1.

SUSTAVSKI PRISTUP PROUCAVANJA PROMETA

1.1. Pojam i definicija prometnog sustava

Prometni sustav primjer je velikog, kompleksnog, integriranog i otvorenog sustava.

Ne mozemo promatrati promet niti proucavati prometne probleme bez sustavskog
pristupa.
S tim u vezi, promet je sustav i proces kojim se obavlja prevoz / prenos ljudi, robe i
informacija zauzimajuci kapacitet prometne mreze i terminala.
Promet se obavlja nekom prometnicom tako sto se transporni entiteti prevoze /
prenose prometnim entitetima, zauzimajuci dio kapaciteta prometne mreze. Prometni
proces se prati i opisuje preko odgovarajuih velicina; Q1 – prometni tok,

Q2 – gustoca prometa,
Q3 – kasnjenje,
Q4 – sigurnost, itd.
Prometni sustav u sebe ukljucuje razlicite oblike transporta i komunikacija, ovisno
od toga sto se prenosi / prevozi i kojim oblikom prometnice, pa tako postoji:
putnicki i teretni promet cestovnom, zeljeznickom, zracnom...ili nekom drugom
prometnicom, ili pak telefonski, podatkovni, multimedijalni promet zicnom ili
bezicnom telefonskom mrezom.
Sustav se na najvisoj razini opcenitosti predstavlja izrazom S = (K, R,
F)s,t gdje je:
K – komponente sustava
R – relacije
F – funkcije sustava
s,t – prostorno – vremenski okvir promatranja
Ako promatramo prometni sustav kao makrocijelinu, tada su vidovi prometa
podsustavi;
CPPS (sustav cestovnog prometa podskup prometnog sustava)
ŽPPS
ZPPS
PPPS
TPPS
VPPS
Za identifikaciju i razgranicenje sustava od okline neohodan je sutavski pristup, tako
da sustav obuhvata sve sto relevatno za postojanje i funcionisanje sustava. Pogodno
je razlikovati uze ili aktivno okruzenje sa kojim ssutav razmjenjuje inpute i outpute,
od sire okoline koja nema nekog izravnog utjecaja na sustav.

1
 Sira okolina
Aktivno okruzenje

Granica sustava

sl.Razgranicenje sustava i okline

1.2. Razlika sustavskog i klasicnog disciplinarnog pristupa

Sustavski pristup je poseban nacin promatranja objekata i pojava koji se temelje na

primjeni sustavskih znanja, nacela, metoda i pomagala.
Klasicni analiticki pristup predstavlja promatranje objekta kao neku kolekciju
izoliranih dijelova bez dubljeg razmatranja interakcije izmedju svojstava dijelova i
komponenti. Takav pristup je moguce ostvariti ukoliko problem tj.sustav nema jake i
slozene interakcije. Medjutim kod slozenih tehnicko – tehnoloskih sustava prometa,
gdje ne mozemo spoznati cijelinu kroz analizu komponenti, neophodan je sustavski
pristup.
Sustavski pristup je definiranje sustava – modela na najvisoj razini apstrakcije koja
omogucuje primjenu sustavskih znanja i metoda u rijesavanju ispravno postavljenog
problema. Ako se polazi od vlastitih uzih saznanja i metoda kojima smo ovladali,
velika je vjerovatnoca da cemo “ dobro rijesiti pogresan problem”.
Sustavsko glediste

Disciplinarno
(analiticko) glediste

n
1
PS

PS – prometni sustav otvoren prema uzem okruzenju

Primjenjujuci opca saznanja, uoceni problem definira se kao sustav prve razine.

2
Ponasanje sustava odredjeno je ponasanjem komponenti i nacinom povezivanja
odnosno strukturom sustava.

eksperti

Sustavska
znanja
Zehtjev funk.
Pocetnis sustav Konacni
- model model Test.
Ponasanje rijesenj
Prikupeni strukture
Sust. podaci
apstrakija
Externa
stvarnost

Sl. Sustavski pristup rijesavanja problema

problem

Temeljem pocetnog modela i uz dodatna znanja experata, nastoji se doci do rijesenja

problema. Nakon rijesavanja problema i izrade konacnog modela pristupa se
testiranju kako bi se predlozeno rijesenje provjerilo.

1.3. Prednosti i ogranicenja sustavskog i klasicnog disciplinarnog pristupa

Sustavski pristup primjenjiv je za vrlo siroku skupinu problema. Medjutim postoje

problemi gdje klasican pristup ne daje adekvatna rijesenja, pa se koristi ssutavski
pristup:

Kompleksni problemi s velikim brojem komponenti i slozenim interakcijama

Problemi vezani za sustav i procesi koji se ne mogu izolovati iz okoline

Problemi za koje ne postoji procedura rijesavanja

Problemi vezani za proces koji traje dugo

Problemi koji se u pocetku ne mogu precizno zadati i opisati
A problemi

koji se rijesavaju klasicnim disc.pristupom su:
Problemi koji pripadaju jednoj etabliranoj znanstvenoj disciplini

Problemi koji se mogu precizno zadati i opisati

Problemi gdje nisu snazne i jake interakcije sust.komponenti

Pojave gdje vladaju stroge uzrocno – posljedicne zakonitosti

3
1.4. Potreba za sustavskim inzenjerstvom

Sustavsko inzenjerstvo nije zamjena za tradicionalne inzenjerske discipline. Kod

tradicionalnog inzenjerskog analitickog pristupa izdvaja se problem od njegova
konteksta i dijeli se u manje dijelove gdje de potom dio problema rijesava i
optimizita. Nakon toga iz rijesenih dijelova slaze se ukupno rijesenje. Takav “bottom
– up” pristup pogodan je za manje kompleksne i dobro definirane probleme. Za
kompleksne i slabo definirane probleme pogodniji je sustavski “top – down” pristup.
Kod pristupa “odozgo prema dolje” problem se pazljivo definira i razmatra na visoj
poopcenoj razini. Nakon definiranja zahtijeva sustava problem se rijesava os opceg
prema specificnom te provodi interakcija. Sagledavanje cijeline problema vrlo je
znacajno kako ne bismo rijesavali “pogresan problem’.
Iskustva i studiske analize pokazuju da razlicite poteskoce, nastaju ako se problemi
koji zahtijevaju primjenu sustavskog inzenjerstva pokusavaju rijesavati na klasican
nacin.

To su:
Spsoobnosti i mogucnosti su znatno nize

Troskovi sstava su znatno veci

Kasnjenje u isporuci i pocetku rada sustava

Odrzavanje sustava je zahtijevno uz dosta problema

Integracija novih sustava je otezana

Naocekivani rizici

Sustav moze biti odbacen od korisnika

Definiranost
procedure

Visoka
Tradicionalni inzenjerski
pristup

Mala Sustavski inzenjerski pristup

Kompleksnost
problema
Mala Velika

Sl. Podrucje tradicionalnog i sustavskog inzenjerstva

4
1.5. Aktivnosti sustav inzenjera

Kljucne

aktivnosti sustav inzenjera su:
Kreiranje sustava koji ce ih zadovoljiti

Definiranje prijedloska arhitekture

Definiranje ssutavskih zahtijeva

Podijela funkcija vise razine u razlicite podfunkcije

Optimizacija funkcionalnih i i fizickih specifikacija

Integracija podsustava u cijelovit sustav

Uvodjenje sustava u eksploataciju

Odrzavanje i poboljsanje performansi sustava tijekom eksploatacije Navedene
i druge aktivnosti sustavskog inzenjerstva mogu se grupirati u cetiri sekvencijalne
skupine:

Definiranje funkcija

Definiranje koliko dobro svaka funkcija mora biti izvedena

Odgovori vezani za pronalazenje boljeg rijesenja

Testiranje da li sustav izvede bolje funkcije
Usmjerene

aktivnosti sustavskog inzenjerstva izvodi se prema cetiri temeljna nacela:
Od gore prema dolje

Prema gore

Opis sustava kroz zivotni ciklus

Korisnicka perspektiva

. OSNOVNI
KONCEPT
Top -
down
Funcije razine Bottom - up
I

Funkcije nize razine

Fiziki model

Komponente (strojevi, SW, operateri)

SL.Dva pristupa dizajniranju

Sustav se promatra kroz citav “zivotni ciklus” sustava, sve do povlacenja.

5
1.6. Sustavski prikaz tehnike i tehnologije prometa

Prometna znanost odvaja pojmove tehnika i tehnologija prometa. Tehnologija

prometa je primjena znanja i tehnickih sredstava u cilju efektivnog i efikasnog
obavljanja prevoza / prenosa ljudi, robe i informacija. Tehnika prometa je tehnicka
tvorevina koja se treba dizajnirati, konstruirati i graditi prema prometnim
zahtijevima.

Sl. Odnos prometnog sustava i tehnologije prometa

PS

TP
Co(TP)

okolina

PS – prometni sustav
TP – tehnologije prometa
Co(TP) – komplement tehnologije prometa

TPPS
PS = TPCo(TP)

Tehnologija prometa moze se dijeliti prema “objektu” prometa, prometnim

sredstvima, prometnim sredstvima.
U fokusu tehnologije prometa su fazni procesi, kako je to i prikazano;

okolina okolina

Faza pripreme Faza prenosa / Zavrsna faza

prevoza

tp = tz – t0
t0 tz

6
1.7. Poopeni model strukture prometnog sustava

K3. Prometnica

K5. Adaptacija
prometnog entiteta

K2. Prometni entitet

(vozila)

K4. Adaptacija za
prijevoz ili prijenos

K1. Prijevozni ili

prijenosni entiteti

Sps = (K1, K2, K3, K4, K5, R)s,t

1.8. Pocetna pitanja sustavskog modeliranja prometa

Svaki model je pojednostavljena slika realnog sustava. Sustavski model ima zadacu
dobro opisati promatrani realni sustav u skladu sa postavljenom svrhom modeliranja.
Svrha

sustavskog modeliranja je:
Objasniti strukturu i funkciju sustava

Predvidjeti ponasanje sustava

Poboljsati performanse sustava

Razviti novi sustav
Pocetna

pitanja sustavskog modeliranja su:
Identifikacija i razgranicenje sustava od okline

Staticki ili dinamicki model

Deterministicki ili stohasticki model

Linearni ili nelinearni model

Kontinuirani ili diskretni model

Numericki ili zatvoreni analiticki model

7
 
Verbalni, graficki ili matematicki opis

Prostorno – vremenski obuhvat

Razina detalja
Problem identifikacije i razgranicenja sustava od okline je vrlo zahtijevan. Okolina
razmjenjuje materijalne, ljudske, informaciske i druge resurse sa sustavom.
tehnologija
Operativno akcidenti
dijelovanje

ekologija Alternativni
modovi

potraznja

Kvaliteta zivota
Koristenje
zemljista

Ekonomski rast
Sl. Problem razgranicenja sustava

Dodatnu tezinu razgranicenju stvara snazna interakcija prometa i gotovo svih

aktivnosti:poslovni zabavni ...
Uz postavljanje “prostornog” razgranicenja slijedi pitanje vremenskog obuhvata
promatranja:trenutno, kratkorocno, dugorocno ...
Slijedece pocetno pitanje je koji jezik koristiti prilikom opisa sustava. Posto je
verbalni prironi jezik neprecizan, najbolje je koristiti graficki prikaz. Razina detalja
odnosi se na izbor makroskopskog ili mikroskopskog opisa.
Dinamicki opis promatra pojave u vremenu. Izbor izmedju deterministickog i
stohastickog modela odredjen je velicinom utjecaja stohactickih komponenti.
Linearni model znatno je pogodniji za matematicku obradu. Analiticki model u
zatvorenom obliku puno je jednostavniji i brzi od numerickog.

Makroskopski model

Model ponasanja podsustava PS 1 PS 2 PS n

Model ponasanja komponenti

8
 2. TEMELJNI SUSTAVSKI KONCEPT

2.1. Opce definicije i interpretaije pojma sustava

Rije sustav potjee od Aristotela koji kaze da je “sustav vise od skupa dijelova”.
Nekoliko opcih definicija;

Sustavi su skupine elemenata u medjusobnom i uzajamnom dijelovanju na koje se
sustavni zakoni mogu primjeniti.

Sustav je skup objekata zajedno sa odnosima izmedju objekata i atributa tih

objekata.
Sustav je opcenito predstavljen izrazom S = (T, R) gdje je T skup “stvari”, a
R skup relacija definiranih na T.
Klir – Orhardove definicije opceg sustava induktivno su izvedene prema
fundamentalnim

znaajkama sustava:
Sustav je skup velivina promatranih u odgovarajucoj rezolucijskoj razini

Sustav je skup varijacija promatranih velicina u vremenu

Sustav je odredjen skup elemenata i veza izmedju elemenata te izmedju elemenata i

okoline.
Sustav je skup stanja i skup promjena izmedju stanja
U svakodnevnom govoru vrlo se cesto koristi rijec sustav najcesce vezano za nesto u
cemu vlada neki red. Dok se u praksi i teoriji razmatraju input – output sustava;
SXxY
gdje je:
S – input – output sustava
X – input
Y – output
x – kortezijev produkt
Input – output sustava grafiki je obicno prikazuje pravokutnikom s ulazima i
izlazima, uz prikaz strukture promjena stanja ;
- stanja
- struktura
input output
elemenata

Sl. Shema input – output sustava

upravljanje

input output

infrastruktura

9
 Sl. Prikaz procesa
Sustav moze biti ne samo realna tvorevina, nego i apstraktna tvorevina. Osnovne
znacajke sustava:
- Sustav ima elemente
- Sustav ima strukturu
- Sustav ima funkciju

Pr. Realni tehnicki sustav; Uzecemo za primjer tehnicku olovku. Elementi su mina,
kuciste olovke..., struktura je veza izmedju tih elemenata, dok je funkcija pisanje. Pr.
Apstraktni sustav; Kao sto je sigurnost prometa na cestama. Njegovi elementi su
naslov, poglavlje, struktura je veza, dok je funkcija pruzanje informacija o pravima i
obavezama ucesnika u cestovnom prometu.
Pr. Zivi sustav; Pas. Elementi su vrat, rep, struktura veza misia, zglobova..., dik je
funkcija covjekov najbolji prijatelj.
Pr. Komleksni integrirani sustav; javni gradski prevoz. Elementi su putnici, vozila...,
struktura povezivanje elemenata koji moze biti odredjen voznim redom, dok je
funkcija omoguciti kvalitetan i racionalan prijevoz putnika.

2.2. Klasifikacija sustava

Sa sustavskog gledista sustavi se dijele u klase prema odredjenim kriterijima i to

prema:
- Nacinu nastanka
- Stupnju apstrakcije
- Otvorenosti
- Orijentiranosti cilju
- Promjenjivosti strukture i procesa
- Slozenosti
- Determiniranosti ponasanja
- Stabilnosti
- Samostalnosti
Prema nacinu nastanka; Prirodni i umjetni sustavi.
Prisodni sustavi su dijelo prirode i funkcionisu bez svesnog dijelovanja covjeka, dok
su umjetni sustavi stvoreni od strane covjeka njegovim smislenim dijelovanjem.
Prema stupnju apstrakcije; stvarni i apstraktni sustavi.
Stvarni sustavi su konkretni materijali, energentski elementi i neposredno se mogu
opazati, dok su apstraktni, zamisljeni sustavi nastali logickim razmisljanjem. Prema
otvorenosti; otvoreni zatvoreni sustavi.

