Professional Documents
Culture Documents
Skripta IS
Skripta IS
Sistem je skup objekata (komponenti) i njihovih veza (međusobno povezanih objekata) koji čine
cjelinu u svrhu postizanja nekog cilja. Ukratko, sistem je svaki uređen skup od najmanje dva
elementa koji zajedno interakcijom ostvaruju funkciju cjeline
U najvedem broju slučajeva pojam informacije se pokušava definisati pomoću izraza podatka (i
obrnuto), ili pomoću izraza činjenica i pokazatelj. Jedan od primjera definisanja pojma podatka je da
podatak predstavlja bilo kakvu formu u kojoj je fizički zabilježen neki događaj, zapažanje ili činjenica.
Definicija pojma podatka: podatak je kodirana predstava neke osobine, nekog koncepta, objekta,
činjenice ili događaja u realnom sistemu.
Bez detaljnog ulaženja u razmatranju pojma informacije, jedna od definicija, odabrana u svrhu
razumijevanja informacionog sistema, glasi da „informacija predstavlja protumačeni podatak tj.
znanje koje se može izvudi iz podataka“. Riječ informacija, u svakodnevnom govoru, ima smisao
obavještavanja, objašnjenja, prenošenja znanja i sl. Za pojam informacije uobičajene su i druge
definicije kao npr. "informacija je kapacitet povedanja znanja" [I. Wilson, 1975] ili "informacija je
nešto što ukida ili smanjuje neodređenost". Informacija je podatak kojeg je subjekt koji ga prima
protumačio, pa se može redi da je podatak objektivna, a informacija subjektivna kategorija. Da li de
se podatak transformisati u informaciju zavisi od više faktora: sadržaja i forme podataka, znanja
primaoca, skupa zadataka koje primaoc treba da rješava.
-Pod obradom podataka se podrazumijeva skup aktivnosti koje prevode podatak u oblik koji je
upotrebljiv krajnjem korisniku.
- Obezbjeđenje potpune „historije“ posmatranog sistema radi analiza i prognoziranja stanja sistema u
bududnosti, tj. trajno čuvanje podataka, sve dok su aktuelni, i mogudnost ocjenjivanja efikasnosti
sistema i njegovih elemenata.
- Minimiziranje ručnog rada na dokumentaciji.
Osnovni zahtjevi koji se postavljaju pred informacioni sistem (upravljački), nezavisno od konkretnog
cilja, jesu:
- potpunost (informacioni model treba da sadrži relevantne elemente, logičke i kvantitativne veze i
povezujude podatke),
- precizno definisani putevi prolaska informacija od popunjavanja primarnog oblika vođenja
informacija do njihove sistematizacije u sabirnim oblicima,
- fleksibilnost (sposobnost sistema da odgovori na promjene u delujudem sistemu),
- ekonomičnost (troškovi u odnosu na kvalitet),
- sigurnost (osiguranje podataka od gubljenja, falsifikovanja, pogrešne obrade, uništavanja, krađe),
kao i osiguranje tačnih i pravovremenih informacija,
- hijerarhijska organizacija sistema sa definisanim pravima i obavezama,
- provjerljivost (mogudnost provere i rekonstrukcije dobijenih podataka).
6. Osnovne funkcije IS ?
Ekspertni sistemi mogu da budu shvadeni kao poseban oblik sistema podrške odlučivanju, dok prema
drugim shvatanjima oni predstavljaju novi stepen razvoja u evolucionoj ljestvici informacionih
tehnologija. Ekspertni sistem je inteligentni računarski program koji se koristi znanjima i
procedurama zaključivanja radi rješavanja problema koji su dovoljno teški da njihovo rješavanje
zahtijeva čovjekovu ekspertizu. ES su programski sistemi koji sadrže ljudsko znanje i koriste ga u
rješavanju problema iz oblasti vještačke inteligencije.
