Travnik Turizam Nela

SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I
ODGOJNIH ZNANOSTI
STUDIJ ZEMLJOPISA
063 167 331

5x
Nela Planinčić
KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA GRADA

TRAVNIKA U FUNKCIJI TURIZMA
Diplomski rad
Mentor: dr.sc. Snježana Musa
Mostar, lipanj 2017.
1
SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I
ODGOJNIH ZNANOSTI
STUDIJ ZEMLJOPISA
063 167 331

5x
Nela Planinčić
KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA GRADA

TRAVNIKA U FUNKCIJI TURIZMA
Diplomski rad
Mentor: dr.sc. Snježana Musa
Mostar, lipanj 2017.
2
Podaci o diplomskom radu
I.AUTOR
Ime i prezime: Nela Planinčić

Datum i mjesto rođenja: 20.veljače 1992., Travnik, Travnik
Studij: Geografija
Matični broj: 1599/DS
II.DIPLOMSKI RAD
Tema: Kulturno-povijesna baština grada Travnika u funkciji turizma

Broj stranica:
Datum predaje diplomskog rada:
Datum odbrane diplomskog rada:
Mentor: dr. sc. Snježana Musa
Članovi povjerenstva: 1. dr. sc. Snježana Musa

2.
3.
Konačna ocjena diplomskog rada: _________________________

Potpisi članova povjerenstva: 1.__________________________
2.__________________________
3.__________________________
3
SADRŽAJ
UVOD ........................................................................................................................................................... 5
1. POLOŽAJ TRAVNIKA ........................................................................................................................... 6
2. FIZIČKO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA ................................................................................................. 8
2.1. Sastav, građa i reljef ........................................................................................................................... 8
2.2.Klimatske karakteristike ................................................................................................................... 10
2.3. Hidrološke karakteristike ................................................................................................................. 11
2.4. Tlo i vegetacija................................................................................................................................. 12
3. DRUŠTVENO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA ....................................................................................... 14
3.1 Stanovništvo grada ............................................................................................................................ 14
3.2. Ekonomija i gospodarstvo................................................................................................................ 16
3.3. Prometna povezanost ....................................................................................................................... 17
4. KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA TRAVNIKA ............................................................................ 18
4.1. Prapovijesno i antičko razdoblje ...................................................................................................... 19
4.2. Travnički kraj u srednjem vijeku ..................................................................................................... 22
4.2.1. Srednjovjekovne utvrde i stari grad Travnik ............................................................................. 24
4.2.2. Stećci ......................................................................................................................................... 26
4.3. Period osmanske uprave .................................................................................................................. 29
4.3.1. Gospodarski razvoj Travnika .................................................................................................... 30
4.3.2. Sahat-kule ................................................................................................................................. 31
4.3.3. Travniča kuća ............................................................................................................................ 32
4.3.4.Vezirski konak ........................................................................................................................... 34
4.3.5. Džamije ..................................................................................................................................... 35
4.3.6. Nišani ........................................................................................................................................ 38
4.3.7. Turbeta ...................................................................................................................................... 38
4.3.8. Groblja, crkve i Sinagoga.......................................................................................................... 41
4.3.9. Obrazovne ustanove .................................................................................................................. 44
4.4. Austro-ugarski period ...................................................................................................................... 45
4.4.1. Travnička gimnazija.................................................................................................................. 46
4
4.5. Razdoblje poslije II.svjetskog rata ................................................................................................... 47
4.5.1. Memorijalni muzej Ive Andrića ................................................................................................ 48
4.5.2. Zavičajni muzej Travnik ........................................................................................................... 49
4.6. Ostali kulturno-povijesni spomenici ................................................................................................ 50
4.6.1. Hafizadića kuća ......................................................................................................................... 50
4.6.2. Rudolfova kafana ...................................................................................................................... 50
5. TURISTIČKA POTRAŽNJA NA PODRUČJU OPĆINE TRAVNIK .................................................. 52
5.1. Pregled i broj noćenja na području općine Travnik ......................................................................... 52
5.2. smještajni kapaciteti na općini Travnik ........................................................................................... 53
5.3. Ugostiteljska ponuda i brendovi ...................................................................................................... 54
5.4. Posjete i turistička kretanja u gradskom jezgru Travnika ................................................................ 55
6. VALORIZACIJA KULTURNO-POVIJESNE BAŠTINE TRAVNIKA ............................................... 57
ZAKLJUČAK ............................................................................................................................................. 64
LITERATURA ........................................................................................................................................... 65
NAZIV SLIKA ........................................................................................................................................... 66
IZVOR SLIKA............................................................................................................................................ 67
NAZIV TABLICA ...................................................................................................................................... 68
IZVOR TABLICA ...................................................................................................................................... 69
5
UVOD
Grad Travnik nalazi se u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine sa izraženim

karakteristikama planinsko-brdskih područja i predstavlja zaokružen prometno-geografski
prostor. Travnik je smješten u uskoj kotlini doline rijeke Lašve, a okružuje ga planina Vilenica sa
južne i masiv Vlašića sa njegove sjeverne strane. Sam grad je prvi put spomenut u pisanim
povijesnim dokumentima 3. lipnja 1463. godine. U pismu kneza Trogira, poznatom kao
Trogirski izvještaj, navodi se da je osmanska vojska predvođena sultanom Mehmedom II.
Fatihom zauzela tvrdi grad Travnik.
U ovom radu, čija je tema kulturna i povijesna baština grada Travnika u funkciji turizma,
opisano je cjelokupno kulturno i povijesno travničko nasljeđe. Ukazuje se na značaj njegove
bogate povijesti i tradicije koja je preživjela do današnjih dana. Rad se može podijeliti u šest
poglavlja. Prvo poglavlje sadrži općenite podatke o položaju Travnika, a sljedeća dva poglavlja
prikazuju fizičko-geografska obilježja kao i društvene značajke travničkog područja. U četvrtom,
glavnom, poglavlju detaljno je razrađena kulturno-povijesna baština Travnika od prapovijesti do
danas. Opisana je važnost ovoga područja u antičkom periodu, koji je stanovništvu služio
ponajprije za eksploataciju željezne rude i zlata. Travnički kraj u srednjem vijeku bio je znatno
naseljen a u tom periodu dolazi i do samog osnivanja grada. Period osmanske uprave na ovim
područjima usavršio je razvoj grada a austrougarska vladavina označila je početak
inustrijalizacije u Travniku. U petom poglavlju opisana je turistička potražnja općine Travnik sa
informacijama o broju noćenja turista, smještajnim kapacitetima, ugostiteljskim objektima i
brendovima travničkog područja. Šesto, zadnje poglavlje, posvećeno je valorizaciji kulturno-
povijesnih spomenika.
Bogata i raznovrsna kultura svjedoči da je Travnik bio i ostao mjesto gdje su se susrela
četiri religijska, kulturna i civilizacijska toka: judaizam, pravoslavlje, katoličanstvo i islam, koji
su ostavili vrijedne spomenike a na nama je da tu baštinu čuvamo i njegujemo.
1. POLOŽAJ TRAVNIKA
6
Regionalno-geografski položaj grada Travnika se može najbolje definirati analizom
njegova položaja na tri različita nivoa i to u odnosu na središnju Bosnu i Hercegovinu, na
Sarajevsko-zeničku kotlinu i na dolinu Lašve u kojoj se grad neposredno nalazi. (Papić, 1975.)
Nalazi se na 514 m.nad morem u dolini rijeke Lašve, koja protiče kroz grad od zapada
prema istoku, prije svog ušća u rijeku Bosnu. Njegovo naistaknutije geografsko obilježje su
planine Vilenica i Vlašić, koja je ime dobila po Vlasima i jedna od najviših planina u Bosni i
Hercegovini, sa 1943.m.n/v. To su planine koje pružaju istinski ugođaj i odmor kako za dušu
tako i za tijelo. Još od vremena starih Rimljana kojima je Lašvanska dolina bila polazište za
važne trgovačke puteve, Travnik danas predstavlja bitnu raskrsnicu bh.pa tako i europskih
puteva. Općina Travnik omeđena je sa devet općina: na jugu sa Bugojnom, Novim Travnikom i
Vitezom, na istoku sa Zenicom, na sjeveru sa općinom Teslić, Kotor Varoš, Skender Vakuf te na
zapadu se nalaze Jajce i Donji Vakuf. Travnik je svojim položajem i svojim funkcijama djelovao
na povezivanje različitih predjela u manju regiju kojoj je postao prirodno geografsko,
gospodarsko i gravitacijsko središte. I u vrijeme razvoja novih gradskih naselja u neposrednoj
blizini (Novi Travnik, Vitez) i razumljive međusobne preraspodjele nekih funkcija (industrijskih,
upravnih), regionalni položaj Travnika u dolini Lašve nije izgubio na značenju, te je ovaj grad i
dalje zadržao ulogu vodećeg gradskog naselja, ali sada mnogo bogatijeg, razvijenijeg i
naseljenijeg kraja nego što je to bilo u prošlosti. (Papić, 1975.)
Slika 1. Geografski položaj Travnika
Izvor: https://www.google.ba/search?q=karta+travnika
7
2. FIZIČKO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA
Travnički se kraj, kao dio šire planinsko-kotlinske oblasti Bosne, odlikuje vrlo
raznovrsnim fizičko-geografskim uvjetima, što mu daje izgled prirodno heterogenog prostora.
Dosta složenoj geološkoj osnovi i petrografskoj građi odgovara morfološka izdiferenciranost, a
smjena nižih i viših dijelova u reljefu kraja uzrok je lokalnim razlikama klimatskog,
vegetacijskog i hidrografskog karaktera. (Papić, 1975.)
2.1. Sastav, građa i reljef
Dovoljno je da se iz Travnika pogleda na jednu i na drugu stranu doline Lašve pa da se

odmah uoče neke bitne prirodno-geografske osobine većeg dijela travničkog kraja.
S lijeve strane, neposredno i visoko iznad doline, uzdižu se strmi odsjeci Vlašića čije se
sivo-bijele krečnjačke stijene jasno ističu u inače prorijeđenoj grmolikoj vegetaciji. S desne
strane, naprotiv, u dolinu se Lašve blago spuštaju svuda zelene padine Vilenice, obrađene ili pod
šumom sve do najviših vrhova. Prođe li se, zatim, kratkom sutjeskom Lašve nizvodno od grada,
dolazi se u otvoreni i kultivirani pejzaž Travničkog polja koje najprije prelazi u pretežno
obrađene terase i brijegove, a zatim u viši i pošumljeni planinski okvir. Prvi utisak o morfologiji
i pejsažu travničkog kraja u velikoj mjeri odražava stvarne razlike u starosti i građi pojedinih
njegovih dijelova. U tom pogledu se tri dijela travničkog kraja mogu lako izdvojiti: jugozapadni
paleozojski, sjeverni mezozojski i istočni pretežno tercijarni.
Kao dio šire oblasti srednjobosanskih škriljastih planina, gotovo čitava jugozapadna
polovina travničkog kraja, sve do rijeke Lašve, pripada geološki najstarijim predjelima Bosne.
To je dio prostrane paleozojske oblasti u kojoj preovladavaju kristalasti i polukristalasti
škriljavci. Izuzetak od toga u ovom kraju čini jedna zona krednih krečnjačkih naslaga koje kod
Travnika sa sjevera prelaze Lašvu i nastavljaju se dalje nizvodno desnim rubom doline.
Lašva je, prolazeći kroz stijene različite starosti i sastava, izgradila složenu riječnu
dolinu. Površinski oblici planina između Lašve i njenih desnih pritoka odlikuju se zaobljenim,
kupastim ili blago zasvođenim vrhovima. Kao dominantni planinski masivi srednjih visina ističu
se: Radalje (1206 m), Vilenica (1233 m) i Kruščička planina (1649m). Prema zapadu, sjeveru i
8
istoku Vlašić zasijecaju gornji tokovi Ugra, Vrbanje i Bile dosta dubokim i gotovo kanjonskim
dolinama. Stjenovita krečnjačka podloga je uzrok pojava različitih oblika karakterističnih za
kraški reljef. Tako se na zaravni javljaju suhe i slijepe doline, mnogo su češće škrape rebratsog i
mrežastoh oblika, brojne su vrtače, a od podzemih krških oblika nalaze se jame i pećine kojih
ima i na južnim padinama planine iznad Travnika.
U ovom geološki najmađem dijelu travničkog kraja, okruženom s tri strane starijim i
višim krečnjačkim zemljištem, ističu se u reljefu tri zone: viša tercijarna brda, niže riječne terase
i polje. Travničko polje je zajednički naziv za proširene doline i aluvijalne ravni Lašve i njenih
većih pritoka Bile, Grlonice, Prale i Krušćice. Polje se forimiralo na 390-480 m nadomarske
visine i gotovo je 1500 m niže od najviše točke u reljefu travničkog kraja.
U vezi sa geološko-petrografskom strukturom travničkog kraja stoji pojava korisnih
rudnih ležišta pretežito lociranih u paleozojskom dijelu kraja. Od metalnih sirovina su
najznačajnije pojave željeznih ruda i zlata. Korisna ležišta nemetalnih mineralnih sirovina su
brojnija, među njima se mogu navesti bogate pojave barita, kvarca, mramora, sedre, gline te
šljunka i pijeska. (Papić, 1975.)
Slika 2. Pregledna geološka karta travničkog kraja
Izvor: Papić Krešimir, Travnik grad i regija, Travnik, 1975.
9
2.2.Klimatske karakteristike
Opći geografski položaj Travnika na 44°14´ sjeverne geografske širine i 17°40´ istočne
geografske dužine pokazuje da se Travnik nalazi skoro u sredini sjevernog umjerenog pojasa,
dok njegov regionalni geografski položaj u središnjem planinskom prostoru Bosne i Hercegovine
i gotovo na podjenakoj udaljenosti od jadranskog (maritimnog) i panonskog (kontinentalnog)
prostora upućuje također na prijelazni karakter klime.
Travnik ima umjereno kontinentalnu klimu, sa umjereno toplim ljetom, svježim i
ugodnim proljećem i jeseni, dok su zime hladne. Oborine su povoljno raspoređene tijekom
godine, što odgovara poljoprivrednim kulturama u vegetacijskom razdoblju. Srednja godišnja
temperatura zraka iznosi 8, 6°C, a srednja vegetacijska 14, 7°C. Najveća srednja mjesečna
temperatura zraka je u mjesecu srpnju (17, 9°C) a najmanja u siječnju (-2,2°C). Hod padavina je
dosta ujednačen. U prosjeku padne 470 mm kiše, odnosno 43% od ukupnih godišnjih padalina
(897mm). Prostor općine Travnik nalazi se pod utjecajem umereno kontinentalne klime. U općini
Travnik, najčešći su zapadni i istočni vjetrovi, uslovljeni položajem doline rijeke Lašve, dakle
reljefom, a na platou Vlašića preovladavaju sjeverni i južni vjetrovi, pod utjecajem atmosferskih
strujanja. Za razliku od Travnika klima na planini Vlašić je tipična planinska. (Papić. 1960.)
Tablica 1. Vrijednost važnijih meteoroloških pojava
SREDNJE MAX. MIN. GODIŠNJE

GODIŠNJE GOD. GOD. SUMA
Srednje temperature zraka(°C) 8,6
Apsolutno maksimalne temperature(°C) 38,0
Apsolutno minimalne temperature(°C) -23,8

