ... , an) (a, E P),
dakle upravo pn.
Sad možemo odmah dokazati najavljenu Vederbernovu teoremu:

Teorema 3.4. Svako konačno tijelo K je komutativno.

Dokaz. Označimo sa C centar tijela K, tj. skup svih elemenata cE K koji

(multiplikativno) komutiraju sa svakim a tC. K. Jednostavno se provjerava da
je C potpolje polja K. Ako Cima q elemenata, tada se kao u dokazu prethodne
teoreme zaključuje da K ima upravo qn elemenata, pri čemu je n = (K: C).
Pretpostavimo da tijelo K nije komutativno. Tada je n > 1. No, tada je
zapravo n > 2. Kad bi bilo n = 2, za svako r t=. K"'" C normalizator NT ele-
menta r U tijelu K, tj. skup svih elemenata s E K koji komutiraju sa r, bio bi
jednak K, pa bi zato moralo biti r E G, a nije. Naime, NT je podtijelo tijela K
koje očigledno sadrži C, a osim togar E No dakle G =1= N" pa mora biti
card (N T) = q'1(Tl, pri čemu je d (r) = (NT : C) > l i d (r) I n.
Kako je C",{O} centar grupe (K,,), a NT",{O} komutator elementa rE K
u toj grupi, može se relacija klasa konjugovanosti za tu grupu napisati ovako:
qn_l
qn - 1 = q- 1 + L -qa
TER\C <Tl - l
'

pri čemu je R skup predstavnika svih klasa konjugovanosti. No, prema rela-
ciji (6), zbog d (r) I n, d Cr) < n, vrijedi
x"-l
-~tI(rl_ 1 = fr ex) . <P" ex) (u Z [x]).

Zato se gornja relacija klasa može napisati i ovako:

(10) qR _ l = q - l + f (q) . <Pn (q),

114
pri čemu je
J (x) = L J, (x) E Z [xl.
,eR\C

Kako na osnovu (6), ~" (x) I (x" - 1) (u Z [xl), iz relacije (10) slijedi
(11) ~,. (q) I (q-l).
To je, medutim, nemoguće, jer, zbog q> 1 i n> 2, tj. qJ (n) > 1, vrijedi
I ~ (q) I = IT I q - CJ I > IT (q - 1) > q- 1.
i<,.
Ci,,,) = (1)

Tako nas je pretpostavka da konačno tijelo K nije komutativno dovela do

kontradikcije. Time je teorema dokazana.

Konačna polja

Prema prethodnoj teoremi sva konačna tijela su komutativna, pa je dovoljno

ispitati kako izgledaju konačna polja. Na broj elemenata takvih polja, prema
teoremi 3.3, postavlja se jako ograničenje: svako konačno polje K ima p"
elemenata, pri čemu je p neki prost broi (karakteristika polja K), a n neki
prirodan broj (stepen proširenja K u odnosu na prosto potpolje P). Ostalo je,
međutim, otvoreno pitanje: postoji li za svaki prosti broj p i za svaki prirodan
broj n bar jedno polje K koje ima pn elemenata i ima li, možda, i više takvih
polja. Na to pitanje potpun odgovor nudi sljedeća teorema:

Teorema 3.5. Neka je K konačno polje. karakteristike p, P prosto potpolje

polja K, a n = (K : P). Tada je K polje razlaganja polinoma

(12) J (x) = xP" - x E P [xl

u odnosu na P. Za svaki prosti broj p i za svaki prirodan broj n postoji do na

izomorJiju tačno jedno polje K koje ima p" elemenata.
Dokaz. 1) Ako je K konačno polje Karakteristike p, p prosto potpolje polja K,
a n = (K : P), tada prema teoremi 3.3. polje K ima pn elemenata. Multi-
plikativna grupa (K, .) polja K ima, dakle, p" - 1 elemenata, pa za svako
a E K vrijedi aP"-l = e, tj. svako a E K je nula polinoma (12). No, i OE K
je nula toga polinoma, pa ovaj u polju K ima pn različitih nula (svaki element
polja K je nula toga polinoma). To znači da je K polje razlaganja polinoma
(12) u odnosu na P.
2) Neka je p prost broj, a n prirodan: broj. Tada postoji, do izomorfije, jedno
jedino prosto polje P od p elemenata. Nad poljem ji razlaže se polinom (12)
na linearne faktore. Kako je cf (x), f' (x)) = (e), jer f' (x) = -e, polinom
(12) ima jednostruke nule, dakle upravo pn nula. Dokazaćemo da one čine
potpolje K polja P.

115
Stvarno, ako IX, {3 E K, tada

CIX-(3)P" = 1X"'-{3P" = IX-D, tj. 1X-:-{3EK,

','

a u slučaju IX =1= O

CIX-l)P" = (lXpn)-l = IX-l, tj. IX-l E K.

..
,

Tako postoji bar jedno polje K koje ima pn elemenata.

3) Neka su K i K' dva polja koja imaju p" elemenata. Tada je p karakteristika
tih polja, a n = CK : P) = CK' : P'), pri čemu su P i P', respektivno, prosta
potpolja polja K i polja K'. N o,. znamo dobro da postoji izomorfizam ~ : P--,>"P',
koji se ~ože shvatiti kao monomorfizam ~o : P--'>" K'. Kako je K polje razla-
ganja polinoma J Cx) E P [x], dakle sigurno algebarsko proširenje polja P,
može se, prema lemi 2.1:, gornji monomorfizam produžiti do monomorfizma
~ : K--'>" K'. Pri tome je očigledno Im C~) polje razlaganja polinoma = lcx)
= (~oJ)(X)EP' [x] u odnosu na P'. No, polinom JCx) dat je jednakolću
(12), tj. njegovi nenu1ti koeficijenti su e i -e, pa polinom!Cx) iml isti oblik,
samo što SU mu sada nenu1ti koeficijenti e' i -e'. Zato, premll), K' pred-
stavlja polje razlaganja polinoma Jcx) u odnosu na P', tj. Im (<p) = K'
tako su polja K i K' izomorfna.
Time je teorema dokazana.
Konačna polja zovu se obično Galoaova polja i ako takvo polje ima P" eleme-
nata ono se označava sa GF Cp"). U toj oznaci, kako smo vidjeli, sadržani su
svi bitni podaci o dotičnom polju. .
Posljednja teorema pokazuje da je konačno polje K do izomorfije potpuno
određeno brojem p" svojih elemenata: Dva konalnapolja K i K' su ;zomor/na,
ako i samo ako imaju isti broj ~emenata. Tako nešto nipošto ne vrijedi za prs-
tene ili za grupe. Osim toga za svaki prirodan broj m imamo bar jednu Abe-
lovu grupu (X, +) od m elemenata, pa i prsten CX, +, .) odtoliko elemenata,
jer, u najgorem slučaju, možemo uzeti trivijalno množenje (xy = O, x, JI E X)
u X. Ako m nije prost broj, onda pored cikličke grupe eX, +) reda m, imamo
i grupu (Xl X X 2 , +) reda m, koja nije ciklička ako je m moguće razložiti
na faktore ml i m2 koji nisu relativno prostj. Pri tome je Xl ciklička grupa reda
ml' a Xa ciklička grupa reda ma.
Iz prethodne teoreme izvešćemo analognu teoremu koja se umjesto na prosto
polje P karakteristike p :F O Qdnosi na proizvoljno konačno polje.
Teorema 3.6. Neka je K konačno polje od q = p'" elemenata, a L konačno
pro§irenje pQlja K stepena (L :K) :=':: r. Tada polje L ima rf elemenata, a osim
toga je L polje razlaganja polinoma
(12') g (x) = x4 T - xE K [x]
u odnosu na K. Za svaki prirodan broj r postoji konačno proširenje L polja K
stepena CL : K) = r i ono je do na relativni izomorJizam u odnosu na K jedno-
značno odredeno.

116
Dokaz. Neka je P prosto potpolje polja K i m = (K ; P). Tada polje K
ima q = pm elemenata.
Ukoliko je L konačno proširenje polja K stepena CL ; K) = r, tada je L konačno
proširenje polja P stepena, (L ; P) = mr i zato L ima pmr = qr elemenata i na
osnovu prethodne teoreme L je polje razlaganja polinoma xjlr - X E P [xl
u odnosu na P, pa kako je K~ L, zapravo je L polje razlaganja polinoma
(12') u odnosu na K.
Neka je sada zadan prirodan broj r. Unutar algebarskog zatvorenja K polja
K promatrajmo sve nule po1inoma (12'). One čine neko konačno polje L
od pmr = qr elemenata. Iz qr - 1 = (q - l) (qr-! q + ... + +
l) slijedi
xjlr _ X = X (xQr-l - e) = x (x H - e) h (h) = (x!l - x) h (x)
za neki po1inom h (x) E P [xl, pa vidimo da se među nulama po1inoma (12')
nalaze i svi elementi polja K, tj. da je L pr0širenje polja K. Iz (L ; P) = mr
i (K : P) = m slijedi (L : K) = r. Osim toga jasno je da je L polje razlaganja
polinoma (12') u odnosu na K.
Kao polje razlaganja polinoma (12') u odnosu na K polje L je jednoznačno
određeno do na relativni izomorfizam u odnosu na K.
Na osnovu upravo dokazane teoreme možemo, vraćajući se na pitanje o
svodljivosti polinoma CPU (x), dokazati sljedeću lemu koja se, za razliku od
primjera 3.2, odnosi na proizvoljno konačno polje K.

Lema 3.4. Neka je K konačno polje 1 a n prirodan broj koji nije djeljiv karak-
teristikom p #- O polja K. Polinom CPU (x) E K [xJ je svodljiv nad K ako i samo
ako za neki prirodan broj r < cp (n) vrijedi
qr = l (mod n),
pri čemu je q = pm broj elemenata polja K. Utom slučaju CPU (x) je proizvod
nesvodljivih polinoma istog stepena r, pri čemu je r najmanji prirodan broj za
koji vrijedz' gornja kongruencija.
Dokaz. 1) Ako je polinom CPn (x) E K [x] svodljiv nad K, tada za svaki nes-
vodljivi faktor f (x) E K [x] togapolinoma vrijedi
r : = deg Cf) = [L : K] < cp (n),
pri čemu je L~ K polje diobe kruga na n jednakih dijelova nad K. Naime,
za svaku nulu ~ E K po1inoma f (x) vrijedi L = K [CJ. Zbog toga
Cqr-l = l, tj. qr ~ l (mod n),
zato što polje L ima q' elemenata i za svako ot E L vrijedi otqr = ot. Primijetimo
da je r najmanji prirodan broj za koji vrijedi qr ~ l (mod n). Inače bi ova
kongruencija vrijedila za neko r' < r, pa bi tada 1; E Kležalo u polju L' raz-
laganja polinoma xjlr' - X E K [x] nad K koje ima stepen (L' ; K) = r' < r =
= (L : K), a to je nemoguće zbog L = K [C] ~ L'.
2) Obrnuto, neka postoji prirodanbroj r < cp (n) za koji vrijedi
q' = l (mod n).

117
Tada za primitivni n-ti korijen jedinice CE K nad K vrijedi Cqr - C = O,
e
tj. leži u polju L' c;;;, K razlaganja polinoma xqr - x E K [x] nad K, pa za
polje L = K CC] diobe kruga na n jednakih dijelova vrijedi L c;;;, L', dakle
(L : K) ~ (L' : K) = r. Ako je r najmanji prirodan broj. za koji vrijedi gornja
kongruencija, tada je (L : K) ;:= r, jer prema l) gornja kongruencija vrijedi
i za (L : K) umjesto r, a r je najmanji prirodan broj za koji vrijedi ta kongru-
encija. No, tada prema l), svaki nesvodljivi faktor f(X)E K [x] polinoma
~.. (x) E K [x] ima stepen r, pa kako je r<deg (~ ..) =<p (n), polinom ~.. (x) E .1
E K [x] je svodljiv nad K i može se prikazati u obliku proizvoda nesvcdljivih
polinoma iz K [x] stepena r.
U situaciji iz prethodnog primjera bilo je q = p = 3, n = 4, odnosno q =
= p = ll, n = 30. U prvom slučaju ffJ (n) = 2, ql ~ 1 (mod n) i zato je u
skladu sa prethodnom lemom polinom ~ 4 (x) E K [x] nesvodljiv nad K = P.
Međutim, u drugom slučajl,l imamo ffJ (n) = 8, qk ~ 1 (mod n), k < 4,
q4 = q2 • 'q2 ;:::: (_ 1) . ( -1) = l (mod 30), pa je zbog 4<<p (30) = 8, polinom
~30 (x) E K [x] svodljiv nad K = P i može se prikazati u obliku proizvoda
dvaju nesvodljivih polinoma iz K [x] stepena 4, kaošto smo vidjeli u pret-
hodnom primjeru. '

Teorema o primitivnom elementu

Ako je K konačno polje, tada je svako konačno proširenje L polja K konačno

polje, jer prema teoremi 3.6. vrijedi
card(L) = card (K)(L: K).
No, tada je, prema lemi 3.1., grupa (L', .) ciklička, pa za generatorni ele-
ment'& te grupe vrijedi očigledno L= K [S]. Prirodno se postavlja pitanje:
može li se za svako konačno proširenje L polja K, i kad polje K nije konačno,
naći element S E L tako da vrijedi L = K [&l. Kako sm" se već ranije dogo-
vorili, takav element .& zovemo p'rimitivni element polja L u odnosu na polje
K. Preme onome što smo već rekli, pitanje o egzistenciji primitivnog elementa
otvoreno je samo za slučaj kad je polje K beskonačno. U svakom slučaju
vrijedi:

Teorema 3.1. Neka je L konalno proširenje polja K. Da bi postojao primitivni

element .& polja L u odnosu na K potrebno je i dO'Voljno da postoji konačno mnogo
međupo/ja L' (K c;;;, L' c;;;, L).

Dokaz. Ako je .polje K konačno, konačno je i polje L, pa zbog toga postoji

samo konačno mnogo međupolja L' (K c;;;, L' c;;;, L). Osim toga tada postoji
primitivni element polja L u Qdnosu na K.
Prema tome, tvrdnja vrijedi u ovom slučaju.
Neka je sada polje K beskonačno.
Pretpostavimo da postoji primitivni element .& polja L u odnosu na K. Ako
je f (x) E K [x] minimalni polinom elemedta .& u odnosu na K, a g (x) E L' [xl
minimalni polinom elementa .& u odnosu na međupolje L', tada je L' = K [AJ,
pri čemu je A skup koeficijenatapolinoma g (x). Naime, L = L' [.&1 =

118
= (K [A]) [3-], pa kako je (L : L') = (L : K [A]) = deg (g), te L' J K [A],
mora stvarno biti L' = K [A]. To znači, međupolje L' potpuno je određeno
polinomom g Cx). Kako je g (x) E L [x] normirani faktor polinomaf(x) E K[x],
a ovakvih faktora ima samo konačno mnogo, ima i međupolja L' najviše
toliko, dakle, samo konačno mnogo.
Obrnuto neka postoji samo konačno mnogo međupolja. Za svako tt. E L vri-
jedi CK [~] : K) ~ (L : K), pa je skup {CK [~] : J() : tt. E L} ograničen odozgo
i zato taj skup ima maksimalni element (K [3:] : K). Ttvrdimo da je tada
L = K [3:]. U protivnom slučaju, postojalo bi ~ e L '" K [3:], pa bi vrijedilO
K [3:, X]:J K [3:]. Sad još sanlO treba dokazati da je K [3:, x] jednostavno
proširenje polja K, tj. K [3:,x] = K [P] za neko PE L. Tada ćemo, naime,
imati protivrječnost CK [P] : K) > CK [3:] : K) sa izborom elementa 3: E Ko
Promatrajmo sva medupolja K [3: + ax] ea E K). S\'a ta polja ne mogu biti
međusobno različita, jer je K beskonačno polje, pa bi međupolja L' bilo bes-
konačno mnogo, što nismo pretpostavili. Postoje, dakle, elementi a, a' E K
a =ft a' za koje je '
K [3: + ax] = K [3: + a'x].

No, tada je
3- + aCt;, 3- + a'x E K [3: + ax],
dakle
(a - a') tt. = (3- + a tt.) - (3: + a'tt.) E K [3:+ ax],
pa prema tome i
ex = (a - a')-:l . (a - a') tt. E K [3- + ax],
jer (a - a')-l E K. Medutim, tada je i
.& = (3- + a tt.) - att. E K [3- + att.],
dakle
K [.&, tt.l ~ K [3- + att.].
Druga, obrnuta implikacija je jasna, jer 3- + att. E K [3, tt.], pa možemo uzeti
p='&+att..
Time je dokaz završen.
Samo dovoljne, ali zato nešto jednostavnije, uslove za egzistenciju primitivnog
elementa nudi sljedeća teorema o egzistenciji primitivnog elementa:

Teurema a.S.Neka je L = K [YI' ..• , Yt] konačno proširenje polja K. Ako

su ele,nenti Y2' ... , Yc separabilni nad K (element YI može biti i inseparabilan) ,
taaa postoji primitivni element .& polja L u odnosu na K.
Dokaz. Ako je polje K konačno, tada, kako smo već vidjeli, primitivni element
.& konačnog proširenja L u odnosu na K postoji bez ikakvih dodatnih pretpo-
stavki. No, u tom slučaju automatski su ispunjene pretpostavke o separabil-
nosti elemenata Y2' ... , Yt> pa čak i element YI je tada separabilan, jer je
svako konačno polje K savršeno.
119
Neka je sad$polje K beskonačno. Dovolj~o je dokazati tvrdnju za t = 2,
jer se opšti slučaj t> 2 primjenom indukcije lako svodi na taj slučaj. Ako,
naime, u slučaju t> 2 tvrdnja teoreme vrijedi za t - 1, tj. ako je K [YI'
Y2' ... , y,-J = K [&1]' tada L = K [&1' r,] = K [&], ako teorema vrijedi
ut=~ ~
Neka je-, dakle, L -:- K [~, ll], pri čemu je II separabilan element nad K.
Dokazaćemo da postoji element fr} E L takav da \"rijedi L = K [&].
Označimo sa! (x), odnosno sa g (.y) minimalni polinom elementa x, odnosno. l
elementa Pu odnosu na K. Tada polinom! ex) E K [xl ima u L nule Xl> ••• , (X,",
koje ne moraju biti različite, a polinom g (x) E K [x] ima u Ljednostruke
nule p" ... , Pn. Pri tome je, recimo (X = il> P = Pl' Zbog toga nijedna od
linearnih jednačina
. (X, + xPJ = ~1 + XPl Ci = 1,2, ... , 111; j = 2, ... , ll)
nije identitet, pa u I svaka od njih ima tačno po jedno rješenje. ;\ledu tim
rješenjima je, dakle, samo konačno elemenata polja K, pa kako je polje K
beskonačno, postoji a E K tako da vrijedi

(13) (X, ;t- ap, i= (Xl + ap1 Ci = 1,2, ... , m; j = 2, 3, ... , /I).

Tvrdimo da za fr} = (Xl + aPI = (X + ap E L vrijedi L = K [fr)].

Sigurno K [&] ~ L = K [x, P], jer & EL. Zato je dovoljno dokazati obrnutu
inkluziju L ~ K [&].
U tu svrhu promatrajmo polinom

h (x) =! (fr) - ax) E (K [fr}]) [x].

Polinom h Cx) ima sa \ polinomom g (x) zajedničku nulu Pl = p. Stvarno,

h (Pl) = f«Xl + aP1 - a PJ = !«XI) = 0,
To je zapravo jedina zajednička nula ova dva polinoma, jer kad bi bilo
h Uji) = 0, za neko j = 2, 3, ... , n, tada bi moralo biti (Xl + apl - aPI = (X,
za neko i = 1, 2, ... , m, a to nije slučaj prema relaciji (13).
Zbog toga za polinome g (x), h (x) E (K [&J) [x] vrijedi
N.z.m. (g (x), h (x)) '" (x - p)
u I [x], pa i u (K [&J) [x], jer se zajednička mjera dvaju polinoma računa
prema Euklidovom algoritmu i predstavlja polinom nad onim poljem nad
kojim su i dati polinomi. To. znači PE K [&J. Ali, tada (X = fr) - ap E K [&J,
pa prema tome L = K [(X, Pl~ K [fr}J.
Time je teorema dokazana.
Uslovi prethodne teoreme ispunjeni su sigurno u slučaju kad je konačno
proširenje L polja K seprabilno. Zato imamo ovu neposrednu posljedicu'
teoreme 3.8.:

Teorema 3.9. Svako konačno separabilno pro§irenje L polja K je jednostavno.

120
Primjer 3.3. Neka je K = Q polje racionalnih broje\'a, a e polje kompleksnih brojeva.
Za elemente", =3/2 E e, fI = i E e .imamo konačno proširenje L = K [a:, fIl polja K.
Kako je L separabilno proširenje polja K, separabilni su elementi", i (J, pa prema dokazu
teoreme 3.8. primitivni element {} polja L u odnosu na K možemo uzeti tl obliku 9 = a: +a,1
za neko podesno a E K. U polju e minimalni poli nom J (x) = x 3 - 2 E K [xl elemenu
'" u odnosu na K ima nule "'1 = ot, "" =~ ;a:, ot3 = ;za:, pri čemu je .;- E e primitivni treći
korijen jedinice, tj. ~ ~~ - ~ == ~ vfi !-.linimalni pC'linom g ex) = x~ + 1 E K [xl ek-
menta {J u odnosu na K ima nule {3 1 = lj ~ i, Ij~ = -" = -i. Z.lto eh:ment t.J E K treba
odrediti tako da vrijedi

,"k J\ .'"_ - al. ;-

..J 3 lj'..!
v' _ " az" .., O, I ,_l'l.
. (k .-

Dovoljno je uzeti a = 1. Tad(l je prethodna nejednakost tačna za k = O, jer se svodi na

- i '" i. No, ona je tačna i za k = 1, 2, jer bi inače vrijedilo

Vf = 2i' (CI' - 1)-1 E K [i, ~l,

što je nemoguće, zbog

(K [Vij: K) = 3, rK [i, ~l : K) .. (K [i,':l : K [i]) . CK [il: K)

0' = 2 . 2=, 4
jer 3 ,r 4.
Znači, L = K [w, il = K e/2 -+- i],

Zadaci
3.1. Neka je K konačno polje karakteristike p. Dokazati:
a) Ako je p = 2 svako x E K je kvadrat nekog y E K;
b) Ako je p > 2, svako x E K je suma kvadrata dvaju elemenata)l, z E K.

Uputstvo: a) Ako je p = 2, a (K : P) = n, P prosto potpolje polja K, tada za svako x E K

vrijedi
x = Xl" = (X Z"-l)!;

b) Ako je p > 2, tada je za n = (K: P) grupa (K', .) cik1ička grupa reda pn-I.
Ako je a generatorni element te grupe, dovoljno je dokazati da
(3 T, s) e = a!r+l +a 2l +1 •

Naime,

dok uz gornji uslov vrijedi

aU+! = (a'+I+l)! + (a<+1 +1)2.
Kad gornji uslov ne bi bio ispunjen, onda bi vrijedilo
01 r) (3 s) e = aU~1 + a 2.,
jer ord (a) = P" - l je paran broj, pa e - a!r+l E K', dakle neka potencija elementa a.
Primijetimo da brojeve r i s možemo uzimati modula pn - 1 i da je uz to ograničenje
. 2
preslikavanje r 1-+ s bijektivno. To je nemoguće, jer bi inače nekom broju T mod. pn - l
2

121
pripadao broj s := O mod. P" 2 l; pa bi bilo

ilto je očigledno nmloguče.

3.2. Neka je L algebarsko proširenje polja K. Dokazati:

a) Ako je skup {(K :A) : K) : A E L} ograničen odozgo, tada postoji lt E L tako. I
da Yrijedi:

('V (J E L) il --= K (Cl) -"'> (J je inseparabiIno naJ. K;

b) Ako je L separabilno pro~irenje polja K, tada uz uslov iz a) L predsta\"lja jed-
nostavno algebarsko proširenje polja K;
e) Ako je L konačno proširenje polja K, tada je ispunjen uslov iz a).
Fplltstt'o: a) Odaberirno IX E L za koje je (K (Cl) : K) ma.'-simalno. Ako postoji fl E L,
P'E K (IX), tada K (IX, P) :J K (IX), pa prema tome (K (IX, PJ.: K) :> (K {IX) : K). Zato ne
postoji )I E L za koje bi bilo K (IX, fl) = K (r), jer bi se to protiYilo izhoru elementa IX E L.
No, tada je Pinseparabilan element nad K (a, i x takoder!) na osnovu teoreme o egzistenciji
primitivnog elementa.
b) Ako je L separabilno proširenje polja K, tada, uz pretpostayku iz a), za element IXE L
odabran kao u prethodno; tački \"rijedi L = K (IX). Sad je, naime ct. separabi1no nad K,
pa za svako P E L postoji r E L tako da je K (i') = K (IX, {J) :2 K(IX) (teorema o egzis-
tenciji primitivnog elementa). Prema izboru elementa IX E L ne može vrijediti K (r) :>
:> K (IX), pa prema tome p E K (IX). Dakle L = K (IX).
Kako vidimo., za zaključak je doyoljna pretpostayka da, uz uslm" iz a), bar jedan element
IX E L za koji je (K (IX) : K) maksimalno bude separabi1an nad K.
e) Ako je L konačno proširenje polja K, tada za svako IX E L yrijedi(K (IX) : K) <; (L : K).

3.3. Neka je P prosto polje karakteristike P #- O. Dokazati:

a) Svaki nesvodljiyi polinom I (x) E p [x] stepena n je faktor polinoma g (x) =
= xl'''-x E P[x];

b) Normiranih nesvodljivih polinoma I(x) E P [x] stepena n> 1 ima najviše

pn~1
- - , a najmanje l.
n

Uputstvo: a) Prema Kronekerovoj teoremi postoji konačno prolirenje K = P (tr.) polja P,

pri čemu je tr. nula nesvodljivog polinoma I (x) E K {x] stepena n. Osim toga (K: P) = n
i svako P E K je nula polinoma g (x) = xP" - x E p [x]. Specijalno je i IX nula toga poli-
noma~ pa kako je I (x) '" la. (x), vrijedi I (x) I g (x);

b) Normirani nesvodljivi polinomi I(x) E P [x] su jednaki ili su relativno prosti,

pa zato za bilo kojih r različitih takvih polinoma II (x), ••• , Ir (X) E P [x] vrijedi

II (x) ••• /r (x) 19 (x) = x' (XP"-1_ e);

tj.
II (x) • • • Ir (x) I (XP"-l_ e), (jer deg (j,) > l),
dakle
p"-I
r'" <; pn-l, tj. r <; - - .
n

122
Treba još samo dokazati da postoji bar jedan normirani nesvodljivi polinom I (x) E P [x]
stepena n. Uzmimo prethodni polinom g (x) E p [x] i označimo sa K polje razlaganja poli-
noma g (x) E P [x] u odnosu na P. Kako znamo, K je konačno polje, (K : P) = n i postoji
primitivni element IX polja K u odnosu na P. Kako je minimalni polinom IfJ. (x) E P [x]
elementa a; u odnosu na P normiran i nesvodlijv, a osim toga

deg (J~) = (P (a;) : P) = (K : P) = II,

našli smo bar jedan (normirani i) nesvodljivi poli nom l (x) E P [x] stepena ll.

3.4. Neka je K = Q polje racionalnih brojeva, a e primitivni II-ti korijen jedinice polja K.
a) Ako je /I > 2, dokazati da je (K (e +- 1:-1) : K) = rp (/I) ;
2
b) Ako je /I = 7 odrediti minimalni poli nom f ex) E K [x] elementa (.(, = e + t-l
u odnosu na K.

UPIIISLV<J: a) Svaki relativni monomorfizam Vio : K (!Xl) -? L može se rrodužiti do relativ-

nog monomorfizma 'I' : L ~ L, pri čemu je L = K (~) polje diobe kruga na /I jednakih
dijdova, a r
algebarsko zat\'or€nje polja L Poznato je da je CP,. (x) E K [xl minimalni
polinom elementa!; u odnosu na K. Osim toga svako 'I" je potpuno određeno elementom
'J' (c) = ~r E L,pri čemu je ~r primitivni II-ti korijen jedinice, dakle l -< r < II, r relativno
prosto sa 11. Za svako takvo r postoji '/' sa V' (i;) = cr.
Ograničenjem preslikavanja 'I' na K (lXI)
dobijamo '1'0' koje je potpuno o,dredeno sa V'n (:x,) = 'I' G) + ('p (~»-l = -i- No, cr >r.
može se desiti da bude ~r -i- !;-r = 1;8 + e-s i kad je s i' r. Naime,

cr + C- r = Cs -i- ~-. <=;> ~-. (e rH - e) = e-T GTH - e) <=> (s = r V s = n - r).

Tako od cf (II) relativnih monomorfizama 't' : L ~ L, 'I' (e) = ~r, l -< r < n, N.z.m. (r,II)-I,
dobijamo ograničavanjem na K (lXI) upravo rp (II) relath'nih monomorfizama 'f'o : K (!X,) ~ L,
2
11
'Po (!X,) = cr -I- e-T, l .;;; r <: "2' N.z.m. (r, 1/1) ~ 1, pošto cr + !;-r = C' + ~-8, ako S=II-T.

Imamo, znači,
'FM
upravo - - relativnih monomorfizama '1'0 : K (O!,) ~
-L u odnos\! na K,
2
rp (n)
pa je zato (K (!X,) : K) = - - .
2

b) Za n = 7 imamo 'I' (II) = 6, dakle (K (O!l) : K) = ~=

3. Minimalni polinom
2
I(x) E K [x] elementa O!l = e+ C-l u odnosu na Kima pored a;l joši ove nule a;2=C· + C-.,
a;a = C3 + C- 3 • Dakle:

l (x) = (x - C- CI) • (x - C· - Cl) • (x - ~- CI) =

=; + e' + C· + C· + C' + CI) +

xa - x· . (C
+ X· (C3 + C· + C + C' + C' + C' + C· + ea + C' + C· +
+ e + e2) - (e 3 + C· + C + CI) • (ea + CI) =
= r + .,\," - 2x-l,

jer su l, 1;, C3 ,e', e',

C5, C· sve nule polinoma x 7 - 1 E K [:c], pa je njihova suma, prema
Vijetovim fom1Ulama, jednaka O.