HS nastaju integracijom dva ili više kompjuterski baziranih IS. Razvijeno je više klasa HS, a među
osnovne spadaju integracija DSS i ES, integracija ES i neuronskih mreža, aspekti globalne integracije
više IS. Oblici integracije dva ili više IS međusobno se razlikuju po arhitekturnim rješenjima spajanja
sistema. Integracija ES i DSS se može izvesti na dva osnovna načina:
17. Objasniti pojam razvoja IS.Koji su osnovni problemi razvoja i upravljanja razvojem informacionih
sistema?Objasniti struktuirani pristup razvoja IS.
Pojam razvoja informacionih sistema obuhvata sve aktivnosti vezane za planiranje, projektovanje,
izgradnju, uvođenje i testiranje informacionih sistema. Obzirom da se organizacioni ambijenti i
tehnologije tokom vremena mijenjaju, javljaju se potrebe za novim sistemima ili su potrebne
značajnije izmjene postojedih sistema da bi nastavili da ispunjavaju ciljeve zbog kojih se primjenjuju.
Ovo ukazuje na činjenicu da je razvoj IS kontinuiran (neprekidan) proces. Razvoj informacionih
sistema je kompleksna djelatnost koja zahtijeva sistemski pristup, metodologiju primjerenu
tehnološkim i drugim mogudnostima. Osnovni cilj razvoja informacionog sistema je izgraditi sistem
koji radi i koji je pouzdan, unutar zadanih granica. To podrazumijeva izgraditi sistem koji zadovoljava
poslovne ciljeve, prema zahtjevima korisnika, u prihvatljivom vremenu i po opravdanoj cijeni.
Neophodno je imati strategijsku sliku razvoja IS, koja de obezbjediti kompatibilnost sistema i biti
fleksibilna u prihvatanju nove tehnologije. Pri razvoju IS potrebno je omoguditi razmjenu podataka
između korisnika, što podrazumijeva zajedničku mrežu za prenos, zajednički model podataka i njihov
standardni oblik.
Neki od problema koji se mogu pojaviti prilikom razvoja IS su: prekoračenje planiranog vremena i
finansijskih sredstava, neispunjavanje zahtjeva, odnosno neodgovarajudi sistem, nepouzdanost,
nesigurnost, neelastičnost IS u primjeni, kao i teškode u održavanju IS. Osnovni problemi razvoja i
upravljanja razvojem informacionih sistema jesu problemi savladavanja njihove složenosti i realizacije
programskih rješenja koja su adekvatna potrebama sistema.
Strukturirani pristup je opšta tehnika u realizaciji programskog proizvoda i može se koristiti u okviru
faza snimanja i analize, projektovanja i programiranja, a zasniva se na sljededim principima:
Strukturirani pristup razvoja informacionih sistema zasnovan je na specifikaciji funkcija sistema, dok
je objektno – orjentisani pristup zasnovan na činjenici da sistem predstavlja skup međusobno
povezanih objekata, gdje se stanje sistema sagledava kao stanje objekata posmatranog sistema, a
operacije nad objektima kao realizacija funkcija sistema. Danas se u razvoju informacionih sistema
sve više koristi objektno – orjentisani pristup.
Za dekompoziciju složenog sistema na manje, lakše savladive dijelove koristi se strukturirani pristup i
objektno – orjentisani pristup. Primjer dekompozicije može biti razvoj IS po njegovim
komponentama, tj. može se odvojeno razvijati komunikacijska komponenta od softvera i sl. Naravno,
pri tome se mora voditi računa o relacijama između komponenti jer zajedničkim djelovanjem i
relacijama pojedinih komponenti IS može izvršiti funkciju zbog koje je projektovan.
Na raspolaganju su i razni CASE alati koji se koriste u strukturiranom pristupu i koji su se posljednjih
20 – tak godina intenzivno razvijali.