Srednje sume oborina(1/m²) 897
Srednja oblačnost(desetina) 5,8
Srednji broj vedrih dana(Ng2) 72
Srednji broj oblačnih dana(N>8) 132
Izvor: Strategije razvoja poljoprivrede općine Travnik za period 2016-2020., 2015.
10
2.3. Hidrološke karakteristike
Klima, reljef i karakter stjenovite podloge su presudni za vodne prilike u nekom kraju,
vrlo dobro je poznato koliko je značajna i stalno rastuća uloga vode u životu svakog naselja., u
suvremenoj poljoprivredi i industriji.
U većem dijelu travničkog kraja stječe se utisak o bogatstvu vodom, što je u osnovi dokaz
povoljnih ostalih prirodnih uvjeta. Hidrografsku okosnoci predstavlja rijeka Lašva, Njen izvor,
glavnina toka i sliva se nalaze u prostoru travničkog kraja, a ušće u rijeku Bosnu i manji dio toka
s pripadajućim slivom su izvan tog prostora. Izvire na 1180 m visine, dužina Lašve je 50 km a
površina cjelokupnog sliva je 948 km². Lašva je mala rijeka no više puta su zabilježene vrlo
visoke vode koje su preplavile dijelove grada te naselja i poljoprivredne površine nizvodno u
polju. (Papić, 1975.)
Slika 3. Travnik pod vodom 2014.godine
Izvor: https://www.klix.ba/vijesti/bih
Riječni sistem Lašve obuhvaća veči broj pritoka među kojima su brojnije one što pritječu
s južnog (paleozojskog) dijela travničkog kraja. Desne pritoke su: Komarska Lašva, Grlonica,
Prala, Lupnica, Kruščica, Vranička Rijeka i Kozica. Jedina duža lijeva pritoka je Bila (30km), a
11
obilniji su vodom kratki tokovi Hendeka i Šumeća koji prolaze cijelim tokom gradskim
prostorom. (Papić, 1975.)
2.4. Tlo i vegetacija
Između tla i vegetacijskog pokrova postoji uska međusobna zavisnost, a na njihov

razvitak, osobine i raspored u prostoru najizrazitiji utjecaj imaju klima, matični supstrat i reljef.
Travnički kraj pruža zanimljivu šarolikost tla i vegetacije, javlja se više tipova zonalnog,
intrazonalnog i azonalnog karaktera. Grupi zonalnih tala pripadaju planinske crnice na području
istočnog predjela u porječju Bile i na visokim dijelovima Vlašića. U ostalom većem dijelu
travničkog kraja formirala su se različita intrazonalna tla uz dominantan utjecaj nekog lokalnog
faktora (matični supstrat). Tako se veli dio kraja sastoji od kiselih smeđih tala. U sjevernim
dijelovima razvila su se crna i smeđa karbonatna tla. Dok veći dio visoke zaravni Vlašića
pokrivaju rendzine, plitke, ponajviše suhe karbonatne crnice. Od azonalnih tala, gospodarski
najvažnija su sluvijalna tla koja nastaju recentnim taloženjem nanosa Lašve i njenih pritoka, a
pokrivaju veći dio travničkog polja.
Još više nego tlo, vegetacija odražava kompleks općih, regionalnih i lokalnih prirodnih
uvjeta, a njen sadašnji prostorni raspored još i stupanj ljudske intervencije izvršene kroz dugi
period od prvog stalnog naseljavanja. Osim toga, vegetacijski pokrov nekog kraja ostavlja jedan
od prvih i najvažnijih utisaka o pejzažu i prirodnoj sredini tog kraja. Horizontalni i vertikalni
raspored prirodne vegetacije u travničkom kraju pokazuje glavnim crtama sljedeću
biljnogeografsku sliku. Prije svega, treba naglasiti da je preko polovine prostora pod šumskom
vegetacijom u kojoj dominiraju dvije šumske zajednice: šume hrasta i šume bukve. U dolinama i
po brdima središnjeg i nižeg dijela kraja je pojas hrasta kitnjaka i običnog graba uz koje su još
javljaju najčešće trešnja, javor, brijest, lipa i od grmlja osobito lijeska. Ove se šume krčenjem
lako pretvaraju u odlične livade i oranice. Kao pretplaninska vegetacija se na Vlašiću iznad
bukve javlja još i pojas smreke, u najvišim predjelima Vlašića prostire se pojas klekovine bora.
U nižim i središnjem dijelu kraja, gdje su klimatski, reljefni i prometni uvjeti za život
stanovništva povoljniji, šuma se prvenstveno krčila da bi se dobilo obradivo tlo i vlažne dolinske
livade, te prostori za izgradnju naselja i komunikacija. Neki toponimi kao Paljenik, Opaljenik,
12
Paljevine, Palež dosta jasno tumače način potiskivannja šumske vegetacije i širenja pašnjaka u
tom po stočarstvu poznatom kraju. (Papić, 1975.)
Slika 4. Bjelogorična šuma na padinama Vlašića
Izvor: http://obidjibosnu.com/post_grad/planina-vlasic/?type=destinacija
13
3. DRUŠTVENO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA
3.1 Stanovništvo grada
Grad je ne samo izgrađeni već i gusto naseljeni prostor na kojem je u pravilu koncentiran
veći broj ljudi s njihovim aktivnostima. U kratkotrajnom poslijeratnom periodu intenzivnog
socio-ekonomskog razvoja dogodile su se, pored ostalih, i krupne promjene u demogeografskom
razvitku naših gradova. U tom pogledu ni Travnik nije zaostao, ali se nije svrstao ni u red
gradova s izrazito brzim demografskim razvitkom. (Papić, 1960.)
Tablica 2. Razvoj stanovništva Travnika od 1931-2013. godine

Godina Broj stanovnika Apsolutno povećanje Godišnji porast%
1931. 6.810 - -
1948. 7.568 758 0,7
1953. 8.163 595 1,7
1961. 10.225 2.062 3,1
1971. 12.977 2.752 2,7
1981. 15.888 2.911 4,6
1991. 19.041 3.153 6
2001. (procjena) 22.500 3.459 7,7
2013. 16.534 -2.507 -4,1
Izvor: Federalni zavod za statistiku
U sedam desetljeća, stanovništvo Travnika se povećalo za 15. 690 stanovnika a do 2013.

godine stanovništvo se skoro utrostručilo. S porastom stanovništva Travnika mijenjala se i
gustoća naseljenosti u gradu. 45,5 stanovnika na hektaru gradske površine u 1971.godini dok
2013.godine taj broj iznosi 102,9 st/km². Spolna struktura stanovništva Travnika je 47,5% prema
52,5% u korist žena. Dobna struktura Travnika izgled ovako: 26,3% mladog stanovništva do 14
godina, 67,4% radno aktivnog stanovništva od 15-64 godine i 6,3% starog stanovništva sa 65 i
više godina. Poslije drugog svjetskog rata, poboljšana je prosvjetna i obrazovna struktura
stanovništva te je 1948.godine u gradu bilo 19,4% nepismenih, a 1991. godine taj je postotak
smanjen na 10,7%. Krupnijih promjena u etničkoj strukturi stanovništva nije bilo, jer i sada, kao
14
i ranije, većinu stanovništva čine tri naroda: Hrvati, Muslimani i Srbi. (Federalni zavod za
statistiku, 1998.)
Tablica 3. Nacionalni sastav Travnika (1971.-1991.godine)

Godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 7.373 (38,72%) 5. 822 (36,64%) 5. 730 (44,15%)
Hrvati 6. 043 (31,73%) 5. 026 (31,63%) 4. 538 (34,96%)
Srbi 2. 131 (11, 19%) 1. 901 (11,96%) 1. 894 (14, 59%)
Jugosloveni 2. 800 (14, 70%) 2. 867 (18, 04%) 486 (3,74%)
Ostali 694 (3,64%) 272 (1, 71%) 329 (2,53%)
Ukupno 19. 041 15. 888 12.977
Izvor: Federalni zavod za statistiku
15
3.2. Ekonomija i gospodarstvo
Povoljan geografski položaj, ali i izuzetna prirodna bogatstvo učinili su da Travnik kroz
povijest bude i razvijeno područje. I danas su u okolini grada razvijeni poljoprivreda i stočarstvo.
A posljednjih godina Travnik je imao nekoliko preduzeća u različitim industrijskim granama,
koja su činila kičmu razvoja grada, ali i regije. "Borac"-firma koja zapošljava najviše radnika je
uprkos ratnim dešavanjima, sačuvala domaće i inostrano tržište. Nažalost, ratni vihor, ali i
neadekvatni i nejasni zakoni o privatizaciji nakon agresije, doveli su nekadašnje gigante u jako
loš položaj. Nakon rata, javlja se mogućnost većeg ulaganja privatnog kapitala, pa se pojavljuju
tada nova, ali danas već prepoznatljiva imena u privredno industrijskom razvoju grada Travnika:
"Pharmamed" (farmaceutska ind.), "Bajra" i "Prima-inter" (mesna ind.), "Vlašić-milk" u Karauli
(proizvodnja mlijeka), "Poljorad" (proizvodnja mliječnih i proizvoda biljnog porijekla), "Feniks"
(proizvodnja tjestenine) i drugi. Poseban pečat privredi grada Travnika daje Udruženje
privrednika Travnik UPUT, koje je zapravo baza razvoja ideja i velika podrška preduzećima i
pojedincima koji rade na ekonomskom razvoju ovog kraja.
Gospodarstvo, koje i prije rata nije nešto bilo posebno razvijeno, poslije i tijekom rata, je
u potpunosti devastirano. Danas stanovništvo travničke regije, uglavnom se bavi poljoprivredom
i stočarstvom. Na prelijepim ravnicama može se zamijetiti i uzgoj krumpira, pšenice, ječma,
kukuruza, brojne sadnice jabuka, kruške, šljiva, borovnica i malina. U nizinskim predjelima
uglavnom preovladava uzgoj svinja, peradi, a u planinskim je to uzgoj ovaca, koza. Također se
ističe proizvodnja mesa, mlijeka, meda, sira i ostalih domaćih, prije svega kvalitetnih proizvoda.
(Strategija razvoja općine Travnik u razdoblju od 2016. do 2020., Travnik, 2016.)
Slika 5. Pharmamed Travnik
Izvor: http://www.dom-projekt.ba/projekti/7/Pharmamed.php
16
3.3. Prometna povezanost
Promet na području općine Travnik odvija se magistralnim, reginalnim i lokalnim putnim

pravcima. Travnik nije ni željeznička, ni cestovna raskrsnica u doslovnom smislu riječi, a ipak je
na određeni način prirodno sjecište više prometnih pravaca i točka zaustavljanja prometa.
Prometna funkcija Travnika je prvenstveno određena njegovim regionalno-geografskim
položajem u sjeverozapadnom dijelu Srednjobosanske depresije, u srednjem dijelu doline Lašve i
u središtu najkraće prirodne i tehničke veze između dolina Bosne i Vrbasa, kao i položajem na
vrlo prometnoj cestovnoj komunikaciji što srednju Bosnu spaja sa sjeverozapadnim dijelovima
zemlje i sa Jadranskim morem kod Splita. Kompletan prostor općine pokriven je linijama javnog
prijevoza.
Tablica 4. Dužina putnih pravaca
Prometna infrastruktura u kilometrima
Općina Magistralni putevi Regionalni putevi Lokalni putevi
Travnik 29km 106km 77km
Izvor: Papić, K.
Na ovom području planirana je izgradnja brze ceste Lašva-Nević Polje-Travnik a
predstavljati će glavni putni pravac za Federaciju zapad-istok. Planirana trasa brze ceste Lašva -
Nević Polje biti će dio nove proširene evropske mreže brzih cesta tzv. ruta 2A Lašva - Travnik -
Jajce - Banja Luka. (Strategija razvoja općine Travnik u razdoblju od 2016. do 2020., Travnik,
2016.)
Slika 6. Mapa brzih cesta u FBiH
Izvor: https://www.vitez.info/sve-spremno-za-izgradnju-brze-ceste-lasva-nevic-polje
17
4. KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA TRAVNIKA
Travnik, grad u srcu Bosne, utonuo u zelenilo planinskog krajolika, umiven vodama
zlatonosne rijeke Lašve i pjenušavim tokocima Šumeća, Hendeka, Hazne, Jale i Dokuza, nekada
davno, u srednjem vijeku, dobio je ime po travi. Poznat je po tradicionalnoj ispaši ovaca u
okolici, posebno na Vlašiću gdje se proizvodi čuveni travnički sir i odakle vodi porijeklo
autohtoni ovčarski pas–tornjak. (Maslić, 1990.)
Slika 7. Panorama Travnika
Izvor: Zavičajni muzej Travnik
Travnik je oduvijek bio mjesto susreta civilizacija i različitih kulturnih uticaja koji su
vremenom odredili njegovu urbanu fizionomiju i oblikovali specifičan način življenja.
Odnjegovana ustanova dobrog susjedstva i „komšiluka“ uspjela je odoljeti mnogim krizama u
prošlosti i nadživjeti sve nedaće i nesporazume ratnih vremena, potvrđujući da „bosanski duh“
nije puka sintagma već zbilja utkana u život ovog grada. Mnogobrojni arheološki lokaliteti i
nalazi iz prapovijesnog i antičkog perioda, preživjeli arhaični toponimi slavenskog porijekla,
bogato naslijeđe iz srednjeg vijeka te osmanske i austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini,
dali su Travniku vidljivo obilježje povijesnog gradskog područja. (Maslić, 1990.)
18
4.1. Prapovijesno i antičko razdoblje
U okolici Travnika nisu pronađeni tragovi paleolitskog čovjeka. Predpostavlja se da bi

sistematska arheološka istraživanja mogla utvrditi prisustvo Homo sapiensa u Velikoj peći i
Maloj peći, na bukovici iznad Travnika, idealnim prirodnim skloništima za čovjeka paleolita,
koji je na prostoru Bosne i Hercegovine živio prije 40.000 godina. (Maslić, Baner, 2006.)
Najstarije ljudske zajednice naseljavale su ovo područje u vrijeme mlađeg kamenog doba,
neolita. U nizinskim dijelovima biljanske i lašvanske doline otkrivena su stalna naselja. Tragovi
najstarijeg naselja pronađeni su na lokalitetu Mujevine, kod sela Alihodže, s desne obale Bile.
Nažalost, riječni tok je gotovo u potpunosti otplavio naselje koje je, prema kulturnim
karakteristikama, svrstano u posebnu grupu. Nasuprot ovome naselju, ispod sela Brajkovići, na
lijevoj obali Bile, pronađeno je drugo, nešto mlađe neolitsko naselje Nebo koje pripada
butmirskoj kulturnoj grupi. Razvijalo se između 2 300-1 9000. g.p.n.e. zauzimalo je 15. 000 m².
Sistematska arheološka istraživanja otkrila su sedam zemuničkih nastambi te više otvorenih
ognjišta i radionica za izradu kamenig oruđa, s raznovrsnim inventarom glačanog kamena:
brusevi, strugalice, čekići, noževi, vrhovi koplja, strijele, žrvnjevi za žito. Pronađena su koštana
šila i udice, fragmenti grubo i fino rađene keramike (vaze, zdijele, amfore), ornamentirane
vrpčastim i spiralnim ukrasima i bojene crvenom bojom. (Maslić, Baner, 2006.)
Slika 6. Neolitska posuda, naselje Nebo