3.5. Neka je L bilo kakvo proširenje (konačnog) polja K, a ex, p E L. Ako među poljima
K (O! + atJ) (a E K) ima međusobno jednakih (ako ih je manje nego elemenata polja K)
dokazati da postoji a E K za koje je K (ex, P) == K (O! + atJ). '

123
:: K (a. + a'p)-. Zato IX + ap, a. + a'p pripada polju K ('% + ap), dakle (a - a') fl =
=(IX + ap) - + a'p)EK (IZ_ +afJ), Pa otuda i fJ = (p -
(CI a')-l • (a - a') fJE K (<< + afJ).
Ali, tada .IZ = eat + 'aiJ) - aft E I< (a, + af/). Prema tome K (IZ, fl) hK (a. + a P). Ob:-
nutainlduziia je j a s n a . ,
Primijetimo, da uz uslove ovog ~atka elementi IX, Pne mogu biti algebarski nezavisni nad
K. Ako je bar jedan od tih elementa t~jIIlSCII!dentan nad K, tađa je tQ i " + ap, jer bi inače
K (IX + a{J) bilo algebarsko proširenje polja K, pa bi eleme~ti IX, {J, kao elementi polja
K (at + a{J) bili al/!ebarski nad K. U slučaju kad ic: bar jedan od elemenata a., Ptranscedentan
nad K, a. + a{J je transcedentan nad K, pa je K ea. + a(3) tada ustvari polje racionainih
funkcija nad K u "varijabli" a. +a{J. No, « E K (<< + a{J), dakle

'lC =f (a. + ~ (f (x), g (x) E K [x} relatimo prosti).

• l
g (IX +a )
Ako a. ·f K, lada bar jedan od polinoma J (x!, g C.~) nije konstantan. ~o, tada je
IX· g (a. + '1(3) - f (OI + 11{1) "-' O,
tj. nakon sređivanja, uzimajući u 'obzir da je a E K,
IX , F (a., (J) + G (IX, (l) = O,
pri čemu F (x,y), G (x,y) E K [x,y) nisu oba konstantni poIinomi, jer
F (a., (J) = g (a. + a/1),G (a., {J) = -J(7. + a{J).
Tako se nenu1ti polinom xF (x,."J + G (x, y) poništan za x = a.,), = /J, što upra\'o znači
da a. i {J nisualgebarski nezavisni nad K. Vostalom, 7.a s\'ako nealgebarsko rro~irenje L
polja K, postoji skup X elemenata iz L algebarski neza\'isnih nad K, taka\· da je L a!gebarsko
porširenje polja K (X). Skup X je trallicedel!tlla baza polja L nad K. Pri tome broj Card (X)
zavisi samo od polja L i K. To je tzv. stepen transcedentnosti polja L nad K (v. str. 73.).
3.6. Neka je p prost broj, a J (x) = xP - a E K [x]. Dokazati da je poli nom f (x) svodljiv
nad K ako i samo ako ima u K bar jednu nulu.
UPlltslt'o,' Možemo odmah uzeti da je a # O, jer je slučaj a.." O jasan. Ako je poUnom
J (x) svodljiv nad K, ima on u K [x] neki faktor g (x) stepena T, l < T < p. Označimo
sa L polje razlaganja polinoma I (;) uodnQsu na K. Ako je p karakteristika polja K, tada
u L [x] vrijedi I (x) = (x - a.)P, pa otUda g (x) = (x - a.)'. Tada, znači, za slobodni član b
po1inoma g (x) vrijedi .
b = (-l)' a. r , tj. IXr = (-l)' . b E K.
Ako je p različito od karakteristike polja K, tada u L [x] vrijedi
J(x) = (x - IX) • (x - CIX) ••• ex- CP-lIX),
e
pri čemu je !: L prilJlitivni p-ti korijen jedinice, a cl E L bilo koja nula poUnoma f (x).
U ovom slu~ju zato vrijedi
b = (-1)' c· .•r, tj. Cl r = (_1)r. :::- . b.
No, brojevi Ti P su relativno prosti, papostoje cijeli brojevi T',p' za ko;e vrijedi "' + pp' = l.
U slučaju kad je p karakteristi~ polja K imamo, dakle,
a. = (cl')'" (GLP)'" = (-l)"' . br. a"'E K,
a suprotnom slučaju

a. = (a.ry' • (atP)'" = (-l)"'· Cr'(P-') . br' • a P',

tj.
{J= cr'•. IX = (_l)'" . br' ·a"i !: K.
Kako je {J takoder nula polinoma f (x), vidimo da u oba slučaja polje K sadrži bar jednu
nulu polinoma f (x). .
Obrnuto, ako polje K sadrži bar jednu nulu.polinoma f(x), onda taj paUnom ima u K [x]
linearni faktor koji odgovara toj nuli, pa je zato svodljiv nad K, jer mu je stepen p > l.

124
 III. GALOAOVA GRUPA
I RJEŠIVOST ALGEBARSKIH JEDNAČINA
POMOĆU RADIKALA

Ako je f (x) E K [xl separabilan polinom, tada je polje razlaganja L polinoma

f (x) u odnosu na K konačno, normalno i separabilno proširenje polja K.
Relativni autornorfizmi polja L u odnosu na K čine grupu u odnosu na sla-
ganje, tzv. Gaioaovu grupu Gal (LIK) polja L u odnosu na K. Ta grupa ima
upravo (L : K) elemenata i K je polje inavarijanata te grupe, tj. upravo
elementi polja K ostaju nepromijenjeni pod djelovanjem svih elemenata te
grupe. Ako je n broj različitih korijena algebarske jedančine f (x) = O u
polju L, tada je Galoaova grupa Gal (LI K) izomorfna sa nekom podgrupom
Gal C/IK) grupe S". Grupa Gal (f1K) je tzv. Galoaova grupa polinoma f (x),
odnosno algebarske jednačine f (x) = O nad poljem K. Postoji biunivoka kores-
pondencija izmedu svih podgrupa grupe Gal (LI K) i svih medupolja (izmedu
K i L), o kojoj precizno govori tzv. osnovtza teorema teorije Gaioa.
Zahtjev da se korijeni algebarske jednačine f (x) = O mogu pomoću koefi-
cijenata te jednačine izraziti slično kao što je to bio slučaj kod kvadratne,
kubne i bikvadratne jednačine, dakle uz upotrebu racionalnih operacija i
korjenovanja, iskazuje se kao zahtjev da polje L bude sadržano u nekom
tzv. (normalnom) polju radikala nad K. Kad je taj zahtjev ispunjen kaže se
da se data algebarska jednačina može nad K rije!iti a!gebarski ili pomoću
radikala. Korist od uvodenja grupe Gal (fl K) proističe iz ovog odgovora na
pitanje kad se data algebarska jednačinaf (x) = O nad poljem K može riješiti
pomoću radikala. Taj odgovor ćemo formulisati i dokazati u opštem slučaju,
II ovdje ga sada navodimo samo za slučaj da je karakteristika p = O: Onda i
samo onda kada je grupa Gal (fl K) rješiva. Ovaj odgovor nije potpun dok ne
saznamo ima li algebarskih jednačina f (x) = O čija grupa Gal (fl K) nije
rješiva. Ima, takva je, recimo, opIta algebarska jednalina stepena n > 4.
Tom dopunom dobijena je tzv. Abelova teorema, da se opšta algebarska jed-
načina stepena n > 4 ne može riješiti pomoću radikala. Ovaj negativni re-
zultat Abela razbio je zablude njegovih znamenitih prethodnika isavremenika
(Ojiera, Rufinija-Ruffini, Lagranža-Lagrange i dr.) i prekinuo uzai1,ldna nasto-
janja da se dokaže mogućnost algebarskog rješavanja svih algebarskih jedna-
čina. Za mladog Galoa-a bio je to povod da načeti problem riješi do kraja-u
obliku rezultata koji smo već naveli. Dogadaj koji to otkriće predstavlja,
po značaju i dugoj istoriji njegovog radanja, ima svoj analogon u otkriću tzv.

125
Neeuklidske geometrije (Lobačevskij, Boljaj-Bolyai, Gaus), događaju koji se
zbio također u devetnaestom vijeku.
N a kraju, raspolažući svim neophodnim sredstvima za to, dokazaćemo nemo-
gućnost geometrijske konstrukcije vezane za neke antičke probleme (kvadratura
kruga, trisekcija ugla i duplikacija kocke), odnosno kada je moguća konstruk-
cija pravilnog n-tougla.
., ;

1. GALOAOVA GRUPA POLJA I JEDNAČINE. OSNOVNA TEO-

REMA TEORIJE GALOA.

GaIoaova grupa polja

Neka je L proširenje polja K. Skup svih relativnill automorfizama polja K
čini grupu u odnosu na slaganje automorfizama.

Definicija 1.1. Neka je L proširenje polja K. Tada se grupa Gal (L/K) svih
relativnih automorfizama polja L u odnosu na K zove Gaioaova grupa polja L
u odnosu na K.
U opštem slučaju, kad je L beskonačno proširenje polja K, grupa Gal (L/K)
može biti beskonačna. S druge strane, ako je L čisto inseparabilno, pa i
beskonačno, proširenje polja K, tada se grupa Gal (L/K) sastoji samo od jed-
nog elementa id L • Isto tako polj8 invarijanata grupe G = Gal (L/K), tj.
LG = {aEL : o" (ot) = ot, O"E G}
je samo neko međupolje, koje ne mora biti jednako polju K i kad L
nije čisto inseparabilno proširenje polja K.
Zato nema od toga puno koristi, a za naše potrebe nije ni neophodrto, da
grupu Gal (LI K) promatramo u .opštem slučaju. Sljedeća teorema pokazuje
da je dosta prirodno da se ograničimo na konačna, normalna i separabilna
proširenja L polja K.

Teorema 1.1. Neka je L proširenje palja K, a G neka konalna podgrupa

grupe Gal (LIK). Tada je L konačno, normalna i separabilna proširenje polja
invarijanti LG grupe G i vrijedi G = Gal (L/LG)' te (L : LG) = (G : id:z;).
Dokaz. 1) Neka je ot E L pro\zvoijno. Među konačno elemenata đ (ot) (đ E G)
polja L ima konačno mnogo' međusobno različitih. Neka su to đl (ot), ... ,
đ,. (ot). Tada za svako o" E G vrijedi đ (đ, (ot» = (đ o đ,) (ot) = đJ (ot) za neko
j = j (i) = l, ... , n. Zato za polinom
n
(1) f (x) = TI (x - 0", (ot» E L [xl
; =1
i svako đ E G vrijedi
n
(đ of) (x) = TI (x - đ (đj (ot») = f (x),
.;=1
dakle
(2) f(x)ELG [xl.

126
To znači da je svako oc E L nula nekog polinomaj (x) E LG [x] koji ima jedno-
struke nule, pa je L separabilno proširenje polja LG. Osim toga za svako
oc E L vrijedi
(3)
2) Prema (3) skup {(LG [oc] : LG) : OCEL} ograničen je odozgo brojem
(G : id G), pa zato postoji oc E L za koje je (LG [ocl : LG) maksimalno. Za to
oc E L vrijedi L = LG [oc]. Inače bi postojalo {J E L "" LG [oc], pa bi vrijedilo
LG [oc, {J]:J LG [oc]. No, po teoremi o primitivnom elementu, postoji
y E LG [oc, {J] tako da vrijedi LG [oc, {J] = LG [y]. To je protivno izboru
elementa oc E L, jer bi bilo
(LG [y] : LG) > (LG [oc]; LG).
Tako je zaista L = LG [oc]. No, oc je nula nekog polinoma (1), koji ima sve
nule (f, (oc) E L i za koji vrijedi (2), pa je zato L polje razlaganja toga polinoma
u odnosu na LG> dakle konačno i normalno proširenje polja LG. Skupa sa
onim što smo dokazali ul), vidimo da je L konačno, normalno i separabilno
proširenje polja LG.
3) Kako je L konačno separabilno proširenje polja LG, postoji upravo
(L : LG) relativnih monomorfizama (f : L-+ I nad poljem LG. No, L je
i normalno proširenje polja LG, pa je, za svaki takav monomorfizam (f,
(f (L) = L, tj. (f se može shvatiti kao relativni automorfizam polja L u od-
nosu na LG' dakle kao element grupe Gal (LJLG). Prema tome, vrijedi u
ovom slučaju
(4)
Zbog L = La [oc), iz (3) slijedi
(5) (L : LG) ~ (G : id L ).
Kako je, očigledno, G podgrupa konačne grupe Gal (LJLa), iz (4) i (5) ne-
posredno slijedi G = Gal (LJLa), dakle i (G : id L ) = (L : LG).
Time je teorema dokazana.
Za konačno, normalno i separabilno proširenje L polja K grupa G =
= Gal (Lj K) je konačna i ima (L : K) elemenata, pa iz prethodne teoreme
slijedi

Teorema 1.2. Neka je L konačno, normalno i separabilno pro§irenje polja K.

Tada je grupa G = Gal (L/K) konačna i vrijedi
(6) (G : id L ) = (L: K)

(7)

Primjer 1.1. Neka je K polje karakteristike p, a n prirodan broj, p ,j' n. Ako je L polje diobe
kruga na n jednakih dijelova nad K, tada je grupa Gal (L/ K) izomorfna sa nekom podgrupom
e
multiplikativne grupe (Z:, .) cijelih brojeva modulo n. Stvarno, ako je primitivni n-ti
korijen jedinice, tada je L = K [Cl. Zato je svako (] E Gal (L/K) potpuno određeno elem~n-

127
tom o cc) = ci Ci < n, (i, n) = (1», tj. cijelim brojem i uzetim modula n, tj. posmatranim
kao element grupe (Z:' '). Tako imamo injektivna preslikavanje
o ~ i (o E Gal (L/K»
grupe Gal (LIK) u grup CZ:, '). To preslikavanje je homom~rfizam grupa. Ako, naime,
vrijedi 'I' ~ j (T E Gal (L/K», tada

jer
(o o T) (e) =
ooT ~ i 'j,

o (T (C» = o (Ci) = (o (e»i =

.. ,

= Gl)i = Ci'.
Primijetimo da je e nula polinama c1>" ex) E K [x], pa je i ,o (e) nula toga polinoma, dakle
stvarno
o CC) = 4' za neko i < n, (n, i) = (1),
kao što smo gore uzimali. Polinom c1>" (x) E K (x] ne mora biti nesvodljiv. Zato c1>" (x)
e
ne mora biti minimalni polinom elementa u odnosu na K,..što znači da ne mora za svako
i < n, koje je relativno prosto sa n, postojati o E Gal (L/K) tako da vrijedi o (C) = C',
jer ci ima, možda, neki drugi minimalni polinom nad K. Zato 'tada gornji monamorfizam
nije 8irjektivan. No, ako je polinom c1>,. (x) E K [xl nesvodljiv IUId K, kao, recimo, u slu-
čaju kad je K = Q polje racionalnih brojeva, onda je to minimalni polinom za svaki primi-
tivni n-ti korijen jedinice, pa je prethodno preslikaVanje izomorfizam grupe Gal (L/K) na
grupu CZ:' '). '
U svakom slučaju grupa Gal (L/K) je Abelova, jer je gruPa (Z:, .) Abelova, pa je takva i
njena podgrupa koja je izomorfna sa grupom Gal (L/K). Ako je n ~~ q prost broj, tada je
grupa CZ:,,) čak ci1klička, pa je ciklička i svaka njena podgrupa, dakle i sama grupa Gal(L/K).

Gaioaova grupa algebarske jednačine. Gaioaova rezolventa

Neka je lCx) E K [xl polinom stepena deg (f) ~ 1, a L polje razlaganja toga
polinoma u odnosu na K. Tada je L = K [otl' ... , ot..] konačno i normalno
proširenje polja K. Pri tome s1.1 otl' .•• , ot" sve međusobno različite nule
polinoma f (x), od kojih neka može biti i višestruka. Ako je polinom f (x)
separabilan nad K, tada je L još i separabilno proširenje polja K.
Svako ot E L ima oblik oc = h (oct> ... , oc,,), pri čemu je h neki polinom u n
varijabli sa koeficijentima iz K. Zato je za svako (J E Gal (LI K)
(J (oc) = h (tJ (ocl)' ... , (J (oc,,)),
tj.
(8) (J (a) = h (an(l), .•. , otn(n»),
za neko 7t E Sn. Naime, iz f (oc,) = O slijedi f (a (oc,)) = O, pa je
(9) (J (~) = anCi) (i = 1, 2, ... , n),
za neku permutaciju 7t <:=: S". Ako za (J E Gal (LI K) vrijedi (9), onda ćemo
elementu (J grupe Gal (LI K) pridružiti element 7t grupe Sn. Tako dobijamo
injektivno preslikavanje grupe Gal (LIK) u grupu ·Sn. To preslikavanje
je homomorfizam grupa, jer ako za neko (J' E Gal (LIK) vrijedi (J' t-+- n', tj.
(J' (aj) = an,Ci), i = 1, 2, ... , n, tada vrijedi

128
Time smo dokazali sljedeću teoremu:
Teorema 1.3. Neka je J(x) E K [x] separabilan polinom stepena deg Cf) ~ l,
L polje razlaganja polinoma J (x) u odnosu na K, a lXu .•• , IX,. sve međusobno
različite nule toga polinama, tako da vrijedi L = K [lXI' ••• ,IX..]. Tada je pos-
redstvom relacije (9) deJinisan monomorJizam (1~:1t grupe Gal (L/K) u grupu
S,., dakle vrijedi
(lO) Gal (L/K) ~ G
~a neku podgrupu G grupe Sn.

Definicija 1.2. Grupa G iz prethodne teoreme zove se Gaioaova grupa

algebarske jednačine J ex) = O nad poljem K i označava se sa Gal (J/K).
Kako smo vidjeli, Gaioaova grupa algebarske jednačineJ(x)= O nad poljem
K je određena grupa permutacijareda n, pri čemu je n broj različitih korijena
te jednačine.
Ako je potinom J (x) E K [x] nesvodljiv nad K, onda za svako i, j j:: i postoji
(1EGal(LIK) za koje je (1(~) = IX!, tj. postoji nEG za koje je nei) =j.
Ista je situacija i u slučaju da je J ex) potencija nesvodljivog polinoma g (x) E
E K [xl. U ostalim slučajevima, tj. kad polinom J (x) ima u K [x] bar dva
neasocirana prosta faktora g (x) i h (x), za nulu ~ polinoma g ex) i nulu IXI
polinoma h (x) ne postoji (1E Gal (L/K) sa (1(~) = 1X1' pa zato ne postoji ni
n E G sa n (i) = j.
Tako smo uglavnom dokazali sljedeću teoremu:

Teorema 4..4. Neka je G Gaioaova grupa algebarske jednočine J (x) = °

nad poljem K. Grupa G je tranzitivna grupa permutacija, ako i samo ako su
svaka dva nesvodljiva Jakt(Jra polinoma J (x) u K [xl asocirana. Ukoliko su
gl (x), ... , gr (X) svi me4usobno neasocirani nesvodljivi Jaktori polinoma J (x)
u K [x], a .
(11) IXsi _ 1 +1, .•. , lX.i (J = 1, 2, ... , r) (so = 0, sr = n)

su sve međusobno različite nule polinoma gj (x) (i = 1, ... , r), tada je, u slu-
čaju r > 1, grupa G imprimitivna grupa permutacija sa područjima imprimi-
tivnosti
(12) Xj = {S'-l + 1, ... , SI} (i = 1, 2, ... , r).
Dokaz. Podsjetimo se, najprije, da se za neku grupu permutacija G kaže da je
tranzitivna ili primitivna ako za svaki par brojeva i, j = l, 2, ... , n (riječ
je o permutacijama reda n) postoji n E G tako da vrijedi n (i) = j. Zato je
jasna i već stvarno dokazana prva tvrdnja teoreme. .
Ako je G neka grupa permutacija reda n, tada se u skupu X = {l, 2, ... , n}
može definisati relacija fl;
(13) i fl j ~ (3 n E G) n (i) = j.
Odmah se vidi da je fl relacija ekvivalencije na X i da je X jedina klasa ekvi-
valencije ako i samo ako je grupa G primitivna.

129
U protivnom slučaju skup X ima više klasa ekvivalencije ko;.e se, uzpođesnu
prenumeraciju elemenata skupa f(, mogu napisati ~ obliku (12).]'0 su pod-
ručja. imprimitivnosti sada' imprimitivne grupe G. Svako 1tE G permutira
elemente svake klase Xl' ali elemente jedne klase X, nipošto ne može pre-
vesti u elemente neke druge kla~ X!,
Nakon ovoga jasna je i druga tvrdnja teoreme.
Pn'mjer 1.2. Neka je K = Q polje racionalnih brojeva, a f (x) = x' - 2. U primjeru II, • \
2.1. vidjeli smo da je taj polinom nesvodljiv nad K i da u polju e kompleksnih brojeva ima
različite nule ct l = v2, ct. = - vi: ct. = iV2, ct, = -i'V:E Ako saL označimo sada
polje razlaganja polinoma f ex) u odnosu na K, onda je L = K [ctlJ ct., ct., ct.] = K [i, ctl]'
Kako je (L : K {atl])=2, jer iEEK [ctll. a (K [ctll: K)=deg(J)=4, vidimo da je (L: K)=8.
Zato i grupa G~ (LIK), a time i grupaG ima 8 elemenata. Osim toga grupa O je~ prema
prethodnoj teoremi tranzitiVna grupa permutacija reda 4. '
KaKo da odredimo grupu G?
Svako a e Gat (LIK) prevodi i u i iti u~i, a ati u neki od elemenata ctJ (j ~~ l, 2, 3, 4).
Zbog L = K [i, ct l ] element a e Gal (L/K) je potpuno odreden elementima a (i) = ± i,
f1 (lX,) = lij U = 1, 2, 3, 4). Kako imamo upravo 8 elemenata a e Gal (LI K), dolaze u
obzir sve mogućnosti, pa imamo ove elemente grupe Gal (L/K):

al sa al (i) = i, al (ctl) = ct" dakle al (<Xt) = CXi'

itd.
'Fako vidImo da u grupi. G imamo o\'e permutacije:
:rl = (1), :r 2'= (34:', :rs 2 (I:!:, 04), ; ..

Primijetimo da u opštem slučaju grupu Galgebarske jednačine f (x) = O

nad poljem K nije jednostavno odrediti, Ipak mi znamo da ta grupa sigurno
postoji i da je to neka grupa permutacija. Kad Je K polje racionalnih brojeva
postoji relativno efikasna metoda da se ta grupa odredi, ali u to ovdje nećemo
ulaziti.
Neka jef(x)EK[x] separabi1an polinom nad K, a L polje razlaganja poli-
noma f(x) u odnosu na K. Tada je L konačno (normalno) i separabilno
proširenje polja K, pa otudapo.toji primitivni element .& polja L u odnosu
na K, tj. vrijedi L = K [.&]. Neka je g ex) E K [x] minimalni polinom elementa
.& u odnosu na K. Za poli nom g ex), odnosno za algebarsku jednačinug (x) = O
uvodimo naziv Ga/Oao'lJa rezolvtntapolinoma f (x), odnosno algebarske jed-
načinef(x) = O nad K. Kako je L normalno pro~itenje polja K, anesvodljivi
polinomg (x) iz K [x] ima u L nulu'&, razlaže:setaj po1inom u L [x] na line-
arne faktore, tj. sve nule polinoma g (x) leže uL imagu se prikazati kao
linearne kombinacije stepena elementa .& sa koeficijentima iz K. Slično se
mogu prikazati i sve nule polinoma f (x). Pri tome ovu ulogu, umjesto ele-
menta .&, može da preuzme bilo koja nula iz L polinoma g (x). Naime, ako
je .&' E L nula polinoma g (x), tada je K [&'J ~ L, a osim toga (K [.&'] : K) =
= deg (g) = [L : K], dakle K [&'J = L.

130
Ako je G = Gal (LIK), tada (G: idL ) = (L : K) = deg (g), pa polinom
h (x) = n (x -
aEG
et (&»

ima stepen deg (h) = deg (g). Osim toga, (et h) (x) = h (x) (etE G), dakle
h (x) E K [x]. Zato je h (x) = g (x), jer h (x) E K [x] ima nulu &, pa otuda
g (x) I h (x):
Kao rezime imamo sljedeću teoremu:
Teorema 1.5. Neka je f (x) E K [x] separabilan poZinom stepena deg Cf) > l,
L polje razlaganja polinoma f (x) u odnosu na K, & primitivni element polja L
u odn{)~u na K, g (x) = f~ (x) E K [x] Gaioaova rezolventa poZinoma f(x)
u odnosu na K,· a G = Gal (LI K) Gaioaovu grupa polja L nad K. Tada je
g (x) = n (x -
uEG
et (&»)

i za svaku nulu &' = et (&) E L polinoma g ex) vrijedi L = K [&'].

Primjer 1.3. Za polje K = Q i polinom I (x) = x' - 2 iz prethodnog primjera unutar
polja e kompleksnih brojeva imamo polje razlaganja L = K [i, Vi] polinoma I(x) u
odnosu na K. Pri tome je (L : K) = 8, pa i (G : idL) = 8. Na osnovu toga zaključili smo
da je G = {au a., a., a., a5 , a., a" aa}. Ako sa OCI, OC2' OCa, oc, označimo nule polinoma I (x),
tada je, recimo,
al (i) = Ž, a, (oc,) = OCI, tj. (11 = itiL;
(12 (i) = - i, (12 (oc,) = OCI; aa (i) = i, (13 (OCI) = OCI;
(1, (i) = - i, a4 (oc,) = OC.; (15 (i) = i, (15 (OCI) = OCa;
(1. (i) = .-Ji, (1. (IX,) = OCa; (17 (i) = i, (17 (oc,) = OI,;
(1a(i) = - i, (1. (OI,) == oc,.

Sličnokao u primjeru II, 3.3, može se zaključiti da je ~ = i + OCI primitivni element polja
L u odnosu na K. Na osnovu toga imamo:

g (x) = n 8

;=1
(x - ai (~» = n
j=1
4
(x - i- OCj) • n4

j=1
(x +i- oc;) =

= «x - + i)' - 2) =
i)' - 2) . (Cx
= (x' - 4x3 i - 6x' + 4xi + l). (x' + 4x 3i - 6x 2 - 4xi + l) =
= (x' - 6x 2 + 1)2 + (4x" - 4X)2 =

= xa + 4x. + 6x' + 4X2 + 1.

Abelova i ciklička proširenja. Čista algebarska jednačina

Vidj~i SITIO u prethodnom jednom primjeru da je Gaioaova grupa polja

diobe kruga na n dijelova nad poljem K Abelova, a u slučaju kad je 11 = q
prost broj ta je grupa čak ciklička.
Definicija 1.3. Za konačno, normalno i separabilno proširenje L polja K
kažemo da je Abelovo, odnosno cikličko proširenje polja K, ako je grupa
Gal (LI K) Abelova, odnosno ciklička. Ako je polje razlaganja L nad K poli-

131
noma. I (x) E K [.t) Abelovo, odnosn(j. cikličko· proširenje polja K, tada se
algebarska jednačina I (x) = O zove Abeiova, odnosno ciklička jednačina.
Uz odredenu pretpostavku o bsnovnom polju K ciklička je nad K tzv. čista
algebarska jednačina.

Deji_cija 1.4. Neka je K polje karakteristike p, a n prirodan broj. Tada se

polinom
(14) I (x) = x" - a E K [x](a =f:. O, P k n)
.',
zove čisti potinom stepena n nad poljem K, a pripadna jednačina I(x) =0
čista algebarska jednačina step<!na n nad poljem K.
Zbog a =f:. O i p.r
n, vrijedi N.z.m cf (x), f' (x» ,...., e, pa čisti polinom (14)
ima jednostruke nule. Zato je polje razlaganja L polinoma (14) koriačno, nor-
malno i separabilno proširenje polja K. Ako je rx. E L jedna nula toga poli-
noma, onda tajpolinom ima u L n različitih nula ,
(15) rx.i = 'C'rl. (i= 1, 2, ... , n),
e
pri čemu je primitivni n-ti korijen jedinice, a rx.n = rl.. Zbog = rl.H l: rx., e
e e
(i = 1, 2, ... , n - 1) sigurno E L, ali ne mora pripadati polju K. Zato
u opštem slučaju vrijedi L = K [e, rx.J.

Teorema 1.6. Ako polje K sadrži n-ce korijene jedinice, tada Je grupa G čiste
algebarske jednačine stepena n nad poljem K izomorlna sa nekom podgrupom
aditivne grupe (Z"' +), dakle G je ciklička grupa.
Dokaz. Neka je (14) lijeva strana čiste algebarske jednačine I (x) = O stepena
n nad poljem K, a L polje razlaganja po1inotna/(x) nad K. Ako je rx.EL
jedna nula po1inoma I (x), tada je L = K [rx.], jer polje K, po pretpostavci,
sadrži primitivni n-ti korijen jedinice e.
Svako (JE Gal (L/K) odredeno je zato potpuno elementom (J (rx.) E L. Kako to
mora biti opet nula po1inoma I (x), mora prema (15) vrijediti
(16) (/ (rx.) = C" rl. (za neko i = 1,2, ... , n).
Pri tome je broj i potpuno odreden modulo n, tj. kao element grupe (Zn' +).
Na taj način preko relacije (16) zadano je injektivno preslikavanje (11-+ i
«(/ E Gal (LI K» grupe Gal (LI K) u grupu (Zn' +). To preslikavanje je
homomorfizam grupa. Stvarno, ako T 1-+ j, tj. ako T (rx.) = ?:joc, tada
«(1 o 1) (rx.) = (1 (T (ct» = (/ (Cirx.) = ej . (1 (rx.) = ?:I+I • rx.,
jer CJ E K, pa otuda (J (C J) = ej. Pri tome se suma i + j treba uzeti modulo
n, tj. to je suma u grupi (Z.., +).
Prema tome, grupa Gal (LIK), a time i grupa G '" Gal (LIK), izomorfna je
sa nekom podgrupom aditivne grupe (Z"' +) cijelih brojeva modulon. Kliko
je grupa (Z"' +) ciklička (genetisana elementom 1 mod. n), ciklička je i svaka
od grupa Gal (LIK), odnosno G, jer je svaka podgrupa cikličke grupe cik-
lička grupa. Time je teorema dokazana.
Treba napomenuti da je grupa G izomorfna sa čitavom grupom (Z", +)
ako i samo ako je polinom (14); nesvodljiv nad K. Zanimljivo je istaći, da je,

132
u slučaju kad je n = q prost broj, polinom (14) svodljiv nad K ako i samo ako
K sadrži bar jednu nulu ot toga polinoma (v. zadatak II, 3.6). Ako u tom
slučaju polje K sadrži još i n-te korijene jedinice, vrijedi zapravo L = K,
pa je q tom slučaju G = {{I)}.
Tvrdnja prethodne teoreme može se obrnuti na ovaj način:

Teorema 1.7. Neka je L cikličko proširenje polja K stepena (L: K) = n.

