UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA HISTORIJU

Sufije i kadizadelije u osmanskom Sarajevu

( referat )

Kristina Malenica

Sarajevo, januar 2018.

Kao izvor za članak Sufije i kadizadelije u osmanskom Sarajevu autorice Kerime Filan poslužila
je bilježnica Mula Mustafe Bašeskije1, koja je datirana u 1771. godinu. Prema pisanjima Mula
Mustafe Bašeskije iz 1771. godine u Sarajevu su među muslimanima vijernicima postojale dvije
struje. Jednu su činili derviši ili sufije, tj. vijernici koji islam poimaju kroz učenje tesavufa
(islamskog misticizma). Drugu grupu činili su ortodoksno nastrojeni vijernici. Njihovo
djelovanje imalo je za cilj očistiti islam od svih novotarija. Sufije su optuživali da se udaljavaju
od izvornog islama. Bašeskija ih naziva vjerskim zanesenjacima, fanaticima ili kadizadelijama.
Prema njima on nije skrivao netrpeljivost.

Prva Mula Mustafina bilješka u kojoj on spominje vjerske zanesenjake u Sarajevu potiče
iz 1766. ili 1767. godine. Godine 1780. Bašeskija spominje vaiza Abdulah-efendiju iz Amasije
koji je bio muderis na Bendbaši. Za njega Bašeskija navodi kako je u svakoj svojoj propovijedi
grdio šejhove, derviše, tekije, ćulahe (vunene kape i obilježja sufija), kadije, derviške redove, te
da je u tome bio vrlo vješt. Bašeskija ističe kako je ovaj vaiz bio glavni razlog podjele u narodu.

Kadizadelije su naziv dobile prema učenjaku Kadizade Mehmed-efendiji. Oni su tvrdili

da svi elementi u islamskoj vjerskoj praksi koji nisu postojali u vrijeme Poslanika i njegovih
prvih sljedbenika predstavljaju novotarije. Kadizadelije su bile protiv tih novotarija. Mehmed-
efendija Kadizade je imao visoku službu vaiza. Držao je petkom propovijedi u najvećim
istanbulskim džamijama. Osmansko carstvo u tome periodu, periodu XVII.st. prolazi kroz krize.
U takvim okolnostima su novotarije u vjerskom životu proglašavane “krivcem” za sve vrste
neuspjeha. Na “udaru” kadizadelija bila je praksa nekih sufijskih bratstava, u prvom redu muzika
i ritmički pokreti, kao sastavni dio manifestiranja pobožnosti.

1
Mula Mustafa Bašeskija bio je bosanskohercegovački ljetopisac koji je živio i djelovao u periodu sredine XVIII. i
početka XIX.st.

2
 S druge strane, sufizam je bio veoma prisutan u vjerskom životu Carstva, u svim
društvenim slojevima. Vođene su brojne polemike između sufija i kadizadelija. Između ostalog,
kadizadelije su javno pozivale sufije na obnavljanje vjere i na smaknuće onih koji to ne prihvate.
Konačno, kadizadelije su prognani iz saraja i prijestolnice Osmanskog carstva, jer su zagovarali
pohod na Beč 1683. godine, uvjeravajući sultana i velikog vezira kako je nastupilo vrijeme za tu
pobjedu. Nakon poraza Osmanlija pod Bečom u prijestolnici se više nije dogodio veliki pokret
kadizadelija.

Poznat je sukob u Fatihovoj džamiji do kojega je došlo 1656. godine. Tada je jedna grupa
kadizadelija fizički napala mujezine koji su počeli po melodiji učiti hvalospjev Poslaniku. Sukob
je nastavljen i narednog dana. Više je vjerovatno da ortodoksno nastrojeni vaizi nisu dozvoljavali
sufijama ritual u džamiji jer su nastojali za sebe osigurati propovjedaonicu, nego što su željeli
zaštititi džamiju od novotarija. Slična situacija dogodila se u Sarajevu, u Tabačkoj džamiji. Tu
sarajevski zanesenjaci nisu htjeli dopustiti održavanje sufijskog zikira. Bašeskija izvještava u
vezi sa događajima u Tabačkoj džamiji da su ,,na kraju pobijedili derviši”. Sam Mula Mustafa
Bašeskija islam je promišljao kroz učenje tesavufa. On je nametanje vjerskih zanesenjaka u
vjerskom životu smatrao silnim, oholim i grubim.