Treće, najmlađe naselje, tipa butmirske kulturne grupe, pronađeno je 1942. godine u
dolini Lašve, uz brežuljak Crkvine, u Turbetu. Stanovnici ovog naselja činili su rodovske
zajednice vezane krvnim srodstvom, a društveni odnosi su se zasnivali na načelima matrijarhata
19
prema tadašnjoj ulozi žene koja je bila nosilac krvnog nasljedstva i imala značajnu ulogu u
proizvodnji hrane i odjeće (tkanje i pletenje). (Maslić, 1990.)
Već u vrijeme eneolita (bakrenog doba), naselja se pomjeraju na uzvišene, teško
pristupačne pozicije–gradine, koje se opasuju kamenim suhozidom ili zemljanim nasipima. Na
gradini iznad Alihodža i na Crkvinama (Turbe) formiraju se eneolitska naselja koja pripadaju
vučedolskoj (slavonskoj) kulturnoj grupi čije se vremensko trajanje datira između 1900. i 1700.
g.p.n.e. pronađeni su fragmenti kalupa za lijevanje metala, keramike i dr. najvredniji nalaz iz
toga vremena predstavlja ratnička oprema pronađena u jednoj ostavi u Velikom Mošunju koja se
sastoji od bronzanog mača s koricama, štita, spiralnih narukvica, ukrasa za prsa i dugmeta, čija
se starost datira u 9.stoljeće p.n.e. Da se u razmjeni koristio i novac, svjedoče primjerci grčkog
novca dirahij, pronađeni u Putićevu, Gučoj Gori i Mošunju. (Maslić, 1990.)
Nosioci kulturnih tekovina starijeg metalnog doba (halšatatski period) bili su Iliri,
autohtono stanovništvo koje je u ovim krajevima prisutno još od gašenja neolitskih zajednica.
Prostor središnje Bosne nastanjivalo je ilirsko pleme Desitijati koje je u travničkom kraju
podiglo preko četrdest gradisnkih naselja sa tumulusima (grobovi zasuti kamenim humkama).
Desitijati su bili poznati ratnici i žestoko su se odupirali Rimljanima čija je ekspanzija na
Balkanski poluotok počela u 3.st.p.n.e. (Maslić, 1990.)
Slika 9. Oprema Ilirskog ratnika, Putićevo
20
Dolina Lašve i njenih pritoka bila je u rimsko doba važno rudarsko područje u kojem se
razvijalo više naselja. Naselja su ležala na glavnom magistralnom putu Salona – Argentaria i
bila su povezana mrežom lokalnih puteva. Osnovna gospodarska djelatnost Rimljana u ovim
krajevima bila je eksploatacija i prerada željezne rude na što ukazuju veće količine troske
pronađena na lokalitetu Gornje Pećine, Varošluk i dr. brojni nalazi pronađeni na mjestu
današnjeg Turbeta svjedoče o postojanju većeg rimskog naselja. Pretpostavlja se da je riječ o
mjestu Berselum, koje je najprije bio putna stanica. Na gradini u Potkraju nađeni su ostaci
rimske utvrde. Na brežuljku Crkvine otkrivena je nekropola s 30 groba, s paljevinama, a u
podnožju kasnoantički mauzolej. U okolnim područjima, Crkvine, Sečevo, Đelilovac pronađena
su i drugi objekti, vodovodi, grobnice iz tog perioda. U naselju Đelilovac otkrivena je
kasnoantička bazilika, sačuvani su sjeverni dijelovi dok je veći dio bazilike ostao zatrpan i,
nažalost, trajno izgubljen izgradnjom stambenih objekata u novije vrijeme. Naknadnim
istraživanjem, ispod bazilike su pronađene tri nadscođene grobnice, a u jednoj i vrijedan nalaz,
zlatna ogrlica sa 18 medaljona, te oltarska ploča (menza) i tri pripadajuća stupića, jedna staklena
čaša svijećnjaka, zemljana lampa, oslikani dijelovi maltera i dr. Bazilika je vjerovatno nastala
krajem 5.stoljeća, u periodu istočnogotske dominacije (Fišić, 2007.)
Cijela dolina Lašve bila je gusto naseljena u rimsko doba. Pojedinačni nalazi su
pronađeni u Paklarevu, kao i u Travniku. Na lokalitetu Popova vrtača otkopana je više rimskih
grobova s nalazima, na Kalibunaru dosta rimske opeke i fragmenata posuđa, na Bašbunaru
rimski miljokaz, grobovi, novac, kameni fragmenti s natpisom. Odomaćeni naziv Kastel za
srednjovjekovnu tvrđavu Stari grad i Travniku ukazuje mogućnost da je na tom mjestu bio
podignut rimski castrum (utvrđenje). Na Bukovici, brdu pored Travnika, otkopana je
kasnoantička crkva s podzemnom grobnicom, a temelji rimskih zgrada s ostacima vodovoda
pronađeni su s lijeve strane Lašve, kod Gelinog Hana. (Fišić, 2007.)
21
Slika 10. Ostaci kasnoantičke bazilike u Turbetu
Izvor: http://old.kons.gov.ba
4.2. Travnički kraj u srednjem vijeku
Iz perioda slavenskog doseljavanja materijalni ostaci su oskudni, ali su se sačuvali brojni

toponimi, kao što su grad, gradac, gradina, koji označavaju naseljena mjesta, nekadašnje ilirske
gradine oko kojih su Sloveni nastavili razvijati naselja. Naziv Trebeuša (Donja i Gornja Trebeuša
uz Komarsku Lašvu) upućuje na slavenske kultne običaje vezane za žrtvovanje ili žrtvišta, kao
što se u nazivu sela Dub (dolina Bila) krije staroslavenski izraz za hrast, drvo koje je zauzimalo
značajno mjesto u vjerovanju i kultnim obredima Slavena. Neki uticaji slavenske kulture i
vjerovanja uspjeli su se sačuvati i do danas u narodnoj tradiciji ovih krajeva. Nema pouzdanih
podataka kada su slavenska plemena na ovim prostorima primila kršćanstvo. Pretpostavlja se da
je taj proces tekao paralelno sa susjednim zemljama i da se to dogodilo u 9.stoljeću. društvena
organiziacija je još dugo počivala na rodovskim i plemenskim odnosima. Prvi spomen župe
Lašve, koja je obuhvatala travnički kraj, potječe iz vremena kada su bosanskom državom
upravljali banovi. (Skupina autora, 1999.)
22
U povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV.,kojom se potvrđuju raniji darovi bana Matije
Ninoslava bosanskoj biskupiji, spominje se 1244. godine i „posjed u župi Lašva kod tri crkve“.
Stariji istraživaći (Ć. Truhelka, J. Petrović i dr.) pretpostavljaju da bi to mjesto oglo biti u Docu
na Lašvi, iako više argumenata ide u prilog novijoj teoriji da se to odnosi na područje Varošluka
i današnjeg Turbeta gdje su pronađeni ostaci tri crkve (dvojne ranokršćanske bazilike i
srednjovjekovne kapele), te mnogo više nalaza koji ukazuju na postojanje većeg
srednjovjekovnog naselja. (K. Papić, E. Sujoldžić). U Batalovom evanđelju iz 1393.godine,
ukrašenom zlatnim okovom, zapisano je da Toričanom i Lašvom gospodari tepčija Batalo Santić.
Uz brojne ostatke kulturnih dobara, među kojima su utvrde i nekropole sa stećcima, ovi povijesni
izvori svjedoče o tome da je travnički kraj u srednjem vijeku bio znatno naseljen. (Skupina
autora, 1999.)
Slika 11. Natpis bosančicom u grobnici Batala Santića, Turbe
23
4.2.1. Srednjovjekovne utvrde i stari grad Travnik
Sa sigurnošću se jedino za grad Toričan može pouzdano tvrditi da ga je podigao feudalac

Batalo Santić, koji je nosio titulu tepčije (odgojitelj plemića na kraljevskom dvoru). Sagradio ga
je krajem 14. Stoljeća na teško pristupačnom brdu iznad sela Varošluk (Turbe), u vidu manje
utvrde s dvije kule, čiji ostaci su i danas vidljivi. Ispod utvrde Batalo je načinio mauzolej u
kojem je poslije smrti sahranjen. Ruina Oštrc (Oštrac) grada na Vlašiću nalazi se ispod
Koričanskih stijena, na litici iznad rijeke Ugar. Do utvrde se može doći samo s jedne strane.
Ostaci bedema i kula ukazuju na veće utvrđenje (90 x 90,), ali o njemu nema mnogo povijesnih
podataka. Postoji narodna legenda da je „gradina bila toliko naseljena da je mačka mogla s kuće
na kuću ići“. U neposrednoj blizini utvrde prolazio je stari put, i danas dobro očuvan, koji je
nekada vodio od pravca Travnika preko Gostilja, Vitovlja, Oštroc grada i rijeke Ilomske prema
Skender-Vakufu. Na Vlašiću se nalazi ostaci manje utvrde po imenu Grac, koja je mogla imati
funkciju kule stražare odakle se kontrolirao gore spomenuti put. Vrbenac grad je podignut na
stjenovitim grebenima između sela Zagrađa i Skomorja, u dolini Jasenice, lijeve pritoke Bile. Na
najviši dio grada, gdje se nalaze ostaci zidova, stiže se stepenicama uklesanim u živoj stijeni-
pored utvrde prolazi stari srednjovjekovni put od sela Fazlića, preko Miletića nadalje prema
Vlašiću. I na prapovijesnoj gradini iznad sela Karahodže, u dolini Bile, pronađeni su ostaci
srednjovjekovne utvrde, čiji se naziv nije sačuvao. (Maslić, Baner, 2006.)
Slika 12. Srednjovjekovna utvrda u Varošluku
Izvor: https://placeandsee.com
24
Od svih srednjovjekovnih utvrda na prostoru nekadašnje župe Lašve, najbolje se sačuvao
stari grad Travnik, zahvaljujući činjenici da su ga Turci nakon zauzimanja naselili i nastavili
razvijati naselje u njegovome podnožju. Predaja kaže da je nekada iznad ulaza u grad stajala
kamena ploča s natpisom u kojem se spominje ime bosanskog kralja Tvrtka II. Kotromanića. U
sačuvanim pisanim izvorima utvrda Travnik spominje se prvi put 3. lipnja 1463.godine. U
izvještaju trogirskog kneza, pohranjenom u Arhivu grada Zadra, navodi se da je tih dana turska
vojska sultana Mehmeda II.Fatiha zauzela Travnik. Arheološka istraživanja su potvrdila da je
srednjovjekovna utvrda zauzimala sadašnji areal grada, u dužini od 130 metara i širini od oko 60
metara. Grad je poligonalonog oblika i smješten je na prirodnom uzvišenju do kojeg se može
prići samo sa sjeverne strane, dok je ostali dio kompleksa zaštićen prirodnim klisurama potoka
Hendek i Šumećem. Staro ime Garbun koje se vjerovatno odnosi na ilirsku gradinu, zaboravljeno
je. Pretpostavlja se da je ime Travnik nastalo od pojma kojim se označavao zatravljeni dio u
dolini „travnik“, ili prema nazivu službenika koji je ubirao travarinu, a koji se kasnije spominje i
u turskim defterima. Arhitektonski raspored, način gradnje i struktura najstarijih zidova ukazuju
da je travnički utvđeni grad podignut u 15.stoljeću na strateški dobro odabranoj poziciji koja
kontrolira prolaz kroz dolinu Lašve prema istoku, preko klanca Derventa. Na turskom jeziku
„dervent“ znači: uski prolaz, klanac. Zatečeni utvđeni grad Turci su vremenom dogradili i
pretvorili u snažnu odbrambenu tvrđavu, prilagodivši je upotrebi vatrenog oružja i artiljerije.
Danas Stari grad predstavlja rijedak primjer utvrde na kojoj su se sačuvali tragovi različitih faza
arhitektonskog oblikovanja iz srednovjekovnog, osmanskog i austrougarskog perioda. (Maslić,
Baner, 2006.)
Slika 13. Stari grad Travnik
Izvor: http://muzejtravnik.ba/tvrdava-stari-grad
25
Pravac pružanja grada slijedi osnovu sjever-jug. U podnožju travničke utvrde bilo je
razvijeno manje srednjovjekovno podgrađe s trgom, koje se pod imenom Lašva nastavilo
razvijati i po dolasku Osmanlija. O postojanju prigradskog naselja svjedoči sam naziv najstarije
ulice u podnožju, Varoš, čije ime mađarskog porijekla ukazuje na prisustvo ugarskog uticaja u
srednjovjekovnoj bosanskoj kraljevini prije dolaska Turaka. Isti slučaj odnosi se i na selo
Varošluk ( Turbe) u kojem je nastavljen kontinuitet življenja, gdje su kasniji graditeljski zahvati
uništili srednjovjekovne gradove. (Mazalić, 1953.)
4.2.2. Stećci
Na više od pedeset lokacija u travničkom kraju nalazimo nekropole sa stećcima,

monolitnim nadgrobnim spomenicima koje narod naziva još bilig, mramor, mašet. Po svom
razmještaju, monolitnosti, izgledu, ukrasima i natpisima, to kameno blago predstavlja orginalnu
tvorevinu bosanskog srednovjekovlja. Najčešće su groblja smještena u blizini sela, ali ima i
usamljenih primjera koji predstavljaju važne indikatore za proučavanje izumrlih
srednjokvjekovnih naselja, formiranim na uzvišenim djelovima gdje se stanovništvo uglavnom
bavilo stočarstvom. (Fišić, 2007.)
Na planini Vlašić u blizini vrela Ormanj (Vlaška gromila), na nadmorskoj visini od 1.760
m nalaze se dva stećka. Svakako je to najviša točka u Bosni i Hercegovini gdje se može naići na
ove drevne spomenike, čije prisustvo samo potvrđuje činjenicu da su na Vlašiću svoje posjede
držale vlastelinske porodice, kao što su Pavlovići, Radojčići, Baltići (selo Koričani), Dobrete
(Dobretići) i dr. Na lokaciji „Crno polje“, u Novoj Biloj, otkriveno je šest sarkofaga i oko njih
dosta rasutih kostiju koji ukazuju na veće groblje, a time i na naselje koje je u srednjem vijeku tu
egzistiralo vjerovatno se nalazilo u dolini obližnje riječice Grlonice, gdje je osamesetih godina
prošlog stoljeća pronađeno oko pedest primjeraka dubrovačkog i bosanskog srednjovjekovnog
novca, kovanog u različitim preiodima. Izgled terena, blizina nekropole, obližnji toponimi kao:
Grad, Carine, Zgon, Stub, Gradina, Stražvica, navode na pretpostavku o postojanju naselja sa
carinom i stražarnicom na širem podrućju ušća Lašve, Bile i Grlonice. Sudeći po brojnim
nekropolama u travničkom kraju, takvih naselja je zasigurno bilo i na drugim mjestima. Nije
rijedak slučaj da se uz nekropole sa stećcima nadovežu kršćanska i muslimanska groblja iz
26
kasnijeg perioda. Same srednjovjekovne nekropole često su podizane na ilirskim tumulima ili
rimskim grobljima pa se može govoriti o kontinuitetu sahranjivanja i poštivanju kulta grobalja.
Za srednjovjekovne nekropole vezane su različite legende. Na mjestima gdje ih zovu „Grčko
groblje“ očuvala se predaja da su tu davno živjeli Grci i da su nakon višegodišnje zime odselili.
Pojam „svatovsko groblje“ upućuje na vjerovanje da su se na tome mjestu susreli i pobili svatovi.
Orijentacija stećaka je najčešće zapad-istok, što slijedi pravac prividne putanje Sunca.
U travničkom kraju su zastupljeni gotovo svi oblici stećaka koji se javljaju i drugdje;
ploče, sanduci, sljemenjaci, oblici stupa (najčešće amorfni), a u večem broju pojavljuje se vrsta
antropomorfnog križa, poznata pod nazivom krstača. Ovih spomenika najviše ima u
Brajkovićima- 24, na nekropoli Maculje (Novi Travnik)- 16, u Gučoj Gori- 14, a sačuvali su se i
na drugim mjestima kao pojedinačni primjerci. (Fišić, 2006.)
Slika 14. Nekropola Maculje
Izvor: http://www.unescobih.mcp.gov.ba
Pojava karakteristična za travnički kraj je i sahranjivanje u kamenim sarkofazima, iznad