10
Otvoreni sustavi razmjenjuju materijale, energiju i informaije s okolinom, dok su
zatvoreni sustavi npr. hermeticki zatvorene posude u kojima se odvija neka hemiska
reakija.
Prema orijentiranosti cilju; ciljno orijentirani sustavi i sustavi bez cilja.
Sustav javnog prevoza, skola su sustavi koji imaju jedan ili vise ciljeva, dok su
npr.planinski masiv, atom, sustavi bez cilja.
Prema promnjevosti strukture i procesa; staticki i dinamicki sustavi
Kod statickih sustava tijekom vremena ne dolazi do promjene strukture i procesa,
dok se dinamicki mijenjaju u vremenu.
Prema determiniranom ponasanju;determinirane sustave, stohasticke i
nedeterminirane sustave.
Determinirani sustav ima porpuno odredjeno uzrocno – posljednicno ponasanje gdje
isti uzrok uvijek izaziva istu posljedicu. Stohasticki sustavi su oni gdje je ponasanje
slucajno tako da mozemo predvidjeti samo vjerodostojnost tog ponasanja.
Nedeterminirani sustav je onaj sustav kod gojeg i pored poznavanja ulaznih i
sustavski znaajki ne mozemo predvidjeti izlaz.
Prema kriteriju stabilnosti; stabilni i nestabilni te ograniceno stabilni sustavi.
Stabilnost predstavlja karakteristiku ponasanja sustava koja se odnosi na stalnost
stanja.

a) nestabilni b) stabilni c) ograniceno – stabilni sustavi

Prema kriteriju samostalnosti; Sustavi bez svojstva samostalnosti i sustavi sa
svojstvom samostalnosti (samoreagujuci, samooptimirajuci i samooragizirajuci
sustavi).
Sustavi bez svojstva samostalnosti imaju definiranu funkciju i strukturu koju oni
sami ne mogu mijenjati.
Sustavi sa svostvom samostalnosti mogu se prilagodjavati promjenama u oklini tako
da opstanu i nastavljaju funkcionirati do granica svog zivotnog vijeka.
- Samoreagujuci sustavi imaju zadatu vodecu funckiju i mogu se prilagodjavati
okolini zadrzavajuci svoju funkciju.
- Samooptimirajuci imaju vecu razinu samostalnosti od samoreagujucih
- Samoorganizirajuci mogu mijenjati i vodecu funkciju i strukturu, odbacujuci
stare, a uzimajuci nove elemente.

11
2.3. Analogija, homomorfija i izomorfija

Postojanje slicnosti razlicitih sustava objasnjava koncept analogije, homomorfije i

izomorfije sustava. Ti koncepti opisuju razlicite razine slicnosti izmedju sustava koji
mogu biti fizicki potpuno razliciti.

Izomorfne sustave karakterise jednak skup ulaznih i izlaznih veliina te jednaka

reagovanja na vanjska dijelovanja. Kao sto je to radioprijemnik, koji daje jednaku
glazbu na izlazu ako su ulazno podeseni na istu radio postaju. Izomorfija je osnova
za prouavanje ponasanja razlicitih sustava primjenom crne kutije. Promatrajuci
sustav za koji su nam dostupne samo ulazne i izlazne velicine, ali ne i unutrasnja
struktura, mozemo odrediti i njegovo ponasanje.

Kod homomorfije se radi o dijelimicnoj slicnosti original – sustava i njegova

pojednostavljenog prikaza – modela. U modeliranju prometnih sustava razlicite
razine obvezno koristimo homomorfiju jer bi bilo nemoguce opisivati sve velicine i
interakcije unutar vozila, motora...

Homomorfizam model B
A B

Kompleksan sustav – original

A sa n –dimenzionalnim prostorom
stanja

n n

Sl Homomorfija original -sustava i modela

Analogija sustava znaci formalna slicnost izmedju nekih karakteristika homomorfnih

modela sustava koji su po svojoj prirodi i strukturi razliciti. Klasican primjer
analognih sustava mehanicki sustav i elektricni RLC titrajni krug, gdje sa slike
vidimo povezanost reprezentativne velicine:napon kondenzatora (Uc) s kutom
otklona njihala  .

12
 Sustav A Sustav B
L


U Uc

R
Yb=Uc
Yb
Ya = 
Ya
Ybo
Yao

t(ms)
t(s)
1 2 3 4 5
1 2 3 4 5

2.4. Ulazne i izlazne velicine

Ulazne velicine u sustav predstavljaju utjecaj okoline na sustav. Iz mnostva ulaznih

djelovanja promatramo ona koja bitno utjecu na stanje ili ponasanje sustava. Po
svojoj prirodi ulaz u sustav moze biti materijalni, informacijski, energijski, ljudi...
Ulazne velicine se mogu izraziti sklarno i vektorski. Ako je ulaz predstavljen samo
jednom ulaznom velicinom cije vrijednosti mozemo izraziti samo jednim brojem,
onda se radi o skalarnoj velicini. Ako je ulaz odredjen s vise velicina tj.vise brojeva
tada govorimo o vektorskom ulazu.
Sklalarni ulaz se obicno oznacava sa veliko X ili malo x, a vektorki ulaz sa X ili x .
Izlazne velicine ili kratko izlaz predstavljaju utjecaj sustava na okolinu. Te velecine
su odraz stanja sustava i ulaznih velicina. Promjena izlaznih velicina treba i
vremenski slijediti promjenu ulaznih velicina.
Skalarni izlaz obicno se oznacava sa veliko Y ili malo y, a vektorki izlaz Y ili y . Sva
dijelovanja koja utjecu na promjene stanja sustava mogu se podijeliti prema
upravljivosti na:
2. upravljacka dijelovanja (U)
3. poremecajna dijelovanja (D)

13
 okolina
okolina

U
S

D
Y
x

Sl. Upravljcka i poremecajna dijelovanja na ulazu

Ako je ulaz X u sustav predstavljen s navedene dvije komponente, onda je sustav

definiran kao;
SU x D x Y
UX
DX
gdje je X ulaz, a Y je izlaz. Skup U predstavlja kontrolirana ili upravljacka ulazna
dijelovanja dok je D skup ulaznih dijelovanja koja nisu pod kontrolom.

2.5. Stanje i prostor stanja

2.5.1. Pojam i opisivanje stanja sustava

Pojam stanja sustava jedan je od kljucnih pojmova teorije sustava. Kod statickih
sustava stanje sustava se u pravilu ne mijenja tako da je struktura elemenata i odnosi
nepromjenjeni u odredjenom vremenu promatranja. Kod dinamickih sustava teziste
proucavanja je upravo na promjeni stanja sustava gdje se prate interna stanja ili pak
ulazno – izlazne velicine i “transfer” funkcije. Promjene stanja mogu
biti:promjenjena koncentracija vozila na cesti, promjena polozaja broda ili
zrakoplova, itd.
Stanje sustava odredjeno je trenutnom vrijednosti skupa velicina koje odredjuju
ponasanje sustava.
Dva osnovna pristupa opisivanju stanja i promjena stanja sustava;
Opisivanje stanja sustava

Interna deskripcija Eksterna deskripcija

- varijable stanja - input – output

- graficki i tablicni sustava
prikaz - “crna kutija”
- prostor stanja - reakcije
sustava

14
Kod internog opisa promatra se sustav definira odredjenim brojem varijabli stanja
Z1, Z2, .... koje opisuju stanje sustava. Ako promatramo vremenski sustav tada je
stanje sustava odredjeno vrijednostima svih velicina Zi (i = 1,2,3..) za promatrani
vremenki trenutak ti (t = 1,2,3..). Niz vremenskog sustava moze se predstaviti
grafickim prikazom ili tablicno tako da se prikazuju vrijednosti varijabli za
definirane vremenske trenutke.

2.5.2. Prostor stanja sustava

Za prikaz i formalni opis stanja i ponasanja sustava pogodno je koristiti odgovarajuci

prostor stanja sustava. Dimenzionalnost prostora stanja odredjuje se brojem
nezavisnih velicina Z1, Z2, ... kojima je opisano stanje sustava.
Def. Prostor u kojemu je svako stanje sustava prikazano jednom reprezentativnom
tackom nazivamo prostor stanja sustava.
U prostoru stanja svako stanje sustava karakterizirano je skupom velicina z1, z2,
z3...koje predstavljaju koordinate sustava.
Na prvom primjeru reprezentativnom tackom (Z1 , Z 2 ) predstavljeno je stanje
sustava odredjeno vrijednostima dvaju velicina:Z1= Z1b , Z 2  Z2b iZ 3  Z3b .
Ako je broj dimenzija n 3 tada takav visedimenzionalni prostor ne mozemo jasno
graficki predstaviti. U Euklidskom prostoru vrijede teoremi uobicajne geometrije
koji omogucuju da relativno jednostavno mjerimo udaljenosti i odredjujemo razmak
izmadju tacaka u n – dimenzionalnom prostoru.
Z2

Z 2

Z1 Z3

Sl.dvodimenzionalni prostor stanja sustava

Z 2b

Z 3b Z 1b

Sl. Trodimenzionalni prostor stanja sustava

15
Prostor mogucih stanja mogu biti:
- neprekidni – “neprekidni prostor stanja”
- u odredjenim vrijednostima – “diskretni prostor stanja”
U slucaju neprekidnog prostora stanja svake koordinate mogu imati bilo koju
vrijednost, dok kod diskretnog prostora koordinate imaju samo konacan broj
odredjenih vrijednosti.
Def. Ograniceno podrucje prostora stanja u kojem se moze nalaziti reprezentativna
tacka naziva se podrucje dopustenih stanja.
Prostor dopustenih stanja sustava odredjen je ogranicenjima vrijednosti koordinata
odnosno velicina koje karakteriziraju stanje sustava. Ta ogranicenja mogu biti
definirana krutom binarnom logikom ili fazzy vrijednostima relevantnih velicina.
U slucajevima kada se neka od varijabli stanja ne mijenja ili u odredjenom periodu
moguce je n – dimenzionalni prstor stanja reducirati na podprostor ili projekciju.
Prostor stanja moguce je i prosiriti uvodjenjem dodatne varijable. Svaka nova
varijabla stoga znaci davanje nove dmenzije prostoru stanja.
Za opisivanje prijelaznog procesa kod dinamickih sustava koristi se fazni prostor
odredjenog broja dimenzija odnosno fazni portret. Fazni prostor definiran je kao
prostor u kojem se dinamika sustava prikazuje trajektorijama koje se ne sijeku.

2.6. Sustavska analiza

U literaturi i praksi sintagma sustav analize pojavljuje se u razlicitim kontekstima,

npr:
- sustavska analiza kao bilo koji postupak istrazivanja sustava
- sustavska analiza vrlo slozenih sustava
- sustavska analiza vezana za projektiranje, implementaciju i koristenje
informaciskih sustava.
- Sustavska analiza kao metoda ili postupak analize koji se temelji na sustavskom
pristupu i izveden je prema nacelima teorije sustava.
Sustavska analiza realizira se u pravilu timskim radom gdje se koriste postojeca
znanja i razvijaju nove metode i znanja.
Nekoliko bitnih karakteristika zajednicko je svim metodama sustavske analize:
- Sistematicnost
- Sustavnost
- Heuristicki nacin rijesavanja problema
Sistematicnost znaci da se sustavska analiza odvija po nekom definiranom planu
korak po korak tako da svaka slijedeca aktivnost cini logican nastavak predhodne.
Sustavnost znaci istrazivati i dekomponirati sustave do one sustavske razine gdje su
funkcija, struktura i elementi dovoljno jasni da se moze rijesiti postavljeni problem.

16
Heuristicki nacin rijesavanja problema temeljni se na zdravoj svijesti i dobro
postavljenom cilju.
Od pocetka primjene sustavske analize do danas razvijeno je vise metoda;
- Metoda crne kutije
- Metoda sive kutije i bijele kutije
- Strukturna sustavska analiza
- Sustavska funkcionalna analiza
- Metoda N2 karte, itd.

Metoda crne kutije

x y
Nepoznati su interna
struktura i elementi
Metoda sive kutije

Dijelimicno poznata
interna struktura

Metoda bijele kutije

Poznata interna
struktura izrazena
odnosima varijabli

Strukturna sustavska analiza - polazi se od definirane funkcije sustava na visoj razini

koja se prema strogim pravilima rasclanjuje sve do elementarnih funkcija koje se
obavljaju u odredjenim fizickim komponentama sustava.
Sustavska funkcionalna analiza - cilj analize je definirati jednostavne funkcije
sustava koje ce izvodjenjem na odgovarajucim fizickim komponentama ostvariti
temeljnu funkciju.
Metoda N2 karte u analizi razmatra eksterne inpute i outpute plus interne inpute i
outpute.

2.7. Sustavske arhitekture

U modeliranju kompleksnih sustava primjenjuju se prilagodjene sustavske

arhitekture. Arhitekt sustava mora dijelovati u vrlo ranoj fazi procesa sustavskog
inzenjerstva. Dizajn arhitekture sustava je “top – down” proces gdje se polazi od
apstraktnog i opceg ka konkretnom i specificnom. Dvije osnovne sustavske
arhitekture

su:
Funkcionalna arhitekrura

Fizicka arhitektura

17
Funkcionalna arhitektura predstavlja skup funkcija i podfunkcija koje mogu
zadovoljiti postavljeni skup zahtijeva. Umjesto naziva funkcionalna arhitektura
koristi se i naziv “logicka” argitektura. Posebna “informaciska arhitektura”
predstavlja dio funkcionalne arhitekture koja opisuje potrebne podatke i njihove
medjusobne veze.
Fizicka arhitektura prikazuje fizicke resurse koji cine sustav. U okviru fizicke
arhitekture moze se tretirati “komunikaciska arhitektura” koja opisuje tokove
informacija i karakteristike medija koji prenose poruke.
Proces sustavske arhitekture moze se dekomponirati u tri faze:analiza, sinteza i
evaluacija, sto mozemo vidjeti na slici;

Koncept
sustava
ANALIZA

Funkcionalna
arhitektura SINTEZA

Fizicka
arhitektura

EVALUACIJA

Mjere MOP
Izvedivi model performansi MOE

SL.Proces razvoja arhitekture

Dovoljno dobro definiran konceptualni model podloga je za analizu funkcija

odnosno, prvi korak u razvoju funkcionalne arhitekture je funkcionalna
dekompozicija. Za prikazivanje funkcionalnih procesa koriste se odgovarajuce
dijagramske tehnike odnosno graficki jezici.
Fizicka arhitektura opisuje grupiranje funkcija i podfunkcija u fizicke jedinice
zajedno s vezama izmedju njih. Komponente fizicke arhitekture mogu biti:
upravljacki centri, racunala, vozila, vozaci...
Nakon sto je testirana fizicka arhitektura sustava pristupa se detaljnom dizajnu. To
zahtijeva metode i modele kao sto su obojene Petrijeve mreze, dijagrami ponasanja,
itd.