U cilju efikasnijeg i bržeg razvoja informacionog sistema neminovno je da svi članovi razvojnog tima
budu načisto sa principima razvoja sistema. Po velikom broju stručnjaka iz oblaszi ICT tehnologija,
principi razvoja informacionog sistema se mogu klasificirati u tri grupe:
opšti principi,
principi u realizaciji razvoja (često pominjani kao modeli razvoja),
principi prilaza razvoju (u literaturi poznati kao filozofije razvoja).
Faktori uspješnog razvoja IS su mnogobrojni i različitog značenja. Oni mogu doprineti razvoju IS
definisanih karakteristika, na vrijeme i u okviru planiranog budžeta.
Faktori značajni za uspješan razvoj IS su sljededi:
Postoje različiti modaliteti razvoja informacionog sistema od kojih su neki objašnjeni u nastavku.
Razvoj vlastitim informatičkim snagama podrazumjeva osposobljavanje i angažiranje netehničkog
osoblja, kao i povremeno ili dugoročno angažovanje saradnika. Prednosti ovakvog pristupa su
fleksibilnost, kreativnost i povedanje stručnosti vlastitog osoblja. Nedostaci su da ovaj pristup
zahtijeva značajno vrijeme i napor, razvoj je skuplji i dugotrajniji i može povedati gomilanje zaostalog
posla. Razvoj vlastitim snagama ima smisla kada se radi o programskoj podršci koja je posebnost
organizacije, takva da ne postoje gotova rješenja na tržištu ili takva da organizacija pomodu nje
postiže komparativnu prednost u odnosu na konkurenciju. Postoje dodatni ili posebni razlozi kao što
su povedana tajnost podataka i poslovnih procesa ili povedana zaštita IS.
Angažovanje vanjskih saradnika za razvoj informacijskog sistema, ili njegovih dijelova, podrazumjeva
pružanje pomodi u obrazovanju radnika informatičke struke, pomod pri analizi poslovnog sistema i
oblikovanju IS ili obavljanje analize i oblikovanja. Takođe se podrazumjeva kodiranje (generisanje)
cjelovitog programskog sistema, upravljanje izvođenjem i/ili nadzor izvođenja, kao i konsultativna
pomod prilikom ugradnje složenih poslovnih funkcija. Varijante su slijedede: ugovoreni razvoj,
odnosno ugovara se isporuka gotovog proizvoda ili dugoročna saradnja sa isporučiocem, uz
izdvajanje vlastitog informatičkog odjela u glavnog izvođača. Moguda varijanta je i nalaženje
strateškog partnera na duži vremenski period, npr. softverske kude. Prednosti su višestruke. IS ili
njegovi dijelovi izrađuju se po mjeri naručioca, sistem je prilagođen organizaciji/poslovanju, a po
mogudnosti treba istovremeno poboljšati organizaciju/poslovanje poslovnog sistema. Ovakav razvoj
podrazumijeva dugotrajan postupak i odgovarajudu visoku cijenu. Nedostaci i rizici su takođe
prisutni. Dolazi do gubitka povjerljivih informacija, gubitka nadzora nad sadašnjim i/ili bududim
razvojem (zavisnost o dobavljaču), kao i gubitak vlastite stručnosti. Nužno je da upravljanje
projektom informatizacije na sebe preuzme vlastito kompetentno osoblje koje ima mogudnost
odlučivanja.
Nabavka gotovih programskih proizvoda po pravilu ne ispunjava u potpunosti poslovne potrebe.
Poželjno je da se mogu prilagoditi potrebama. Primjeri aplikativnih paketa, koji se mogu nabaviti kao
gotovi proizvodi, su: programski paketi za kancelarijsko poslovanje (npr. Microsoft Office), programi
za upravljanje dokumentima (npr. Lotus Domino) ili specijalističke aplikacije za određene namjene.