kojih su nerijetko postavljeni i stećci (Ćukle, Guća Gora, Maljine, Brajkovići, Bila). U nekim
sarkofazima su uz skelete pokojnika pronađeni vrijedni materijalni nalazi, kao što su ukrasni
dijelovi srebrenog pojasa (aplike), iz Bile, ili mađarski i talijanski novčići, kao i ostaci ženske
27
kape (scuffija) ukrašene čipkom i zlatovezom (Glavica), iz Han-Bile, što predstavlja rijedak
primjerak umjetnički ukrašenog tekstila iz 14.stoljeća. u selima Imljani i Koričani, na Vlašiću,
dugo se zadržala tradicija sahranjivanja pokojnika u izdubljenim trupcima od drveta, koji
podsjećaju na kamene sarkofage. Ukrasi na stećcima nisu zastupljeni u većem obimu, kao u
nekim drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Najčešće se pojavljuje oolumjesec, križ, rozeta,
jabuka, arkade i dr., a rjeđe figuralne predstave, u pravilu na sljemenjacima. Na nekropoli kod
Didakove kuće. U Đelilovcu, među 20 stećaka nalazi se sljemenjak s predstavom ljudske figure.
Na jednom spomeniku u Tenićima prikazana je scena lova, a na drugom ljudska figura. Na
sljemenjaku u Potkraju predstavljen je konjanik, razgranati biljni motiv i polumjesec. Heraldički
motivi pojavljuju se na stećcima kod izvora Karaulske Lašve. Prikazi arkada sačuvali su se na
primjerima u Fazlićima i Dubu, a u Opari (Novi Travnik) nalazimo predstave ruke i polumjeseca.
Križ ili prikaz „čovjeka raširenih ruku“ javlja se na krstačama na nekropoli Maculje (Rostovo).
Sačuvao se i manji broj stećaka s natpisima. Pisani su bosanćicom koja predstavlja modificirani
tip ćirilice. Među njima se izdvaja primjerak iz Ovačareva, čija se slova u stilističkom pogledu
oslanjaju na gotiku. Ploča s natpisom pronađena je i u mauzoleju topčije Batala na Crkvinama, u
Turbetu. Mauzolej je otkriven 1915. godine, ali je već bio opljačkan. Sastojao se od dvije rake
postavljene jedna iznad druge. Tijelo je počivalo u kamenom sarkofagu u donjoj komori, na
čijim zidovima su se očuvali tragovi fresaka i klinovi za koje he bila pričvršćena ukrasna tkanina.
Nad grobnicom je stajao stećak u obliku sljemenjaka, danas dosta oštećen, s jedva vidljivim
ukrasom arkade. Izgubljeni su i ostaci temelja manje crkve, grobne kapele koja se tu nalazila.
Osim temelja grobne crkve Batala Santića, toponimi kao što su Crkvine, Crkvište (Ćukle) i dr.
ukazuju na mogućnost postojanja bogomolja na tim mjestima. Bili su to manji objekti koje su
podizali vlastelini za potrebe svoje porodice. Jednostavna drvena kapelica, izgrađena u duplji
gorostasnog Starog hrasta, Rankovićima, bila je u funkciji i početkom 20.stoljeća. s obzirom da
je starost hrasta procijenjena na više od 2.000 godina, pretpostavlja se da je tu bilo i slavensko
kultno mjesto, koje je zadržalo kontinuitet posvećenog mjesta kroz srednji vijek i nadalje.
I po dolasku Turaka Osmanlija, koji na ove prostore krajem 15.stoljeća donose
orijentalnu kulturu i novu vjeru islam, kršćanstvo i kršćanski običaji nastavljaju egzistirati.
Nosioci kršćanstva u to vrijeme su franjevci, prisutni u Bosni od kraja 13.stoljeća. Stećci
postepeno izumiru i zamjenjuje ih novi tip nadgrobnika, znatno manjih dimenzija i s naglašenim
oblikom križa. (Fišić, 2007.)
28
4.3. Period osmanske uprave
U dramatičnim zbivanjima krajem 15.stoljeća, kada tursko-osmanska vojska zauzima

veći dio kraljevine Bosne, Travnik se kao osvojena utvrda spominje 3.lipnja1463. godine
(Trogirski izvještaj). Pošto se utvrda nalazila na pograničnom prostoru između osvojene turske
teritorije i slobodne Jajačke banovine, ponovo se u izvorima navodi kao mjesto kod kojeg su
1480. godine turske jedinice pretrpjele poraz od ugarske vosjke. Nakon toga situacija se
stabilizirala. U defteru bosanskog sandžaka Ajaz-bega, 1489.godine Travnik se spominje kao
varoš i trg na Lašvi, sa 11 muslimanskih i 36 kršćanskih kuća, a u Tursko-ugarskom mirovnom
ugovoru 1503. godine, potvrđuje se njegova pripadnost turskoj teritoriji. U početku travnička
utvrda ima odbrambenu funkciju, postepeno postaje mjesto za skladištenje oružja i municije i
zatvor za političke zarobljenike. Vremenom jača upravna funkcija Travnika, koji je najprije
sjedište nahije Lašva (prvi spomen 1469. g.), te kadiluka Bosna Brod. Nakon provale austrijskog
princa Eugena Savojskog u Bosnu i razaranja Sarajeva 1697. godine, Porta donosi odluku da se
vezirska stolica prenese iz Sarajeva dublje u unutrašnjost. Izbor pada na Travnik, koji je već tada
bio poznat po dobroj klimi i zdravoj vodi. Od 1699. do 1851. godine Travnik je, uz dva kraća
prekida, rezidencijalno mjesto bosanskih namjesnika – vezira i upravni centar pokrajine
Bosanski pašaluk. Zahvaljujući jačanju gradskih funkcija, prvenstveno upravnih i gospodarskih,
kao i povoljnom geoprometnom položaju na značajnom „bosanskom drumu“, Travnik je u
18.stoljeću prerastao u izuzetno razvijeno gradsko naselje. Bosanski namjesnici i predstavnici
autohtonog imućnog sloja podižu mnogobrojne zadužbine: džamije, medrese, sahat-kule,
bezistane, mostove, puteve, hanove, vodovode, hamame, česme i dr. Osim muslimanskog
stanovništva, početkom 18. stoljeća u grad se naseljavaju kršćani i Jevreji, dajući značajan
doprinos razvoju zanatstva, gradnje i trgovine. (Krešljaković, Korkut, 1961.)
29
4.3.1. Gospodarski razvoj Travnika
Prostorni koncept bazirao se na orijentalnom principu podjele grada na urbane zone:

čaršiju (gospodarski dio) i mahale (stambeni dio). Takav raspored se sačuvao do danas, zajedno s
toponimima koji svjedoče o funkciji toga prostora. Riječ je o sakralnim, komunalnim i
gospodarskim objektima, kao što su Sulejmanija džamija i, u njenom sklopu, bezistan s
dućanima, uz Džamiju česma, u blizini kameni most na Lašvi i Sahat-kula na Musali. Sačuvao se
i naziv glavnog trga „Žitarnica“, na kojem je osamdestih godina prošlog stoljeća izgrađem
moderni zanatsko-trgovinski centar. Na desnoj obali Lašve, u mahali Osoje nalaze se primjerci
tradicionalne stambene arhitekture, a na suprotnoj strani je kaldrmisani put na Lončarici, koji je
povezivao čaršiju s mahalama smještenim na sjevernim padinama grada. Na Lončarici je nekada
stajao hamam, u kojem je od 18.stoljeća djelovalo i odjeljenje za ritualno pranje Jevreja, a u
njegovoj blizini nalazio se jevrejski hram (sinagoga), uništen u Drugom svjetskom ratu. U donjoj
čaršiji djelovala su tri hana, u kojem su odsjedali putnici, trgovci i kiridžije s karavanama.
Hanova je bilo i izvan grada u manjim mjestima, koja su ležala na važnim putnim pravcima. U
Gornjoj čaršiji bila su izgrađena dva hana i bezistan, mnogobrojni dućani i vodovod s vrela
Bunarbaša (Bašbunar). Na vodama Bašbunara, Lašve, Hendeka i Šumeća bile su podignute
brojne taphane (radionice za preradu kože), stupe (za valjanje sukna) i mlinovi. Gospodarski
razvoj počivao je na zanatstvu i trgovini. Zahvaljujući dobroj prometnoj poziciji na glavnom
drumu koji je vodio od Carigrada prema sjeverozapdnim granicama Bosanskog pašaluka i
nadalje prema Splitu, Beču i Veneciji, Travnik se razvio u značajan trgovački centar u kojem se
redovno održavao i veliki godišnji sajam. (Udovičić, 1973)
Slika 15. Donja čaršija
30
4.3.2. Sahat-kule
Travnik je jedinstven i po tome što ima dvije sahat-kule. Starija se nalazi u Donjoj čaršiji
na Musali, mjestu gdje su se održavale skupne molitve u vrijeme vjerskih blagdana. Podignuta je
najkasnije do početka 18.stoljeća. Iz natpisa uklesanih na dvjema kamenim pločama piše da je
1811.godine Kulu obnovio bosanski vezir Ibrahim Hilmi-paša. Zidana je od kamena i visoka je
oko 20 metara. Pri vrhu kule bio je ugrađen satni mehanizam i brojčanici s kazaljkama koje su
pokazivale vrijeme po islamskom računanju vremena „a la turka“, što započinje od zalaska
Sunca. Današnji izgled sahat-kule nije izvoran. Prvobitno je objekat imao krov na četiri vode, s
otvorima između kojih je bilo zvono. Austrougarska vlast je obnovila kulu u nekoliko navrata, a
nakon požara 1903. Godine objekat je dobio sadašnji izgled koji donekle podsjeća na Zvonik sv.
Luke u Jajcu.
Slika 16. Sahat-kula na Musali 19.stoljeće i obnovljena Kula
Drugu sahat-kulu, u Gornjoj čaršiji, polovicom 18. Stoljeća podigao je bosanski vezir
Mehmed-paša Kukavica, uz Džamiju, 1817. godine obnavlja je vezir Sulejman-paša Skopljak i,
31
posredtvom austrijskog konzula Simbschena, naručuje iz Zagreba sat sa zvonom. Nakon požara
1856. godine ponovo ju je obnovio Hadži Ali-beg Hasanpašić. Šezdesetih godina 19. stoljeća u
kuli je bila smještena prva telegrafska stanica. Obe sahat-kule su proglašene nacionalnim
spomenicima Bosne i Hercegovine. (Maslić, 1990.)
Slika 17. Sahat-kula u Gornjoj čaršiji
Izvor: Autorska
4.3.3. Travniča kuća
Kao posebna varijanta tradicionalne stambene arhitekture, u Travniku se razvio

regionalni tip poznat pod nazivom travnička kuća. Njene specifičnosti određene su geografskim i
klimatskim karakteristikama, te upotrebom tradicionalnog materijala: kamena, drveta i ćerpića
(cigla pravljena od blata).
32
Slika 18. Travnička kuća, Osoje
Izvor: Zavičajni muzej
Travnička kuća ima zatvoren volumen, sa strmim četverovodnim krovom pokriven

šindrom (pokrov od drvenih dašćica). Prizemlje je od kamena, na padinskim dijelovima obično
ukopano u obalu, a kat je prema ulici isturen u vidu doksata, građen od dizme (drvene oblice),
pojačan poprečnim gredama (bondruk) i ispunom od gline te malterisan krečnim malterom.
Dobar pogled na okolicu pruža se kroz veći broj prozorskih otvora na katu. U zaleđu kuće
obavezno su bile bašće s voćnjacima. Prilikom gradnje kuće moralo se voditi računa o
slobodnom vidiku, što je bilo nepisano pravilo koje se uvijek poštivalo. Na strmijem terenu je
prisutna veća katnost, kao u mahali Osoje gdje se travnička kuća u izvornom obliku očuvala u
više različitih primjera. (Maslić, Baner, 2006.)
33
4.3.4.Vezirski konak
Vezirski dvor (Konak) sagrađen je početkom 18.stoljeća u Gornjoj čaršiji. Dvorišna

kapija se nalazila uz Sahat-kulu, a zgrada je bila smještena dublje u pozadini na lijevoj obali
Lašve. Nažalost, nasilno je srušena 1950. Godine. Zgrada je građena tradicionalnim načinom, s
masivnim kamenim zidovima u prizemlju, isturenim doksatima na uglovima kata i relativno
blagim nagibom krova koji je pokrivao površinu objekta dimenzija 20 x 35 m. Zapadni dio, u
koji se ulazilo iz dvorišta, služio je kao stan vezira a u istočnom dijelu je bila vezirska rezidencija
i prostorija gdje je zasjedao Bosanski divan ili Vijeće. S južne strane se protezao vrt, a na
zapadnoj dvorište s pratećim objektima. Nakon odlaska vezira, Konak je ostao rezidencija
kajmakama i mutesarifa. U njemu se sastajalo vijeće – Idare medžlis, koji su činili ugledni
građani, među kojima je bilo i nemuslimana. (Udovičić, 1973.)
Slika 19. Virtualna rekonstrukcija vezirskog Konaka u Travniku
Izvor: http://muzejtravnik.ba
34
4.3.5. Džamije
U vrijeme osmanske uprave, u Travniku je podignuto ukupno dvadeset džamija. Danas ih

se sačuvalo sedamnaest, od toga četiri sa kupolom: Varoška, Jeni, Teskeredžića i džamija u
sklopu Elči Ibrahimo-pašine medrese, koja je imala i dvije drvene munare, uklonjene tridesetih
godina prošlog stoljeća. Najstarija travnička džamija je Gradska džamija izgrađena u tvrđavi.
Najnovija istraživanja ukazuju da je podignuta na ime sultana Mehmeda II. Fatiha, posljednjih
desetljeća 15.stoljeća. Sagrađena na temeljima zatečenog srednjovjekovnog objekta, tako da
nema pravilnu orijentaciju prema Meki, u pravcu jugoistok kako su postavljene ostale travničke
džamije. (Maslić, 1990.)
1. Varoška džamija
Prva džamija sagrađena izvan gradskih zidina, po svemu sudeći, je ona u najstarijoj ulici
Varoš. Na crtežu iz 1878.godine vidi se da je pripadala tipu manjih mahalskih džamija s
drvenom munarom. Do temelja je izgorjela u velikom požaru 1903. godine. Tri godine poslije
obnavlja je Travničanka Ziba- hanuma Kopčić u neomaurskom stilu, prema nacrtima sarajevskog
inžinjera Miloša Miloševića. (Mazalić, 1953.)
2. Jeni džamija
Rijeć je o najstarijoj sačuvanoj bogomolji u Travniku. Podigao ju je 1549. godine neki
Hasan–aga. Naziv Jeni, što na turskom jeziku znači „nova“, potekao je od činjenice da je u
neposrednoj blizini već postojala starija, Varoška džamija. Građena je od kamena klasičnom stilu
osmanske arhiktekture i spada među dvadesetak najstarijih džamija toga tipa izgrađenih u Bosni.
Džamija i harem sa starim nišanima, popločani put i Turbe vezira Abdulah-paše Defterdarije
predstavljaju jedinstven arhitektonski kompleks posebne slikovitosti. (Mazalić, 1953.)
3. Sulejmanija džamija
Na glavnom trgu ispod tvrđave podigao je u 16.st. džamiju neki Gazi-aga, koji je i
sahranjen u obližnjem malenom haremu. Gradnjom ove džamije udareni su temelji travničkoj
čaršiji, a njenim razvojem uskoro se ukazala potreba za većom bogomoljom, pa je bosanski vezir
Sopa Salan Ćamil Ahmed-paša 1757.godine podigao novu džamiju. Za potrebe njenog
održavanja uvakufio je, osim obližnjeg trga i hana, i bezistan u prizemlju same džamije i uz
njega dućane smještene pod komandom kamenih stupova ( ćursije). Uz Džamiju je podigao i
35
česmu. U požaru 1815.godine Džamija je izgorjela, ali je kameno prizemlje ostalo sačuvano pa
je novi dobrotvor bosanski vezir Sulejman- paša Skopljak obnovio građevinu prema prethodnom
arhitektonskom rasporedu. Tom prilikom je izgrađena nova drvena konstrukcija i Džamija
oslikana iznutra i iz vana lijepim biljnim motivima i kaligrafskim zapisima, po čemu je nazvana
„Šarena džamija“. Džamija je jedinstvena po tome što je u prizemlju trgovački segment, s
bezistanom i dućanima, a na katu bogomolja, i što se prvobitna kamena Gazi- agina munara
našla s lijeve, umjesto s desne strane od ulaza, kao što je uobičajeno. (Mazalić, 1953.)
Slika 20. Šarena džamija
4.Hadži Ali-begova džamija

