Professional Documents
Culture Documents
Mulic Vrce Omicevic Djonlagic GG46
Mulic Vrce Omicevic Djonlagic GG46
UDK 528.2:908:94(3/4/9/32)
Pregledni rad
SAŽETAK ABSTRACT
Tokom šest milenijuma postojanja During the six millennia of the existence of
civilizacije na Zemlji, geodetske tehnike su the civilization on the Earth, surveying
doživjele teško sagledive promjene. techniques have been experienced difficult
Definicija i uloga geodezije su se mijenjale foreseeable changes. The definition and
u skladu s tim promijenila. Geodezija role of geodesy have been changing
(viša) je evoluirala od svoje originalne accordingly. Geodesy has evolved from its
klasične definicije da „proučava kretanja original classic definition that "studying
nebeskih tijela, oblik i dimenzije Zemlje“ u the movements of celestial bodies, the
„znanost koja osim naprijed rečenog, shape and dimensions of the Earth" in the
proučava njene promjene i kompleksne "science which, beside it noted above,
dinamičke procese, koji djeluju unutar studies its changes and complex dynamic
Zemlje, na njenoj površini i iznad njene processes that ongoing inside the Earth, on
površine, kao i u svemiru koji je okružuje. the surface, above its surfaces, and
Rad predstavlja detaljan pregled evironment. The paper is overview of the
geodetskih tehnika, instrumenata, katastra geodetic techniques and the surveying
i kartografije kod starih civilizacija: instruments, cadastre and cartography in
Mesopotamije, starog Egipta, antičke the ancien civilizations: Mesopotamia,
Grčke, starog Rima, pa sve do Evropljana, ancient Egypt, antic Greece, ancient Rome,
između 17. stoljeća do modernog doba. to the Europeans, from the 17th century to
Posebno su opisani geodetski radovi u modern times. A detailed description
Bosni i Hercegovini, od doba osmanlija, devoted to surveying and geodetic works in
austro-ugarskog premjera, do savremenih Bosnia and Herzegovina, from the time of
dostignuća u polju premjera i primjene Ottoman Empire, through the Austro-
satelitskih modernih tehnika. Globalni Hungarian survey, to the modern
geodetski opažački sistem-GGOS, glavna achievements Global Geodetic Observing
komponenta Internacionalne asocijacije za System-GGOS, the main component of the
geodeziju, kao projekat za buduće International Association of Geodesy
generacije geodeta, opisan je na kraju. described at the end.
1.. UVOD
Historija razvoja geodetske profeesije pokazuje kaako je upravo onna oslikavala staanje kulturnog,
fillozofskog, znannstveog i tehno ološkog nivoa razvijenosti druuštva i društveenih odnosa u
poosmatranom perriodu, (Frankić i dr., 2011; Maacarol, 1960). Sam početak geoodetske prakse
teško je vremenskki ustanoviti, alii je očito vezan za rani stadij rrazvoja čovjeka u kojem je on
poostao svjestan ppotrebe da prošširi djelovanje izvan
i svog bliskkog okruženja, kad je počeo
zaapažati stvari okoo sebe i kad ih jee trebao samom sebi objasniti.
Fiilozofska pitanjaa oblika i dimennzija Zemlje, kaoo i svijeta koji jje okruživao ljuude, bila su dio
no
ormalnog razvojja misli u starim m civilizacijamaa, koje su se razzvile na teritorij ijama današnje
Kine,
K Mesopotam mije, starog Egiptta, antičke Grčkee, starog Rima, iitd. Međutim, u Evropi
E je tek u
17
7. stoljeću geodeezija dobila oblik
k moderne znanoosti kakvu danass poznajemo.
Pooznato je da se kartografija, kao o grana geodeziije, uglavnom raazvila radi osvajjačkih i vojnih
ciljeva. Kao što jee naprijed rečenoo, organiziranosst društvene zajeednice i nivo razvijenosti njene
tehnologije se oggleda u nivou razvijenosti
r fije. Prve karte bile su crtane
geodezije/kartografi
ru
ukom, bez precciznih mjerenja i predstavljale su uglavnom nepovezane crtteže pojedinih
ijelova teritorija. Mogle su posllužiti različitim svrhama: od puutokaza vojnicim
dij ma, putnicima,
trg
govcima, glasniccima, i slično.
Da se kojim slučaajem spoznaje o svijetu koji nass okružuje nije rrazvila, čovječannstvo bi možda
osmatralo svijet kao što ga pok
po kazuju karte na slici
s 1, koje su vvjerovatno crtanne po uzoru na
naajstariju babilonnsku glinenu karrtu svijeta, pokaazanu na slici 22, koja simboliččki predstavlja
sv
vijet okružen voddom, s Mesopotaamijom u centru svijeta, prema m mitu o stvaranju (Leick, 2002).
Slika 1: Rekonstrukcija karatta svijeta koje suu nacrtali antičkii filozofi iz petogg i četvrtog
stooljeća p.n.e:prem
ma Anaksimanderu i Hekatiju iz M Mileta, (URL 1)
134 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
Najstarija poznata karta svijeta, izrađena na pečenoj glinenoj ploči, predstavlja svijet kao ravni
disk, s Mesopotamijom u sredini, i okeanom koji ga okružuje. Više o glinenim kartama u
(Nemet-Nejan, 1998, str. 93-97). Britanski nacionalni muzej čuva glinenu Babilonsku kartu,
koja je pokazana na slici 2. Kartu su otkrili britanski arheolozi početkom devetnaestog stoljeća,
ali su to objavili skoro 90 godina poslije. Otkriće artifakta kao što je babilonska karta svijeta,
može dati odgovore na mnoga pitanja o starim narodima i civilizacijama, načinu življenja, način
na koji su shvatali svijet, ali i otvoriti nova pitanja.
Mesopotamija je zauzimala teritorij plodne ravnice između rijeka Tigrisa i Eufrata (prema
starom armenskom jeziku zvala se Beth-Nahrin, što znači Kuća dviju rijeka), tj. na teritoriji
koju danas zauzimaju države Irak i Sirija, ali i puno šire. Tokom mesopotamske historije
postojale su različite države ili države-gradovi, u različitim epohama: Sumer, Babilon, Asirija,
Akad, Perzija,… . U Mesopotamskoj kulturi razvio se točak, plug, itd. Prvo klinasto pismo
datira iz sumerskog perioda oko 3200 g.p.n.e.
Znanstvenici današnjice, arheolozi, historičari, umjetnici, i drugi, dižu svoj glas protiv
uništavanja svjetske baštine na Bliskom Istoku, koja se u raznim razmacima događaju tokom
zadnjih decenija u Iraku i Siriji. U avionskim i drugim bombardiranjima, nestaju glinene ploče
sa zapisima koji nam mogu pomoći da saznamo više o civilizacijama koje su živjele u tim
predjelima planete, a nestajale su na nama nepoznat način nestajale s lica Zemlje.
Slika 2: Babilonska glinena ploča iz šestog stoljeća p.n.e., koja predstavlja kartu svijeta, na
kojoj su predstavljene države i gradovi i planine u Mesopotaniji: fotografija ploče izložene u
Državnom britanskom muzeju i grafička interpretacije karte i njena umjetnička predstava.
(URL1, URL2 i URL3)
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 135
geodetskog opažačkog sistema
Međutim, neophodno je naglasiti da su prije više od četiri hiljade godina stari Egipćani pri
gradnji piramida pokazali osim poznavanja matematike i geometrije, dobro poznavanje mjernih
tehnika i razvijene mjerne instrumente, te postigli čudo graditeljske i mjerne kulture. Postoji
malo sačuvanih artifakata koji svjedoče o tom vremena. Vjerojatno je požar, koji se desio 642.
godine, u legendarnoj biblioteci u Aleksandriji, kosmopolitskom centru nauke tog vremena,
nepovratno odnio činjenice i spoznaje koje su skupljali mislioci kao što su: Aristotel, Platon,
Arhimed, Eratosten, Heron, i Klaudio Ptolemej, a koji su svoja znanja temeljili na znanju i
iskustvima Starog Egipta i njihovom poznavanju matematike/geometrije, kartografisanja i
geodetskih mjerenja.