Ako' polje K sadrži n-te korijene jedinice, tada Je L polje razlaganja nekog
polinoma (14) nad poljem K.
e
Dokaz. 1) Neka je E K primitivni n-ti korijen jedinice, a (1 E Gal (LIK)
generatorni element cikličke grupe Gal (LI K). Za svako ot E K formira-
ćemo element

(17) fr. (ot, e) == e (1 (ot) + e2. (1z (ot) +

o o o. + e" . (1" (ot) E Lo
Dokažimo, najprije, da postoji ot E L za koj~ je fr. (ot, e) =1= O. Kako je L ko-
načno (nor~o) i separabilno proširenje polja K, postoji primitivni element
& E L polja L u odnosu na K. Za neku potenciju &' (i = O, 1, .. n - l) o ,

elementa & vrijedi tada fr. (&', e) =1= Oo InaČe bi vrijedilo:

Cl + CZ + + e" = fr. (&0, e) = O
o o •

Cl. (1 (&) + e" (11 (&) + .. + e"(1" (.o.) = .;e (.o., C) =

o o
Cl «(1 (&))"-1 +
o o •• + e" o «(1"(&))"-1 =fr.(&"_1, e) = o.
No, & je separabilan element nad K, a osim toga minimalni polinom g (x) E
E K [xl elementa & u odnosu na K ima stepen
deg (g) = (L : K) = n,
pa su (1 (&), (12 (&), . (1" (&) = &, različite nule polinoma g (x). To
o • , znači
da gornji sistem homogenih linearnih jednačina ima determinantu
V .. «(1 (&), (12 (&), ... , (1" (&)) =1= O.
Zato taj sistem ne može imati netrivijalno rješenje Cl, e2 , ••• , eli. Prema tome,
postoji neko i < n za koje je .;e (&', e) =1= O.
2) Uzmimo sada ot E L za koje vrijedi .;e (ot, e) =1= Oo
Primijenimo na .;e (ot, e) element ak E Gal (L/K). Dobijamo:
(18) ~ ('.;e (ot, eJ) = Cl o a k+1+ ... + e"a"+k (ot) =
(ot)
= e"- .'.;e (ot, e), k = l, 2,
lc n. o •• ,

Kako su elementi Cl,. = o ., e" co

međusobno različiti, a 2 (ot, =1= O, e)
međusobno su različiti i elementi (18). S druge strane, svi oni su nule mini-
malnog polinoma h (x) E K [xl elementa 2 (ot, e) E L u odnosu na K, pa zato
ovaj ima stepen deg (h) ;;::. n. No, deg (h) = (K [2 (ot, e)] : K) ::;; (L : K)=n,
pa 'vrijedi deg (h) =n, tj. .
(19) L = K [2 (ot, e)].

133
3) Pogledajmo sada element
(20) a = (fe (ot, C»" E L.
Ako na element a primijenimo element (Jk grupe Gal,(L/K), tada na osnovu
(18) dobijamo
(Jk = «(J" (;;t (ot, C»)" = (C"-k . ;;t (IX, C»" =
(a) a.
To vrijedi za k = 1, 2, ... ,n, pa otuda a ELG = K, pri čemu je' l
G = Gal (L/ K). To znači da je :z
(ot, C) E L nula polinoma (14), pa je, zbog
(19), L polje razlaganja toga polinoma. .
Time je teorema dokazana ..
Primijetimo da, zbog CE K,vrijedi :z
(ot, C) E K [ot], pa iz (19) slijedi L =
:z
= K [IX]. Ako je, dakle, '(ot, C) =1= O, onda je ot obavezno primitivni element
polja L' u odnosu na K. Za element polja K za koji uz gornje oznake vrijedi
L (ot, C) =1= O, dakle i (19) uvodi se posebno ime.

Definicija 1.5. Ako uz pretpostavke iz teoreme 1.6. za element IX EL vrijedi

:z (ot,
C) =1= O, tada se element :z
(ot, C) zove Lagranževa rezolventa polia L
u odnosu na K. .

Osnovaa teorema teoriJe' GaIoa

Već smo rekli da, za konačno nQrmaino i separabilno proširenje L polja K,

postoji biunivoka korespondencija između podgrupa H grupe G = Gal (L/ K)
i međupolja M (K ~ M L).e o
tome govori ova osnovna teorema Teorije
GaIoa:

Teorema 1.8. Neka je L konačno normalno i separabilno proširenje polja K,

a G = Gal (L/K). Tada
(21) H~ LH (H podgrupa grupe G = Gal (L/K»
predstavlja bijektivno preslikavanje skupa svih podgrupa H grupe G na skup
svih medupolja M (K C: M ~ L). pri tome je
(22) H = Gal (L/LH)'
Osim toga, H je normalna podgrupa grupe G = Gal (L/ K), ako i samo ako je
LH normalno proširenje polja K; u tom slučaju je
(23) Gal (LH/K) '" G/H.
Dokaz. 1) Ako je H podgrupa grupe G = Gal (L/K), tada je H neka konačna
grupa relativnih automorfizama polja L u odnosu na K, pa prema teoremi
1.1. za polje invarijanti LH grupe H vrijedi (22). To pokazuje da je presli-
kavanje (21) skupa svih podgt'upa' H grupe G = Gal (L/K) u skup svih među­
polja M (K k M .~ L) injektivno.
Dok8žimo da je to preslikavapje i sirjektivno. U tu svrhu uzmimo proizvoljno
međupolje M (K C;: M C;: L): L je konačno normalno i separabilno proširenje-
polja M, pa za grupu
(24) H = Gal (L/M)
134
vrijedi. LH = M. Osim toga H je podgrupa grupe G = Gal (LIK), jer je
svaki relativni automorfizam polja L u odnosu na M to sigurno i u odnosu
na K. .
2) Neka je t' E G = Gal (LIK). Dokazaćemo da podgrupi 'lH'l-1 grupe G
pripada međupolje ,. .
(25)
Stvarno,
(Va. EL)(VrJ E H) (a (a.) = a. {:::? (t'o a o 'l-l) (da.» = 1: (a.».
Zbog (25) je
(26) (V t' E G) (H = t' H 'l-l {:::? 1: (LH) = LH)'
No, LH je normalno proširenje polja K, ako i samo ako za svaki relativni
monomorfizam cp : LH-+L u odnosu na K vrijedi cp (Lu) = bH' Kako se
svaki relativni monomorfizam cp : LH-+lu odnosu na K može produžiti
do relativnog monomorfizma 1: : L -+ L u odnosu na K, dakle do elementa
t' E G, LH je normalno proširenje polja .K, ~-? i samo ako za svako 1: E G
vrijedi 1: (LH ) = L H • No,· tada relacija (26) pokazuje da je, stvarno, H nor-
malna podgrupa grupe G, ako i samo ako je LH normalno proširenje polja K.
3) Uzmimo sada da je H normalna podgrupa grupe G = Gal (LIK), dakle i
Lli normalno proširenje polja K. Kako je u svakom slučaju LH konačno i
separabilno proširenje polja K, za grupu Gal (LHI K) vrijedi
(27)

Promatrajmo preslikavanje
a~ a ILH (a E Gal (L/K».
To je homomorfizam grupe G u grupu Gal (LHIK). Jezgro toga homomor-
fizma je upravo H, pa je zato grupa GIH izomorfna sa nekom podgrupom
grupe Gal (LHIK). S druge strane, grupa GIH ima
card (GIH) = (G : idL ) : (H : idL ) = (L : K) : (L: LB) = (LH: K)
elementa, pa zapravo vrijedi (23).
Time je teorema dokazana.

Gausovi periodi

Ilustrovaćemo osnovnu teoremu teorije GaIoa na pnmJeru polja L diobe

kruga na n = q (prost broj) dijelova nad poljem K u slučaju da je polinom
tP lJ (x) E K [xl nesvodljiv nad K. To je slučaj, recimo, ollda kada je K= Q
polje racionalnih brojeva. Uz ove pretpostavke grupa Gal (LI K) je izomorfna
sa čitavom grupom (Z;" ). tj. Gal (LIK) je ciklička grupa reda cp (q) = q-1.
Zato za svaki netrivijalni faktor r broja q - 1 postoji tačno jedna podgrupa H
grupe Gal (LIH) reda (H: idL ) = r. Pri tome je H ciklička grupa generisana
elementom a', gdje je a generatorni element grupe Gal (LIK), a rs = q - 1.

135
 Podgrupi#'odgovaranekom~upOlje Lli' Polj~ Llfje kc;lnačnO.i separabilno,
ali i normalno proširenje polJa K, jer je H normalna podgrupa grupe
GatCLJK). Kao kgnačno i separabilno,.L;II je jednostavno proširenje polja K.
PrimitiVni element polja LH m()že 'se odabrati tako da ,,·to bude bilo koji od
tzv. r-~lanih Gausovih perioda.

Definicija 1.6. Neka je K polje karakteristike p, a q =F p prost broj. Ako je

1P,,(x) E K [x) nesvodljiv polinom nad K, e
primitivni q-ti korijen jedinice .1
polja R:, g mod. q primitivni (q --.. l )-ti korijen jedinice polja Zi, a q - l =
= r . s, tada se elementi
(28) 'I. = C'i -;t l:'i+1 + : .. + C,i +(r-I), (i = 1, ... , s)
polja K [C) zovu
-
r-člani
.
GausO'Vi periodi polja K [e] u odnosu na K.

THf'ema 1.1. Nika je'1,r-ćiani6ausOfJ pe;iotJ POlja L == K [e] u odnosu

e
na polje K karakteristike op, a. primitivni q-ti korijen jedinice, pTi čemu je
q =FP prost broj. Ako i4 H podgrupa grupe Gal (I< [CJIL} BensrilfWlele~
(1', priJemu}e " generat()Tni element cikličke gruPfl9al(K (CJIK), a q - l = rs,
• tada'lJrijedi
(29) LH =K ['1.1 (i = 1, ... , s).
Dokaz. 1) PrimijetUD.onajpriie da eksponente (+js u izrazu (lS) treba
uzimati modulo q - 1, jer ie.gf-l -:-1 modulo q, a 1;,'1 == e. Dokatimo zatim
da su r-člani periodi (28) međ~sobno različiti:
'I. :f. 'II (i ::ft j; i, j = 1, ... , s).
U protivnom slučaju iz jednakosti 'II = 'fIJ dobila br se jednakost u kojoj se
nijedan član l:'i+k'na lijev~j sttani ne može dokinuti ni sa jednim članom
"Hl,' na d~noj. strani, jer
i + ks tI= j + ls moo. s, pai mod. (q-l).
Zbog toga bi se skraćivanjem'tt jednakosti elementom koji se pojavljuje u e,
svakom članu jednakosti, dobila jednakost oblika f (l;,) = O, pri čemu je
f (x) E K [x], 1 ~ deg (f) < q - 1, pa tP" (x) ne bi mogao biti minimalni
polinom elementa ~ u odnosu na K.
2) Uzmimo sada "E Gal (L/K) tako da vrijedi" CC) """ C-. Takav element
postoji, jer je C', zbog toga što je g relativno prosto sa q, primitivni q-ti korijen
jedinice, a IPa (x) E K [x] po pretpostavci nesvodljiv polinom nad K.
Tvrdimo da je " generatorni element grupe Gal (LI K). Stvarno,
",. = idL~ C',. =,,1< (C) = '~gll = 1 mod. q ~ (q- 1) I k,
'",i
dakle ord «(1')= g.,..- 1.
Uzmimo sada ~ E Gal (LIK).~:raĐa je
,,1 ( ... ) -,-' ,..i+; + ..JiH+~ + + ,..i+j+(r-l)$ _ i'I .
:,1 -o" . ' (,W , • ", o" - :,HJ',

pri čemu i+ j treba Uzeti modulo s. Zato je, prema l),

(JJ (Tfl) = Tfl b i+ j = imod. s/~ s lj,'

136
što znači da element tlt ostavljaju na miru samo elementi grupe Gal (LI K) koji
imaju oblik (JI (s I j), tj. upravo elementi podgrupe H. To zllači da međupolju
K rf/j] u smislu osnovne teoreme teorije Gaioa pripada upravo ciklička pod-
grupa H grupe Gal (LI K) generisana elementom (JS. Dakle, stvarno, vrijedi
(29).

Primjer 1.4. Uzmimo K = Q i q = 5. Tada je poUnom r1>q {x) E K [x] nesvodljiv nad K
i ima stepen 'p (q) = q - l = 4, pa je r = 2Aedini netrivijalni faktor broja q - 1 = 4.
Primitivni (q - 1)-ti korijen g mod. q jediniće polja Z« odredićemo probom među broje-
vima 2, 3, 4, jer je sada q = 5. Imamo
2' = 4, 2s = 8 = 3, 2' = 3' 2 = 6 = 1 mod. 5,
pa možemo uzeti g = 2. Zato je
rl1 = C· , + ca1+1 ..... C. + Cs,
1]. = C" + ,,1+1.2 = C' + Cl.
Ako je a element grupe Gal (LIK). koji' prevodi u C', tada za podgrupu H = {idL,a t }
grupe Gal (LIK) vrijedi LH = K ['hl = K ['I.]. ~
Mi smo 'll i 11. izrazili preko primitivnog q-tog korijena jedinice Ti periodi mogu se ie.
direktno izračunati. Kako je a (1/1) = 1/., a (K [1)1] ; K) = (Gal (LIK) ; H) = 4 ; 2 ='2,
'h i 1/1 su korijene neke kvadratne jednačine nad K. Koeficijenti te jednačine mogu sc odre-
diti pomoću Vietovih formula:
fl = -('11+ '1.) = -(Cl + e' + C' + C') = + 1,
C = 1]1' '11 = Cl + C· + CI + C' = -1,

e
jer su C" = 1, C, C', 8 i C' korijeni jednačine x' - 1 = O.
Znači, 1Jl i 1]. su korijeni kvadratne jednačine
x, + x-l = 0,
tj.
1 1
'ha=--±-''5.
• 2 2 VJ·

Na osnovu toga možemo sada odrediti i C. Kako je Csamo jedan od primitivnih 5. korijena
jedinice, možemo uzeti da je

tj.
CI- (- ~ + ~vf) e+ 1 = O.
Odatle se odmah dobija

Cl., = 4'1 (-1 + V, rS) ± 4'i ViO

I
+ 2 y /'S.
Za

vrijedi

e= cos 2n
S
2n
- + i sin - ,
S
2n 1
tj. cos - = - (-1
S 4
.1-
+ 'y S).
137
 l
Du!, Gl tij~,je;du!ina
.... -4 (:-1, +",vs) mole ~ koDStruisati na, dobro poznati način. Nakon
tog8dObiJase i konstrukcija pravilnogpetougla uJ)isanog u jediničnoj kružnici (v. slikU).

Kasnije ćemo vidjeti da jemoguĆ8 konstrukcl;. svakog pravilnog n.tougla za koji je ,,'(n)=
- 2"'. U naiem je slučaju bilo m == 2, jer n = q = S. '

Zadaci

1.1. Neka je L konačno normalno i separabiIno proširenje polja K, a G = Gal (L/K). Ako
su Hl i H. podgrupe grupe G, a Ml iMa odgovarajuća medupolja, odrediti:
a) Medupolje Ma koje odgovara podgrupi' Ha';" Hl n H~;
b) Medupolje M, koje odgovara podgrupi H, generisanoj skupom Hl U Ha;
e) Potrebne i dovoljne uslove da bud~ Ma = L, odnosno M, = K.
Uputstvo: a) Ha je najveća podgrupa grupe G sadr!ana u Hl i H.> pa je zato MI najmanje
medupolje koje sadr!i Ml i MI' dakle Ma = Ml [MI] = Ma [Ml];
b) H, je iUljmanja podgrupa grupe G koja saddi' Hl i Hp pa je zato M, najveće
medupolje sadržano u, M, i Mt.. tj. M, = Ml n MI;
e) Ma = L, ako i samo ako je Hl n H., = {idL}' Taj uslov je ispunjen, recimo,
u slučaju kada su redovi podgrupa Hl i H. relativno prosti.
M, == K, ako i samo ako je H, = G, tj. ako je grupa G generisana skupom Hl U H •.
I.Z. Neka je M konačno separabilno proširel1je polja K, a L i K' medupolja. Ako je
L' = K' [L] = L [K'], dokazati ~ ,
a) (L' : K') = (L : K) ~ (L' :L) = (K' : K);
b) Ako je L normal~pro§irenje polja K, tadll je L' normalno proširenje polja K',
a Gal (L'/K') ~ H " Gal (L/L fi K'); ,
e) Ako je ispunjen jedan od ekvivalentnih uslova iz tačke a) i ako je L normalno
proširenje polja K, tada je L ,n K' = K i H = Gal (L/K).
Uputstvo: a) (L' : K) = (L' : L) • (L : K) = (L' : K') . .(K' : K), pa otuda slijedi (L' : K') =
= (L: K) ~ (L' : L) = (K' : K);
b) Zbog KC;;LC;;M, Lje konačno i separabilno prolirenje polja K. Zato postoji
primitivni element Spolja L u odnosu na K, L = K [S]. Ako je L normalno proširenje

138
 polja K, onda je L polje razlaganja polinoma f (x) E K [xl u odnosu na K, pri čemu je
j (x) minimalni polinom elementa 3 u odnosu na K. Jasno je da je tada L' = K' [3] poHe
razlaganja toga istog polinoma II odnosu. na K', pa je L' konačno i normalno proširenje po-
lja K'. No, Kr:;;K'r:;;L'r:;;M, pa je L' joši separabi1no,proširenje polja K'. Zato imamo grupu
Gal (L' /K') čije polje invarijanti je polje K'.
Svakom u' E Gal (L'/K') prrdružićemo u = u'IL E Gal (L/L n K'). Zbog L' = K' [3],
element u' potpuno je određen elementom u' (l}), koji, kao nula polinoma f (x), u ovom
slučaju pripada polju L. Zato preslikavanje u' ~ u = u'IL predstavlja monomorfizam
grupe Gal (V/K') u grupu Gal (L/L n K'), pa ako je H slika toga monomorfizma, vrijedi
Gal (L'/K') ~ H <: Gal (L/L n K');
e) Prema b) u slučaju da je L normalno proširenje polja K, predstavlja L' konačno .•
normalno i separabilno proširenje polja K' i vrijedi
Gal(L'IK')~H < Gal (L/L n K').
Zato vrijedi
(L' : K') = (H : idL ) <: (L : L n K').
Uz uslov iz tačke a) vrijedi, dakle,
CL : K) <: (L : L n K'), tj. CL : K)
= (L : L n K'),
pa otuda L n K' = K. Osim toga tada H = Gal (L/L n K') = Gal (L/K).

1.3. Neka je L polje razlaganja, a G Gaioaova grupa separabi1nog polinoma j (x) E K [x]
u odnosu na polje K karakteristike p # 2, a

6 = IT (lXt-lXi) E L,
l~i<j~n

pri čemu su 1X1' ••• , a" E L sve međusobno različite nule polinoma f (x). Dokazati:
a) 6 2 E K;
b) Gaioaova grupa H polinoma j ex) u odnosu na K (6) sastoji se samo od parnih
permutacija;
e) Grupa G sastoji se samo od parnih permutacij:i ako i samo ako je ij E K.

Uputstvo: a) Svako u E Gal (L/K) ostavlja na miru element đ2 polja L. Zato je (jI E K;
b) Svako u E Gal (L/K (6» ostavlja na miru element (j E K (đ). Zato je odgovara-
juća permutacija n E H parna, jer za svaku permutaciju n E S" vrijedi očigledno

IT (IX,,(;) - 1X"(1) = sign (n) • IT (<Xt - <Xj).

l~i<j~n

e) Prema b) ako 6 E K, tj. ako K = K (6), tada se G = H sastoji samo od parnih

permutacija. Jasno je da vrijedi i obrnuto.

1.4. Neka je L konačno, normalno i separabi1no proširenje polja K, M međupolje a H ~

= Gal (L/M). Znamo da je H podgrupa grupe G = Gal (L/K). iSta se može reći o grupi H,
_ako je:
a) M Abelovo proširenje polja K;
b) M maksimalno Abelovo proširenje polja K?

Uputstvo: a) Ako je M Abelovo proširenje polja K, tada je M normalno proširenje polja K,

a grupa Gal (M/K) je Abelova. No, tada je H normalna podgrupa grupe G i G/H ~
~ Gal (M/K), pa je zato i grupa G/H Abelova, tj. H-;]G'.

b) Prema a) H je normalna podgrupa grupe G i H;). G'. Kako je sada M maksimalno

Abelovo proširenje polja K (unutar polja L), H je najmanja podgrupa sa navedenim svoj-
stvom, dilkle, H = G'.

139
1.5. Neka je G podgrUpa grupe S .., a H = {O' e G : O' (l) == l}.
Dokazati: a) H je .podgrupa grupe G i vrijedi·
cv 0', T E G)(a' H "'" t· H {=> o' (l) = T (1»,
dakle (G : H) <: n. Ako je grupa a tranzitivna, (tj. ako za 8Va1tO i, j postoji o' E G sa
a (i) = j), onda je (a : H) = n, dakle" I (G : id).
b) Ako je n = p prost broj, a grupa G trtUUitivna, tada postoji permutacija a E a
reda ord (a) = p i to je obavezno pooČlani ciklus;
e) Ako je 11 C~ p prost broj. a G sadrli transpoziciju (au a.) i p-člani ciklus (b" ba,
..
... , bp), tada G 81ldrži i neki p-člani ciklus (a" CZj •••• , ap), dakle i (a!, aa) . (au a., ... , ap) =
= T, pa prema tome i
T' . (au as') T-I (i = f, 2, •.. , p-l),
te je grupa a jednaka čitavoj grupi S".

Uputstvo: ·a) Neposredno se provjerava da je H podgrupa grupe O. Osim toga a • H =

= T . H <=? (rIT E H ćc> (a- l ..-) (l) = l (o=} a-l CT (1» "" l (-) T (1) ~ ,,(1);
Zato je (G : H) c.~ card {o (I): a E G} < n. Ukoliko je grupa G tranzitivna, za svako j
postoji o E O sa a (1) = j, pa je (O : H) ~C n. Kako (G : H) I (G : itl) na osnovu Lagran-
Ieve teoreme, izlazi da u ovom slučaju n I (G : id).
b) Ako je n = p prost broj, a O tranzitivna grupa, tada prema a) vrijedi p I (O :id).
No, tada na osnovu Košljeve teoreme postoji' permutacija we O reda ord (O') = p. Ta per-
mutacija je obavezno p-člani ciklus. U protivnom slučaju ona je proizvod bar dva ciklusa
bez zajedničkih elemenata:
a = (a" ..• , ar) . (bl' ••• , b,) •••
No, tada
oP = (au ••.• , .ar)" . (bu . •• , b,)" \ .• ,
pa kako r.-l' p, s.-l' p, . .. vrijedi
(au • .. , a,)" 'f. id, (bl>' •. , b,)" ~ id, .••
dakle si&\1rno 'f. id, a to je ne~ogu.će.
O'P
e) Ako je n = p prost broj, a grupa O sadrži transpoziciju (al' al) i p-člani ciklus
(bu b., .•. , bp), tada možemo uzeti da je al = bu a. = bl (j ;;. 2). Ako j = 2, tada mo-
žemo uzeti a, = ba, ... ,"" = bp. Ako j > 2, tada (bl' ba,"" bl" •• , bp)I-1 =
=(bl , bl" •• ) E G, pa zapravo imamo prethodni slUčaj.
Neka je, dakle, (au a2), (al' aa, ... , ap )' E O. Tada
T = (al' a.) . (au a • •.• , a p ) = (a., (la, ••• , a p ) E O.
No, tada
T • (al> a.) T-l = (aa' aa, ..• , afl) (au a.) (afl , (Ifl-u .... , aa) ==
= (au aa) E G,
T2 • (au as') T-I = (al' aiJ e G, itd.
Kako transpozicije (al' a2)' (al> aa), ••• , (al' a p) generilu čitavu grupu Sp, vrijedi G = Sfl.
1.6. Neka je L <;: e polje razlaganj, nesvodljivog potinoma f (x) E Q [x] stepena n = p
(prost broj) koji u C ima tačno jedan par imaginarnih nula, a G GaIoaova grupa jednačine
f (x) = O Il4d poljem Q. Dokazati da grupa G ispunjava uslove tačke c) prethodnog za-
datka, pa je prema tome grupa G = Sfl'
Uputstvo: Kako je f (x) E Q [x] .neSvod1jiv polinom nad poljem Q karakteristike 0, ima
taj potinom jednostruke nule) dakle p = deg(j) različitih nula otl>"" GtJI E L<;:C. Zato
je O tranzitivna podgrupa grupe Sp. pa grupa G sadr!!. prema prethodnom zadatku bar
jedan p-člani ciklus. Osim toga, po pretpostavci ima polinom f (x) tačno jedan par ima-

140
ginarnih nula, ota" ota. = i B " gdje crtica označava konjugovanje. No, konjugovanje je rela-
tivni automorfizam polja L u odnosu na K = Q i odgovara mu pem1Utacija (a" a.) E G,
jer su ostale nule polinoma f (x) realne i ostaju na miru prilikom konjugovanja.

1.7. Neka je K = Q, a f (x) =~.. x· - 7 E K [x]. Odrediti:

a) Polje razlaganja L S e polinoma f (x) u odnosu na K;
b) Tabelu kompozicije grupe G = Gal (LIK);
c) Podgrupu H grupe G koja odgovara medupolju. K Ci).

Uputstvo: a) Polinom f (x) je nesvodljiv nad K, jer je K polje razlomaka Gausovog prstena
R = Z, a 7 prost element prstena R (Ajzenštajnov kriterij). U polju e polinom f (x) irna
nulu ot = Vf
(aritmetička vrijednost korijena). Ostale nule su e ot, ela., e'ot, pri čemu je e
e
primitivni 4. korijen jedinice, dakle = ± i. Zato je L = K (i, ot).
b) (G : id L ) = (L : K) = (L : K (ot» . (K (ot) : K) = 2 . 4 = 8,
jer je polje K (a.) realno, pa (L : K (ot» = 2, a osim toga je f (x) nesvodljiv nad K, pa
(K (ot) : K) = deg Cf) = 4. Grupa G irna, znači, 8 elemenata. Neka su to elementi al'
0'2' ••• , 0'8_

Svako ai E G potpuno je odredeno elementima aj (i), aj (ot) E L. Pri torne može biti
aj (i) = ± i, aj (ot) = ik lX (k = 0, 1, 2, 3).
Sve ove mogućnosti treba uzeti u obzir, jer samo tako dobijamo svih 8 elemenata grupe G.
Uzmimo da srno elemente grupe G tako numerisali da vrijedi:
al (i) = i, al (ot) = a., tj. al = idI,;
a. Ci) = -i, ai (a.) = ot,
a, (i) = i, a, (a.) = -ot,
u, (i) = -i, u. (a.) = -a.,
u. (i) = i, u. (O() = iO(,
u. Ci) = -i, Ul (O() = iO(,
U7 (i) = i, U7 (O() = -iO(,
UB Ci) = -i, u. (O() = - i 0(.

Tabela kompozicije grupe G izgleda ovako:

Ul Ul U. U. U, U. U. U7 Us

Ua U. Ul U, U, a. U7 Us a_

Ua Ua U, Ul Ul U7 Us U- U.

U. U, Ua U. U, U. Us U. U7

U. U. U. U7 U. U. U, Ul U.

U. U. U- U. U7 U. Ul U. U.

U7 U7 Us Us U. Ul U. U. U,

U. U. U7 U. U. U. Ua U. Ul

Podaci u toj tabeli računati su ovako:

(u, o ( 5) (i) = u, (i) = -i,
(u, o G.) (O() = u, (iO() = G. Ci) • (1, (O() = - i ' (-O() = iO(,
dakle u. oG. = U ••

c) H = {G E G : G (i) = i} = {a" G., G., G 7 }.

141
1.S. Neka;e L konačno proširenje polja K,a M = L algebarsko zatvorenje polja L. Poznato
je da postoji najviše CL : K) relativnih monomorfizamaa : L ~ Al II odnosu na K. Neka su
to al> ... , a,. (n < (L : K». Kao preslikavanja skupa L u polje M mogu se aj shvatiti kao
elementi vektorskog prostora ML nad poljem M. Dokazati:
a) Elementi al>' .. ,a.. su linearno nezavisni nad Mj ',o

b) Ako se trag elementa ot E L definiše oVako:

n
tr (ot) = trLIK (ot) = 2 aj (ot) (ot E L), .,,
;= I
tada je tr: L ~ M nenu1to linearno preslikavanje prostora L nad K u prostor M nad K j

e) Za svaki relativni monomorfizam a:M ~ M vrijedi

a (tr (~» = tr (ot) (IX E L),

dakle tr (<<) E K za svako separabi1no '« E L nad K.