Iste godine kada se gradila Ćamilija džamija, bosanski vezir Mehmed- paša Kukavica
podiže džamiju u blizini vezirskog Konaka. Uz nju gradi Sahat- kulu, dovodi vodovod sa izvora
Bunarbaša, podiže medresu, mekteb, hamam, šadrvan i bezistan, uspostavivši tako osnovu za
razvoj Gornje čaršije, čime se uvrstio među nekolicinu najvećih travničkih legatora. Između
Džamije i Sahat- kule i danas stoji nedovršena rekonstrukcija česme, koja se sve do 1949.godine
nalazila u nizu prizemnih objekata s dućanima. Oni su prema ulici zatvarali poveći džamijski
harem u kojem su se sačuvali nadgrobni spomenici iz 18. i 19. Stoljeća i nišani nad mezarom
Hadži Ali- bega Hasanpašića. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995. godine) u
36
tom haremu su sahranjeni poginuli borci Armije Republike Bosne i Hercegovine. (Mazalić,
1953.)
Slika 21. Hadži Ali-begova džamija sa starim nišanima
Izvor: Autorska
Sunčani sat je 1886.godine postavljen na Hadži Ali-begovu džamiju. Smatra se da su ga

postavili zaljubljenici u satove, da pokazuje „a la turka“ vrijeme. Travnik je jedini grad u Bosni i
Hercegovini sa sunčanim satom. Neka istraživanja dokazuju da ovaj sat nevjerovatno precizno
pokazuje vrijeme zahvaljujući brižljivim proračunima zvijezdoznanaca iz turskog perioda.
(Maslić, Baner, 2006.)
Slika 22. Sunčani sat
Izvor: Autorska
37
4.3.6. Nišani
Posebno zanimljiva i brojna skupina islamskih nadgrobnika, nišana, nalazi se gotovo u

svim dijelovima grada, oko džamija i na većim prostorima Dukatarevog groblja, na Derventi,
Lončarici, Potur-mahali, Bašbunaru, Bojni i Ilovači. Najstariji primjerci tzv „prelaznog tipa“,
nastali u prvim desetlječima osmanskog pristustva na ovim prostorima zadržali su neke
karakteristike srednjovjekovnih spomenika oblika stupa. Visoki su preko dva metra. Na nekim
primjercima pojavljuje se isklesana polulopta, poznati ukrasni motiv prenesen sa stećaka.
Nekoliko takvih nišana sačuvalo se na malenoj nekropoli kod Ilahmijinog turbeta i u Groblju na
Lončarici, koje spada među najstarija u gradu i na kojem su se zadržali nišani različite starosti.
Uz Lončaricu džamiju, Sahat- kulu na Musali, te Stari grad u pozadini, ovaj kompleks
predstavlja jedinstvenu ambijentalnu cijelinu izvanredne slikovitosti. Najstariji nišani s natpisom
pojavljuju se tek krajem 17.stolječa, što je rezultat sporijeg prihvatanja arapskog pisma. U
naredna dva stoljeća nastaje veliki broj nišana sa natpisima. Natpise tarihe ( epitafe) često su
sastavljali pjesnici, u kamenu su ih klesale taščije ( klesari). Danas oni predstavljaju jedinstvenu
arhivu u kamenu. Oblikovanje završnog dijela nišana, u obliku kapa i turbana, ukazuje na
stalešku pripadnost ili zanimanje umrlog, pa se razlikuju aginski, pašinski, ulemanski, derviški i
drugi tipovi turbana, te jednostavne konuske kape na ženskim nišanima. Vezirski nadgrobnici
najčešće su ukrašavani u stilu tada modernog levanskog baroka, a neki od njih su čak i izrađeni u
Carigradu. Rasute po zelenim površinama, ove bijele kamene vertikale djeluju poput skulptura u
slobodnom prostoru. Iako ukazuju na smrt i odlazak s dunjaluka (nižeg svijeta), nišani svojim
stiliziranim antropomorfnim oblicima svjedoće vjeru u ahiret (drugi svijet, vječnost) , što je i u
natpisima često naglašeno. (Mazalić, 1953.)
4.3.7. Turbeta
Od svih gradova u Bosni i Hercegovini, u Travniku se sačuvao najveći broj turbeta

(Mauzoleja) , ukupno sedam, tri objekta zatvorenog i četiri otvorenog tipa. U najstarijem turbetu,
smještenom u Docu, na istočnom ulazu u Travnik, sahranjen je šejh Ibrahim-dedo iz Horosana,
38
koji je kao vojnik sultana Mehmeda II Fatiha na tome mjestu poginuo u vrijeme fetha, osvajanja
Bosne 1463.godine. Turbe je jednostavan manji zatvoreni objekat sa četverovodnim krovom.
Slično je i Turbe pjesnika šejha Abdulvehaba Ilhamije Žepćaka, smještenog u Potur-mahali, na
rubu stare nekropole s nišanima iz 16.stoljeća. Ilahamija je bio imam Ferhad-pašine džamije u
Žepču i pisao je pjesme arapskim pismom na bosanskom i turskom jeziku. Svrstava se u red
poznatijih pjesnika ilhamijado književnosti. Turbe „dobrog čovjeka“ sahranjenog u zidanom
poligonalnom objektu s kupolom, smještenom u neposrednoj blizini dvorišta porušene Medrese
Mehmed paše Kukavice. U tome dvorištu sačuvani su kameni temelji i baze stupova još jednog
turbeta, u kojem je bio sahranjen bosanski vezir Mustafa- paša Jenišeherlija. Ćetiri turbeta
otvorenog tipa predstavljaju karakteristične spomenike Travnika. Dva turbeta, pod kojim su
sahranjena trojica bosanski vezira, smještena su u Gornjoj čaršiji na mjestu gdje se nekada
završavalo veće groblje. Na poligonalnoj kamenoj osnovi poredani su stupovi, međusobno
povezani lukovima, koje nose mrežaste žičane kupole, a između stupova je postavljena niska
kovana željezna ograda. U donjem turbetu nalaze se tri sarkofaga s nišanima. Najstariji pripada
bosanskom veziru Muhsin-zade Abdulah-paši, koji je četiri puta bio postavljen za namjesnika u
Travniku. Zapamčen je kao dobar vezir, a umro je 1748. Godine, kada je vjerovatno podignuto
Turbe. Do njega je nadgrobnik bosanskog vezira Hafiz Ali Dželaludin- paše (umro 1821.godine)
koji je opet bio veoma strog upravitelj i surovo se razračunao s neposlušnicima. Dao je pogubiti
tridesetak bosanskih begova i kapetana, među njima i pjesnika Ilhamiju. Sarkofag i nišani
klesani su u bjelom mramoru i ukrašeni u stilu tada modernog levantskog baroka. Dopremljeni
su čak iz Carigrada. Drugo je turbe podignuto 1799.godine nad mezarom vezira Perišan Mustafa-
paše, koji je pred smrt u blizini podigao zidanu kamenu česmu. (Mazalić, 1953.)
Slika 23. Ilhamijino turbe
39
U haremu Jeni džamije sahranjen je bosanski vezir Abdulah-paša Defterdarija, rodom iz

Sarajeva. Nad njegovim grobom podignuto je turbe s nešto izduženom žičanom kupolom koja
leži na osam kamenih stupova. Na kraju Derventskog groblja, do samoga puta, stoji turbe u
kojem su sahranjeni travnički muftija Mehmed efendija i njegova supruga Aiša-hanuma.
(Mazalić, 1953.)
Slika 24. Jeni džamija i turbe bosanskog vezira
40
4.3.8. Groblja, crkve i Sinagoga
1. Jevrejsko groblje i Sinagoga

Prvi podaci o Sinagogi vezani su za njeno stradanje u velikom požaru 1903.godine,
nakon čega je ubrzo bila obnovljena. Nalazila se na Lonačarici u neposrednoj blizini džamije
Lončarice, gdje je bio i hamam (javno kupatilo), s odjeljkom za ritualno pranje Jevreja.
Početkom 1941.godine njemačke i ustaške vlasti su devastirale objekat. Sinagoga više nikada
nije obnovljena, jer su travnički Jevreji tada nestali u fašističkom progonu. Gotovo svi, od 376
članova Jevrejske zajednice koji su živjeli u Travniku, odvedeni su u konc.logore, a samo su se
rijetki uspjeli spasiti. Tadašnji kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu Derviš Korkut i direktor
Muzeja dr. Jozo Petrović, obojica Travničani sklonili su od Nijemaca jedinstvenu sarajevsku
Hagadu, koji su Sefardi donijeli iz Španjolske u Bosnu i Hercegovinu. Zahvaljujući tome
hrabrom gestu, Hagada je spašena i danas se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. (Maslić,
Baner, 2006.)
Sjećanje na travničku Sinagogu sačuvalo se u toponimu „templ“ gdje se nalazi
izmjenjena zgrada nekadašnjeg Jevrejskog hrama, koja danas služi u druge svrhe. Jevrejsko
groblje se nalazi na zapadnom, sasvim suprotnom dijelu grada, na brežuljku Bojna. Najstariji
spomenici potječu iz 18.stoljeća, kada se u Travniku naseljavaju prvi bosanski Jevreji (Sefardi),
mahom trgovci i zanatlije. Kasnije iz raznih krajeva Austro-Ugarske monarhije pristižu i
Aškenazi, među kojima je bilo i školovanog svijeta. Neko vrijeme je travnička jevrejska općina,
nakon sarajevske, bila druga po veličini u Bosni i Hercegovini. Najstariji datirani spomenik na
travničkom groblju je iz 1762.godine. stariji spomenici su ležeći, s polukružno završenim
dijelom sanduka i s uklesanim natpisima hebrejskim pismom. Na groblju je 1979.godine
podignuto spomen obilježje u znak sjećanja na stradale žrtve holokausta u Drugom svjetskom
ratu. (Maslić, Baner, 2006.)
Slika 25. Jevrejsko groblje
41
2. katolička crkva i groblje u Docu
Stari naziv za naselje Dolac je Ilovača, nazvano po prijevoju kojim je naselje odvojeno
od grada. Pod imenom Dolac prvi put se spominje 1776.godine. dolac postaje sjedište Lašvanske
župe 1827.godine od kada se razvija kao značajan vjersko-prosvjetni centar. Prva župna crkva
izgrađena po dozvoli turskih vlasti u Bosni bila je Crkva u Docu, posvećena je uznesenju
Blažene Djevice Marije.
Groblje Svetog Mihovila u Docu staro je i koliko samo naselje, ali konfiguracija tla
upućuje da počiva na starijoj srednjovjekovnoj nekropoli. Sastoji se od tri dijela. Najstariji dio
koji je i najbliži naselju 1818.godine proširio je biskup Miletić po kome je taj dio groblja i dobio
ime. U središnjem dijelu nalazi se grobnica svećenika, sa željeznim križevima, zanatski rad
vareških majstora. U donjem, najvećem dijelu groblja ukopano je 28 franjevaca i 3 svjetovna
svećenika. Kada se 1879.godine travnička župa odjelila od dolačke, travnički katolici su se
počeli kopati na novootvorenom Groblju sv. Ilije u Docu, u blizini Malte, što i danas čine.
3.Katoličko groblje u Travniku
42
Otvoreno 1870.godine u neposrednoj blizini Jevrejskog groblja, od kojeg je odjeljeno
putem. Posvećeno je sv.Roku. desno od ulaza je stariji dio gdje su grobovi svećenika profesora
Nadbiskupske gimnazije, obilježeni križevima s raspelom od kovanog željeza. Među njima je i
grob profeosra patera Erika Brandisa, koji je u Travnik došao po osnivanju Isusovačke gimnazije
1882.godine, i njoj radio sve do smrti 1921.godine. bavio se naučnim radom u oblasti botanike,
istražio je biljni svijet travničkog kraja i pronašao mnoge endemične vrste koje su po njemu
dobile ime. Osnovao je bogat prirodoslovni kabinet u koje je skupio brojne eksponate cijeloga
svijeta. Zbirka se čuva u Zavičajnom muzeju Travnik, zajedno sa arheološkom i etnološkom
zbirkom, koje je sakupio pater Aleksandar Hoffer, profesor povijesti. Istraživao je povijest
travničkog kraja i Bosne i objavio mnoge radove iz te oblasti. Na Groblju se nalazi spomenik
gimnazijskom učeniku Petru Barbariću, čiji su zemni ostaci preneseni u kriptu gimnazijske
crkve. (Maslić, 1990.)
4.Pravoslavna crkva i groblje u Travniku

Pravoslavno stanovništvo se naseljava u Travnik od sredine 18.stoljeća, većinom su to
trgovci i zanatlije. Iz popisa biskupa Miletića 1813.godine, vidi se da je pravoslavno
stanovništvo bilo nastanjeno u petnaest sela travničke župe. Crkva posvećana Uspenju Presvete
Bogorodice podignuta je 1854.godine po dozvoli turskih vlasti. Zemljište na kojoj je izgrađena
poklonio je veleposjednik Šemsibeg Ibrahimpašić Kukavčić. U crkvi se čuvaju vrijedne ikone i
rukopisne knjige iz 17.i18. stoljeća, a tridesetih godina prošlog stoljeća unutrašnjost hrama
oslikao je poznati slikar Roman Petrović. U neposrednoj blizini crkve nalazi se Pravoslavno
groblje gdje se počelo sahranjivati u drugoj polovici 19.stoljeća. Starije pravoslavno groblje
nalazilo se u Docu na Lašvi. (Maslić, Baner, 2006.)
Slika 26. Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Travniku
43
4.3.9. Obrazovne ustanove
Odgojno-obrazovne ustanove, u vrijeme turske vladavine, bile su organizovane na

nacionalnoj osnovi. Muslimanska su djeca osnovno obrazovanje sticala u mektebima. To su bile
Osnovne škole i pohađala su ih djeca od 5-10 godina. Nastavu su izvodili učitelji muslimani.
Mektebi su, uglavnom bili smješteni uz džamije. Godine 1863., je izgrađena zgrada ruždije, prve
državne škole, koja je bila u rangu niže srednje škole.
Elči Ibrahim pašina medresa izgrađena je u Osoju po naredbi bosanskog vezira Elči
Ibrahim-paše. U njoj je bila osnovana prva gradska knjižnica, kojoj je Ibrahim paša poklonio 103
rukom pisane knjige. Elči Ibrahim medresa je najstarija odgojno-obrazovna ustanova, osnovana
1706.godine, u Srednjoj Bosni. Prilikom gradnje željezničke pruge, 1892.godine medresa je
44
srušena, ali je nedaleko od nje izgrađena nova zgrada. Projekat je uradio arhitekta Čirilo
Iveković, autor poznate gradske vijećnice u Sarajevu. Nova Medresa je izgrađena u
pseudomaurskom stilu. (Udovičić, 1954.)
Slika 27. Medresa u Travniku
Izvor: http://nap.ba
Prvu katoličku školu osnovao je travnički terzija Niko Božić 1817.godine u svojoj kući
na Bojni. Školu je pohađalo oko 50 učenika iz Travnika, Doca i bliže okolice. U Docu je
1874.godine otvorena muška škola koju su vodili franjevci. Ženska osnovna škola počela je s
radom 1872.godine, a vodile su je časne sestre Vinkovke. U Travniku je 1822.godine osnovana
škola za pravoslavnu djecu, koja je dobila svoju zgradu 1870.godine u neposrednoj blizni Crkve.
Pretrpjela je mnoge izmjene i danas je pretvorena u stambeni objekat. (Udovičić, 1954.)
4.4. Austro-ugarski period
Dolaskom Austrougarske uprave, Travnik i njegova okolica mijenjaju urbani izgled.