18
2.8. Zivotni ciklus sustava

SS1, SS2 – podsustav

X(1), X(2) – ulaz u SS1 i SS2
P1, P2 – pretvorbe
V1,2 – veze
Y(1), Y(2) – izlaz iz SS1 i SS2

Klasicni inzenjerski pristup uglavnom je bio orijentiran na inzenjerski dizajn,

konstrukciju, projektiranje i gradnju dobro definiranih tehnickih sustava i objekata.
Promatranje sustava kroz citav njegov zivotni ciklus od pocetka razvoja do
povlacenja i razgradnje motiviran je cinjenicom da su ukupni troskovi sustava
mnogo veci od troskova razvoja i proizvodnje.
Def.Zivotni ciklus sustava je nacin cijelovitok promatranja sustava od faze
identifikacije potreba i zahtijeva korisnika te zavrsava povlacenjem i razgradnjom
susstava (sl.)
Trenutak definiranja Trenutak pustanja u Trenutak dovrsetka
potreba za sustavom operativni rad razgradnje
 EKSPLOATACIJSKI
VIJEK TRAJANJA
SUSTAVA
ZIVOTNI CIKLUS SUSTAVA

SL.Zivotni ciklus i eksploatacijski vijek sustava

U literaturi

se razmatraju sljedeci zivotni ciklusi sustavskog inzenjerstva:
Zivotni ciklus planiranja i marketinga

Zivotni ciklus istrazivanja, razvoja i testiranja sustav

Zivotni ciklus akvizicije

Zivotni ciklus operativne uporabe i odrzavanja sustava
Zivotni ciklus je aplikacija sustava u svrhu boljeg razmatranja i imlementacije
procesa. Svaki proces ima svoj zivotni ciklus. Proces je sastavljen od uredjene
kolekcije faza. Izlaz iz jedne faze predstavlja ulaz u drugu fazu.
Sustavna istrazivanja zivotnog ciklusa dovela su do spoznaje tri genericka procesa:
 
Definiranje sustava
Razvoj sustava

Postavljanje i uporaba sustava
okolina okolina
SS1 P1 SS2 P2
X(1) Y (1)X(2) Y(2)

Faza 1 V1,2, Faza 2

Trajanje procesa
t0 Tp = t2 – t0 t2

Sl. Prikaz procesa sa relevantnim velicinama

19
 3.SUSTAVSKI DIJAGRAMI I POMAGALA

3.1. Tendencije razvoja pomagala

U domenu sustavskog inzenjerstva razvijeno je vise razlicitih metoda i tehnika koja

omogucuju graficki prikaz sustava, opisivanje i ponasanje sustava, dokumentiranje
sustava itd. Sustavski dijagrami odnosno graficke notacije imaju razlicitu razinu
formalizacije. Formalna specifikacija sustava podrazumjeva model sustava izrazen
nekim formalnim jezikom.
Tijekom modeliranja sustava inzenjer opisuje sustav pomocu raspolozivih sustavskih
koncepata te oblikuje sustavske dijagrame i druge specifikacije u odredjenoj notaciji
odnosno jeziku. Kod razvoja informaciskih produkata i sustava cesto se koriste
pomagala CASE, koja omogucuju automatsku izradu programskog koda za
odgovarajuce opisan sustav ili proces. Buduci da sus prve tri generacije CASE
pomagala uglavnom razvijena za strukturni pristup, postaje znatno manje CASE
pomagala koja podrzavaju objektno – orijentirani pristup i metode. Najvaznija
pomagala

su:
Graficki editor

Neformalni i strukturni tekst editora

“provjeravac dizajna”

Generator dokumenata itd.

3.1.1. Pojam i znacajke objektograma

Objektogram je sustavski dijagram koji sluzi za opis strukture sustava, elemenata i

veza izmedju elemenata. Izradom objektograma dobivamo pregledniju sliku slozenih
sustava. Da bi nacrtao objektogram potrebno je poznavati ili predvidjeti dogadjaje i
kojim vremenskim redoslijedom se to dogadja. Dobro nacrtan objektogram nam
sluzi :
Kao polaziste za izradu novih sustavskih dijagrama

Za izravno rijesavanje problema
Pojam “objekt” je u sustavskom opisu sasvim apstraktan i odnosi se na svaki
element ili drugi entitet koji na neki nacin definira lokaciju procesa. Ako
objektogram razvijamo za postojeci sustav koji je predstavljen “crnom kutijom” tada
na osnovu ulaznih i izlaznih velicina heuristicki razvijamo unutrasnju strukturu
sustava. Ako se radi o “ sivoj kutiji” tada je struktura sustava poznata do dredjene
granice. Prikupljene informacije u sustavu treba sto preciznije opisati verbalnim
jezikom ili grafickim opisom prema potrebi, cime se stvara podloga za izradu
objektograma. Vazne znacajke objektograma su:

20
 
Objektogram je osnovni sustavski dijagram kojim se prikazuje struktura prometnog
sustava

Objektogram mora sadrzati sve elemente i sve vanjske i unutrasnje veze sustava

Vremenski redoslijed veza kljucan je za crtanje objektograma

Pocinje se vektorom ulaza

U elementima se dogadjaju procesi koji transformisu ulazne velicine u izlaznu i

predaje sljedecem elemenu
Svaki elemenat crta se samo jednom

Izmedju elemenata mogu postoja ti povratne veze

1 3 okolina
A A.1. C
a c
okolina

2
B B.1.
b

Sl.objektogram zadanog sustava s tri elementa

3.1.2. Pojam i znacajke funkciograma

Funkciogram je tip sustavskog dijagrama koji prikazuje nacin funcionisanja sustava.

Osim kod najjednostavnijij sustava, potrebno je funkciogram koristiti u kombinaciji
s objektogramom. Nakon izrade funkciograma, pristupa se matematickom opisu
sustava.
Cinjenica da se u jednom elementu moze obavljati vise procesa te da izmedju
procesa postoji uvjetovanost, zahtijeva razlikovanje monofuncionalnih i
multifunkcionalnih objekata (Sl 1). Multifunkcionalnost mreze moze biti paralelna i
slijedna. U slucaju da sustav cine monofunkcionalni elementi, tada nema bitne
razlike izmedju objektograma i funciograma. Moze se opisati dijagramom i struktura
i nacin funkcionisanja sustava.
Osnovne

znacajke funciograma su:
Svrha funciograma je formalno prikazati nacin funcioniranja sustava

Funkciogram se crta pocevsi od ulaznih velicina i ulaznih elemenata

U funkciogramu ne smiju biti povratne veze

Svaki element crta se onoliko puta koliko se procesa odvija u njemu

21
 
Multifuncionalni elementi obavljaju vise procesa koji mogu biti paralelni i slijedni

Paralelni multifunkciogram znaci da se procesi paralelno odvijaju

Slijedni multifunkciogram znaci da se procesi odvijaju jedan iza drugog

Cvrsta slijedna multifunkcionalnost znaci da je cvrsto odredjen redoslijed odvijanja
procesa u elementu

Slobodna slijedna multifunckcionalnost znaci da redoslijed se odvija prema potrebi
Elementi funkciograma

Monofuncionalni objekt Multifunkcionalni objekt

Nedjeljivi Paralelna Slijedni

proces multifunkcionalnost multifunkciogram

Cvrstoi Slobodni
slijed slijed

Sl. 1. Razlikovanje objekata funkciograma

1 P1 2 P2
XS X(1) Y(1) X (2) Y(2) YS
a b

okolina okolina

Sl. Funkciogram jednostavnog dinamicnog sustava

3.1.3. Postupak izrade objektograma i funkciograma ??????

3.2. Dijagram strukture dekompozicije ????????????

3.3. Dijagram entiteti – relacije (ER)

ER prikazuje strukturu podataka ili odnose medju podatkovnim entitetima. Primjena

tih dijagrama vezana je za projektiranje informaciskog sustava.
Prema
ISO definiciji entitet je objekt od interesa, a primjeri entiteta su:
Vozilo,

22
 
Osoba,

Avionski let,

Odjel itd.
Postupkom apstrakcije utvrdjujemo da postoje ili tipovi srodnih entiteta koje se
predstavljaju istim tipom entiteta. Relacije ili veze povezuje entitete. Veza se
imenuje tako da ime opisuje ulogu entiteta u vezi. Stupanj veze pokazuje broj tipova
entiteta koji sudjeluje u vezi, npr;
1. unutarna veza:tip veze BRAK s tipom entiteta OSOBE na obje strane
2. binarna veza: tip veze SE – SASTOJI, izmedju tipova entiteta
TVRDKA ili ODIJEL
3. terarna veza:tip veze RAD – NA – DIPLOMSKOM povezuje tipove
entiteta DIPLOMSKI, MENTOR I STUDENT.
Postoje vise grafickih notacija ER dijagrama medju kojima su najznacajniji
Martinova i Chenova. ER dijagrami razvijeni su prvenstveno kod tzv.”podatkovnog
pristupa”.
zaposljava
ODJEL VOZAC
je zaposlen u

a) Martinova notacija

ODJEL zaposlj VOZAC

b) Chenova notacija
DIPLOMSKI

STUDENT rad MENTOR

SL. Primjer dijagrama s tenornom vezom

3.4. Dijagrami toka podataka (DFD)

Dijagam toka podataka DFD je graficki prokaz tokova podataka kroz sustav te
procesa koji transformiraju tokove podataka. Pravilo je da se jednim dijagramom
toka podataka izradjuje jedna funkcionalna komponenta vise razine slozenosti.
Dijagram toka podataka sluzi da specificira ono sto sustav radi ili ce raditi. Dijagram
toka podataka prikazuje ustaljeno stanje. Prosireni model dijagrama toka podataka
obogaceni konceptima pokretanja ili prekidanja procesa, cekanja i pohranjivanja

23
podataka omogucuju bolje modeliranje dinamike sustava. Elementi dijagrama toka
podataka prikazani su na slici;

Tok A Tok B
Izvoriste Proces Odrediste

Spremiste podataka

Sl. Elementi dijagrama toka podataka

U dijagramu toka podataka tok podataka je skup ulaznih podataka u proces tj.izlazni
podaci iz procesa. Proces je skup aktivnosti koji transformisu ulazne u izlazne
podatke. Spremiste podataka predstavlja memoriranje izlaznih podataka. Vanjska
izvorista i odredista su sustavi ili procesi koji su izvan podrucja analize.
Prosireni dijagram toka podataka koji opisuje dinamiku sustava sadrzi upravljacke
koncepte. Simboli se razlikuju od “obicnih” po tome sto su linije isprekidane.

PONUD
PRIPREMANJE PLACANJE
UGOVRA UGOVOR OBAVEZA
KALKULACIJA
terminalni
platiti
Oprema stigla KONTROLA
KONTROLA TOKA MONTAZE RACUN

SL. Dijagram toka podataka s

upravljackim konceptima

3.5. Dijagram ciklusa aktivnosti

Dijagram ciklusa aktivnosti je metoda i alat za opisivanje procesa odnosno

elemenata koji medjudijeluju u toku funkcioniranja promatranog realnog sustava.
Osnovne

komponente dijagrama ciklusa aktivnosti su:
Entiteti ili objekti

Aktivnosti

Repovi cekanja
Zivotni iklus entiteta u sustavu prikazan je kao zatvoreni krug gdje pocetak i kraj
predstavljaju okolinu promatranog sustava. Primjer dijagrama aktivnosti
jednostavnog sustava posluzivanja s cekanjem i jednim posluziteljem, prikazan je na
slici;

24
 Odlazak Zatvoren
ulaz

cekanje
vani Slobodan
posluzitelj

Posluzivanje posluzitelj

Slobodan
izlaz
Odlazak

izlaz

Sl. Dijagram ciklusa aktivnosti sustava

Zivotni ciklus entiteta ima aktivna stanja te pasivna stanja ili cekanja.
Medjudijelovanje entiteta vezano je za provedbu aktivnosti u sustavu. Entitet prolazi
kroz prikazane faze zivotnog ciklusa u sustavu sto ukljucuje dolazak, cekanje,
posluzivanje i odlazak iz sustava.
Dijagram ciklusa aktivnosti ima prednost u jednostavnosti i lakoj razumljivosti
prikaza i mogucnosti prikaza dinamike odvijanja aktivnosti. Jednostavnost je
postignuta upotrebom malog broja simbola i jednostavnih pravila. Nedostatci su
ogranicena snaga i nemogucnost hijerahijskog prikaza.
Za razliku od dijagrama ciklusa aktivnosti, metoda dijagrama aktivnosti koristi velik
broj simbola i podrzava hijerarhijsku strukturu.

3.6. GPSS blok – dijagrami

GPSS jedan je od prvih jezika simulaciskog modeliranja te jedan d prvih simbolickih

programskih jezika uopce.
Blok dijagram GPSS – a koriste mali broj simbola koji su vezani za naredbe GPSS –
a tako da njihovo koristenej zahtijeva poznavanje logike programiranja u GPSS – u.
Model je prikazan nizom medjusobno poveznih blokova razlicitih tipova koji
predstavljaju specificne akcije. Razlikuju se stalni entiteti i privremeni entiteti. Stalni
entiteti

U GPSS jeziku su:
Mjesto posluzivanja

Skladista ili memorije za koji su vezani blokovi

Red ekanja s osnovnim blokovima.

25
Privremeni entiteti U GPSS jeziku su razlicite transakcije koje se stvaraju u bloku
GENERATE i ponistavanju u bloku TERMINATE. Vrijeme zaustavljanja tj.trajanja
posluzivanja specificno je u bloku ADVANCE.
Pocetak i kraj proesa prikazani su blokovima GENERATE I TERMINATE.
Transakcije ili privremeni entiteti prikazani su blokom njihova stvaranja
GENERATE odnosno ponistavanja TERMINATE.
GPSS blok – dijagram slican je dijagramima aktivnosti no bitna razlika je da je
dijagram aktivnosti opcenita metoda, GPSS dijagrami specijalizirani.
GENERATE

QUEUE Red cekanja

SEIZE Posluzitelj

ADVANCE Vrijeme

RELEASE posluzitelj

TERMINATE

Sl. Jednostavan sust.predstavljen GPSS blok - dijagramom

3.7. Dijagram uzrocnih petlji

Dijagram uzrocnih petlji pokazuje uzrocno – posljedicne veze medju elementima

sustava s povratnom vezom. Pocetni korak u analizi sustava s povratnom vezom je
promalazenje

veza medju elementima sustava te identifikacija:
Tipova veza izmedju uzoraka i posljedica

Tipa povratne petlje u sustavu
Simbolika primjenjena u dijagramu uzrocnih petlji je strelica koja predstavlja smijer
veze uzrok i posljedicu, te ako se nalazi + na kraju strlice, znaci da se uzrok i
posljedica mijenjaju u istom smijeru, a – u suprotnom smijeru.

26
 posljedica

uzrok posljedica
+
uzrok

posljedica
uzrok posljedica
+

uzrok
Pozitivna
+ povratna veza
nivo

vrijeme
Negativna
povratna veza
- nivo

vrijeme
Ulazna brzina Izlazna brzina
nivoa Nivo nivoa

3.8. Dijagram petrijeve mreze

Petrijeva mreza je metoda i alat grafickog prikaza ponasanja sustava uz mogucnost

uvodjenja matematickih pravila za definiranje ponasanja sustava. U modeliranju
dinamike informaciskih sustava primjenjeni su obojene Petrijeve mreze te prosirene
Petrijeve mreze povezane sa simulaciskim grafovima. U temeljnom modelu
Petrijeve mreze definirana su dva tipa tacaka:mjesta i prijelazi (sl.)
P1

T1 P1

P2

Usmjereni lukovi povezuju mjesta na prijelaze uspostavljajuci inpute za taj prijelaz,

a lukovi koji povezuju mjesta na prijelaz uspostavljaju outpute za taj prijelaz.
Lukovi mogu imati zapis koji definira stupanj multipliciteta luka.