Mogu se nabaviti slijededi sistemi za upravljanje poslovanjem, koji nose komercijalne nazive:
Enterprise Resource Planning (ERP) systems, SAP, BAAN, J.D. Edvards, Peoplesoft. Cjeloviti sistemi za
podršku poslovanju, uglavnom, podržavaju slijedede aplikacije:
finansijsko poslovanje (accounting),
proizvodnju (manufacturing),
robno-materijalno poslovanje (material management/distribution),
upravljanje ljudskim resursima i plate (CG management, payroll).
To je životni ciklus informacionog sistema koji uključuje fazu razvoja sistema – dizajn, zatim fazu
implementacije sistema, fazu njegovog rada i korištenja – održavanje i konačno, fazu zastarjelosti
sistema – obsolentnost sistema.
26. Šta predstavlja CASE alate i koja je njihova namjena i navesti neke od njih ?
Računarom podržano softversko inženjerstvo poznato je danas pod nazivom CASE alati.
CASE alati su svi alati zasnovani na primjeni računara kao podršci u procesu softverskog inženjerstva.
Osnovni ciljevi primjene CASE alata su:
27. Sta predstavlja metodologija razvoja IS i koji su njeni ciljevi i sta se s njom zahtjeva ?
Metodologija se može definisati kao metoda + idejni pristup. Sadrži u sebi kolekciju
procedura, tehnika, alata i dokumentacionih pomagala, potkrijepljenih filozofijom, koji
potpomažu izgradnju informacionih sistema.
Cilj metodologije je da omoguci sistemski postupak razvoja kojim de se moci pratiti napredak,
uspostavi komunikaciju između učesnika uključenih u izgradnju IS (poslovodstvo, korisnici,
analitičari, programeri), osigura skup tehnika koje de omoguciti da se zadaci izvršavaju na
standardne i provjerene načine, osigura efikasan nadzor sa ciljem uočavanja grešaka u ranim
fazama. Osim navedenog, cilj metodologije je da omogudi elastične promjene poslovanja i
tehnologije (npr. odvajanjem analize i oblikovanja).
Metodologija omogudava da se dovoljno pažnje posveti analizi poslovanja, čime de se
osigurati izrada sistema koji odgovara poslovanju i zahtjevima korisnika. Jeftinije je otkriti i
popraviti grešku u ranim fazama, jer je lakše popraviti dokumentaciju nego mijenjati
programski kôd. Izmjene u kasnijim fazama zahtjevaju promjene rezultata prethodnih faza.
28. Sta predstavlja metodologija projektovanja informacionih sistema ( metodologija PIS ) ?
Osnovni zadatak metodologije projektivanja informacionih sistema (PIS) je da pruži recept koji će
posao projektovanja IS učiniti što je moguće više formaliziranim i standardizovanim. Za
očekivanje je da standardizacija u projektovanju IS treba da poveda produktivnost, smanji,
troškove, poveda kvalitet. To znači da je neophodno razraditi metodologiju izbora strategije i više
konkretnih standarda za odgovarajudu strategiju. Izbor strategije i metode je u okviru korisnika i
samih projektanata.
U teoriji razvoja IS postoji više klasifikacija po različitim fazama razvoja IS Jedna od mogudih podjela
faza u razvoju IS, a za koje se može redi da su opšte faze, je sljededa fazna podjela:
1. planiranje,
2. analiza i dizajn,
3. implementacija,
4. funkcionisanje i održavanje,
5. vrednovanje i kontrola.
32. Sta obuhvata plan izgradnje IS ? Razlike izmedju strateskog, taktickog i operativnog.
Kod faze planiranja se poduzimaju određene aktivnosti u svrhu izrade adekvatnog plana, npr.
identifikacija i definisanje problema, analiza i procjena postojedeg IS, definisanje ciljeva i zadataka,
struktuiranje IS, projektovanje logičke cjeline, itd.
Strateško planiranje je sveobuhvatno analiziranje posmatranog sistema primjenom empirijskih i
deduktivnih metoda prvenstveno sa ciljem izrade plana razvoja IS. Strateškim planiranjem utvrđuju
se podsistemi, njihovi međusobni odnosi, prioriteti razvoja, potrebni resursi za razvoj, itd.