Pored starih bosanskih kuća sa drvenim krovovima podižu se nove u strogom stilu austrijske
arhitekture, sa primjesama secesije i obnovljenih stilova što se posebno ogleda u oblikovanju
45
fasada i izgledu objekata. Grad dobiva nova obilježja europske kulture. Otvorene su mnoge
tvornice (tvornica šibica, jedina u BiH, tvornica duhana), pivovare, ciglane, banke, kasarne,
bolnice, škole i dr. (Maslić, 1990.)
4.4.1. Travnička gimnazija
Travnička gimnazija je osnovana 1882.godine i poslije sarajevske, najstarija je u Bosni i

Hercegovini. Vlasništvo je Vrhbosanske nadbiskupije, osnovao ju je dr.Josip Stadler, prvi
vrhbosanski nadbiskup,a avodio ju je isusovački red. Vremenom je travnička gimnazija postala
jedna od najopremljenijih škola u zemlji. Posjedovala je knjižnicu sa 25 000 knjiga, više zbirki:
zoološku, botaničku, kemijsku, fizikalnu, etnografsku, numizmatičku i arheološku sa
lapidarijem. Za različite potrebe služile su: krojačnica, stolarska radionica, kovačnica, električni
mlin, štala i vrt. Iza zgrade je bio organiziran voćnjak i aroboretum sa različitim primjercima
drveća. Kompletna zgrada je bila završena 1888. godine. Građena je po nacrtima arhitektka
Ivana Holca, na dva kata, dimenzija 54 x 72 metra. U to vrijeme spadala je među najveće zgrade
u Bosni i Hercegovini. U sklopu Gimnazije izgrađena je crkva sv.Alojzju. Točno nasuprot nje,
preko Lašve, podignuta je gradska crkva sv.Ivana Krstitelja. Gimnazijski profesori su bili
svećenici, a neki su se bavili znanstvenim radom, kao prirodoslovac i osnivač prirodoslovne
zbirke pater Erik Brandis, osnivač arheološke zbirke Aleksandar Hoffer, arheolog Ivan
Kujundžić, te Jakov Krajinović. Godine 1998. odlučeno je da se obnovi nadbiskupsko sjemenište
u Travniku, kojemu je priključen i novoosnovani Katolički školski centar »Petar Barbarić».
Nakon velikih problema i borbe za povrat zgrade, od 1999. godine travničko je sjemenište
ponovno otvoreno na mjestu na kojem ga je i utemeljio prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip
Stadler, ali cijela sjemenišna zgrada još uvijek nije vraćena vlasniku. Katolički školski centar
ima ime po najznačajnijem učeniku Velike travničke gimnazije, sluzi Božjem Petru Barbariću,
koji se ovdje školovao i umro na glasu svetosti dana 15. travnja 1897. godine. Taj datum slavi se
kao Dan škole. God. 1935. zemni su mu ostaci s gradskog groblja Bojna, doneseni u sjemenišnu
crkvu i tu se razvila prava pobožnost prema njemu. (Maslić, Baner, 2006.)
46
Slika 28. Travnička gimnazija
Izvor: https://www.ksc-travnik.net
U gradu je djelovao veći broj kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava koja se

okupljaju na nacionalnoj, konfesinalnoj i mješovitoj osnovi. Među njima se posebno ističe
Dobrovoljno vatrogasno društvo, najstarije u Bosni i Hercogovini, osnovano 1879. godine. U
gradu su posebno aktivna bila društva: Hrvatska čitaonica, Hrvatsko pjevačko društvo „Vlašić“,
Hrvatski sokol, Napredak, Srpska čitaonica „Prosvjeta“, Srpski soko, Dobrotvorna zadruga
„Srpkinja“, Islamska čitaonica, Gajret, Muslimansko trgovačko i zanatsko društvo „Rehbar“,
Ihtijar, Muslimanski klub, Jevrejsko potporno i literarno društvo te Židovsko nacionalno društvo.
(Gafić, Korkut, 1998.)
4.5. Razdoblje poslije II.svjetskog rata
Unatoč ratnim razaranjima oko grada i u samom gradu, svi spomenici kulturno-
povijesnog nasljeđa prošli su kroz rat nedirnuti ili s minimalnim oštećenjima. U svom urbanom
tkivu, Travnik je sačuvao karakter povijesnoga gradskog područja. Prožimnajem različitih
kulturnih slojeva, očuvana stara gradska jezgra te spomenici koji svjedoče o koegzistenciji
kultura, neprocjenjive su vrijednosti koje grad čine jedinstvenim i prepoznatljivim. Kao takovog,
u svom romanu „Travnička hronika“ predstavio ga je nobelovac Ivo Andrić, utisnuvši zauvijek
njegovo ime na literarnu mapu svijeta. (Maslić, 1990.)
47
4.5.1. Memorijalni muzej Ive Andrića
Blizu mjesta gdje je bila stara kuća Pere Zeca u kojoj je rođen Ivo Andrić izgrađena je 30.
kolovoza 1974.godine nova kuća u bosanskom stilu i poslije Andrićeve smrti proglašena je
Memorijalnim muzejom. Životopis nobelovca Ive Andrića, rođenog 9.listopada 1892.godine u
Travniku, a umrlog 13.ožujka 1975.godine u Beogradu, je poznat svim ljubiteljima književnosti.
Nakon Andrićeve smrti kuća je dobila zvaničan naziv „Memorijalni muzej Ive Andrića“ iako je
bila prilično nefunkcionalna-imala je basamake (stepenice) slične ljestvama uz koje se mnogi
gosti nisu mogli popeti, a u prizemlju je bio zemljani pod sa ognjištem i vitrinama, od pleksiglasa
u kojima su bila neka Andrićeva djela. Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u
adaptiranom prizemlju je otvoren klub „Divan“, gdje su se održavale razne književne i druge
priredbe a prije nekoliko godina je prizemlje i dvorište iznajmljene za potrebe luksuznog
restorana, od čijeg se zakupa održava ova bosanska kuća, na lijem je prvom katu muzejska
zbirka Andrićevih djela na stranim jezicima, fotografije fotoreportera „Oslobođenja“ Miloša
Đuraševića sa dodjeljivanja Nobelove nagrade i neki eksponati koji bi trebali podsjećati otprilike
na tom mjestu 9.listopada 1892.godine u skromnoj kućici školskog podvornika Tadije
Antunovića rođen Ivan, sin Antuna i majke Katarine-Kate rođene Pejić iz Grahovika kod
Travnika, a te podatke pedantno je u Matičnu knjigu krštenih u crkvi sv.Ivana Krstitelja u
Travniku, pod rednim brojem 70 upisao župnik Juraj Pušek. (Maslić, Baner, 2006.)
Slika 29. Kuća Ive Andrića
48
4.5.2. Zavičajni muzej Travnik
Zavičajni muzej u Travniku je osnovan 1950.godine. Bogato nasljeđe uzeto je iz

travničke gimnazije koje je u toku rada Muzeja uvećano novim nalazima i prikupljenim
materijalom, uvjetovalo je da se Zavičajni muzej svrsta među najznačajnije ustanove ove vrste u
Bosni i Hercegovini. Pored pomenutnih gimnazijskih zbirki vremenom su se formirale i nove
zbirke: fototeka sa 4 000 fotografija, Zbirka dokumenata novije povijesti, fond umjetničkih slika,
u kojem se vrijednošću i značajem ističe kolekcija slika, slamoreza i crteža Muhameda
Kulenovića, krakovskog studenta i predratnog revolucionara koji je posljednjih godina stvarao u
Travniku. Etnološka zbirka je bogata raznovrsnim materijalom, posebno se ističu primjerci stare
gradske nošnje iz 19.stoljeća, narodne nošnje iz travničkog kraja te brojni i raznovrsni predmeti
materijalne kulture naroda Bosne i Hercegovine. Muzej posjeduje bogatu arheološku zbirku sa
lapidarijem u kojoj je sakupljen materijal od prapovijesti do turskog doba. Numizmatički fond
sadrži 10 000 primjeraka novca, različite provenijencije i iz različitih povijesnih perioda. Za rad
je osposobljena vrijedna knjižnica koja sadrži 5 500 jedinica i posjeduje dragocjene primjerke
knjiga iz 17.,18.,19. stoljeća, kao i niz stručnih časopisa, radova i suvremenih naslova.
1976.godine u zgradi Muzeja je otvorena stalna postavka prirodoslovne zbirke koja spada među
najznačajnije u Bosni i Hercegovini. (Maslić, Baner, 2006.)
Slika 30. Muzej u Travniku
49
4.6. Ostali kulturno-povijesni spomenici
Izdvojit ćemo još nekoliko povijesnih građevina koji svojim izgledom i značenjem
privlače mnogobrojne turiste.
4.6.1. Hafizadića kuća
Prvu kuću građenu u europskom stilu podigao je u Travniku polovinom 19.stoljeća

mađarski lječnik Gabor Galantaj. Kuća je brzo došla u posjed ugledne travničke obitelji
Hafizadić. Zanimljivo je da se ova kuća povezuje s jednim od dva konzulata koji su djelovali u
Travniku početkom 19.stoljeća. Riječ je o Austrijskom konzulatu, vjerovatno smještenom u
starijem objektu. Uspomenu na „konzulska“ vremena koja je u romanu „Travnička hronika“
opisao nobelovac Ivo Andrić, čuva kafana Konzul smještena u prizemlju Hafizadića kuće.
4.6.2. Rudolfova kafana
50
Pored potoka Šumeća nalazi se malena kafana u kojoj je 1887.godine svratio carević
Rudolf Hasburgovac. Carević je bio impresioniran čudesnim doživljajem i produžio boravak u
Travniku. Tom prilikom je darovao novac da se kafana obnovi i zato je prozvaše „Rudolfova
kafana“. Pored ovog imena upotrebljava se ime „Lutvina kafana“ kako je nazvao Ivo Andrić u
svom romanu Travnička hronika. Rudolofova kafana je zadržala staru tradiciju te i danas uz
bosansku kavu dobijete rahatlokum, cigaretu i kutiju šibica. (Maslić, 1990.)
Uz raznoliku kulturnu ponudu i bogatstvo graditeljske baštine smještene u užoj gradskoj

jezgri gdje se smjenjuju spomenici iz srednjovjekovnog, osmanskog i austrougarskog perioda, i
gdje je razmješteno nekoliko muzejskih postavki, nezaobilaznu turističku destinaciju čini
prirodni kompleks Plava voda, lokalitet kojim protiče bistra i bučna voda potoka Šumeće, postala
je prirodna i kulturno-povijesna atrakcija. U bujnom zelenilu klisure kroz koju protječe rječica
Šumeće smješteni su spomenici kulture iz različitih epoha: srednjovjekovna tvrđava, medresa,
turbeta, staro muslimansko groblje, džamija, ostaci feudalnog dvora-Hasanpašića kula, brana
akumulacionog jezera i zgrada prve hidrocentrale iz vremena austrougarske uprave, Rudolfova
kafana. S druge strane Vlašić je poznat kao zimska turistička destinacija premda je posljednjih
godina sve više prisutna intencija za puno većom turističkom posjetom u ljetnom periodu.
(Maslić, 1990.)
Slika 31. Gastro ponuda Rudolfove kafane
Izvor: http://www.panoramio.com
51
5. TURISTIČKA POTRAŽNJA NA PODRUČJU OPĆINE TRAVNIK
Turizam kao ekonomska i društvena pojava intenzivno je prisutna na općini Travnik i

predstavlja jedan od faktora i daljnih pravaca u njenom cjelokupnom razvoju. Prirodne ljepote i
bogato kultuno-povijesno nasljeđe predstavljaju potencijal za razvoj turizma. Najznačajniji
ekonomski efekat je u samoj turističkoj potrošnji, kroz posjete i boravak turista na području
općine Travnik. Turizam u općini Travnik zapošljava direktno ili indirektno, te povremeno ili u
kontinuitetu veliki broj osoba (procjene su da preko 2000 osoba ima određene prihode od
turizma ne samo sa svih područja općine Travnik, nego i šire). Prema dosadašnjim turističkim
kretanjima, turističkoj potrošnji i potencijalima područje općine Travnik možemo podjeliti na:
planinsko turističku destinaciju Vlašić, gradski dio Travnika i ostala područja općine Travnik.
(Strategija razvoja općine Travnik od 2016.-2020., 2014.)
5.1. Pregled i broj noćenja na području općine Travnik
Tablica 4. Broj noćenja na području općine Travnik

Godina 2009. 2014.
Broj noćenja 15.390 30.301
Izvor: Turistička zajednica SBK/ŽSB
Prema podacima Turističke zajednice SBK iz tabele je vidljivo da je broj noćenja iz