Uputstvo: a) Pretpostavimo, naprotiv, da su elementi al' ... ~ a.. linearno zavisni nad M,
tj. da postoje elementi «l>' . , IX" E' M, od kojih je bar jedan različit od nule, takvi da vri-
jedi
IXlal (<<) + «,as (<<) + ... + IXn a" C«) = O (<< E L).
Tu moŽemo ispustiti sve članove za koje je «} = O i uz eventualnu prenumeraciju .uzeti
da je
IXlal (IX) + ... + «mCIm (<<) = (}C« E L)
najkraća kombinacija u kojoj su svi koeficijenti <xj različiti od O.
Sigurno je m > 1, jer IXl # O, al (<<) # O C« # O). Uvrstimo II gornju jednakost umjesto
IX element IX' {J, pri čemu je {J E L odabrano tako da bude al ({J) # a. ({J). Dobijamo
«lal ({J) al (IX) + «.a. ({J) CI. (<<) + ... + «mam (fl) am (<<) = O.
Ako od ove jednakosti oduzmemo prethodnu pomnoženu elementom al (ll), dobićemo

«2 (CI. ({J) - al ({J» a. (IX) + .... + «m (am (P) ~ al (fl» am (<<) = O

koja vrijedi za svako « E L. Prvi koeficijent « l ' (a. (fl) - al (fl» # O, pa smo dobili još
kraću linearnu kombinaciju. Ta protivrječnost dokazuje prvu tvrdnju.

b) tr : L ~ M je linearno preslikavanje prostora L u prostor M nad poljem K,

jer
n n
tr (IX + fl) = 2 aj C« + fl) = 2 (aj (<<) + aj (fl» = tr (<<) + tr ({J),
j= I j-I
n n
tr (alX) = 2: aj (alX) = 2 a • aj (<<) = a • tr (IX)
j=1 j~1

za svako a E K j svako ox, fl E L.

To preslikavanje nije identički jednako O, jer je tr ,: L ~ M linearna kombinacija linearno
nezavisnih elemenata al> ... , a... sa koeficijentima e # O (v. a».
e) Za sv&ki relativni monomorfizam-a : M ~ M imamo različite relativne mono-
morfizme a o aj : L ~ M ci = 1, 2, ... , n) u odnosu na K. Zato postoji n E S,. takvo
da vrijedi a o aj = a"'(j) ci =' 1, 2, ... ,' n). Premil tome svaki relativni monomorfizam
a: M ~ M u odnosu na K permutira samo sumande u izrazu za tr (<<) (<< E L), pa vrijedi
a (tr (<<» = tr (IX) (IX E L).
Ako je « E L separabilno nad K, tada minimalni polinom f (x) elementa IX u odnosu na K
ima jednostruke nule. No, to je ujedno minimalni polinom elementa aj (IX) E M (j = 1,2,
..• , n), pa su tako svi sumandi u izrazu za tr (<<), a time i tr (IX), separabi1ni nad K. Kako
osim toga tr (<<) ne mijenjaju relativni monomorfizmi a : M ~ M u odnosu na K, mora
vrijediti tr (<<) E K za svako « E L koje je separabilno nad K.

142
1.9• .Neka je L konačno, normalno i separabilno proširenje polja K, a G = Gal (LIK).
Tad.~ se Ivakoae G ,može shvatiti kao rela!ivn/. monom~ a ~,L-+-r: nad K i obrnu~
to, pa je tr (ot) = ) tl! (ot) e K (ote L). Dokazati:
"-
aEG

a) tr : L -+- K je eprimorftzarh ~ektorskih prostora nad poljem K, tj. specijalno za

svako a e K postoji ot E L tako da vrijedi a = tr (ot);
b) Za svako ot, PE L i za svako T E G vrijedi:
\
tr (T (u» = tr (iX); ot = fl - T ((I) ~ tr (ot) = O;
e) Ukoliko je L cikličko proširenje polja K, tada'
('fu EL) (tr (<<)=O'=> (3P E L) (3T E G) Ile fl -T (p).
Uputstvo,;.a) Kako;esada +separabilno pl;'oiirenje polja K, na osnovu prethodnog zadatka
vrijedi tr (ot) e K (u e L), pa je tr : L -+- L zapravo preslikavanje tr : L -+- K. To presli~
kavanje je nenuho linearno preslikavanje vektorskog prostora Lu vektorski prostor K nad
poljem K. Kako je Im (tr) nenulti .potprostor prostora K dimenzije dimx.(K) ~ I, mora
biti lm (tr) = K, tj. tr : L -+- K je epimorfizam vektorskih prostora.
b) Kako skupa sa 11 i (J n T prolazi grupom G, vrijedi:"

tr ,(T (ot» =, L (O'. o T) (ot) = tr (ot),

(JEG

a na osnovu toga
.tr (jJ '- T (P» = tr (/J)-
. ..tr (T CP». = tr (P) '7"'.tr (P) ~~ O.
,
e) Neka je L cikličko proširenje pOlja
'K, tj. neka je G cikllčka grupa. Uzmimo
da je T generalorni element grupe G. za svako ot e L za koje vrijedi tr (u) =0 odredićemo
P e L za koje vrijedi «= P- T (/J). Uzmimo prvo" E L tako da vrijedi, = tr (r).
Ta~ .r,~ L postoji na osnovu dijela a) -ovog zada~. Zatim.definišimo:
15, = (ot +T Cot) + . :. + T'(at»' T' (y)e L (i = O, l? • ,n - o 1),
pri čemu je n = (L : K)o
Zil element P = do + 151 + • + ""-1 e L o o

vrijedi
n-l
T(P) = T (60) + o oo + T (c5~_1) = 2: (T (ot) + o o o + T'+1 (ot» . Ti+1 (,,) =
i=O
n-2
= 2: (ot + T (ot) + o o o + T'+1 (at» T'+1 (r) -
-,
i-O
n-2
- ot o ~
;=0
T'+1 (r) + (T (ot) + ... + T" (Ot» T" C,),) =

= P+tr (ot)' T" (')') - ot o tr (')') = (J- Ot,

dakle III = P- T (P).
Primijetimo nakraju da se sirjektivnost preslikavanja tr: L -+- K u slučaju da karakteristika
p polja ,K ne dijeli n = CL: K) može dokazati i ovako:
tr (a)' i= n a = ne . a (a E K).
o

pa kako p.r n, tj. ne '" O, postoji (ne)-1 E K, dakle

a = (ne)-1 • tr ea) = tr «ne)-:l a).

143
1.10. Neka je L konačno proiirenje polja K, a M = r
algebarsko zatvorenje polja L. Ako
su iTu ... " il" SVi različiti relativni monomorfizmi polja L u M u odnosu na K, tada se za
ex E L definiAe norma toga elementa:
fl

N (Il) "" NLiX (Il) = n a j (Il).

, j-l
Dokazati:
a) Preslikavanje N: L -l- M ima osobinu: •l

N (all) = a'" N (lI)j N (IItJ) = N (ex) • N ({J) (a E K. Il, (J E L);

b) Za svaki relativni monomol'fizam tl : L -l- M u odnosu na K vrijedi a (N (Il) =

=N (Il) (Il E L), dakle N (Il) E K za svako II E L koje je separabilno nad K;
e) Ako je L konačno, normalno i separabilno proširenje polja K, a G = Gal (LIK),
tada N (ex) = n i.
a (ex) E K (ilE L).
.

fJeO
Osim toga ako je ex = {J (T ({J)-1 'za neko fl E L i neko T E "G, tada je N (ex) = ej ukoliko
je L cikličko proširenje polja K vrijedi i obrnuta tvrdnja.
lt lt

Uputstvo: a) N (all) = n aj (alX) = n a' aj (rz) = a'" N (IX) j

j=l j=l

lt lt

N (extJ) = n ClI (rz{J) = n al (ex) aj ({J) = N (m) • N ({J) j

j=l j-l

. b) Svaki relativni monomorfizam a : L 4- M permutira faktore u izrazu za N (m),

pa otuda ostavlja N (m) na miru za svako rzE L. Ako je m E L separabilan element nad K,
onda su to i elementi aj (rz) (j = J, ,2, ... , n), pa i njihov proizvod N (m). Kako osim
toga N (IX) ostaje nepromijenjen kad na njega djeluju relativni monomorftzmi a: L -l- M
u odnosu na K, mora vrijediti N (IX) E K.
e) 'Ako je L konačno normalno i seprabilno proširenje polja K, a G = GaJ (LIK),
tada se svako a E G može shvatiti kao relativni monomorftzam polja L u polje M u
odnosu na K i obrnuto. Zato u ovom slučaju vrijedi

N (m) = n rs (m) (rz E L).

aeO

Ako je {J E L, {J ,p 0, a T E G, tada je T ({J) ,p 0, dakle (T (fl»-1 E L. Osim toga za

rz = {J (T ({J»-1 vrijedi:
N (m) =N ({J) • N «T ({J))-1) =N ({J) • (N (T ({J))-1 = e,
jer e = N (i' . i'-1) =N (i') • N (i'-1), tj. N (i'-1) = (N (,,»-1, a

N (T ({J) .. n (rs o T) (fl) = N ({J),

aeO

zato što akupa sa a i a o T prolazi grupom G.

Ukoliko je grupa G ciklička, a T .eneratorni element te grupe, tada za svako m E L za koje
°
je N (IX) = e postoji {J E L, {J ;4 tako da vrijedi rz = {J (T ({J»-1.
Uzmimo i' E L i stavimo
do = 1Xi', lj, = m' T (ex) ••• T' (m) • T' (i') (i = 1, ••• , n - 1),

144
 gdje je n = (L :10. Tada vrijedi
T (al_l) = Ct-l • a, (i = 1, 2, ..• , n-l),
T (an_l) = N (Ct) • i' = ,...
-~

Zato za element

vrijedi
. T CP) = Ct-l (al + ... + a,,_l) + ,.. = 0:-1 • p.
Ako je pri tome p =F O, onda vrijedi ct == fl' (T (fJ))-1.
Blement i' E L može se odabrati tako da bude fl =F O. Naime, kad bi bilo
ct • TO (y) + (Ct • T (Ct» T Cy) + ... + (Ct • T (Ct) ••• T"-l (Ct» • T"-l (y) = O(,.. E L),

tada bi elementi T-, .... , Tn-l grupe G bili linearno zavisni nad L, jer smo U7.eli ct E L,
'ct=F O (zbog N (cz;) = e =F O), a to je prema zadatku 1.8. nemoguće.

2. POLJE RADIKALA I GALOAOVA GRUPA TOGA POLJA

I

Zahqev da se svi korijenialgebarske jednačinej (x) = O nad poljem K mogu

iz koeficijenata .le. j~nllČinedobiti· u konačnokQraka. uzastopnom primjenom
racionalnih operacija i korjenovanja, može se fonnulisati i U obliku zahtjeva
da sve nule polinoma j (x) EK [x], a time i polje L razlaganja toga polinoma
buqu sadržani u nekom polju radikala M nad poljem K. Ovdje ćemo dati
preciznu definiciju polja radikala, konstatovati da je to uvijek konačno i
separabi1no proširenje polja K i da se uvijek može proširiti do nekog polja
radikala koje je još i normalno polje radikala nad K. Vidjećemo da se nor-
malna polja L radikala nad K odlikuju rješivom grupom Gal (LI K) i da je
obrnuto svako konačno normalno i separabilno proširenje L polja K sa rje-
šivom grupom Gal (LI K) normalno polje radikala nad K ukoliko je karakte-
ristika p polja K jednaka nuli ili veća od svakog prostog faktora broja
(Gal(L/10: idL )·

Polj~ radibla i normalno zatvorenje toga polja

Definicija 2.1. Neka je K polje karakteristike p, a L (normalno) proširenje

polja K. Reći ćemo da je L (normalno) po/je radikala nad K, ako postoji niz
medupolja
(1) K = Ko~Kl':;;;; ... ~Kr =L
takav da je K, porje razlaganja nekog čistog polinorna

(2) j, (x) = xn, + ac E K C- 1 (i = 1, 2, ... , r)

nad K C- l ' U tom slučaju govorićemo da je polje radikala L nad K zadano
nizom medupolja (1).

145
Primijetimo odmah da je svako polje radikala L nad K konačno i separabilno
proširenje polja K. Ako je, naime, polje radikala L nad K zadano nizom
međupolja (1), tada je K, kao polje razlaganja čistog polinoma (2) nad· KI-l
konačno i separabilno proširenje polja K/-l (i = 1, 2, ... , r). Kako su konač­
nost i separabilnost tranzitivna svojstva, odatle prOističe da je i L =Kr
konačno i separabilno proširenje polja K.
U opštem slučaju polje radikala L nad K ne mora biti normalno proširenje
polja K. Međutim vrijedi: ,, .
Teorema 2.1. Ako je L polje radikala nad K tada je normalno zatvorenje M
polja L u odnosu na K takođ~ polje radikala nad K. Svako (normalno) polje
radikala nad K je konačno (normalno) i separabilno proširenje polja K.
Dokaz. Posljednja tvrdnja teoreme je jasna. Naime, već smo konstatovali da
je svake polje radikala nad K konačno i separabilno proširenje polja K. Osim
toga pod normalnim poljem radikala mi podrazumijevamo ono polje radikala
nad K koje je ujedno normalno proširenje polja K.
Dokažimo sada prvu tvrdnju teoreme.
Neka je polje radikala L nad K definisano nizom (1). Ako je r = 1, tada je
M = L, jer je L kao polje razlaganja čistog polinoma fl (x) nad K normalno
proširenje polja K.
Pretpostavimo sada da jer> 1 i da je tvrdnja tačna za sva polja radikala nad
K definisana nizom međupolja dužine manje od r. Po pretpostavci indukcije
normalno zatvorenje K' polja K r - 1 nad K je polje radikala nad K. Neka je to
polje radikala definisano nizom međupolja

(3) K = K~ k K~ ~ ... k K; = K'.

Možemo uzeti da je K' k M. Neka je Gal (K'/K) = {Ul" ... , Ue}. Tada je

g ex) = (o'li,) (x) .... (o'dr) (x) E K' [x].

Označimo sa M' k M polje r~laganja polinoma g (x) nad K'. Prema teo-
remi II, 2.8. M' je normalno proširenje polja K, jer zapravo vrijedi g (x) E
E K [x]. Osim toga, ako je 0'1 = idK " tada je L polje razlaganja polinoma
fr (x) = (utir) (x) u odnosu na Kr> pa zato L ~ M'. No, M' je minimalno nor-
malno proširenje polja K nad kojim se fr (x) razlaže na linearne faktore i
koje sadrži polje K', pa otuda M' = M. Sad se vidi da je M polje radikala
nad K' i da je definisano nizom međupolja

(4)
pri čemu je K;+J polje razlaganja čistog polinoma

(5)

u odnosu na K;+j-l (j = 1, 2, ... , t).

Prema tome M je polje radikala nad K definisano nizom međupolja koji se
dobije nadovezivanjem niza (4) na niz (3).
Time je teorema dokazana.

146
GaA.aova ."upa nor$alnog polja radikala

Dob2aće:lno prvo sljedeću teoremu :

FeOf'ema 2.2. Ako je L"normalno polje radikala nad poljem K, tada je grupa
G = Gal (LI K) rjeIiva.
Dokaz. Neka je normalno polje radikala L nad K definisano nizom (1). Tada
POlje L saddi sve nete, sve n2-te, .. ~ , sve nr~ korijene jedinice. Ako je
ftEL primitivnin,";ti korijen jedinice Ci = 1, 2,; .. ,1"), tada ovi elementi
genriu konačnu podgrupu multiplikativne 'gr~'(L', .), zato što svaki od
njih ima konačan red i što ti elementi međusobno komUtiraju. Ta podgrupa
je ciklička i njen generatorni element e
je primitivni n-ti korijen jedinice
ta neki prirodan broj n.
Međupolje
-
K = K CC) sadrži, dakle, sve n,-te korijene jedinice (i = 1, 2,
... ', r). Osim toga K je normalno proširenje polja K, pa mu pripada normalna
Podgrupa H = Gal (L/K) grupe G. Poznato je da je grupa Gal(KIK)izo-
morfna sa nekom podgrupom grupe (zt, .), pa je kao takva sigurno rješiva.
~o, Gal(KIK) ~ GIH. pa je rješiv"a i faktorska grupa GIHgrupe .G.
Sad još samo treba dokazati da je rješiva i grupa H = Gal (LJ K). Stvarno,
polje Lje normalno _polje. radikala .nad K definisano nizom međupolja

(6)

pri čemu "" polje razlaganja polinoma ft (x) iz (2) nad K t ..,1 (i = 1, 2,
je K,
.:... , T). Nizu međupolja (6) odgovara niz podgrupa .
(7) H == Ho :2 Hl :2 Ha :2 •.. ;:2 Hr = {ML}
"'"
Brupe H. Kako polje K. predstavlja normalno proširenje polja K t - lJ grupa
H t je normalna podgrupa grupe HH Ci = 1, 2, ... ,r), pa je (7) normalni
nizgnipe H. Faktori H'-lIH, toga niza su cikličke, dakle sigurno Abelove
grupe, pa je zato grupa.H rješiva. Naime, polje K.-l
sadrži sve ne-te korijene
jedi!nice, pa je zato Gal (K,I[(,-l) izomorfno sa nekom podgrupom cikličke
grQpe (z:,., +), a s druge strane Gal cY<:jIK,-V ~ H'-lIH,. -,
.Tako je ne samo grQpa G/H, nego i normalna podgrupa H grupe G rješiva,
pa,~ zato rješiva i grupa G.
rrin1e.?c:,·.teorema dokazana.
Prethodna teorema može se obrnuti, ali ui jednu dodatnu pretpostavku koja
je vezana za karakteristiku p polja K i automatski je ispunjena u slučaju kada
je p = O. No,za.$vO nam je potrebna sljedeća lema:

,um. 2.1. Neka je K polje karakteristike p, M algebarski zatvoreno prolirenje

\polja K, a q 'zadan prost broj. Ako je p , . O ili q <p, tada postoji normalno
polje Tadikala K' ~M nad K koje sadrži svep'-te korijene jedinice za sve
proste brojeve p' ~ q.

147
DĐkaz. Koristićelno indukciju u·Odnosu na tj. Ako je tj = 2 (najmanji prosti
broj), tada je tvrdnja tačna, jer mo:lemo uzeti K' = K. Neka je q> 2,a
tvrdnja tačna za prosti broj qo koji dolazi neposredno ispred prostog broja q.
Postoji, znači, normalno polje radikala Ko ~ M nad K koje sadrži sve p'-te
korijene jedinice za svaki. presti broj p' < tJo. Ozna~o sa K' ~ M polje
razlaganja polinoma
(8) f(x) = xl - eE Ko [x].
u odnosu na Ko. Kako je p ::;;:: O ili p > q, sigurno P'" q, pa je K' konačno· \
normalno i separabilno proširenje polja Ko, a grupa Gal (K' JKo) izomorfna
sa nekom podgrupom cikličke grupe CZ;, .), pa je i sama grupa Gal (K't Ko)
ciklička, dakle sigurno rješiva;; Ako je

(9) Gal (K'/Ko) '= Go:> Gl:> ... :> G. = {idK , }

kompozicioni niz grupe Gal (K'I Ko), a
(10) Ko C ](1 C Ks C . " e K. = K'
niz odgovarajućih međupolja~ tada je K j normalno· proširenje polja Kj-t>
a osim toga Gal (KjIK/j_l)~ G1- 1/Gj (j = 1, 2, ... ,s). No, faktori GI-l/Gj
kompozicionog ~za (9) su cikličke grupe prostog reda Pi ~ (K' : Ko) ~ q-l,
pa kako polje Ko sadrži sve Prte korijene jedinice, polje K j predstavlja polje
razlaganja nekog čistog polinoma gJ (x) E K t - 1 (x] stepena PI nad K j - l • To
znači da je K' polje radikala nad Ko definisano nizom (10). Kako je Ko polje
radikala nad K, proističe da je K' polje radikala nad K. No, Ko je normalno
proširenje polja K, a potinom tS) je zapravo iz K [x], pa je zato K' normalrio
proširenje polja K. Time je lema dokazana.
Sad možemo formulisati najavljenu teoremu:
Teorema 2.3. Neka je L koi,ačno normalno i separabilno proširenje polja K
karakteristike p. Ako je grupa Gal (L/K) rjeIiva, a P = o ili veće od svih prostih
faktora broja (Gal (L/K) : idL ), tada je L sadržano u nekom normalnom polju
radikala M nad K.
Dokaz. Neka je q najveći prosti faktor broja (Gal (LIK) : idL ). Tada prema
prethodnoj lemi postoji nortnilno· polje radikala X' e L nađI( koj~ sadrži
sve P'-te korijene jedinice za' svaki prosti broj p' ~ q. DokazaćeJl1() da je
M = L (K') normalno polje radikala nad K. Kako je K' polje radikala nad
K, a M sigurno normalno prqširenje polja K, dovoljno je još dokazati da je
M polje radikala nad K'. .
Grupa Gal (MI K') izomotfna jesil nekom podgrupom grupe Gal (L/L () K'),
dakle sa nekom podgrupom gtupe Gal (LI K). No posljednja grupa je rješiva,
pa je rješiva i svaka njena podgrupa, a time i sama grupa Gal (M/K). Osim
toga svaki prosti faktor broja (Gal (MJ K') : id.u) je ujedno prosti faktor broja
(Gal (L/K) : idJ, pa zato nije veći od q.
Neka je
(11)
kompozicioni niz rješive gru~ Gal (MI K'). Tada su faktori Gl~G, toga
niza cikličke grupe prostog re~ PI' pa kako je Pj faktor broja (Gal (MI K) :idM )
vrijedi Pl ~ q. Kompozicio~om nizu (11) odgovara niz međupolja
(12) K' = K n cK1 cK2 c .. , C K t = M

148
Gd kojih je svako normalno promenje prethod!lofJa i' ima Galoaovu grupu
Gal (KIIKI - I ) C!!iI(. GI- 1/G/, dakle cikličku :grupu. reda PI' No, KI-'l sadrži
"'C P,-te korijene jedini«, jer PI ~ q, Pil je zato J{,. polje razlaganja nekog čis­
tog ~linoma gl ~.x) E KJ-;J. [x]. stepena P, na~ pol~ K I - I • To upravo znači
da mz međupolJa (12) defi.Ime M kao polle radikala nad K'.
a'ime je. teorema, d.o~a. . "
Ako je. kOnačnt;norm8lno i separabilno proiirenje L polJa K saddano u
ndtom pplj~ tađib1a L'nad K, tada je prema teorbQ:d 2.L pOlje L sadržatto iu
nekom normalnom polju radikala M nadK"No, prema teoremi 2.2. 'grupa
Pal (MIK) je rješiva, pa je rješiva i njena podgrupa Gal (MIL). Kako je L
normalno proširenje polJa K, Gal (MIL) je normalna podgrupa grupe
Ga1(MjK),a Gal (LIK) ~ Gal·(MIK)/Gal (MIL), pa je i grupa Gal (LIK)
t;e§iva.Tako 'vrijedi:

Teorema 2.4. Neka je L konačno normalno iseparabilno prolirenje polja K,

iz G '--: oat '(LI K). Ako'~ L sadržano u nekom poljurfJ!likala L' nad K, tada je
·gruPil G rjeliva.· , ,

Ukoliko je karakteristika polja K jednaka 0, onda se prethodne dvije teoreme

mogu formu1isativrlo jednostavno:

1'4Ulf'• • ,Z.5".NettiJe,L. ~normtiJi!p;~.~abilno prolirenje polja K

karakteristike p = 0, a G = Gal (LIK). TIitUI je .polje L swžano u nekom
polju r~kala nad, K ako i samo ako je grupa G rješiva.

Zadaci
2.1. Ako je L polje radikala nad K definisano nizom međupolja (1), tada je polje L defi-
nisano i nekim nizom medupolja .
(l') , K <= K •. C: K1 (. K, ~ ... ~ l(; ... l
tako da je svako polje K; polje razlaganja nekog čistog polinoma gl (x) E K;_l [xl nad K
8tepena deg (gi) ~~ Pi (prost broj).
J, .
UPUUtfH1 : Rastavimo stepen lis = deg (J,) .na proste faktote :
, . nf =- Pil" • PUt, (i ~~ J; 2, ... , r). -,
hdaje poJ,j~K:' pq\je radikala nad .K'-l definisano nizom. medupolja od kojih je prvo polje
~azlqanja: čistog pOlinoma x"', + a,
nad K,_u' sljedečepolje razlaganja (nad prethodnim
Pon~) ~~6ma X"h + al .. gdk j~ a.•. svlaka od nula prethodnog Po!inoma itd.
pri ~m' 'se
vodi računa o tome eta se uvijek biraju polja razlaganja sadržana u K" Ito je
m0g4če.,
'.. t . \ . ,; ~, . ~ .

U Neka jeb ~radibla nad. K definisano nizom medupolja (1) tako da je svaki -od čistih
JOIiIJ__ (2) n.,~j~ nad K t ..u Ako. polje K sadrži sve nl-te, sve n.-.te ••• , sve rtr-te
~rijcne jedinice, dokaz4t~i . da je (L: K) = nl ... !Ir. ,
UPtltstw: UZ učin;enepretpOstaVkeK, = K'_l (ati). pri temu je CI!f e K, bilo koja nula
1I01inoma J, (x). Kako je J•. (~) poptetpostavci nesvodljiv polinom nad Ke_u vrijedi
(l<f ;,[(,_,)= n, (i.= l, 2, ..•• r), dakle
(L : K) = (Kr: Kr_l)' .. (KI : K 1 ) (K 1 : K.) = fll"- nr.,

149
J.3. Neka je L konačno prolirenje polja K. Dokazati:
a) Postoji jedno jedino makliimalno medupolje radikala M nad K;
b) Ako je L normalno proširenje polja K, tada je polje M iz a) normalno polje
radikala;
Upuuwo: a) Postoji bar jedno međupolje M koje je polje radikala nad K. Takvo je, recimo,
polje M = K. Među svim takvim međupoljima postoji bar jedno maksimalno, jer je svaki
strogo uzlazni lanac takvih medupOi;a konačan zato ko je konačan odgovarajući niz ste-
pena proširenja tih medupolja u odqosu na K. Ako su Ml i Ma dva maksimalna međupolja • l
radikala, tada je M = Ml (M.) t~ođer međupolje radikala. Ako je, naime, m:edupolje
radikala Ml definisano nizom meciupolja
K = K. h K1 s: ... s: Kr = Ml
tako da je polje K, polje razlaganja nekog čistog polinoma f, (x) E K'_l [xl u odnosu na Ke-u
tada je M = Ml (M,) = M, (Ml) polje radikala nad MI definisano nizom međupolja
Ma = K~ ~ K~ h ... ~ K; = M,

pri čemu je K, polje razlaganja poli~maf, (x) nad K'_l' Kako je M. polje radikala nad K,
proizilazi da je M polje radikala nad K. Kako M1hM, M.hM, mora biti Ml = M = M"
jer su Ml i MI maksimalna međupolja radikala nad K. •
b) Ako je M maksimalno međupolje radikala nad K, tada je prema teoremi 2.1. nor-
malno' zatvorenje M' polja M normalno polje radikala nad K.Kako je L normalno proli-
renje polja K, možemo uzeti M'~L. No, M je maksimalno medupolje radikala nad K,
pa otuda M' = M.
1.4. Neka je L konačno normalno, i separabilno proširenje polja K, a G = Gal (L/K).
Ako ne postoji prava normalna podgrupa H grupe G za koju je grupa Gl H rješiva, dokazati
da je M = K jedino medupolje ridikllIa nad K.
Uputswo: Kako je L konačno i normalno protirenje polja K, postoji prema zadatku 2.3.
maksimalno normalno međupolje radikala M nad K. Njemu odgovara normalna podgrupa
H grupe G. Osim toga prema teoremi 2.2. grupa Gal (MIK) je rješiva. No, Gal (MIK)~
S;; GIH, pa je rješiva i grupa G/H.Zato je H = G, tj. M = K.

3. RJEŠIVOST ALGEBARSKIH JEDNACINA POMOĆU RADIKALA

Kako smo konstatovaH na početku prethodnog paragrafa, mogu se korijeni

algebarske jednačine j (x) = O nad poljem K izraziti preko koeficijenata te
jednačine formulama koje se dobiju u konačno koraka uzastopnim izvođe­
njem racionalnih operacija i korjenovanja upravo onda kad je polje razlaganja
poHnomaj(x) u odnosu na K ~držano u nekom polju radikala nad K. Govo-
rićemo da se tada algebarska jednačina j (x) = O može nad K rijeJiri pomoću
radikala. Razmatranja izvrie~ o poljima radikala omogućuju potpun odgo-
vor na pitanje kada se (separabilna) algebrarska jednačina j (x) = O može
nad poljem K riješiti pomoću radikala. Taj odgovor glasi: samo onda kada je
Galoaova grupa te jednačine.(u odnosu na polje K) rješiva i sigurno tada kad
je, osim toga, karakteristika polja K jednaka O iH veća od svih prostih faktora
reda te grupe. Pokazaćemo da tzv. opIta algebarska jednačina nad poljem K
stepena n ima Galoaovu grupu ~.. i da se ne može riješiti pomoću radikala nad
K u slučaju n > 4. za slučaj n. = 2, 3, 4 dobićemo, naprotiv, dobro poznate
formule kojima se izražavaju pomoću radikala korijeni opšte algebarske
jednačine stepena n = 2, 3, 4.

150
~ovi ZJa rjelivost algebarske jedaačine pomoću radikala

Definicija 3.1. Neka je f (x) E. K [x] separabilan polinom, a L polje razla-

ganja~oga polinoma u odnosu na K. Reći ćemo da se algebarska jednačina
f (~) :;:: O može nad K rijeliti pomoću radikala, ako je polje L sadržano u
nekom polju radikala nad K.
Ođgovor na pitanje kada se algebarska jednačin? f (x) = O može riješiti
pomoću radikala nad K daje ova teorema: '

Teorema 3.1. Neka je f (x) E K [x] separabiZan paZinom nad poljem K karak-
teristike p. Ako se algebarska jednačina f (x) = O može rije§iti pomoću radikala
nad poljem K, tada je Galoao'Va grupa te jednačine (u odnosu na K) rje§iva.
Obrnuto, akoje Galoawa grupa algebarskejednačinef (x) = O (u odnosu na K)
rje§iva, a osim toga p = O ili je p veće od svih prostih faktora reda te grupe,
tada se jednačina f (x) = O može rije§iti pomoću radikala ;•.::.1. poljem K.
U slučaju kad je karakteristika p polja K jednaka nuli taj odgovor je puno
jednostavniji:

Teurema 3.2. Neka je f (x) E: K [x] paZinom nad poljem K karakteristike O.