Razlozi za projektom razvoja novog ili inovacije postojedeg IS potiču iz sljededih razloga:
problemi sa postojedim IS,
želja za iskorištenjem novih šansi i povoljnosti,
potreba i zahtjevi da se podaci i informacije efektivnije koriste,
povedanje, spajanje, razdvajanje i reorganizacija organizacije,
rastuda konkurencija i promjene na tržištu i okruženju.
34. Koje su aktivnosti u fazi planiranja razvoja IS ?
Analiza postojedeg informacionog sistema ima za cilj tačan opis postojedeg stanja u IS i utvrđivanje
razlika između postojedeg i željenog stanja IS. Analiza postojedeg IS obično podrazumijeva:
Snimanje i opisivanje
troškova funkcionisanja,
iskorištenosti i vrijednosti hardvera, softvera i druge opreme,
angažovanosti informatičkih kadrova.
Ocjenu efektivnosti i efikasnosti postojedeg IS prema kriterijima:
DTP iz faze analize koriste se za izradu hijerarhijskih dijagrama (strukturnih dijagrama), čime se
postižu dva rezultata: veda organiziranost specifikacija zahtjeva i mogudnost korištenja računala u
fazi dizajna (hijerarhijska struktura softvera). Formalizovana procedura za sistem analizu može biti:
najava izrade projekta, formiranje tima za analizu i dizajn sistema, definisanje informacionih potreba,
definisanje performansi sistema.
36. Šta obuhvata specifikacija potrebnih ulaganja u razvoj IS?
37. Šta obuhvata analiza izvodljivosti IS i objasniti ključne faktore kod analize izvodljivosti?
Osnovni pristup metode BSP je planiranje i analiza odozgo na dole (eng. top-down), projektovanje i
uvođenje od dna ka vrhu (eng. bootom-up).
Ciljevi BSP metode su: uključiti najviše rukovodstvo u izradi plana IS, ciljevi IS direktno podržavaju
ciljeve poslovanja, razumijevanje poslovanja sa stanovišta najvišeg rukovodstva, pristup odozgo na
dole u planiranju IS, implementacija odozdo na gore, kreiranje plana izgradnje integrisane
arhitekture, aktivno rukovođenje resursima IS, podaci su osnovni resurs poslovnog sistema.
39. Koji koraci su relevantni za dizajn sistema i koji je kljucni korak sistem analize?
40. Šta obuhvata logičko projektovanje i dizajn sistema, a sta fizicko i dizajn?
Dizajn sistema se obično dijeli na logički i fizički dizajn. Logički dizajn odnosi se na načine struktuiranja
i integrisanje različitih komponenti informacionog sistema u jednu logičku cjelinu.
Modeliranje procesa daje model procesa bududeg stanja sistema sa opisom željenog kretanja i
obrade informacija u IS. Ovaj opis je hijerarhijski, od opšteg ka detaljnom prikazu, opisujudi sadržaj i
strukturu tokova i skladišta podataka i logiku odvijanja procesa. Modeliranje procesa se može vršiti
metodom SSA i obuhvata dijagrame toka podataka i riječnik podataka.
Modeliranje podataka treba da prikaže konceptualni model podataka koji sadrži podatke iz realnog
sistema. Konceptualni model podataka treba da bude: semantički bogat kako bi se njime moglo što
bolje i jasnije opisati realni sistem,razumljiv i prihvatljiv za korisnika i projektanta, nezavisan od
narednih faza u projektovanju.
42. Šta obuhvata faza implementacije sistema? Koja je njena razlika u odnosu na predhodna
planiranja i analize sistema?
Prethodne faze u razvoju sistema svoje rezultate daju samo na papiru ili eventualno na magnetskom
mediju ako su korišteni računarom podržani alati u projektovanju. Od modela planiranog IS potrebno
je predi u njegovu implementaciju. Implementacija obuhvata izgradnju, nabavku i integraciju resursa
radnog sistema koji de funkcionisati u praksi.