27
 Dolazak korisnika
*
Slobodan
posluzitelj
Mjesta

Prijelazi
Posluzivanje
Znacke
Cekanje na
odlazak Prolaz vremena
*
Odlazak
korisnika
Sl. Model Petrijeve mreze za jedinstveni sustav posluzivanja

Markirane Petrijeve mreze imaju znacke koje se pomicu mrezom i oznavaju da je

odgovarajuci uvijet ispunjen. Dogadjaj moze nastupiti ako su ispunjeni svi ulazni
uvijeti.

3.9. Dijagram tehnike objektno orijentiranih metoda

Tokom zadnjeg desetljeca vrlo je intenzivan razvoj objektno orijentiranih metoda i

tehnika koje se koriste za potrebe softverskog inzenjerstva te opcenito za dizajn i
razvoj sustava. U pitanju je nova paradigma goja se gradi na konceptu objekta koji
moze apstrahirati i enkapsulirati i podatke i procese. Kljucna prednost objektno
orijentiranih metoda je mogucnost ponovnog koristenja i fleksibilnog prosiravanja
programskog sustava. Ogranicenja su vezana na problem prijelaza vec izradjenih
sustava sa funkcionalnog i podatkovnog pristupa na objektni pristup i tehnologiju. U
objektnom pristupu objekt je bazicna jedinica konceptualizacije, dizajna ili
programiranja. Objekt je definiran listom apstraktnih atributa i procedurama koje je
dozvoljeno izvoditi na tim atributima. Primjer objekta s uobicajnim grafickim
simbolima, sto se vidi na slici;
Objekt: VOZAC

ATRIBUTI
Ime
Dan rodjenja
Odjel
METODE
Promjeniti zaduzenje
Zamjeniti
Brisati evidenciju

28
 5.PONASANJE OTVORENIH DINAMICKIH SUSTAVA

5.1. Vrste ponasanja sustava

Ponasanje je kompleksni pojam koji se koristi sa razlicitim disciplinama, u sirom

rasponu od prihologije i sociologije do ekonomije, prava i tehnickih disciplina.
Def. Ponasanje je kljucna manifestacija sustava koja je odredjena permenatntnim ili
relativno permanentnim odnosima glavnih velicina sustava.
Kod ispitivanja ponasanja pratimo relacije izmedju ulaznih i izlaznih velicina
odnosno promjene stanja sustava u dovoljno dugom vremenu. Unutrasnja struktura
ne mora biti poznata ako sustav promatramo kao crna kutija, no opcenito vrijedi da
je relacija struktura baza permanentnog ponasanja. Pocetni prijedlozak za ispitivanje
ponasanja (B) sustava (S) data je na slici;

X Stanje sustava (S) Y

Inpit ili trajektorije Output ili trajektorije

inputa outputa
B = R (Q1 ,Q2 ,Q3 , ….Qn )

Sl. Pocetni predlozak proucavanja ponasanja sustava

U osnovnoj klasifikaciji sustava navedeno je nekoliko kriterija koji mogu posluziti u

klasifikaciji

i tipizaciji ponasanja sustava. Tako mozemo razlikovati:
Ciljno usmjereno ponasanje sustava nasuprot sustavima bez cilja

Stacionarno i nestacionarno ponasanje

Determinirano i nedeterminirano ponasanje

Stabilno i nestabilno ponasanje

Kontinuirani i diskontinuirani procesi
Kod otvorenih dinamickih sustav, sustav koji mijenja svoja stanja razmjenjujuci
materiju, energiju i informaciju s okolinom kao inpute i outpute. Promjene stanja
realnih sustava NE nastaju trenutno tako da nastaje prijelazni proces odnosno
kasnjenje ili retardacija.
U kibernetici se definiraju karakteristicna tipa ili rezima ponasanja vodjenih
dinamickih

sustava:
Ravnotezno ponasanje

Prijelazno ponasanje

Periodicko ponasanje

29
Ravnotezno ponasanje je u prostoru stanja prikazano nepokretnom tackom ili
posebnim skupinama tacaka.
Prijelazni rezim ponasanja sustava je bilo koji oblik kretanja sustava iz nekog
pocetnog stanja u bilo koji ustaljeni rezim: ravnotezni ili periodicki.
Periodicki rezim ponasanja sustava je kada sustav u jednakim vremenskim
razmacima dolazi u jedno te isto stanje.
Vremensko ponasanje izlazne velicine moze se egzaktno predstaviti samo ako je
ulazna pobuda tacno matematicki definirana.
Kod nekih sustava predstavlja se da je vrijeme prijelaznog procesa zanemarivo
kratko tako da se ponasanje opisuje bez razmatranja prijelaznih procesa.
Adaptivno ponasanje je donedavno bilo vezano za ponasanje bioloskih sustava, no
danas postoje razliciti tehnicki sustavi koji imaju odredjena svojstva inteligencije.
Primjenom inteligntnog transportnog sustav (ITS) ostvaruje se bolja prilagodba
sustav i procesa zahtijevima korisnika tako da mozemo govoriti o adaptivnom
ponasanju.

5.2. Matematickaf ormalizacija ponasanja sustava

Formalizacija sustava opcenito znaci opisivanje sustava i njihovih znacajki nekim

formalnim jezikom i to matematickim izrazima ili drugim formalnim jezikom. Da bi
smo mogli razviti matematicki model ponasanja sustava potrebno je prethodno
poznavanje;

Strukture sustava

Funkciogram

Operator transformacije

Vremenski odnos u sustavu
Matrica strukture matematicki opisuje veze i odnose u sustavu. Matrice veze
prikazuju veze izmedju dva elementa sustava. Razlikujemo internu matricnu
strukturu MSint, pri cemu za otvorene sustave vrijedi;
MSint  MSpot
Podsjetimo se da je matrica veza oznacena slovom V i dva donja indeksa gdje prvi
indeks oznacava element u koji veze ulaze dok drugi oznacava eleement iz kojeg
veze izlaze.Za matematicke veze izmedju bilokoja dva elementa u sustavu potrebno
je definirati jednadzbe tipa:
x(js)  A  yk(r ) ; gdje je: x (js ) - je vektor ulaza u element
yk(r ) - je vektor izlaza iz emeneta
A – faktor pretvorbe veze

30
Za matematicko opisivanje strukture otvorenog dinamickog sustava potrebno je
imati predhodno izradjen objektogram tog sustava koji prikazuje elemente i
vremenski redoslijed veze, dok je funkciogramom prikazan nacin funkcionisanja.
Pronalazenje matematickog izraza za operator transformacije potrebnog sustava
moguce je ako se radi o determiniranom sustavu;
Y  P S  X gdje je:
Y - vektor izlaza
S
P - operator transformacije
X - vektor izlaza
Osnovni matematicki model regulaciskog objekta predstavljen je izrazima:
X = AX + BU X (t0) = X0
Y = CX + DU
gdje je:
X - realni vektor stanja
U – vektor ulaza
Y – vektor izlaza
A, B, C, D realne matrice odgovarajucih dimenzija
Ako su matrice A, B, C, D funkcija vremenska t, onda je gornjim izrazom
predstavljen linearni vremenski varijabilni sustav. U suprotnom ako su matrice A, B,
C, D matrice konstanti, radi se o vremenski invarijantnom stanju.

5.3. Prijelazni proces

Proucavanje prijelaznog procesa i stabilnosti posebno je razradjeno. Kod prometnih

sustava problem prijelaznih procesa i stabilnosti je bitno slozeniji zbog brojnosti
varijabli i interakcija. Tako npr.nagli dotok vozila na prosjecno opterecenu dionicu
ceste remeti uravnotezeni tok i odziv sustava je u obliku nastanka kasnjenja i
incidentnih situacija.Krivulje prijelaznih procesa stabilnih i nestabilnih sustava
prikazane su na slici;
3

Y02
4 5

Y01

31
Opcenito vrijedi da je u stabilnom sustavu prijelani proces konvergentan, a u
nestabilnom divergentan.
Krivulja 1,2,3 na sl.opisuju stabilne sustave, dok krivulja 4 i 5 opisuje nestabilan
sustav. Krivulja 1 je iscilatorna, krivulja 2 i 3 imaju aperiodsku prijelaznu
karakteristiku. Aperiodska i oscilatorna karakteristika nestabilnog sustava opisane su
krivuljom 4 i 5.

5.4. Odredjivanje staticke i dinamicke karakteristike sustava

Smetnje
x(t) y(t)
x2(t) y2(t)
x1(t) x(t) Sustav ili y(t) y1(t)
proce
t t

Sl. Analiza dinamike sustava procesa

U sustavu se odvija proces tako da na izlazu pratimo izlazne velicine Y(t) koje su
odredjene;

Ulazom X(t)

Sustavskim operatorom transformacije

Vremenom kasnjenja u pretvorbi

Utjecajem eksternih smetnji
U skladu s tim mozemo formalno predstaviti ponasanje vremenskog sustava:
Y (t  )  PS xX (t)  
Ovisno o tome da li razmatramo stacionarna stanja ili pak prijelazna stanja govorimo
o statickoj i dinamickoj analizi. Kod staticke analize zanima nas promjena izlazne
velicine nakon to se sustav ustalio u tom novom stanju. Takva karakteristika
vremenskog sustava koja ne razmatra prijelazno vladanje naziva se staticka
karakteristika.
Dinamicka analiza provodi se radi utvrdjivanja prijelaznih karakteristika promjene
stanja sustava i izlaznih velicina tijekom vremena kasnjenja ili retardacije sustava.
Kao rezultat dinamicke analize dobije se dinamicka karakteristika sustava. Za
pocetno razumjevanje staticke i dinamicke analize sustava moze posluziti
jednostavan pokus sa staklenim zivinim termometrom. Svrha ili zadaca termometra
je da pokazuje termometru.
U analizi sustava ulazne velicine su razlicite temperature vode u posudi, a izlazne
velicine su visina stupca zive odnosno pokazivanje termometra.

32
Staticku karakteristiku staklenog termometra mozemo odrediti tako da mijenjamo
ulaz stavljajuci termometar u posude s razlicitim temperaturama vode. Provedenom
analizom mozemo utvrditi tacnost mjerne skale termometra.
h3
e=0,1
h2 h3
h1
h2

h1
0 0 0
20 50 70
200 50 0 70
Sl. Postupak odredjivanja staticke karakteristike

Ovisnost visine stupca zive od temperature prikazana je u dvodimenzionalnom

prostoru stanja gdje je na apscisi teperatura vode, a na ordinati visina stupca zive (h).
Dinamicku analizu termometra moguce je izvesti tako da zivi u kapilari pomice vrlo
lagani plovak s pisalicom koja je prislonjena na pomicnu traku. Pri stalnoj
temperatura na papiru ostaje horizontalni trag, a odzivnu karakteristiku mozemo
snimiti tako da termometar uronimo u posudu s visom temperaturom.
Sl. Postupak odredjivanja dinamike sustava

t0 t2 t3 t4

t=4min
h3
h3

700
200
5.5. Promjeri opisivanja dinamike tehnickih sustava trajektorijom ?????

5.6. Matrice strukture i ponasanje kompleksnih sustava

33
Struktura kompleksnog sustava mozemo utvrditi tako da sustavski tim definira
relevantne procese, elemente i veze u sustavu odnosno izabere reprezentante
funkcije sustava prema zadanoj svrsi.
Za prikaz strukture prometnog dinamickog otvorenog sustava, mogu se primjeniti
matrice strukture viseg reda. Potpuna matrica strukture bilo kojeg viseg reda sastoji
se od:
MSok,ok-“fiktivne”matrice okoline
MSok,s- matrice veza sustava i okline
MSok,s-matrice veza okoline i sustava
MSs,s -interne matrice strukture sustava
U poznavanjem strukture sustava na jednoj razini prelazi se na istrazivanje sustava
nize razine. Osnovni postupak definiranja strukture sustava ima slijedece;
1. pokusati definirati sustav na odgovarajucoj razini
2. istraziti i definirati veze na toj razini te odrediti matricu strukture
3. pretvoriti elemente sustava u sustave nize razine
4. istraziti i definirati veze sustava nizeg reda i odrediti matrice
5. postupak provoditi do razine matrice prvog reda
Ponasanje kompleksnih sustava ukljucuje niz procesa koji su determinirani, dijelom
determinirani i dijelom stohasticki, te uglavnom stohasticki. Utvrdjivanje operatora
transformacije - nije moguce kao kod jednostavnih deterministickih sustava.
Neophodno je stoga ukljuciti druge metodoloske pristupe, metode i pomagala.
Vremensko ponasanje kod modeliranja prometa. Tako uociti karakteristicne
zakonitosti povecanja kasnjenja, kako je to nacelno predstavljeno krivuljom na slici;

34
 Vrijeme putovanja
linkom l

F
C=f (tok)
tw

l1

Sl. Ilustracija problema kasnjenja u mrezi

5.7. Modeliranje dinamike objektno orijentiranom Petrijevom mrezom

Petrijeve mreze pogodan sus graficki i logicko matematicki alat za modeliranje

dinamike razlicitih sustava. Ukoliko su takvi modeli uskladjeni s objektno
orijentiranom paradigmom i softverom za podrsku vodjenju, tada se dobivaju snazna
podrska opisivanju i rijesavanju problema analize i sinteze prometnih sustava.
Prednosti ponovnog koristenja genericki OO softverskih komponenti izravno se
pokazuju u skracivanju vremena i troskova razvoja novih rijesenja. Podsjetimo se da
Petrijeve mreze modeliraju;
- dogadjaje i aktivnosti
- uvijete
Za sustav automatskog sortiranja paketa predstavljen kao sustav posluzivanja s
repom cekanja i jednim mjestom posluzivanja model Petrijeve mreze je na slici;

35
 Dolazak paketa

Detektiranje
paketa Slobodan
posluzitelj
Mjesta

Prijelazi
Sortiranje
Znacke
Cekanje na
ukrcaj Prolaz vremena
*
Ukrcaj paketa

Sl. Model Petrijeve mreze za jedinstveni sustav posluzivanja

1. DEFINIRANJE I RAZVOJ SUSTAVA

6.1. Primerne faze sustavskog inzenjerstva

Sustavsko inzenjerstvo jeznanost i prakticno umjece kreiranja sustava u visefaznom

procesu koji ukljucuje aktivnosti definiranja, dizajniranja, razvoja, gradnje i
operativne eksploatacije sve do povlacenja sustava.
Rezultirajuci sustav zadovoljava zahtijeve korisnika, funkcionalna je i pouzdan, ima
trazenu kvalitetu i zadovoljava troskovna ogranicenja.
Kompleksni skup aktivnosti sustavskog inzenjerstva moze se na visoj razini
opcenitosti

iskazati kroz tri primarne faze i geneticka procesa;
Definiranje sustava

Razvoj i gradnja sustava

Postavljenje i uporaba sustava
U fazi definiranja sustava, razgranicuje se sustav od okoline, identificiraju potrebe i
zahtijevi

korisnika. Izlaz iz faze definiranja sustava moze biti vezan za:
Priprmu akvizicije sustava

Istrazivanje i razvoj

Planiranje

Marketing itd.
Konceptualna ilustracija tri primarne faze(3D)sustavskog inzenjerstva dana je na sli;
Definiranje
sustava
Razvoj i gradnja
Primarni sustava
informaciski tokovi Postavljanje i
uporaba sustava
Sekundarni
informaciski tokovi Sl. Tri primarne faze zivotnog ciklusa sustava

36
 Definiranje zahtijeva i
specifikacija

Definiranje
operativnog konceptu

Funkcionalna
dekompozicija

Fizicka sinteza

Izgradnja ili operativna

implementacija

Evaluzacija i modifikacija

Uporaba i
odrzavanje

Zivotni ciklus akvizicije kompleksnog sustava Povlacenje i

razgradnja

Prikaz je fokusiran na poboljsanje faze definiranja i razvoj kompleksnog sustava za

koji se izgradjuje funkcionalna arhitektura.