2009.godine približno udvostručen u 2014.godini, ali ipak statistički podaci nisu relevantan
podatak, obzirom da najveći broj noćenja nije evidentiran. Također, prema evidentiranim
podacima TZ SBK u 2014. Godini 15.189 gostiju je boravilo na području općine Travnik i
najviše su zastupljeni domaći turisti sa 67%, 8% turisti iz Hrvatske, 4% Slovenije, 3% Kuvajta,
2% Turske, itd. Realne procjene ostvarenih noćenja su daleko veće iz razliga što največi broj
smještenih kapaciteta nije sistematiziran, iz čega se može zaključiti da je općina Travnik daleko
više posjećena i sa većim brojem noćenja. (Strategija razvoja turizma općine Travnik 2011-
2015.,2011.)
52
5.2. smještajni kapaciteti na općini Travnik
Tablica 5. Registrovani smještajni objekti na općini Travnik

r.b. Naziv objekta Kategorija Broj smještajnih Broj ležaja
jedinica
1. Hotel „Pahuljica“ Nije kategorisano 31 87
2. Motel „Bosna“ *** 12 15
3. Motel „Consul“ *** 8 16
4. Motel „Bajra“ *** 15 35
5. Pansion“Villa *** 16 40
Trenica“
6. Pansion „Kelly“ Nije kategorisan 8 26
7. Hotel „Ugar“ Nije kategorisan 25 62
8. Pansion „Relax“ Nije kategorisan 8 28
9. Motel „Aba“ *** 13 33
10. Hotel „Lipa“ *** 22 33
11. Hotel „Vlašić“ Nije kategorisan 26 60
12. Hotel „Sunce“ *** 55 105
13. Hotel „Central“ *** 12 34
14. Motel „Nobil“ ** 9 18
15. Motel „Dani“ *** 10 28
16. Motel „Vlašić ski“ Nije kategorisan 14 40
17. Hotel „Babanovac“ *** 21 111
18. Hotel „Blanca“ ***** 54 108
19. Pansion „Libertas“ Nije kategorisan 6 17
20. Motel „Calypso“ *** 8 18
21. Eko-Fis *** 40 100
22. Turistički apartmani *** 8 16
„Amna“
23. Turistički apartmani ** 10 28
„Orbico“
Izvor: Turistička zajednica ŽSB
Ukupno registrovanih smještajnih kapaciteta je 21 sa 928 kreveta. Najzastupljeniji su

hoteli i moteli kategorizacije 3 zvjezdice. Po tipovima najviše ima dvokrevetnih i trokrevetnih
53
soba. Najveći broj smještajnih kapaciteta nalazi se na Vlašiću (Babanovac) u vidu hotela,
pansiona, apartmana i kuća za odmor (vikendica). Ostali smještajni kapaciteti nalaze se u
gradskoj zoni, te na području Bove Bile, Doca na Lašvi i Donjeg Putićeva. Na području Vlašića
veliki broj smještajnih kapaciteta nije kategoriziran, mada veliki problem stvara i što mnogi
nemaju ili ne mogu dobiti upotrebne dozvole za rad zbog neriješenih imovinskih odnosa. Osim
gore navedenih objekata najveći broj smještajnih kapaciteta na Vlašiću nije zvanično evidentiran
ni registriran (privatni smještaj). Zato se može pretpostaviti da na području Vlašića osim
registrovanih 732 kreveta, po slobodnoj procjeni ima dodadtnih minimalno 4 500 kreveta što
predstavlja veliki potencijal kada su u pitanju smještajni kapaciteti, ali treba naglasiti da trenutno
isti stvaraju veliki problem na Vlašiću u vidu „sive ekonomije“ i nelojalne konkurencije.
(Strategija razvoja turizma općine Travnik 2011-2015.,2011.)
5.3. Ugostiteljska ponuda i brendovi
Ugostiteljska djelatnost kao grana gospodarstva odvija se u 225 registrovanih

ugostiteljskih objekata. Ugostiteljstvo, odavno već tradicionalna djelatnost, kao i smještajni
kapaciteti, u najvećoj mjeri su zastupljeni na području Vlašića, a u gradu najveća koncentracija
istih je u zoni donjeg dijela grada („Žitarnica“ i „Plava Voda“). Veliki broj ugostiteljskih
objekata u svojoj ponudi nudi i tradicionalna jela, mada je mali broj koji svoju poslovnu politiku
vodi isključivo na bazi tradicionalne gastro ponude, a posebno eko i organske zdrave hrane iz
vlastite proizvodnje ili proizvodnje sa općine Travnik.
Regionalno poznati brendoci travnički sir i travnički ćevapi, već su se pozicionirali i
zauzeli važno mjesto u turističkoj ponudi kao gastro komponenta gotovo svih hotelsko-
ugostiteljskih objekata. Vlašić stoljećima njeguje tradiciju ovčarstva, a stim i svoj najpoznatiji
proizvod-Vlašićki sir. Posebnost ovog sira, osim intenzivnog mirisa i okusa jer je ovčji, je i
mogučnost kupovine u tradicionalnom pastirskom katunu, kao na samim počecima, narezanog na
kriške i uskladištenog u drvenoj kačici. Kako su vremenom pastiri svoj proizvod počeli nositi i
do najbližeg im Travnika, te ga tamo prodavali, ovaj sir je poznat i pod nazivom Travnički sir.
Brendovi koji također imaju velik potencijal u turističkoj ponudi su Plava Voda, tvrđava Stari
54
grad, travnički kratkokljuni golub, pas tornjak, Dubska pramenka, Lutvina kava, Brandisova ruža
itd. (Strategija razvoja općine Travnik od 2016.-2020., 2014.)
5.4. Posjete i turistička kretanja u gradskom jezgru Travnika
Za razliku od Vlašića posjete u gradskom jezgru Travnika su najintenzivnije u periodu

proljeće, ljeto i jesen, a glavni razlog dolazaka su: obilazak kulturno-povijesnog i prirodnog
naslijeđa i općenito „travničkog ambijenta“ sa gastro ponudom. Obilasci gradskog jezgra
Travnika se svode na jednodnevne ili poludnevne posjete koje je vrlo teško evidentirati. Najveći
broj posjeta ostvaruje se na lokalitetu Plava Voda za koji se pretpostavlja da tokom ljeta primi i
do 100.000 posjetioca. Jedan od najznačajnih kulturno-povijesnih objekata je Stari grad, realno
je najposjećeniji, što potvrđuje i pregled posjeta od 2007.g. do 2010.g.
Tablica 6. Pregled broja posjetioca na Starom gradu

Godina 2007. 2008. 2009. 2010.
Individualne 1.617 2.698 3.894 5.207(odrasli)
posjete 2.121 (djeca)
Organizirane 6.309 6.283 8.361 3.326 (odrasli)
posjete 4.394 (djeca)
UKUPNO 7.926 8.983 12.255 15. 048
Iz tablice možemo zaključiti da od 2007. do 2010. godine postoji konstantan i stabilan

rast posjeta zbog permanentnog obogaćivanja i osmišljavanja sadržaja i generalno dobre
organizacije u unutarnjoj zoni Starog grada. Najveći broj posjetioca je iz BiH uključujući i
dijasporu, mada je uvrštavanjem Travnika u globalne turističe ponude BiH sve veći broj
posjetioca iz Turske, Slovenije, Hrvatske i drugih zemalja. Posjete i turistička kretanja u
gradskom jezgru Travnika su najizraženija u donjem dijelu grada, u trokutu Plava Voda – Stari
grad – Zavičajni muzej, gdje se individualnim posjetiocima i organiziranim grupama nudi
mogućnost da na vrlo malom prostoru sa laganom šetnjom posjete veliki broj kultuno-povijesnih
55
objekata, te kompleks „Žitarnice“ i Plave vode kao mjesto opuštanja i gastro užitka. U gornjem
dijelu grada su posjete manjeg intenziteta, uglavnom zbog ograničenog vremena u kojem grupe
realiziraju svoje posjete Travniku. Da bi se Travnik upoznao sa svim svojim potencijalima i
atrakcijama potreban je boravak sa minimalno jednim noćenjem, a u gradskoj jezgri Travnika
nema adekvatnih smještajnih kapaciteta za ozbiljnije grupne posjete zbog nedovoljnog broja
smještajnih jedinica u smještajnim objektima. (Strategija razvoja turizma općine Travnik 2011-
2015.,2011.)
56
6. VALORIZACIJA KULTURNO-POVIJESNE BAŠTINE TRAVNIKA
Valorizacija podrazumijeva kvalitativnu i kvantitativnu objektivnu ocjenu vrijednosti
turističkih motiva, oni motivi koji dobiju najvišu vrijednost mogu očekivati i najveću turističku
potražnju pa se istima daje prioritet. Valorizacija predstavlja postupak ocjenjivanja prostora,
objekata i pojava u njemu kao mogućnosti za turističko i gospodarski –turističko aktiviranje na
određenom prostoru.
Tablica 7. Valorizacija ambijentalnih cjelina u Travniku

Tip graditeljske Prometni Turistička Obilježenost Značenje u Dosadašnja Srednja
baštine položaj i atraktivnost za turiste baštini BiH turistička ocjena
dostupnost iskorištenost
Stari grad 4 5 5 5 4 4.6
Travnik
Kulturni pejzaž 5 5 5 4 3 4.4
Plava voda
Izvor: Autorovo subjektivno mišljenje
Prometni položaj i dostupnost Starog grada ocijenjen autorovim subjektivnim mišljenjem

sa ocjenom 4 proizilazi iz razloga nedostupnosti lakoće dolazaka turista posebice starijih i slabije
pokretnih ljudi. Turistička atraktivnost Starog grada je ocijenjena sa 5 zbog toga što je sam po
sebi jedan od najljepših i najočuvanijih objekata Srednjovjekovne Bosne. Obilježenost je
prisutna u svim dijelovima grada. Stari grad sadrži različite muzeološke, kulturološke,
edukativne i zabavne postavke i aktivnosti. Tvrđava Stari grad ima status nacionalnog spomenika
BiH. Ono što je potrebno tvrđavi da bi bila u potpunosti iskorištena jesu sadržaju odnosno
uvođenje nekih novih sadržaja za turiste. Tu se prije svega odnosi na dinamiziranje kulturnog
života u Travniku. Potrebno je intenzivirati takve sadržaje i učiniti da budu redovni.
Kulturni pjezaž Plava Voda ima izvanredan prometni položaj, nalazi se na ulazu u grad sa
njegove istočne strane, što ga čini dostupnim za turiste. Ribnjaci, potoci bistre vode Hendeka i
Šumeće, konobe sa svojom gastro ponudom, prateće zelenilo su stoljećima davali poseban dah
ovom dijelu grada. Obilježenost je prisutna u svim dijelovima grada. Plava voda je nacionalni
spomenik kulturne baštine BiH. Problem Plave vode je njezino održavanje, koje je često
zapušteno. Uz malo truda i ulaganja ambijent Plave vode može biti mnogo ljepši. Prodajne
punkotove sa kineskim suvenirima bi trebalo zamjeniti sa domaćim autohtonim suvenirima,
postaviti klupice za odmor, posaditi cvijeće uz potok i slično.
57
Tablica 8. Valorizacija građevina u Travniku
Tip Prometni Turistička Obilježenost Značenje u Dosadašnja Srednja
graditeljske položaj i atraktivnost za turiste baštini BiH turistička ocjena
baštine dostupnost iskorištenost
Kuća Ive 5 5 5 5 4 4.8
Andrića
Zavičajni 5 4 5 4 4 4.4
muzej
Rudolfova 5 4 4 3 4 4
kafana
Hafizadića 5 3 3 2 2 3
kuća-Consul
Vezirski 5 5 3 3 5 4.2
konak
Travnička 5 3 4 4 3 3.8
gimnazija
Elči-ibrahim 5 4 5 4 4 4.4
pašina
medresa
Zgrada 4 1 2 4 1 2.4
samostana i
škole sestara
milosrdnica
Ostaci 5 4 3 5 2 3.8
kasnoantičke
bazilike u
Turbetu
Shat kula na 4 4 4 4 3 3.8
Musali
Sahat kula u 5 5 5 4 4 4.6
Gornjoj
čaršiji
Rodna kuća Ive Andrića nalazi se u neposrednjoj blizini centra grada i sa odličnim
obilježjima koje će turiste brzo dovesti na ovu lokaciju. O atraktivnosti govori činjenica da kuću
Ive Andrića posjeti 10 000 turista godišnje koje privlači stalna izložbena postavka o njegovom
životu i književnom djelu a sastoji se od: Rodne sobe, sobe posvećene romanu „Travnička
hronika“, fototeke sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade i drugih sadržaja. Svake godine
priređuju se kulturni i književni programi kojima se javnost želi podsjetit na najvažnije datume i
događaje iz Andrićevog života.
Rudolfova ili Lutvina kafana je ugostiteljski objekat na Plavoj vodi gdje kako domaći
tako i strani turisti rado navraćaju. Bilo kojim povodom doći u Travnik na kavu a da to ne bude
Lutvina posjetitelji ostaju uskraćeni za jedinstven doživljaj.
58
Konzul ili Hafizadića kuća se nalazi u samom centru grada gdje je danas smještena
turističa agencija i ugostiteljski objekat. Hafizadića kuća je prva građevina rađena u europskom
stilu i prvi austrijski konzulat u gradu.
Vezirski konak nalazi se u Gornjoj čaršiji u blizini Hadži Ali-begove džamije, što mu
pruža dobar turistički položaj. Konak je bio vezirska rezidencija te je kao takav zanimljiv
turistima posebice nakon obnove i restauracije objekta. Konak je sada pretvoren u „Bečku
kafanu“ koja još više privlači turiste.
Travnička gimnazija sa svojim prometnim položajem je jedna od posjećenijih lokacija u
Travniku. Svojom dugogodišnjom povijesti, infrastrukturom i sa vjerskim značenjem privlači
mnogobrojne turiste sa različitim motivima posjeta. Ono što turiste sigurno zbunjiva je barijera
između katoličke strane škole i muslimanskog dijela. Nedovršena cijela, visokom ogradom
između dva dijela sigurno predstavlja lošu sliku Travnika a i cijele BiH.
Na istočnom ulazu u grad Travnik smještena je medresa koja je nezaobilazna za turiste
koje dolaze u Travnik. Kao najstarija odgojna-obrazovna ustanova u Travniku sa bogatom
knjižnicom dobro je posjećena od strane turista koji dolaze u Travnik.
Zgrada samostana i škola sestara milosrdnica u Travniku je nacionalni spomenik u BiH.
Ova povijesna građevina smještena je u samom centru Travnika, na lijevoj obali rijeke Lašve.
Sestre milosrdnice, 1881. godine dolaze i otvaraju školu u Travniku, koja je bila od velike
važnosti za obrazovanje djece u Travniku. Nova vlast, već 1945.godine izdaje „Urdebu“ kojom
se ukidaju sve privatne škole na području BiH. Zgrada je od tada napuštena i devastirana. U
tijeku je rekonstrukcija građevine kojom je predviđeno vraćanje objekta u prvobitnu namjenu.
Iskopine dvojne kasnoantičke bazilike otkrivene su 1893.godine prilikom izgradnje trase
željezničke pruge. Ostaci bazilike nalaze se u blizini magistralnog puta M-5. Poseban značaj
ovog lokaliteta ogleda se u postojanju nekoliko grobnica koje su građene od sedre, a nalaze se u
sklopu objekta, u čijoj unutrašnjosti je 1923. godine pronađena zlatna ogrlica sa 18 medaljona i
križem, koja je produkt bizantskih radionica i datira se u peto stoljeće nove ere. Cijeli kompleks
pripada periodu između četvrtog i šestog stoljeća nove ere, a arheološka istraživanja pokazala su
da je bazilika izgrađena na temeljima starijeg objekta, vjerovatno rimske vile. Daljnja
istraživanja onemogućava činjenica da veći dio bazilike se nalazi upravo ispred glavne
prometnice. 2005.godine ovaj lokalitet je proglašen za nacionalni spomenik BiH.
59
Sahat kule su nezaobilazan dio bogate turističke ponude a Travnik se ponosi sa čak dvije
kule. Sahat-kula na Musali smještena je u Donjoj čaršiji u blizini Starog grada, a druga sahat kula
se nalazi u sklopu Hadži Ali-begove džamije, u Gornjoj čaršiji. Sahat-kula je predstavljala
značajan arhitektonski objekt u klasičnoj osmanlijskoj organizaciji grada na prostorima Bosne i
Hercegovine koji je označavao središte ekonomsko razvijene urbane sredine. Graditeljska
cjelina, Hadži Ali-begova džamija i Sahat-kula u Gornjoj čaršiji su proglašene nacionalnim
spomenikom BiH.
Tablica 9. Valorizacija vjerskih objekata u Travniku