44. Šta obuhvata faza odrzavanja sistema? Šta se zahtjeva kod odrzavanja hardvera i koji
su...odrzavanjem softvera?
Potrebe za održavanje softvera nastaju iz sljededih razloga: novi zahtjevi korisnika, grešaka učinjenih
u izradi softvera, tehničke i hardverske promene.
-Vrednovanje i kontrola su posljednja faza u razvoju IS. Oni se sprovode revizijom IS u cjelini i po
ključnim komponentama: hardver, softver,baze podataka, telekomunikacije, personala i procedure.
Cilj je razmatranje sl pitanja:
46.Šta se podrazumijeva pod životnim ciklusom razvoja IS i opisati ključne SDLC faze?
-Životni ciklus razvoja sistema (Systems Development Life Cycle – SDLC) je proces kroz koji stručnjaci
različitih profila i korisnici informacionog sistema prave (razvijaju) informacioni sistem. Dakle, SDLC je
razvojni proces kroz koji prolazi informacioni sistem, i razlikuje se od pristupa razvoju i metoda
razvoja. Iz perspektive sistem analitičara nije mogude strateški upravljati životnim ciklusima.
a) Faza analize. Analiza je najvažnija od sve tri faze. Ako se ne uradi djelotvorno, ostali dio rada
unutar SDLC-a može biti bezvrijedan. Analiza može biti pogrešna i loša na dva načina.
Kompletan proces analize se prevodi sljedećim koracima:
-detekcija problema; -incijalna istraživanja; -analiza zahtijeva; -kreiranje mogućih sistemskih
rješenja; -izbor odgovarajućih sistema.
b) Faza dizajna. U ovoj fazi se definira i fizički model informacionog sistema te uslovi za rad
sistema kao što su: oprema, software i ljudski resursi. Realizira se dizajn izabranog
sistemskog rješenja provedbom slijededih proceduralnih koraka:
-dizajn izlaznih formi; -dizajn ulaznih formi; -dizajn baze podataka.
c) Faza implementacije. U ovoj fazi dolazi do prevođenja specifikacija logičkog dizajna u fizičku
izvedbu informacionog sistema, tj. uklanja se stari informacioni sistem a primjenjuje novi, što
podrazumijeva i obuku ljudi koji de koristiti sistem. Faza implementacije uključuje slijedede
proceduralne korake:
: -programiranje i testiranje; -obuka i ostale pripremne aktivnosti; - prelazak sa starog na novi
sistem.
- Životni ciklus razvoja informacionih sistema – SDLC je isključivo iterativan proces. Naime,
veoma često analitičari se vradaju u prethodni korak faze kako bi provjerili i/ili otkrili nešto
novo ili što im je nedostajalo u koraku koji je nastavak prethodnog.
Jedan takav primjer je ilustriran na slici. gdje korak
analize zahtjeva se nastavlja u formi sekvencijalne procedure u kreiranju mogudih rješenja
ali, isto tako, se može vratiti u dva prethodna koraka SDLC-a.
-Klasični vodopadni model redoslijedno (sekvencijalno) napreduje iz faze u fazu. Nisu dozvoljene
naknadne promjene rezultata prethodnih faza. Prikladan je velikim projektima (investicijama), za
dobro definisano okruženje, gdje postoje razrađene procedure ručne obrade ili računarski sistem koji
treba unaprijediti. Nedostaci ovog modela su izraženi u slučaju grešaka ili novih/promijenjenih
zahtjeva, kao i u potrebi uvođenja bottom up modula, podsistema i sistema. Sistem nije upotrebljiv
dok nije u potpunosti gotov.
49. Koje su osnovne karakteristike evolutivnog modela razvoja IS i koja je njihova razlika u odnosu
na sekvencijalni model razvoja IS?