Moderna razmatranja arheoloških artifakata iz tog vremena kao i primjena novih geodetskih
metoda, npr. laserskog skeniranja, za istraživanje arheoloških iskopina (Heinz i Müller, 2005;
Böhler i dr., 2001), indiciraju da su stari Egipćani razvili matematičku osnovu premjera, te da
su imali precizno definiran visinski sistem. Godišnje plavljenje Nila imalo je jak utjecaj na život
Egipćana, jer se često dešavalo da se promijene oblik i dimenzije parcela uz obale rijeke, ili su
pak nestajale kamene oznake kojima su obilježavali granice posjeda. Geodeti su morali ponovo
mjeriti zemljište ili po potrebi premještati kamene oznake, kako bi se riješili problemi između
susjeda.
U geodetskoj zajednici današnjice ponovo se proučavaju stanja mjernog pribora i geodetskih
tehnika drevnih civilizacija, te organiziraju specijalni studijski programi, koji se bave ovom
zanimljivom materijom, te na ovu temu organiziraju međunarodni simpozijuma i seminara.
136 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
Važno je dati uvid u pravni aspekt geodetskih mjerenja u Starom Egiptu, jer su upravo oni prvi
u pisanoj historiji razvili sistem vlasništva nad zemljištem i njegovu registraciju, preteču
modernog katastra.
Arheološke iskopine indiciraju da su Stari Egipćani imali registraciju zemljišta čak 3000.
godine p.n.e. (URL4) Budući su bili veoma napredna civilizacija, Stari Egipćani su razvili
dobar sistem administriranja zemljišta, a sve u cilju pravilnog obračunavanja poreza. Ovo nije
bilo nimalo jednostavno zbog stalnih promjena na zemljištu, koje su nastajale nakon godišnjih
poplava Nila. Zadatak geodeta je bio da mjere svaku parcelu jednom godišnje. Granice parcela
obilježavane su kamenom, na kojem su se pravile zabilješke, kao što je pokazano na slici 3.
Također su se izdavali pisani dokumenti na ime vlasnika s opisom granica posjeda, što je slično
kasnijim „tapijama“ iz osmanskog perioda kasnije historije ili zemljišno-knjižni izvadak i
posjedovni list današnjice. Vodile su se zabilješke o položaju granica parcela s opisom terenskih
mjerenja u specijaliziranim geodetskim oficijelnim „institucijama“ za geodeziju koje bi
odgovarale današnjim ministarstvima. Zabilješke su obično pravljene na papirusima. Uglavnom
se može konstatirati da papirusi nisu sačuvani do današnjih dana, ali srećom postoje bilješke na
zidovima grobnica i hramova. Potreba za geodetima u Starom Egiptu je dakle bila posljedica
razvijenosti civilizacije i društvenih odnosa.
Slika 3: Geodeta provjerava zapisane podatke na međnom kamenu, lijevo. Desno je crtež sa
zida grobnice Djeserkeresonb-a koji je bio poznati staroegipatski geodeta, pisar, računovođa,
blagajnik i svećenik Amunov, (oko 1400-1390. g.p.n.e.). Pokazan je kao centralna figura u sceni
mjerenja dužina pomoću konopca. (URL 4)
Arheološke iskopine dale su artifakte kao što su papirusi i hijeroglifi koji svjedoče o korištenju
pretečâ današnjih instrumenata i pribora za geodetska mjerenja: viska, konopaca i štapova za
mjerenje dužina, instrumenata za viziranje, obilježavanje i produživanje pravaca, te instrumenta
za niveliranje. Postoje dobro očuvani artifakti koji svjedoče o dobro definiranim standardima za
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 137
geodetskog opažačkog sistema
mjerne jedinice dužina. Etalone (štapove) su čuvali u faraonovim riznicama kao najveće blago,
slika 4.
Slika 4: Drveni štap kao mjerni instrument za mjerenje dužine u starom Egiptu (URL5)
Slika 5: Geodeti mjere dužine razvlačenjem kalibriranih konopaca, na žitnom polju za obračun
poreza. Scena na zidu grobnice Manna, 1400–1352 g.p.n.e., Gornji Egipat, Theba.
(URL6; Brock, 2004, str. 4; Paulson, 2005, str.4)
1 U jednom napisu na zidu se kazuje da je kralj (faraon) predvodio astronomska mjerenja (bar formalno) i na istom
mjestu se opisuje način viziranja zvjezde Polare i mjerenje azimuta.
2 Stari Egipćani su ustanovili principe navigacije opažanjem nebeskih tijela.
3 Pri iskopavanju Pompeja 1912. godine pronađen je primjerak instrumenta za mjerenje uglova groma, izrađenog od
čelika, s viskom od bronze, a pretpostavlja se da je služio za iskolčavanje pravih uglova, (Wallis, 2005).
138 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
ali su dužine mjerili i štapovima (slika 4). Važno je naglasiti da su već u to vrijeme, kako je već
rečeno ranije, postojali standardi za mjerne jedinica dužine. (Brock, 2004, str. 4; Paulson, 2005,
str. 4)
Dobro poznata gradusna mjerenja, koje je u trećem stojeću prije nove ere uradio Eratosten,
upravitelj slavne biblioteke u Aleksandriji, po meridijanskom luku između Aleksandrije i Siene
(današnjeg Asuana) u cilju određivanja dimenzija Zemlje, priskrbilo mu je laskavu titulu „oca
geodezije“. Prema (Ewing i Mitchell, 1970, str. 3), Eratosten je izračunao radijus Zemlje za
16% veći od danas poznatih vrijedosti.
Slika 7: Rekonstrukcija Eratostenove karta poznatog svijeta u drugom stoljeću p.n.e. (Diks,
2008)
Međutim, original Eratostenove karte nije pronađen, ali je napravljeno nekoliko rekonstrukcija
na osnovu pronađenih fragmenata „Geografije“ koju je Eratosten napisao u tri toma, kao i
prema „Geografiji“ koju je napisao njegov sljedbenik, grčki geograf Strabo, koji je citirao
Eratostena. (Diks, 2008) Eratostenova karta uveliko prevazilazi dotadašnja djela antičke
kartografije i geografije.
Eratosten je na prvi put u historiji na karti ucrtao meridijane i paralele, kao što pokazuje slika 7,
a nazive mjesta je upisao vjerovatno prema opisima vojskovođe Aleksandra Makedonskog i
informacijama koje je prikupljao od drugih putnika po Aziji kao i iz biblioteke čiji je bio
upravitelj. Karta obiluje geografskim i etnografskim podacima predjela Azije i Sredozemlja.
Podaci sadrže informacije iz kontinentalnih dijelova Evrope i Azije. Za određivanje dužine do
rijeka Eufrata, Indus i Gang refererirao se na zapise o dužini putovanja koje su za Aleksandra
Makedonskog prikupili i zapisivali bematisti (zaduženi za mjerenje dužine brojanjem koraka
i/ili korištenjem odometara), navigatori i Aleksandrov inžinjer Aristobulus na putu od Indije do
Persijskog zaljeva.
Nema sumnje da su poznati grčki matematičari Thales i Pitagora putovali u Egipat i Babilon da
uče od onih koji su konkretnim projektima primjenjivali matematičke, naročito geometrijske
aplikacije.
140 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
Grčki historičar Herodotus (oko 450. g. p.n.e.) je zabilježio da su Grci usvojili mnoga egipatska
računanja i tehnike mjerenja. Usvojena znanja su modificirali i razvili, te primijenili za svoj
sofisticirani napredak. Poznata su gradusna mjerenja koja je napravio Poseidonius (135-
50.g.p.n.e), određujući dužinu između Aleksandrije i otoka Rodos, na osnovu vremena
putovanja broda između ova dva mjesta. Zemljin radijus koji je odredio bio je za oko 11% veći
od realnog, (Ewing i Mitchell, 1970, str. 3).
Međutim, novije spoznaje (Sidoli, 2005; 2011) govore da je grčki pronalazač Heron, pomoću
instrumenta dioptra, primjenom metoda sferne astronomije i simultanim opažanjima lunarne
eklipse, odredio udaljenost između ova dva grada. Grčke metode mjerenja su naslijedili
Rimljani, čije su procedure mjerenja i računanja zabilježene i publicirane pod naslovom
„Corpus Agrimensorum“. Rimski mjerni instrumenti su pronađeni 1912. godine u arheološkim
iskopinama Pompeja, koji su doživjeli kataklizmu 27. avgusta 79. godine. Pronađen je
primjerak instrumenta za mjerenje uglova groma, izrađenog od čelika, s viskom od bronze, a
pretpostavlja se da je služio za iskolčavanje pravih uglova, (Wallis, 2005).