6.2. Definiranje sustavskih zahtijeva

Definiranje korisnickih zahtijeva u sustavskih specifikacija prvi je i kljicni korak u

zivotnom

ciklusu. Definiranje i specifikacija zahtijeva podrazumjeva:
Definiranje granica sustava

Eksplicitno formuliranje svrhe i ciljeva sustava

Razumjevanje moguceg konceptualnog rjesenja
Osnovna

pitanja koja treba postaviti pri identifikaciji korisnickih zahtijeva su:
Cemu se sluzi sustav?

Koje ciljeve treba ostvariti?

Sto su mu inputi koji ce se procesirati , a sto outputi?

Sto cini jezgro sustava?

37
 
Koje su restrikcije i posebni zahtijevi?

Koji su kriteriji za performanse sustava?

Koja su troskovna ogranicenja?

Koji su moguci kompromisi troskova i performansi?
Razlikujemo 6 kategorija sustavskih zahtijeva:
1. input – output zahtijeva
2. tehnolsoki zahtijevi
3. zahtijevi u pogledu performansi
4. troskovi zahtijeva
5. zahtijevi “razmjene” troskova i performasi
6. zahtijevi testiranja sustava, sto se vidi na sl;

Sustavski
zahtijevi

Input – output
zahtijeva Tehnoloski Performanse Troskovi
zahtijevi

Input Trade - off Testiranje

Output
Fukcije
Eksterne funkcije

Sl. Pregled sustavskih zahtijeva

“Trade
space”

Zahtijevi “razmjene” troskova i performansi pokazuju moguca odmjeravanja

troskova nasuprot performansama sustava. Zahtijevi testiranja odnose se na:

1. testiranje svih zahtijeva

2. verifikacija
3. validacija
4. prihvacanje sustava

6.3. Definiranje opretivnog koncepta sustava

U pocetnoj fazi dizajniranja sustava neophodno je raspolagati zajednickom vizijom

sustava odnosno temeljnim prekrivajucim konceptom sustava koji ce posluziti za
daljnji uredjeni, hijerahijski strukturni razvoj. Nakon definiranja sustavskih zahtijeva
sustav inzenjer ili razvojni tim treba dati barem jedan koncept rjesenja koji ce

38
zadovoljiti zahtijeve. Neophodno je imati dobar kontakt s korisnicima i
stakeholderima, odnosno njihovim predstavnicima. Kontekst definiranja operativnog
koncepta sustava prikazan je na slici;

Zahtijevi korisnika i Integracija sistema u

stakeholdera okolini

Alociranje zahtijeva na Razvoj novih

funkcionalna podrucja Operativni koncept tehnologija
sustava

Analiza izvodljivosti
Funkcionalna
dekompozicija

Sl. Kontekst definiranja operativnog koncepta sustava

Operativni koncept treba verbalno ili grafickim odnosno simbolickim zapisom dati
odgovore;

sto je glavna funkcija koju sustav mora obavljati

kako i gdje ce sustav funkcionirati

koliko dugo ce sustav djelovati

koja su nuzna svojstva sustava, itd.

6.4. Funkcionalna dekompozicija

Sustavski procesno orijentirani pristup razvoju sustava nalaze da se nakon

definiranja osnovnog operativnog koncepta prema odredjenim pravilima provoditi
funkcionalna dekompozicija sustava. Funkcija najvise razine rasclanjuje na funkcije
nize razine sve do razine elementarnih funkcija koje se mogu pridruziti fizickim
komponentima (sl 1)

3
9
 Svrha sustava

Funkcije vise razine

FUNKCIJA 1 FUNKCIJA 2 FUNKCIJA 3

F.1.1.F.1.2. F.1.3. Funkcije nize razine

Elementarne funkcije
F1.2.1 F1.2.2
Sl 1. Prikaz funkcionalne dekompozicije

Dekompozicija funkcija je vodjena prema pravilima strukturnog sustavskog dizajna,

no ona mora istovremeno uvazavati preporuke vezane za fizicki dizajn i sintezu
fizickih komponenti u integralni sustav. Prostor mogucih rijesenja funkcionalnog
dizajna i prostor tehnologijom izgradivih rjesenja moraju se barem dijelom poklapati
(Sl 2). Za graficki prikaz funkcija i tokova izmedju njih mogu se koristiti IDEFO
dijagrami ili DFD dijagram toka podataka.

Sl. Povezanost funkcionalnog dizajna s mogucim izvedbama sustava

Prostor funkcionalnog Prostor izvodljivih

dizajna rjesenja

Podskup rijesenja koja

zadovoljavaju troskovna
ogranicenja

6.5. Modeli zivotnog ciklusa istrazivanja i razvoja

6.5.1. Istrazivacki i razvojni proces

Istrazivanje, razvoj, testiranje i evaluacija RDT&E ili slicna varijanta istrazivacko

razvojnih procesa se promatrati kroz poseban zivoni ciklus. Koncept “3D” moguce
je primjeniti i na istrazivacko razvojne procese kako je to prikazano na sl.

40
 Bazicna istrazivanja
Definiranje

Razvojna istrazivanja

Razvoj
Testiranje i evaluacija

Detaljnji razvoj

Primjena Podrska proizvodnji

Bazicna istrazivanja su opcenita tako da podizu opcu razinu znanja o sustavu i

kontekstu sustava. Rezultati bazicnih istrazivanja u pravilu su primjenjivi. Razvojna
istrazivanja usmjerena su na dizajniranje ili razvoj proizvoda i usluga, tako da
smanjuju neizvjesnosti i rizik primjene. U fazi testiranja i evaluacije treba postaviti
upotrebljiv

model temeljem kojeg ce menadzment ili investitor moci procjeniti:
razvija li se pravi proizvod, usluga ili sustav

razvija li se na pravi nacin

koje su prednosti novog rjesenja

da li postoje problemi interoperabilnosti s postojecim sustavima, itd.

6.5.2. Razvojni ciklus prema vodopadnom i inkrementalnom modelu

Vodopadni model razvoja dugo je bio dominantan u razvoju hardvera, softvera i

drugih tehnickih sustava. Temeljna karakteristika ovog modela jeste sekvanecijalnost
tako da se svaka faza razvojnog ciklusa prolazi samo jednom. Primjer vodopadnog
modela razvoja sustava prikazan je na slici, a i osnovne faze razvojnog ciklusa na
primjeru softverskog proizvoda;

41
 Analiza zahtijeva

Razvoj konceptualnog
modela

Izrada programskog koda

Ispitivanje

Verifikacija

Odrzavanje

Nedostatak vodopadnog sustava je to sto iza svake faze slijedi “zamrzavanje stanja”,
nisu moguce naknade dopune zahtijeva niti ukljucivanje novih spoznaja dobivenih
radom na razvoju sustava. Zbog nemogucnosti ili teskoca povratka na predhodnu
fazu, nedostatci i greske ugradjene u modele ulaze i u konacno rijesenje. Navedeni
nedostatak koriguje se djelimicnim uvodjenjem inkrementalnog razvoja.
Noviji pristup razvoja softvera temeljni se na Boechmovom spiralnom modelu.

6.6. Modeli zivotnog ciklusa akvizicije sustava

Postoje razliciti modeli zivotnog ciklusa odnosno procesa akvizicije sustava s

razlicitim brojem faza i strukturama aktivnosti. Termin akvizicija uobicajan je u
sustavskom inzenjerstvu i odnosi se na nabavu ili proizvodnju sustava. Osnovni
oblik modela zivotnog ciklusa slijedi prolazni “3D” koncept. Petofazni model
akvizicije

sustava koje koriste americke zracne snage ima sljedece faze:
konceptualna faza

validacija

detaljni razvoj

proizvodnja

postavljanje
Faze u osnov odgovaraju osnovnom modelu s tim da je posebno naglasena
validacija. Validacija sustava znaci odgovor na temeljno pitanje efektivnosti: da li
razvijamo i gradimo pravi proizvod?

42
 Razvoj i specifikacije

definiranje Konceptualni dizajn

Funkcionalna analiza

Detaljni fizicki dizajn i

testiranje

Razvoj i Izgradnja ili operativna

gradnja implementacija

Evaluacija i
modifikacija

Uporaba i
odrzavanje

Postavljanje i Povlacenje i
uporaba razgradnja

Sl. Model zivotnog ciklusa akvizicije sustava

U prvoj fazi definiraju se zahtijevi korisnika u drugih interesnih skupina koji su

izrazeni u govornom jeziku.
Preliminarni konceptualni dizajn kreativno povezuje formulirane zahtijeva i prostor
mogucih rijesenja selektirajuci vrlo grubo rijesenje sustava za postavljenjene
zahtjeve. Cilj funkcionalne analize je konzistentno i svrsishodno rasclanjivanje
funkcija najvise razine na funkcije najnize razine sve do elementarnih funkcija ili
zadaca koje mogu obaviti pojedine fizicke komponente.
Fizickom dizajnu sustava potrebno je da na svakoj razini funkcionalne
dekompozicije sustav inzenjeri identificiraju fizicke komponente koje samostalno ili
medjusobno povezane mogu obavljati zadanu funkciju.
Detaljni dizajn i provedive specifikacije fizicke arhitekture koriste se u sljedecoj fazi
proizvodnje, gradnje ili operativne implementacije sustava. Evaluiraju se
funkcionalnost, raspolozivost, pouzdanost i druga relevantna svojstva sustava prema
odredjenim mjerilima ili standardima. Ukoliko se utvrdi da sustav NE
ZADOVOLJAVA, onda se proces vraca u prethodne faze.
Sedma faza ukljucuje konacno preuzimanje sustava od strane korisnika te operativnu
eksploataciju koja ukljucuje odrzavanje i druge aktivnosti. Povlacenje i razgradnja
sustava moze se tretirati kao posebna faza zivotnog ciklusa sustava.

43
6.7. Input – output matrice za zivotni ciklus sustava

Polazeci od osnovnog input – output modela sustava (sl 1) moze se postaviti input –
output matrica za cijeli zivotni ciklus sustava, kao na (sl 2);

Input
SUSTAV output

Sl 1. Osnovni input – output model sustava

Inputi Outputi
Faza zivotnog Kontrolirani Nekontrolirani Zeljeni Nezeljeni
ciklusa
Dizajniranje
sustava
Razvoj sustava
Postavljanje
sustava
Eksploatacija
Povlacenje
Sl 2.Input – output matrica za pojedine faze zivotnog ciklusa

Input – output matrica sadrzi razlicite tipove inputa koji su zeljeni i pod kontrolom,
te ostale inpute koji nisu pod kontrolom i na koje se ne moze znacajnije djelovati.
Kontrolni input su oni koje dizajneri sustava i operatori mogu odredjivati i
kontrolirati.Nekontrolirani inputi opravdavaju postojanje sustava odnosno inpute na
koje se uopce ne moze ili ne moze znacajnije utjecati.
Zeljeni output oravdavaju postojanje sustava i odnose se na proizvode ili usluge
sustava koji zadovoljavaju zahtijeve korisnika.
Nezeljeni output su npr.neispravni proizvodi, lose usluge ...
Ogranicenja

koja se postavljaju kod dizajniranja sustava odnose se na:
raspolozivo znanje

financijska ogranicenja

iskustvo

rokove

rizike, itd.

44
 TEMELJNA KLASIFIKACIJA PROMETA

Sustavski pristup proucavanja tehnologije prometa

Promet; kompleksan sustav koji integrira podsustave i to je otvoren sistem.

Funkcija prometa; promjena mijesta ljudi i robe.

*Promet je siri pojam od robe;

PROMET

TRANSPORT KOMUNIKACIJE

Prijenos simbolickih entiteta

Prijevoz fizickih entiteta

kanal

Ces. Zelj. Kom. Vod. Zrac.

FR ATM paket
INTEGRATOR
telekomunikacije

-posta
-logisticki operatori (FEDEX)
-ITS (integrirani transportni sustav)

INTEGRATOR – oni operatori koji koriste i transport i komunikacije

Funkcija ITS –a je da ljudi obavjestavaju o desavanjima u prometu.

45
 7. SUSTAVI I PROCESI CESTOVNOG PROMETA

7.1. Sustav cestovnog prometa SCP

Cestovni promet promatramo kao podsustav prometnog

sustava CPPS, CP – cestovni promet
PS – prometni sustav
Razgranicenje SCP od okoline posebno je zahtijevno u dijelu pristupno – zavrsnih
tacaka

odnosno terminala gdje se obavlja:
ukrcaj

iskrcaj

prekrcaj

pakiranje

sortiranje itd.
Ovisno o svrsi i okviru promatranja mozemo definirati razlicite dijelove cestovnog
prometnog sustava kao relativno samostalne sustave,npr.
1. sustav gradskog prometa
2. sustav javnog tramvajskog prevoza
3. autobusni kolodvor kao sustav
4. prekrcajni teretni terminal kao sustav, itd.
Tehnologija cestovnog prometa kljucni je dio problematike proucavanja cestovnog
prometa. U fokusu njena prucavanja jesu procesi pripreme, provedbe i zavrsetka
prijevoza ljudi i roba uz racionalnu uporabu odgovarajucih proizvodnih sredstava te
kapaciteta cestovne prometne mreze. Proces upravljanja prometom mogu se izvojiti
kao posebno funkcionalno podrucje jer im je u fokusu na kontroli i usmjeravanju
tokova vozila, upravljanju zurnim sluzbama i incidentim situacijama itd. Input-
output funkciju sustava cestovnog prometa ocenito mozemo predstaviti input –
output modelom (sl)

okolina
okolina
X S CP Y

Kod predloska za analizu komponenti SCP moze posluziti poopceni model strukture
prometnog sustava koji je primjenjiv za sve vidove
prometa; SSCP = (K1, K2, K3, K4, K5, R6)

46
 Cestovna mreza K1

Adaptacija vozila na
cesti K4

Cestovna vozila K2

Adaptacijana prevoz
cestovnim vozilima K5

Transportirani
entiteti K3

Sl. Poopceni model strukture SCP

Cestovnu mrezu cine ceste na odredjenom podrucju zajednos cvoristima,

raskrizjima, mostovima, tunelima.
Prometne entitete u CP cine razlicita prevozna sredstva koja imaju kotace i
adaptirani su za kretanje cestovnom prometnicom prema vazenim propisima.
Transportirani entiteti prijevoza mogu biti ljudi, roba ili adresirane posiljke.
U razmatranju procesa vezanih za cestovni promet mogu se identificirati razlicite
vrste procesa s razlicitim razinama medjusobne interakcije npr. Proces gradskog
prevoza putnika autobusom, proces u autobusnim kolodvorima, proces pitnog
informiranja i upravljanja prometompoprimaju sasvim novu razinu kvalitete
uvodjenjem ITS rjesenja.