Tada se algebarska jednačina f (x) = O može rije§iti pomoću radikala nad po-
ljem K, ako i samo ako je GaZoaova grupa te jednačine (u odnosu na K) rjefiva.
Dokaz teoreme 3.1. Neka je L polje razlaganja separabilnog polinoma f (x) E
E K [x] u odnosu na K. Tada je Galoaova grupa algebarske jednačine
f(x) = O u odnosu na K izomorfna sa grupom Gal (L/K).
Ako je algebarska jednačina f (x) = O rješiva pomoću radikala nad K, tada je,
po definiciji, polje L sadržano u nekom polju radikala nad K. Zato je na
osnovu teoreme 2.4. grupa Gal (L/K), a time i grupa algebarske jednačine
f(x) = O u odnosu na K rješiva. .
°
Obrnuto, ako je grupa algebarske jednačine f (x) = u odnosu na K rješiva
i osim toga p = O ili P veće od svih prostih faktora reda te grupe, onda to
isto vrijedi i za grupu Gal (L/K), pa je, opet prema teoremi 2.4., polje L
sadržano u nekom polju radikala nad K, dakle algebarska jednačinaf(x) = O
može se riješiti pomoću radikala nad K.
U slučaju kada je p = O teorema 3.1. svodi se na teoremu 3.2. Iz teoreme 3.1.
slijedi neposredno: -.
Teorema 3.3. Ako je karakteristikap polja K različita od 2 i 3, tada se svaRa
jednačina f (x) = O stepena n ~ 4 može rijefiti pomoću radikala
algebarska
nad K.
Doka•. UZ učinjene pretpostavke polinom f (x) je separabilan nad K. Ako je
p = 0, to je jasno. Ako je p * O, tada je p ;;:" 5, pa nijedan nesvodljivi faktor
g (x) E K [x] polinoma f (x) ne može imati oblik g (x) = h (xP), jer bi inače
bilo deg (j) ;;:" 5.
Osim toga polinom f (x) E K [x] stepena n ima najviše n različitih nula, pa je
Galoaova grupa algebarske jednačine f (x) = O' u odnosu na K izomorfna
sa nekom podgrupom grupe Sm (m :::;; n) i zato red te grup e ne možebiti
djeljiv brojem p ;;:" 5.

151
 Osim togar nm ~ n ~ 4 rjeiiva je grupa Sm' pa je rješiva i· GaIoaova grupa
algebarske jednačine f (x) = O stepena n < 4.

Primjer 3.1. (K'lJadratna jednačina na~ poljem K karakte.ristilte p # 2). Neka je K polje
karakteristike p "" 2. a lex) =.-' + ax
+ be K [x] kvadratni· pOlinom. Polinom I(x)
je separabilan nad K, jer ako je neavodljiv nad K nema oblik g (x"), a ako je svodljiv nad K
ima samo linearne faktore nad K. Neka je L polje razlaganja toga polinoma u odnosu .na K,
a ClVCl. nule toga polinoma. Tada u L [xJvrijedi '. • l
I (x) = (x - 1X1) • (x - Cl.),
dakle
(1) a= -(lXI + IX,), b= Cll • Clt·

Kao simetrična funkcija nula Cll'; IX" element

(2)
pripada zapravo polju Ko Na osnovu (1) dobija se 8tvarnp:
(3)
Jz (l), (2) i (3) dobija se
l
(4) Cll
2 (-a
= - + .•ya l -
.
. 4b),
. /,lt. =oo -
l .1--
2 (-a - v a'- 4b),
dakle dobro poznata formula kojom se pomoću. radikala nad K izražavaju korijeni kvadratne
jednačine

(S) xl + ax + b = O.
Primjer 3.2. (Kubnajlfinalina nad poljem K karakteristike p 'I- 2, 3). Neka je K polje karak-
, teristike p "" 2,3. Prema teoremi 3.3. može se svaka kubnajednačina rije§iti pomoću radi-
kala nad K. Bez osraničenjamolemo uzeti da je jednačina oblika
(6) xa + ax + b";" O.
Ako je, naime, data jednačina oblika
(6') yi + ",' + sy + t = O,
r
onda ona smjenom y = x + e, e = - - e K, prelazi u
; '3
jednačinu oblika (6). Ako su
Cl" Cl!> Cl. korijeni dobijene jednačine oblika (6), onda su
Pl = 1X1 + e, p. = IXI + e, Pa = CIla + e
korijeni jednačine (6').
Neka je, dakle, data kubna jednačina (6) nad. poljem K. Označimo sa L polje razlaganja
lijeve strane I (x) u (6), a sa CIlu IX~ Cla e L nule polinoma f (x). Tada element
(7)
kao simetrična funkcija elemenata CIlu IX" Cla pripada polju K.
Iz
(8) x' + ax + b = (x - «1) '(x - ota) • Cx - Cla) (u L [x])
slijedi
(9)
pa se na osnovu toga jednostavno izračunava
(10) d = -27b 2 - 4a' .

152
ta (7) se vidi da jednačina (6) ima nad medupoljem K (Vd) Galoaovu grupu koja ne lad·
di neparnih permutacija, jer ove u slučaju d rF O ne ostavljaju na miru element

(11)

Ako j~ drFO onda je, znači, ~pa jednačine(6) u odnosu na K (Vl) podgnlpa grupe Aa,
dakle jedinična grupa, ili ~kIiČka grupa reda 3. Za ovaj slučaj. prilagođavajući le
tePremi 1.6. adjungovaćcmo polju L primitivne treće korijene jedinice

(12) e = - -2e + -e.,--;;-:

2 y -3e, e' = -
e
-2
le
-&. -
2 V 3e.

P!>1je i (C) inia nad poljem K (V'

3e. v"ifj' Gaioaovu grupu reda ] iIi reda 3, jer je ona
izomorfna sa nekom podgrupom grupe Gal (LIK (v"ifj).Ako je red te grupe 3, onda prema
d<>kazu teoreme 1.6. kubovi elemenata
(13)

l . u K (V 3e, v"ifj. No, bez obzira na to je li pretpostavka o grupi Gal (L (e)IK (V 3e.
V4» ispunjena ili nije, jedtiOstavan račuo na osnovu (9), (ll) i (12) daje zaista

(C"', 111)' - b + (_1)"'-1. -3.y1 -- 3d (k =

= - 27 1,2),
:3 2
dakle

(14) (ct, CIti) = j -27-2

"
b + (_1)1:-1 . - y -
' ,
3.r--
2
3d (k = l, 2),

dok je
(tS)
~erminaciju 3. korijena u (14) treba usaglasiti, jer mora biti
(16) (e, ,<Xl) • (C,·, Gli) = -3a,.
kako pokazuje jednostavan račuo na osnovu (13) i (9).
b (13), (14) i (IS) zbog Co + e+e'
= O jednostavno se <IDbija:
.!.. 3/_ 27 b + ~ V-3d + .!.. 3/_ ~ b - ~ V 3d
III =
3 ~'2 2 3 J 2 2

(17) Ila
j - + - ~ + -e':J- -
= e-
3
~
27 b
2
3 y. -3d
2 3
27 II - -3
2 2
-
V-3d

C' j -,'-11,,+- v'=3d

'111'=-, C F3/--11-- .y:::3d
1.7 , , 3
-'34+- -3a 27 3
3,2; 2. 3.. 2 2
,
To su dobro poznate Kardtmor1e fo'rmule (Cardano) za korijene kUbne jednačine (6).

Pri1l!ier 3.J. ,(Bikwulratna jednalina nad poljem K karakteristike p rF 2, 3). Rezonovanjem

provedenim na početku primjera 3.2. zaključujemo d. je dovoljno t:8ZJl1Otriti bibadratnu
j~činu o~ ,
(18) XI + ax' + bx + e = O
njld poljem K ~e' P 'rF 2, '3. .
Neka je L polje raz1a,ganjapbUno'ma/(x)= x' + ~. + bx +' e e K [x] u odnosu na K.
Ako 111 Gl" . . , :GI.. CIt, e lJ saWt toga pdinoma, onda telernent
(19)

153
 ne mijenjaju permutacije
(1), (12), (34), (12) (34), (13) (24), (14) (13), (1324), (1423).
One čine podgrupu reda 8 grupe S" pa element {JI ima u odnosu_na K najvile tri konjugo-
vana elementa, pored fll j05 "
(20) {Ji = (<<l + IJI.) . (cc., + ,IJI,), Pa = (\ltl + IX,) • (IX, + IX.).
- Zato polinom
•l
(21) (x - fll) (x - (J.) (x - (Ja) = g (x) = XI + rx,1 + sx + f
ima koeficijente iz polja K. Jednostavni račun daje stvarno:
r ... - ({JI :+- {J. + (J.) = -la;
(22) ~ = fllfl. + {J.fJ. + {J.{Jl = al - ok;
f = -{Jl{J.{J. = bl.

Iz (19), na osnovu 1X1 + IJII + lJIa + irc, = O, dobija se (rcl + rc,)' = -/1" dakle
"

(23)
Slično se iz (20) dobija
IJII + lJIa = V fl.; lJIz + IJI, = -V fl.;
(24)
IJII + IJI, = V fla; lJIz + lJIa = -v-fl•.
Korijenima u (23) i (24) treba uskladiti determinacije, jer se jednostavno izračunava

(25) V {J,' V fl • . v' fla = (IJII + IJI.) (IJI, + IJIs) (IX! + IJI,) = -b.
Uz taj uslov iz (23) i (24) dobijamo:

, 0[1 = ~ (V {JI +V {JI + V-(J.);

2

(26~ IJII = ~ (y,

2
fll -V {J! -v (J.);

lJIa = ~ (-V {JI-V (JI + v fl.)

2
Pri tome su na osnovu (21) i (22) {J,~ {JI i fla korijeni kubnc jednačine
(27) XI - 2ax1 + (al - ok) x + b= = O,
tzv. kubne rezolfJente jednačine (18).
Posljednju jednačinu prema prethodnom primjeru možemo rijditi pOmoću radikala n.ad K,
pa kad to uradimo onda iz (26) dobijamo,korijene zadane jednačine (18) izražene pomoću
radikala nad ,K. Ova metoda kojom je rješavanje bikvadratne jednačine (18) svedeno na
rješavanje_ kubne rezolvente (27) poznata je kao Ferarij(Jf)Q metoda (Ferrari). '

Opita algebarska jedDa~iDa

Nakon teoreme 3.1. ostaje u vezi sa rješ&van;emalgebarskih jednačina po-

moću radikala otvoreno pitanje: ima li uopšte algebarskih jedaačina nad
datim poljem K koje ne ispunjavaju p<)trebne uslove za rješivost p<)m,oću
radikala nad K. Ako takvih jednačina uopŠte ima, onda-su cOne stepena n > 4.
Ovdje ćemo pokazati da su takve sve tzv. opIte algebarske jednaćine, stepena
n> 4.

154
DtJji,.icijll 3.2. Neka je Ko polje, a1> 4" •.. , aA varijable nad tim poljem,
a/( =Ko (al> ... , all) polje racionalnih funkcija nad poljem Ko u varijablama
al' ... , all' Tada se polinom
(28)
zove opšti polinom, a pripadna jednačinaf(x) = O opšta aigebarskajednačina
stepena n nad poljem K.
Cilj nam je da prvo dokažemo sljedeću teoremu: .'

Teorema 3.4. Opšti polinom (28) nad poljem K je neSfJodljiv i separabilan, a

G4loOl1Pa grupa f1/1šte aigebarske jet/načine f (x) = O stepena n nad poljem K
je čitaf/a grupa S"'
N . je L polje razlaganja opšteg polinoma (28) u odnosu na K. Ako su
«l'!' .. , «" nule toga polinoma, onda u L [x] vrijedi:
(29) I(x) = (X-«l) •.. (x - «,,)
IzK28)d (29) dobijaju se dobro poznate VutOf)B formule (ViSte) :

(30) al = L" !Xj; a. o;;: 2: «,«j; ... ; a" = «1 ... «".

i= l lc;;, i< I'" n

Uzminio sada da su xv . .. , x.. varijal:>~e nad poljem Ko , stavimo L' =

= 'Ko (Xl' . ; ., X,,) i ui1nhno da su U1>' •• , u" E L' tzv. elementarne simetrične
funkcije u variJablama Xl> ••• , x~ nad poljem Ko, tj.

(30') Ul = 2:" X,, Ua = L X,Xj ; ••• ; u.. = XlX1 ... Xn'

i=1 l""i<j"';"

Tada za potinom
(28') g (x) = X"~UlXl + ... + (-l)"u"EK'[x]
U 1:' [x] vrijedi
(29') g (x) = (x - Xl) ( X - xa) ... (X - X,,),
pri čemu je K' = Ko (Ul' ... ,u,,) potpolje polja L'. Očigledno je da je zapravo -,
L' polje razlaganja polinoma, (x) E K' [x] u odnosu na polje /('.
Kao prvi korak· u dokazu prethodne teoreme imamo ow lemu:

LemIl3.1. Neka su Xi, ... , xn varijable nad poljem Ko, a Ul> ••• , Un elemen-
tarne sim~ lunkcV'e U varijablama Xl' ••• , X. nad poljem Ko. T ada je
polinom (28') neSfJodljiv i separabilan nad poljem K' = Ko (Ul' ... ,u,,), a
GaJoaova grupa algtbarske jednačine , (X) = O je čitava grupa S".
DOkaz. Kao varijable nad poljem Ko, nule Xl' ... , X" polinoma , (X) su si-
gutno međusobno rilzličite~ Osim toga; za svako :Tr E S" imamo relativni auto-
morfizam CI : L' -+ L' u odnosu na Ko za koji vrijedi
CI (x,) = xn(f)' (i = 1, 2, ... , n).

155
Naim~,bk9$UXl> ... ,X. varijable nad Ko potpuno je i korektno definisano
preslik avanje
h (Xl> ._.~_~) .... <I (h (x.!,-~.~~) == h (X".(l)' ... , X n (.»
k (Xv, •• , x,,) . k (Xl> ... , x J k (Xn(l)" .. , Xn(,,»
za koje se odmah vidi da predstavlja relativni automorfizam polja L' u od-
nosu na Ko. Kako osim toga vrijedi ,
~ .
CI (Ul) = Ul> <I (~2) = Ua' ••• , CI (U.) = U.,
jer su uJ simetrične funkcije varijab1ixt, a CI santo permutira argumente x"
CI je zapravo relativni automorfizam polja L' u odnosu na K', a ne samo u
odnosu naKo> Znači, <lE Ga! (V/K')'. No, elementu (lE Gal (L'/K') pripada
permutacija ~E: S"' pa se tako kao slika grupe Gal (L'IK') dobija čitava grupa
S". To' upravo znači da algebarska jednačina g (x) = O ima kao Gaioaovu
grupu u odnosu na K' čitavti grupu S".
Grupa S" je tranzitivna, pa je zato polinom g (x)E K [x] nesvodljiv nad K,
jer taj polinom ima samo jednostruke nule.
Time je lema 3.1. dokazana.
Dokažimo sada i ovu lemu:·

Lema: 3.2.. Elementarne simetrične junkcije (30') vari:aJ;,li Xl' XII' ••• ,X" nad
Ko su varijable nad Ko. Specijalno za date varijable al ... , a. nad ~ postoji
relativni izomorjizam .
(31) <po : K' = Ko (Ul' .... , u.)-*K = Ko (a1> ... , a.)
U odnosu na Ko sa <po (u.) = aj Ci = 1, 2, ... , n).
Dokaz. Neka je L polje razlaganja polinoma (28) u odnosu naKI'IlIXI~ ...•
IX" E L nule toga polinoma. Promatrajmo homomorfizam prstena
<Pl : Ko [Xl' ... , X,,] -* Ko [lXI' ..• , IX ..],
koji svaki polinom h (Xl' ... , Xn) E Ko [Xl' ... , X,,] prevodi u element
h (lXI' ..• , IX,,) prstena Ko [lXI' .•• , IX,,].
Iz (30) i (30') se vidi da vrijedi
<Pl (u,) = a, Ci = l, 2, ... ,n).
Odatle odmah slijedi da su "1> ...• u. varijable nad Ko. Ako je, nahne,
k (Ul' ... , U .. ) = O, tada k (al.' .•• , a .. ) = tpl (O) = O, pa kako su al' ... , all
varijable nad Ko, moraju svi koeficijenti polinoma k biti jednaki O.
Kad <Pl ograničimo na Ko [uv ... , u..ldobi;amo izomor.fizam prstena
<P. : Ko [Ul' ~.' ., u.l -* K. [al~ ..• , a ..],
koji ne mijenja elemente polja KOJ a svako u,prevodiu ac Ci = 1, 2, ... ,n).
Posljednji izomorfi:?:am prstena može se na jedan jedini način produžiti· do
izomorfizma (31) odgovarajućih polja razlomaka.
Time je i lema 3.2. dokazana.
Sad možemo preći na dokaz teoreme 3.4.

156
Izomorfizam (31) polja K' na polje J( prevodi nesvodljivi polinom g (x) E
E K' [x] u polinom f (x) E K [x], pa je zato i posljednji polinom nesvodljiv
ntid K.
No, L' je polje razlaganja ~a g (x) u odnosu na K', a L polje razlaganja
polinoma f (x) E K [x] u ddnosu na K, pa se zato izomorfizam (31) može
prodUžiti do izQmot:fizmil IP.~ L' ~ L. .
zt;;og ~oga su. grupe Gal (L'IK') i Gal (LI K) izomorfne, jer je dovoljno sva-
kOltJ. dl E Gal (L' 11(')pridurtiti (J = !p o a' o !P-lE G~ (LIK), pa đa se dobije
traženi izomorfizam Galoaovih grupa (Provjerite to l).
Pr,ema lemi 3.1. grupa Gal (L'IK') izomorfna je sa čitavom grupom S"'
pa je zato i grupa Gal (LI K) izomorfna sa grupom S".
Time je teorema 3.4. dokazana.
Kao uzgredni rezultat dobijamo sljedeću teoremu :

Teorema 3~. Neka su Xl> • ; • , XfI Joarijable nad poljem Ko, a Ul' Ut, ... , UfI
elementarne simetrićnefunkcije tih varijabli. Tadaje svaka racionalna simetrična
funkcija varijabli Xl' . . . , x" nad Ko racionalna funkcija varijabli Ul' ••• , U"
nad Ko.
Dokaz. Neka je L' = Ko (xv . .. , XII) polje racionalnih funkcija na:! Ko.
Tada je L' konačno normalno i separabilno proširenje polja K' = Ko (UlJ
... , u,,) racionalnih funkcija u varijablama #1' •.. , UfI nad Ko. Ako je
r (Xl" .. , x,,)EL' simetrična racionalna funkcija varijabli Xl' . . . , X" nad
K., tj.
r (x..(I), •.. ,X.. (lC») = 1:(Xl' ... , x,,) (tt E S,,),
tađa r(x1"'" x,,) E [(' = Ko (Ul' ... , U,,), jer taj element ostavljaju na
miru svi elementi grupe Gal (L' IK').
Iz teoreme 3.1. i teoreme 3.4., s obzirom na od ranije.poznatu činjenicu da
grupa S" nije rješiv&, za n > 4, dobijamo Abelovu teoremu o nemogućnosti
rješavanja pomoću radikala opšte. algebarske jednačine stepena n> 4:

Teorenu: 3.tJ. Opita algeparska jednaćina stepena n > 4 nad poljem K ne

može se nad K rijditi pomoću radikala.
Z~ dokaz teoreme 3.6. presudna je pretpostavka da su. elementi al' ... , a"
algebarski nszavisni nad Ko. Ako uzmemo Ko = Q, tada prema zadatku
II, 1.10. polje R realnih broj8Va i1'lUl neprebrojifJU bazu transcedentnosti T
na/lpoljem Q. Iz. te baze T možemo na neprebojivo načina za svako nE;=N -.
odabrati n elemenata al) ... ,a" koji su algebarski nezavisni nad Q. Zato .
u slučaju n > 4 algebarska jednačina
x" - a1x"-1 + ... + (-1)" a" = O
nije rješiva, pomoću radikala nad poljem K = Q (au . .. a,,).
Prtma tome vrijedi:

Teorema 3.1. Za svaki prirodan broj n> 4 postoji neprebrojivo mnogo alge-
barskih jednaćina f (x) = O stepena n sa koeficijentima iz polja R od kojih se
nijedna ns može rijeIiti,pomoćuradi1eoJa nad minimalnim poljem K, (Q ~ K, ~ R)
koje sadrži sve koeficijente dotićns jednaćine.

157
Zadaci
3.1. Neka je! (x) = Oopšta a1gebarska jednačina stepena n nad poljem K == Ko (al> ••• ,a,,).
Dokazati da su korijeni Ctl>' •• ,ot" te jednačine varijable nad poljem Ko.
'.'
Uputstvo: Prema dokazu teoreme 3.4., polje razlaganja L=K(otu ... , otn)=Ko (ot" ... , otn)
polinoma f(x) u odnosu na K=Ko (al" •• , a,,) izomorfno je sa poljem K' (Xl" •• , X,.) =
= Ko (Xl' ••• , X,,) racionalnih funkcija u varijablama Xu .•• , x" nad,Ko' Taj izomorfizam
je relativan u odnosu na Ko i prevodi otj u XI (i = l, 2, ... ,n), pa otuda slijedi da su,
ot" ••• , ot" također varijable nad Ko. •'

3.2. Neka su x" ... ,X" varijable nad poljem Ko, a uu . .. ,u" elementarne simetrične
funkcije tih varijabli. Tada je
d = TI (XI - Xi)1
1.,;;;I<j";;;"

simetrična funkcija varijabli Xl" .. , Xn, dakle funkcija varijabli u" ... , lin.
Odrediti funkciju d = d (Ul> ••. , u,,) za n = 2 i n = 3.

Uputstvo: Za n = 2 dobija se d = u~ - 4ua. Za n = 3 vrijedi:

d = u~: - 4u~ - 4uiu3 - 27u: + 18ulu.u3.
Za računanje izraza d korisno je primijeniti metodu o kojoj je riječ u zadatku 3.3. a).

3.3. Neka su Xu ••• , Xn varijable: nad Ko, a Ul' ••• , Un elementarne simetrične funkcije
tih varijabli. Dokazati:
a) Svaki simetrični po1inom h (Xl' •.. ,xn) jednak je nekom po1inomu k (u" •.. ,un)
sa koeficijentima iz Ko. Pri tome je deg (h) = pond (k), a pond Ck) težina polinoma
k (Ul' •.. , u,,) koja predstavlja maksimum težina

pond (b . u~J ..• u~") = kl + 2k. + ... + nk" (b "# O)

članova polinoma k (uu' . .. , Un).

b) Ako je s,. suma potencija x~ (i = J, :t., ••• , n), dokazati da vrijedi

s,. - + S,.-zUz + ... + (-1)1<-1 S,U"_l + (-I)kku,. = O (k < rz)
S1<-lUl

S,.-S"-l Ul + S"_IU Z + ... + (-'1)"-1 St-Ml U,,':'l + (-I)"sk-nUn = O (k ;;;. n).

Uputstvo: a) Ako je a' X{lX~' ••• x~n najstariji član simetričnog po1inoma II (Xl> ••• , xn),
tada se u tom polinomu pojavljuju i svi članovi oblika
a • x~,,(l) ••• X~"(n) (JI; E Sa).
Sve te članove uredićemo prema leksikografskom uređenju n·torkl njihovih eksponenata:

Ul' ... ,j,,) < (j;, ... ,j~) ~ (3 m)jl = j~, ..• ,jm.,.l =j',.-ujm < j'm.
Izaberimonajstarijičlan a' X{l, ..• x~"polinomah (x" .•. ,XII)' Tadajejl ;;;.jz ;> ..• >j",
jer bismo inače za neku permutaciju n E S" imali još stariji član

a . X::-'(I) ••• x/:.'(") = a • xl,,(I) ... x~"(").

Ako u izrazu

uvrstimo izraze (30') vidimo da dobijamo homogeni simetrični polinom stepena

(jI-j.) + 2U!-j3) + ... + (n - l)Un-1-j,,) + nj" =jl + ... +j" = deg(h)

158
kome j'! najstariji član upravo najstariji član polinoma h (x). To znači da polinom
11 (Xl> ~ .. , x,,) - au/l-"
1
uJ,-J· ••• u /"-1-1" ul"
I ' n-l JI.
= hl (Xl> •.. ,x,,)

ima najstariji član niži od najstarijeg člana polinoma h (Xl> •.. , x,,) i moguća je primjena
indukcije. .
b) Za k> n iz

g (x,) = xi - U1X;-1 + ... + (_1)"-lu"_IXj + (-l)"u" == O

dobijamo
.,
x:-" . g (Xi) =, X: - UIX:-1 + ... + (-I)"-lU"_14-"+1 + (-I)"u"x:-" = 0,
a odatle, sabiranjem po j od l do n,
Sir; - SIr;-l"l + ... + (-I)"-lSIr;_"+1 U"_l + (....;.l)"s"_"u,, = O (k > n).
Za k < n tražena jednakost dokazuje se ovako: Za polinom g (x) može se izvodni polinom
odrediti na dva načina. Po definiciji je .
g' (x) = nx,,-l- (n - l) u1x"-! + ... + (_1)"-lU"_l'
Kako je
g (x) = (X- Xl) . (x - xJ ... (X - Xn)
imamo s druge strane

g' ex) = g (x) + ... + I(x) .

X-Xl X-Xn
No,

+ (xr-1 - U1Xr- i + usxf-a + ... + (-l)"-IU"_I)'

pa odatle sabiranjem po i od 1 do n dobijamo
g' (x) =nx"-l + (Sl - nul) x"-I + (ss - "IS1 - nUl) X"-8 + ... +
+ (S"-1 - S"-SUl + S,,_aU! + ... + (_1)"-1 nU,,_l)'

Upoređivanjem dobijenih dvaju prikaza izvodnog polinoma g' (x) vidimo da vrijedi
SIr;-SIr;_I"l + SIr;_I". + ... + (- l)k-l UIr;_1 + (_l)" ku" = O (k < n).

3.4. Ako je I (x) = aeX" + a 1x"-1 + ... + a" E K [xJ, ao '" 0, L polje razlaganja po-
linoma f (x) u odnosu na K, a P prosto potpolje polja K, tada je

d = a.·"-· . IT
l.s;;;i<j,;;;n
(IX, - rI.j)1 E L

moguće prikazati u obliku

d = k (/lo, al"'" a,,),
pri čemu je II (x.. :Xl, ••• , X,,) neki polinom sa koeficijentima iz P u kome svaki član ima
iSN tetinu 2n - 2, ako ·ae varijable x, ponderi§u ovako:
pond (x,) = i (i = O, 1, ••. , n).
Uputst'lJp: «u ••• , «" SU ujedno nule polinoma
II (x) = x" + al/a• • XII-l + ... + atIla, E K [xJ.

159
pa. zato vrijedi
(-l)"a,/ao = u, l ",,_Cl., ••.•.t.. _ .....
Prema zadatku 3.3. a) simetrični homogeni polioom stepena 2,. - 2 .
','

TI (x, - XJ)1 E P [xu ... , x ..]

1.;;;I<j.,;;;..

može se prikazati u obliku

k (uu •.. , u,,) E p [uu •.. , u,,],
pri čemu svaki član poIinoma k ima te,jnu 2n - 2. Odatle za Xl = CIl> ••• , x" = Ot"
'6obijamo
TI (IX, -ces). = k (-al/aO, a./ao, •.• , (-l)"o.. /ao),
1.,;;;i<jC;;..
dakle
d= a:"-I . k (-al/aO, al/aO,"" (-I)"4,,/ao) = .k (po, au ..• , a,,).
Element d = k (aOJ al" •• , a ..) eo K zove se diskriminanta' .polinoma J (x) E K [x].
Ako je ao '# O, kao što uzimamo, onda je diskriminanta d = O upravo onda kada poli nom
J (x) ima bar jednu višestruku nulu.
3.S. Neka su dati nenulti polinomi
J (x) = aoXm + a 1x m- l + ... + "",", g (x) = boX" + blx"-l + ... + b" E K [x]
pri čemu je ao '# O ili bo '# O (pretPostavljamo, dakle, da bar jedan od ta dva polinoma ima
upravo onaj stepen koji je u prikazu formalno naveden.) Dokazati:
.a) Polinomi J (x), g (x) imaju nekonstantni zajednički faktor d (x) u K [x] upravo
onda kada postoje nenulti polinom h (x) E K [x]. stepena deg (h) <; n - l inenulti poti-
nom k (x) E K [x] stepena deg (k) <; m-l, takvi da vrijedi J (x) • h (x) = g (x) • k (x).
b) Uslov iz a) ispunjen je ako i samo ako je
aoal''''''''" 00 ... 0
O ao· ... "","-I a". O ••• O
R(j, g) = det =0.
b.b1 ••• b" O O • •• O
O bo '" b.- 1 b" O ••• O
.. ,., ... .......... ... ....
~ ~ ,.

Uputstvo: a) Ako ,postoji zajednički nekonstantni faktor d (x) .E K [x] polinoma J (x) i
g (x) E K [x], dovoljno je uzeti h (x) = g (x)/d (x), k (x) = J (x)/d (x). Obrnuto, neka pos-
toje nenutti polinomi h (x) e K [x]"deg (h) <; n - l, k (x) E K [x), deg (k) <; m-l takvida
vrijedi J (x) . h (x) = g (x) . k-(x). Neka, je L polje razlaganja poli11Oma J(x) • g (x) E K [x]
u odnosu na K. Uzmimo da je, recimo ao '# O. Tada J (x) ima u L [xJ upravo m linearnih
faktora, koji ne moraju biti međusobno neasocirani. Kako polinom k (x) ima deg (k) <; m-l,
mora bar jedan od tih faktora biti' faktor poli11Oma g (x). Takopolinomi J (x) i g (x) imaju
u L [x], a time i u K [x] (Zašto?) nekonstantni zajednički faktor d (x).
b) Ako stavimo
h (x) = CoXlI-l + c,xll- I + ... + '''-u k (x) .. d~"-l + d,x m - I + • • •+dm- u
tada iz J (x) • h ex) = g (x) • k ~) i~vaajem .odgovarajućih koeficijenata dobijamo
homogeni sistem od ,m
+ n lineR9lih jednačina ~a m + n nepoznatih co, ••• , C"-1> -d..
. . • , -dm- 1 i determinantnom R (j, g) reda m + n. Taj sistem ima netrivijalno rješenje
ako i samo ako je determinanta toga sistema jednaka O.
Determinanta R (J, g) reda· m + n zove se rezultanta poZinoma J i poZinoma g.
Odmah se vidi da je R (j, g) = O ako i samo akQ je a o = bo= O ili ako polinomi f (x) i
g (x) imaju bar jedan nekonstantan faktor d (x) E K [xJ, dakle bai: jednu zajedničku nulu
u nekom proširenju L polja K. '

160
3.'. Uz oznake prethodnog zadatka dokazati da vrijedi:

i,i

pri čemu su /&t (i =: J, 2, •.. ,m) nule polinomal (x), a {h (j = l, 2, ••• , n) nule po1inoma
g (x) (uzete u nekom polju razlaganja L polinoma I (x) • g (x) u odnosu na Jq.