Prvi mjerni instrument za mjerenje horizontalnih i vertikalnih uglova, koji se može smatrati
pretečom teodolita je dioptra. Instrument se koristio u staroj Grčkoj, vjerovatno oko 150 godina
prije nove ere. Crtež na slici 8 pokazuje model napravljen prema Heronovom opisu, (Wallis,
2005, str. 3). Ptolomej, (85-165. g.n.e.) grčki astronom, je napravio astronomska mjerenja
instrumentom „triquetrum“ koji je stajao na tronošcu. Instrumentom su mjereni zenitni uglovi.
Prvi „džepni“ instrument za navigaciju je bio astrolab čiji je princip bio poznat u Grčkoj prije
150 g.p.n.e., a vjerojatno su ga ranije koristili i stari Egipćani za navigaciju, koji su ustanovili
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 141
geodetskog opažačkog sistema
temelje ove stare tehničke discipline, koja danas uz razvoj satelitske tehnike doživljava puni
procvat.
Iako je malo poznato o starim Grčkim geodetima i poslovima koje su morali uraditi za
realizaciju zapanjujućih građevina koji su ostali da svjedoče o ovoj velikoj drevnoj civilizaciji,
spominju se ovdje dva imena zbog njihovih profesionalnih podviga. Drevni Grčki geodeta
Eupalinos iz Megara konstruisao je prvi akvadukt na otoku Samos, oko 625. g. p. n.e., 1036 m
dug, na visini 55 m iznad nivoa mora, 180 m ispod vrha planine, dimenzije pofila 1.8 x1.8 m.
(URL 10). Tunel je kopan s obje strane planine. Voda za piće stizala je u grad snabdjevajući
domove, fontane na gradskim trgovima, javne česme i kupatila, i prolazila u luku. Historičar
Heradotus ovaj projekt opisuje kao najznačajnije tehničko dostignuće antičke Grčke. Drugi
slavni antički geodeta Hipodamus je zapamćen po umijeću planiranja gradova s poznatim
ortogonalnim dizajnom ulica, malim i velikim trgovima.
Slika 9: Transport preteče nivelira “chorobate” i mjerne letve, lijevo. (URL 11); Bronzana
statua Rimljanina koji mjeri gromom, napravljena prema ostacima iz Pompeja, desno. (URL
12)
Kinezi su u osmom stoljeću oko 725. godine uradili gradusna mjerenja pod vođstvom
budističkog monaha I-Hsinga. Obavili su astronomska opažanja nad lukom dugim 5000 km, na
114° meridijanu. Rezultat mjerenja je da su odredili radijus Zemlje kao 56 7000 km, (Smith,
1997, str. 14). Arapi su u srednjem vijeku radili napredna istraživanja u oblasti astronomije,
matematike/geometrije, trigonometrije, mehanike itd. Često se u literaturi period između 8-13
stoljeća naziva zlatnim dobom islamske civilizacije, u kojem su arapski geodeti razvili ili
usavršili različite mjerne instrumente uključujući precizni nivelir, rotirajuću alhidadu, astrolab4.
Prvi katastar koji se kao institucija zasnivao na islamskom pravu, osnovao je u sedmom stoljeću
Muhammed s.a.v.s. Najpoznatije arapsko gradusno mjerenje urađeno je 827. godine pod
pokroviteljstvom kalife Abdulaha Al-Mamuna, koji je angažirao svoje astronome i geodete da
mjere uglove (s značajno boljom tačnošću od predhodnika) i dužine četiri meridijanska luka u
okolini Bagdada i Raqqah-a. Geodetske ekipe su se udaljavale od određene startne tačke,
mjereći ka sjeveru i jugu, sve dok se vertikalni ugao ka Polarnici (ili polarnoj zvijezdi) nije
promijenio za 1°.
Različiti izvori o načinu mjerenja dužine luka meridijana nisu usaglašeni. Prema (Smith, 1997,
str. 15) dužine su mjerene dugim konopcima s čvorovima, dok (Ewing i Mitchel, 1970, str. 3)
smatra da su koristili drvene štapove za mjerenje dužina. Dužine su zabilježene u arapskim
miljama, i usvojena mjerena vrijednost je za 1° bila 562/3 milja. Usvojena konverzija odgovara
vrijednosti 111,073 m, što daje obim Zemlje jednak 39 986 km, (Smith, 1997, str. 15), a što je
za 3,6 % veće od danas poznatih podataka, (Ewing i Mitchel, 1970, str.3).
Kao ilustracija će se pokazati samo isječak poznate karte5 koja pokazuje relativno visok nivo
kartografskog umijeća Arapa na početku dvanaestog stoljeća. Karta na slici 10 je napravljena
bez preciznih geodetskih mjerenja, ali predstavlja kartografsko remek djelo svog vremena,
imajući u vidu tehniku i tehnologiju izrade, a predstavlja jednu od najstarijih karata svijeta, koji
je napravio arapski kartograf i geograf Idrisi, Abu Abd Alahh Muhammed (1099 -1164).
Original karte bio je dimenzija 3,42 x 1,48 m, a poslije su od nje izrađene kopije na srebrenim
pločama. Danas postoje samo kopije. Svi natpisi na originalu su na arapskom jeziku, te postoje
4
Današnji geodeti u svakodnevnom stručnom jeziku koriste arapske termine za različite geodetske pojmove, kao:
alhidada, zenit, nadir, azimut, itd.
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 143
geodetskog opažačkog sistema
poteškoće s čitanjem u Evropi.6 Karta je orijentirana po arapskom običaju, sjever prema dole,
(Novak i dr. 2005, str.134).
U 16. i 17. stoljeću dolazi napokon do razvoja znanosti u Evropi, ali je tek razvoj teleskopa,
termometra, barometra te tehnika računanja kao i pojave logaritamskih te trigonometrijskih
tablica7 utrao put za uvođenje i razvoj triangulacije. Tek je dakle na početku modernog doba,
Francuz Fernel 1525. godine koristeći instrument kvadrant, opažao astronomsku širinu Pariza i
Amienusa. Dužinu luka je dobio iz broja obrtaja točkova vagona. Godine 1533. Gemma Frisius
je objavio principe triangulacije, ali je tek Tiho Brahe, potkraj šesnaestog stoljeća, razvio
tehniku opažanja, a realizaciju terenskih triangulacijskih mjerenja napravio je 1620. godine
Willibrord Snelius (Smith, 1999, str.17). Slijedila su mjerenja Casinija, Picarda, Mopertija i
drugih, u cilju dokazivanja Njutnove teorije da je Zemlja spljoštena na polovima. Kasnije,
1750-1753.g., Ruđer Bošković je izmjerio luk meridijana između Rima i Riminija da bi
dokazao da svi meridijani na Zemlji nisu jednake dužine, (Muminagić, 1981, str. 7-8).
Vrijedan primjerak karte koja pripada zbirci bogate biblioteke Topkapy muzeja u Istanbulu,
koje pokazuju visok domet turske kartografije i posebno autora Pirija Reis-a, (Hadjdji
Muhyddin Piri, 1465-1554.g.). Piri Reis je napravio dvije karte svijeta, i poznatu knjigu o
plovidbi-Kitab-i Bahriye. Jedna verzija atlasa čuva se u biblioteci Suleymaniye, Ayasofya, u
Istambulu pod signaturom br. 2612, (Novak i Mlinarić., 2005, str. 331-365). Ova karta nije
rezultat geodetskih mjerenja nego ju je autor kompilirao na osnovu 28 drugih karata, iz ranijih
epoha.
Postoji veliki broj zanimljivih kartografskih prikaza, (napravljenih kao skica ili slika) iz
osmanskog perioda koje prikazuju pojedine gradove ili dijelove bosanske države, ali su sve te
karte nepovezane, pravljene kao kartografsko-umjetničko djelo vještih pojedinaca ili
putopisaca. Nedostatak svih tih skica/karata ili slika/karata općenito je što nisu pravljene u
jedinstvenom koordinatnom sistemu, nisu pravljene u mjerilu i ne pridržavaju se pravila
modernih kartografskih projekcija, što se kao redovna praksa uvodi tek početkom XVIII
stoljeća, dok su se ranije pojedini dijelovi Zemlje predstavljali često perspektivno i „od oka“.