7.2. Sustavski razvoj cestovne mreze

7.2.1. Funkcija i klasifikacija cestovnih prometnica

Funkcionalni i fizicki dizajn i razvoj cestovne mreze treba slijediti zahtijeve

korisnika i drugih stakeholdera ukljucenih u planiranje, gradnju i odrzavanje cesta i
pratecih objekata.
Funkcije su osigurati dostupnost i mobilnost.
FMC  f a, f m 
Javne ceste se prema svrsi mogu klasificirati na:
vezne;

sabirne;

pristupne

47
Vezne ceste trebaju omoguciti prvenstveno visoku razinu prometne mobilnosti
odnosno daljinsko povezivanje. Sabirne ceste trebaju omoguciti slijevanje prometa
izmedju veznih i pristupnih cesta. Pristupne ceste trebaju omoguciti siroku
dostupnost do razlicitih lokaliteta.
PROMETNA MOBILNOST
Vezne ceste

Sabirne ceste

PRISTUP LOKALITETU Pristupne ceste

Sl. Razdioba funkcija cestovnih prometnica

U tabeli su prikazani relevantni podaci o brzini voznje, srednjoj duljini putovanja i
razini usluga za autoceste, brze ceste i 5 kategorija ostalih cesta.
Kategorija ceste Brzina Vp [km/h] Srednja duljina Najniza razina
putovanja [km] usluge[LoS]
AC/BC 80-130 >100 CD
1.kategorija 70-100 50-100 D
2.kategorija 60-100 20-50 D
3.kategorija 50-90 5-50 E
4.kategorija 40-80 5-20 E
5.kategorija 40(30)-70 <5(10) E
BC – brze ceste
LoS – razina usluge
Faktor

koji odredjuju LoS su:
brzina i vrijeme putovanja

sloboda manevra

prekidanje toka

komfor i sigurnost

48
 1. Prema velicini prometa mot.vozila izrazenog prosjecnim godisnjim dnevnim
prometom;
Razredi ceste Broj vozila u 24h
Autoceste >14 000
Ceste 1.razreda >12 000
Ceste 2.razreda 7000 – 12 000
Ceste 3.razreda 3000 – 7000
Ceste 4.razreda 1000 – 3000
Ceste 5.razreda <1000
2. Prema drustveno gospodarskom znacaju;
- Drzavne ceste
- Kantonalne ceste
- Lokalne ceste
- Ostale (nekategoriziran ili za posebne namjene)
3. Prema vrsti terena kojim prolaze;
- Ceste na nizinskom terenu – ravnici
- Ceste na brezuljkastom terenu
- Ceste u brdovitom terenu
- Ceste u planinskom terenu
4. Po teritoriji prevozenja u cestovnoj mrezi;
- AC za medjudrzavno – drzavno prevozenje
1. kategorija za drzavno regionalno povezivanje
2. kategorija za regionalno – kantonalno povezivanje
3. kategorija za kantonalno – medjuopcinsko povezivanje
4. kategirija za medjuopcinsko – opcinsko povezivanje
5. kategorija za opcinsko – lokalno povezivanje

7.2.2. Sustavsko dizajniranje cestovne prometnice

Dizajniranje ceste je kompleksni proces koji ukljucuje vise podrucja aktivnosti:

1. lokacijski dizajn i utvrdjivanje nulte linije trase
2. prometno geometrijski dizajn
3. gradjevinski dizajn i projektiranje
Lokacijski dizajn cini kriticni dio procedure dizajniranja jer se njime temeljem
prikupljenih informacija odredjuje moguca aproksimativna lokacija prometnice. Za
prometno

– geometriski dizajn potrebno je poznavanje:
velicine i varijacija prometnog toka

mjerodavno opterecenje ceste

karakteristike vozila

ocekivano ponasanje vozaca

49
 
predvidjenu brzinu voznje

limitiranje pristupa na cesti, itd.
Pod nazivom geometriski dizajn u udzbenicima i prirucnicima podrazumjevaju se
vidljiva svojstva ceste predstavljena elementima poprecnog presjeka, tlocrtnim
elementima i vertikalnim elementima ceste. Geometriska svojstva ceste direktno su
pod uticajem velicine i strukture prometnog toka. Kao i u drugim vidovima prometa,
treba utvrditi mjerodavno prometno opterecenje za vremensku jedinicu mjerenja
prometa.

U cestovnom prometu se koriste:
prosjecni dnevni promet

satno opterecenje
Velicina prosjecnog godisnjeg dnevnog prometa odredjuju se prema izrazu:
PGDS  ukupnavozila godisnje [vozila / dan]
365dana
Cesta u tlocrtnoj projekciji sastoji se od elemenata: pravac, kruzni lukovi i
prijelaznice.Vertikalni elementi ceste definiraju visinski tok koji se utvrdjuje
linijskim projekcijama u bocnoj vertikalnoj ravnini. Te elemente cine: niveleta,
vertikalna zaobljenja, poprecni nagibi i prijelano vitoperenje kolnika.Poprecnim
presjekom definirani su elementi: sirina kolnika i prometnih trakova, rubni trak,
bankina, trakovi za usporenje i ubrzanje itd.Cesta kao gradjevinski objekt sastoji se
od gornjeg i donjeg ustroja odredjenih staticko – konstuktivnih karakteristika. Donji
ustroj cine zemljani dio i gradjevinski objekti: mostovi, vijadukti, potporni zidovi
itd. Gornji ustroj cini kolnicka konstrukcija koji cine cestovni zastor i podloga.

7.2.3. Interakcije covjek – vozilo – cesta

Interakcija covjek – vozilo – cesta vrlo su znacajne kako za dizajniranje cestovnih

prometnica i vozila tako i za sigurnost, upravljanje prometom, putno informiranje,
itd. Ovdje se zadrzavamo na polaznom opisu interakcija “covjek – vozilo – cesta”
promatrane u nekoj okolini (sl)
ČV
vozilo
covjek

CV
ČC
cesta

50
U pitanju su kompleksne mehanicke, bio – mehanicke, psiholoske i druge relacije
koje odredjuju ponasanje promatranog dinamickog sustava s osnovnim
komponentama:

vozilo

covjek

cesta
u odredjenoj okolini.
Vozilo je odredjeno svojom duljinom, sirinom, visinom, tezinom, konstrukcijom,
polumjerom kruga okretanja, snagom motora, gumama, kocnicama, itd.
Ponasanje covjeka je odredjeno sposobnostima osjetilnih organa, psihomotornim
sposobnostima, temperamentom, itd.
Vozac kao kljucni upravljac dio klasicnog cestovnog sustava promatra komponente
sustava i stvara informacije za upravljacke odluke o nacinu kretanja vozila.

7.3. Tehnologija cestovnog prometa

7.3.1. Polazni modeli za TCP

TCP je granska tehnologija prometa koja proucava nacine i postupke prijevoza

putnika i roba cestovnim prijevoznim sredstvima na cestovnoj mrezi izmedju
izvorista

i odredista. Procesi u cestovnom prometu brojni su i raznovrsni jer ovise o:
vrsti “supstrata” koji se prevozi

izboru cestovnog vozila

svojstvima prometnice

duljini prijevoznog puta

primjeni konvencionalnog ili multimodalnog nacina transporta
Za TCP vrijede ista temeljna nacela prema kojima treba sustavski dizajnirati
tehnologiju prometa. To su:

brzina

sigurnost

ucinkovitost

ekonomicnost

udobnost

redovitost

zadovoljenje posebnih zahtijeva
Polazna podijela TCP je prema “supstratu prijevoza” (sl)
TCP

TPPCP TPTCP Ostale tehnologije  TCP

51
Procesi u okviru TP odvijaju se uporabom odgovarajucih resursa odnosno
kapaciteta. Svi procesi moraju biti vodjeni ako se zeli ostvariti zadana funkcija. U
skladu s tim moze se koristiti dijagramski prikaz procesa prikazan na sl.
vodjenje

inputi
-cestovna vozila Funkcionalni
-putnici ili roba proces - obavljeni prijevoz
-

kapacitet

Sl. Elementi dijagram procesa TCP

Proces je usko vezan za funkciju sustava s tim da je proces naglaseno dinamican, a
funkcija daje staticki opis transformacije te inputa i outputa. Transportni proces je
niz fizickih ili logickih povezanih aktivnosti kroz koje prolazi putnik ili roba za
vrijeme putovanja od izvorista do odredista. U vrijeme transportiranja kljucnih
pokazatelja performanci su:
- troskovi
- sigurnost putnika i tereta
- komfor putnika
- zasticenost itd.

TCP

1. Tehnologija pripreme 2.Tehnologija provedbe 3.Tehnologija

prijevoza prijevoza zavrsavanja prijevoza

Sl. Fazna dekompozicija TCPCP

7.3.2. Tehnicko – tehnoloski zahtijevi za cestovna vozila ?????

7.3.3. Sustavski opis TPPCP ????????
7.3.4. Sustavski opis TPTCP ???????

52
 2. SUSTAVI I PROCESI ZELJEZNICKOG PROMETA

8.1. Definiranje i opisivanje sustava SŽP

8.1.1. Definiranje sustava SŽP

Sustav zeljeznickog prometa predstavlja podsustav ukupnog prometnog sustava, koji

ima tehnicko – tehnoloska, institucionalna i funkcionalna svojstva. Tehnicko –
ekcplotacione karakteristike zeljeznice su da omoguce ekonomicniji masovni prevoz
robe i putnika sto moze vrlo znacajno da utice na ekonomski razvoj. Zbog toga je u
vecini zemalja zeljeznica u vlasnistvu ili pod kontrolom drzave. Formalno
predstavljen sustav zeljeznickog prometa izgleda;
SŽP  SP
SŽP = (ŽV, ŽMI, ŽPP, ŽTP)
ŽV – zeljeznicka vozila
ŽMI – sustav zeljeznicka mrezna infrastruktura
ŽPP – procesi zeljeznickog pitnickog prometa
ŽTP – procesi zeljeznickog teretnog prometa
Sustav

zeljeznickog prometa cine osnovne komponente:
Zeljeznicka pruga s postrojenjima

Lokomotiva i vagoni

Zeljeznicki signalno – sigurnosni uredjaji

Zeljeznicki terminali
Kao predlozak za sustavsku analizu, poopceni model strukture sustava zeljeznickog
prometa

razlikuje 5 osnovnih komponenti;
K1 – zeljeznicka mreza

K2 – zeljeznicka vozila

K3 – transportni entiteti

K4 – adaptacija transportnog entiteta na prijevozu u vagonu vlaka

K5 – adaptacija zeljeznickog vozila za kretanje prugom

K1

K5

K2

K4

K3

53
Zeljeznicku mrezu u osnovi cine cvorovi i pruzne dionice odnosno zeljeznicke pruge
s pratecim mreznim postrojenjima. Dionicu pruge cine jedan ili vise susjednih
kolosijeka.
Prometni entiteti u zeljeznickom prometu je vlak. Vlak cini lokomotiva s jednim ili
vise vucnih vozila.
Transportni entiteti mogu biti “putnici” ili robni “teret”.
Procesi

koji se odvijaju u sustavu zeljeznickog prometa su:
Upravljanje zeljeznickim prometom

Predputno i putno informiranje putnika

8.1.2. Ponasanja SŽP ???????

8.2. Sustavski razvoj

8.2.1. Funkcije zeljeznicke mreze i kategorizacija pruga

U skladu s postavkama sustavskog inzelnjerstva, razvoj sustava slijedi nakon

odgovarajuceg definiranja sustavskih zahtijeva, odnosno problema koje treba
rjesavati. Temeljna funckija zeljeznicke mreze je da omoguci obavljanje brzog,
sigurnog, ucinkovitog i ekoloski pogodnog prometa vlakova.
U osnovnoj fizickoj izvedbi razlikujemo “klasicne” zeljeznices tracnicama koje
prisilno vode kovinske kotace, te nova tehnicka rijesenja gdje je prisilno vodjenje
ostvareno

na drugaciji nacin;
Lebdece zeljeznice na zracnom jastuku

Magnetne zeljeznice
Mreza pruga velike brzine temeljni se na vec izgradjenim prugama(osposobljenim
za brzine > 300km/h)
Cvor – to su mjesta krizanja ili spajanja pruga te druga “sluzbena mjesta” kao sto
su:kolodvori, specijalizirane postaje.
Zeljeznicka pruga je jedan ili vise kolosijeka koji spajaju susjedna “sluzbena
mjesta”. U fizickoj izvedbi zeljeznicku prugu cini gornji donji ustroj. Donji ustroj
cine geotehnicke i konstruktivne gradjevine. Gornji ustroj cine kolosijek i
kolosijecni uredjaji. Opremu zeljeznicke pruge cine: signalno – sigurnosni,
elektrovucni, telekomunikaciski i druga postrojenja. Zeljeznice pruge kategorizirani
su na:

Glavne magistralne pruge

Pomocne magistralne pruge

Zeljeznicke pruge I reda

Zeljeznicke pruge II reda

54
 Os kolosijeka

Gornji
ustroj
12m
tracnica

prag

zastor

nasip Donji
ustroj

Temeljna podloga
Sl. Elementi poprecnog presjeka zeljeznicke pruge

Klasifikacija zeljeznickih pruga mogu biti:

1. prema prometnoj funkciji
- pruge za javni promet
- industriske pruge
2. prema vrsti prijenosa vucne snage
- adhezione
- lebdece zeljeznice na zracnom jastuku -
magnetske zeljeznice
3. prema sirini kolosijeka
- pruge normalnog kolosijeka (1435mm)
- pruge sirokog kolisijeka (1524 i 1600 mm)
- pruge uskog kolosijeka (< 1435 mm)
4. prema broju kolosijeka
- jednokolosijecne
- dvokolosijecne -
visekolosijecne -
paralelne

55
8.2.2. Elementi sustavkog dizajniranja zeljeznicke mrezne infrastrukture

Zeljeznicka infrastruktura obuhvaca zeljeznicke pruge s pratecim gradjevinskim

objektima, kolodvorima i robnim postajama, te ostalim stabilnim, nepokretnim
objektima. Ako je u pitanju dizajniranje nove pruge, pruznog postrojenja, pdrucja
dizajnerske

aktivnosti su:
lokaciski dizajn

prometno – tehnicki dizajn pruge

gradjevinski dizajn

arhitektonski dizajn

dizajniranje signalno- sigurnosnih i telekomunikaciskih postrojenja
lokaciski dizajn priblizno odredjuje lokaciju pruge. Prometno – tehnicki dizajn
polazi od procjene prometnih zahtijeva. Geotehnicka ispitivanja podloge i odvodnje
vrlo su znacajna za gradjevinski dizajn. Arhitektonski dizajn posebno je vazan za
zeljeznicke kolodvore. Gabarit, odnosno slobodni profil zeljeznice mora biti odrzan
na pruzi

i objektima. Prometno – tehnicka svojstva su:
najveca dopustena brzina na pruzi i tehnicka brzina

prijevozna moc pruge

propusna moc pruge

gabarit

polozaj i broj postaja

kapacitet kolodvora i robnih postaja

stabilnost ponasanja i otpornost mreze na kasnjenje, itd.
Najveca dopustena brzina na pruzi ovisi o:
1. zeljeznickoj pruzi
2. vrsti vlaka
3. kocnoj masi vlaka
4. prometnim uvijetima
5. signalno – signaliziranoj opremi
“Tehnicka brzina” duzine dionice i vremena voznje na toj dionici;
L
Vt  t [km]
V

Prijevozna moc pruge predstvalja sposobnost pruge da prihvati i preveze kolicine

tereta u tonama. Opca prijevozna moc pruge;
P p  n  QV
n  broj teretnih vlakova
QV  prosjecna masa jednog vlaka
Propusna moc pruge pokazuje sposobnost propustanja vlakova na odredjenoj pruzi u
jednom i drugom smijeru izmedju dvije stanice.