UputstfJO: Neka su. ZI, Pi varijable nad prostim potpoljeni 'p polja K Ci = l,' 2, ... , m;
j == l, 2, •.. , n). Kako za /&t = Pi polinomi I (x) i g (x) imaju zajednički faktor x - life =
=
x - p"poniksva se R (I. g) za /&t = p" pa kao polinom u «u ... , «.. i Pu· ~ • , P..
mora biti djeljiv faktorom «( - Pi~ No, R (J, g) je, kao funkcija koeficijenata tlo, au .•• ,
a"., b., ••• , b.., simetrična funkcija nula /&t, PI' pa otuda u ovom slučaju mora R (J, g) biti
djeljivo desnom stranom jednakosti koju dokazujemo. Međutim, desna strana te jednakosti
može se napisati u obliku

i,j j

iz koga se vidi da je ona homogena funkcija koeficijenata tlo, ••• , a". stepena homogenosti '!.
odnosno homogena funkcija .koeficijenata bo, ••• , b.. stepena homogenosti m, dakle kao i
R (j, g). Kako obje strane jednakosti o kojoj je riječ imaju koeficijent l uz at . br mora ta
jednakost biti tačna.
Kad /&t. P, nisu varijable nad P tražena jednakost slijedi specifikacijom slučaja za koji je
vet dokazana, vodeći računa o tome.da je Q( proizvod koeficijenta tlo, broja (_l)' i odgova-
rajuće elementarne simetrične funkcije nula Cltu .•. , ex". i da se slično može prikazati svako bl.

4. GEOMETRUSKE ,KONSTRUKCIJE

Ograničićemo se na konstrukcije u ravni. Za datu konstrukciju reći ćemo

da je moguća, da se dati konstruktivni prOblem mole rijeliti, ako se na osnovu
zadatih elemenata i uslova traženi elementi mogu konstruisati u konačno
koraka i to samo uz upotrebu lineara i šestara. Pod konstrukcijom ćemo,
d8kle, podrazumijevati samo konstrukciju pomoću /ineara i §estara ..
Uzimajući da je u ravni zadan pravougli koordinatni sistem, svaka tačka te
ravni određena je uredenim parom realnih brojeva, koordinatama te tačke.
Ako je E (1, O) jedinična tačka na x-osi, onda je ta tačka zadana i na osnovu
nje možemo kons.truisati $'lJaku talku sa racionalnim koordinatama. Ovdje
treba obratiti pažnju na značenje riječi "svaku tačku", koje treba razlikovati
od značenja riječi "sve tačke". Ako svaku tačku nekog beskonačnog skupa
možemo konstruisati u konačno koraka, onda to nipošto ne znači da u ko-
načno koraka možemo konstruisati i sve talke toga skupa!
Ako nam je uopšte zadana neka tačka A (a, b), onda možemo konstruisati
svaku tačku čije koordinate leže u polju Q Ca, b). Naime, dobro je poznato
kako se za tadane duži (x, Pmogu konstruisati duži (x + P, (x • Pi (XI PCP O). *'
U veii s tim za svaku. geometrijsku konstrukciju vezujemo neko osnovno
polje K. To je minimalno proširenje polja Q racionalnih brojeva koje sadrži
koordinate svih zadanih tačaka relevantnih za dotičnu konstrUkciju. Kako
sino rekli, svaka tačka čije koordinate leže u osnovriom polju K može se
konstruisati ili je već zadana.

161
Konstrukcija duži
Za naše potrebe biće to dovoljno, pa ćemo se ograničiti na ovaj problem:
Je li uz date uslove mogućakonstrukcija neke tačke T (<<, fl)? Kako je za kon-
strukciju tačke T (<<, {J) potrebno i dovoljno konstruisati tačku Tl (<<, O) i
tačku T z (O, ~), svodi se na! problem,zapravo, na problem: Može li se uz
date uslove konstruisati duž «?
Iz onoga što je već rečeno vidi se da kad je konstrukcija neke duži« moguća,-;
onda je moguća i konstrukcija svake duži {J E K (<<), dakle i konstrukcija svake
tačke čije koordinate leže u polju K (<<). Otuda se stiče utisak o presudnoj
ulozi polja K (<<) u pitanju je li konstrukcija duži IX moguća. Taj utisak ne
vara, jer vrijedi: .

Teorema 4.1. Neka je K osnovno polje vezano za konstrukciju neke duži IX.
Tada je konstrukcija duži ot mOguća, ako i samo ako je polje K (Ot) sadržano u
nekom konačnom normalnom prosirenju M polja K stepena (M : K) = 2m
(m neki nenegativan cio broj).
Dokaz. Pretpostavimo da je konstrukcija duži IX moguća. Svaki korak u toj
konstrukciji daje nam jednu novu tačku kao presjek dviju pravih povučenih
prethodno konstruisanim tačkama ili kao presjek jedne takve prave i jedne
kružnice opisane oko neke prethodno konstruisane' tačke kao centra tako,
da ta kružnica prolazi nekom prethodno konstruisanom tačkom, odnosno kao
presjek dviju ovakvih kružnica. .
Svaku tačku sa koordinatama iz osnovnog polja K, kako smo ranije konsta-
vali, možemo konstruisati. Koeficijenti jednačina pravih i kružnica dobijenih
pomoću ovih tačaka na upravo opisani način leže u osnovnom polju K. Zato
koordinatepresječne tačke dviju takvih pravih, odnosno takve jedne prave i
takve jedne kružnice, odnosno takvih dviju kružnica, leže u nekom proši-
renju Kl polja K koje je ili jednako K ili predstavlja I>roširenje polja K ste-
pena (K I : K) = 2. Polje Kl je sigurno, kao kvadratno proširenje polja K
karakteristike 0, konačno, normalno i separabilno proširenje polja K sa cik-
ličkom grupom Gal (KliK) reda 2. Pošto K sadrži druge korijene jedinice,
Kl je polje razlaganja nekog čistog kvadratnog polinoma iz K [x] u odnosu
na K. Ovo vrijedi, naravno, i u slučaju KI = K. Jasno je da sada možemo
konstruisati i svaku tačku sa koordinatama iz polja K 1 . Sljedeći korak konstruk-
cije vodi nas posve slično do nekog poljaK}. koje predstavlja polje razlaganja
nekog čistog kvadratnog polinoma iz Kl [xJ u odnosu na Kl itd. Posljednji
kbrak konstrukcije dovodi nas do nekog polja Kn koje predstavlja polje raz-
laganja nekog čistog kvadratnog polinoma iz prethodnog polja K"-l u odnosu
na to polje. U polju Kn sadržana je duž «, dakle i polje K (<<).
Vidimo da je Kn neko polje radikala nad osnovnim poljem K. Ono je, prema
teoremi 1.2, sadržano u nekom normalnom polju radikala M nad K. Iz do-
kaza spomenute teoreme vidi se odmah da je u ovom slučaju (M : K) = 2m
za neki nenegativan. cio broj m. ' .
Obrnuto, neka je polje K (Ot)' sadržano u nekom konačnom normalnom pro-
širenju M polja K stepena (M : K) = 2m za neki nenegativan cio broj m.
Ako je m = 0, tada IX E K i duž IX može se konstruisati. Ako jem> 0, tada je
grupa Gal (M/K) kao grupa reda 2'" rješiva, pa postoji kompozicioni niz
Gal (M/K) = Go J Gl J ... J Gm = {idM }

162
grupe Gal (M/K) čiji su faktori G._l/G, cikličke grupe reda 2 (i = 1, 2,
; .. ,m).Tome nizu odgovara niz medupolja
K . KoCKlC . .. CK". = M
od kojih je svako polje v ~ cikličko proširenje polja Kt-l sa grupom
Gal (K,/Kt-l) '" G'-l/G, (i = 1, 2, ... , m), dakle cikličkom grupom reda 2.
Kako K'-l sadrži druge korijene jedinice, polje K, je polje razlaganja nekog
čistog kvadratnog polinoma nad Kt-., dakle. K. = K.-1 (..[i;), ~EKt-I·
f'\k.o najprije konstruišemo duž al E K, možemo na aobro poznau način kon;..
struisati duž val, pa otuda i svaku duž izK1 = K (vat), dakle i dUž a.,
pa prema tom~ i duž v'a2 itd. Ako s~ pred sam kraj izvršili konstrukcije
neophodne za konstrUkciju svake duži iz K".-l' možemo konstruisati duž
am E K"'-l' pa i duž v'a".. No, tada je moguće konstruisati svaku duž iz M =
i K". == K".-l'(v'a;), pa specijalno i duž ot. '
Time je teorema dokazana.
Iz upravo dokazane' tt;oreme slijedi:'

TeorenuJ 4.2. Neka je K osnovno polje 'D6zano za konstrukciju duži ot. Da bi ta

konstrukcija bila moguća, potrebno je da K (ot) bude konačno pr()lirenje polja K
stepena 2~ (za nekinenegati'Dan cio broj k).
Dokaz. Ako je konstrukcija duži ot moguća, tada je, prema prethodnoj teo-
remi polje K (ot) sadržano u nekom konačnom normalnom proJirenju M
polja K stepena (M : K) = 2m za neki nenegativan cio broj m. No, tada iz
K (ot) ~ M slijedi (K (ot) : K) I 2"', dakle (K (ot) : K) .:... 2~ za neki nenega-
tivan cio broj ~.
Dokazane dvije teoreme primijenićemo sada na neke klasične probleme (u
većini slučajeva dovoljna će nam biti teorema 4.2).

Problem trisekcije ugla sastoji se u tome da se odredi je li moguća opIta kon-

strukcija ugla ({I/3, tj. duži IX = cos ({I/3 na osnovu zadanog ugla rp, tj. zadane
duži a = cos ({I~ Pri tome riječ "opšta" treba da znači konstrukciju koja vri-
Jedi za SfJaki ugao ({I i za koju se propis mijenja u zavisnosti od ugla rp isto
onako kako se, recimo, recept za Odredenu vrstu torte mijenja u zavisnosti od _
broja osoba za koje je namijenjena.
Kad bi ta opšta konstrukcija duži IX bila mogu~ -onda bi ona bila moguća i
za svako konkretno a, tj. za' svaki konkretni ugao ({I. Pokazaćemo, da upravo
to nije mogQĆe, tj. da vrijedi: '

Teore".. 4.3. Trisekci'a ugla nije moguća.

Dokaz. Osnovno polje vezano za trisekciju određenog ugla lP je polje K =

=Q (a) gdje je a == cos ({I. Kako je '
a =cos ({I = cos 3 '({I/3 - 4 cosB ({I/3 - 3 cos ({I/3 = 4ot1 - 3ot,
duž at· koju treba konstruisati je nula polinoma
I (x) = 4x1- 3x- aEK[x].
163
Konstrukcija duži oc sigurno nije moguća za svako ono a, za koje je polinom
I(x) nesvodljiv nad K. Tada je, naime (K (oc) : K) = 3, dakle (K(IX) : K) =1=
=1= 2A:.
Takvi brojevi a E [-l, l] pOljtoje. Dovoljno je uzeti "
r -
a = ± 3- (r, s E: N, .3,r r, 3,r s, 3r < $).
S

U tom slučaju polinom

1
I (x) = - ' (4sXl - 3sx 1= 3r)E K [x] = Q [x]
$

je nesvodljiv polinom na osnovu Ajzenštajnovog kriterija, jer prost element

3 Gausovog prstena R = Z dijeii sve koeficijente polinoma u zagra!li, osim
najstarijeg, a slobodni član toga polinoma nije dje1jiv elementom 32 •
Time je teorema dokazana.
Primijetimo da iz te teoreme nipošto ne slijedi da ni za jedan ugao <p nije
moguća konstrukcija ugla fP/3.Recimo, za fP = !!..., tj. a = 0, imamo K = Q,
2
I (x) = 4Xl - 3x = X' (4X2 - 3), dakle oc
7t
= cos "6 = 2
./3
•
se može kon-
struisati. Otuda je za razumijevanje teoreme 4.3. neophodno precizno poz-
navanje problema na koji se ona odnosi.

Duplikacija kocke

I ovdje se insistira na opštoj konstrukciji i to duži oc na osnovu zadane duži a

tako da kocka sa ivicom oc ima dvostruku zapreminu kocke zadane ivice a.
To je problem duplikacije kocke. Ni ova konstrukcija nije moguća:

Teorenua 4.4. Duplikacija kocke nije moguća.

Dokaz. Dužina oc ivice tražene, kocke i dužina a ivice zadane kocke treba da
ispunjavaju uslovoc 3 = 2a3 • TI), znači, oc treba da bude nula polinoma I (x) =
= xl - 2a3 E K [x]. Ovo je opet polinom trećeg stepena i konstrukcija duži
IX sigurno nije moguća za sve one pozitivne realne broejeve a, za koje je poli-
notn I (x) nesvodljiv nad K ,Q (a). Takvi brojevi a postoje, Dovoljno je
uzeti a = ~ (r, s E N neparni brojevi). Tada je, naime, K = Q, a
s
l
f (x) = - . (SIr - 2r3).
,jJ

Osim toga polinom s3x3 - 2r3 je nesvodljiv nad Q na osnovu Ajzenštajnovog

kriterija.
Kao i uz prethodnu teoremu, treba i ovdje napomen\Jti da se teorema 4.4.
treba shvatiti kao tvrdnja o nepostojanju opšte konstrukcije koja bi vrijedila
za sve pozitivne brojeve a, a ne nipošto tako da konstrukcija duži oc nije mo-
164
guća ni za jedan pozitivan realan broj a. Naprotiv, recimo, za a = -1
vl
imamo f (x) = x3 ~ 1, dakle ex = 1 i konstrukcija ivice ex je u ovom slučaju
lOoguća.

Kvadratura kruga

Pro1:>lem kvadra{~e krwJa, kako ćemo odmah .vidjeti, također se. ne može
rij~iti. Taj problem sastoji se u tome da se odredi je li moguća opšta kon-
stnlkcija suanice « kvadrata koji ima istu površinu kao.J zadani krug polu-
prečnika a. Opet treba naglasiti značenje riječi "opšta". Kao i ranije, to treba
da znači konstrukciju koja vrijedi za svaki pozitivan broj a· i da je: propis za
njeno izvođenje u suštini nezavisan od broja a.
Upotrebljavajući ovop puta nešto drugačiji argument OU onih koje smo
koristili u dokazu prethodne dvije teoreme, dokazaćemo sljedeću teoremu:

Teorema 4.5. Kvadratura kruga nije moguća.

Dokaz. Prema uslovu ovoga problema imamo exll =-= a9.rc. Ako je konstrukcija
strauice «kvadrata moguea za dano a> O, onda je na osnovu teoreme 4.2.
OMveznO « algebarski;e1~t nad osnovnim polje K = Q (a). No, tada je i

= -~ algebarski ~lemeI)t nad K. Akos~n9.uzmem()a E Q. tada je

'lt
a
K = Q, pa bi u slučaju da je za to a konstrukcija stranice ex moguća broj n:
bio algebarski bro;, što nije tačno (v. Dodatak II).
Pa se ne bi krivo shvatio smisao teoreme 4.5, dodajmo da ona nipošto ne
tvrdi da se ni za jedan realan broj a > O ne može konstruisati stranica «
kvadrata čija je površina jednaka površini kruga poluprečnika a. Naprotiv,
recimo, za a = --l:.- ta konstrukcija je moguća, jer je tada ex nula polinoma
.Jn
f (x) = x2 - l, dakle ex = 1.

Konstrukcija pravilnog poligona

Iako a priori ne znamo je li konstrUkcija pravilnog n-tougla uopšte moguća,

prirodno je da ona ne može biti opšta u smislu da ona važi za sve prirodne
brojeve n > 3 i da pri tome u suštini ne zavisi od broja n. Zato se ovaj problem
postavlja za odredeno n ~ 3. Pri tome se možemo ograničiti na pravilne po-
ligone upisane u jediničnoj centralnoj kružnici. Ako taj problem riješimo,
onda je iz takvog pravilnog poligona lako dobiti traženi poligon transforma-
cijom sličnostilla (,)snovu odgovarajućeg podatka o dimenziji poligona koji
treba konstruisati: .
Problem konstrukcije pravilnog n-tougla shvatičemo,. dakle, kao problem
da Se odredi je li za dato n ~ 3 moguće konstruisati pravilan poligon koji
ima n stranica i koji je upisan u centralnoj jediriičnoj kružnici.

165
Dokazaćemo daje ta konstrukcija za neko n ~ 3 moguća, a za neko n ~ 3
nemoguća:

Teorema 4.6. Konstrukcija pravilnog n-tougla moguća,Je upravo za one pri-

rodne brojeve n ~ 3 koji nemaju višestrukih prostih faktora p > 2 i za koje
je svaki takav prosti faktor p Fermaov (Fermat) prosti broj, tj. prosti broj
oblika p = 2sm + 1 (m nenegativan cio broj).
Dokaz. Jedan vrh pravilnog poligona možemo uzeti u tački E (1, O). Sljedeći
njegov vrh, idući u pozitivnom smjeru po jediničnojkržunici, ima koordinate
(cos ~':, sin 2;). Za njegovu konstrukciju potrebno je i doveljno da kon-
struišemo duž
. 2n .' -1
ot=cos-=C+C,
n
pri čemu je
" 2 n . . 2n
.. ='cos-+'Sln-
n n
primitivni n-ti korijen jedinice. Osnovno polje K = Q, pa je M = K (C)
konačko i normalno proširenje polja K stepena (M : K) = <p (n). Osim

Neka je n = 21 •
j = O, tada vrijedi
* ...'
toga K (ot) ~ M, (K (ot) :K) = <p (n)J2.
~r rastav broja n ~ 3 na proste faktore. Ako je

<fl (n) ~ (Pl-l) ... (Pr-l)' *-1 ... ~r-1,

a inače

<fl (n) = 2/- 1 • (Pl - 1) ... (Pr - 1) . 11,-1 ... p!r- I •

Ako je konstrukcija pravilnog n-tougla moguća, onda prema teoremi 4.2.
mora biti (K (ot) : K) = <fl (n)J2 = 2k, pa vidimo da mora vrijediti
Pl = 2", + 1, ... , Pr = 2"r + 1; kl = 1, ... , kr = 1,
jer su Pl' ... , Pr prosti. brojevi veći od 2, dakle neparni prosti brojevi. No,
nl' ... , nr moraju biti potencije broja 2, jer bi inače vrijedilo za neko s < r
n. = n; . n;' , n; > 1 neparan broj,
pa bi vrijedilo
P. = (2";)"; + 1 = [(2,,;')";-1_ ... + (_1)";]. (2";' +1)

tj. P. ne bi bio prost broj.

Kad je konstrukcija pravilnog poligona koji ima n stranica mOgllća, onda je,
dakle, obavezno svaki prosti faktor P > 2 broja n jednostruk i predstavlja
Fennaov prosti broj. .
Obrnuto neka broj n ima osobinu da mu je svaki prosti faktor P > 2 jedno-
struk i predstavlja Fermaov prosti broj. Tada je M ' K (C)konačno nor-

166
O1alno i 8eparabilno proširenje polja K = Q stepena (M : K) = cp (n). Uz
učinjene pretpostavke broj cp (n) ima oblik 2m za neki nenegativan cio broj m.
Osim toga K (IX) ~ M, pa je na osnovu teoreme 4.1. konstrukcija pravilnog
n.-tougla moguća.
Time je teorema dokazana.
Zanimljivo je istaći da svi brojevi oblika 22m + 1 nisu prosti, kao što je to
mislio Ferma, po kome su prosti brojevi toga oblika i nazvani. Već za m = 5
Ojler je dokazao da broj 22m + 1 nije prost. Međ~tim, za m = 0, 1, 2, 3, 4
dobijamo u tom obliku proste brojeve 3, S, 17, 257, 65537. Prema prethodne j
teoremi moguća je konstrukcija pravilnog poligona koji ima 3,5, 17,257 ili
65537 strana. Za ostale proste brojeve p < 65537 konstrukcija pravilnog poli-
gona koji ima p strana nije moguća. Tako nije moguća konstrukcija pravilnog
poligona koji ima 7,,11, 13, 19, 23 itd. stranica. A je li moguća konstrukcija
pravilnog poligona koji ima n = 74 stranica? Kako je n = 74 = 2·37 i 37
nije Fermaov prosti broj, konstrukcija pravilnog poligona od n = 74 stranice
nije' moguća.
Kako se iz prethodne teoreme vidi, prisustvo prostog faktora 2 sa bilo kojom
višestrukosti potpuno je irelevantno za konstrukciju pravilnog n-tougla.
To je lako objasniti i bez uvida u dokaz te teoreme. Ako je, naime, konstruk-
cija pravilnog n-tougla moguća, tada se može konstruisati i pravilan poligon
koji ima 2n stranica, jer se dodatni vrhovi posljednjeg poligona dobiju lako
povlačenjem simetrala stranica prethodnog poligona. Isto tako u slučaju da je
n paran broj iz pravilnog n-tougla može se spajanjem prvog i trećeg, trećeg i
petog itd. vrha toga poligona dobiti pravilni poligon koji ima n/2 stranica.

Zadaci

4.1. Za koje od brojeva n = 24, 36, 84, 123 je moguća konstrukcija pravilnog n-tougla?

Uputstvo: 1) 24 = 23 • 3 i 3 = 2 10 + 1, pa je konstrukcija pravilnog poligona koji ima 24

stranice moguća. Ta konstrukcija može se izvesti tako da se na dobro poznati način kon-
struiše pravilni šestougao, a zatim iz njega pravilni dvanaestougao, a iz ovoga traženi pra-
vilni poligon od 24 stranice.
2) 36 = 2 1 • 3 1 i konstrukcija pravilnog poligona od 36 strana nije moguća, jer neparni
prosti faktor 3 broja 36 nije jednostruk (iako je, doduše, Fermaov prost broj).
3) 84 = 21 . 3 . 7 i konstrukcija pravilnog poligona od 84 stranice nije moguća, jer neparni
prosti faktor 7 broja 84 nije Fermaov prosti broj.
4) 123 = 3·41 i konstrukcija opet nije moguća, jer neparni prosti faktor 41 broja 123 nije
Fermaov prosti broj.

4.2. U primjeru II, 1.3. konstruisali smo pravilan petougao. Konstruisati po tom uzoru
praVilan 17-tougao.
Uputstvo: q = 17 je Fermaov prost broj i ova konstrukcija je moguća. Polje M = K cc)
diobe kruga na .1.7 jednakih dijelova je cikličko proširenje stepena q - 1 - 16 = 2', jer je
e
minimalni polinom !Pn (x) E K [x] primitivnog l7-tog korijena jedinice nad poljem K
racionalnih brojeva nesvodljiv polinom stepena tp (17). U skladu sa dokazom teoreme 4.1.
konstruisaćemo medupolja Ku K" K" K, = M tako da je polje Ke kvadratno proširenje
polja Ke-l' Svako od njih ima kao primitivni element nad K Gausov period odgovarajućeg
reda. Zato ćemo promatrati te periode.

167
Najpri~ treba odrediti primitivni l6-ti korijen jedinice mod; 11. Označimo labo i ranije
sa g. Kako je 2' == 16 &I -1 (mo(!.: 11), 28 = 2c • 2'= 1 (mod. 11), sil\ll1lo g OI- 2-
Medutim, za g = 3 imamo
31 "" 9, 31 == 10, JC il!!' 13, 31i == S, 3' == IS, i7 =' 11,
3' == 16, 3' == 14, 318;i.; 8, 3 11== '1, 3 == 4, 3
11 18 $ 12, 3U == 2,
3"' == 6, 3 == l (mod. 11).
11

Zato imamo ova dva osmočlana o.usova perioda:

'111) = C,1+1 + C,1+1oI + C,1+a.1 + C,IH.• + ci+M '+ C,1+-.1 + ",1+'•• +C~1+a.2 =
= C" + C· + Cll + CU + C7 + C" + C. + tl j
'Il') = ClI + C~· + t" + C· + t' + C· + f + ea.
Kako je ,

osmočlaai Gausmi periodi su korijeni kvadratne jednačine

,Xl + x-4 = O,
dakle
l
'111) =- -
", 2
+ -2l v'n,
-
'1'1)= -
l
- -
2
l
-
2
vi7•
Odredimo sada četvoročlane Gaus~ve periode:
'If') = C,lH + er+I., + C,lTa., + ,,x+'., =
= tli + CU + ClI + elj

'I~') = e"+' + e,&+I., + ,,8+1.' + C,8H.• =

= t" + CJ + C' + ClO.
Iz
1 1 .1-
'll') + 'I'" = t118 ) = - - + -- v 17
2 2
'Il') . '1!') = C" + CU + e" + eli + C' + t' + C' + t7 +
+ ea + CI + e + e' + cu + CIO + e' + eli = -1
vidi se da su navedena dva četvoročiana Gausova perioda korijeni kvadratne jednačine

l .1-
ea) Xl + 1(1 - v 11) x - l = O

nad poljem Kl = K eVi7) = K ('118 ». Prema tome

1 1 ----
'11'•1 = - -4 (1-'v '11) ± -4 .J34 - 2Vi7.
i -< -

Tako imamo sljedeće međlilPOlje IQ = Kl 34 - 2 = K 34 ~2 17). (V V17) (V V

Sad računamo dvočlane Gausove periode. Od njih osam ukupno, izratunaćemo opet samo
dva koji su korijeni iste kvadratne jednačine nad poljem K.. Uzetemo

'Itl) = C· + eli, 'I~I' =t + ~l'.

168
Iz jednakosti
1]P) + 1]'.) = 1]14), 1]1").1]") = 1](4)

vidi se da je 1]'.\ korijen kvadratne jednačine

(b) x· -'Il')x + 'Il') = O

nad poljem K •.
No, prethodno treba odrediti i '11'). Nalazi se slično kao za 'Il~~ da su 'I'~l korijeni kvadratne
jednačine
1
(a') x· + 2" (1 + v'17)x-l = O,

dakle

'I'~l = - 2-4 (I + V17) ± ..!..

4
.J34 + 2v'i1.

Kad se konstrui§e v'i1 = Vl + 4 1 , 34 ± 207, pa zatim .J34 ± 2V17, može se iz-

vrliti konstrukcija korijena jednačine (a)i (a'), pa zatim i korijena jednačine (b). No, je-
dan od korijena jednačine (b) je upravo
2n:
cos - = C + Cit = 'I,.),
17
ito ie i potrebno za konstrukciju pravilnog 17-tougla.

169
·.
 Dodatak I
OSNOVNA TEOREMA ALGE BRE

Ne postoje čisto "algebarski" dokazi tzv. DSnD'lmeteoreme algebre. Mi smo tu

teoreniu više puta spomenuli u osnovnom tekstu ovog drugog, ali i prvog
dijela Algebre. Iako je u drugom dijelu nismo bitno koristili, navešćemo ovdje
jedan dokaz te teoreme i to onaj koji jeu najvećoj mjeri "algebarski". "Nealge-
barski'" dio toga dokaza je topološkog karaktera. To su samo dvije dobro
poznate činjenice izarialize da je polje R realnih brojeva uređeno polje u
kome je svaki pozitivni element kvadrat i u kome svaki polinom f (x) E R [x]
nepamog stepena ima bar jednu nulu.

1. DOKAZ OSNOVNE TEOREME ALGEBRE

Naveščemo najprije bez dokaza dobro poznatu činjenicu o uređenju polja

realnih brojeva:
/

Lema 1.1. Polje R realnih brojeva je uređeno polje u kome je S'lJaki pozitivni
element kvadrat nekog elementa iz R.
Primijetimo odmah da je u S'lJakom uredenmn polju K S'lJaki kvadrat al (a E K)
obavezno pozitivan. Naime, al == (-a)-, pa kako je a ~ O ili -a ~ O, mora ",
biti al = (-a)· ~ O. Specijalno je u svakom uređenom polju K jedinični
elemente> O. Otuda je e + e> O, itd. dakle ne > O(n = 1,2, ....), pa je
karakteristika uredenog polja K obavezno jednaka O.
Iz analize je dobro poznata i ova činjenica o polju realnih brojeva:

uma 1.2. S'Oaki potinom f (x) E R [x] neparnog stepena ima u polju R realnih
brojeva bar j,tlnu nulu. .
Interesantno je da SU navedene dvije osobine polja R realnih brojeva bitne
za ono §to želimo dadokažeulo. Vrijedi, naime, sljedeća teorema:

r.tw.mG 1.1. N,kaje K uređeno polje u 'komIJje S'lJaki pozitivni ekmmt kvadrat
i u kome svaki polinom f (x) E= K [x) neparnog stepena ima bar jednu nulu. Tada

171
je polje L = K Ci) algebarski zatvoreno. Pri tome je i nula polinoma x 2 + eE
E K [x].
Za dokaz ove teoreme trebaju nam sljedeće dvije leme.