Otomanska imperija, nije imala geodetski premjer teritorije ali slika br. 12a pokazuje plan
Istambula unutar gradskih zidina, iz 1533. godine, autora Matrakçi Nasuha, (Biyik i Yavuz,
6
Investitor ili mecena, bio je kralj Roger II, iz Palerma na Siciliji. Karta je završena 1154.godine, i u čast mecene
nazvana Tabula Rogeriana. Uz kartu je El Idrisi napisao i propratni komentar-Kitabi al Rogerina.
7
Logaritamske i trigonometrijske tablice su vjerovatno preuzeli od Arapa, koje su evropljani zvali Saracenima. Poznate
su Saracenove tablice, koje su se koristile u geodeziji i građevinarstvu sve do vremena masovne primjene elektronskih
kalkulatora i kompjutera.
144
1 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić,
Đ E.: Geodeezija od Mesopotamijije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
Slika 10: Kartaa iz 1154 godine,, poznatog Slika 11: Raspoored gradusnih mjerenja
m iz 18.
autora Idrisi, Abu Abd Alahh Muhammed,
M stoljeća kooje su uradili Evvropljani,
(1099 -1164). IIsječak. (Novak i dr. 2005, (Sm
mith,1997, str.200)
str.134).
Zeemaljski muzej B Bosne i Hercegoovine, Univerziteetska biblioteka BiH, Orijentalnni institut, kao i
Bo ošnjački institutt, svi locirani u Sarajevu, u svojim bibliotekkama baštine vrijedne
v zbirke
hiistorijskih karataa8 Bosne i Herceegovine, koje ovvdje neće biti pokkazane. Samo mali
m broj karata
iz zadnje spomenuute zbirke je detaaljnije opisana u (Šahmanović, 22006).
U sedamnaestom stoljeću kao što o je već rečeno, dolazi u zapadnnom svijetu do naglogn razvoja
zn
nanosti. Ovo je ppotaklo razvoj mjernog
m instrumeentarija, a što je za posljedicu immalo izvođenje
grradusnih mjerenjja na raznim strranama svijeta. Nastavljanjem
N trriangulacije na tačke
t određene
grradusnim mjerennjima dobio se „čvrst
„ i tačan okvvir“ unutar kojeg su se mogli uccrtavati detalji.
Zaa potrebe izgraddnje javnih rado ova i kanala poočele su se pravviti tačnije topoografske karte.
(M
Muminagić, 1981, str. 3-11; Čub branić, 1954, strr. 573-592; Maccarol, 1960; Ew wing i Mitchell,
19
970).
Zbbog zainteresiraanosti vojske za topografske karrte, razvijene evvropske države su već krajem
XVIII i početkom m XIX stoljeća ustanovile svoje vojno-geograffske institute, kooji su preuzeli
voođstvo u razvijannju osnovnih triaangulacijskih mrreža i topografiji9. U XIX stoljeeću računale su
see samo koordinnate trigonometrrijskih tačaka viših
v redova, dook su se tačkee nižih redova
oddređivale grafičkki. Napredak je postignut
p izumoom Bavarskog asstronoma Soldneera koji je prvi
prrimijenio pravokkutne koordinate za geometrijski prikaz Bavarskee.
8
Bošnjački
B institut poosjeduje u svojoj karrtografskoj zbirci okko 2000 različitih kaarata, koje se mogu pregledati
p na URL
1.1
11.
9
Pruski
P general Bayerr dao je podstrek razzvoju geodetske djellatnosti svog vremenna, predloživši da see u srednjoj Evropi
izv
vedu gradusna mjerrenja. Pruska vlada je pozvala sve evroopske države na se pridruže podhvatu. Vojno-geografski
insstitut u Beču je poslije 1862. godine, zab bilježio je značajno djelovanje jer je, poored mjerenja na svoojoj teritoriji dobio
oddobrenje lokalnih vlaasti u tadašnjoj Bosn ni (u okviru otomannske Turske) da radii gradusna mjerenja na našoj teritoriji.
Ovva su mjerenja posluužila za izradu karte koju
k su kasnije austrro-ugarski oficiri korristili tokom okupacije Bosne.
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 145
geodetskog opažačkog sistema
Dalji napredak je dao Gauss, koji je izveo opće formule za konformno preslikavanje. Formule je
početkom dvadesetog stoljeća preradio Krüger. Poznatu Gauss-Krügerovu projekciju usvojila je
većina evropskih zemalja, a Bosna i Hercegovina pratila trend. U cilju samoodrživosti
finansijskog sistema tadašnjih država pojavila se neizbježna potreba za validnim oporezivanjem
zemljišta. U tu svrhu je bilo neophodno uspostaviti katastar zemljišta, na kome bi se temeljio
registar vlasništva, što su sve evropske države s različitim kvalitetom i napravile.
Opisni katastar je u to vrijeme bio primjenjivan i u drugim velikim evropskim državama, npr.
Francuskoj. Opis se koristio da prenese verbalne odrednice za buduće vrijeme, a sadržavao je
atribute kao: ime vlasnika, postojeće građevine i infrastrukturu, zatim podatke o veličini
posjeda: površina, dimenzije, vrijednosti nekretnine napisane brojevima i mjernim jedinicama.
Opisni katastar je ustanovljen u cilju definiranja oporezivanja11 i planiranje porasta prihoda12.
Značajno je spomenuti deftere (tur. Defter-Kohne) koji su registrirali stopu poreza
poljoprivrednog zemljišta, a posebna registracija postojala je za vakufsku imovinu. Defteri su se
referencirali na katastarske knjige (tur. Kuyud-u Kadime) koje su bile razvrstane po
sandžacima13. U njih su se pohranjivale informacije kao: imena sela i posjeda, imena
zemljoposjednika, godišnji prihod sa zemlje, klasifikacija zemljišta, veličina posjeda, prirodni
resursi na zemlji, populacija i plaćeni porezi, granice javnog zemljišta, i slično.
Ove su informacije uzimane u obzir kod ekonomskih i tehničkih planiranja, (Biyik i Yavuz,
2006). Iako su sačuvani brojni pisani dokumenti i slike na kojima se pokazuju opservatorije i
scene s geodetskim instrumentima, treba reći da geodetskih mjerenja u smislu jedinstvene
državne mreže na kojoj bi se temeljio katastar nije bilo, jer se trigonometrijska mreža, počela u
Turskoj razvijati tek 1900. godine, (Çelik i dr., 2004). Dopuna katastru su bile informacije koje
su sadržane na brojnim prikazima gradova i predjela, kao na slici 12a. Ove slike su bile dopuna
poznatih putopisa iz tog vremena, koji su osiguravale važne geografske i statističke podatke.
Vlasništvo nad nekretninama dokazivalo se dokumentom zvanim tapija (tur. Tapi). Tapija je
osim podataka o vlasniku sadržavala opis parcela, površinu i detaljan opis granica, tj. susjednih
parcela, (slika 12b i 12c).
10
Miri na turskom jeziku znači država.
11
U otomanskoj carevini porez se ubirao kao jedna desetina (tur. öşür) od prihoda sa zemljišta.
12
Otomanska carevina trajala je šest stoljeća i početkom sedamnaestog stoljeća upravljala je zemljištem čija je površina
bila 26 puta veća današnje Turske, prostirala se na tri kontinenta s populacijom od 100 miliona stanovnika.
13
Država je bila organizirana u 35 pašaluka koji su bili podijeljeni na sandžake, a ovi u kazaze-administrativno-pravne
distrikte-kadiluke.
146
1 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić,
Đ E.: Geodeezija od Mesopotamijije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
a)) b)
b c)
Slika
S 12: a) Istam
mbul na mapi au utora Matrakçi Nasuh-a
N iz 1533..godine, (Biyik i Yavuz, 2006,
str.1416); b) tapija iz 1539.good. na turskom jeziku,
j pisana arrapskim pismom;; c) Tapija
(posjedovni listt) na bosanskom jeziku izdana 18892. godine.
14
Zanimljivo je ovdje napomenuti da je po od vođstvom pruskog pukovnika Bayeraa osnovana 1864. goddine
intternacionalna organiizacija za geodeziju, što je bila preteča današnje
d IAG.
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 147
geodetskog opažačkog sistema
Prva gradusna mjerenja poslužila su kao osnova za pravljenje topografskih karata. Prve
geodetske mreže u našim krajevima, koje se zasnivaju na matematičkom premjeru napravili su
vojnici Austro-ugarske monarhije, još za vrijeme otomanske imperije (Kovács i Timár, 2009).
