MR.

ELVIR DURANOVIÆ
MONOGRAFIJA BUGOJANSKIH
DŽAMIJA

DŽAMIJA U GRAÈANICI
 Uvidom u arhiv Vakufsko-mearifskog
povjerenstva za kotar Bugojno vidljivo je da je u
Graèanici krajem XIX vijeka postojao mekteb. U
Proraèunu vakufa Bosne i Hercegovine za godinu
1912., pod rednim brojem 16. zabilježen je vakuf
iz Graèanice pod imenom “Mekteb u Graèanici”.
Taj vakuf imao je prihod 81 krunu i 21 heler.
Stari mekteb u Graèanici nalazio se na Imam Muzafer Èakaloviæ s polaznicima
mjestu današnje kuæe Safeta Æehajiæa. Prema mektebske nastave ispred mekteba u
Graèanici
usmenom predanju stari mejtef imao je dvije
prostorije. U jednoj je vršena vjerska pouka za
djecu i omladinu, dok su se u drugoj prostoriji
obavljali namazi. Pod prostorije gdje je vršena
vjerska pouka bio je prekriven hasurama. U ovoj
prostoriji nalazila se seæija. Seæija je služila za
odmor i razgovor džematlija nakon završetka
noænih namaza ili pak nakon džuma-namaza.
Prostorija koja je služila za namaz bila je
prekrivena ruèno tkanim æilimima.
Dakle, osim za vjersku pouku, jedan dio
prostorija starog mekteba služio je za divan i
razgovor džematlija, što upuæuje na èinjenicu da je
Otvorenje džamije u Graèanici
mekteb pored vjerske imao i socijalnu 1970. godine
komponentu.
Ovaj mekteb bio je aktivan sve do 1938.
godine kada je na bašèi Mehe Kice sagraðen novi
mekteb. Godine 1955. u mektebu je ugraðen
mahfil.
Od 1968. do 1970. godine traje izgradnja
džamije u Graèanici. Graðevinski odbor za
izgradnju džamije èinili su: Èehaja Naim, Meho
Bambur, Mehmed Bambur, Èakaloviæ Muzafer,
Veliæ Redžo, Šehiæ Ramiz i Mujo Rustempašiæ.
Džamija je izgraðena sredstvima džematlija.
Sveèano otvorenje džamije, uz prisustvo velikog
broja džematlija, uprilièeno je 1970. godine. Levha iznad mihraba džamije u Graèanici

Džamiju u Graèanici otvorio je Naim ef.

Hadžiabdiæ tadašnji reisul-ulema Islamske
zajednice u SFRJ .

Šadrvan u haremu džamije u Graèanici
Mahfil na dva stuba ograðen željeznom
ogradom u vidu povezanih ibrika poput
ograde na mahfilu Sultan Ahmedove
džamije u Bugojnu
Posebnu pažnju posjetilaca privlaèi
lijepo ureðeno dvorište ispred džamije.
Džematlije Graèanice poklanjaju vidnu
pažnju ljepoti dvorišta, koje kao da
posjetitelja džamije priprema na posebne,
džennetske ugoðaje koje sa sobom nosi svaki
odlazak na namaz.
Od 1999. godine dvorište ukrašava
lijep šadrvan koji pored svoje estetske ima
veoma važnu funkcionalnu ulogu. Šadrvan je
dala sagraditi hadži-hanuma Razija Èirkiæ.
Džamija je oduvijek mjesto susretanja
ljudi, njihovog upoznavanja i druženja. Tu
socijalnu ulogu koju je imao prvo stari, zatim
novi mekteb u Graèanici, ima i džamija.
Naime, uz džamiju je sagraðena imamska
kuæa i davanhana koja je namijenjena za
potrebe džematskog odbora, ali prije svega za
omladinska sjela i druženja. Graèanièka
džamija za sada jedina ima tako dobro ureðen
i funkcionalan divan.
Džamija u Graèanici je takozvana
“tipska džamija” s ravnim krovom
pokrivenim crijepom pod kojim su smješteni:
hodnik s policama za obuæu, prostorija
džematskog odbor s lijeve strane hodnika,
centralni molitveni prostor, te uèionica za
mektebsku nastavu i mahfil na spratu.
Džamija ima dimenzije 15,30 x 10 m tako da
obuhvata površinu od oko 150 m2.
Smjer kible oznaèen je jednostavnim
mihrabom èija zelena pravougaona osnova
ima dimnezije 2,35 x 4,5 m. Niša mihraba je
bijele boje; ima uobièajene dimenzije za
tipsku džamiju; ukrašena je s osam
jednostavnih pojaseva iznad kojih je levha na
kojoj je ispisan poznati ajet u kojem se
spomije rijeè mihrab.
 S desne strane mihraba nalazi se drveni minber.
Minber je visok 5 m, širok 82 cm i dug 3,60 m. Boèna
strana minbera zatvorena je daskama bez posebnih ukrasa.
Ispod stepenica minbera nalazi se prostorija sa opremom
za mujezina.
Molitveni prostor džamije u Graèanici proširen je
prednjim mahfilom kojeg drže dva betonska stuba.
Dubina mahfila je 2,90 m što uz uèionicu, koja se nalazi
ispred mahfila, a koja se za vrijeme mubarek-dana i noæi
može koristiti i za namaz, poveæava molitveni prostor
džamije na 230 m2. Mahfil je ograðen željeznom ogradom
u vidu povezanih ibrika sa naglašenim istakom za
mujezina. Mektebska uèionica savremeno je ureðena s
raèunarom i drugim nastavnim pomagalima potrebnim za Mihrab zelene boje
što kvalitetnije izvoðenje mektebske nastave. Munara je
bijela i lijepa. Visoka je 35 metara.
Prvi imam mekteba u Graèanici bio je Muharem-
beg Rustempašiæ. Njega je kasnije na mjestu imama
naslijedio bliži roðak Smail-beg Rustempašiæ. Pored njih
dvojice, sve do izgradnje novog mekteba 1938. godine
imami mekteba u Graèanici bili su: Hasan-beg
Rustempašiæ iz Graèanice, Hasan Ðonlo iz Prusca, Omer
Begoviæ iz Vrsa kod Gornjeg Vakufa i Alija Èusto iz
Zlavasti. Od 1938. do 1955. godine imami u mektebu su:
Omer Gudiæ i Hajrudin Haraèiæ iz Gornjeg Vakufa,
Memiæ Hazim iz Vesele i Našid Graniæ iz Gornjeg Vakufa.
Nakon 1955. godine do otvorenja džamije 1970. godine
dužnost imama u mektebu obavljali su: Hamdija
Jusufspahiæ iz Zanesoviæa, Derviš Sijamija i Šerif
Silajðija iz Prusca, te Himzo Ždraloviæ iz Golog Brda. U
periodu izgradnje džamije od 1968. do 1970. godine imam
džamije u Graèanici bio je Muzafer Èakaloviæ iz Visokog.
Muzafer efendiji pripadaju najveæe zasluge za izgradnju
džamije. Nakon Èakaloviæa imami u džamiji u Graèanici
bili su Hidajet Elkaz iz Prusca, Fadil Topaloviæ iz
Busovaèe, Omer Èosiæ iz Kopèiæa, Hilmo Zlatiæ iz
Brèkog, Mehmed Kulaš iz Prusca i Merzuk Ðulan iz
Minber uz desni zid džamije
Zenice. Od januara 2008. godine imam džamije u
Graèanici je Muzafer ef. Latiæ iz Pridvoraca.