Lema 1.3. Polje L iz prethodne teoreme sadrži nule '~akog kvadratnog poli-
nama x 2 + lXX + fl E L [x].
Dokaz. Kako smo već konstatovaH polje K, a time i polje L ima karakteris- ;
tiku p = O. Dokažimo najprije da je svako a + i b E L kvadrat nekog elementa'
x + iy iz L. Ako je b = O, onda je a ~ O ili -a ~ 0, pa postoji x E K za
koje je a = x2, odnosno y E K za koje je -a = y2, tj. a = Cry)2. Neka je
sada b =F O. Tada '
a + ib = (x + iy)2 ~ XI - y2 = a, 2xy = b.
Zbog b 'i= O mora biti 2x =F O. Za ovo je potrebno i dovoljno da bude x =F O,
jer polje K ima karakteristiku O. No, tada je y = ~. dakle
2x

Kako je a2 + bl > O, zbog b =I=- 0, postoji e E K, a2 + bl = cZ, e > O. Uzmimo

x E K tako da vrijedi
2x 2 - a = e, tj.• x 2 = - a+e
-.
2e

Takvo x E K postoji, jer je zbog CZ = a2 + b > a 2, Cc -

2 a) (e + a) > 0,
dakle a +e> O, pa kako je 2e > O, to je a + e > O.
2e
Osim toga x =F O, pa postoji yE K, y = -~. Za tako određeno elemente x, y
2x
iz K vrijedi a + ib = (x + iy)2.
Ako je y E L Cy) nula kvadratnog poliIlOma x 2 + lXX + fl E L [x], tada

(y + ;ef+ (fl- ::) = O, tj. (I' + ~ r = <5 2

za neko /J E L. Prema tome

IX
Y = -- ±tJEL.
2e
Time' je lema doka zana.

Lema 1.4. Polje K iz teoreme l. l. nema konačnih proširenja M neparnog ste-

pena CM : K) > 1.
Dokaz. Pretpostavimo da je M konačno proširenje polja K stepena (M : K) > 1.
Kako je K polje karakteristike O, M je separabilno, dakle jednostavno proši-

172
reIlje polia K, M = K (a.). Ako jef(x)EK[x] minimalni polinom elementa
a. ~ odnosu na K, tada je
<;l,eg(f) = (M: K) > 1.
Kako je polinomf(x) E K [x] nesvodljiv, ne može biti (M: K) neparan broj,
jer bi inače polinom f (x) imao u K bar jednu nulu {J; kako mu je stepen
deg (f» 1 taj p01inom ne bi bio nesvođljiv nad K.
D~o još samo ovu lemu. •'

u,,", 1.5. Ako je q prost broj, a polje. K ima osobinu da je za wako proširenje
M. polja K konačnog stepena (M : K) > 1 stpen (M : K) djelji'lJ brojem q,
tada je (M : K) = q'" za neki prirodan broj m.
Dokaz. Ako je q karakteristika polja K, onda je M čisto inseparabilno proši-
renjerneđupolja M" dakJe (M : M.) = q"" za neki nenegativni cio broj m'.
Alqo je. M. =K, onda možemo uzeti m = m'. Inače treba dokazati da je
(M, : K) = qrW' za neki prirodan broj m".
Ako q nije karakteristika polja K, tada polje K iz ove leme mora biti savršeno.
Inače bi za neko a E K polinom ,xl' - a E K [x] bio nesvodljiv nad K, pri
če.ql.u je p =1= Okarakteristika polja K, pa bi za neku nulu a. toga polinoma vri-
jedilo (K (a.) : K) = P > 1, a ipak (K (a.) : K) nije djeljivo prostim brojem
q=l=~ . .
Tako je ostao samo slučaj kad je M separabilno proširenje polja K. Možemo
~ti da je M normalno proširenje polja K, jer inače umjesto M treba uzeti
normalno zatvorenje polja M u odD.osu na K. Ako to zatvorenje označimo
sa M' i dokažemo da je (M' : K) = q"" za neki prirodan broj m', onda će
zbog (M' : K) = (M' : M) . (M : K) vrijediti (M: K) = q'" za neki pri-
rocIiltt brojm. Neka je, dakle, M konačno normalno i separabilno proširenje
polja K stepena (M: K) > 1. Kada ne bi vrijedilo (M: K) = q"'za neki
Ptir<XhJn broj m, tada bi Silovska q-podgrupa.H grupe G = Gal (M/K) imala
indeks (G : ll) '> 1 koji nije djelji" brojem q. Toj podgrupi odgovara u
smislu osnovne teoreme teorije Galoa neko međupolje MH stepena (MH :K) =
= (G : ll) > 1, za koje bi vrijedilo q -r (MH: K), što je nemoguće.
Time je lema dokazana.

Sad možemo preći na dokaz teoreme 1.1.

Treba.dokazati da za svako konačno proširenje- M polja L= K (i) vrijedi
M= L. Pa neka je M konačno pooširenje polja L. Ta<:\a je M konačno pro-
š~je i polja K. Kako polje-K ~ teoreme 1.1. ,ima karakteristiku p =0, M
je :konačno i separabilnopooširenje polja K. Možemo uzeti da je to proširenje
;OI i IlOfl!lalnq, jer inače umjesto M treba uzeti normalnozatvorenje polja
M u odnosu na K. Neka je, dakle, M konačno, normalno i separabilno
proširenje polja K i osim toga L eM. Prema lemi 1.4. i lemi 1.5. mora
vrijeidti (M : K.} "'" _-~, za neki prirodan broj m. Kako je (L: K) = 2, jer
zbog it = - e < O uređeno polje K_ne može sadržavati element i, dovoljno
je dokazati da je m = 1.U protivnom slučaju grupa G = Gal (M/K) imala
bi red (G : idM ) = 2"', m> 1, pa bi kao takva bila rješiva i imala bi kom-
pozicioni niz

178
dužine m> 1. Faktori toga niza su cikličke grupe reda 2. Kako M d L,
možemo uzeti da je L = MH., jer je L normalno proširenje polja K, pa mu
pripada normalna podgrupa H grupe G indeksa (G : H) = (L : K) = 2.
Ako normalni niz
G:J H :J {idll{}
profinirno do kompozicionog niza možemo uzeti da je to upravo gornji kom-
pozicioni niz. Ako podgrupi Ha odgovara međupolje Ma, tada je (Ma: L) =.:
= (Hl: H 2) = 2, pa bi M2 bilo kvadratno proširenje polja K. To je, među­
tim, na osnovu leme 1.3., nemoguće, jer bi inače vrijedilo Ma = L (y) za
neku nulu y nekog nesvodljivog kvadratnog polinoma x 2 + (xx + (J E L [xl.
Prema tome; m = 1, tj. M = L.
Time je teorema 1.1. dokazana.
Polje K = R ispunjava na osnovu leme 1.1. i leme 1.2. uslove teoreme 1.1.
Osim toga za polje e kompleksnih brojeva vrijedi e = R Ci), pri čemu je
i imaginarna jedinica, tj. nula polinoma x2 + 1 E R [xl. Zato iz teoreme 1.1.
slijedi

Teorema 1.2. Polje e kompleksnih brojeva je algebarski zatvoreno polje.

Tvrdnja posljednje teoreme, kako znamo, predstavlja jedan od ekvivalentnih
iskaza osnovne teoreme algebre.

2. FORMALNO REALNA POUA

Vidjeli smo da se tvrdnja o algebarskoj zatvorenosti polja K Ci) može doka-

zati za svako polje K koje ispunjava ova dva uslova:
l) K je uređeno polje u kome je svaki pozitivni element kvadrat nekog ele-
menta iz K i
2) Polje K sadrži bar jednu nulu svakog polinorna! (x) E K [xl neparnog
stepena.
Ovdje ćemo ispitati polja K koja imaju te dvije osobine.

Definicija 2.1. Za polje K reći ćemo da je formalno realno, ako -e nije suma
kvadrata uK.
Svako potpolje K polja R realnih brojeva je formalno realno polje. Uopšte
svako uređeno polje· K je formalno realno, jer je kvadrat, pa otuda i suma
kvadrata pozitivan element, dok je -e negativan element uređenog polja.

Definicija 2.2. Za polje K kaže se da je realno zatvoreno, ako je to polje for-

malno realno i ako ne postoji strogih algebarskih proširenja L polja K koja su
formalno realna.
Realno zatvorena polja K imaju prvu od prethodnih dviju osobina 1) i 2):

Teorema 2.1. Realno zatvoreno polje K može se urediti tako da je svaki pozi-
tivni element polja K kvadrat nekog elementa iz K. To uređenje je jedinstveno.

174
Dokaz. Dokazaćemo prvo da je za svaki element aE K, a =F O, ili a ili -a kvad-
rat u K. U svakom slučaju ne može biti istovremeno
a. ,= bl, -a = c·Cb, CEK),
jer bi inače vrijedilo

pa K ne bi bilo formalno realno.

-e = (: r
Ako je a suma nenuitih kvadrata u K mora biti samo a kvadrat u K.
Pretpostavimo da za neko a E K, a ::f. O, a nije kvadrat u K. Tada je f (x) =
= r.- anesvodljiv polinom u K [xl, pa za nulu ot toga polinoma imamo
proširenje L = K (Ot) polja K za koje vrijedi (L : K) = 2. Zato polje L nije
formalno realno, tj. postoje elementi aj, bJ E K takvi da vrijedi
n n n n
- e= L (aj + bp.)2, tj. - e = L a' + a' L b~ + 211' L aJb J .
j=1 j=1 j=1 j=1

Pri tome je posljednja suma jednaka O, jer bi inače bilo ot E K.

Međutim, druga suma nije O, jer inače polje K ne bi bilo formalno realno.
Iz istog razloga ne može se a prikazati ni kao suma kvadrata u K.
Tako vidimo da kad a nije kvadrat u K, onda a nije ni suma kvadrata u K.
No, tada je na osnovu posljednje jednakosti
n n
- a = (e +L
j=1
a') I L
;=1
b,
kvadrat u K, jer je brojilac, a i imenilac posljednjeg izraza kao suma kvadrata
kvadrat u K.
Ako sada za a E K stavimo da je a E P ako i samo ako je a kvadrat u K, tada
je skup P očigledno zatvoren u odnosu na sabiranje i množenje, a osim toga
-p () p = {O}, K = -p U P. Zbog toga je sa

a ~ b ~ b-aE P (a, bEK)

u polju K definisana relacija poretka koja K čini uređenim poljem. U tom
polju skup P pozitivnih elemenata je ujedno skup kvadrata iz K.
Jasno je da je ovo jedino uređenje realno zatvorenog polja K, jer svaki kvadrat
mora biti pozitivan. .
Realno zatvoreno polje K ima i osobinu 2):

te07'ema 2.2. U svakom realno zatvorenom polju K svaki polinom f (x) E

E K [xl neparnog stepena ima u K bar jednu nulu.

Dokaz. Poslužićemo se indukcijom u odnosu na stepen deg (f) = n.

175
Za n = 1 jasno je daj (x) ima ~ K tačno jednu nulu.
Pretpostavimo, da je n> 1 ~i da je tvrdnja tačna za sve polinome neparnog
stepena nižeg od n. Postoje dvije mogućnosti: polinom j (x) je nesvodljiv ili
je proizvod dvaju nekonstantnih polinoma g (x), h (x) iz K [xl. U drugom
slučaju jedan od polinoma g (x), h (x) je neparnog stepena,pa prema pret-
postavci indukcije ima u K bar jednu nulu. To je, naravno, nula i polinoma
j(x) i drugi slučaj je jasan.
Neka je j (x) nesvodljivi polinom neparnog stepena n > 1. Ako je ex nula
..
polinoma j (x), tada je L = K (ex) proširenje polja K stepena CL : K) = n> 1,
pa polje L nije formalno realno. Postoje, znači, polinomi gj (x}E K [xl ste-
pena nj < n, takvi da je
...
-e= L (gj(ex»B.
j-l

Zato za neko g (x) E K [xl vrijedi

...
- e= L (gj (X»2 + j (x) . g (x).
j=l

Polinom j (x) . g (x) je parnog stepena koji je najviše jednak 2 (n - l), jer je
takav stepen sume kvadrata II gornjoj jednakosti. Zato je g (x) polinom nepar-
nog stepena deg(g) < 2 (n - 1) - n = n - 2. Zato po pretpostavci induk-
cije postoji bar jedna nula a E K polinoma g (x). No, tada je
...
- e= L: (gi (a))l",
j-l

pa polje K ne bi bilo formalno realno.

Iz prethodne dvije teoreme i iz teoreme 1.1. slijedi

Teorema 2.3. Ako je polje K realno zat'Voreno, tada je polje L = K (i) alge-
barski zatvoreno proširenje polja K stepena (L : K) = 2, pri ćemu je i nula po-
linoma x2 + e E K [x].
Posljednja teorema može se u izvjesnom smislu i obrnuti:

Teorema 2.4. Ako je Kformalno realno polje, a L = K Ci) algebarski zatvoreno

polje, tada je K realno zatfllWeno polje.
Dokaz. Po pretpostavci je L kao algebarski zatvoreno algebarsko proširenje
polja Kalgebarsko zatvorenje polja K. Samo polje L nije formalno realno,
jer -e = i 2• Zato je (L : K) = 2 i tako izmedu K i L nema nijedno među­
polje različito od K i L. S druge strane, svakoalgebal"sko proširenje polja K
ekvivalentno je sa nekim takvim međupoljem, pa je ~ato jednako K ili ekvi-
valentno sa L. U o/ugom slučaju to proširenje nije formalno realno, pa je
tako K stvarno realno zatvOreno polje.
Iz teoreme 2.4. slijedi daje polje R realnih brojeva realno zatvoreno. Naime,
polje R je formalno realno kao uređeno polje, a osim toga polje e = R (i)

176
 ~}.algebal'ski zatvoreno. Tako ~o bar jedao realDo ~tvoreno polje. No,
takvih polja ima više, jer vrijedi:

· Teorema 2.5. Neka je ~o formalnO red1nO pdi}-e, a L alglbarlki zatvoreno

· jJfoHrmje polja Ko. Tizda poStoji međilpolje Klwje jereamo"fllr:ztfJOT'e1lO i za
koje je L = K (i). .. .
l - . - . '

DPk«/l. Promatr,.;mo skupF sv.ih formalno realnih ~_edupolja K, Ko:t;. Ke;;, L.

· Skup·F nije prazllQ., ier KoEF. osim loga skup' P je induktino uređen-re­
lacijom <;;,. Zato prema Q>tmOyoj le.mi postoji rnaksi.n1a1ni element K skupaF.
Kako L nije forma1norea1no polje,jer -e = i'8, i E L zato što algebarsld
zatvoreno polje L sadrži nule polinoma XI + e, mora biti K e L.
L je algebaJ:'Sko proširenje polja K, jer ako aEL""'.K, tada K(a) -:J K, pa
K (a) nije formalno realno polje. Zatoje a algebarski element nad K, jer se
lako može pokazati da kad je polje K formalno realno, a element a nije alge-
barski nad K, da je tada i polje K (a) formalno realno. Kad bi bilo, naime,

-e =
..
L: (fl (a)!gl (a»·,
;=1
tada hi vrij.edilo
III

. '-,- (g (X»I = L: (f, (x) . h, (x»I.

j-l

Pri tomeje'.g (x) EK [xl nenuiti Polinom, g (x) = gl (x) •.• g .. (x). Najstariji
koeficijent polinoma-(g (X»I je suma kvadrata najstarijih koeficijenata neko-
liko polinoma fl (x) . hl (x) koji imaju najviše stepene, dakle

To je nemoguće, jer je polje K formalno realno.

Kako je L algebarski zatvoreno proširenje polja K, svako algebarsko prošire-
nje polja K ekvivalentno je sa nekim međupoljem K' (K <;;, K' <;;, L), dakle
jednako K ili inače nije formalno realno. Zato je K realno zatvoreno polje. ~.
Prema teoremi 2.3. međupolje K (i) je algebarski zatvoreno, pa kako je L
algebarsko proširenje polja K, a time i polja K (i), mora biti L = K (i).
Time je teorema dokazana.
Ako je specijalno Ko = Q polje racionalnih brojeva, a L = A polje svih
algebarskih brojeva, tada su ispunjetii uslovi prethodne teoreme. Polje K iz
te teoreme je sada,očigledno, polje R n A svih realnih algebarskih brojeva.
Dakle vrijedi: _

Teorema 2.tI. Neka je K polje svih realnih algebarskih brojefJa. Tada je K

realno zatvoreno polje, a K (i) predstavlja polje S'lJih algebarskih brojefJa.
Već smo rekli da je svako uređeno polje formalno realno. Vrijedi i obrnuto:

177
r_• .".,:l.1. 'SfJako ft1l"11falMreaino polis KomDžt se urediti bar na jedan
nllČin.

Dokaz. U~o bUokoje a,lgeba,ski zatvoreno proširenje L polja Ko) recimo

L-K.~ (algebai-sko zatvqfenjepolja Ko)., Tada pfepla teoremi 2.S. postoji
reatno zatvoreno polje K, Ko'~ K~ L. Prema teoremi 2.l.realno zatvoreno
polje K može se urediti na jedan jedini način. To uređenje prenosi se na pot-
'polje Ko polja K. Ako polje Ko nije realno.ZQtvOorenb, tOo ne mOora biti jedino.
uređenje polja Ko, jer tada moU postOjati \lile realnOo zatvorenih međupolja
K, K', ~ '. l Uređenja koja se sa njih prenoSćna Kone moraj..! biti ista.

178
 ·. \",,'p<i4af~ft'II
• ' .'''.1 r _\ ~ I,t~,;;,,"

TRANSCEDENTNOST 8RQJJ\ e, I , .
B~PJA
, \ ,.'.
n;

Rekli smo da je skup A svih algeb~kih brojeva prebrojiv,'pa kiko;eiskup R

realnih brojeva Qep~.~rcriiv, neprel>rojiv jeJu\lp ,e '\.A s.Y,ilt ~~tp.ih
brojeva. Ipak je trebalo' dOsta dugo Vremena da se doble 'traniCeđentnost
nekih važnih realnih brojeva .. ,Najpdje je Ermit (Hermite) to dokazao za
broj e (1873. godine), a jza,togaLindeman (Lilldemann) za broj n (1882~:go­
dine). Time je tek dokazana ;,imOpćHost kvadrature lwuga (v. Teorema II,
S.S).Za taj dokaz treb..a nam je joi samo trans.c,~(broja n, Ip~ ć~o
ovdje dokazati i transceiknmost broja l, za cW~\ao~'biće: nam'Pdtrebna
određena. priprema. Dio te priprem,e-.,o)i, Je. '.u,. ~,a.i~ji i: u~!~ju
nekoliko 0ID0VDih svojstava jednOg rpeslnti\'aiija ~ttteha e (~] 11 sama' sebe,
a dio u iznotenju ,nekih osnovnih činjenica O cijlli," aIg.bars1eim brojftJima.
".,: \

1. JEDNO PRESLIKAVANJE PRSTENA POLINOMA

Promatraćemo prsten poliDo~ Ć[x)· 'nad Poljem' e'

komplebiiih broj~.
Svaki polinom p (x) E C [x] može se napisati u obliku
~-.:. . ~

(1) p (x) = L pt xk (Pir E C, k = O, 1, ", ,; ~ m).

AI-O k!
Polinomu (1) pridrutičemo pOlinom
··111
(2) p* (x) = L p'Ir) (x), ,
pri čemu je pIl:) (x) k-ti izvod po1inoma (x). p
Neposredno se vidi da se po!in()m(2) mOže napisati i u obliku
III AI XI
, (3) p* (x) = 2: 1';, 2: -:'j'"
, AI-O j_O J.
 Jednostavno se iz (3) dobijaju i prikazi
. III III III j

(4) p* (x) = 2 (2 p",-:+,,) r = 2 2 P"~I+" r,

k~O i-k k. j-O A-O k.
ali se njima nećemo koristiti.
Na osnovu (3) lako se dokazuje

uma 1.1. Preslikavanje *: e [x]~ e [x] ima OfJe osobine:

l) TD preslikavanje je linearna transformacija 'lJektorskog prostora e [x]
nad poljem e;
. III Xl
2) p(x) = xm =? p* (x) = ml 2 -:-;-;
j-O J.
3) P (x) = q (x + b) =? p* (x) = q* (x + D).
Pomoću polinoma p (x) zadanog relacijom (1) definiše se fUl'lkcija
l
, (5)

. Uz navedene oznake vrijedi:

Lema 1.2. Za svaki polinom p. (X).E e [x]

lp· (x) - r . p* (O) I ~ lxi' eIJI' • p* (x) (xE e).
Dokaz. Za x = O iz (2) dobijamo
III

p* (O) = 2 p".
Odatle i iz razvoja funkcije e'" u okolini tačke O dobija se
... CIO XI
p* (x) - e'" • p* (O) = - L p". 2 l'
k-O j_k+IJ·
Iz toga j iz ocjene

I 2 -jIXI I ~--.
Ixlk+l
L Ixl Ixlj;+1
oo oo i- l
~--'el"l
i-k+1 kl (k + 1) ... Ck + j) ~ kl
j-I

slijedi nejednakost iz leme.

Lema 1.3. Neka je p prost broj. Tada se polinom

(6)
xP-l. ex - 1)" . , . (x - n)P
p (x) = (p _ 1)'

mole napisati u obliku (1), pri čemu su PI: cijeli broje'lJi za koje 'lJrijedi:
(7) p,,=O(k<p-l); pj;= [(-l)"'nl]P(k=p-l); plpj;(k>p-l).
180
Osim toga vrijedi
...
(8) p (x) = q, (x - J) = "" q," (x - i)1t: (j= 1, 2, ... , n),
','
L. k'
k-O'

pri čemu su q'1I: cijeli brojevi za koje vrijedi

(9) q,. = O(k < ,
p); p I q'1I: (k;;::: p).
Dokaz. Ako (x - if' razvijemo po binomnoj "formuli, dobićemo polinom
stepena p, čiji je najstariji koeficijent 1, a slobodni član (-1)2>· p'. Odatle se
odmah vidi da se potinom (6) može napisati u obliku (1), pri čemu su p"
cijeli brojevi za koje vrijedi (7). Ako sada X2>-l = [(x - j) + l]2>-l, (x -/)2> =
= [(x ~ i) + (l-I)]2> razvijemo po binomnoj formuli po potencijama izraza
x - l (l ~ l), iz (6) dobijamo (8), pri čemu su q,,,
cijeli brojevi za koje vrijedi
(9).

2. TRANSCEDENTNOST BROJA e

Dokazaćemo sljedeću teoremu :

TeoremG 2.1. Brol e le transcedentan.

Dokaz. Pretpostavimo, suprotno, da jee algebarski bl'oj, tj. da je e korijen
algebarske j~ne sa cijelim racionalnim koeficijentima. Kako je e '=1= O
možemo pretpostaviti da je slobodni član te jednačine različit od nule.
Neka je, dakle
(1) ao +a1 e + ... + a"e" = O (a,E Z; ao' an =1= O).
Zbog (1) za svaki polinom (1.1) vrijedi:
.. ..
L a,p* (j) = L: aj' [p* (j)- elp* (O)],
j-O j=l

dakle, na osnovu leme 1.2.,

..,. ..
I L aJp* (j) I ~ L la,l' j. el· P* (j) ~ n . en • P. (n)' L la,l.
i-O l-O, j-O

Odaberimo sada polinom (1.6), gdje je p neki dovoljno veliki prosti broj za
koji vrijedi '
(2) p>n,p>laol.
Iz (1.6) dobija se
,,2>-1. (n + 1)1' ••. (n + n)P [(2n) W
p. (n) =- (p-l)! ~ (p-l)!

181
Tu je desna strana p-ti član reda

•. ~ [(2"~:]1t1 = (2n)! . e<'''ll,

J-O J.
pa se zato za dovoljno veliko p može učiniti po volji malom.
Prema tome p se može odabrati tako veliko da pored (2)vrijedi
II
(3) , I~ (aj • p* (j)T~ (
j=O

Iz''Ovogaceilio' izvesti Kontradikciju.

Pt~itialenu 1.3. može sepOlinom (1.6) naplsatiuobIikU(l.O, pri čemu su PI<
cijeli brojevi za koje vrijedi (1.7). Zato zbog (2) vrijedi:
p .r PP-l' p.r ao, P I Pl< Ck =f. p-l),
pa je zato
m
a o . p* (O) = ao · L PI<
11",,0

cio broj koji nije djeljiv brojem p.

Prema ~stoj lemi možemopolinom (1.6) ~pisati u Qbliku (1.8), pri ~musu
qJ1t cl;~li bro;evi:za ~o;e vrijedi (i.9).No, tađaje,.prema lemi 1.1., •

'm
p* (j) = qt (O) = ~ qjl; (j = 1, 2, ... , n)
k=O

cio broj djeljiv brojem P:

To bi značilo da je lijeva strana nejednakosti (3) cio broj koji nije djeljiv bro-
jem P, što je očigledno nemoguće.
Time je teorema 2.1. dokazana.

3. CIJELI ALGEBARSKI BROJEVI

Medu algebarskim brojevima ističu se oni koji su nule normiranih polinoma

s~cijWm' raciollalnim koeficijen~ima. To su tzv. ciieli algebarski brojevi.
Uop§te seuvođi" ova definicija: " • ' ,

DeJi";cija3.1. Neka je K pbljet'azlomaka pl"Stena R, a L proširenje polja K.

za element at E L kaže se da je cio ( algebarski) element nad R, ako postoj i
normirani polinom f(x)ER [x] za koji vrijedi feat) = o.
Ako je R = Z prsten cijelih brojeva, tada je K =Q polje racionalnih bro-
jeva, pa ako je L = e, onda cijeli ele~enti at E L nad R nisu nUta drugo do
cijeli algebarski brojevi.
NeIpl j~,) t.,
(1) j) , ,,!(x)=ao+4tx+ •.. +a,,_1%la-l+x"E:R[x)
normirani poli nom za koji\Jjedi
y
/(<<) = O. Tada
.
le
(2) ; dt" = -ao ...... al « - ... --- a.-1 «"-1
linearna kombinacija sa koeficijentima iz RpotenciJa «0, ... , «,,-t:'N~ ~J
novu (2) može se~ravoi svaka potencija ..le (k ;;;:::: ~lprikazati u obliku linear-
ne kombinacije po'teht:iJa otO, •.• , ot"-t. To zapravo znači da je potprsten
Rl",). JX>lja, L.,kQnačnogeperisani R:-modul.
Obrnuto, ako postoji neki potprsten S polja L, koji je ,konacno generilani
R-modul i koii s~R [~1 udaje «. algebarski eleme~t .nad. R. Neka,~ .
naime {Sl'" qSfI}.konaČan generator R-modu1a S. ~o.,~eR[cxJpotp~~en "
prsfena S, SVi elementi otS, (i = 1, 2, ... , n) leže u S, tj. vrijedi
" (jlcz,tER)«' Sf ~ aflSt + ... + a,,,s. (i ='1, 2, "~ . .. ,.n).
Kad se sredi ovaj homogeni sistem nad prstenom S vidi' se da mu deter:mi-
nana. mora biti jednaka nuli. iersistem ima netrivijaJno'tješenje(sl)' .. , ,.).'
To zapravo daje

tj. nakon razvij8l1ja determin8l1te

_\ . ' • ,., '" '"t;.

Pri tome je cz, E R, jer a'l' 611 E R (i, j = 1, 2, ... ,n).

Tako smo dokazali sljedeću lemu:

L~nui 3.1. Nekaje K polj~ ;aziomaJea prseena:R,a L pronr~jepd.;4K.T(ldq. '"

je «E L cio aigebarski element nad R, ako i samq ako postoji potprsten S polj", L ,
koji sadrži R [«] i koji je konačno generisani R-modul. .' ,
Na osnovu leme 3.1. lako, se dokazuje

Teore .... 3.l. Nekaj' K.po)je razlomaka prstena R,a L pronrenj, polja K.
Skup A' S'lJih elemenata iz L 'koji su aigebarski nad K je potpolje polja L. Skup e
svih elemenata iz L koji su cijeli algebarski elementi nad Rje potprsten poljaA.
Polje A je polje razloma1ca 'prstena e,jer zl1.pTaw vrijedi
(V ot E A)(3a'ER) aotEe, a '* O.
Dob. Prva tvrdnja teoreme poznata nam je od ranije.
Skupa t.·,AeprQ8npođskup polja,A". Jer očigledno RgC~A. Osim'
toga za elemente «, pE e'imamo potprsten R [ot, P] polja L. Ta; potprsten je,
konačno generisani R-modul. Stvarno, taj R-modul je generisan svim ele-
mentima oblib"~ U,;;;:::: o, le ~ O). No, ako su Ct, p, cijeli nad R, tada postoje' ,
prirodni brojevi m, n takvi da je (J.J (j ;;;:::: m) linearna kombinacija potencija
«0, ~ .'., «,,-1'a p-t<*;'>li}'HMarna kombinacija potencija po, ... ,' P-';'I;
pa je zato R-modul R [ot, P] generisan elementima otOpO, •.• , «...p•. Kako
« - p, « .p E R [«, P], dakle i R [ot - P], R {«. {JJ ~R [ot, p]"elementi« - P
i ot· PE L su cijeli nad R, dakle « - p, ct • PE e, pa je e potprsten polja A.

183 :
za svako «eA postoji nenuhi polinomf(x) ER [xl za koji vrijedif(<<) = O•.
Dovoljno je uzeti minimalni polinom elementa « u odnosu na K, pa ga pom-
nožiti proizvodom imenilaca svih njegovih koeficijenata. Ako je

f (x) = ao + ,alx + ... + a.. -1 x"- 1 -t' a .. x",

tada vrijedi

O = a:- 1 .j(<<.) = aoa:- 1 +, ~a:-· (a" «) + ... + a~-i (a,,«)"-1 + (a.«)"~ ..

, , ~

odakle se vidi da je a,.«. E e, pa je dovoljno uzeti a=a" da bi se dokazala i

posljednja tvrdnja teoreme. ,
Zanimljivo je pitanje koji od1eletnenat:a polja K su cijeli nad R.
Odgovorna to pitanjeVrl~ Je. jeqno8tavan u slučaju da je R Gausov prsten: .