U Bosni su se radila gradusna mjerenja, razvijala se dakle trigonometrijska mreža u obliku
lanaca. Austrijski oficiri-geodeti dobili dopuštenje od cara kao i sarajevskog paše. Ferman
sarajevskog paše pokazan je na slici 13, kao i skice koji su vojnici-kartografi, koji su krišom
pravili za izradu karate bosanske teritorije.
Astronomska i geodetska mjerenja predvodio je oficir Šternek. U svom timu je imao kartografa
Milinkovića, koji je pravio veoma detaljne skice krajeva kroz koja je prolazio. Uglove za skice
detalja mjerio je busolom. Napravio je kartu puteva kojim su prošli i preglednu skicu listova,
(slika 14 a).
Slika 14: a) Rad austrougarskog kartografa Milinkovića: Karta puteva kojima su austrougarski
oficiri-geodeti prošli, lijevo i pregledna skica detalja, desno. (Mulić, 2015; Bunjevac, 2015)
Slika 14: b) Detaljne skice Milinkovića koje su poslužile za kartografisanje bosanske teritorije:
putna mreža kod Vranduka u dolini rijeke Bosne, lijevo. Desno je slika detaljnog izvještaja.
(Bunjevac, 2015; Mulić, 2015)
148 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1880. godine počeo je pod rukovodstvom vojnih
topografâ, katastarski premjer okupiranog teritorija, koji je završen 1884. godine. Za cijelo
područje Bosne i Hercegovine izrađeni su planovi u mjerilu 1:6250 na bazi grafičke
triangulacije u mjerilu 1:12 500 i grafičkog premjera, koji je većim dijelom izveden
poluinstrumentalnim metodama i odoka, (Macarol, 1960).
Međutim, geodetskih mjerenja u Bosni i Hercegovini bilo je i ranije. Prema (Macarol, 1960) od
1862. godine se triangulaciona mreža I reda austro-ugarske monarhije (u današnjoj Hrvatskoj)
počela nadopunjavati novim mjerenjima, u cilju uključenja nekih dijelovi te mreže (koja je
trebalo učiniti po tačnosti pogodnom) u internacionalnu mrežu gradusnih lanaca. Još prije
okupacije Bosne i Hercegovine, 1871-1875. godine, Bečki Vojno-geografski institut radio je
Mulić,
M M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đon
nlagić, E.: Geodezijaa od Mesopotamije ddo Globalnog 149
geodetskog
g opažačkoog sistema
Pooslije okupacije,, od 1879. do 18 883. godine razvvijena su dva triaangulaciona lancca I reda, jedan
krroz istočni, a ddrugi kroz zapad dni dio Bosne, kojima je dalm matinska trianguulaciona mreža
poovezana s triigonometrijskom m mrežom u sjevernoj H Hrvatskoj, (Macarol, 1960).
Trrigonometrijska mreža nižih red dova rađena je u periodu od 1883-1887. godine. Koordinate su
biile date u elipsoiidnim Soldnerov vim koordinatam ma u granicama kkarte „specijalkee“ u mjerilu 1:
755 000. Ishodište koordinatnih sisstema bilo je uvvijek sredina „sppecial-karte“. Područje Bosne i
Hercegovine bilo je izdijeljeno naa mrežu takvih liistova karte, za kkoje je već u 70-tim godinama
deevetnaestog stooljeća izračunatte geografske pozicije.
p Svakii list karte bio je osnovni
triiangulacijski list i smatrao se zasebnom ravniinom. Za potrebbe katastra listoovi su se dalje
dij
ijelili na 16 sekccija, a svaka sekccija na četvrtine. Na tim četvrtinnama je direktnoo sniman detalj
(g
geodetskim stoloom), kao što je veeć rečeno u mjerrilu 1:6250.
Kula
K je sagrađenna poslije usvajjanja trigonomeetrijske tačke prrvog reda Herm mannskögel za
ishhodište koordinnatnog sistema. Ishodište koorrdinatnog sistem ma uspostavljennog početkom
deevetnaestog stoljjeća nalazi se ispred kule kojaa služi kao vidikkovac, i desna slika pokazuje
plloču koja ukazuje posjetiteljima na važnost biljegge geodetske taččke ispred kule15.
- Karta autora Alois Studničkaa iz 1906 godinee, u mjerilu 1:1 0000 000, izdane u Sarajevu, na
kojoj su pokaazana sva veća mjesta
m i prometniice tog vremena, (slika 18).
- Geološka kaarta Bosne i Hercegovine,
H u razmjeri 1:200 000, izdana oko o 1910. g.,
h Katzer-a, kojii je živio i raddio u Sarajevu, koja oslikava
austrijskog ggeologa Fridrich
primjenu geodetskih podloga u druge inžinjerrske grane. (slikaa 18 b i c).
Kao
K što je naprij ijed rečeno, na osnovu grafičkkog premjera (m mjerenja su izveedena pomoću
in
nstrumenta zvanoog geodetski sto ol) napravljeni su geodetski plaanovi. Slika br. 19c pokazuje
naajstariji plan Saraajeva, izdan u Beču, 1882,. godiine u mjerilu 1: 33125.
Slika 18.a: Kaarta Bosne i Slika 188.b: Geološka Slika 18.cc: Najstariji
Hercegovine, autora A. kartta Bosne i plan gradda Sarajeva,
Studničke,iz
izdana u Hercegoovine, izdana izdan u Beču,
B godine
Sarajevu,11906., u u Beču, mjeerila 1: 200 000.. 1882. goddine u mjerilu
Mjerilu 1: 1 000 000. 1: 3125.
15
Zanimljivost: aktuallni profesori i studen
nti geodezije TU Vieenna svakog ljeta orgganiziraju kros i izlett na
Heermannskogel.
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 151
geodetskog opažačkog sistema
Jednogodišnje opažanje srednjeg nivoa mora prouzročilo je sistematsku pogrešku cijele Austro-
ugarske nivelmanske mreže prvog reda. Tačnost mjerenja i način izjednačenja nivelmanske
mreže ne zadovoljava zahtjeve preciznog nivelmana. Više detalja u (Bilajbegović, i dr., 2008).
Usprkos poznavanju činjenice da visine iz ovog prvog nivelmana ili kako se često naziva,
NVT1, ne zadovoljavaju tačnost, ove stare visine u normalnom ortometrijskom visinskom
sistemu se nažalost često koriste u BiH geodetskoj praksi.
2.3. Pregled geodetskih radova u BiH iz perioda između dva svjetska rata
Po završetku Prvog svjetskog rata, BiH je bila dio Kraljevine Jugoslavije. Domaći geodeti su u
tom historijskom razdoblju, popunili praznine između trigonometrijskih lanaca koji su bili
razvijeni ranije. Drugih značajnih osnovnih geodetskih radova u BiH između dva svjetska rata
nije bilo, jer se geodetski premjer uglavnom radio u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, a naslanjao
se na premjer Bosne i Hercegovine i Hrvatske koji je ranije uspostavljen. Sistematski radovi na
triangulaciji I reda u Srbiji počeli su već 1903. godine i trajali su do 1912.godine, (Čubranić,
1954, str. 592).
Postoje indikacije da su oficiri Trećeg Rajha tokom drugog svjetskog rata radili na
trigonometrijskoj mreži na okupiranim teritorijama (pa tako i u Bosni i Hercegovini), s ciljem
objedinjavanja geodetskih mreža i kartografije Evrope. Međutim ovdje to nije moguće
potkrijepiti dokazima. U Bosni i Hercegovini se osnovni geodetski radovi počinju ponovo
intenzivirati tek poslije drugog svjetskog rata.
geodetskih planova i karata, koji su po svom sadržaju i razmjeri trebali odgovoriti zahtjevima
tog vremena.
Stoga se 1953. godine pristupilo rekonstrukciji postojeće trigonometrijske mreže, koja je trebala
poslužiti kao matematička osnova novog premjera. U namjeri postizanja novog izjednačenja
trigonometrijska mreža je ponovno izmjerena. U tom cilju izmjereno je 59 Laplasovih tačaka,
na kojima je astronomskim mjerenjima određeno (φ, λ, α), od toga 38 tačaka u paru. Također je
urađeno 111 geoidnih tačaka, tj. određeni su (φ, λ), u cilju određivanja geoidnih visina iznad
referentnog elipsoida i pravilnog svođenja mjerenja na površinu elipsoida.