Tip Prometni Turistička Obilježnost Značenje u Dosadašnja Srednja
graditeljske položaj i atraktivnost za turiste baštini BiH turistička ocjena
baštine dostupnost iskorištenost
Jeni džamija 3 4 4 4 4 3.8
Sulejmanija 5 5 5 4 5 4.8
džamija
Hadži Ali 4 4 5 5 4 4.4
begova
džamija
Crkva u 2 4 3 4 3 3.2
Docu na
Lašvi
Pravoslavna 4 3 4 4 3 3.6
crkva u
Travniku
Jeni džamija ili u prijevodu Nova džamija nalazi se u mahali Varoš, sa jugozapadne
strane Travničke utvrde, na udaljenosti od oko 300 metara. Izgrađena je 1549.godine i
predstavlja drugu najstariju džamiju u Travniku, odmah poslije one u Starom gradu, te je među
dvadest najstarijih u Bosni i Hercegovini. Džamija sastoji se od džamije, turbeta i harema sa
haremskim zidom. Jeni džamija proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i
Hercegovine. Pokretno nasljeđe Jeni džamije sačinjava 20 levhi, od toga 18 smještenih u
centralnom molitvenom prostoru i 2 u prostorima tekije. Rado je posjećena, kako od domaćih
tako i stranih turista.
Sulejmanija ili Šarena džamija nalazi se u centru Donje čaršije, na trgu Žitarnica. U
prizemlju džamije nalazi se bezistan. Sulejmanija predstavlja jedinstven primjer u osmanskoj
60
arhitekturi gdje se ista građevina koristi u sakralne i svjetovne svrhe. Munara se nalazi na lijevoj
umjesto na desnoj strani džamije kako je, inače pravilo islamskih bogomolja. Šarena džamija
privlači poglede turista, ali i Travničana, jer je riječ o objektu neprocjenjive kulturno-povijesne
vrijednosti i neopisive ljepote.
Hadži Ali-begova džamija nalazi se u gornjem dijelu grada Travnika ali sa mnoštvom
putokaza turisti brzo dođu do ovog nacinalnog spomenika. Posebnost ove džamije je ta što se na
njezinom zapadnom zidu nalazi sunčani sat, jedini takve vrste u BiH. Pokazivao je vrijeme „a la
turka”, što znači da se sati počinju odbrojavati od trenutka zalaska sunca, a ne od ponoći, kao
kod suvremenog računanja vremena. Vrijeme se očitava prema vrhu stijenke koju baca metalni
šiljak postavljen okomito na zid džamije. Uz Hadži Ali-begovu džamiju stoji manja nekropola u
kojoj je pored nekih znamenitih ličnosti XVIII. i XIX. stoljeća sahranjen i sin Mehmed-paše
Kukavice, Miri Miran Ibrahim-paša i donator sadašnje džamije Hadži Ali-beg Hasanpašić. Nad
njegovim grobom su lijepi nišani sarajevske provenijencije, rađeni u bijelom kamenu.
Crkva u Docu na Lašvi nalazi se na teško pristupačnom mjestu za turiste i sa nedovoljno
dobrim putokazima koji bi turiste naveli da dođu do ove, kulturom i poviješću, bogate župe i
katoličke crkve. Franjevci su u Docu kupili zemljišni posjed već 1777. god. i ondje uskoro
podigli kućicu, kojom su se koristili gvardijani triju starih samostana (Fojnica, Kr. Sutjeska,
Kreševo) kada su išli pred vezira u Travnik. Kamen temeljac nove crkve postavljen je već u
rujnu 1853. god. Pod vodstvom graditelja Ivana Drinovca crkva je, osim zvonika, dovršena 1854.
god. U dolačku crkvu su uskoro s raznih strana pristigli darovani inventarski predmeti: Liječnik
iz Bologne Bodecki darovao je sliku Uznesenje Marijino, fra Ivo Gutić također jednu Gospinu
sliku, travnički kajmakam Ahmet-beg jedno zvono, Niko Jurkić, djed slikara G. Jurkića, drugo
zvono, udovica bana Jelačića misnicu, a književnik Ivan Kukuljević-Sakcinski umjetnički
vrijednu sliku Sv. Petra nepoznatog talijanskog majstora iz 17. stoljeća. U zadnjem ratu 1992-95.
crkva, koja je u bivšoj Jugoslaviji proglašena Spomenikom kulture , s orguljama muzejske
vrijednosti, s vitrajima, oltarima i kompletnim interijerom potpuno je devastirana i uništena s
velikim oštećenjima na krovu, stropu i podu. Crkva je danas dobrim dijelom obnovljena i vraćen
joj je stari sjaj, a lokalne vlasti se trebaju više potruditi da taj sjaj bude prepoznat i od strane
turista.
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice je pravoslavna crkva u Travniku. Prva je
pravoslavna crkva u gradskoj zoni Travnika. Nalazi se nedaleko od samostana sestara
61
milosrdnica, na suprotnoj strani rijeke Lašve. U ovoj crkvi čuvaju se vrijedne ikone i rukopisne
knjige iz 17. i 18. stoljeća, a dio unutrašnjosti hrama tridesetih godina 20. stoljeća oslikao je
akademski slikar Roman Petrović. Graditeljska cjelina koju čini ova crkva, skupa s pokretnom
imovinom proglašena je 10. veljače 2010. nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Tablica 10. Valorizacija memorijalnih objekata u Travniku

Prometni Turistička Obilježenost Značenje u Dosadašnja Srednja
položaj i atraktivnost za turiste baštini BiH turistička ocjena
dostupnost iskorištenost
Turbe 5 3 4 3 5 4
Ibrahim dede
Turbe 3 4 3 3 5 3.6
pjesnika
Ilhamije
Turbe 5 5 5 5 4 4.8
bosanskog
vezira
Abdulah-paše
Turbe 5 5 5 5 4 4.8
bosanskog
vezira Hafiz
Ali-
Dželaludina
Jevrejsko 2 4 2 4 2 2.8
groblje
Groblje u 3 3 3 3 3 3
Docu na
Lašvi
Katoličko 2 5 2 4 4 3.4
groblje u
Travniku
Ilhamijino turbe je središnje šehidsko turbe Travnika, pa samim tim se i nalazi na vidnom
mjestu turistima. Putnici i posjetioci dolaze na turbe da prouče Fatihu i ubacuju novac jer se
vjeruje da turbeta koja su postavljena pored ceste postaju svratišta za sreću. Za Ilhamijino turbe
može se reči da je jedno od najpoznatijih u Travniku i šire. Legenda o Ilhamiji i njegova poezija
privlaći mnoge turiste. Nažalost mnogi nisu svjesni vrijednosti uspomena na Ilhamiju koje su
važna povijesna baština za cijelu BiH.
Turbe Ismail dede, izgrađeno na ulazu u Travnik, pa samim tim posjeduje atraktivnu
lokaciju. Posjetitelji su, uglavnom, putnici-namjernici koji tu svrate, daruju svoje priloge, malo
se odmore, a zatim nastavljaju put. Motivi njihove posjete su različiti. Uglavnom svraćaju radi
62
davanja milostinje za uspješno putovanje ili molitve za zdravlje. Mnogo trgovaca svraća i daruje
svoje priloge u turbetima radi bereketa, odnosno blagoslova u trgovini. Ranije su se pored
Ibrahim-dedinog turbeta u Docu svake godine na Dan Ajvatovice sakupljale žene muslimanke iz
Travnika i bliže okolice, provodivši tu vrijeme u pobožnosti. Njihovo okupljanje bilo je poznato
pod imenom „Ženska Ajvatovica”. Uz to, turbe Ibrahim-dede bilo je poznato travničko kišno
dovište.
Travničko jevrejsko groblje smješteno na brdu iznad grada, iza Isusovačke gimnazije,
vjekovima svjedoči da je u Travniku postojala največa jevrejska općina poslije one Sarajevske
Jevrejsko groblje u Travniku će u skorijoj budućnosti biti još jedan u nizu spomenika, kako
kulturnih tako i memorijalnih spomenika koji svjedoče o bogatoj baštini Travnika, iako mu
lokacija i informiranost turista baš ne ide u prilog.
Groblje u Docu na Lašvi se nalazi odmah pored crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Groblje Sv. Mihovila u Docu staro je koliko i naselje Dolac. Na groblju se ističe nekoliko lijepih
kamenih križeva sa natpisom, grobnice svećenika koji su zanatski rad vareških majstora. U
donjem, najvećem dijelu Groblja ukupano je 28 franjevaca i tri svjetovna svećenika.
Katoličko groblje otvoreno je 1870. godine u neposrednoj blizini Jevrejskoj groblja, od
kojeg je odjeljeno putem. U blizini ulaza nalazi se dio sa starim grobovima profesora i svećenika
Nadbiskupske gimnazije, obilježeni križevima i raspelom od kovanog željeza. Među njima je i
grob profesora Erika Brandisa, koji je u Travnik došao po osnivanju Isusovačke gimnazije 1882.
godine. Osnovao je bogat prirodoslovni kabinet koji se čuva u Zavičajnom muzeju Travnik. Na
groblju se nalazi i spomenik učeniku gimnazije Petru Barbariću. Bio je uzoran učenik, predan
vjernik i crkva ga je proglasila blaženim. Na njegov grob dolaze vjernici sa svih strana, kako sa
područja BiH tako i iz cijelog svijeta. Potrebna je bolja obilježenost ovog protora.
Pomenuti parametri su ocjenjivani ocjenama od 1 do 5:

*ocjena 1 (nedovoljan kvalitet) – nije za turističku prezentaciju
*ocjena 2 (kvalitet zadovoljava) – lokalni turistički značaj
*ocjena 3 (dobar kvalitet) – regionalni značaj
*ocjena 4 (vrlo dobar kvalitet) – širi regionalni značaj
*ocjena 5 (odličan kvalitet) – međunarodni turistički značaj.
63
ZAKLJUČAK
Cilj rada bio je prikazati i objasniti kulturno-povijesnu baštinu grada Travnika. Radom je dan
osvrt na općenitost i važnost kulturno-povijesne baštine kako grada Travnika tako i njegove šire
okolice. U ovom radu pisalo se o povijesti, stanovništvu i kulturnim vrijednostima Travnika.
Srednja Bosna, ponosna je na svoju kulturnu baštinu. Ovo područje predstavlja pozornicu, muzej
nad otvorenim nebom, zbili su se mnogi važni događaji, ali su također rođene i mnoge znamenite
ličnosti. Danas turizam predstavlja veliki značaj za gospodarstvo, pa je zbog toga bitno na
vrijeme prepoznati i odrediti putanju s kojom će se usmjeravati njegov razvoj. Kulturna i
povijesna baština danas ima važnu ulogu u planiranju turističkog razvoja svakog područja. A za
očuvanje takve baštine neophodno je izraditi program mjera, zaštite i obnove kulturno-
povijesnog naslijeđa. Potrebno je obogatiti kulturna zbivanja u Travniku te poraditi na već
postojećim i osmisliti nove, objedinjujući ih u turističkoj ponudi Travnika. Potrebno je što više
ulagati u marketing turizma kako bi se predstavila sva bogatstva Travnika u najboljem svijetlu i
time turistima dao motiv za dolazak. Zbog ratnih dešavanja koja su ostavila svoj neizbrisiv trag,
teško je ne govoriti o problemima s kojim se turizam susreće na ovom području. Osim što je
ostavio veliki fizički trag, kako na infrastrukturi, prometnicama, oštećenim pa čak i uništenim
povijesnim spomenicima, zgradama i slično, ostavio je sivu ekonomiju i loš imidž. Osim ratnih
dešavanja, javlja se nezainteresiranost lokalnih vlasti za ulaganje u turizam. Činjenica je da u
gradu Travniku trenutno ne postoji niti jedan operativan hotelski objekat, a od smještaja su,
prema raspoloživim informacijama, u samom gradu trenutno na raspolaganju jedan motel i dva
apartmanska smještaja. Ako se sve ovo uzme u obzir, možemo zaključiti kako je u samom gradu
Travniku gotovo nemoguće duže zadržati turiste koji u njega svraćaju na svega par sati, u
prolazu prema nekim drugim odredištima. Travnik posjeduje izvanredne elemente za razvoj
svakog oblika turizma, a posebno kulturnog, koji bi trebao biti glavni motiv turističke potražnje.
Kako bi se razvijala turistička ponuda Travnika i bila uspješna moraju sudjelovati poslovni i
privatni subjekti, od lokalnih turističkih agencija, vjerskih zajednica, turističke zajednice, medija
i gradske vlasti. Svi stanovnici Travnika svojim radom i aktivnosti utječu na kvalitetu stvaranja,
promidžbe i pozicioniranja turističke ponude odredišta.
64
LITERATURA
65
NAZIV SLIKA
66
IZVOR SLIKA
67
NAZIV TABLICA
68
IZVOR TABLICA
69

Travnik Turizam Nela

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Travnik Turizam Nela

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Travnik Turizam Nela

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUČILIŠTE U MOSTARU

063 167 331

KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA GRADA

Mentor: dr.sc. Snježana Musa

Mostar, lipanj 2017.

063 167 331

KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINA GRADA

Mentor: dr.sc. Snježana Musa

Mostar, lipanj 2017.

Ime i prezime: Nela Planinčić

Tema: Kulturno-povijesna baština grada Travnika u funkciji turizma

Članovi povjerenstva: 1. dr. sc. Snježana Musa

Konačna ocjena diplomskog rada: _________________________

Grad Travnik nalazi se u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine sa izraženim

Slika 1. Geografski položaj Travnika

2.1. Sastav, građa i reljef

Dovoljno je da se iz Travnika pogleda na jednu i na drugu stranu doline Lašve pa da se

Slika 2. Pregledna geološka karta travničkog kraja

Izvor: Papić Krešimir, Travnik grad i regija, Travnik, 1975.

Tablica 1. Vrijednost važnijih meteoroloških pojava

SREDNJE MAX. MIN. GODIŠNJE

Apsolutno maksimalne temperature(°C) 38,0

Apsolutno minimalne temperature(°C) -23,8

Slika 3. Travnik pod vodom 2014.godine

2.4. Tlo i vegetacija

Između tla i vegetacijskog pokrova postoji uska međusobna zavisnost, a na njihov

Slika 4. Bjelogorična šuma na padinama Vlašića

3.1 Stanovništvo grada

Tablica 2. Razvoj stanovništva Travnika od 1931-2013. godine

U sedam desetljeća, stanovništvo Travnika se povećalo za 15. 690 stanovnika a do 2013.

Tablica 3. Nacionalni sastav Travnika (1971.-1991.godine)

Slika 5. Pharmamed Travnik

Promet na području općine Travnik odvija se magistralnim, reginalnim i lokalnim putnim

Slika 7. Panorama Travnika

Izvor: Zavičajni muzej Travnik

U okolici Travnika nisu pronađeni tragovi paleolitskog čovjeka. Predpostavlja se da bi

Slika 6. Neolitska posuda, naselje Nebo

Izvor: Zavičajni muzej Travnik

Slika 9. Oprema Ilirskog ratnika, Putićevo

Izvor: Zavičajni muzej Travnik

4.2. Travnički kraj u srednjem vijeku

Iz perioda slavenskog doseljavanja materijalni ostaci su oskudni, ali su se sačuvali brojni

Slika 11. Natpis bosančicom u grobnici Batala Santića, Turbe

Sa sigurnošću se jedino za grad Toričan može pouzdano tvrditi da ga je podigao feudalac

Slika 12. Srednjovjekovna utvrda u Varošluku

Na više od pedeset lokacija u travničkom kraju nalazimo nekropole sa stećcima,

Slika 14. Nekropola Maculje

Pojava karakteristična za travnički kraj je i sahranjivanje u kamenim sarkofazima, iznad

U dramatičnim zbivanjima krajem 15.stoljeća, kada tursko-osmanska vojska zauzima

Prostorni koncept bazirao se na orijentalnom principu podjele grada na urbane zone:

Slika 15. Donja čaršija

Izvor: Zavičajni muzej Travnik

Slika 16. Sahat-kula na Musali 19.stoljeće i obnovljena Kula

Izvor: Zavičajni muzej Travnik

Slika 17. Sahat-kula u Gornjoj čaršiji

4.3.3. Travniča kuća

Kao posebna varijanta tradicionalne stambene arhitekture, u Travniku se razvio

Izvor: Zavičajni muzej

Travnička kuća ima zatvoren volumen, sa strmim četverovodnim krovom pokriven