UmIJ 3.2. Ako je K polje rru:ltmaaka GausOf)og prstena R, tada je R cijelo

zat'Ooreno u K, tj. nijedan elem(mt «E K""R nije cio nad R .
. .' . la' .
Do1uu.. Neka je element« == ~'E K (a, b e R, b =f:. O) cio nad R.
Kako je' R
b . '
Gausov prsten, možemo uzeti da, su elementi a, b relativno prosti. Neka je
« nula polinoma (1), tj. neka)vrjedi (2). Iz (2) množenjem sa b" dobijamo:
a" = - b . (aob"-1 + al ab"-I + .. ; . + a"":la"-1),'
odakle slijedi b I a", dakle bER·,' jer su elementi a i b relativno prosti. No~
to znači « = ~ = a • b-l E R, jer b-I E R.
b
Iz posljednje leme, specijalno, sUjedi: od raciona/n.h broje'lJa jedino cijeli
raeitmalnt brojm su ujedno cijelialg'ebarski brojm.· '
Trebaee nam joi samo ova ,lema:
UmIJ 3.3. Neka je R prsten cijelih racionalnih broje'lJa,

(3) g (x) = bo + "ix + ... + b"x" E R [x] (b" =f:. O),

a
.' b~"+l)JO-l. xP-l ,(C (x)y
(4) p(x)= , (P-l)! '

pri čemu je p neki prost broj.

Tada 16 polinoffl (4) mole napisati u obliku (1.1), prillmU'su p" cijeli brojem
za koje mjedi
I ~
(S) pt -D(k < P -,.1); p" 'F b:J>-l. bl (k = p ;,-1); P I Pi. (k > ~-l).
A1w SUplJ • • :, p,,'nule pol~(3), tada sepolintJm (4) mol' napisati u obliku
. ... 'l, ! ;, .

(6) . P (x) = L ~. (~~x -- b" {J,)" = qJ (x, - {JJ)'

A-O le. - .

184
pri čemu su
(7) . q,1: = qJI: (h,. p.., ... , h,.p,.)
po/inomi U b,,/PI' .•. , b,..fJ,. sa cijelim racimtalnim 1eoeficijmtima djeljivim bro-
jem p i to qjl: = O(k <p).
Dokaz. Brojilac u (4) je polinom čiji je najniži član b:JI- I bg xJl- I pa je prva
tvrdnja leme jasna, jer su inače koeficijenti to~~ polinoma cijeli racionalni
brojevi.
Poiinom (3) može se napisati u obliku
g (x) = b,. (x - PJ ... (x - P,,),
pa se otuda brojila<; u (4) može napisati ovako:
(b"X)P-I . (b"x - b,. PIl . .. (b"x - b.. P,,)JI.
Ako se'sada
(b"X)JI-I = [(b,.x - b" PJ) + b"PI]JI-I
i
(b"x - b,. PI)JI = [(b ..x - b.. PJ) + (b..pj - b"P,)]J> (l =ft j)
razviju po potencijama izraza (b.x -- b..{JJ)' dobiće Se (6).
Kako je brojilac u. (4) zadržao fQ,lg:or (b.x -:- b,. P,l, jasno je da polinomi (7)
. imaju cijele koeficijente djeljive prostUn "brojem p i da je čak qJIc = O(k < p)

4. TRt\NSCEDENTNOST BROJA 7c

Izvršili smo sve pripreme za dokaz ove teoreme:

Teo7'ema 4.1. Broj" je transcedentan.

Dokaz. Pretpostavimo, suprotno, da je 7c algebarski broj. Kako je i (imagi-
narna jedinica) a1gebarski broj, algebarski je i broj atI = m, tj. atI je nula
nekog nenuitog polinoma f (x) sa cijelim koeficijentima. Neka su atI' .•• ,
at r E e sve nule toga polinoma. Jedna od njih je-m = iiI. Kako je 1 + &' =-"
= 0, vrijedi
(1 + &.) ... (1 + e.a.r) = 0,
tj.

(l) l + L: el1.I: + 2: ea.IJ;' + «l;" + ... + el1.' + ... + = O.

I1.r

I".;;k";;r l".;;k'<k"".;;r

Jednačinu (1) možemo napisati u obliku

s
(2) 1 + 2: eP! = 0,
;= I

185
gdje su
{JI = Otu ••• , {Jr = Ot,; Pr+l = Ot1 + Ota, ••• , p, :;:: Otl + ... + Ot r

također' algebarski brojevi. Među brojevima .p, ima bar jedan koji'je jedaak ,O,
jer Otl + il = O, pa ih zato možemo numerisati tako da pOsljednjih fl - 1 od
njih bude jednako O, a ostali različiti od nule. No, tada se (2) može napisati
u obliku" '0 • ' ,

(3) q+ !" ,tJ, = O~ n = s - (q - 1).

l-l
PaUnom
,
! (x':':'" pj)' == xl-l. 'l (x)
J... t '
ima koeficijente koji su simetrične funkcije brojeva {Jj, dakle i brojeva ota,
pa lato po1inom 81 (x) ima racionalne koeficijente. Kako su nule toga poU-
noma upravo brojevi {Ju • •• , P., slobodni član toga polinoma (-1)· Pl' .. P..
različit Je od O. Zato za' podesan cio broj b. polinom , (x) = b.. . (x) ima
oblik (3.3), pri čemu je jal bo·:A; O.
'l
Iz felacija (3) ~a svaki polinODJ.. (l.1) dobijamo "

" "'"
q.' p* (O)' + ! ,',
p" (P,) =I(p* ({Jt) - elIP* (O».
' ,

I-I l-l
Kako prema lemi 1.2. vrijedi

Iq . p. (O) + !" p"" ({Jt)1

" ..
~'!lfJtl' el~tf ti",,(P,),
l_l l_l
onda za (J = malt IPII imamo'

(4) If' p. (O) + I" p'" (PI) '] ~ n . P. efl • p", (fl).
"j-l,· :

Uzmimo sada paUnom p (x) iz ,~3.4) .Tada je sigurno

Ib.I(II+l),,-l. r· l • (Ibol + Ibll fJ+ . .. + lb.. 1P")· ,
P. «(1) ~ ,(1'-1)\ '
pa za dovoljno veliko p iz nejednakosti (4) siljedi

(5) Iq . p. (O) + I" l

p. (PI) < 1.
/-1
Doka,zaćem.Qda to nije moguće" pa prema tome da 7t nije a1gebarski broj,
čime će teorema bid dokazana."" ,
Uzmimo p tako veliko da pored ~S) vrijedi jai i
(6) , p> q, p> Ibol, P > Ib .. l.
186
Zbog (6) i na osnovu leme 3.3.

q . p* (O) = q' 2 p"

11=0
predstavlja cio racionalan broj koji nije djeljiv brojem p.
Prema istoj lemi
m 'm
p* ({JI) = qr (O) = L b~' q,,, = P . 2 b:' im
11=0 k-O
dakle
n m n
(7) 2 p* ({J,) = p' L b~ I -in,.
l-t k .. O 1... 1
n
No, tu je i' = L ille cio algebarski broj, jer su prema dokazu teoreme 3.1.
J-l
brojevi brt (Jl' ••. ) bil {J,. cijeli algebarski brojevi, II skup e
svih cijelih alge-
barskih brojeva čini prsten na osnovu te iste teoreme. Osim toga y je simet-
rična funkcija algebarskih brojeva brt tJH ..• , b.. {J .. i kao takvo predstavlja
racionalan broj. Zato na osnovu leme 3.2. mora r biti cio racionalan broj, pa
iz (7) slijedi da je lijeva strana te relacije cio broj dJcljiv prostim brojem p.
Prema tome, lijeva strana neJednakosti (S) predftavlja cio broj koji nije djeljiv
brojem p, a to je očigledno nemoguće.
Time je teorema 4.1. dokazana.

187
 LITERATURA

t. E. ARTIN, GALO IS THEORY. Notre Dame Mathematical Lectures, Notre Dame,

Indiana, 1957. (posljednje izdanje, London, 1971.)
2. G.BIRKHOFF-S. McLANE, A SURVEY OF MODERN ALGEBRA. The Mac-
miDan Comp. New York, 1953. (Treće izdanje 1967.)
3. N. BOURBAKI, ALG:f!BRE. Hermann et C"', Paris.
Ch~ I. Structures fondamentales, 1958.
Ch. IV. Polynomes et fractions rationelIes, 1950.
Ch. V. Corps commutatifs, 1950.
(Ruski prevod Gl MFL, Ch. I-III 1962., ch. IV-VI 1965.)
4. P. M. COHN, ALGEBRA. John Wiley & Sons, London, New York, Sydney, Torotno,
Vol. 1, 1978., Vol. 2, 1977.
S. P: M. COHN, UNIVERSAL ALGEBRA. Harper & Row Publ., New York, Evanston,
London, 1965. (Ruski prevod, "Mir», Moskva, 1968.)
-6. N. JACOB$ON. LECTURES IN ABSTRACT ALGEBRA. Van Nostrand Comp.,
Inc., Toronto, New York, London.
Vol. I, Basic Concepts, 1951.
Vol. III, Theory of filds and Galois Theory, 1964.
1. I. KAPLANSKI, FIELDS AND RINGS. The Univ. of Chicago Press, Chicago,
1969. .
8~ Đ. KUREPA, VISA ALGEBRA, l, II, 3. izdanje, Gnulevinska knjiga, Beograd,
1979.
9. A. G. KUROS, LEKCII PO OBSCEI ALGEBRY. Moskva, 1960.
10. S. LANG, ALGEBRA. Addison-Wesley, Reading, 1965. (Ruski prevod. ,,Mir",
Moakva, 1968.) Second Edition, 1984.
ll. R. LIDL-H. NIEDERREITER, FINITE FIELDS, Addi80n -Wesley, London,
Amsterdam, Don Mins, Ontario, Sidney, Tokyo, 1983. (Ruski prevod, "MIR",
Moskva, 1988. u dva toma).
12. F. LORENZ, EINFO'HRUNG IN DIE ALGEBRA, Teil l, Wissenschaftsverlag
Mannheim, Wien, Ziirich, 1987.
13. H. LUGOVSKI-H. J. WE INERT, GRUNDZOGE DER ALGEBRA. Teubner
Veriagsges. Leipzig. I
Teil I. 61lgemeine Gruppentheorie, 1957. .
Teil 1I,.~eine Ring- und Korpertheorie, 1958.
Teil III. Auflanmgtheotie algebraischer Gleichungen, 1960.
14. P. J. McCARTHY, ALGEBRAIC EXTENSION OF FIELDS. Blaisdell Publ.
Comp., Waltbam, Massachusetts, Toronto, London, 1966.
15. O. PERRON, IRAATIONALZAHLEN. Walter de Gruyter & CO, Berlin, 1960.
16. M. M. POSTNIKOV, OSNOVY TEORII GALUA.Fizmatgiz, Moskva, 1960.
17. L. W. SHAPIRO, INTRODUCTION TO ABSTRACT ALGEBRA. Mc Graw-Hill
Inc, New York, 1975.
18. M; STOJAKOVIC, TEORIJA JEDNACINA. Naučna knjiga, Beograd, 1966.

189
19. N. TSCHBBOTAROV, GRUNDZOGE DER GALOIS'SCHEN THEORIE.
P. Noordhoff N. V., Groningen, Djakana, 1950.
20. B. L. van der WAERDEN, ALGEBRA, I. Springer-Verlag, Berlin, Heidelberg,
New York, 1971. (Ruski prevod starijeg izdanja, "Nauka", Moskva, 1976.)
21. D. J. WINTER, THE STRUCTURE OF FIELDS.,.springer-Verlag, New York,
Heidelberg, Berlin, 1974.

190
 · INDEKS IMENA I POJMOVA

Abel, N.t, lO, !1215, 131, 15'7 F8kltoIl1i l1iOIl'Il1iIIIl lIiba 19

~61,rl'2 hrani (F~L.) 1,54
·.,AII....;\1l1iv.erzaJna a Fenna (Ferma!t, P.) 166, 167
.Amclit lqam,pozlcije, aperracije 7 FotmUI1e K:arIdanIotve 163
A,_E,79 - VietxMl u;.s
AI9ooij~ lrornpozic:.ije., opera- FlwlIkicija·adlittw1a 9
aIde 8, 9 - aroiJ1metil6kia 109 '
.AIlit:OmOIrIft . 8ligebarBke sbruk.ture - sfanetlr.ič.na 155, .lN, 157" 158
[8
- p:upe 10 GalIOa (GHIlds, !E.) as, '1.16, 125, ,126,
'--~j:ilO. ",li28, ~ l~.z, 147, 116,1, 155 '
GIaus(Gauss, K. F.) 126, ,136,137,167
Baza ~ 8"1. 1<24 ~~~'126'
~d.;, .,.~~"t':", 9Ir'UP.a8 "',""" "
" -,..'A.beJova. ,~'8
'Bt:c~f. "~''''JO' '~, H"
-~316
, J.;.. :.;.:. did' l"", in; tM - eutornorlfizama ,.~
- FeII'l'llaIOV 1imosUi' 166, 1~7 ,stl'II.1ktUm 21, '
;- ~C:IenItni ~~' 11'79,161, 185 - ~ K:l8ljnQva 3'7,
- '~a 316, 125, 11~, 1~7, 129,
Caeenbaua ,~ H.) 26, 132, 1147, il49, liIU, :1156
, 0an.1Iar . . . . . 11.5 - ~1lat1iB1li&:L JPIl'OSta 137, 38
- tijela '1\14 - n:ilpot.enItIna 4G. fl, 42 ,
0eIrmeI0 (Zem'III;)O, E.)' 77 - n-.1IIh ~ jeddlndce 107, 108
0lIk!liUS Ctroč.lard) 96 - qpera1loinslka 10"
- ~bacija., - ,8metnioo.a 36,
Olianbvi lIIOirImaI1nOg ndm Q9 ' 37
~; ".:, ,
- pr.imIit.ilVna 1.Q9
.DiIilmiminrant leo - proeta 15, 3'7
Dis1ribucl;Ja, ~ ,8, 9 - rjeiJVa 33;34, 37, 40, 43, 147,
Duplrlkaetjaklodc!el., , UK ' ,148, 1l:4$, 1~1 ,
Duillna l'lIOl'IIDIIlni ntiza, • ' - lq)el1l"jE6i1va 42, 415
- 1JnmzHiMna '1,29
rt 81IenieIM,~ 111, .. ' GIJ;'UIPOid 8
- _~,,;t82, UI3
- '6liii0, ~i' 118, 100 Belder (H&lder, O.) 81
~'~'l. " H~
tIlI.Jita 18
a1gebalrSk.ilh 'struk-
, - ~_,' HI. HB
- ~ ,95, 98, 99 Ids1 D-grqpe 1'3, 114, 23
-tll:.~.,'" - - genero.laaln ~ ~ 14
~~'~85 - prstena ,(d'V1081branli) 1:3
~~ struldu- - - mOdA.aIIa!rd (JIijevd) !16
re 18 ';" --ItJ.iI.M
-~110 - - ~ poliupracti 64, 67
~ld.ftiam ~1IfkIe~ 18 ----~M,W1
- - - PrirOCIi'ri 23 ' - - ~ 'prwt;ifni,64,,65

191
 - - Q-tIlU,Pe _ OO, 301, 85, 59
- !lIIQlm8I1.ni ~ 32, 33
- - Q"'18l'IIJ.Pe 21, 3Q, al.. 35
- - - bez panaV'lij;alnja 29
- - - ekiriva1en.1In.i, UJOmOr1Ind
30 ','
Jedi,moa 1'XlIClIIOida 8 NIOl'ImIl elemenita 1*
JedInIa6k1a a.l8ebal'Ska 67, 1125, 129, Norma.liJza'bolr e'lernenta 0.'14
Nwe poliinoma v~ 97
'132, !I.'5i1, 1055
- - Abelova 1.312
- - bliik:wldlra1mia 153 0b1aISIt primitivna 110
..
- - oilklllćkJa 132 Ojaer ·(Euiler, L.) ,10'7, 11OO, 1125, 152
- - 0UJta 132 Omep-~ (Q..grtUIpIIl) ILO
- ..,.... kII.iItma 1l.i52 - .A'beIlKMI., \kIoInU1laIti'Wllll 10
- - ikJwIda"aItJna 1'52 - falkl1lor1Ska 23, 24 ,
- - optta 0125, '150, :140, 157 - ' pl'I06ta il5
- - ~iva pomoću l1IIidI!IkIa1a 125. 0mega-aJ.imv.i (.Q-nimv,i) pupe kom-
15Q, 1161, a67 , po7JicWnii .32
JezgnJ(o) ibOInOrndrJliIZ .Q-f§l'IUIlIa 20 - - - illIOil'!mIiltn 32
Omep~,(O~),pod­
Kara4Gteristlka pcjlJjoa 97, 98, 99, <100, stru/k1lulre. Q.:.erupe: .1.3. 14, 24
'148 (),perIaoija n-ama., kIompozjclljla
Kar.dano (C8ll'dtamD, G.) ,l'5S n-arna 7, 8
K:1ajn (KilJEIin, F.) M - - d:isIlr!IIbI.iti'Wllll ~ binar-
j K.l:asa. :n.iJlipot..m1la!ftli 40 noj qPemC.Ijjl; 8, 10
, KIQIIJlplIIlJeIl di~ sume 68 . - - :ialtcIIIroill1lJna 11l1., m
'K~ qperacidlll tl...... .f. 8 --~.na9,12 ,
KomUltla!tlJvnost irornpozidje, . Opera- Opelraclje,"~ifje ~će
dije 8, 9 18
- 1kanačnH1 tiljela: 107, 1114
Konstn1ukctija geometr1ilis!kill 126, 1811
- pamo6u ·lilneam :t hJbam 1'26,
161
. - dIU!l 162. 1]:63
- ,praviJllrq n-toug1lll 108, 138. 165
166, 167
KIm1ijeni jedlan:icen-;ti 107, 108, 111,
132, 133, 147
- - ~ n-4ll 10'1, lOB, Ul
KWldlralUlJra lm1up 1'26, il65
Lema OaBenhaUs0v8 26 ,
- o mrnjeriIJ 88
- St.maVIa il6
~ ~, J. L.) 125, 134
Lirot I(Liirotih., P.) 85
lJanaC oeMral1ind 40
I.JiluvtiJ. (Uouvill.e., J;) 77
Loba'ĆeVSkU!ji, N. 1:'28

Među,poljjoe 1'18, 134

MOIđUl iredIucl'biđni, n~. 16
Moooitd 8 .: .
MOnIOImOrfiZam aJigebalrilkih IiltrIuk.tu-
ra 13
- .rEla'tjMni61, 88, 99. 91, M, 96
MebOdOII. F.artitjeva .1.64
Neter ~Mber., E.) ~
Nđlrovi cenillralni ~ 40
- Clilwn;i tDl'IUIPe 32., 17
- k:a:rIaIktertiil1fčl1li lIt'IJIPe i32
- ~ etUPe 32, 33

192
 PnJije ~ za.1MomnIo '7f1, 79,
,80, 172, 174, !I. 76
- ~:rsk.i:h !brojeV1a 80, '177
- čisto ~aI'lalbi~ zatvoreno
l!H
- dli!Obe kfrIUga 108, lU
- fomnalJmo reaiJJnJo 174, 177, 178
- Ga;lioiaovo 116
-invaJrij<liIllti 125, '126, 1,27
- l:ronia.ćIllO 98, l()l, 116
- osnOV1llJO 161
- :radliikala ;125, 145, 149, 150
- - llliOl1lD8l1nO 145, 1<47, 148
- razIag:a.nja 67, 76, OO, 92
- ,:t'IeIIIlIno 'zalbv()tX'eno 174, 17'5, 176,
177
- sll'VII"ŠeIno ~7,
98, 105, 106
- ~bI~lJllIo za1NiOI1e11110 97
- uređeno 27, 171,174, US
~67
PIOt!pol'Uil"U\P8 1'1
Pdtiprs11en, ,podisItlruldrutra PrS1leIna 12
PresliIktatvanlje prti'l"odJno 21
FWincilp ll11I8Iksimum:a '35, 42.,
- milplimuma 35
~~em.onomolITiIzma 88
Plr>btin'_Jie .DdnnaJ1nog ltiiIZa 29, 30
Proizvod dirielk1mi 41, 49, 50
Plrošitrenje polja 67
- - A:belwo 131
- - a~balr.sk;i zatoypOOJlO 67, 77
- - ai1geibalrnllro 67, 69, 73
- - ciiklioiro HU, 133
- - čiislto d~Tabli1no 99, 100
- - eik!Vi,vra:lJentniO (sa dalbim -)
88,90
- - thnvar,ijantno u ocLnolSu na re-
1attiVll'llf monomQlrfizam 91
- - tjIedu:lostavno 73, Ha, U9
- - tIronaČ!110 67, 68, 69, HS, 119
- - IIlJaIStailo laidjlUt1Ikct,j1om 72, 73
-- - 1J'IOl'ImaI1nio 67, 88, 90, 9'1, 92,
·127
--l\IepIlIrabiJiIlO 67, 88, 96, 99,
102, 1,20, 127
- - Ibnsoedentno 67, 69
P:rs,ten 8
- oijelo m.tvorenJi 184
- poddi:rektJno, su1bldireGotJno
ra.z1oži'V1i 63, 64
- pn:mlirtlLv.ni 16
- Prosti 15
- prvob:iltuti, pnim 64, 66
,~ illO ilromponenltama 56
Raz~e ,UJ1u·1lra!nje d'irektno.
Q-gI1"Uipe 58
Relacija sa.gltasna sa opel"adjom 21
- ,klIlaSia kloinIjugOV'anosti 1()8, 114
- ko~eMije 21, 23, 24
ReZOllveIIlJta Gai1ooQv'a 130, 131
- kubna (,bi!kJvatdratne jednaći­
ne) '154
- I.a~aIIlževa 134
Re2l\lJltam.ta dvaj.u po1iinoma 160, ~61
Rješi.vost algeba.rslre 1edlnačiia'le po-
moću rad~kialla 125. 1'35, 136, 137
Rwilllli (RIUM:rn:~, P,) 125
Sil10v (SyLow, L,) 40, 4,2
SJ!i'ka homomorina 20
- i:zomooDna 20
Si!31tem mult'i1P1~kiat~Vlni, .ffi-;sistem
63, 66
Stepen algebars:k,og elementa 70
- ,prošill1enja polja OO
-1lranscedenmostti 87, 124
Struktura ,3Jl!gebar.skia 8
- - f,akto!l1Ska 23
- - .i:ndua.\cana II
St:ruIktUJre algeba!rlSlre istog ttpa 18
- - I~zomorfrne 20
SuAlideal Q...gIrupe 35
SUIIlla dljI1e~tna Q...grupa 53,57
- - - ulIllu1lrašlnja 55, 56, 57
- SlUb<litrektna a1gebiankth str:uk-
,tura 63, 64, 66
Smjer (SchreI.er, O,) 30
SUIl" (Soh'U\" L) 16
'I1etorema A:belova 1,25, 157
- Berma;jdiOva 43
- Cerme1.ova 77
- i:ZIOIllOrfije prva 25
- - dlI"Ulga 24
- KanIIDr-Bemš:tajll1Ova 87
- kines:k.a lO oStacima 61
- K!ronekerova 74, 715
- UJ:'IOItoiva 85
- L:iJuviilova 77
- o egz1isten<'lij,i primiib'.lVIIlOg ele--
menta 108, H8, lol9
- o ,bomomorlnom preSllliJkavarnju
21,24
- lO pl'lOldiuženjl:ma mcl!'bOlllllO'rf·ilZia-
ma (,relati:vll'llilh) 68
ne- - O'SIIlIOIVna a1gebre 67, 77, 171, 174
- - teoci,je Ga10a 125, 134
- Srajerova lO profin!jenj,~ma 30
- Vedel1berruwa 1107, 114
-2ordain-He1deI'lOVla 31
193
'lleiiAa. por)IiInGma. 158
Ti!jeIo II
- ftIOn:atnO !l0'1, 1Il4
'Dt1arg: e1IementIa il ~
TIr~ broja e 11'19, ·181
- - : I r 179, ~85
T~ja'36
TriselkJcida u . 126, 1&
Vederbem (Wedldet'bl.mn, J .HoM.)
107, H4
Viiet (V:iEltl!, F.) 155
Zaltvarenj.ea~ 79, 90
- Č'iSItJO Itnsepag:'abiilno HU, 102
- !IlOl'IIYlill'Imo 93, 94, 145, 146
- ~abiJalO 97. 102
Zo~dan. (JOI'Idia:n C.) 31 ..
 SADRŽAJ

PREDGOVOR

l. OPSTE ALGEBARSKE S'NWKTURE

1. OPSTE A:LGEBARSKE STRUKTURE ,l NJ,IHOVE PODSTRUKTURE 7
Pojam 1 primjeri ~ stmuktura (7). Komu,tati.'mOI9t n-arne
kiompoztci'j<e i njena dils1ributiv.nost lU lOidIOOI!IU IDa bfinat'onu ~i_
cilju (8). Pojam .Q-if11Upe 'C10). ~kjture a).gjebarske struk:turle (10).
Podstrukture .o-grupe (13). ~a generlisana datim ~
(14). Zadaci (15).

2. HOMOMORFJ:ZMI .AiLGEBARSiKIIiH STRUKTURA. FAK.'InRSKA

STRUK'l'lJaA, .••• '.'; •• '0' • • • • • ' . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
A~ršk'~e đl9tog 1liIPa~ pojam homomoIrfimla (,17). Ralac.i:ja
kongruencije i ~rska stuukttJura (~1). Relaci:ja kongruenc:ilje lU .0-
~ru,pi (23). Teoreme i:zomortIije (0Z4).Zadad (l21).

3. NORMALNI 'NLZOVll .Q-GRUPA. RJESIVE GRUPE ................ 29

NOl'!Illalni i 'kompozi.dionti n!i~ .Q-gI'1I.lIpIa (29). Teoreme o profiin.jeD!joi-
ma (30). NormalnJi. ,i kIOtrn:POtZiCiC 1llli2lOVi grupa. Rdeši.ve gJ."lllPle C32).
Egzistenoiđla kJompozilcion:lih nizova '(35). NeI"jElŠlilWl6t ~ S" za ",>4
(36). Za:daClI (37) .

4. DIREKTNI PUmZVOD I DLREKTNA SUMA ...................... 49

DIn!IktlrU prdio!vod aJgebarSk!ih stlruk!bura (48). ~ S'Uma D~
(:52). Unut:nmlđa d:iIrektIna suma .Q-~ (55). JedillStvenooet UDU-
tmšrlijeg dii:re:kitnJog 'l'I8I2'Jliaiganja .Q-er1\t1IPIl (57). ZaIdaaCi (59).

fl; PROSIRENJA POLJA

1. KONACNA I ALGEBARSKA P,ROSIBENJA .... . . . . . . . •. • . . . • . . . . 67
KOl'IaI6na proiirenja (68). A~ element d aJgeba.rsko ~e
(69). MinimalIlli poli.nom alIgebarSlrog elernenJta (70). Pdirentja nastala
.add,un.kciijomrm). KronekJetrtova tekmema. Polje .razlaiganja (74}. A~­
ba.rslk:iZ&tvonmalPOlja. A!~ m1wlOI1enje (77). Zadaci (80).

2. ,RELATIVNI MONOMORF~I. NORMALNA I SEPARA'BILNA

PROSIRENJA ...................................................... 88'
POjam relatliJvnog manomorllliana ~ tearIettne o produt.alvanju (88). Nor-
maJ.na !priO§irenja '(90). ~ma. ~a (94). Savden.a PQldIa (9'1).
oisbo ilISepalrabUtna proii'l'el1ja 1(919). Zadaci ,~103).

195
 3. POlJINOM DIOBE RRUGA. KONACNA TIJELA. TEOREMA O PRI-
,M,ITlViNQM ELEMllNTU ............••..•................•.•....... 107
Kor!IIjen.i ,jedinice d polJitoom diiobe aaruga (108). Komutati'Wl<lSit k!cma'Č­
nih :t:iOjeIlia ~1114) . .KonaČIIla polja !(iJ.115). Teorema o pl'Iimiltlimom elernelnlllu
(ns). zad8ai (1~1). '.'

IH, GALOAOVA GRUPA I RJESIVOST ALGEBARSKIH

JEDNACINA POMOCU RADIKALA "
1. GALOAOVA GRUPA POLJA I JEDNACINE. OSNOVNA TEOREMA
'rEORIJE GALOA ......................................... ,......... 126

Gal1Jotaova PU!PIl polja U26). G.aIloaiava g)l'IUPa a1gebar.slke jed.naćin.e.

Ga'lOOOV'll !l"e2lO1'V'ent.a ~lr.M1). Albe/Jlorva :i.aiJkiLi.,čk:a ,prošiiranja. Cista alge-
,balrSka ;jedl!lJaČLna ~13<1). OsOOWla ,teorema telcxr,ije GaIoa (134). G,a.usovi '
periodi ,(0135). Zaldaci (1138).

2. POLJE RA.oDIKA.LA I GAWAOVA GRUPA TOGA POLJA . '. . . . . . . 145

Polje rad.iIk.aaa ii .normalIlIo zatVlOI'eJljje t.Jaea.poija (145). GadaaIova Gru,p3
'noxmaInog lpoIlja l'IadiilkaBa H47). Z8dad11 (,1~9).

) 3.RJESIVOST ALGEBA'&SK'IH JEDNACINA POMOCURADIKALA .. . 150

Usl'oVi za rjtiivOS't al.geba'I'ske je$;alčipe pomoću ,rad.iJkala (,15.1). opita
aLgelbarSlka jed.načima {,154). zadaJOi (158).

4. GEOMETRIJSKE KONSTRUKCIJE ................................. 161

KOIIiStrulGcida duži (162). '.I1r.iJselroijja ugla (163). DulPlikacija đtocke (164).
K'V18idra't'Urakruga (165). 'Kon~ja pravid.oog po,LL~ona (165). Zadaci
, 0167). . .,

Dodaitak I: OSNOVNA TEOREMA ALGEBRE

1. DOKA'ZOSNOVNE TEOREME ALGEBRE .;........................ ln
2. FORMALNO REALNIA POLJA ................................ , . . . 174

Dodatak II: TRANSCEDENTNOST BROJA e I BROJA n

1. JiEDNO PRESLLKAVANJE PRSTENA POLLNOMA .................. 179
2. TRANSCEDENTNOST BROJA e .................................... 181
3. CIJELI ALGEBARSKI IBROJEV:I ............................. ,.... . '182
4. TRANSCEDENTNOST BROJA :T . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . , . . . . . . . . . . Oo... 185

LITERATURA 189

INDE~S IMENA I POJMOVA 191

.~ "

196