Ova mjerenja nikad nisu obrađena u potpunosti niti je urađeno zajedničko izjednačenje
trigonometrijske mreže SFRJ. Međutim, ova mjerenja su korištena za istraživanje tačnosti
orijentacije stare trigonometrijske mreže koje je opisano u (Muminagić, 1971). Treba naglasiti
da se na osnovu novih dopunjenih trigonometrijskih mreža radio fotogrametrijski premjer cijele
teritorije BiH, na osnovu kojeg je uspostavljena nova evidencija zemljišta.
Svi fundamentalni geodetski radovi urađeni u bivšoj državi, SFRJ, mogli bi biti svrstani kao što
slijedi:
a) b)
a) osnovna gravimetrijska mreža SFR Jugoslavije b) dio osnovne i popunjavajuće gravimetrijske mreže
Slika 19: Osnovna gravimetrijska mreža razvijena i izmjerena u SFR Jugoslaviji, (Peterca i
Čolović, 1987
Mulić,
M M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đon
nlagić, E.: Geodezijaa od Mesopotamije ddo Globalnog 153
geodetskog
g opažačkoog sistema
Slika 20: Normaalni reper u Mag glaju kao osnovnni reper Nivelmaana visoke tačnossti II: vanjski
izgledd objekta u kojem
m se nalazi osnovvni reper-stanje jjuni 2004. godinne.
Raadovi nivelmanaa visoke tačnosti detaljno su elaaborirani u studijji (Bilajbegović i dr., 2008), u
ojoj se predložže dizajn i savrremena metodoologija nove nivelmanske mreeže u Bosni i
ko
Hercegovini, koja bi bila mod derna mreža koja objedinjuje osnovne mrežže nivelmana,
grravimetrije i GN
NSS mreže.
triigonometrijske m
mreže SFRJ i su usjednih zemaljaa. Problemi su nnastali, kako zboog pogrešaka u
asstronomskim i ttriangulacijskim mjerenjima, taako i zbog razliičitih referentnihh elipsoida na
koojima su mreže rreducirane i izraččunate.
Do 1992. godine, VGI nije produccirao značajne projekte za Repubbliku Bosnu i Heercegovinu. Za
vrrijeme svog radaa u Vojnogeograafskom institutu profesor Abdulaah Muminagić jee učestvovao u
sk
koro svim ovim rradovima, a izm
među ostalog radiio na određivanju geoida Jugoslaavije, po astro-
geeodetskoj metoddi. Na slikama 23
2 su pokazane odabrane Laplasove tačke kojee su se opažale
asstronomskim m metodama, u cilju
c određivanjja nove, poprravljene orijenttacije državne
triigonometrijske m
mreže. Slika 22
2 pokazuje trigonometrijske lance između Lapllasovih tačaka.
Sllike 23 i 24 pookazuju otklonee težišnica i geooid određen korištenjem tih veektora otklona
težišnica.
Slika
S 23: Rasporeed i veličina vekttora otklona Slika 24: K
Karta realnog geooida SFR
težišnica, koji ssu poslužili za od
dređivanje Jugoslavije oddređenog astro-ggeodetskom
relativnog aastrogeodetskog geoida
g metodom, u oodnosu na Beseloov elipsoid.
JJugoslavije. Postignuta taačnost iz izjednaččenja je 3,4
(Mum minagić, 1971). cm/km, (MMuminagić i Muliić, 1999).
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 155
geodetskog opažačkog sistema
16
Napravljena je (eksperimentalna) nova orijentacija Beselovog elipsoida, po mreži pokazanoj na slikama, te su se
izračunale nove koordinate trigonometrijskih tačaka. Usporedba s koordinatama stare trigonometrijske mreže na
području Slavonije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine pokazale su srednje pogreške orijentacije stare trigonometrijske
mreže. Pogreške iznose po širini 0,“448 i dužini -19,“248. Međutim, pogreške orijentacije za područja Srbije, Crne
Gore i dijela Makedonije, po širini iznosile su 0, 658“ i dužini -18, 356“, te za područje Vojvodine i Sjeverne Srbije po
širini 0, 864 i dužini -18, 759. Različiti rezultati su dobiveni za različite teritorije koje se uglavnom podudaraju s
vremenom postavljanja triangulacije, ili s različitim izvođačima, (Muminagić, 1971, str. 41).
156 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
Mreža nivelmana visoke tačnosti, poznata kao NVT2 razvila se u skladu s preporukom IAG, a
pod rukovodstvom tadašnje Savezne geodetske uprave. Rekognosciranje novih trasa
nivelmanskih vlakova urađeno je šezdesetih godina prošlog stoljeća. Mreža nivelmana visoke
tačnosti izmjerila se u periodu od tri godine. Rezultate mjerenja za zapadni dio Jugoslavije
obradio je Geodetski fakultet iz Zagreba, i tako su obrađene nivelmanske mreže visoke tačnosti
za Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Vojvodinu. Preostale dijelove
jugoslovenske nivelmanske mreže visoke tačnosti obradio je Geodetski institut u Beogradu,
(Bilajbegović i dr., 2008, str. 18-25).
Važno je ponovo istaknuti najveći nedostatak klasičnih geodetskih mreža, tj. činjenicu da su
premjeri različitih država ili bloka država realizirani u različitim geodetskim datumima.
Posljedica ovog je bila potreba da se za međudržavne velike građevinske, hidrotehničke i druge
inžinjerske projekte također morala razvijati posebna geodetska mreža.
Slika 25: Rezultirajuća tačnost stanica Slika 26: Elipsa pogrešaka stanica kampanje i
BIHREF2000-dvije 24 satne sesije opažanja, CEGRN05 mreže, pet do sedam 24 satnih
(Mulić, 2012) sesija opažanja,
(Mulić, 2012)
Kampanja je provedena u septembru 1998. godine, u pet uzastopnih 24-satnih sesija, u kojoj je
opažano 13 GPS stanica. Opažane su tačke prvog reda stare trigonometrijske mreže,
(Muminagić i Mulić, 1999). Sve tačke opažane su s GPS prijemnicima TRIMBLE 4000 Ssi i
GPS antenama TRIMBLE L1/L2 wGP. Rezultat obrade podataka u BGK su koordinate
izračunate u ITRF96 referentnom okviru za epohu opažanja 1998.7, koje su transformirane u
158 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
Svi GPS prijemnici su bili firme Trimble 4000, tipa SSi a korištene su GPS antene firme
Trimble, tipa L1/L2 wGP. Opažanja su zbog ograničenih fin asijskih sredstava provedena u
dvije faze, po samo dvije 24 satne sesije, dok je pet tačaka opažano u pet 24-satnih sesija.
Podaci opažanja BIHREF 2000 kampanje su predmet istraživanja ovog rada i prvi rezultati
procesiranja su opisani u (Mulić i dr., 2006a, 2006b, 2006c).
17
Napominje se da je na istom simpozijumu usvojeno proširenje jedinstvene evropske nivelmanske mreže EULN u
kojoj je bila i bosanskohercegovačka mreža nivelmana visoke tačnosti, (Sacher i dr., 1999, str. 87-94).
18
zajedno s opažanim GPS mrežama iz Albanije i tadašnje Jugoslavije, tj. današnje Srbije i Crne Gore.
Mulić,
M M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đon
nlagić, E.: Geodezijaa od Mesopotamije ddo Globalnog 159
geodetskog
g opažačkoog sistema
okviru. Geodetske uprave deklariraju tačnost položaja stanica u realnom vremenu 1-2 cm.
Detaljno o servisima BIHPOS-a na URL 15.
Slika 29: Raspored stanica FBIHPOS mreže (zelene), lijevo. Raspored stanica u SRPOS mreži
(plave), desno. (Mulić, 2015; URL 15)
Slika 30: Raspored tačaka apsolutne i relativne gravimetrijske mreže prvog reda u Bosni i
Hercegovini. (Abaza, 2014)
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 161
geodetskog opažačkog sistema
Tokom šest milenijuma postojanja civilizacije na Zemlji, geodetske tehnike su doživjele teško
sagledive promjene. Definicija i uloga geodezije se u skladu s tim promijenila. Geodezija (viša)
je evoluirala od svoje originalne klasične definicije da „proučava kretanja nebeskih tijela, oblik
i dimenzije Zemlje“ u „znanost koja osim naprijed rečenog, proučava njene promjene i
kompleksne dinamičke procese, koji djeluju unutar Zemlje, na njenoj površini i iznad njene
površine, kao i u svemiru koji je okružuje. Nacionalno istraživačko vijeće nacionalnih
akademija SAD-a u (2010) definira geodeziju kao “znanost koja se bavi tačnim mjerenjima u
cilju razumijevanja tri fundamentalne osobine Zemlje: njen geometrijski oblik, njenu
orijentaciju u prostoru i njeno gravitacijsko polje, kao i promjene ovih osobina kroz vrijeme”.