-Evolutivni model primjene životnog ciklusa predviđa da je za određene faze životnog ciklusa moguće
da naredna faza započinje prije nego sto se predhodna završi, što dovodi do određenog stepena
paralelizma u relaciji tih faza.
-Kod spiralnog modela primjene metodologije životnog ciklusa, na početku svake faze provodi se
procjena rizika. Nastoje se utvditi mogudi rizici i razriješiti ih prije nastavka (uklanjanjem ili
svođenjem na najmanju mogudu mjeru). U slučaju da je rizik prevelik, projekat se prekida.
PREDNOSTI:
- Sistemi se razvijaju mnogo brže kroz upotrebu 4GL alata i mikroračunara, kojim je mogude
- Sistemi se na lakši način upoznaju i uče za korištenje od strane krajnjeg korisnika. Jedna
aproksimativna procjena iskazuje da samo 20% od svih tipova poslovnih transakcija predstavlja
čak 80% ukupnog dnevnog učinka sistemske obrade. Ako se model prototipa ograniči i fokusira
samo na ovaj nivo od 20%, svakako da predstoji lakši razvoj modela koji ima vedi značaj za
- Potreban je manji obim analize i programiranja u slučajevima kada se zahtjeva manji broj
- Zaostajanja i kašnjenja u razvoju su smanjena, jer je potrebno vrijeme za životni ciklus razvoja
sistema.
NEDOSTACI:
-Mogućnost tima za dizajn sistema da razviju prototip na brz i efektan način utiče na povedanje
nerealnih očekivanja korisnika. Naime, kroz prototip korisnici vide samo jezgro i ne mogu shvatiti da
to nije finalni sistem. Nakon izrade prototipa, vrijeme potrebno za potpuno završavanje sistema teško
prihvataju, jer su nestrpljivi i smatraju da je to vrijeme predugo. Uvriježeno mišljenje da je sistem
tako blizu, ali još uvijek nedostupan i nije raspoloživ za korištenje, djeluje iritirajuće i dodatno
frustrirajuće.
-Ako se primjenjuje prolazni model prototipiranja, tada konačna izvedba sistema ne odgovara u
potpunosti prototipu. Dakle, ono što je korisnik vidio i upoznao se s tim, nije jednako onom što je
dobio na korištenje. Pod takvim okolnostima, od sistem analitičara ovisi mnogo da u
neposrednoj komunikaciji s korisnikom pojasni i, na neki način, opravda razlike koje su nastale
između prototipa i finalnog sistema. Naravno, ako je korisnik unaprijed upozoren na takve razlike,
negativne reakcije su manje. Međutim, nešto što je važnije i čega je potrebno
mogude bliži i sličniji prototipu kako bi se spriječili ili izbjegli problemi s očekivanjima korisnika.
-Mogućnost prototipiranja software-a može animirati krajnjeg korisnika da započne razvoj svog
vlastitog sistema kada nije zadovoljan s postojedim ili želi izvršiti određene funkcionalne dopune.
Ovdje se treba striktno razlikovati i uspostaviti neupitna distinkcija, tj. dok je poželjno uključivanje i
participacija krajnjeg korisnika u proces dizajna informacionih sistema, sasvim je obrnuto u procesu
razvoja sistema zbog negativnih efekata u procesu integracije sistema i očuvanja integriteta baze
podataka.
-Brzo prototipiranje je prikladno za veoma male, tzv. one-man projekte. Funkcionalni prototip,
zamjenom pravim rješenjima postaje radni informacioni sistem. Prednosti ove vrste prototipiranja su
u iteraciji promjena – korisnici se mogu predomisliti i povedanju kreativnosti i brzine razvoja.
-Ograničeno ili strukturirano prototipiranje omogudava izradu prototipa kao sredstva određivanja
zahtjeva. Izrađuje se nefunkcionalni prototip i u određenom trenutku prototipiranje se prekida i
slijedi faza oblikovanja sistema.