56
Kolodvor je infrastrukturni element zeljeznice gdje se prihvataju ili otpremaju
putnici, vrsi ukrcaj i iskrcaj tereta itd.

KOLODVOR

PROMETNI POGONSKI
SEKTOR SEKTOR

- Prodaja karata -krizanje i pretjecanje vlakova

- Ukrcaj/iskrcaj putnika
i prtljaga
- Ukrcaj/iskrcaj robe i
postanskih posiljki
- Informiranje putnika
- sastavljanje i rastavljanje vlakova
- postavljanje vagona
-ciscenje i odrzavanje vagona

Sl. Osnovne funkcionalne cjeline na zeljeznickom kolodvoru

8.3. Sustavski pristup izboru zeljeznickih vozila

Zeljeznicko vozilo je po definiciji konstruirano i osposobljeno za kretanje prugom.

Prema namjeni osnovna podjela zeljeznickih vozila je na:
- vucna vozila
- vucena vozila
- putnicki vagon
- teretni vagon
- vozilo posebne namjene
U definiranju sustavskih zahtijeva treba povezati zahtijeve korisnika sa prostorom
mogucih tehnicko – tehnoloskih rjesenja kako je to na slici;

Tehnicko – tehnoloska

Specificirani sustavski rijesenja zahtijevi

Prostor mogucih
rijesenja

Sl. Sustavski pristup izboru zeljeznickih vozila

Osnovne faze razvoja zeljeznickih vozila su;

57
 potrebe Sustavsko
definiranje vozila

Sustavski razvoj
vozila

Akvizicija Eksploatacija vozila

Sl. Sustavski pristup razvoja zeljeznickih vozila

Razmotrit cemo samo pitanja izbora vozila odnosno vlakova velikih brzina.
Omogucuju kratko vrijeme putovanja, sigutnosti i udobnost za putnike. Pogon je
nuzno elektricni. Troskovna ogranicenja suzavaju prostor mogucih rijesenja.

8.4. Tehnologija zeljeznickog prometa

8.4.1. Polazni model TŽP

TŽP predstavlja gransku tehnologiju prometa koja proucava nacine i postupke

prijevoza putnika i robe. Temeljna nacela prema kojima treba sustavski dizajnirati
TŽP su zajednicka za sve tehnologije prometa:
1. ucinkovitost
2. sigurnost
3. brzina prijevoza
4. ekonomicnost
5. udobnost
6. redovitost
7. zadovoljenje posebnih zahtijeva
Polazna podjela TŽP je prema “supstrati” prijevoza tako da razlikujemo tehnologiju
prijevoza putnika i tehnologiju prijevoza robe;
TŽP

Ostale tehnologije
TPPZP TPTZP  TŽP

Sl. Polazna podjela TŽP

58
Procese u TŽP mozemo prikazati;

vodjenje

inputi output
-zeljeznicka vozila Funkcionalni
-putnici ili roba proces - obavljeni prijevoz
-

kapacitet

Sl. Elementi dijagram procesa TZP

Transportni proces na zeljeznickom dijelu transportnog lanca pocinje u izvorisnoj

zeljeznickoj postaji i zavrsava u odredisnoj zeljeznickoj postaji.
Za sustavsko dizajniranje procesa i aktivnosti u tehnologiji prevoza robe zeljeznicom
mozemo primjeniti predstavljene metode i pomagala za;
- strukturni prikaz rasclanjivanje funkcija
- prikaz materijalnih i informacijskih tokova
- dinamicko modeliranje procesa i aktivnosti

8.4.2. Tehnicko – tehnoloski zahtijevi za zeljeznicka vozila ?????????

8.4.3. Sustavski opis TPPŽP ?????????????
8.4.4. Sustavski opis TPTŽP ????????

59
 9.SUSTAV I PROCESI ZRACNOG PROMETA

9.1. Sustavsko definiranje zracnog prometa

Sustav zracnog prometa je posustav ukupnog orimetnog sustava, koji se razlikuje po

izvedbi “prometnice” i “vozila”. U zracnom prometu prometnica je izvedena kao
zracni put, a vozila su izvedena kao zrakoplovi. Zrakoplovstvo je siri pojam od
zracnog prometa jer ukljucuje;
- proizvodnju zrakoplova
- proizvodnju zrakoplovne opreme
- izgradnju zrakolovne infrastrukture
Mozemo formalno predstaviti sustav zracnog prometa;
SZP  SP
SZP = ( ZP, AP, ATM, ZPP, ZPT)
ZP – zrakoplov
AP – aerodromi i zracni putovi
ATM – upravljanje zracnim prometom
ZPP – procesi zracnog putnickog prometa
ZPT – procesi zracnog teretnog prometa
Za sustavsku analizu strukturnih komponenti mozemo primjeniti poopceni model
strukture sustava zracnog prometa izveden iz opceg modela strukture prometnog
sustava.
K1 – mreza aerodroma
K2 – zrakoplovi
K3 – transportni entiteti
K4 – adaptacij atransportnog entiteta za prijevoz zrakoplova
K5 – adaptacija zrakoplovnog vozila za razcnu plovidbu

K1

K4

K2

K5
K3

Sl. Popceni model strukture osnovnih komponenti sustava ZP

60
Mrezu cine aerodromi i zracni putovi koji nisu fizicki izgradjeni nego su propisani
sustavom kontrole zracne plovidbe. Aerodrom ima svoju zracnu stranu. Zrakoplovi
su prometni entiteti koji su tehnicki nacinjeni da se mogu samostalno kretati zrakom
prevozeci putnike i robu. Transportni entiteti su putnici, roba ili postanske posiljke.

9.2. Sustavski razvoj mreze ?????????/

9.2.1. Pojam mreze u zracnom prometu ???????
9.2.2. Funkcionalni i fizicki dizajn aerodroma ???????

9.3. Sustavski zahtijevi i izbor zrakoplova

Kod specifikacije sustavskih zahtijeva za zrakoplove i izbora zrakoplova treba poci

od postojecih klasifikacija i tehnicko – tehnoloskih rjesenja zrakoplova koji su
dostupni za trzistu. Namjena zrakoplova i velicina potraznje suzavaju prostor izbora,
gdje treba uporedjivati;
odnos korisnog tereta i dometa

ukupnu potrosnju goriva za referentnu relaciju

potrosnju goriva poputnickom sjedalu

cimbenik minimalnog punjenja za pokrivanje troskova

razinu buke u polijetanju, prijelazu, itd.
Prema opcem modelu sustavskog inzenjerstva treba definirati sustavske zahtijeve
vodeci racuna o prostoru mogucih tehnicko – tehnoloskih rjesenja i odnosu
performanse – troskovi (sl)

Tehnicko – tehnoloska

Specificirani sustavski rijesenja zahtijevi

Prostor mogucih
rijesenja

Sl. Sustavski pristup izboru zrakoplova

Polazno svojstvo bilo kojeg zarkoplova je da se moze podignuti u zrak, letjeti i
sigurno sletjeti.
Avion je zrakoplov tezi od zraka s fiksnim krilima. Uzgon u letu dobiva zbog
aerodinamickih reakcija na krilima.

61
 Zrakoplov

Avion Helikopter Zracni brod Ostali zrakoplovi

- putnicki
- teretni
- kombinirani

Sl. Polazna podijela zrakoplova

Helikopter je letjelica s rotacijskim krilima. Ima mogucnost vertikalnog uzlijetanja i

slijetanja. Cijena i operativni troskovi helikoptera su toliko veliki da se on koristi za
prijevoz putnika samo kada nema drugih nacina.
Zracni brod nema motor nego koristi staticku uzgonsku silu buduci da su laksi od
zraka.
Osnovne fizicke izvedbe zrakoplova vazne su za upravljivost zrakoplova kao i za
dizajniranje i projektiranje aerodroma. Fizicke znacajke zrakoplova su:
- ukupna tezina
- raspon krila
- duljina trupa
- povrsina trupa u m2,
- visina
- aerodinamicki oblik.
Zrakoplovne komponente i proizvodjaci zrakoplova intenzivno rade na razvoju
“mega zrakoplova”, koji bi imali kapacitet do 1000 putnika, duzinu do 199 m,
raspon krila do 95m.

9.4. Tehnologija zracnog prometa

9.4.1. Polazni model za tehnologiju zracnog prometa

Tehnologija zracnog prometa je posebna granska tehnologija koja proucava nacine i

postupke prijevoza putnika i tereta zrakoplova zajedno s kontrolom zracnog
prometa. Procesi u zracnom prometu su brojni i raznovrsni, a mozemo ih klasificirati
po vise kriterija;
- vrsti “supstrata”
- vrsti koristenog “vozila” – zrakoplova
- udaljenosti
Za sustavski uvid u tehnologiju zracnog prometa mozemo koristiti polaznu podijelu
prema “supstratu”. U skladu s time data je polazna dekompozicija tehnologije

62
zracnog prometa. Temeljna nacela prema kojima treba sustavski dizajnirati
tehnologiju zracnog prometa sazeta su i patljivo iskazana;
- sugurno
- efikasno
- tocno
- brzo
- korisno
- savjesno
- ekonomicno
Procesi u zracnom prometu odvijaju se uporabom odgovarajucih resursa ili
kapaciteta, koji omogucuju obavljanje osnovne input – output funkcije.

vodjenje

inputi output
-zrakoplovi Funkcionalni
-putnici ili roba proces - obavljeni prijevoz
-

kapacitet

Sl. Elementi dijagram procesa TZP

9.4.2. Sustavski opis tehnologije prijevoza putnika u zracnom prometu??????

9.4.3. Sustavski opis tehnologije prijevoza tereta u zracnom prometu???????

63
 10. SUSTAV I PROCESI TELEKOMUNIKACIJSKOG PROMETA

10.1. Sustavsko definiranje telekomunikacijskog prometa

10.1.1. Pojam i znacajke telekomunikacijskog prometa

TK promet predstavlja prijenos razlicitih oblika informacija putem

telekomunikacijske mreze prema utvrdjenim protokolima i pravilima odvijanja
prometa. Mreza je najvecim dijelom automatizirana. Polazeci od opcih sustavskih
nacela identifikacije i razgranicenja sustava mozemo uociti da je sustav
telekomunikacijskog prometa (STP) podsustav ukupnog prometnog sustava(SP) i
nadsustav za telekomunikacijsku mrezu(MTK). STP cine i drugi podsustavi vezani za
eksploataciju mreza i pruzanje usluga korisnicima.

SP
Sistem TK prometa STP

Javna TK mreza
MTK  STP

sl.Pristup definiranju sustava telekomunikacijskog prometa

STKP SP
STKP=(JM, KT, TKU, TTP)
gdje je;
JM – javna telekomunikacijska mreza
KT – korisnicki terminal
TKU – telekomunikacijske usluge
TTP – tehnoloski procesi telekomunikacijskog prometa

STP fizicki je vrlo distribuiran tako tako da se bezicnom zemaljskom i satelitskom

mrezom pokriva koja pokriva gotovo svu povrsinu zemlje. Isprepletenost javne
telekomunikacijske mreze s privatnim mrezama sve je veca u uvijetima rastuceg
koristenja tzv. Virtualnih privatnih mreza. Ulazni zahtijevi korisnika stvaraju tokove
informacija koji se slijevaju do cvorova i brzim linkovima transportiraju do
odredisnog cvora i korisnika na drugoj strani.

64
 T T

Javna telekomunikacijska
mreza (zicna ili bezicna)

T
T
sl.Tokovi informacija TK mreze

Za pocetni uvid u svu kompleksnost teleprometnog sustava moze posluziti integralni

pogled na razlicite vrste telekomunikacijskih mreza i usluga prema sl;

Integralne “messaging” Pretrazivanje Distribucija

usluge informacija informacija

Govor Text i fax Data Video multimedija

PSTN IP
PSPDN GSM
ISDN B - ISDN
SCPDN UMTS

Sl. Integralni pogled na kompleks telekomunikacijskih usluga i mreza

Nova telekomunikacijska paradigma nalaze da se mrezne funkcionalnosti razvijaju i

grade tako da zadovoljavaju potrebe i zahtijeve korisnika. Stara paradigma stavljala
je u prvi plan gradnju mreze, a tek onda usluge i zadovoljavanje zahtijeva korisnika.

65
10.1.2. Primjena poopcenog modela strkture

Poopceni model strukture prometnog sustava mozemo primjeniti i za

telekomunikacijski promet.
U formalnom zapisu struktura osnovnih komponenti sustava telekomunikacijskog
prometa predstavljena je izrazom;
SSTKP (K1, K2, K3, K4, K5, R)
gdje je; sturktura sustava telekomunikacijskog prometa

K1
K5

K2
K4
K3
sl. Strukture osnovnih komponenti sustava telekomunikacijskog prometa
K1 – telekomunikacijska mreza
K2 – telekomunikacijski kanal ili paket
K3 – razni oblici informacija
K4 – adaptacija informacija
K5 – adaptacija paketa ili kanala na telekomunikacijsku mrezu
R – strukturne relacije

Telekomunikacijsku mrezu u osnovi cine pristupni i glavni transmisijski linkovi te

cvorista koja obavljaju komunikacijske i druge funkcije.
Prometni entiteti koji prenosi informaciju u telekomunikacijskom sustavu je
realiziran kao paket odredjene velicine ili kanal odredjene propusnosti.
Paket predstavlja blok informacija odredjene duzine koji je opremljen da moze
samostalno putovati mrezom od – cvora – do – cvora prema odredistu.
Kanal je konekcijski put odredjene pojedine sirine koji se uspostavlja od – kraja – do
– kraja za vrijeme trajanja razgovora.

10.1.3. Sistematizacija telekomunikacijskih usluga????????

66
10. 2. Sustavski razvoj telekomunikacijske mreze

Definiranje , razvoj i akvizicija sustava u osnovi treba slijediti modele zivotnog

ciklusa (sl);
Istrazivanje Definiranje
potreba sustava

Razvoj
sustava

Akvizicija Eksploatacija
sustava sustav

Definiranje sustava odnosi se na proizvod/ uslugu tehnologiju ili mrezu, koja se

treba razvijati temeljem dobro specificiranih sustavskih zahtijeva. Danas je u
eksploataciji

veci broj telekomunikacijskih mreza;
PSTN – javna komutirana telefonska mreza

ISDN – digitalna mreza integriranih usluga

PSPDN – javna podatkovna mreza

GSM – mobilna zemaljska telekomunikacijska mreza

Internet – pokrivajuca mreza koja radi prema TCP/ IP skupini protokola

Kabelske TV mreze

Posebne povratne mreze policije, vojske itd.
Za sustavski razvoj telekomunikacijske mreze nuzno je da mrezni operatori
sustavski razradjuju tehnicko – tehnoloske i marketinske planove, projekte i
programe. Najvazniji planovi mreznog operatora su;
1. plan usluga
2. plan tehnologije
3. plan razvoja kapaciteta mreze
4. temeljne tehnicke planove

10.2.1. Prometno dizajniranje telekomunikacijskih kapaciteta

Prometno dizajniranje temelji se na istrazenoj potraznji na osnovu cega se mogu

odrediti vrste informacija i pripadajuce velicine tokova koje se slijevaju u mrezu.
Kod klasicnih monoservisnih mreza promatra se samo jedan oblik informacija dok
se kod multiservisnih digitalnih mreza promatraju tazliciti oblici.
U mrezi s komutacijom kanala svaki poziv zauzima kapacitet jednog kanala tako da
je potrebno imati na raspolaganju toliki broj kanala da istovremeno koristenje od

67
veceg broja korisnika NE stvara neprihvatljive gubitke. Poziv od krajnjeg korisnika
slijevaju se u pristupnom cvoru te vodovima vode preko jednog ili vise tranzitnih
cvorova do odredisnog cvora i krajnjeg korisnika na drugoj strani.
TC

X
Spojni vodovi

T1 Tk

X X
PC – pristupna centrala Tn
TC – tranzitna centrala
Tj PC”A” PC “B”

Sl. Ostvarivanje veze komutiranim kanalom

Velicina prometa koju generira skupina korisnika na podrucju centrale A ovisi o;

 broju pretplatnika Nptp
 prosjecnom broju poziva po pretplatniku nc
 prosjecnom trajanju razgovora (Ts ),

gdje se velicina ponudjenog prometa A moze se predstaviti;

N  n T
A ptp c s

60
a velicina mjerodavnog satnog prometa;
A    D  [erlanga]
C C
A  prosjecni int enzitet prometa
  broj poziva tijekom vremenaT
Ts  trajanje
D  prosjecna duzina poruke
C  kapacitet
 teleprometni tok
Kod paketne mreze informacije se “slazu” u paketu odredjene velicine koji su
opremljeni adresom i drugim elementima da mogu uspjesno putovati do odredisnog
terminala. Vrijeme putovanja ima dvije osnovne komponente;
tp = t0 + tw (t0 – cisto vrijeme prijenosa; tw – vrijeme cekanja na slobodni kapacitet).

10.2.2. Sustavski zahtijevi u izboru mreznih komponenti ?????????

68
10.3. Tehnologija telekomunikacijskog prometa
10.3.1. Polazni model za tehnologiju telekomunikacijskog prometa

Tehnologija telekomunikacijskog prometa (TTP) je posebna granska tehnologija

prometa koja proucava nacine i procese prijenosa i razmijene razlicitih oblika
informacija putem telekomunikacijske mreze. Procesi koji se obavljaju u
telekomunikacijskoj mrezi brojni su te ih je moguce klasificirirati po vise kriterija;
1. prema vrsti “supstrata” prijenosa
- tehnologiju telefonskog prometa -
tehnologiju podatkovnog prometa -
tehnologiju telefonskog prometa -
tehnologiju telegrafskog prometa
- tehnologiju multimedijalnog prometa
2. prema vrsti telekomunikacijskih
usluga - tehnologiju nosivih usluga
- tehnologiju teleusluga
- tehnologiju dodatnih usluga
3. prema mrezi kojom se obavlja promet
- tehnologiju prometa “fiksnom” mrezom
- tehnologiju prometa “mobilnom” mrezom
- tehnologiju prometa Internetom

TTP

TTPFM TTPMM TTPIP Ostale tehnologije

 TTP

TTPFM – tehnologija teleprometa fiksnom mrezom

TTPFM – tehnologija teleprometa mobilnom mrezom
TTPFM – tehnologija teleprometa Internetom
Sl. Podijela tehnologije telekomunikacijskog prometa

Proces prijenosa informacija promatramo kroz tri osnovne faze;

Priprema prijenosa “Cisti” prijenos TK Zavrsna faza

informacija mrezom prijenosa inf.

Polazni model procesa u TTP prikazan je na slici;

6
9
 vodjenje
inputi output

Funkcionalni
Zahtijevi za proces obavljena usluga
prijenos usluga

kapacitet

Sl. Elementi dijagram procesa TTP

Procesi se razlikuju ovisno o tomu da li se radi o prikljucenju na mrezu, obavljanju
automatskog prometa, rijesavanju reklamacija, itd. Neovisno tomu postoji korisnicki
zahtijevi kao osnovni input koji se transformira u output uporabom kapaciteta uz
odgovarajuce upravljanje procesom
Za opisivanje automatiziranih procesa pogodno je koristiti modele konacnih
automata i Petrijevu mrezu.
A tehnologiju rada u pozitivnim centrima i on – line salterskim sluzbama mozemo
opisivati primjenom modela repova.

10.3.2. Tehnoloski procesi Inteligentne mreze

Koncept “inteligentne mreze” IN znacajan je jer omogucuje fleksibilno uvodjenje i

pruzanje usluga u javnoj telekomunikacijskoj mrezi. Koncept IN osim funkcija
transporta uvodi eksloataciju semanticke dimenzije informacija i dodatnih
funkcionalnosti;
{FIN } = {FTR }  {FD}
Koncept IN moguce je uvesti u mreze razlicitih vrsta i velicina – ISDN, GSM itd.
Uvodjenje IN funkcija je vrlo znacajno za brzo i ekonomicno uvodjenje novih
usluga.
Uvodjenje novih usluga u IN prikazan je na sl 1;
SCP – cvor koji upravljava logikom usluge na razini mreze
SSSP – cvor koji obavlja funkciju komutiranja i uptavljanja logikom usluge
U razvijenoj fazi IN moze postojati jedan sredisnji SCP cvor za citavu mrezu i vise
SSCP cvorova koji sadrze logiku upravljanja i pripadajuce baze podataka samo za
usluge koje su relevantne za odredjeno podrucje posluzivanja. U tradicionalne IN
usluge kao sto su;
- besplatni pozivi
- jedinstveni pristupni broj
- telefonsko glasovanje

70
 - placanje kreditnom karticom,
moguce je uvesti i druge usluge prilagodjene korisnicima.

Kreiranje usluga

Uskladjenost
sa zahtijevima NE

DA
Uvodjenje u mrezu
(SCP cvor)

Porast NE
koristenja
do razine R

DA

Migracija u druge cvorove

(SSCP cvorove)

Sl. Slijed razvoja novih usluga u IN

71
 11. SUSTAVI I PROCESI POSTANSKOG PROMETA

11.1. Sustavsko definiranje postanskog prometa

Postanski sustav poceo je funkcionirati u obliku glasnicke sluzbe jos oko 2300
god.p.n.e. na podrucju Egipta, te nesto kasnije u Perziji. Sustav postanskog prometa
definiramo kao podsustav ukupnog prometnog sustava temeljnom funkcijom
prijama, prijenosa i urucenja adresiranih posiljaka uporabom kapaciteta postanske
mreze. “Supstrat” prijenosa su postanske posiljke (pisma, paketi i postanske
uputnice) koje se fizicki ili elektronicki prenose i dostavljaju na adresu primatelja.
Razlikujemo;
- fizicku postu
- hibridnu postu
- elektronicku postu
Mozemo formalno predstaviti sustav postanskog prometa;

S PP  S P

S (PP S, PMR, PUS,TPP)
PP

gdje je;
S PP  sustav pos tan skog prometa
S P  ukupni prometni sustav
PP S  pos tan ske posiljke
PUS  pos tan ske posiljke u sirem smislu
PMR  pos tan skamreza
TPP  tehnoloski procesi pos tan skog prometa
Posta je prostorno distribuiran sustav s najvecom razinom fizicke dostupnosti
buduci da javni postanski sustav pokriva svako naselje i svaku kucu. Uz fiksne
objekte i tehnicka sredstva postanske mreze , dostupnost poste osigurava posta.
U sustavskoj analizi strukture sustava postanskog pormeta mozemo krenuti od
poopcenog modela strukture prometnog sustava. Sustavom postanskog prometa
obavlja se prijenos/prijevoz razlicitih “supstrata” uz uporabu gotovo svih prijevoznih
sredstava i prometnica. Poopceni model strukture komponenti SPP (sl)
K1

K5
K2

K4
K3

72
K1 – mrezni kapacitet
K2 – postanski prometni entitet
K3 – transportirani supstrat
K4 – adaptacija supstrata na postanski prometni
entitet K5 – adaptacija postanskog prometnog entiteta
R – strukturne relacije
Postanski prometni entitet prevozi/prenosi adaptirani supstrat, dakle pismovnu
omotnicu s pisanom porukom, paket u koji je propisano upakirati dozvoljeni sadrzaj,
elektronicko pismo s odgovarajucom ovojnicom, itd. U fizickoj izvedbi postanski
prometni entitet moze biti;
- postansko cestovno vozilo
- postanski vlak
- postanski zrakoplov
- postanski kontejner ili vreca
- pojedinacna postanska posiljka ili poruka koja putuje mrezom

11.2. Postanske posiljke i usluge

Postanske organizacije participiraju u vise razlicitih djelatnosti odnosno trzista:

- komunikacija
- transporta manjih kolicina
- novca
Dakako da treba razlikovati postansku posiljku od postanske usluge prijama,
prijenosa i urucenja posiljaka u domacem ili medjunarodnom prometu.
komunikacije

Novcarske usluge
transport

Djelatnost
postanskih
organizacija

Sl. Podrucja djelatnosti postanskih organizacija

73
Pod postanksim uslugama podrazumjevaju se usluge prijama, prijenosa i urucenja:
- pismovnih posiljaka
- paketa
- postanskih i brzojavnih uputnica
Usluge se u biti odnose na pismovne posiljke do odredjene mase ciji prijenos smiju
obavljati samo nacionalni postanski operatori. Pored mase, za obiljezavanja podrucja
rezerviranih usluga drugi nacin je cijena koja mora biti bitno veca ako prijenos
pisma obavlja drugi davatelj postanskih usluga.

Univerzalne postanske
usluge

Rezervirane usluge Nerezervirane usluge

Sl. Rezervirane i nerezervirane postanske usluge

11.3. Sustavski razvoj postanske mreze i tehnologije

Razvoj postanske mreze treba poci od konceptualnog modela vise razine apstrakcije
koji ce povezati potrebe i zahtijeve s postojecim ili novim tehnicko – tehnoloskim
mogucnostima. Definiranje, razvoj i akvizicija tehnickih sredstava i objekata
postanske mreze u osnovi treba slijediti modele zivotnog ciklusa;
Istrazivanje Definiranje
potreba sustava

Razvoj sustav

Akvizicija Eksploatacija
sutstava

Sl. Definiranje, razvoj i akvizicija sustava

Za svaki uspjesan razvoj postanske mreze potrebno je nacionalni postanski operator
razraditi i provoditi tehnicko tehnoloske i marketisnske planove koji ukljucuju;
- planove i programe razvoja usluga
- planove prijevoza
- plan razvoja mreze postanskih ureda
- plan razvoja informaticke podrske

74
11.4. Tehnologija postanskog prometa

TPP je posebna granska tehnologija koja prucava nacine i postupke prijama,

prijenosa i urucenja postanskih posiljaka putem postanske mreze. Procesi koji se
obavljaju u javnoj postanskoj mrezi su brojni i raznovrsni. Premda je moguca
podijela TPP po vise kriterija, kljucna su dva kriterija;
1. fazu ukupnog tehnoloskog procesa
2. “supstrat” prijenosa ili prijevoza
Proces prijenosa posiljaka od izvorista do odredista ima pet faza kako je to
prikazano na slici;
1. prijem posiljaka
2. otprema zakljucaka
3. prijevoz zakljucaka
4. prispjece zakljucaka
5. urucenje posiljaka
X1 Y1 X2 Y2 X3 Y3
prijem otprema prijevoz

X4 Y4 X5 Y5
prispjece urucenje
Sl. Slijed osnovnih faza u fizickom prijenosu posiljaka
Prema “supstratu” prijenosa razlikujemo;
- tehnologiju prijenosa pismovnih posiljaka
- tehnologiju prijenosa paketskih posiljaka
- tehnologiju novcarskih usluga
- tehnologiju hibridne i elektronicke poste
- tehnologiju telekomunikacijskih usluga
Polazni model za opisivanje procesa u TPP (sl);
vodjenje
inputi output

Funkcionalni

Zahtijevi za proces obavljena usluga usluga

kapacitet
Sl. Elementi dijagram procesa TPP
Za opisivanje automatiziranih procesa u PP mozemo koristiti Petrijevu mrezu.

75
 13. RAZVOJ INTELIGENTNIH TRANSPORTNIH SUSTAVA

13.1. Koncept i usluge ITS – a

ITS predstavlja primjenu senzorskih, informacisko komunikaciskih i upravljackih

tehnologija kojima se postize ucinkovitiji, brzi, sigurniji, komforniji prijevoz
razlicitim prometnicama. Sustavni razvoj ITS – a podrazumjeva zajednicku
arhitekturu i usuglasenost ITS aplikacija. Definirano je jedanaest funkcionalnih
podrucja te 32 usluge;
1. putne informacije
2. upravljanje prometom
3. pomoc vozacu i kontrola vozila
4. prijevo tereta i komercijalne operacije
5. javni prijevoz
6. zurne sluzbe
7. elektronicka placanja
8. osobna sigurnost
9. informacije o vremenu i okolisu
10. upravljanje odzivom na velike nesrece
11. nacionalna sigurnost i zastita
U okviru tih podrucja definirani su i detaljnije razradjeni ITS servisi koji se u
razlicitoj dinamici implementiraju u pojedinim zemljama;
1. pred-putne informacije
2. putne informacije vozaca
3. putne informacije o javnom prijevozu
4. osobne informacijske usluge
5. rutni vodic i navigacija
6. podrska planiranju prijevoza
7. vodjenje prometnih tokova
8. nadzor i otklanjanje incidenata
9. upravljanje potraznjom
10. usaglasavanje prometne regulacije
11. upravljanje odrzavanjem infrastrukture, itd.
13.2. Razvoj ITS – a

Definiranje i razvoj ITS – a mozemo promatrati kroz fazu analize, sinteze i

evaluacije kako je to prikazano na slici;

76
Definiranje
operativnog
koncepta ITS - a

Funkcionalna
arhitektura ITS - a

Fizicka
arhitektura ITS - a

Model dinamike Operativna MoE – mjere efektivnosti

ITS - a izvedba ITS -a MoP – mjere
performansi

Sl. Definiranje i razvoj ITS - a

77