Aristotel 1, tri načina življenja

„Svako umijeće i svako istraživanje, te slično djelovanje i pothvat, teže, čini se, nekom dobru. Stoga
je lijepo rečeno da je dobro ono čemu sve teži... Budući postoje mnoga djelovanja, umijeća i znanosti,
mnoge su i svrhe: liječništvu je svrha znanje, brodogradnji plovilo, vojskovodstvu pobjeda,
gospodarstvu bogatstvo...

Ako, dakle, postoji nekakva svrha naši djela koju želimo zbog nje same, i sve ostalo radi nje, i ne
izabiremo sve zbog čega drugoga, jasno je da ona mora biti dobro, i to najviše...

Što se tiče same riječi slažu se gotovo svi; jer i svjetina i obrazovani ljudi kažu kako je to blaženstvo 1,
pa poistovjećuju „dobro živjeti“ i „dobro djelovati“ s biti blaženim. Ali oko toga što je blaženstvo oni
se razilaze, i u tome se svjetina ne slaže s mudracima. Prvima je to štogod jasno i bjelodano, kao
užitak, bogatstvo ili čast... Sudeći po njihovim životima većina, i oni najprostiji, čini se poistovjećuju
– i to ne bez razloga – dobro i blaženstvo s nasladom; stoga i vole život užitaka. Postoje uglavnom tri
načina života: upravo spomenuti, zatim državni2 i treće misaoni život. Mnoštvo je većinom, čini se,
posve ropsko izabravši život stoke, ali se i takvi donekle opravdavaju zbog toga što mnogi koji su na
vlasti istih čuvstava kao Sardanapal. Obrazovani poistovjećuju dobro i čast, jer to gotovo i da jest
svrha državnog života. Nu to se čini odveć površnim a da bi bilo ono što se traži, jer je više u onima
koji časte negoli u čašćenomu, dok mi smatramo kako je dotično dobro nešto vlastito i što se teško
oduzima. Uz to se čini da ljudi teže za čašću kako bi se uvjerili da su dobri; traže da ih časte oni koji
su razboriti, i među kojima su poznati...

Život poslovna čovjeka je prisilan, a bogatstvo nije dobro koje tražimo; ono je, naime, korisno samo
radi nečega drugoga. Stoga bi čovjek radije kao svrhe prihvatio ranije spomenute stvari, jer se vole
zbog njih samih. Ali je bjelodano da ni one to nisu, iako su navođeni mnogi razlozi njima u prilog.
Zato se ostavimo toga.
Aristotel, Nikomahova etika, preveo Tomislav Ladan, Globus, Zagreb

Kako Aristotel određuje pojam dobra?

Koji zahtjev mora ispuniti ono što je dobro za čovjeka?

U čemu se ljudi slažu, prema Aristotelu, a u čemu ne, kada im se postavi pitanje što je dobro za ljude?

Kakva tri moguća načina ljudskog života Aristotel ističe?

Izdvojite mišljenja koja Aristotel opovrgava i argumente kojima ih opovrgava!

1
Grč. eudaimonia, prevodi se i sa: sreća
2
Zapravo: politički život (ne kao bavljenje politikom već kao nastojanje oko lijepih odnosa u zajednici, dobrog
življenja zajednice)