Pioniri, ranije definiranog pojma geodezije, dakle geodeti, uključuju slavna imena kao što su:
Galileo, Descartes, Kepler, Newton, Euler, Bernoulli, Kant, Laplace, Airy, Lord Kelvin,
Jeffreys, Kasini, Gauss, i drugi. Tokom zadnjih nekoliko desetljeća satelitska/svemirska19
geodezija je esencijalni, integralni dio Zemlje. Planetarna istraživanja satelitskim misijama
primarno duguju svojim tehnološkim aplikacijama za tačno mjerenje (transfer) vremena,
određivanjima 3D koordinata i brzina stanica (pomoću opažanja satelita) i inžinjeringa u oblasti
razvoja senzora.
Postignuća ovih interdisciplinarnih opažanja, (kao i baze podataka koje ih registriraju i prate),
proširuju naše razumijevanje potencijalnih antropogenih procesa koji uvjetuju globalne
klimatske promjene i smanjuju ljudska i materijalna stradanja zbog prirodnih katastrofa, nastale
zbog vulkanske erupcije, zemljotresa, tektonskih pomjeranja, klizišta, izdizanje nivoa mora,
poplava i udara oluja.
Sistem Zemlja je kompleksan sistem u kojem se dešavaju različiti fizikalni, hemijski i biološki
procesi. Ti procesi se u sistemu Zemlja dešavaju u različitim razmjerima, pa se tako posljedice
tih procesa mogu uočiti ili uvjetuju posljedice u prostoru koji varira od mikrometra do globalne
razmjere. Varira i vrijeme pojavljivanja i trajanja ovih procesa. Tako, različiti procesi i pojave
mogu trajati od nekoliko sekundi do više milijardi godina.
19
svemirska geodezija je u bosanskom jeziku novi pojam koji opisuje ne samo tehnike satelitske geodezije (GNSS,
LLR, SLR, itd), nego i VLBI koja nije satelitska tehnika. Međutim i u engleskom je to nova definicija: „Svemirska
geodezija koristi skup tehnika koje se oslanjaju na precizna mjerenja dužina ili faznih razlika, emitiranih ili reflektiranih
od izvanzemaljskih tijela, kao što su kvazari, Mjesec ili vještački sateliti“, (Wdowinski i Eriksson, 2009 str.153).
20
batimetrija je također nova disciplina kojom se određuje dubina i oblik tj. reljef dna mora i okeana, služeći se
integracijom satelitskih tehnika sa sonarima za mjerenje dubina vode.
162 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
Internacionalna geodetska asocijacija - IAG, koja je proslavila 150 godina od svog osnivanja,
ima za cilj da promovira znanstvenu saradnju i geodetska istraživanja na lokalnom i globalnom
nivou, koordinira osnivanje i održavanje međunarodnih servisa za međunarodnu znanstvenu
zajednicu, i predstavlja geodete u toj zajednici. IAG je osnovala Globalni geodetski opažački
sistem-GGOS, koji ima nimalo jednostavan zadatak da zadovolji veoma zahtjevne potrebe
širokog kruga različitih korisnika.
Korisnici GGOS sistema zahtijevaju visoku tačnost geodetskog referentnog okvira i njegovu
široku i jednostavnu dostupnost, njegovu dobru prostornu i temporalnu distribuciju. GGOS ima
težak zadatak da kombinira i sublimira, te napravi jaku sinergiju od podataka opažanja
prikupljenih veoma različitim mjernim tehnikama. Te tehnike trebaju imati sposobnost da mjere
varijacije u obliku Zemlje, njenom gravitacijskom polju, njenoj rotaciji, s veoma visokom
tačnošću i konzistentnošću od 0,1 do 1 ppm, a da pri tom imaju tendenciju smanjenju latentnosti
određivanja. Zahtjevna zajednica korisnika ima sve više pretenzija za prikupljanjem prostornih i
drugih relevantnih podataka u realnom vremenu.
Imajući u vidu kompleksnost sistema Zemlja i visoke zahtjeve korisnika GGOS sistema za
osiguravanjem tačnih, pouzdanih i pravovremenih prostornih informacija može se zaključiti da
je moguće zahtjeve zadovoljiti samo kroz integraciju „tri stuba geodezije“ u jedan sistem. Samo
takav sistem osigurava informacije o premještanju Zemljinih masa, zatim o deformacijama na
površini Zemlje kao i o dinamici Zemlje, i samo takav sistem pruža mogućnost da se opaža
cjelovita planeta.
Za postizanje planiranih funkcija GGOS treba da služi kao veliki savremeni „geodetski
instrument“ za monitoring sistema Zemlja. GGOS treba posmatrati kao veliku Zemaljsku
opservatoriju koja služi znanosti i društvu. GGOS treba da obuhvata globalne terestričke mreže
opservatorija, koje opažaju različitim geodetskim tehnikama, kao i svemirske misije koje su
posvećene geodetskim opažanjima i istraživanjima Zemlje, ali i komunikacijsku infrastrukturu,
analitičke i koordinacijske centre, internet portale, dostupne sisteme i centre za alarmiranje, itd.
GGOS će vjerojatno u skoroj budućnosti biti u prilici razviti dobro definirane produkte, koji će
davati osnovu za geo-znanosti i navigaciju.
Orbit) koriste se za monitoring nivoa mora i okeana, turbulencija i transporta masa u atmosferi i
okeanima, monitoring ledenih površina, zaliha vodenih resursa na kopnu, količine vodene pare,
pomjeranja kopnenih površina, varijacija gravitacijskog polja, itd. Nova saznanja ukazuju da
varijacije gravitacijskog polja najvećim dijelom nastaju zbog transporta masa u hidrološkom
ciklusu.
Geodezija je znanstvena “disciplina mjerenja”, slično astronomiji (Rummel i dr, 2009, str. 89),
svoj brzi napredak umnogome duguje razvoju znanosti o svemiru. Geodetske svemirske tehnike
kao: VLBI, SLR, LLR, GNSS i DORIS dostigle su visok nivo tačnosti, što ih smješta na vrh
liste dostignuća u geoznanostima. GGOS kombinira i spaja u jednu globalnu cjelinu, unutar
globalnog referentnog okvira, dugu listu svemirskih tehnika: SLR/LLR, VLBI, GNSS, DORIS,
(diferencirani) INSAR, okeanska altimetrija, altimetrija ledenih površina, različite
gravimetrijske satelitske misije (s različitim zadacima da ispituju npr. perturbacije satelitskih
orbita, inter-satelitska ispitivanja, ubrzanja satelita i njihovu međusobnu udaljenost-
radiometrija, varijacije gravitacijskog polja), zatim različite astrometrijske tehnike i misije,
geodetske tehnike ispitivanja atmosfere pomoću GNSS-a mjerenjem do niskoorbitirajućih
satelita–LEO ili do prijemnika na stanicama na Zemlji. Sve ove tehnike moraju biti unificirane i
integrirane do nivoa 1 ppb, (Rummel i dr, 2009, str. 91), što nije jednostavan zadatak.
Bosanskohercegovački geodeti su kroz projekt BALGEOS (BALkan GEodetic Observing
System) inkorporirani u ciljeve GGOS-a. (Mulić i dr. 2011)
ZAKLJUČAK
Geodezija je prošla dug razvojni put od crtanja karata na glinenim pločama u vrijeme
Mesopotamije i Babilona, konopaca za mjerenje dužina, grome za mjerenje uglova u u Starom
Egiptu i Rimu, pa sve do primjene modernih satelitskih metoda i tehnika geodetskih mjerenja.
Na tom putu i Bosna i Hercegovina se izborila za primjenu savremenih mjernih tehnika za
pozicioniranje, kartografisanje i modernog katastra, usprkos teškoj prošlosti kroz koju je
prolazio njen narod.