Prema Mula Mustafinim zapisima, zanesenjaci su, iako su ostavili derviše u Tabačkoj
džamiji, nastavili djelovati u vjerskom životu grada. Kasnije je vođa zanesenjaka protjeran iz
Sarajeva u Amasiju. Mula Mustafa piše kako je vaizova krivica bila u tome što je ružno govorio
o svim građanima Sarajeva, o šejhu-l-islamu, kazaskeru, pašama, ulemi, šejhovima, o derviškim
redovima. Dalje navodi kako je jedan broj vaizovih pristalica nagovorio kolćehaju da se sačini
mahzar (predstavka), a kadizadelije su navodno dale 150 groša mulinom čohadaru da se mahzar
odnese u Istanbul. Vaiz je jedno vrijeme bio odsutan iz Sarajeva, ali se vratio nakon samo dva
mjeseca. Bašeskija navodi kako je vaiz, kada se vratio u Sarajevo, postao muftija, ali je taj svoj
položaj dobio jer je sa pristalicama potkupio mulu, a novac je poslao i ljudima pohlepnim za
novcem koji su djelovali u Istanbulu. Iz ovoga se vidi da je tadašnja vlast bila korumpirana.

3
 Mula Mustafa je naveo kako vaiz nije poznavao Šerijat i izdavanje fetvi. Ističe kako je
bio nesposoban muftija. Navodi kako su to bili razlozi što je vaiz smijenjen. Nakon nekog
vremena doznalo se kako je vaiz pristupio redu nakšibendija, i kako je primio zavjet. Vratio se u
Sarajevo, ali navodno se skrivao jer se stidio pred svijetom. Mula Mustafa Bašeskija ga više ne
spominje, do njegove smrti. Vjerovatno se nastavio baviti poslom muderisa u medresi Inadiji na
Bentbaši, koja je ustanovljena njegovim zalaganjem.

U dijelu medžmue u kojemu je zapisivao umrle građane, Mula Mustafa je uz ime

umrloga znao zabilježiti da li je bio kadizadelija (kadizadeli) ili njihov ljubitelj. Isto tako,
upisivao je uz ime umrloga ako je netko bio derviš ili ljubitelj derviša. Ponegdje se nalaze
podatci kako je neki građanin promijenio stranu, ali to je rijetkost. Mula Mustafa nije bilježio šta
je opredjeljivalo ljude da izaberu praksu kadizadelija ili sufija.

Bašeskija piše o javnim napadima u Sarajevu od strane kadizadelija, koji napadaju i sufije
i vijernike koje pripadaju nekoj od tih struja. Čak su donosili i zabrane nekih društvenih običaja
koji su određivali život svih ljudi u gradu. U tome smislu zanimljive su dvije Bašeskijine bilješke
o stavu kadizadelija o pehlivanima, koji su dolazili u grad s ciljem da zabave narod izvođenjem
svojih vještina. Tako Bašeskija spominje da su pehlivani došli u Sarajevo 1779.g. ali im
kadizadelije nisu dopustili da nastupe. Pehlivani su na kraju otišli u Visoko, a za njima mnoge
Sarajlije, da ih gledaju. Bašeskija navodi i kako su pehlivani došli u Sarajevo opet u ljeto
1798.g., ali im kadizadelije opet nisu odobrile nastup. Pehlivani su otišli u Visoko, a za njima
mnogi ljudi da ih gledaju. Iz ovoga se može zaključiti kako su kadizadelije imali značajnu ulogu
u političkom i vjerskom životu u Sarajevu toga perioda, ali ipak nisu imali ogroman uticaj na
narod, koji na zabranu nastupanja pehlivana u Sarajevu odgovara tako što ih ide gledati u
Visoko.

4
 Mula Mustafa je o kadizadelijama pisao zbog brige o društvenoj zajednici kojoj pripada.
Kad kritizira kadizadelije Mula Mustafa ne govori o njima kao o pojedincima, nego kao o
članovima zajednice. Zamjera im što “narodu otežavaju umjesto što olakšavaju”. U vezi sa ovom
tvrdnjom Bašeskije, postavlja se pitanje odnosa između naroda i kadizadelija.

Mula Mustafa tvrdi kako je vaiz Abdulah-efendija iz Amasije bio neznalica. Međutim,
treba imati u vidu kako je vaiz bio muderis u jednoj medresi. Vjerovatno je vaizovo tumačenje
vjere bilo drukčije od Bašeskijinog poimanja, pa ga stoga Bašeskija naziva neznalicom.
Bašeskijine bilješke i njegov ljetopis predstavljaju zanimljive tekstove u kojima se može mnogo
toga doznati o običajima bosanskohercegovačkog naroda, o društvenim i političkim prilikama, o
religijskim prilikama, itd. Ipak, kao izvor ljetopisi i bilješke moraju se uzimati sa rezervom.
Potrebno je obratiti pažnju na to tko je sami autor, kakva su njegova društvena, politička i
vjerska uvjerenja, da li je pristrasan, te koji je njegov cilj pisanja određenog djela.2

2
Filan,. Kerima. 2009. ,,Sufije i kadizadelije u osmanskom Sarajevu”. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 29-30:
163-186.