LITERATURA
Abaza, H. (2014): Kampanje mjerenja apsolutnog i relativnog ubrzanja sile teže u "Osnovnoj
gravimetrijskoj mreži Bosne i Hercegovine". Geodetski glasnik 45, str. 74-81.
Altiner, Y., Schluter, W., Seeger, H. (1999): Results of the Balkan 98 GPS Campaigns in
Albania, Bosnia ad Herzegovina, and Yougoslavia. In (eds): Gubler, E., Torres, J.O. and
Hornik, H.: Report on the Symposium of the IAG Subcommission for Europe (EUREF) held in
Prague, 2-5 June 1999. Publication No. 8, pp. 106-113
Bilajbegović, A. Mulić, M., (2014): Selection of the optimal heights system on the example of
Bosnia and Herzegovina's future leveling network. Geodetski glasnik/Geodetic Currier, no. 44,
vol. 46, pp. 5-33.
Bilajbegović, A., Vrce, E., Tuno, N., Mulić, M., Mulahusić, A., Omićević, Dž. (2008a): Study of
terrain deformation examinations in the town Tuzla using geodetic methods. European
Geosciences Union Symposium, Vienna 2008, EGU2008-A-11355; G10-1MO5P-0368.
Bilajbegović, A., Vrce, E.,Tuno, N., Mulić, M., Mulahusić, A., Omićević, Dž. (2008b): Local
geodynamic velocities by GPS and 3D model of the terrain deformation in Tuzla. European
Geosciences Union Symposium 2008 in Viena, EGU2008-A-11301; G10-1MO5P-0367.
Bilajbegović, A., Vrce, E.,Tuno, N., Mulić, M., Mulahusić, A., Omićević, D., Ključanin, S.
(2008c): Studija o nivelmanu visoke točnosti (NVT) BiH – Obnova i djelomično ponavljanje
drugog nivelmana visoke tačnosti (II NVT iz 1973) s uputama za terenske radove od 2009-
2012. Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
Brock, J. F. (2004): Pyramids to Pythagoras: Surveying from Egypt to Greece – 3000 B.C. to
100 A.D. FIG. Workshop – History of Surveying and Measurement, FIG Working Week 2004,
Athens, Greece, May 22-27, 2004. p. 17.
Biyik, C. and Yavuz, A. (2006): Land Registration and Cadastre in Turkey from the Ottoman to
Data. Journal of Applied Science, 6(6): pp.1415-1425.
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 165
geodetskog opažačkog sistema
Chao, B.F. (2003): Geodesy is Not Just for Static Measurements Anymore. EOS, Transactions
American Geophysical Union, Vol. 84, No. 16, P. 145, 2003 Doi:10.1029/2003EO160001
Ewing, C.E., and Mitchell, M.M. (1970): Introduction to Geodesy. American Elsevier
Publishing Comapny, Inc., New York, 1970.
Frankić, K., Kapetanović, N., Begić, M., Mulić, M. (2011): Društveni aspekt geodezije.
Geodetski glasnik br. 40, str. 79-86.
Kovács, B.; Timár, G. (2009): The Austro-Hungarian Triangulations in the Balkan Peninsula
(1853–1875). Proceedings of the First ICA Symposium for Central and Eastern Europe 2009,
Vienna University of Technology, Vienna.
Leick, G.. (2002): Mesopotamia: The Invention of the City. Penguin Books Ltd, London.
Lelgemann, D.. (2004): On the Ancient Determination of the Meridian Length by Eratosthenes
of Kyrene. Workshop – History of Surveying and Measurement, FIG Working Week 2004,
Athens, Greece, May 22-27, 2004, p. 9.
Mulić, M., (2012): Istraživanje uticaja ITRF realizacija na koordinate, njihovu tačnost i
određivanje vektora brzina GPS tačaka na području BIH, doktorska disertacija. Građevinski
fakultet Univerziteta u Sarajevu.
166 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
Mulić, M., Bilajbegović, A., Altiner, Y. (2006a): Untersuchung der Einflussfaktoren bei der
Koordinatenbestimmung nach EURE-Kriterien. Allegemeine Vermessungs-Nachrichten-AVN,
No. 2/2006, pp. 49-55.
Mulić, M., Bilajbegović, A., Altiner, Y. (2006b): Study of the effects of processing strategy
variations on GPS position estimates. Poster Presentation. Geophysical Research Abstracts,
Vol. 8, 04734, 2006 SRef-ID: © European Geosciences Union 2006.
Mulić, M., Bilajbegović, A., Altiner, Y. (2006c): Processing strategy variations on GPS
position estimates. Geodynamics of the Balkan Peninsula, Report on Geodesy, No.5(80)2006.
Monograph published in the frame of Project CERGOP/2 Environment. Warsaw University of
Technology, Insitute of Geodesy and Astronomy.
Mulić, M., Bašagić, M., Čičić, S. (2006d): Geodynamic investigation in Bosnia and
Herzegovina. In Pinter, N., Grenerczy, G., Weber, J., Stein, S., Medak, D. (eds), The Adria
Microplate: GPS Geodesy, Tectonics and Hazards, NATO Science Series, Springer
Netherlands, pp. 195-207.
Mulić, M., Đonlagić, E., Bilajbegović, A. (2007): Contribution of the BIHPOS GPS permanent
networks as the new infrastructure for investigations of Dinarides. IUGG 2007 General
Assambly, Perugia, July, 2007, poster presentation.
Mulić, M., Tuno, N., Omićević, Dž. (2011): Projekt BALGEOS (BALkan GEodetic Observing
System). Geodetski glasnik, br. 40, str.87-91.
Muminagić, A., Mulić, M. (1999): National Report of Bosnia and Herzegovina. In (eds):
Gubler, E., Torres, J.O. and Hornik, H.: Report on the Symposium of the IAG Subcommission
for Europe (EUREF) held in Prague, 2-5 June 1999. Publication No. 8, pp. 144-145.
Nemet-Nejan, K.R. (1998): Daily life in ancient Mesopotamia. Greenwood Press, Westport.
Novak, D., M., Mlinarić, D. (2005): Jadranska obala i otoci u djelu ‘Kitab-i Bahriye’ Pirija
Reisa. U: Novak, D., Lapaine, M., Mlinarić, D. (ur.): Pet stoljeća geografskih i pomorskih
karata Hrvatske, Školska knjiga d.d., Zagreb, str. 331-365.
Peterca, M., Čolović, G. (1987): Radovi na osnovnoj nivelmanskoj mreži. Geodetska služba
JNA, Beograd, str. 50-78.
Rummel, R., Beutler, G., Dehant, V., Gross, R., ilk, K.H., Plag, H.-P., Poli, P:, Rothacher, M.,
Stein, S., Thomas, R., Woodwoth, P.L., zebrine, S., Zlotnicki, V. (2009): Understanding a
dynamic planet: Earth science requirements for geodesy. In: Global Geodetic Observing
Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog 167
geodetskog opažačkog sistema
System, Meeting the Requirements of Global Society on a Changing Planet in 2020, eds. by
Plag, H.-P., Pearlman, M., Springer Dorrecht Heidelberg London New York, 2009,
DOI:10.1007/978-3-642-02687-4-6, pp. 89-132.
Sacher, J., Ihde, J., Ellmann, A. (1999): The first UELN Stage is Achieved. In (eds): Gubler, E.,
Torres, J.O. and Hornik, H.: Report on the Symposium of the IAG Subcommission for Europe
(EUREF) held in Prague, 2-5 June 1999, Publication No. 8, pp. 87-94.
Sidoli, N. (2011): Heron of Alexandria’s Date. John Wiley & Sons A/S
Smith, J.R. (1997): Introdaction to Geodesy, The History and Concepts of Modern Geodesy
(sec.ed). Jon Wiley series in surveying and boundary control. New York.
[URL 8] Rekonstruirana karta svijeta koju je napravio Eratosten u drugom stoljeću p.n.e.
https://ourarchive.otago.ac.nz/bitstream/handle/10523/1713/McPhailCameron2011MA.pdf?seq
uence=1 (11. 11. 2015)
168 Mulić, M., Vrce, E., Omićević, Dž., Đonlagić, E.: Geodezija od Mesopotamije do Globalnog
geodetskog opažačkog sistema
[URL 9] Dioptra
http://www.hellenica.de/Griechenland/Biographie/Dioptra.jpg (11. 11. 2015)
Autori: