Pravni Vjesnik 2009 3 4

Časopis za pravne i društveno-humanističke znanosti
Pravnoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Zeitschrift für Rechts - und Sozialwissenschaften der Fakultät

für Rechtswissenschaften der Universität Josip Juraj Strossmayer in Osijek
Journal des sciences juridiques et sociales de la Faculté de droit

Josip Juraj Strossmayer Université à Osijek
Journal of Law and Social Sciences of the Faculty of Law

Josip Juraj Strossmayer University of Osijek
Pravni vjesnik Pravnog fakulteta
Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Izdavač/Publisher
Pravni fakultet u Osijeku, Stjepana Radića 13, Osijek
Uredništvo/Editorial Board
Prof. dr. sc. Igor Bojanić (glavni i odgovorni urednik / Editor in Chief), prof. dr. sc. Ivana Barković (izvršna urednica /Exe-
cutive Editor), doc. dr. sc. Predrag Zima (tehnički urednik / Technical Editor), prof. dr. sc. Branko Babac, prof. dr. sc. Zvo-
nimir Lauc, prof. dr. sc. Vladimir Ljubanović, prof. dr. sc. Srećko Jelinić, prof. dr. sc. Nedeljko Bosanac, prof. dr. sc. Vla-
do Belaj, prof. dr. sc. Vilim Herman, prof. dr. sc. Renata Perić, prof. dr. sc. Nihada Mujić, doc. dr. sc. Mario Vinković, doc.
dr. sc. Mira Lulić
Međunarodno uredništvo/International Editorial Board

Professor Fiona C. Beveridge, School of Law, University of Liverpool, Velika Britanija
Prof. dr. iur. Rainer Gildeggen, Hochschule für Wirtschaft und Rech, Hochschule Pforzheim, Njemačka
Prof. dr. sc. Ljubomir Zovko, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina
Prof. dr. sc. Kadriye Bakirci, Istanbul Tehnical University, Law Division of Management Faculty, Turska
Prof. dr. sc. Izabela Pruchnicka-Grabias, Warsaw School of Economics, Poljska
Doc. dr. sc. Justyna Maliszewska - Nienartowicz, Jean Monnet Center for European Studies, University of Torųn, Poljska
Prof. dr. sc. Vid Jakulin, Univerza v Ljubljani, Pravna fakulteta, Slovenija
Lektor za hrvatski jezik/Croatian Language Editor

Marija Šerić, prof.
Prevoditelj i lektor za njemački jezik/German Language Editor
Dr. sc. Ljubica Kordić
Prevoditelj i lektor za engleski jezik/English Language Editor
Dubravka Papa, prof.
Adresa uredništva/Address of the Editorial Board

Pravni fakultet u Osijeku
Stjepana Radića 13, Osijek, Republika Hrvatska
tel: 031/224-500, fax: 031/224-540
web: http://vjesnik.pravos.hr
Časopis izlazi u 4 broja godišnje (cijena četverobroja 120,00 kn)

Narudžbe slati na adresu uredništva, a novac uplatiti na žiro račun broj 2340009-110063962
Naklada 500 primjeraka
Izdano uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
Tekstovi objavljeni u časopisu referiraju se u: Current Legal Theory, Tilburg, The Netherlands, ProQuest Research Library,
Ann Arbor, Michigan, USA i Sociological Abstracts, San Diego, California, USA.
Tisak
MIT, Osijek.
PRAVNI VJESNIK GOD. 25 BR. 3-4, 2009.
SADRŽAJ
Petar Bačić
Klasično učenje o diobi vlasti i odnosi između grana vlasti...........................................................7
Nives Mazur-Kumrić
PRAVNI STATUS NJEMAČKE GOVORNE SKUPINE U TALIJANSKOJ PROVINCIJI JUŽNI TIROL....................25
Izabela Pruchnicka-Grabias
Analiza učinka event-driven hedge- fondova na tržištu pada i rasta cijena.........................47
Deša Mlikotin Tomić, Barbara Preložnjak

PRILOZI UNIFIKACIJI EUROPSKOG UGOVORNOG PRAVA....................................................................................67
Branislav Malagurski
Međunarodnopravni aspekti režima plovidbe i zaštite okoliša rijeke Dunav.......................89
Anita Blagojević
SUDSKA PRAKSA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA U MATERIJI TERORIZMA................................... 123
Dunja Duić
ANALIZA UTJECAJA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE NA
NEOVISNOST KOSOVA S POSEBNIM OSVRTOM NA ULOGU EUROPSKE UNIJE.............................................145
Žaklina Harašić, Vilma Pezelj

REGLED TEORIJSKIH PRILOGA O DRŽAVI U PRAVNIČKOM ČASOPISU „MJESEČNIK“ (1875-1945)............. 175
Petar Radošević
RIMSKI KORIJENI HRVATSKOG STVARNOG PRAVA............................................................................................. 193
Dragutin Vincek, Branka Ljubišić

INSTITUCIONALNI OKVIR ZA ZAŠTITU PREHRAMBENIH I
POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA POSEBNIH SVOJSTAVA U
KONTEKSTU PRISTUPANJA REPUBLIKE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI......................................................... 217
Danijela Romić
NEPOSREDNI IZBOR NOSITELJA IZVRŠNE VLASTI –
MOGUĆNOSTI UTJECAJA NA RAZVOJ LOKALNE I PODRUČNE SAMOUPRAVE............................................. 231
Prikaz
Srećko Jelinić, Zvonimir Jelinić

Prikaz konferencije pod nazivom “Global Justice Forum –
Global Litigation in a Post-Economic Crisis World” održane
na University of Columbia School of Law u razdoblju
od 15. - 17. listopada 2009. godine i drugih radnih aktivnosti
djelatnika Pravnog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera U OSIJEKU u SAD-u.................. 253
CONTENT
Petar Bačić
Classical Doctrine of Separation of Powers and Relations Among Power Branches..........7
Nives Mazur-Kumrić
LEGAL STATUS OF THE GERMAN LANGUAGE GROUP IN THE ITALIAN PROVINCE OF SOUTH TYROL......25
The study of the event driven
hedge funds performance in the bull and the bear market...........................................................47

Contributing the Unification of European Contract Law...............................................................67
International-law Aspects of the Danube
Navigation and Environmental Protection Regime.............................................................................89
Anita Blagojević
THE JURISPRUDENCE OF THE EUROPEAN
COURT OF HUMAN RIGHTS IN THE FIELD OF TERRORISM............................................................................... 123
Dunja Duić
Analysis of the international community influence
on Kosovo independence with emphasis on the EU role..................................................................145

AN OVERVIEW OF THEORETICAL CONTRIBUTIONS
ON THE STATE IN THE LEGAL JOURNAL „MJESEČNIK“ („MONTHLY“) (1875-1945)....................................... 175
Petar Radošević
Roman Roots of Croatian Property Law................................................................................................... 193

Institutional Framework for
Protection of Food and Agricultural Products of Specific
Character in Light of the EU Accession of the Republic of Croatia........................................... 217
Danijela Romić
Executive Power Holder Direct Elections-Local
and Regional Self-government Development Influence Possibilities..................................... 231
Reviews

The reView of the conference «Global Justice Forum-Global Litigation in a
Post-Economic Crisis World» held at the University of Columbia School of Law
from 15 to 17 October 2009 and other working activities of the employees
of the Faculty of Law, University of J.J. Strossmayer IN OSIJEK in the USA.............................. 253
INHALT
Petar Bačić
Klassische Rechtslehre über die
Gewaltenteilung und Verhältnisse zwischen den Rechtsgebieten..............................................7
Nives Mazur-Kumrić
RECHTSSTATUS DER DEUTSCHSPRACHIGEN
EINWOHNERGRUPPE IN DER ITALIENISCHEN PROVINZ SÜDTIROL.................................................................25
Studie über konvertierbare arbiträre
Absicherungsfonds in Umständen der Baisse und der Hausse.........................................................47

BEITRÄGE ZUR UNIFIZIERUNG DES EUROPÄISCHEN VERTRAGSRECHTS........................................................67
Völkerrechtliche Aspekte des Schifffahrts-
und des Umweltschutzregimes an der Donau.........................................................................................89
Anita Blagojević
GERICHTSPRAXIS DES EUROPÄISCHEN GERICHTSHOFS
FÜR MENSCHENRECHTE IN DER SACHE TERRORRISMUS................................................................................. 123
Dunja Duić
Analyse des Einflusses der Internationalen Gemeinschaft
auf die Unabhängigkeit von Kosovo mit dem Akzent auf die Europäische Union...............145

Übrsicht über theorethische Beiträge zum Thema
Staat in der juristischen Fachzeitschrift «Mjesečnik» (1875-1945)................................................ 175
Petar Radošević
RÖMISCHE WURZEL DES KROATISCHEN SACHENRECHTS............................................................................... 193

INSTITUTIONELLER RAHMEN FÜR DEN SCHUTZ DER
LANDWIRTSCHAFTLICHEN UND NAHRUNGSPRODUKTE MIT BESONDEREN
EIGENSCHAFTEN im Lichte des Beitritts der Republik Kroatien zur EU........................................ 217
Danijela Romić
UNMITTELBARE WAHL DER TRÄGER DER VOLLZIEHENDEN GEWALT – MÖGLICHKEITEN
DES EINFLUSSES AUF DIE ENTWICKLUNG DER LOKALEN UND REGIONALEN SELBSTVERWALTUNG.... 231
Darstellungen

Darstellung der Konferenz “Global Justice Forum – Global Litigation
in a Post-Economic Crisis World”, die an der University of Columbia
School of Law vom 15-17. Oktober 2009 stattgefunden ist, sowie anderer
Tätigkeiten der Professorene der Fakultät für Rechtswissenschaften der
Universität J. J. Strossmayer aus Osijek in den Vereinigten Staaten.......................................... 253
Dr. sc. Petar Bačić: Klasično učenje o diobi vlasti i odnosi između grana vlasti
Dr. sc. Petar Bačić, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu Izvorni znanstveni rad
UDK 342.33
Klasično učenje o diobi vlasti i odnosi

između grana vlasti
Sažetak: U suvremenom komparativnom ustavnom pravu uvriježeno shvaćanje da je tri-

as politica korektna politička teorija koja i danas predstavlja jedno od pouzdanih
polaznih mjesta za sistematsko proučavanje javnog prava te korisni spoznajni
instrument. Ipak još je potrebnija potraga za odgovorom na pitanje o stvarnom
međusobnom odnosu triju vlasti, a posebno o položaju sudbene vlasti u odno-
su prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. U tekstu autor sagledava i ocjenjuje taj
odnos u teoriji i praksi različitih modela organizacije državne vlasti (parlamen-
tarni sustav, predsjednički sustav, polupredsjednički, odnosno mješoviti susta-
vi, itd.).
Ključne riječi: dioba vlasti, organizacija i načela državne vlasti, parlamentarizam, predsjednič-
ki sustav, mješoviti sustav
Ideja da se sloboda čuva i unapređuje tako da se različite državne vlasti (zakonodavna, izvrš-
na i sudbena) prepuste posebnim granama državne organizacije ima svoje korijene u teoriji sta-
tus mixtusa o kojemu su raspravljali brojni pisci klasičnog konstitucionalizma (Platon, Aristotel,
Polibije). Za razliku od stare teorije ‘’mješovitog ustava’’ koja je bila potpora organizaciji uravno-
teženog, stabilnog sustava koji će kombinirati različite oblike vladavine i tako osigurati učešće u
vlasti različitim društvenim klasama, nova formulacija diobe vlasti je od 17. stoljeća preuzela ide-
ju ravnoteže u drugačijem obliku. Umjesto potrage za uključivanjem različitih društvenih klasa,
moderna teorija o diobi vlasti razlikovala je posebne političke funkcije (zakonodavnu, izvršnu i
sudbenu) čiji su nositelji personalno različiti.1
Autor prve utjecajnije moderne formulacije diobe vlasti je John Locke (1632-1704), koji je za-
govarao sustav u kojemu će glavne funkcije državne vlasti biti odvojene. Zakonodavna vlast (par-
lament) treba biti najviša vlast, koja raspolaže pravom da donosi opće zakonske akte, dok će iz-
vršnu vlast obnašati monarh. Najvažnija funkcija parlamenta bila je povezana s pravom odobra-
vanja poreza. Kralj je imao pravo zakonodavnog veta, regulirao je trajanje mandata parlamenta,
njemu je pripadala prerogativa tj. pravo da u izvanrednim okolnostima djeluje diskrecijski za jav-
no dobro, itd. U Lockeovoj formulaciji diobe vlasti sudstvo je tek dio izvršne vlasti.2 Iako Locke
1 Wormuth F. D., THE ORIGINS OF MODERN CONSTITUTIONALISM, Harper & Brothers Publ., New York, 1949., (v. Gl. XX. o
diobi vlasti).
2 Usp. ENCYCLOPEDIA OF DEMOCRACY (odrednica SEPARATION OF POWERS), Routledge, London, 1995., str. 1120-1121.
u klasifikaciji državnih organa ili funkcija na zakonodavnu i izvršnu ne spominje sudstvo kao iz-
dvojenu vlast, to ne znači da umanjuje važnost sudske funkcije. Prema M.J.C. Vileu, piscu po-
znatog djela o diobi vlasti, za Lockea je glavna funkcija države zapravo bitno juridička, jer je ‘’Dr-
žava zapravo Sudac kojega nema i koji nedostaje u prirodnom stanju’’.3
Budući da je u suvremenom komparativnom ustavnom pravu uvriježeno shvaćanje da je trias
politica korektna politička teorija koja i danas predstavlja jedno od pouzdanih polaznih mjesta za
sistematsko proučavanje javnog prava te korisni spoznajni instrument, još je potrebnija potraga
za odgovorom na pitanje o međusobnom odnosu triju vlasti, a posebno o položaju sudbene vla-
sti u odnosu prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Taj položaj se najjasnije ogleda u teoriji i prak-
si različitih modela organizacije tog odnosa koje danas poznajemo (parlamentarni sustav, pred-
sjednički sustav, polupredsjednički, odnosno mješoviti sustavi, itd.).4 Zbog toga i sumarni opis te
značenje najvažnijih formulacija o diobi vlasti čine nužni dio ovog rada.
Alexis de Tocqueville (1805-1859) je u gl. VIII. klasičnog djela ustavnopravne i političke zna-
nosti ‘’Demokracija u Americi’’ (1835) razmatrao pitanje: ‘’Što u Sjedinjenim Državama ublažava
tiraniju većine?’’. Impresioniran značajem, ulogom i ugledom pravnika i sudbene vlasti u Ameri-
ci napisao je sljedeće: ‘’Gotovo da nema političkog pitanja u Sjedinjenim Državama koje se prije
ili kasnije ne razriješi kao pravosudno pitanje’’.5 Brojni su konstitucionalisti, nakon francuskog
klasika, proučavali različite i sve brojnije oblike i posljedice razrješenja tih ‘’pravosudnih pitanja’’.
Dugu tradiciju ustavnodemokratske države da sačuva pravne i sudske odluke od političkih priti-
saka - što je temeljna ambicija vladavine prava - danas širom svijeta mijenja praksa sudskih insti-
tucija da u sve većem broju slučajeva odlučuju o pitanjima koja su zapravo zakonodavnog karak-
tera. Danas je sve primjetniji proces prijenosa vlasti na sudove, koji postaju sve sposobniji i spre-
mniji regulirati vršenje parlamentarne vlasti, i to tako da stvarno ograničavaju ovlasti institucija
zakonodavne vlasti. Sudovi sve učestalije ‘’postaju mjesta gdje se stvara stvarna politika... sudo-
vi sve više žele regulirati vođenje same politike’’.6
Gdje se nalaze izvori sudskog aktivizma? Nalaze li se u samim temeljima odnosa konstitu-
cionalizma i demokracije ili u njegovoj kasnijoj evoluciji? Krije li klasična koncepcija diobe vla-
sti, kao organski dio ustavne demokracije, klicu sudskog aktivizma? Kako objasniti fenomen ju-
dicijalizacije, kao politike jačanja sudbene vlasti u 20. stoljeću, s obzirom na klasično učenje o di-
obi vlasti te na empirijski i historijski smisao sudskih institucija? Koji su osnovni razlozi poja-
ve političke jurisprudencije (political jurisprudence) - teorije koja ne samo propituje ulogu prava i
pravnih institucija u politici, nego i odlučno zagovara ideju o sudovima kao sastavnim sudionici-
ma političkog procesa poput zakonodavne i izvršne vlasti? Koje su posljedice koncepta i prakse
judicijalizacije?7 Ukratko, kako se razvijao i razriješio sukob između sudaca kao nositelja vladavi-
ne prava i narodnih predstavnika kao nositelja demokratske vladavine?
3 Vile M.J.C., CONSTITUTIONALISM AND SEPARATION OF POWERS (Second ed.), Liberty Fund, Indianapolis, 1998., str. 58-82.
4 Tako npr. Koopmans T., COURTS AND POLITICAL INSTITUTIONS - A COMPARATIVE VIEW, Cambridge University Press,
Cambridge, 2003., str. 11.
5 ‘’There is hardly a political question in the United States which does not sooner or later turns into a judicial one’’; usp. Tocqueville
A. de, DEMOCRACY IN AMERICA, Harper Perennial, New York, 1988., str. 270. Usp. O DEMOKRACIJI U AMERICI (prev. D.
Marion), Informator (Biblioteka Politička misao), Zagreb, 1995., str. 119.
6 Ferejohn J., JUDICIALIZING POLITICS, POLITICIZING LAW, Law & Contemporary Problems, sv. 65, br. 3, 2002., str. 41.
7 ‘’Naposljetku, koje su posljedice koncepta i prakse judicijalizacije kao devijacije od izbora, odnosno nametanja legalnih procedura
preko sudbenog nadzora na administrativnu ili legislativnu praksu?’’; usp. Harrington C.B., MARTIN SHAPIRO AND ALEC
STONE SWEET, ON LAW, POLITICS AND JUDICIALIZATION, I.CON - Int’l Journal of Constitutional Law, Oxford University
Press & New York School of Law, sv. 2, br. 3, 2004., str. 561.
1.1. Sudbena vlast i političke institucije (I): Charles Montesquieu
Doktrina o diobi vlasti u formulaciji francuskog ustavnog pisca Charlesa Montesquieua

(1689-1755)8 predstavlja jedno od najutjecajnijih i najpopularnijih učenja u bogatoj riznici ustav-
nopravne teorije i ustavnog prava. U tradicionalnoj interpretaciji Montesquieovog djela ‘’Duh za-
kona’’ (L’Esprit des Lois, 1748),9 koju su oblikovali pravnici s kraja 19. stoljeća, ističe se da je taj ple-
mić porijeklom iz Brede (nedaleko od Bordeauxa), inače veliki poklonik engleskog sustava vlada-
nja, teoriju o diobi vlasti postavio u šestom poglavlju jedanaeste knjige ‘’Duha zakona’’ (koje je
posvećeno upravo engleskom Ustavu). Montesquieu je zagovarao diobu državne vlasti na zako-
nodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Takva se je dioba mogla održati jedino ukoliko je nositelj sva-
ke od tri vlasti pomno pazio da nositelji onih drugih dviju vlasti djeluju u granicama dodijelje-
nih im ustavnih ovlasti.
U tradicionalističkim opisima Montesquieovog shvaćanja diobe vlasti polazi se od tvrdnje da
je on u državnoj organizaciji vidio tri oblika vlasti. Zakonodavna vlast vezana je uz stvaranje pra-
va, uključujući usvajanje originalnih pravnih akata, njihovu promjenu i ukidanje. Izvršna vlast
razdijeljena je na dvije grane: jedna je odgovorna za međunarodno pravo (zapravo za odluke koje
se tiču obrane i vanjskih odnosa), a druga je zadužena za ‘’domaće’’ pravo (zapravo za odluke u
kaznenopravnim i građanskopravnim predmetima). Ta potonja grana, koja je kasnije preimeno-
vana u vlast sudovanja (puissance de juger), zapravo je dio Lockeove karakterizacije izvršne vlasti.
Montesquieu je naime, kako to zaključuje C. J. Friedrich, ‘’jednostavno i prirodno preimenovao
Lockeovu izvršnu vlast u sudbenu’’.10 Ta se je vlast odnosila samo na ona pitanja čije je izvrše-
nje tražilo neovisno odlučivanje. Dakle, ako nije bilo spora, tada se nije ni spominjalo izvršavanje
(domaćeg) prava. Zato je razumljiv Montesquieov opis postojećih vlasti. Postoji vlast koja ‘’dono-
si zakone’’, zatim ona putem koje se ‘’izvršavaju javne odluke’’, te konačno ona koja ‘’odlučuje o
stvarima pojedinaca’’.11 U Engleskoj su ta tri oblika vlasti primarno obnašala tri različita aktera.
Zakonodavnu vlast imala su dva parlamentarna doma, monarh je imao izvršnu vlast, a vlast su-
dovanja je pripadala sudskim porotama (juries).
Montesquieov odmak od zakonodavno-izvršne dihotomije na kojoj je prije njega inzistirao
John Locke sastojao se u sljedećem: presuđivanje sporova o važnim činjenicama prethodi izvr-
šavanju prava, a to odlučivanje zadatak je sudskih porota. Na taj su se način tri funkcije (zakono-
davna, izvršna i sudbena) bitno razlikovale i bile su odvojene, pa je Montesquieu mogao zaključi-
ti da vlasti u Engleskoj prije svega djeluju odvojeno. Pravo su izvršavali monarhovi službenici, ali
se je u slučaju postojanja spora oko činjenica okupljala porota sa zadatkom da presudi spor. Su-
đenje pritom nije uključivalo elaboraciju prava. Ono je podrazumijevalo samo odlučivanje o tome
tko u konkretnom slučaju govori istinu, tko je u pravu. Suđenje se je razlikovalo od zakonodav-
stva jer ono nije značilo stvaranje propisa za buduće slučajeve. Današnja presuda nije imala zna-
čaj za možebitni sutrašnji slučaj. Primjena prava na činjenice koje je utvrdila sudska porota nije
se razlikovalo od primjene prava u situacijama u kojima nije bilo spora. U prvom slučaju, akteri
8 Punim imenom Charles-Louis de Secondat, baron de La Brède et de Montesquieu (rođen 18. siječnja 1689. u Bredi, umro 10.
veljače 1755. u Parizu).
9 Uvid u izvornu Montesquieovu misao dobili smo kroz izdanje L’Esprit des Lois, I-II, Libraire Garnier Frères, Paris, 1922., a koje
ćemo i citirati u ovom radu. Imali smo uvid i u talijanski prijevod: CLASSICI DELLA DEMOCRAZIA MODERNA – MONTES-
QUIEU (a cura di Vittorio de Caprariis), Società editrice il Mulino, Bologna, 1962.
10 Friedrich C.J., CONSTITUTIONAL GOVERNMENT AND DEMOCRACY - THEORY AND PRACTICE IN EUROPE AND AMERICA
(Rev. edition), Ginn & company,, Boston, 1950., str. 177.
11 Montesquieu C., L’Esprit des Lois, I-II, Libraire Garnier Frères, Paris, 1922., str. 174.
10
koji su primjenjivali pravo - koji su ga izvršavali - zvali su se suci. U drugom slučaju, gdje činjeni-
ce nisu bile sporne i gdje se sudovi nisu ni miješali, akteri su bili službenici izvršne grane vlasti.
U svakom slučaju, njihovo izvršavanje prava bilo je rutinsko na način da njihovo djelovanje nije u
nijednom slučaju utjecalo na sadržaj prava. Pojedini autori zaključuju da je takvo shvaćanje sud-
bene vlasti bilo konzistentno s Montesquieovom osobnom sudbenom aktivnošću u Francuskoj.12
S obzirom na činjenicu da je u Engleskoj zakonodavna vlast pripadala predstavničkom tije-
lu, za Montesquieua su suci ‘’samo usta kroz koja se objavljuju riječi zakona; oni su pasivna bića,
nesposobna iskazati svoju snagu ili strogost’’.13 Iako tribunali nisu bili stalni, presude su trebale
biti fiksne i to na način da uvijek budu u suglasnosti sa zakonima. Ako bi presude predstavljale
tek privatno mišljenje suca, ljudi bi živjeli bez pravog znanja o prirodi svojih obveza. Zato je in-
telektualna energija koju pretpostavlja obnašanje sudačke funkcije prvenstveno u odlučivanju o
činjenicama.
Montesquieu je smatrao da se vrijednost britanskog sustava vlasti nalazi u kombinaciji dio-
be i kontrole. Zakonodavnu vlast parlamenta kontrolirao je monarh, koji je mogao odbijati za-
kone. Monarhovu izvršnu vlast kontrolirao je parlament, koji je imao ekskluzivno pravo odluči-
vanja o porezima te o financiranju aktivnosti izvršne vlasti. Zakonodavac je imao pravo ispitiva-
ti način na koji se izvršavaju zakoni, pa je Donji dom mogao kazneno progoniti (impeach), a Gor-
nji dom osuditi i kazniti monarhove službenike. Govoreći o sudbenoj vlasti Montesquieu isti-
če: ‘’Nema slobode ako sudbena vlast nije odvojena od zakonodavne i izvršne. Tamo gdje je ona
udružena sa zakonodavnom vlasti, život i sloboda podanika izloženi su arbitrarnoj kontroli; tu je
sudac zakonodavac. Tamo gdje je sudbena vlast udružena s izvršnom vlasti, sudac može biti na-
silan i represivan’’.14 Sudbena vlast utvrđuje činjenice, ona prethodi izvršenju postojećeg prava.
Međutim, budući da nositelj sudbene vlasti nije neka posebna statusna grupa ili profesija, ona je
gotovo ‘’nevidljiva i nikakva’’ (invisible et nulle).15
U analizama pojedinih komentatora Montesquieuovih ideja naglašava se tendencija uklanja-
nja sudbene vlasti s popisa postojećih vlasti. Ali zato ostaju one vidljive vlasti (pouvoirs visible),
a to su zakonodavna i izvršna.16 U tom se smislu ‘’nevidljiva i nikakva’’ sudbena vlast doista ne
može mjeriti sa zakonodavnom i izvršnom, te s pravom možemo zaključiti da u ovom tumačenju
klasične diobe vlasti nema ni traga sudskom aktivizmu.
12 Tako npr. Claus L., MONTESQUIEU’S MISTAKES AND THE TRUE MEANING OF SEPARATION, Oxford Journal of Legal Studies,
sv. 25, br. 3, 2005., str. 422. Montesquieu je naime u Francuskoj obnašao i funkciju suca.
13 ‘’Mais les juges de la nation, comme nous avons dit, que la bouche qui prononce des paroles de la loi; des êtres inanimés qui n’en
peuvent modérer ni la force ni la rigueur’’. V. Montesquieu C., L’Esprit des Lois, Livre XI., Chapitre VI, str. 159.
14 Montesquieu C., op. cit., str. 173.
15 ‘’La puissance de juger ne doit pas être donnée à un sénat permanent, mais exercée par des persones tirées su corps du peuple,
dans certains temps de l’annèe, de la maniére prescrite par la loi, pour former un tribunal qui ne dure qu’autant que la nécessité le
requiert. De cette façon, la puissance de juger, si terrible parmi les hommes, n’étant attachée ni a un certain état, ni à une certaine
profession, devient, pour ainsi dire, invisible et nulle’’. Montesquieu C., op. cit., str. 153.
16 Usp. Stewart I., MONTESQUIEU IN ENGLAND: HIS ‘NOTES ON ENGLAND’, WITH COMMENTARY AND TRANSLATION,
Oxford University Comparative Law Forum, na: http://ouclf.iuscomp.org/articles/montesquieu.shtml (24.10.2008), str. 2-4.
11
1.1.1. Dva tradicionalna tumačenja Montesquieove koncepcije o diobi vlasti.
Postoji više različitih interpretacija Montesquieuove teorije. Francuski ustavnopravni pisac

Charles Eisenmann ističe da je tradicionalna formulacija Montesquieovih ideja o diobi vlasti
izvor dva međusobno inkompatibilna tumačenja: pravnog i političkog.17
(i) Pravno tumačenje. Prema tzv. ‘’jurističkoj interpretaciji’’, koja je u 20. stoljeću bila svo-
jevrsni kanon, Montesquieu je zapravo predlagao hermetičku diobu zakonodavne, izvršne i sud-
bene vlasti. Dioba je značila sljedeće: (a) postoje tri tijela ili grupe tijela; (b) svaka od tri vlasti
mora biti zaduženje samo jednog, ‘’apsolutno posebnog’’ tijela; pojedinac ili ‘’skupina pojedina-
ca’’ može sudjelovati u radu samo jednog takvog tijela, što znači da dva tijela neće dijeliti nijednu
zajedničku ‘’stanicu’’ vlasti; (c) svako će tijelo određenu vlast obnašati u njenoj ‘’ukupnosti’’, što
znači da je neće dijeliti ni na koji način; (d) svako će tijelo vršiti svoju ‘’funkciju’’ potpuno neovi-
sno, zaštićeno pritom od utjecaja bilo koje od preostalih dviju vlasti i potpuno posvećeno ostva-
rivanju takve neovisnosti.
Navedena načela štite sljedeće garancije: (a) međusobna neopozivost tri tijela - niti jedno od
njih neće imati pravo ukidanja drugog; (b) nijedno od tri tijela neće raspolagati pravom ili sred-
stvima kojima može spriječiti drugo tijelo da obnaša svoju funkciju; (c) između onih koji su zadu-
ženi ili sudjeluju u obnašanju tri funkcije vlasti neće biti apsolutno nikakve izravne veze ili komu-
nikacije - nositelji svoje funkcije ne mogu obnašati zajedno; ukoliko moraju komunicirati, onda
to čine jedino putem poruka.
Na temelju tih načela i garancija su Montesquieov ‘’najbolji ustavni svijet gradila tri tijela, od
kojih se svako kretalo u svojoj vlastitoj sferi i po autonomnoj putanji - neovisno, bez privlačenja
ili odbijanja drugih, te bez ikakvog sličnog međusobnog utjecaja’’.18
No, osim ovog tumačenja koje naglašava ideju o apsolutnoj odvojenosti vlasti i za koje su neki
komentatori tvrdili da je ‘’apsurdno’’, ‘’pogrešno’’ i ‘’netočno’’, postoji i jedna druga interpretaci-
ja Montesquieove misli. To tumačenje naglašava ideju o njihovoj ravnoteži (modération), dakle o
stanju u kojemu ‘’jedna vlast kontrolira drugu’’ (le pouvoir arrête le pouvoir).
(ii) Političko tumačenje. Riječ je o tumačenju koje je nastalo u 18. stoljeću, a dominira-
lo je tijekom 19. stoljeća. Njegovi zagovornici ne pronalaze kod Montesquieua samo jedno nače-
lo - diobe vlasti, nego kombinaciju dva načela: načela nemiješanja i načela složenosti. Ta dva na-
čela imaju jednaki status koji jamči njihovu međusobnu nepokorivost, no pri rješavanju različi-
tih problema jedno ipak dolazi nakon drugog.
Prema načelu nemiješanja (principle of non-confusion) ‘’dvije od tri državne vlasti, a svakako
ne sve tri, ne smiju biti predane u ruke istom tijelu’’. Odnosno, kad se govori o samim tijelima,
onda nijedno tijelo ne bi smjelo obnašati dvije, a fortiori sve tri vlasti. Razlika u odnosu na nače-
lo diobe je u sljedećem: (i) Dovoljno je da se tijela koja obnašaju različite ovlasti ne sastavljaju od
potpuno istih elemenata, odnosno da nisu identičnog sastava. Riječ je o načelu različitosti ili ne-
identičnosti. Ukoliko je taj uvjet zadovoljen, određeni pojedinac bi mogao biti član različitih ti-
jela i sudjelovati u obnašanju više od jedne vlasti. (ii) Dovoljno je da određena vlast nije u svojoj
ukupnosti dodijeljena više od jednom tijelu. Dakle, ograničeno obnašanje jedne vlasti može biti
dodijeljeno tijelu čija je primarna odgovornost obnašanje druge vlasti. Eisenmann konačno tvrdi
17 Eisenmann C., LA PENSÉE CONSTITUTIONNELE DE MONTESQUIEU, u: LA PENSÉE POLITIQUE ET CONSTITUTIONNELE

DE MONTESQUIEU: BICENTENAIRE DE L’ESPRIT DES LOIS 1748-1948, Paris, 1952., str. 133-160.; cit. pr. Althusser L., POLITICS
AND HISTORY - MONTESQUIEU, ROUSSEAU, HEGEL AND MARX, Paris, 1970., str. 13-112. Usp. i Stewart I., op. cit., str. 2-4.
18 Eisenmann C., op. cit., str. 136.
12
da se ovo načelo u političkoj interpretaciji jasno prepoznaje u Montesquieovim opaskama o en-

gleskom ustavnom pravu i praksi.19
Načelo složenosti (principle of complexity) odnosi se na pitanje lociranja suvereniteta. Iako
Montesquieu sve tri vlasti smješta na istu razinu, ovo načelo se ipak odnosi samo na zakonodav-
nu i izvršnu vlast. Naime, samo su to vlasti u političkom smislu. U takvom kontekstu suci su za
Montesquieua tek ‘’strojevi za silogizme’’, ‘’sudbeni automati’’. Sudac donosi odluku o činjenica-
ma, nakon čega se pravo primjenjuje automatski. Suci nisu stalno, nego ad hoc tijelo. Odatle i pro-
izlazi Montesquieuov poznati zaključak o sudbenoj vlasti kao ‘’nevidljivoj i nikakvoj vlasti’’.20 I za
Eisenmanna, kao i za brojne druge komentatore, riječ je o ‘’glasovitoj, često citiranoj formuli, a
koja naposljetku potpuno nestaje iz perspektive’’.21
Montesquieuovo pozicioniranje suvereniteta odnosi se dakle samo na zakonodavnu i izvrš-
nu vlast. Izvršna vlast pripada monarhu. Zakonodavna vlast dijelom pripada aristokraciji, a dije-
lom narodu. Rezultat je trostruka dioba vlasti koja odgovara engleskoj podjeli između kralja, lor-
dova i predstavnika komuna. Ipak, temeljni elementi Montesquieovog dizajna nadilaze engleski
primjer, budući da se mogu preslikati i na republiku i na monarhiju.
Drugo načelo u političkom tumačenju zapravo, prema Eisenmannu, znači sljedeće: suvere-
na vlast se ne smije povjeriti jednostavnom tijelu, bilo da je riječ o pojedincu ili skupštini. Upra-
vo suprotno - suverenu vlast trebao bi imati kompleksni organ, sastavljen od nekoliko različitih
i heterogenih elemenata od kojih svaki predstavlja različitu političku snagu, a koji će vlast vrši-
ti zajedno. Na taj će način konačne političke odluke, koje bi bile prvenstveno zakonodavne, izra-
žavati ne samo volju jedne političke snage, nego zajedničku i usuglašenu volju više njih. Zato bi
upravljanje (direction) državom trebalo počivati jedino na zajedničkoj akciji (leur réunion seule,
leur union). Najviši ili suvereni organ trebao bi biti politički kompleksan. Montesquieu je doista
uvidio da zakonodavstvo u Engleskoj traži suglasnost kralja, lordova i Donjeg doma. Navedena
tri tijela stoje u odnosu uzajamne jednakosti. Oni ‘’kontroliraju’’ i ‘’provjeravaju’’ jedan drugog.
Ovo je načelo dakle vezano uz pitanje političke ravnoteže, odnosno ‘’zloupotrebe’’ vlasti. Pritom
se ne misli toliko na zloupotrebu u strogo juridičkom smislu (kao prekoračenje legalno dodijelje-
nih ovlasti), već, kako to zaključuje Eisenmann, o zloupotrebi u političkom smislu koja pokazu-
je razliku između dobre i loše vlade. Konačni rezultat je ravnoteža, kompromis; na djelu je vlada
srednjeg puta (juste milieu). Sukladno tome, od dva načela koja identificira političko tumačenje,
drugo je načelo mnogo važnije.22
19 Usp. Stewart I., op. cit., str. 3.

21 Eisenmann C., op. cit; cit. pr. Stewart I., op. cit., str. 4.
22 Althusser L., op. cit., str. 89.
13
1.1.2. Suvremena interpretacija Montesquieove koncepcije diobe vlasti i ‘’Duha za-

kona’’ kao izvora sudskog aktivizma.
Brojni klasični tumači Montesquieove koncepcije diobe vlasti,23 a posebno položaja i uloge
sudbene vlasti, uglavnom su se zadržavali na navodima da je pravosudna vlast ‘’praktično nevid-
ljiva i bez posebnog značaja’’ (celle de juger est en quelque facon nulle),24 odnosno da su suci ‘’samo
usta koja izgovaraju riječi zakona’’ (mais les juges ne sont... que la bouche qui prononce les paroles de
la loi).25 Za razliku od klasičnih interpretacija, recentno tumačenje Montesquieove koncepcije
konstitucionalizma i diobe vlasti istu zapravo vidi kao teorijsko utemeljenje suvremene snažne
sudbene vlasti i njoj primjerenog sudskog aktivizma. Moderne interpretacije dokazuju da ‘’Duh
zakona’’ oblikuje ne samo novu koncepciju organizacije vlasti i njena načela, nego i ideju o snaž-
noj ali samozatajnoj sudbenoj vlasti. Montesquieu je zapravo, kako to zaključuje Paul O. Carre-
se, podučavao državnike i suce da ‘’maskiraju’’, ‘’prikriju vlast’’ (cloaking of power), ali s odlučnom
namjerom da tu vlast - koju simboliziraju figure sudaca ‘’zaogrnutih plaštevima’’, pomno skrive-
nih iza građanskih porota - stvarno postavi u samo središte politike.26
Ključ Montesquieovog konstitucionalizma i njegove političke filozofije je neovisnost sudstva,
odnosno sudbena vlast koja zagovara postupnu i mirnu reformu, a ne revolucionarni obrat. Za
razliku od J.J. Rousseaua, I. Kanta, F. Hegela i kasnijih modernista, Montesquieu je zagovarao
ideju postepene i gotovo neprimjetne reforme ustava i zakona. Takvoj koncepciji daleko više od-
govara snažna ali istovremeno diskretna sudbena vlast, nego vlasti koje prema ostvarivanju ve-
likih ciljeva vodi isključivo strast.
Konačni cilj Montesquieove ‘’nove’’ znanosti o politici je sloboda. No za njega je preduvjet
slobode - kako to napominje P.O. Carrese - ‘’moderna’’ koncepcija ravnoteže i umjerenosti. Prije
konačnog oblikovanja svoje koncepcije konstitucionalizma u knjizi XI-XII ‘’Duha zakona’’, Mon-
tesquieu utvrđuje temeljni ratio svoje koncepcije o diobi vlasti i posebno sudbene vlasti. On do-
kazuje da sloboda može osigurati sigurnost samo ako su ljudske aktivnosti i strasti strukturira-
ne prema dinamici koju propisuju prirodni zakoni. Budući da naši prirodni uvjeti nisu toliko loši
kako je to mislio T. Hobbes (1588-1679), nema ni potrebe za temeljnim ugovorom i svemoćnim
Levijatanom. No, s druge strane, ti uvjeti nisu dovoljno jamstvo za moralnu orijentaciju politike
i zakona koji u značajnoj mjeri ograničavaju slobodu pojedinca. Čovjek se ne treba sučeliti niti sa
zastrašujućim božjim sudom, niti s Levijatanom. Logika naznačuje da politika mora biti ustroje-
na u više različitih vlasti tako da istovremeno i kontrolira i olakšava slobodu kretanja i djelova-
nja političkih strasti i energija.
23 Zanimljivo je da i autor najkompletnijeg djela o diobi vlasti M.J.C. Vile smatra da Montesquieu sudbenoj grani vlasti ne daje
‘’jednaki status sa zakonodavnom i izvršnom granom vlasti, iako je njegova jasna namjera bila da sudstvo od njih bude neovisno’’.
Usp. Vile M.J.C., CONSTITUTIONALISM AND SEPARATION OF POWERS (Second Edition), Liberty Fund, Indianapolis, 1998.,
str. 95. U našoj ustavnopravnoj literaturi najviše je o Montesquieuovoj diobi vlasti pisao S. Sokol. No, i njegov doprinos se zaustav-
lja na konstataciji da Montesquieu za sudsku vlast kaže da ‘’što se tiče diobe vlasti nije od posebne važnosti’’. Usp. Smerdel B. i
Sokol S., USTAVNO PRAVO, Pravni fakultet, Zagreb, 2006., str. 330. Što se politološke literature tiče primjećujemo da N. Smailagić
u HISTORIJI POLITIČKIH DOKTRINA I-II, Narodne novine, Zagreb, 1970., osim u hrestomatijskom dijelu u kojem se nalaze
općepoznata mjesta iz DUHA ZAKONA (odlomci iz gl. I, II, XI), uopće ne tumači Montesquieua.
24 Montesquieu C., op. cit., str. 156. Prijevod navodimo iz Smailagić N., HISTORIJA POLITIČKIH DOKTRINA I-II, Narodne novine,
Zagreb, 1970., str. 274.
26 Carrese P.O., THE CLOAKING OF POWER: MONTESQUIEU, BLACKSTONE, AND THE RISE OF JUDICIAL ACTIVISM, The Uni-
versity of Chicago Press, Chicago, 2003., str. 1-335; upravo ovo djelo koristimo u prikazu nastanka i razvoja intelektualnih izvora
sudskog aktivizma.
14
Montesquieu svoju koncepciju o diobi vlasti gradi postepeno, a te ideje kulminiraju u koncep-
ciji liberalnog konstitucionalizma (knj. XI) i judicijalizaciji politike koja se zagovara u knjizi XI. i
XII. Ljudska priroda naglašava potrebu za neovisnim, nepristranim sudovanjem koje osigurava
neophodni unutrašnji mir svakom pojedincu. Prema tome, temeljna načela Montesquieove nove
znanosti o politici tražila su i novu pravnu znanost.27
(i) Montesquieova koncepcija ‘’maskiranja sudbene vlasti’ ’. Montesquieu u ‘’Duhu
zakona’’ ističe da je ‘’pravo umijeće zakonodavstva znati kako dobro utvrditi vlast sudovanja’’.28
Montesquieovo istraživanje građanske slobode potvrđuje takav značaj sudovanja, a zaključak je
pisca da osobna sigurnost kao sama bit slobode nije nigdje toliko izložena napadima koliko u jav-
nim ili privatnim sudskim progonima. Zato je i spoznaja o određenim pravilima koja su presudna
kod kaznenopravnih osuda za svakog pojedinca važnija od bilo čega drugog. Sloboda se može te-
meljiti samo na praksi izgrađenoj na takvom znanju.29 To nas navodi na zaključak da Montesqu-
ieu doista nigdje u svom djelu ne pridaje takav ili sličan značaj za slobodu pojedinca zakonodav-
noj ili izvršnoj vlasti.
Temeljna obilježja ‘’Duha zakona’’ jesu složenost i umjerenost. Montesquieovu koncepciju
sudbene vlasti omogućuje posebnost njegove političke i pravne misli. Riječ je o konstitucionaliz-
mu koji je u odnosu na prethodnike tražio novu sintezu već poznatih elemenata. Montesquieu
već na samom početku ‘’Duha zakona’’ povezuje sudbenu vlast s političkom umjerenošću. Sud-
stvo je ‘’un dépôt de lois’’ - spremište, odnosno jednostavno izvor političke i građanske slobode.30
Takva sudbena vlast omogućuje političku ravnotežu i stvarnu osobnu sigurnost, a upravo su te
karakteristike, prema Montesquieu, nedostajale ranom liberalnom republikanizmu i klasičnoj
političkoj filozofiji.
Montesquieovo isticanje važnosti djelovanja sudstva zapravo govori o usmjeravanju politič-
kog poretka prema idealu prirodne pravde. Njegovo ustrajno zauzimanje za sudsko postupanje
koje se temelji na zakonu i uopće za ulogu sudova u ublažavanju političkih sukoba, ima svoj fi-
nale u knjizi XI. i XII. ‘’Duha zakona’’, gdje Montesquieu izričito formulira svoj odnos prema mo-
dernoj liberalnoj politici.
Montesquieova koncepcija diobe vlasti povezuje se s njegovim opisom mogućeg funkcionira-
nja engleskog ustava. Njegova analiza načela na kojima taj ustav počiva ‘’ide u dubinu’’, jer otkri-
va kakav bi taj ustav trebao biti, odnosno koje su razlike u odnosu na njegovu praktičnu primje-
nu. U knjizi XI. ‘’Duha zakona’’ Montesquieu ponovno govori o sudovanju, no usvaja drugačiji
leksik. Dok se prije govori o ‘’sudovanju’’, ‘’sudbenom poretku’’, ‘’sudbenim formama’’, itd., sada
pisac govori o sudbenoj vlasti (la puissance de juger). Naveli smo da je neovisnost sudbene vlasti
poseban aspekt Montesquieove teorije o diobi vlasti i konstitucionalizma. No i sudbena vlast ima
poseban aspekt, a to je da treba biti ‘’invisible et nulle’’. Ona treba biti takva kako bi građanima
pružila osjećaj smirenosti i sigurnosti. Jedino nevidljiva sudbena vlast može pomoću umjereno-
sti, vladavine prava i diobe vlasti osigurati mir. Svatko mora osjećati da mu se sudi po pravu i da
mu sude službe, a ne pojedinci i dužnosnici, budući da bi se za svaki posebni stalež ili profesiju
moglo pomisliti da imaju određene predrasude ili interese.
27 Carrese P.O., op. cit., str. 1. et passim.

28 ‘’Le chef-d’œuvre de la législation est de savoir bien placer la puissance de juger.’’ Usp. Montesquieu C., op. cit., str. 165.
29 ‘’Les connoissances que l’on a acquises...sur les règles les plus sûres que l’on puisse tenir dans les jugments criminels, intéressent le
genre humain plus qu’aucune chose qu’il y ait au monde’’. Usp. Montesquieu C., op. cit., str. 183.
30 Usp. Montesquieu C., op. cit., str. 17.
15
Montesquieu piše o slobodi ustava te o slobodi građana. Sloboda ustava vezana je uz državu i
diobu vlasti, dok je sloboda građana ovisna o posebnim zakonima i pravnim procedurama. Kroz
tu ‘’podjelu’’ slobode, za koju P.O. Carrese ističe da je više analitička nego realna,31 Montesqui-
eu zapravo dokazuje da je sudovanje bitna veza između konstitucionalizma i slobode pojedinca.
Umjerena ustavna politika mora izdići sudbenu vlast kako bi zatim ona od politike i upravljača
mogla tražiti veću zaštitu individualnog mira. Zato je conditio sine qua non slobode neovisna sud-
bena vlast i pravnička profesija koja djeluje u svojim sudovima. Takva juridička koncepcija slobo-
de predstavlja sami vrhunac teme ‘’Duha zakona’’ o ljudskoj razboritosti i promišljenosti.
U modernim analizama Montesquieovih ideja o konstitucionalizmu i diobi vlasti, te poseb-
no o značaju i ulozi sudbene vlasti, razotkriva se njegova dvosmislena i pomalo tajanstvena kon-
cepcija o sudovanju i sudbenoj vlasti. Međutim, P.O. Carrese uvjerljivo dokazuje da je Montesqu-
ieu bio prvi koji je za ustavnodemokratsku državu predlagao postojanje jake ali diskretne sudbe-
ne vlasti. Sudbena vlast ima kod Montesquiea daleko značajnije mjesto nego kod njegovih pret-
hodnika, bez obzira što je on zamišlja kao ‘’zamaskiranu’’ i ‘’netransparentnu’’. Osim toga, brojni
pisci nakon Montesquiea, a među njima i tvorci ustavne demokracije poput Williama Blacksto-
nea (1723-1780), Alexandera Hamiltona (1755-1804) i Alexisa de Tocquevillea (1805-1859), po-
činju isticati važni položaj sudaca, sudova i pravnika.
Montesquieova ostavština je i dio suvremene države i društva, a ogleda se u superiornom po-
ložaju današnjih sudaca i pravnika (posebno onih u najrazvijenijim državama). Upravo takva si-
tuacija navodi na sljedeće pitanje: Je li Montesquieovo reformiranje sudbene vlasti zapravo za-
četak globalnog fenomena koji danas poznajemo pod imenom ‘’sudski aktivizam’’? Iako se u mo-
dernim analizama često tvrdi da je fenomen tzv. ‘’imperijalnog sudstva’’ posljedica pravne revo-
lucije koju je u svoje vrijeme započeo veliki američki sudac Oliver Wendell Holmes (1841-1935),
čini se da izučavanje Montesquieua i njegove ostavštine omogućuje objašnjenje kako se je i zašto
uopće pojavio sudski aktivizam među kasnijim piscima i pravnicima. Istina je da je Montesquie-
ov pojam diskretnih sudaca, u određenom smislu, u suprotnosti s pogledima pristaša Holmeso-
vog pravnog realizma. Za njih su ustav i pravo uopće cjelina koju suci oblikuju prema zahtjevima
vremena. Međutim, upravo je Montesquieova ostavština na ‘’paradoksalan način oslobodila pra-
vo i sudovanje i to tako da je omogućila niz neočekivanih posljedica koje umnogome nadilaze nje-
gov prijedlog o diskretnoj ulozi sudaca’’.32
Konačno, jedan od razloga Montesquieove domišljatosti glede prijedloga o ‘’maskiranju vla-
sti’’ krije se u samim prednostima sudbene ‘’slabosti’’ i ‘’nevidljivosti’’. Kasnija povijest konstitu-
cionalizma će pokazati da su W. Blackstone, A. Hamilton i A. de Tocqueville prihvatili i potvrdi-
li Montesquieovo stajalište da suci mogu ublažavati sukobe između dvije ‘’vidljivije’’ vlasti i bo-
lje osiguravati pravdu za pojedince samo ako su njihove intervencije postupne i neprimjetne.
1.2. Sudbena vlast i političke institucije (II): Hamilton,

Madison, Jay
Doktrina o diobi vlasti prvo je konstitucionalizirana na američkom tlu, gdje je kasnije i do-
bila najširu primjenu. Nakon Ustava Virginije koji je 29. lipnja 1776. godine usvojen na kon-
31 Carrese P.O., op. cit., str. 62.

16
venciji u Williamsburgu i koji započinje svečanom deklaracijom o diobi vlasti,33 doktrina je pri-
mijenjena u Ustavu Sjedinjenih Američkih Država usvojenom 17. rujna 1787. godine u Phila-
delphiji.34 Pisci ustava htjeli su onemogućiti svaku mogućnost pojave tiranije. Ustav je trebao
razdijeliti vlast između zakonodavne, izvršne i sudbene grane vlasti. James Madison, jedan
od sudionika Ustavotvorne konvencije, poznat i kao ‘’Otac Ustava’’ i jedan od pisaca ‘’Federa-
lističkih spisa’’ (1788), branio je uvođenje diobe vlasti sljedećim argumentom: ‘’Kada se u ru-
kama jednog, nekolicine ili mnoštva, bilo nasljednim putem, bilo samovoljno ili putem izbo-
ra, akumuliraju različite ovlasti, zakonodavne, izvršne i sudbene, tada slobodno možemo de-
finirati tiraniju’’.35
Namjera ustavotvoraca bila je stvaranje državne organizacije koja je utemeljena na diobi
vlasti, uz ugrađeni sustav kontrola i provjera između grana vlasti. Smisao ugradnje toga me-
hanizma je očuvanje slobode naroda i izbjegavanje tiranije od strane nekolicine. Prema tome,
može se zaključiti da je afirmacija slobode i negacija tiranije bila važniji cilj od postizanja što
efikasnije državne organizacije. Takvo stajalište potvrdio je mnogo kasnije i sudac L.D. Bran-
deis (1856-1941). U jednoj od najpoznatijih odluka Vrhovnog suda SAD-a s početka XX. stolje-
ća koje se odnose na diobu vlasti ističe se da je ‘’na Konvenciji 1787. godine usvojena dioba vla-
sti ne zato da bi promovirala efikasnost, već zbog toga da bi spriječila obnašanje arbitrarne
vlasti’’.36 Konačni cilj je, dakle, ‘’sredstvima neizbježne podjele, koja ide uz diobu državnih vla-
sti između tri odjela, spasiti narod od autokracije’’.37 Najutjecajniju teorijsku razradu i obranu
načela federalnog Ustava nakon njegovog usvajanja, a posebno načela diobe vlasti, sadržava
djelo Alexandera Hamiltona, Jamesa Madisona i Johna Jaya: ‘’The Federalist’’ (1788).38
1.2.1. Načelo diobe vlasti i ‘’The Federalist’’.
Autori djela ‘’The Federalist’’ su trojica očeva utemeljitelja američke ustavnosti: Alexander
Hamilton (1755-1804), James Madison (1751-1836) i John Jay (1745-1829). Danas je ova knjiga
klasik političke i ustavne teorije, za koju neki tvrde da je i ‘’najpoznatija knjiga političkih zna-
33 ‘’Zakonodavna, izvršna i sudbena grana vlasti biti će odvojene i različite, kako nijedna od njih ne bi obnašala ovlasti koje pripadaju
onoj drugoj, te da nijedna osoba ne obnaša više od jedne vlasti u isto vrijeme, osim što će suci općinskih sudova biti odgovorni
predstavničkom domu’’. Cit. pr. Vile M.J.C., CONSTITUTIONALISM AND THE SEPARATION OF POWERS (Second Edition),
Liberty Fund, Indianapolis, 1998., str. 131.
34 USTAV SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA (Preveo i uvodnu studiju napisao prof. dr. Branko Smerdel), PAN LIBER, Osijek,
1994.
35 ‘’The accumulation of all powers, legislative, executive and judiciary, in the same hands, whether of one, a few, or many, and
whether hereditary, selfappointed, or elective, may justly be pronounced the very definition of tyranny.’’ THE FEDERALIST
PAPERS, No. 47.
36 Myers v. United States, 272 U.S. 52, (1926), u: THE OXFORD GUIDE TO UNITED STATES SUPREME COURTS DECISIONS (ur.
Hall K.L.), Oxford University Press, Oxford - New York, 1999., str. 206-207.
37 Cit. pr. Sutherland A.E. (ur.), GOVERNMENT UNDER LAW, Harvard University Press, Cambridge (MA), 1956., str. 172.
38 Za analizu doktrine o diobi vlasti u Federalistu služili smo se sljedećim izvorima: THE FEDERALIST - THE EIGHTY FIVE ESSAYS
WRITTEN BY ALEXANDER HAMILTON, JOHN JAY, JAMES MADISON WHICH SUPPORTED THE FOUNDING FATHERS IN
THE ADOPTION OF THE CONSTITUTION OF THE UNITED STATES, The Modern Library, New York, 1937.; THE FEDERAL-
IST PAPERS - Hamilton, Madison, Jay (Ed. and with Introduction by Clinton Rossiter), New American Library, New York, 1961.,
str. 1-560; Hamilton-Medison-Džej, FEDERALISTIČKI SPISI (Redakcija i uvodna studija Vojislav Stanovčić), Radnička štampa,
Beograd, 1981., str. 1- 479.
17
nosti koja je ikada napisana, barem u SAD’’.39 Inicijator i svakako najzaslužniji autor federa-
lističkih spisa je A. Hamilton, njujorški odvjetnik i jedna od najistaknutijih ličnosti američke
ustavnosti ‘’herojskog doba’’. Ovo djelo je zapravo skup 85 pisama, tj. novinskih članaka objav-
ljivanih u New Yorku u razdoblju od 27. listopada 1787. do 28. svibnja 1788. godine s namjerom
da se u državi New York pruži potpora ratifikaciji saveznog Ustava. Hamilton je autor 63 od
ukupno 85 eseja koje su trojica pisaca potpisivali pod pseudonimom Publius. On je svojom da-
lekovidnošću, energijom i organizacijskim sposobnostima omogućio rad slavne njujorške kon-
vencije. Zajedno s J. Madisonom osigurao je snažnu argumentaciju i pozitivno ozračje za ko-
načno usvajanje doktrine o diobi vlasti u američkom kontekstu.
Analiza Federalista pokazuje da su njegovi autori bili oprezni prema ideji o supremaciji za-
konodavne vlasti. U svojoj želji da sačuvaju slobodnu vladu, podržavali su takvu organizaci-
ju vlasti u kojoj zakonodavna vlast neće biti mnogo važnija od drugih grana vlasti. To upućuje
na zaključak da su slijedili Montesquiea kao klasičnog zagovornika diobe vlasti. Pokazati će se
da je upravo Montesquieu ‘’osigurao’’ one nužne dodatne mehanizme koji su bili važni za kon-
kretizaciju ideala o vladavini zakona a ne ljudi, a koji su činili sretnu kombinaciju s Lockeovim
konceptom slobodne vlade i nepovredivosti privatnog vlasništva.
Šira izlaganja o diobi vlasti nalaze se u 47., 48., 49. i 51. eseju Federalista koje je napisao J.
Madison, odnosno A. Hamilton.40 U njima pisci jasno utvrđuju svoja stajališta o toj doktrini.
U Federalistu br. 47. Madison je utvrdio da je akumulacija zakonodavne, izvršne i sudbene vla-
sti u istim rukama, bez obzira pritom je li riječ o pojedincu ili nekolicini i je li ta vlast nasljed-
na, svojevoljna ili izborna, zapravo definicija tiranije. Zbog toga Madison shvaća diobu vlasti
kao ključni čimbenik očuvanja slobode. On ističe da slobode nema kada dolazi do sjedinjenja
zakonodavne i izvršne vlasti, jer tiranske zakone mogu donositi i izvršavati ih na tiranski na-
čin i monarh i senat. No, jednako tako, tamo gdje se sudbena vlast udruži sa zakonodavnom
vlasti, ‘’život i sloboda građana izvrgavaju se arbitrarnoj kontroli, jer je tada sudac zakonoda-
vac. Kada se pak sudac udruži s izvršnom vlasti, on se može ponašati sa svom brutalnošću jed-
nog silnika’’.41
U Federalistu br. 48. Madison iskazuje bojazan od mogućih uzurpacija zakonodavne vlasti.
Zbog toga traži takvu diobu vlasti koja bi eliminirala supremaciju zakonodavne vlasti: ‘’Ame-
rikanci se nisu borili za izborni despotizam, već za vladu koja bi bila utemeljena na načelima
slobode i u kojoj bi vlasti bile podijeljene i uravnotežene (divided and balanced) između nekoli-
ko magistrata, tako da nijedan od njih ne može prekoračiti svoje zakonom određene granice,
a da ga pritom učinkovito ne provjeravaju (checked) i ograničavaju (restrained) drugi magistra-
ti. Zbog toga je Konvencija, koja je osnovala vladu, istu ustrojila tako da su zakonodavna, iz-
vršna i sudbena grana vlasti razdvojene i posebne, tako da nijedna osoba istodobno ne obna-
ša ovlasti više grana vlasti’’.42
U Federalistu br. 49. Madison ukazuje na mogućnost sukoba između vlasti, te na nedostatke
pristupa koji rješavanje mogućeg spora u takvom slučaju prepušta narodu ili bilo kojoj od po-
39 Tako primjerice Rossiter C., op. cit., str. vii. Slično i Thomas Jefferson u poznatom citatu: ‘’The best commentary on the principles
of government which has ever been written’’. Usp. Carey G.W. & McClellan J., THE FEDERALIST (Editor’s introduction), Online
Library of Liberty, Liberty fund, Indianapolis, 2001.; elektronsko izdanje dostupno na: http://oll.libertyfund.org/index.php.
Zanimljivo je ovdje istaknuti da jedan od najpoznatijih europskih enciklopedijskih izvora suvremene političke misli - Chatelet F. et
al., DICTIONNAIRE DES ŒUVRES POLITIQUES, P.U.F., Paris, 1986. - uopće ne govori o FEDERALISTU i njegovim autorima (Sic!).
40 Usp. THE FEDERALIST, New York, 1937., str. 312- 320.
41 Madison na ovom mjestu zapravo citira Montesquieua, usp. THE FEDERALIST no. 47, New York, 1937., str. 315.
42 THE FEDERALIST no. 48, New York, 1937., str. 324.
18
stojećih vlasti. Madison pritom upozorava da ‘’same odredbe pisanih ustava nisu dovoljne da
postave različite grane vlasti u okvire njihovih zakonitih prava’’.43 U Federalistu br. 50. osvrće se
i na druge poteškoće koje nastaju kada se rješavanje sporova prepušta narodu ili samo zakono-
davnoj, izvršnoj ili sudbenoj vlasti.
Potraga za očuvanjem nužne podjele između grana vlasti navodi Publiusa u Federalistu br.
51. na zaključak da se navedeni nedostaci mogu ukloniti putem unutrašnjeg ustrojstva vlade
i to tako da ‘’njeni sastavni dijelovi međusobno zadržavaju jedni druge u okviru odgovaraju-
ćih djelokruga’’.44
U ovom važnom dijelu Federalističkih spisa objašnjava se na koji način struktura vlade omo-
gućava realizaciju slobode. Njeno je ostvarenje moguće uz što širu neovisnost svake grane vla-
sti. No, da bi se osigurala takva neovisnost, nijednoj se grani vlasti ne smije do kraja omogući-
ti sloboda izbora njenih članova. Iz tog načela proizlazi da bi građani trebali birati predsjedni-
ka, zakonodavce i suce.45 Ipak, već su sudionici Konvencije uočavali praktične posljedice izbor-
nosti svih službi. U tom smislu je sudbena grana vlasti uvijek najosjetljivija. Naime, prosječni
građanin veoma teško može ocijeniti posjeduje li uistinu neki pojedinac odgovarajuće sposob-
nosti koje zahtijeva pozicija suca. Suci svakako trebaju biti kompetentni, ali istovremeno i slo-
bodni od političkih pritisaka. Te zahtjeve nužno je uskladiti. Budući da će savezni suci biti ime-
novani doživotno, na njihovo mišljenje ne smiju utjecati ni Predsjednik koji ih imenuje, ni Se-
nat kojemu se on pritom obraća za suglasnost.
Članovi pojedine grane vlasti ne bi smjeli biti isuviše ovisni o članovima druge dvije grane
vlasti ni u određivanju svojih plaća. Najbolje osiguranje protiv postupne koncentracije vlasti
u jednoj grani je uspostava ustavnih kontrola koje će to otežavati. Ustavna prava svih moraju
kontrolirati osobne interese i ambicije pojedinca. Ljudi ne priznaju da zloupotrebljavaju vlast,
ali da to zapravo čine pokazuje upravo njihova potreba za vladom, jer ‘’da su ljudi anđeli, nika-
kva im vlada ne bi bila potrebna’’.46 No, ljudi su nesavršeni. To vrijedi i za upravljače i za uprav-
ljane. U tom smislu, najveći je problem kako stvoriti vladu koja će biti u stanju kontrolirati na-
rod, ali i samu sebe. To je najbolje postići stvaranjem vlade koja će biti zavisna od volje naroda,
a iskustvo će ljude naučiti o nužnosti postojanja drugih kontrola.
Iako dioba vlasti pomaže kontroli njenog razvoja u određenom smjeru, vlast se ne može
apsolutno dijeliti na jednaki način. U republikanskom obliku vladavine najsnažnija je zakono-
davna vlast. Zbog toga su je ‘’utemeljitelji Ustava’’ podijelili između Predstavničkog doma i Se-
nata, osiguravši pritom različite načine izbora za svaki njen dio. Međutim, protiv opasnosti za-
konodavne tiranije nužne su i druge kontrole.
U predstavničkoj demokraciji ne kontrolira se samo mogućnost represije od strane uprav-
ljača. Određeni građani ili grupe također mogu predstavljati izvor represije. Većinu često ugro-
žavaju prava manjina. Zbog toga Publius preporučuje dvije metode pomoću kojih se mogu
izbjeći moguća zla. Prva metoda je izgradnja snažne vlade kao ‘’volje zajednice’’, u kojoj je ona
veća i neovisnija od volje puke većine. Međutim, takvo je rješenje opasno jer takva vlada može
prikriti svoju vlast iza grupe koja u društvu radi protiv javnog dobra, a u SAD-u mandat je vla-
43 THE FEDERALIST no. 49, New York, 1937., str. 326.

44 THE FEDERALIST no. 51, New York, 1937., str. 335-336. Glede autorstva Federalista br. 51 V. Stanovčić npr. smatra da ta kontrover-
za nije riješena ni do danas. Usp. Stanovčić V., op. cit., str. 166-186. Ipak, u nekim komentarima FEDERALISTA pisci se prema više
kriterija opredjeljuju za autorstvo jednog od spomenute dvojice očeva utemeljitelja američke ustavnosti. Tako se npr. u izdanju
THE FEDERALIST, HUP, Cambridge (MA), 1961., koje je uredio Benjamin F. Wright, kao autor Federalista br. 51 navodi Madison.
45 Ibid.
46 ‘’If men were angels, no government would be necessary’’, THE FEDERALIST no. 51, New York, 1937., str. 337.
19
di dao cjelokupni narod. Budući da je Ustav SAD polazio od toga da je društvo podijeljeno na
više grupa od kojih svaka ima svoje mišljenje i interese, bilo je vrlo teško ostvariti takvo stanje
u kojemu bi jedna grupa dominirala ili ugrožavala manjinske grupe.
Za razliku od navedenih federalističkih spisa u kojima se razrađuju nove teorije američ-
kih ustavotvoraca o institucionalnom razvoju temeljenom na učenju o diobi vlasti, najveći dio
ostalih tekstova (Federalist br. 59-61, 65-85) posvećen je detaljnijoj analizi međusobnih odnosa
pojedinih grana vlasti (zakonodavne, izvršne i sudbene). U tim se prilozima posebno ističe Ha-
miltonov doprinos prilagodbi općenito Montesquieovih ideja o diobi vlasti, a posebno afirma-
ciji sudbene vlasti u američkoj sredini.
1.2.2. Alexander Hamilton i zagovaranje Montesquieua u Americi. Među američkim sljed-
benicima Montesquieua u tzv. herojskom dobu američke ustavnosti posebno se ističe uloga A.
Hamiltona. Razrađujući ideje francuskog pisca, on je u američkom konstitucionalizmu prona-
šao nove i snažne mogućnosti djelovanja sudaca i sudbene vlasti. Zajedno s Madisonom za-
govarao je neovisnost sudova, profesiju common law sudaca i sudsku reviziju. Oni su zapravo
adaptirali Montesquiea i Blackstonea novim okolnostima - postojanju pisanog ustava i slože-
ne republikanske vlade, te filozofiji o prirodnom pravu. No, tek se osvjetljavanjem posebnih
Hamiltonovih pogleda na konstitucionalizam i sudsku vlast, te njihovom usporedbom sa sta-
vovima drugih autora koji su Montesquieove ideje adaptirali američkom primjeru (Tocquevi-
lle, Holmes), uočava njegov veliki doprinos oblikovanju ideje o sucima kao o čuvarima ustavne
tradicije i ograničene vlade. Proučavanje Hamiltonovih stajališta o sudbenoj vlasti tako dovodi
do ‘’pronalaska pred-Holmesijanske perspektive’’, pogleda koji zagovara snažnu ali ograničenu
sudbenu vlast, koncepcije u kojoj je središnja rasprava o sudstvu povezana s diobom vlasti, re-
publikanskim konstitucionalizmom, prirodnim pravom i pravnom razboritošću.47
Za razliku od škola sudskog ograničavanja (judicial restraint) i sudskog aktivizma (judicial ac-
tivism) iz 20. stoljeća, prema izvornom američkom shvaćanju suci nisu smatrani zakonodavcima,
ali ni običnim činovnicima. Njima je bila namijenjena uloga jakih dužnosnika konstitucionaliz-
ma podijeljenih i ograničenih vlasti. Razumijevanje Hamiltonovog doprinosa ovoj problematici
od velike je važnosti za naš rad. Upravo je Hamilton tijekom rasprava na Konvenciji omogućio
tematsku pripremu i prihvaćanje članka III. američkog Ustava (‘’The judicial power of the Uni-
ted States...’’)48 te polaganje temelja ustavnosudskog nadzora (constitutional review power), ovla-
sti koja je bila bliska ranim američkim sudovima i koju je kasnije osigurao Chief Justice John
Marshall.
Koncepcija sudbene vlasti A. Hamiltona umnogome počiva na Montesquieovim pogledima
na diobu vlasti, političku slobodu, federalizam i vrline republikanizma. Međutim, pisci Federali-
sta (uključujući i Hamiltona) su svoj pogled na diobu vlasti, a posebno na sudbenu vlast, temeljili
i na tradicionalnom common lawu koji je i nadilazio granice Montesquieovog liberalizma.
(i) Sudbena vlast u Hamiltonovoj slici konstitucionalizma. Konstitucionalizam
koji je u SAD nastajao prije i nakon Ustavne konvencije u Philadelphiji 1787. godine bio je složeni
spoj Montesquieua i klasičnog common lawa. Ta kombinacija je uključivala i naglaske o sudbenoj
vlasti. Argumenti iz Federalista, posebno Hamiltonova stajališta o saveznom sudstvu s doživot-
47 Usp. Carrese P.O., THE CLOAKING OF POWER – MONTESQUIEU, BLACKSTONE AND THE RISE OF JUDICIAL ACTIVISM,
University of Chicago Press, Chicago, 2003., str. 186.
48 ‘’Članak. III. Odjeljak 1. Sudbena vlast Sjedinjenih Država bit će povjerena jednom Vrhovnom sudu i takvim nižim sudištima kakve
Kongres povremeno odredi i uspostavi. Suci Vrhovnog suda i nižih sudova držat će svoju službu sve dok su dobrog ponašanja, te
će, u određeno vrijeme, za svoju službu primati naknadu, koja se neće umanjiti za sve vrijeme ostanka u službi.’’). Cit. pr. USTAV
SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA (Preveo i uvodnu studiju napisao prof. dr. B. Smerdel), PAN LIBER, 1994., Osijek, str. 33-4.
20
no izabranim sucima i pravom ustavnosudskog nadzora, otkrivaju nam varijantu konstituciona-

lizma koja se prilagođava Montesquieovom učenju o sudbenoj vlasti. Na to najbolje upućuje Ha-
miltonova vizija sudbene vlasti koju izlaže u federalističkim spisima br. 78-83. To je jednostavno
američka adaptacija Montesquieovih ideja o ‘’maskiranju vlasti’’ (cloaking of power) i kulminacija
njegove obrane sudbene vlasti od tiranije većine.
O važnosti federalnog sudstva Hamilton govori već u Federalistu br. 9. Hamilton piše o na-
pretku moderne političke znanosti, kojoj je u izgradnji civiliziranog efikasnog upravljanja i ostva-
rivanja prava jedno od najsnažnijih sredstava (powerful means) institucija sudstva.49 U okvirima
republike sudstvo je ‘’snažno vezivo društva’’ (great cement of society,) pa je funkcija sudaca ‘’naj-
snažniji, najrasprostranjeniji i najprivlačniji izvor pokoravanja i pristajanja naroda’’50 uz svrhe
državne vlasti. Analizirajući slabosti američke Konfederacije, Hamilton utvrđuje da je vrhunac
njenih nedostataka:
‘’…odsustvo sudbene vlasti. Zakoni su mrtvo slovo na papiru bez sudova koji ih tumače i
određuju njihovo pravo značenje i djelovanje. Da bi ugovori Sjedinjenih Država uopće imali prav-
nu snagu, moraju biti dio prava zemlje. Njihovo se pravo značenje, u mjeri u kojoj se odnose na
pojedince, mora kao i kod svih drugih zakona, utvrditi sudskim odlukama. Da bi ove odluke bile
usklađene one se moraju, u krajnjem slučaju, podnositi jednom vrhovnom tribunalu... Povjere-
nje, ugled, mir čitave Unije ostavljeni su tako trajno na milost i nemilost predrasuda, strasti i in-
teresa svakog pojedinog člana saveza. Je li moguće da strane države poštuju, odnosno imaju po-
vjerenja u takvu vladu? Je li moguće da će američki narod i dalje pristajati da svoju čast, sreću, si-
gurnost, postavi na tako nesiguran temelj?’’.51
Temu o sucima i sudbenoj vlasti, kao čimbenicima koji drže političke vlasti u granicama pra-
va, Hamilton (Publius) nastavlja razvijati u Federalistu br. 47.-51. Tu se zakonodavna vlast pove-
zuje sa ‘’strastima’’ koje mogu nadvladati i poraziti ‘’razum’’ naroda u izvršnoj i sudbenoj vla-
sti. Argumenti iz Federalista br. 49. su uvjerljiva kritika uvjerenja o moralnoj čistoći i nadmo-
ći naroda. Ustavni poredak prije svega mora osposobiti vladu da kontrolira upravljane, te isto-
vremeno omogućiti i kontrolu njenog djelovanja. Istina je da u temeljima republikanske vlade
leži vladina ovisnost o narodu, ali da bi se izbjegao populizam ustavni okvir traži ‘’i druge mje-
re predostrožnosti’’.52 U navedenim federalističkim spisima (br. 47-51) se naglašava da odvojene
vlasti bolje izvode svoje funkcije. Dio tog složenog konstitucionalizma je i mehanizam kontrola
i provjera (checks and balances), koji će kao ‘’negativna koncepcija diobe vlasti’’ omogućiti da se u
Federalistu br. 78. uobliči ‘’prvi tematski i nedvosmisleni argument za sudbeni nadzor u angloa-
meričkoj jurisprudenciji’’.53
U Federalistu br. 78. prepoznaju se različiti Hamiltonovi uzori i utjecaji (Aristotel, Coke, Mon-
tesquieu, Bolingbroke). U istom se broju konačno oblikuje njegov pogled na sudbenu vlast i suce
kao vrhunske učitelje konstitucionalizma. Izravno se pozivajući na Montesquieua, Hamilton na-
vodi njegov glasoviti citat iz ‘’Duha zakona’’: ‘’…od tri navedene vlasti, sudbena je vlast gotovo
49 ‘’...the institution of courts composed of judges holding their offices during good behaviour.’’; THE FEDERALIST No. 9., op. cit.,
str. 48.
50 ‘’This, of all others, is the most powerful, most universal, and the most attractive source of popular obedience and attachment.’’;
THE FEDERALIST No. 17., op. cit., str. 103.
51 THE FEDERALIST No. 22., op. cit., str. 138.
52 ‘’A dependence on the people is, no doubt, the primary control on the government; but experience has taught mankind the neces-
sity of auxiliary precautions’’ (Podređenost narodu je, bez sumnje, osnovni način kontrole vlade, ali iskustvo nas uči o potrebi i
drugih mjera predostrožnosti’’); THE FEDERALIST No. 51, op. cit., str. 337.
21
ništavna’’.54 Za Hamiltona je postavka o trajnosti sudaca dok su dobrog vladanja najvažniji dopri-
nos nove političke znanosti, zato što su u republici neovisni suci snažna prepreka mogućim zlo-
upotrebama predstavničkog tijela. Upravo je takvo sudstvo ‘’najprikladnije sredstvo koje vlade
mogu stvoriti kako bi osigurale brzu, pravednu i nepristranu primjenu zakona’’.55 Konačno, Ha-
miltonovo shvaćanje Ustava SAD (1787), a posebno čl. III., te analiza sudbene vlasti i njenog od-
nosa s ostalim granama vlasti, u Federalistu br. 78. omogućava zaključak o potrebi ovlasti kontro-
le ustavnosti zakona.56 Konkretno:
‘’...pod ograničavajućim ustavom (limited constitution) podrazumijevam ustav koji postavlja
određena ograničenja zakonodavnoj vlasti; na primjer, da zakonodavna vlast neće donositi nika-
kve zakone o oduzimanju imovine i časti, nikakve ex-post-facto zakone i slično. Takva ograniče-
nja u praksi se mogu održati jedino posredstvom sudova, čija je dužnost da proglašavaju ništavi-
ma sve akte koji su protivni očiglednom smislu Ustava’’.57
Za Hamiltona je ‘’prirodna’’ pretpostavka pisanog ustava da on ne omogućava ‘’predstavnici-
ma naroda da volju svojih birača zamijene svojom voljom’’. Također, razumnije je ‘’pretpostavi-
ti da su sudovi zamišljeni kao posrednici između naroda i zakonodavnog tijela koji trebaju, po-
red ostalog, držati zakonodavca u granicama ovlasti koje su mu dodijeljene’’.58 Pritom kontrola
ustavnosti zakona (judicial review of statutes) ne znači da je sudbena vlast nadmoćna nad zakono-
davnom. Ta mogućnost samo ukazuje na činjenicu da je:
‘’...vlast naroda nadmoćnija i od zakonodavne i od sudbene vlasti, te da se u slučaju kada za-
konodavčeva volja, izražena u njegovim zakonima, dođe u sukob s voljom naroda izraženom u
Ustavu, suci trebaju rukovoditi ovom drugom voljom, a ne prvom. Suci tada svoje odluke trebaju
donositi prema temeljnim zakonima, a ne prema zakonima koji nisu takve prirode’’.59
Hamilton prihvaća klasične Montesquieove argumente o sudbenoj vlasti koja je po prirodi
svojih funkcija ‘’najmanje opasna po politička prava predviđena Ustavom, jer ih je najmanje u
stanju narušiti ili povrijediti’’, o izvršnoj vlasti koja u svojim rukama drži počasti i mač, te o za-
konodavnoj vlasti koja kontrolira blagajnu i svojim pravilima uređuje prava i dužnosti građana.
Ukazuje i na to da efikasnost sudskih odluka ovisi o pomoći izvršne vlasti. On međutim iznimno
uvažava dugu tradiciju aktivne sudbene vlasti u common law sistemu, koja je kroz odluke i prese-
dane jamčila slobodu i sreću naroda. Jednako tako vjeruje izvrsno školovanim i profesionalnim
sucima čiji se moralni integritet ne dovodi u pitanje. Zbog svega toga sudbena vlast ipak može,
premda imajući u svojim rukama samo ‘’knjigu i pero’’, držati druge vlasti u granicama njihovih
ovlasti. Ona to čini pomoću:
‘’...tumačenja zakona, kao prave i posebne nadležnosti sudova. Na Ustav suci moraju gleda-
ti kao na osnovni zakon. Suci trebaju otkriti značenje ustava, kao i značenje bilo kojega drugo-
ga akta koji dolazi iz zakonodavnog tijela. Ako se dogodi da se razlike između tih akata ne mogu
54 ‘’The celebrated Montesquieu, speaking of them, says: Of the three powers above mentioned, the judiciary is next to nothing’’,
THE FEDERALIST No. 78., op. cit., str. 504.
55 ‘’...it is the best expedient which can be devised in any government, to secure a steady, upright, and impartial administration of
laws’’. THE FEDERALIST No. 78., str. 503.
56 Corrado M.L., COMPARATIVE CONSTITUTIONAL REVIEW – CASES AND MATERIALS, Carolina Academic Press, Durham,
2005., str. 43-69.
57 THE FEDERALIST No. 78, op.cit., str. 505.
58 THE FEDERALIST No. 78, op.cit., str. 506 .
22
uskladiti, onda onaj akt koji je važniji treba staviti iznad; drugim riječima, u takvim slučajevima
se namjere naroda uzdižu nad namjerama njegovih predstavnika’’.60
Iako su sila, blagajna i mač izraz volje većine, njima se u svakom trenutku može suprotstaviti
sudska odluka. Kada je riječ o nepravednim zakonima kojima su povrijeđena osobna prava, sud-
bena se vlast može zakonodavnoj i izvršnoj vlasti suprostaviti ‘’tiho i autoritativnim tonom’’. Ri-
ječ je o suptilnom oblikovanju politike, odnosno kontroli mogućeg pojavljivanja ‘’duha neprav-
de’’ neizravnom metodom ograničavanja nepravednih zakona. Prema P.O. Carreseu, u takvom
Hamiltonovom viđenju diobe vlasti i prirodnog prava još nema govora o ‘’sudskom zakonodav-
stvu ili aktivizmu’’.61 No, sudovi ipak u Hamiltonovoj verziji konstitucionalizma postaju svojevr-
sni ‘’republikanski ravnatelji’’ (R. Lerner).62 Budući da je Ustav 1787. godine usvojen bez dekla-
racije o pravima, takva uloga postaje još izraženija. Uostalom, u pretposljednjem Federalistu br.
84. Hamilton tvrdi da je ‘’Ustav u svom racionalnom smislu povelja o pravima’’.63 Takav Ustav će
se najbolje braniti učenim i profesionalnim sredstvima, uključujući sudbeni nadzor kao kvalitetu
koja je svojstvena koncepciji ograničenog ustava. Tu će funkciju obavljati upravo suci, koji jedini
‘’sagledavaju cjelinu, nadgledaju diobu vlasti i čuvaju Ustav’’.64
LITERATURA:
1. Carrese P.O., THE CLOAKING OF POWER: MONTESQUIEU, BLACKSTONE, AND THE

RISE OF JUDICIAL ACTIVISM, The University of Chicago Press, Chicago, 2003.
2. CLASSICI DELLA DEMOCRAZIA MODERNA – MONTESQUIEU (a cura di Vittorio de Ca-
prariis), Società editrice il Mulino, Bologna, 1962.
3. Claus L., MONTESQUIEU’S MISTAKES AND THE TRUE MEANING OF SEPARATION,
Oxford Journal of Legal Studies, sv. 25, br. 3, 2005.
4. Chatelet F. et al., DICTIONNAIRE DES ŒUVRES POLITIQUES, P.U.F., Paris, 1986.
5. Corrado M.L., COMPARATIVE CONSTITUTIONAL REVIEW – CASES AND MATERIALS,
Carolina Academic Press, Durham, 2005.
6. ENCYCLOPEDIA OF DEMOCRACY, Routledge, London, 1995.
7. Ferejohn J., JUDICIALIZING POLITICS, POLITICIZING LAW, Law & Contemporary Pro-
blems, sv. 65, br. 3, 2002.
8. Friedrich C.J., CONSTITUTIONAL GOVERNMENT AND DEMOCRACY - THEORY AND
PRACTICE IN EUROPE AND AMERICA (Rev. edition), Ginn & Company, Boston, 1950.
9. Hamilton-Medison-Džej, FEDERALISTIČKI SPISI (Redakcija i uvodna studija Vojislav Sta-
novčić), Radnička štampa, Beograd, 1981.
10. Harrington C.B., MARTIN SHAPIRO AND ALEC STONE SWEET: ON LAW, POLITICS
AND JUDICIALIZATION, Int’l Journal of Constitutional Law, Oxford University Press &
New York School of Law, sv. 2, br. 3, 2004.

61 Carrese P.O., op.cit., str. 205.
62 Lerner R., THE SUPREME COURT AS REPUBLICAN SCHOOLMASTER, Supreme Court Review, 1967., str. 127-80., cit. pr. Carrese
P.O., op. cit., str. 205.
63 ‘’The truth is, after all the declamations we have heard, that the Constitution is itself, in every rational sense, and to every useful
purpose, A BILL OF RIGHTS.’’ FEDERALIST No. 84, op.cit., str. 561.
64 Mansfield H., AMERICA’S CONSTITUTIONAL SOUL, Johns Hopkins University Press, Baltimore, 1991., str. 125.
23
11. Koopmans T., COURTS AND POLITICAL INSTITUTIONS - A COMPARATIVE VIEW, Cam-
bridge University Press, Cambridge, 2003.
12. Montesquieu C., L’Esprit des Lois (I-II), Libraire Garnier Frères, Paris, 1922.
13. Stewart I., MONTESQUIEU IN ENGLAND: HIS ‘NOTES ON ENGLAND’, WITH COM-
MENTARY AND TRANSLATION, Oxford University Comparative Law Forum, Article no.
6, 2002., dostupno na: http://ouclf.iuscomp.org/
14. Smerdel B. & Sokol S., USTAVNO PRAVO, Pravni fakultet, Zagreb, 2006.
15. Smailagić N., HISTORIJA POLITIČKIH DOKTRINA (I-II), Narodne novine, Za-
greb, 1970.
16. Sutherland A.E. (ur.), GOVERNMENT UNDER LAW, Harvard University Press,
Cambridge (MA), 1956.
17. THE OXFORD GUIDE TO UNITED STATES SUPREME COURTS DECISIONS (ur.
Hall K.L.), Oxford University Press, Oxford - New York, 1999.
18. THE FEDERALIST, Modern Library, New York, 1937.
19. THE FEDERALIST (Ed. by Carey G.W. & McClellan J.), Online Library of Liberty,
Liberty fund, Indianapolis, 2001., dostupno na: http://oll.libertyfund.org/
20. THE FEDERALIST PAPERS - Hamilton, Madison, Jay (Ed. and with Introduction
by Clinton Rossiter), New American Library, New York, 1961.
21. Tocqueville A. de, DEMOCRACY IN AMERICA, Harper Perennial, New York, 1988.
22. USTAV SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA (Preveo i uvodnu studiju napisao
prof. dr. Branko Smerdel), Pan Liber, Osijek, 1994.
23. Vile M.J.C., CONSTITUTIONALISM AND SEPARATION OF POWERS (Second
ed.), Liberty Fund, Indianapolis, 1998..
24. Wormuth F.D., THE ORIGINS OF MODERN CONSTITUTIONALISM, Harper & Brothers
Publishing, New York, 1949.
24
DSc Petar Bačić, Faculty of Law, University of Split
Classical Doctrine of Separation of Powers and Relations

Among Power Branches
Summary
Conventional wisdom in modern comparative constitutional law that trias politica is a

correct political theory that even today represents one of the most reliable starting points for
a systematic reasearch of public law and a useful cognitive instrument. However, the search for
an answer about real interaction among three powers has become more necessary, in particular
that of the position of judicial power related to legislative and executive powers. In the paper the
author considers and assesses this relation in theory and practice of different government aut-
horities organisation patterns (parlamentary system, presidential system, semi-presidential, i.e.
mixed systems etc.).
Key words: separation of powers, government authorities organisation and principles,

parlamentarism, presidential system, mixed system
Dr. Petar Bačić, Fakultät für Rechtswissenschaften der Universität in Split
Klassische Rechtslehre über die Gewaltenteilung und

Verhältnisse zwischen den Rechtsgebieten
Zusammenfassung
Im modernen komparativen Verfassungsrecht herrscht die Überzeugung, dass trias politica

eine allgemein geltende politische Theorie ist, die auch heutzutage einen der glaubwürdigen Au-
sgangspunkte für eine systematische Untersuchung und dazu ein nützliches Erkenntnissinstru-
ment darstellt. Doch ist die Suche nach der Antwort auf die Frage über tatsächliche Beziehung
dreier Gewalten erforderlich, insbesondere über die Lage der rechtsprechenden Gewalt in Bezug
auf die Gesetzgebung und Vollziehung. In diesem Beitrag erörtert und befragt der Autor diese
Beziehung in Theorie und Praxis verschiedener Modelle der Organisation der öffentlichen Ge-
walt (parlamentarisches System, präsidenzielles System, semi-präsidenzielles System, bzw. ge-
mischtes Regierungssystem).
Schlüsselwörter: Gewaltenteilung, Organisation und Grundsätze der Staatsgewalt,

Parlamentarismus, das präsidenzielle System, das gemischte
Regierungssystem
Nives Mazur-Kumrić, Ph.D., LL.M.: Legal status of the German language group in the Italian province of South Tyrol
25
Nives Mazur-Kumrić, Ph.D., LL.M. Original scientific paper

Assistant at the Faculty of Law in Osijek UDK 341.234-054.7=112.2(450)
LEGAL STATUS OF THE GERMAN LANGUAGE

GROUP IN THE ITALIAN PROVINCE OF SOUTH
TYROL
Abstract: The Italian Province of South Tyrol is often presented as a successful model of
the legal regulation of interethnic relations between the majority and minority
population in ethnically heterogeneous regions in Europe. South Tyrol has been
a place of coexistence of three ethnic groups for centuries, viz. the Italian, the
Ladin, and the German. However, the German ethnic group has always outnum-
bered the other two and such an ethnic structure had led to the establishment
of a territorial autonomy within unitary Italy. In this article the author anal-
yses the legal underpinnings of the autonomy concerned, its repercussions on
the position of the German language group and on the interethnic relations in
South Tyrol. The author focuses in particular on the positive effects of the esta-
blished autonomy, namely on its role in preserving the distinctive identities of
the three ethnic groups and in ensuring peace and stability in the Province and
the region at large.
Key words: South Tyrol, German language group, ethnic identity, autonomy, minority
rights
INTRODUCTORY REMARKS
The Province of South Tyrol and the Province of Trentino form the part of the Italian Region
Trentino – South Tyrol/Alto Adige which was granted special autonomy by the Italian Constitu-
tion of 27 December 19471. Both Provinces have shared a common history for centuries; however,
1 The official name of the Province of South Tyrol is ‘the Province of South Tyrol/Alto Adige/Bolzano’. According to the Italian
Constitution, Italian Republic is divided into regions, provinces and municipalities (Art. 114 of the Constitution). Particular forms
and conditions of autonomy are enjoyed by Friuli-Venezia Giulia, Sardinia, Sicily, Southern Trentino, and the Aosta Valley, based
on the special statutes adopted by constitutional law (Art. 116 of the Constitution). There are two factors that serve as the basis
for granting the status of autonomy: ethnic structure of the population in certain areas characterised by the presence of a certain
number of ethnic and language minorities (Trentino-South Tyrol/Alto Adige, Friuli-Venezia Giulia and Aosta Valley) and specific
geographical position (the islands of Sicily and Sardinia). Cf: Flanz, G. H. (1987) ‘Italy’, in Blaustein, A. P. and Flanz, G. H. (eds)
Constitutions of the Countries of the World – IX. Dobbs Ferry, New York: Oceana Publictions, Inc., p. 75; Wolff, S. (2004) ‘Settling an
Ethnic Conflict through Power-sharing: South Tyrol’, in Schneckener, U. and Wolff, S. (eds) Managing and Settling Ethnic Conflicts.
London: Hurst & Company, p. 57; Wolff, S. (2003) Disputed Territories: The Transnational Dynamics of Ethnic Conflict Settlement.
Oxford: Berghahn Books Ltd., p. 116; Kaplan, D. H. (2001) ‘Political Accommodation and Functional Interaction Along the Nort-
hern Italian Borderlands’, Geografiska Annaler – Series B, 83(3), p. 134.
26
each of them has preserved its distinctive identity. The modern-day Region of Trentino – South
Tyrol/Alto Adige is a mountainous, trilingual area which stretches over the northernmost part
of Italy, immediately along the Austrian border. Its unique character is shaped by the distinctive
ethnic structure of South Tyrol in which three language groups prevail: the German, the Italian
and the Ladin. Moreover, German and Italian are both official languages in the Province, while
Ladin is official in several eastern municipalities where Ladins make up the majority of the pop-
ulation. The German-speaking population is clearly predominant; it constitutes slightly over 69
per cent of the total population of the Province2. This structure is a result of a mixture of histor-
ical circumstances related to the frequent changes of dominance over the border-areas between
Italian and German/Austrian rulers, most notably to the last change which resulted in the seiz-
ing of South Tyrol (at the time known as Mitteltirol) from the Austro-Hungarian Empire after its
defeat in the First World War and its annexation by Italy3.
South Tyrol has over time undergone a transformation from a region infamously encum-
bered with ethnic conflicts into an exemplary model of the legal regulation of coexistence of the
minority and majority population4. South Tyrolean autonomy is now often presented as a desir-
able model for resolving existing or potential conflicts in ethnically heterogeneous regions in Eu-
rope and an evidence that, as Porter says, ‘the realisation of minority rights benefits the majority
and the minority’5. Generally speaking, autonomy has always been established ‘in order to allevi-
ate tensions resulting from heterogeneity, mainly of an ethnic nature, but also of other origins’6.
Since the Italian Constitution of 27 December 1947 only makes explicit mention of the pro-
tection of ‘language’ minorities, we will continue to refer to the German ethnic minority as ‘the
German language group’ in our further analysis of South Tyrolean autonomy. However, one
should not erroneously assume that it is a group determined solely by its own language; it is also
characterised by a distinct cultural identity which developed under a centuries-long influence
of the Austrian, German and Italian cultures. ‘The German language group’ is also a term that
was most commonly used in the earlier autonomy statutes, albeit inconsistently. Thus, in addi-
tion to this term (Ger. deutsche Sprachgruppe) the term ‘German language minority’ (Ger. deut-
sche sprachliche Minderheit) is also used when the group is referred to from the perspective of the
state or the Region of Trentino-South Tyrol/Alto Adige. Admittedly, in the scope of the last two
entities, the German language group is indeed a minority in comparison with the prevailing Ital-
ian population; however, their ratio is reversed in the Province of South Tyrol, which renders the
term ‘language group’ more appropriate. In addition to the above designation, there is a third
one: ‘South Tyroleans’, which is not entirely incorrect since the majority of the German language
group perceive themselves as such. Nevertheless, we should not overlook the results of a study
carried out in 1994, which demonstrate that in addition to 80 per cent of the German language
group, the same percentage of the Ladin and about 18 per cent of the Italian-speaking group also
identify themselves with South Tyrol and not with the Region as a whole or with Austria or Italy.
Therefore, if one wished to refer explicitly to members of the German language group, it would
be more correct to identify them as ‘South Tyroleans, Italian citizens whose mother tongue is
2 Cf: South Tyrol in figures (2008), Bozen/Bolzano: Autonomous Province of South Tyrol, Provincial Statistics Institute – ASTAT, p. 15.
3 Cf: Cole, J. W. and Wolf, E. R. (1999) The Hidden Frontier: Ecology and Ethnicity in an Alpine Valley. Berkeley and Los Angeles,
California: University of California Press, pp. 1-3; Stacul, J. (2003) The Bounded Field: Localism and Local Identity in an Italian Alpine
Valley. Oxford: Berghahn Books Ltd., p. 28.
4 Cf: Pentassuglia, G. (2005) Minorities in International Law: An Introductory Study. Strasbourg: Council of Europe Publishing, pp. 232-233.
5 Cf: Porter, K. (2003) ‘The Realisation of National Minority Rights’, Macquarie Law Journal, 3, p. 52.
6 Cf: Lapidoth, R. (1994) ‘Autonomy: Potential and Limitations’, International Journal on Group Rights, 1(4), p. 270.
27
German’7. Nowadays, they are considered to be one of the national minorities of autochthonous
status in Europe8.
ETHNIC STRUCTURE OF SOUTH TYROL
Today’s South Tyrol covers an area of 7 400.43 km² and has a population of 462 999 accord-
ing to the latest census from 20019.
An analysis of the official censuses carried out between 1880 and 2001 reveals that the Ger-
man language group in South Tyrol has significantly outnumbered the Italian and the Ladin in
the last 120 years. Consequently, there are only 14 out of 116 municipalities of the Province in
which Italians or Ladins make up the majority10. According to the first official census carried out
in South Tyrol in 1880, as much as 90.6 per cent of the population in the area were members
of the German language group, followed by the Ladin language group (4.3 per cent), and final-
ly by Italians, who accounted for a modest 3.4 per cent of the population11. The data on the eth-
nic structure of South Tyrolean population gathered in the last official census in 2001 show that
the portion of the German language group in the total population of South Tyrol (64 per cent)
slightly decreased relative to the 1991 census, when it accounted for 65.3 per cent of the popula-
tion. A similar decrease was noted with respect to the Italian and Ladin language groups. In 1991
the Italian language group constituted 26.5 per cent of the total population of South Tyrol, and
decreased to 24.5 per cent in 2001, whereas the number of Ladins, who made up 4.2 per cent of
the population in 1991, dropped to 4 per cent in 2001. In the same period the number of other
language groups increased from 4 per cent to 7.4 per cent. However, these percentages do not ac-
tually mean that the sizes of the particular language groups decreased; on the contrary, this peri-
od also marked an increase in the number of members of the German and of the Ladin language
groups (the German from 287 503 in 1991 to the present figure of 296 461 and the Ladin from
18 434 to 18 736). The above percentages merely reflect the fact that the number of the Italian-
speaking group decreased (from 116 914 in 1991 to the present figure of 113 494) and that there
came to an appreciable increase in the number of members of other language groups. Data col-
lected in the earlier censuses demonstrate a steady increase in the size of the German language
group, except in the period between 1910 and 1920, when it decreased from 223 913 (89 per cent)
to 193 271 (75.9 per cent) as a result of the First World War. In the same period the size of the Ital-
ian language group increased significantly, from 7 339 (2.9 per cent) to 27 048 (10.6 per cent). The
number of Ladins grew only slightly, i.e. from 9 429 (3.8 per cent) to 9 910 (3.9 per cent). Still,
7 Cf: Alcock, A. (2001) The South Tyrol Autonomy – A Short Introduction. Bozen/Bolzano: County Londonderry, p. 20.
8 Cf: Malloy, T. H. (2005) National Minority Rights in Europe. New York: Oxford University Press Inc., p. 22.
9 The entire Region of Trentino-South Tyrol/Alto Adige has a population of 974 613, which means that the German language group
constitutes around 30 per cent of the total population in the Region. In comparison with the total population of Italy (58 751 711)
this percentage amounts to slightly less than 0.5 per cent. Cf: South Tyrol in figures (2006), Bozen/Bolzano: Autonomous Province
of South Tyrol, Provincial Statistics Institute – ASTAT, pp. 6, 12; Rapporto Annuale – La situazione del Paese nel 2005 (2005), Roma:
Sistema Statistico Nazionale, Istituto Nazionale di Statistica – ISTAT, p. 2; Report Submitted by Italy Pursuant to Article 25, Para-
graph 1 of the Framework Convention for the Protection of National Minorities (hereinafter referred to as: Italy State Report I),
ACFC/SR(1999)007, 3 May 1999, pp. 31-34.
10 Cf: South Tyrol in figures, ibid., pp. 8, 16-18.
11 Ibid., p. 19.
28
this trend of progressive increase lasted until the 1991 census, which made the Ladins one of the
three language groups whose population had marked a constant growth12.
A comparison of the numerical ratios of the three language groups clearly demonstrates that
only the Ladins constitute a minority at all three territorial levels: national, regional and provin-
cial. The Italian language group constitutes a minority only at the provincial level and the Ger-
man both at the national and the regional levels.
Although South Tyrol has for centuries been a place of coexistence of all three language
groups, they have mostly occupied geographically distinct areas, each settling in particular parts
of the Province. Consequently, the Italian language group is still largely concentrated in the ur-
ban areas along the rivers of Eisack and Etsch, while the German and the Ladin language groups
mainly live in mountainous rural areas. According to Stacul, the fact that these ethnic groups
speak different languages and occupy distinct territorial units has remained a significant ele-
ment of their differentiation13. A more robust contact between the German and the Italian lan-
guage groups, and thus more pronounced bilingualism, has been documented in the southern-
most parts of the Province, along the border with the remainder of Italy and in the areas sur-
rounding main inland waterways14.
HISTORICAL OVERVIEW OF THE CONSTRUCTION OF SOUTH

TYROLEAN ETHNIC IDENTITY
The great proportion of the German language group in the total population of South Tyrol is
a result of centuries-long German and Austrian influences in the region. Conflicts with Italy date
back to the Middle Ages and they have generally revolved around the domination over the Bren-
ner Pass, the lowest mountain pass in the Alps and an important traffic route at the intersection
between northern and southern Europe15. In the period between the eighth and the fourteenth
century South Tyrol was part of the Frankish Empire and the Bavarian Dukedom. For a short pe-
riod in the thirteenth century it was under the rule of Count Meinhard II of Tyrol who succeeded
in uniting the former dioceses of Trident and Brixen into the County of Tyrol. This earned him
the credit of being the creator of independent Tyrol. The effects of the centuries-long Bavarian
influence on South Tyrol are evident to the present day; namely, a South-Bavarian dialect of Ger-
man can be heard throughout its territory. In the fourteenth century Tyrol became a part of the
Habsburg Monarchy only to come under the Bavarian rule again after Napoleon’s conquests and
the defeat of Austria at the beginning of the nineteenth century. After the Congress of Vienna in
1815 it was returned to Austria (the then Austrian Empire) and from 1867 on it was the Austrian
Crown Land of Austria-Hungary16.
12 Cf: South Tyrol in figures (2008), op. cit., p. 19.
13 Cf: Stacul, J., op. cit., p. 30.
14 Cf: Eichinger, L. (2002) ‘South Tyrol: German and Italian in a Changing World’, Journal of Multilingual and Multicultural Development,
23(1-2), p. 137; Casonato, C. (2002) ‘Trentino-Alto Adige’, in Domini, M. (ed) Manjine i prekogranična suradnja u alpsko-jadranskom
prostoru. Zagreb: Radna zajednica Alpe-Jadran, pp. 323, 326; Fischer, E. (1949) ‘On Boundaries’, World Politics, 1(2), pp. 198-199;
Dominian, L. (1915) ‘Linguistic Areas in Europe: Their Boundaries and Political Significance’, Bulletin of the American Geographical
Society, 47(6), p. 416.
15 Cf: Triffterer, O. (1992) ‘The Rights of the German Speaking Population of the South Tyrol’, in Dinstein, Y. and Tabory, M. (eds) The
Protection of Minorities and Human Rights. Dordrecht/Boston/London: Martinus Nijhoff Publishers, p. 465.
16 Cf: Eichinger, L., op. cit., p. 139; Peterlini, O. (1995) South Tyrol Autonomy. Bozen: Government of the Autonomous Province of
Trentino-South Tyrol, p. 2; Flanz, G. H., op. cit., p. 2.
29
The twentieth century history of South Tyrol was initially marked by the struggle of the Ger-
man language group for the right to self-determination and annexation to their mother coun-
try Austria. This was followed by more moderate requests for autonomy, which would allow for
the development and preservation of the group’s ethnic identity in the territory it had been oc-
cupying densely for centuries.
In our survey of the historical events which directly impacted on the destiny of South Tyrol
and the German language group, we must put special emphasis on the end of the First World
War as well as on its repercussions on the territorial integrity of the defeated Austro-Hungari-
an Empire. The Treaty of Saint-Germain-en-Laye signed on 10 September 1919 officially declared
the dissolution of the Austro-Hungarian Empire, and sovereignty over its former constituent
parts was delegated to a whole range of other states, including Italy17. As a part of this territo-
rial redrawing, Italy acquired Trento, an area with a strongly represented Italian minority, and
South Tyrol, the Austrian Crown Land south of the Brenner Pass, whose population was domi-
nated by the German language group (89 per cent). The expansion of the Italian sovereignty to
areas stretching further than its actual ‘ethnic’ borders antagonised the Austrians and the Ger-
man language group in South Tyrol, who sought readjustment of the state borders as stipulat-
ed in point IX of the so-called Woodrow Wilson’s Fourteen Points. In his speech delivered on 8
January 1918 Wilson requested that the frontiers of Italy should be redrawn along clearly rec-
ognizable nationality lines, i.e. those separating the Italian and German ethnicities. In Austrian
view, that frontier stretched along the Salurn Pass south of Bozen/Bolzano. However, the read-
justment never became a reality. Firstly, the Italian side did not consider itself bound by the pro-
visions of Woodrow Wilson’s Fourteen Points. Furthermore, in their opinion, Trento and South
Tyrol constituted a geographically indivisible area with the Brenner Pass acting as a natural fron-
tier along the Alpine chain, in which the Italian language group was a majority and as such had
more right to decide on the destiny of the area concerned. It also referred to the questionable
theory by Ettore Tolomei, an ethnographer and one of the most extremist Italian nationalists,
who claimed that the German language group were not descendants of Germans who had im-
migrated to South Tyrol in the fifth century after the fall of the Roman Empire, but were dom-
icile population germanised over time by the dominant German clergy, administration and ed-
ucational system. An attempt of the German language group in 1921 to attain unification with
Austria on the basis of an independently organised referendum also ended in failure because It-
aly and the Allies refused to recognise the results of a referendum they had not previously au-
thorised18.
After annexation of South Tyrol to Italy negotiations were launched between the Italian Gov-
ernment and political representatives of South Tyrol on the future legal status of and govern-
ment over the area. However, they were terminated abruptly in 1922 when Fascists, led by Ben-
ito Musollini, came into power19. The Fascist era was characterised by the policy of assimilation
of all ethnic minorities in Italy, which, as far as the German ethnic group was concerned, meant
17 Cf: Pentassuglia, G., loc. cit. (note 4); Steininger, R. (2004) South Tyrol – A Minority Conflict of the Twentieth Century. New Brunswick
(USA) and London (UK): Transaction Publishers, pp. 4-13; Sanford, W. E. (1995) ‘Government – Minority Dialogue in Austria’, Inter-
national Journal on Group Rights, 3(4), p. 262; Hannum, H. (1993) ‘Rethinking Self-Determination’, Virginia Journal of International
Law, 34(1), p. 4.
18 Cf: Steininger, R., ibid., pp. 14-20; Wolff, S., op. cit., p. 58; Tatalović, S. (2003) Etnički sukobi i europska sigurnost. Zagreb: Politička
kultura, p. 84; Alcock, A., op. cit., pp. 1-2; Marinelli, O. (1919) ‘The Regions of Mixed Populations in Northern Italy’, Geographical
Review, 7(3), pp. 139-140.
19 Cf: Flanz, G. H., op.cit., pp. 8-13. All until 1995 a neofascist party, Italian Social Movement (Ita. Movimento Sociale Italiano – MSI),
was present on the Italian political scene, one of the rare opponents of South Tyrolean autonomy. Cf: Wolff, S., ibid., pp. 69-70.
30
absolute prohibition of the use of the German language in public, especially of the term Südti-
rol or any other derivative based on the word Tyrol20. Despite repressive measures, the assimila-
tion policy of the Fascist regime did not produce the eradication of the identity of the German
language group. Consequently, Mussolini resorted to even more dramatic measures of forced re-
location. In October 1939 he signed an Agreement with Hitler according to which the German
language group were given two options: either to leave the area they had been occupying for
more than 1300 years and move to the Reich or to stay on condition that they fully assimilate
to the Italian population. Although more than 200 000 inhabitants (approx. 80 per cent) decid-
ed to relocate, eventually around 75 000 left South Tyrol due to the war, but many returned af-
ter the Second World War had ended. It is perhaps odd that Hitler never showed any territori-
al aspirations towards South Tyrol, but this could be interpreted as a token of gratitude to Mus-
solini’s Fascists for their support to his Nazi movement. Furthermore, he presented some ele-
ments of this ideology in his pamphlet entitled ‘The Question of South Tyrol and the Problem of
German Allies’, published in February 192621. The discrimination policies of the Fascist and Nazi
regimes seriously affected the economic, social and cultural position of the German language
group. Therefore, it came as no surprise when after the Second World War a vast majority of the
group demanded that South Tyrol be returned to Austria22. This request, as well as many others
made by South Tyroleans of German origin, was expressed in the political programmes of the
South Tyrolean People’s Party (Ger. Südtiroler Volkspartei – SVP), which was formed only a few
days after the end of the Second World War. In the following several decades SVP represented
the interests of a vast majority of South Tyroleans, which regularly earned them votes from at
least 85 per cent of the German language group, and, curiously enough, from more than 60 per
cent of the Ladin language group23.
THE GRUBER-DE GASPERI AGREEMENT (1946)
The final outcome of the Second World War was a disappointment for both Italian and South
Tyrolean nationalists. For the second time in history South Tyroleans were denied their right of
accession to their kin-state. In addition, pressured by the Allies, Italy was forced to change its
minority policy and ensure an appropriate level of autonomy for the German language group.
The legal foundation for the protection of the German language group in South Tyrol after the
war was provided by the bilateral agreement between Italy and Austria signed on 5 September
1946 in Paris, which was dubbed Gruber-De Gasperi Agreement after its signatories, the Austri-
an Foreign Minister Karl Gruber and the Italian Prime Minister Alcide De Gasperi24. The Agree-
ment consisted of three sections, and guaranteed the residents of the Bolzano Province who be-
20 Prohibition of the use of German extended to all state services, the judicial and education system, even to the selection of first na-
mes. Moreover, all political parties belonging to the German language group were prohibited. Due to the repressive national policy,
the German language group went underground and taught German in secret schools, so called ‘catacombs’. Cf: Steininger, R., op.
cit., pp. 21-44; Alcock, A., op. cit., pp. 2-3.
21 Cf: Latour, C. F. (1965) ‘Germany, Italy and South Tyrol, 1938-45’, Historical Journal, 8(1), p. 95.
22 Cf: Steininger, R., op. cit., pp. 46-63; Wolff, S., loc. cit. (note 18); Eichinger, L., op. cit., p. 138; Alcock, A., op. cit., p. 3; Weigend, G. G.
(1950) ‘Effects of Boundary Changes in the South Tyrol’, Geographical Review, 40(3), pp. 367-369.
23 Cf: Wolff, S., ibid., pp. 68-69; Alcock, A., ibid., p. 4.
24 Cf: Das neue Autonomiestatut (2003), Elfte, ergänzte Auflage, Bozen: Autonome Provinz Bozen-Südtirol, pp. 12-13; Steininger, R.,
op. cit., pp. 97-111.
31
longed to the German language group and the residents of neighbouring bilingual municipali-
ties in the Trentino Province full equality with residents belonging to the Italian language group.
The objective was to preserve their specific ethnic characteristics and to ensure their cultural and
economic development.
The first section of the Agreement specified the rights that Italy guaranteed to the German
language group in accordance with the existing or planned legislation, or to be more precise,
the right to primary and secondary education in their mother tongue, the right to equal use of
German and Italian in public services, official documents and to bilingual place name signs; the
right to re-establish their German last names that had over time been Italianised and the right
of equal access to public services so as to attain equal employment opportunities in accordance
with the respective proportions of the German and Italian ethnic groups in the total population
of South Tyrol. The second section of the Agreement guaranteed residents of the above men-
tioned provinces legislative autonomy and the autonomy of the executive branches of regional
government. Moreover, it stipulated that members of the German language group must be con-
sulted when formulating and adopting any future acts concerning autonomy. The final, third,
section of the Act provided for a number of measures whose aim was to normalise the relations
between neighbouring Italy and Austria.
The Italian Government took upon itself to review the options foreseen in the Hitler-Musso-
lini Agreement of 1939 within one year after signing the Agreement and in continuous consulta-
tion with the Austrian Government. Furthermore, it took on the regulation of mutual recogni-
tion of university diplomas, free transport of passengers and goods between northern and east-
ern Tyrol (both road and railway transport) as well as border traffic and the exchange of goods
at local levels25.
The importance of legal protection of the German language group stipulated by the Gruber-
De Gasperi Agreement gained international legal recognition in the Paris Peace Treaties signed
on 10 February 194726. Namely, the Agreement was integrated into the Peace Treaties in its en-
tirety as their Annex IV. This ensured post-war protection to the German language group in
South Tyrol. Austria, on the other hand, received only small satisfaction from the Agreement
for the historical injustice of being denied even as little as the part of South Tyrol between the
Brenner Pass and railway route Pusterthal when borders were redrawn, which would have made
it possible to establish a direct link between northern and eastern Tyrol. The Allies, especially
the USA and Russia, did not support annexation of South Tyrol to Austria, and although they
advocated its territorial unity with Italy, they failed to incorporate fundamental regulations on
the protection of minority rights of the German language group in the initial drafts of the Peace
Treaties. Unlike the Allies, Italy and Austria recognised in this failure a possible source of fur-
ther conflicts, which is why they decided to sit down and jointly forestall them. This eventual-
ly resulted in the signing of the Gruber-De Gasperi Agreement and its consequent integration
into the text of the Paris Peace Treaties27. This document became the basis for the future statu-
25 As expected, initial steps towards the normalisation of Italian-Austrian relations was made in the framework of economic co-ope-
ration. Its legal basis was the Bilateral Preferential Agreement signed on 12 May 1949. It facilitated the exchange of goods between
the Region of Trentino-Alto Adige and the Austrian Provinces of Tyrol and Vorarlberg. Cf: Casonato, C., op. cit., p. 324.
26 Cf: Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana n. 295 del 24 Dicembre 1947. The objectives of negotiations held at the time of signing
the said Peace Treaty with Italy included the regulation of the three existing territorial conflicts over South Tyrol, Venezia-Giulia
and Aosta Valley. This only confirmed the acute nature of the South Tyrolean conflict, since it was included, next to Venezia-Giulia,
on the agenda of the Versailles Peace Conference in 1919. Cf: Burgwyn, H. J. (1997) Italian Foreign Policy in the Interwar Period, 1918-
1940. Westport: Praeger Publishers, pp. 1-4.
27 Cf: Steininger, R., op. cit., pp. 77-96.
32
tory protection of the German language group; however, as far as elimination of ethnic conflicts
is concerned, its stipulations on autonomy did not bring about the expected results in the first
few decades.
AUTONOMY STATUTE (1948, 1972, 2001)
The general and in some parts imprecisely phrased provisions of the Gruber-De Gasperi
Agreement were elaborated on in the first Autonomy Statute of 26 February 1948, a controver-
sial document which produced divided public reactions. On the one hand, in adopting the Stat-
ute, the Italian Government displayed commendable willingness to ensure the German language
group appropriate rights and freedoms in the framework of a defined cultural autonomy and to
do so in a relatively short period following the Second World War. In the period when South Ty-
rol was faced with a high probability of escalating conflicts, such a step was only acceptable from
a political point of view. However, even if we disregard personal interests of the Italian Govern-
ment, the fact remains that the adoption of the Statute marked the beginning of a process of cre-
ating a model of autonomy in which the German language group gradually became an integral
and equal part of the Italian society. Still, the Statute granted the German language group a sig-
nificantly lesser degree of autonomy than expected. Two Provinces, Bozen/Bolzano and Trento,
were united into the Region Trentino-Alto Adige, which entailed avoidance of an explicit men-
tion of the place name ‘South Tyrol’ both in the name of the Province and of the Region. Tren-
to, which now stretched over a larger area, was predominantly Italian (99 per cent of the popu-
lation), so that Italians constituted two-thirds of the population in the Region. This had a direct
impact on the Region’s administration, which was granted considerably more power under the
Statute than the Provinces. The Region was competent for all the vital economic sectors and had
no obligation to delegate part of its authority to Provinces. In addition to having no econom-
ic power, the German language group was also seriously affected by the fact that German was
not recognised as an official language in South Tyrol, despite the fact that the foundations for
the equality of Italian and German had already been laid by the Gruber-De Gasperi Agreement.
Because of the range of other provisions discriminating against the German language group in
relation to the Italian, members of the German language group requested that the Statute be
revised. The economic and social crisis gradually evolved into a serious political one28. When
it became obvious that the requested revision would not take place, in 1956 the German lan-
guage group resorted to bombing to draw attention of the global public and in 1957 they staged
a large protest in Sigmundskron Castle, demanding separation of South Tyrol from Trento and a
higher degree of autonomy. In 1959, after Austria had publicly supported the German language
group and called on Italy to ensure their minority rights guaranteed under the Gruber-De Gasp-
eri Agreement, conflicts escalated to international proportions. Italy rejected their demands, de-
fending its position by the fact that the South Tyrolean issue was exclusively an internal one.
Further escalation of the conflict prompted Austria to present its conflict with Italy before the
UN General Assembly, which, in response, adopted two resolutions of historic importance29. In
Resolution 1497(XV) of 31 October 1960 it called on the opposing parties to resume negotiations
on the implementation of the Gruber-De Gasperi Agreement and advised them, if negotiations
28 Cf: Triffterer, O., op. cit., pp. 477-478.

29 Cf: Steininger, R., op. cit., pp. 114-116, 121-129.
33
failed, to resolve the dispute by applying one of the methods of peaceful settlement of disputes
provided under the UN Charter, including the submission of the case to the International Court
of Justice. The parties were advised, however, to refrain from any actions that would jeopardise
their good neighbourly relations30. In a separate Resolution 1661 (XVI) of 28 November 1961 the
General Assembly called for compliance with the demands of the first mentioned Resolution31.
Both documents confirmed Austria’s earlier standpoint that the South Tyrolean conflict was
more than just an internal Italian affair, and required the involvement of Austria as the natural
protector of the German language group32.
Under the pressure of international community, Italy initiated negotiations with Austria and
the SVP, which were successfully concluded in 1969 with the adoption of the so called ‘Package’ of
137 measures aimed at reviewing Autonomy Statute and improvement of the overall position of
both the German and Ladin language group in South Tyrol33. The most important part of the im-
plementation of the ‘Package’ was the adoption of a new Autonomy Statute, which was ratified
by the Constitutional Act No 1 of 10 November 1971. The Constitutional Act entered into force
on 20 January 1972, whereas the consolidated text of the provisions of the 1948 Statute which re-
mained in force and of the new Statute was published as the new Autonomy Statute in the Italian
official gazette on 31 August 1972. The above Statute was revised on several occasions; however,
crucial amendments that paved the way to the third Autonomy Statute were adopted by the Con-
stitutional Act of 200134. For purposes of a comprehensive review of the legal foundations of to-
day’s South Tyrolean autonomy, we present below a short overview of the consolidated version
of the 1972 Statute and the 2001 constitutional acts.
It is beyond dispute that the 1972 Statute guaranteed to the German language group many of
the rights for which it had fought fiercely for three decades. Although it has never come to the
dissolution of the Region Trentino-Alto Adige and to the proclamation of an independent Prov-
ince of Bozen/Bolzano, this territorial structure ceased to be a stumbling block to the achieve-
ment of equality of the German and Italian language groups because many rights that had been
under the Region’s exclusive competence were delegated to the Provinces. The Region retained
30 The status of the German-speaking element in the Province of Bolzano (Bozen); implementation of the Paris agreement of 5 Sep-
tember 1946, A/RES/1497(XV), 31 October 1960.
31 The status of the German-speaking element in the Province of Bolzano (Bozen), A/RES/1661(XVI), 28 November 1961.
32 Cf: Cusack, D. (2002) ‘The Sovereignty Continuum and Conflict Resolution’, Hastings International and Comparative Law Review,
25(3), p. 301.
33 The official name of the ‘Package’ is ‘Measures in favour of South Tyrol population’, (Ger. Maßnahmen zugunsten der Bevölkerung Süd-
tirols, Ita. Misure a favore delle popolazioni altoatesine). It did not have a status of an agreement, and could not be deemed equivalent
to an autonomy statute. It was a document which primarily represented a political obligation which had to be observed and used
as the basis for the adoption of the autonomy statute; it only represented a part of the implementation of the ‘Package’. Out of the
total of 137 measures, 97 were supposed to be implemented through amendments to the Statute on Autonomy by means of constitu-
tional acts, 8 measures through the adoption of the existing implementing regulations of the Statute, 15 by means of corresponding
national acts, 9 by means of administrative decrees, and the remaining 8 by means of administrative acts. Cf: Steininger, R., op. cit.,
pp. 129-135; Wolff, S., op. cit., pp. 62-63; Das neue Autonomiestatut, op. cit., p. 4; Alcock, A., op. cit., pp. 6-9; Hannum, H. (1988) ‘The
Foreign Affairs Powers of Autonomous Regions’, Nordic Journal of International Law, 57(3), p. 28; Peterlini, O., op. cit., pp. 7-10.
34 Cf: Italy State Report I, op. cit., pp. 19, 28-29, 42-43, 46-48, 50, 52-54, 62, 64, 66-67, 70, 72-73; Second Report Submitted by Italy Pur-
suant to Article 25, Paragraph 1 of the Framework Convention for the Protection of National Minorities (hereinafter referred to as:
Italy State Report II), ACFC/SR/II(2004)006, 14 May 2004, pp. 6, 9-10, 15-19; Advisory Committee on the Framework Convention
for the Protection of National Minorities, Second Opinion on Italy (hereinafter referred to as: Opinion on Italy II), Adopted on 24
February 2005, ACFC/INF/OP/II(2005)003, Strassbourg, 25 October 2005, pp. 4, 6, 13; Advisory Committee on the Framework Con-
vention for the Protection of National Minorities, Comments of the Government of Italy on the Second Opinion of the Advisory
Committee on the Implementation of the Framework Convention for the Protection of National Minorities in Italy, GVT/COM/
INF/OP/II(2005)003, Strassbourg, 25 October 2005, pp. 3-5.
34
its primary legislative powers, but the Provinces were entitled to make independent decisions
on many economic and social issues of vital importance (e.g. in agriculture, tourism, transport,
etc.). In addition, they were granted the right to collect several types of taxes, along with second-
ary legislative powers in the fields of education, commerce, health care, industry and sports. In
addition to the territorial decentralisation and more equitable distribution of power, Italy made
an important turn in its minority policy by recognising the right of the German language group
to officially use the term ‘South Tyrol’ after the fifty-year long prohibition. Besides, considerable
progress was made by integrating into the Statute a provision stipulating that the protection of
language minorities was one of Italy’s national interests. The rigid and static concept of auton-
omy as promoted by the first Autonomy Statute from 1948 was abandoned in favour of the new
concept of ‘dynamic autonomy’ which was integrated into the 1972 Statute. This new concept was
capable of adjusting itself to the constant social and economic changes. The new approach to the
distribution of power resulted in the so called ‘double autonomy’, which signified the existence
of a formerly neglected provincial autonomy side by side with the broad regional autonomy35.
The 1972 Autonomy Statute consists of 115 Articles divided into twelve sections. It is a doc-
ument of a twofold character: it is primarily an instrument regulating the decentralised South
Tyrolean self-government but it is also an instrument for the protection of the German and La-
din language groups36. Although the rights of the German language group are an integral part of
a series of statutory provisions, it is above all necessary to draw attention to Section XI, which
is entirely devoted to regulating the use of the German and Ladin languages. In the Region of
Trentino-Alto Adige German was recognised as equal to the official Italian (Article 99). Further-
more, members of the German language group in South Tyrol were granted the right to use their
mother tongue before judicial bodies and public authorities and at sessions of joint regional, and
local provincial bodies (Art. 100, para. 1 and 2)37. However, when it comes to bilingual normative
acts or in other cases where a bilingual text is provided for by the Statute, the Italian version is
deemed authoritative (Art. 99). Italian remained the sole language option in military organisa-
tions (Art. 100 para. 4) but even with such restrictions, German is still used as the official lan-
guage before more than 90 per cent of South Tyrolen bodies of public authority. In their com-
munication with members of the German language group these bodies must use German place
names, if they are used as such in provincial laws (Art. 101). There is no doubt that throughout
history all place names in South Tyrol have carried implicit or explicit political connotations38.
Mandatory use of German is not only a peculiarity of South Tyrol; in fact, according to the Stat-
ute, the teaching of German language and culture must be provided for in the schools situated
in those municipalities of the Trento Province in which the Ladin, Moken or Cimbrian languag-
es are spoken (Art 102, para. 2)39.
35 Cf: Lacaita, F. (2005) ‘What Europe for Northern Ireland? European Approaches and Conflict Resolution’, Culture 18-2004, Annali
del Dipartimento di Lingue e Culture Contemporanee della Facoltà di Scienze Politiche dell’Università degli Studi di Milano, p. 309; Schnec-
kener, U. (2002) ‘Making Power-Sharing Work: Lessons from Successes and Failures in Ethnic Conflict Regulation’, Journal of Peace
Research, 39(2), p. 212; Alcock, A., op. cit., pp. 11, 15, 18.
36 Cf: Wolff, S., op. cit., pp. 64-65.
37 Although the original right to use German in court proceedings in South Tyrol was reserved exclusively for members of the Ger-
man language group of this Province, the Italian Government subsequently granted that right to German and Austrian citizens in
accordance with the decision of the European Court of Justice in the case of criminal proceedings instituted in South Tyrol against
an Austrian citizen Horst Otto Bickel and a German Ulrich Franz. Criminal proceedings against Horst Otto Bickel and Ulrich Franz,
Case 274/96, ECR1998, I-07637, 24 November 1998.
38 Cf: Cole, J. W. and Wolf, E. R., op. cit., p. 17.
39 Cf: Das neue Autonomiestatut, op. cit., pp. 109-111.
35
The Statute confirms the Region’s special legal status as an autonomous area within the po-
litical structure of unitary Italy (Art 1, para.1), but autonomy is also expressly granted to the Re-
gion’s territorial constituents, viz. the Provinces of Trento and South Tyrol (Art. 3, para. 3). The
Region guarantees equality to all its residents and the protection of their distinctive ethnic and
cultural characteristics, irrespective of their affiliation to a certain language group (Art. 2). More-
over, the protection of local language minorities has been listed among ‘national interests’ that
both the Region and the Provinces must take into account when adopting legal acts within com-
petences granted to them under the Statute (Art. 4, para. 1 and Art. 8, para. 1). Among the fields
within the legislative authority of the Provinces, which are particularly important for the protec-
tion of the German language group, are the legal acts regulating bilingual place names in South
Tyrol as well as acts regulating the protection of historical heritage, local customs, traditions,
cultural institutions, primary and secondary education and employment (Art. 8 para. 1, Art. 9,
para. 1 and Art. 10, para. 1).
The Statute pays special attention to the right of minority language groups to have nurs-
eries, primary and secondary schools where instruction and other activities are carried out in
their mother tongue. Such instruction has been ensured in South Tyrol in Italian and German,
on condition that these languages are the mother tongues of both students and teachers (Art.
19, para. 1). The Statute also provides for strict measures of monitoring the work of language mi-
nority schools. German minority schools are subject to monitoring by a special supervisor ap-
pointed by the Italian Ministry of Education on the basis of prior consultations with the Pro-
vincial Government of South Tyrol (Art. 19, para. 4). The institution of the school inspector has
been introduced for the management of German nurseries and schools. The inspectors are se-
lected from a list prepared by the School Council of the German language group and are appoint-
ed by the Provincial Government upon prior consultations with the Ministry of Education (Art.
19, para. 5). The Ministry of Education appoints, in agreement with the Provincial Government,
the chairperson and members of the Committee for state exams in the schools of the German
minority (Art 19, para. 7). In order to ensure the equivalence of diplomas, the Province must con-
sult the Higher Education Committee (Art. 19, para. 8) on curricula and examinations. The es-
tablishment of separate educational institutions for children of the German language group has
met with opposition from a part of the Italian public. Namely, they compared the separation of
children in South Tyrol to apartheid and considered that there should only be integrated schools
in which both official languages would be taught. Such a proposal was unacceptable to the Ger-
man language minority because it held that only separate schools would guarantee the protec-
tion of the German standard language, which had been considered a fundamental part of South
Tyrolean identity for centuries. In the eyes of the German language group, integrated schools
posed a threat of contamination of the German standard language, of weakening the collec-
tive identity and of inevitable assimilation. However, in time an attitude prevailed according to
which the system of separate schools should be perceived as a measure in favorem of the protec-
tion of the identity of the German language group, which has nothing in common with apart-
heid or any other form of segregation carrying negative connotations. Parents or other legal
guardians now have the right to freely decide which school their children would attend and that
decision could not be disputed or questioned at first. However, in accordance with a precedent
decision of the Permanent Court of International Justice on schools attended by the German
minority in Upper Silesia from 192240, a new rule was introduced in 1988, according to which a
40 Cf: Moucheboeuf, A. (2006) Minority rights jurisprudence digest. Strasbourg: Council of Europe Publishing, pp. 256-258.
36
special committee consisting of the members of German and Italian language groups is entitled
to examine whether a child can actually attend the selected school if the child proves to have in-
sufficient proficiency in the official language of instruction41.
The German language minority now effectively participates in regional and provincial bod-
ies of public administration, in proportion to its share in the ethnic structure of the popula-
tion42. An Italian representative is appointed president of the Regional Parliament for the first
thirty months of the term and a German for the second part of the term. The same procedure
has been foreseen for the Parliament of the Province of South Tyrol, but the order of presidency
is reverse, with the first part of the term belonging to the German and the second to the Italian
representative. A representative of the Ladin language group may also be appointed to this of-
fice in both parliaments if (s)he receives a majority vote from both the German and Italian lan-
guage groups. Vice-Presidents of the Regional and Provincial Parliament can only be represent-
atives of the language groups other than the one to which the President belongs (Art. 30, para.
3 and Art. 48c para. 2 and 3). Members of the Regional Government, appointed by the Region-
al Parliament among their own members, must also in part be selected from among members of
the German language group. The entire Government structure must correspond to the structure
of the Parliament (Art. 36, para. 1 and 2) as far as the relative proportions of the individual lan-
guage groups is concerned.
One of the main characteristics of the Autonomy Statute is the ‘principle of proportionality’.
This principle serves as the basis for the majority of provisions regulating the proportion of in-
dividual language groups in various bodies and institutions of the Region Trentino-Alto Adige
and the Province of South Tyrol. There must be a proportional representation of the German lan-
guage group in the structure of local public bodies (Art. 61, para. 1), state administration offices
in the Province (Art. 89, para. 3 and 4), courts (Art. 89, para. 7), the School Committee and Teach-
er Discipline Committee (Art. 19, para. 12 and 13) and when allocating jobs and various forms of
financial aid (Art. 15, para. 2). Moreover, a special Autonomous section of the Regional Admin-
istrative Court of South Tyrol has been established, where there is an equal number of members
from the two main language groups, and where Italian and German judges take turns as presi-
dents of the Section for equal terms of office (Art. 90, Art. 91, para. 1 and 3). Representatives of
the German language group are also members of specialised committees responsible for the im-
plementation of the Statute at regional and provincial levels (Art. 107, para. 1 and 2)43. National
laws and decrees concerning the Region of Trentino-Alto Adige are also published in German in
the official gazette (Art. 58).
The autonomy of the two provinces, which is guaranteed under the carefully formulated Stat-
ute of 1972, was further expanded by the latest reforms in 2001 and the revised version of the
1972 Statute is referred to as the third Autonomy Statute44. Constitutional Act No 2 of 31 January
2001 reorganised the Region substantially. Namely, it brought about a significant improvement
41 Cf: Eichinger, L., op. cit., p. 141; Alcock, A., op. cit., p. 17.
42 Das neue Autonomiestatut, op. cit., p. 87.
43 Cf: Italy State Report I, op. cit., p. 9. In case that a quota intended for a certain language group on bodies of public authority is not
met, a new rule introduced in 1997 provides that a member of another language group may be appointed to that post, subject to the
limits concerning the number of jobs reserved for his/her languague group. However, that limit can be exceeded by a maximum of
30 per cent of the number of vacancies in cases of emergency. Another peculiarity of employment in South Tyrol is giving advantage
to citizens who have resided in the Province for at least two years, irrespective of their linguistic affiliation (Art. 10, para. 3). Das
neue Autonomiestatut, ibid., p. 73; Alcock, A., op. cit., pp. 15-16.
44 Cf: Wolff, S., op. cit., p. 70.
37
in the status of the two Provinces, which thus became the Region’s equal constituents. As much
as two-thirds of the 1972 Statute was revised in the section pertaining to the legal prerequi-
sites of South Tyrolean autonomy. Some of the innovations include the right of the Provinces to
adopt their election laws independently, to select the form of government structure and their ex-
clusive right to request and initiate revisions of the Statute. Furthermore, since Ladins have reg-
ularly been underrepresented in the highest bodies of public authority (or have not been repre-
sented at all) due to their small proportion in the Region’s total population structure, Constitu-
tional Act No 2 provided for their representation in the provincial Parliament and Government
by excluding them from the rule of proportional representation in accordance with the ethnic
structure of the population. Further redistribution of authorities among the state, Region, Prov-
inces and municipalities occurred with the adoption of Constitutional Act No 3 of 18 October
2001. This reform introduced a historical novelty with regard to the official name of the Region.
For the first time, the term ‘South Tyrol’ was incorporated into the German version of the Ital-
ian Constitution, and the full name today is Trentino-South Tyrol/Alto Adige (Ger. Trentino-
Südtirol/Alto Adige). The international character of the guarantees of South Tyrolean autonomy
was acknowledged and the autonomy was substantially expanded with the provision stipulating
that the adoption of provincial acts no longer required prior approval of the Italian Parliament45.
Even before the extension of South Tyrolean autonomy through the 2001 constitutional acts,
most measures contained in the so-called 1969 ‘Package’ had been effectively implemented via
the provisions of the Autonomy Statute and the latter’s consistent practical implementation. On
22 April 1992 the Italian Government officially notified Vienna of the successful implementation
of these measures. Since the Austrian Government concurred with the Italian statement that
the ‘Package’ had been successfully implemented, both states submitted identical declarations
to the UN Secretary General on 11 June 1992, stating that their long-term conflict over the im-
plementation of the Gruber-De Gasperi Agreement was officially over. Despite this historic reso-
lution of the complex conflict between Italy and Austria, Austria remained the protector state of
South Tyrol and continues to monitor the implementation of the Autonomy Statute and of other
documents important for the German language group. Central Italian authorities also invested
effort in the promotion of a constructive dialogue with South Tyrol and in the establishment of
an effective mechanism for monitoring the implementation of the Statute. Namely, in the same
year (1992), immediately after the official termination of the conflict between Italy and Austria,
a Joint Standing Committee was formed, consisting of representatives of the three main South
Tyrolean language groups. This Committee is responsible for reporting to the Italian Council of
Ministers on the position and problems of the language groups concerned as well as on their cul-
tural, economic and social development. The successful implementation of the ‘Package’ was re-
flected in the economic surge of South Tyrol, which turned from one of the poorest Italian prov-
inces in the 1960s into a highly developed economic region with one of the lowest unemploy-
ment rates in Europe today. With the Austrian accession into the European Union on 1 January
1995 strict state borders with Italy were erased and the more flexible border regime turned South
Tyrol into a bridge of Austrian-Italian co-operation. Finally, in 1998 Austria and Italy confirmed
their good neighbourly relations and intensive cross-border co-operation by integrating the his-
45 The official use of the name ‘South Tyrol’ in the German version of the Italian Constitution has been provided by the Constitutional
Law on Federalism adopted in March 2001. Cf: Official Site of the Province of Bozen-South Tyrol, http://www.provinz.bz.it/english/
overview/autonomy_statute.htm.
38
torical region of Tyrol into the Euroregion of Tyrol-South Tyrol/Alto Adige-Trentino46. Austria’s
and Italy’s long-lasting endeavours to ensure the appropriate protection of their respective lan-
guage groups in South Tyrol based on the territorial, political and cultural autonomy contribut-
ed greatly to the establishment of links between the two states. For this reason, the people of
South Tyrol are symbolically designated the forerunners of European integration47. Stacul argues
that some forms of European integration may pose the problem of the relationships between lo-
cal societies and global processes, but that is very unlikely that a European identity will replace
a national or regional one48.
After the chronological survey of the establishment and development of South Tyrolean au-
tonomy we should look into the most important provisions of the Italian legislation guarantee-
ing the protection of minorities.
PROVISIONS OF ITALIAN LEGISLATION ON MINORITY RIGHTS

PROTECTION
The Constitution of the Italian Republic of 27 December 1947 is one of the documents which
expressly protect minorities. It stipulates in its Art. 6 that: ‘the Republic shall protect language
minorities by special regulations’49. Next to gender, race, religion, political views and personal and
social conditions, language has been listed as one of the elements that should not stand in the
way of implementing the principle of equality of all before the law (Art. 3, para. 1). The state has
taken upon itself to remove all economic and social obstacles which limit the freedom and equal-
ity of citizens and so prevent their full development and the efficient participation of all enti-
ties in the political, economic and social organisation of the state (Art. 3, para. 2). Furthermore,
it recognises and guarantees inalienable rights of man, both those belonging to him as an indi-
vidual and those to which he is entitled within the social communities within which he develops
(Art. 2). All citizens are granted the right of free confession (Art. 19), the right to a peaceful gath-
ering (Art. 17, para. 1), the right to free association (Art. 18, para. 1), the right to freedom of ex-
pression (Art. 21, para. 1), the right to turn to court for the protection of their rights and legiti-
mate interests (Art. 24, para. 1), the right to education (Art. 34, para. 1), the right to vote (Art. 48,
para. 1), the right to establish political parties (Art. 49), the right to submit petitions to the Ital-
ian Parliament (Art. 50) and the right to equal access to public services (Art. 51, para. 1). Italy is
a unitary state, single and indivisible, but as such it recognises and promotes local autonomies,
the decentralisation of state-dependent administrative services, and adjusts its legislation with
the requirements of autonomy and decentralisation (Art. 5). Head V of the Constitution regu-
46 Euroregion Tyrol-South Tyrol/Alto Adige-Trentino consists of the Austrian state of Tyrol (North and East) and the Italian Provinces
of South Tyrol and Trento. The establishment of the Euroregion redefined the Trentine regional identity, having stressed cultural
continuity and unbroken history with South Tyrol. Cf: Lacaita, F., loc. cit. (note 35); Steininger, R., op. cit., pp. 143-144; Stacul, J.,
op. cit., pp. 30-31; Casonato, C., op. cit., pp. 340-344; Alcock, A., p. 21.
47 Cf: Tatalović, S., op. cit., p. 88.
48 Cf: Stacul, J., op. cit., p. 6.
49 Flanz, G. H., op. cit., p. 48. Italian Report on the position of minorities, submitted to the Committee of Ministers of the Council of
Europe in 1999 underlines that the creators of Article 6 of the Italian Constitution intended to ensure that each language minority
in Italy should be perceived as a cultural and historical constituent of society and as such should be offered protection from any
kind of assimilation. It is defined in such a way so as to protect the language minorities as a whole and not their members individu-
ally. The Italian legislation does not define the term ‘national minority’, so that affiliation to such a group is determined on a case
by case basis. Cf: Italy State Report I, op. cit., pp. 4-5, 12, 17, 31; Opinion on Italy II, op. cit., pp. 13-14.
39
lates in detail the functioning of the three entities of state and regional decentralisation: the re-
gion, the province and the municipality. As previously emphasised, the Region of Trentino-Alto
Adige has been granted a special autonomy. Regions are established as autonomous territorial
units having special powers and functions in accordance with the principles set out in the Con-
stitution (Art. 115). For instance, they have the right to adopt their own legislation on condition
that it does not conflict with national laws, national interests and interests of the region con-
cerned, but they can also delegate some of their administrative functions to provinces and mu-
nicipalities (Arts. 117 and 118). Their financial autonomy has also been recognised (Art. 119, para.
1). Finally, the provision of the Italian Constitution which paved the way to further expansion of
the autonomy of certain regions is the one contained in Art. 123; namely, the provision stating
that each region has the right to its own Statute which regulates its internal structure in accord-
ance with the Constitution and national laws50.
The decision of the Italian Constitutional Court No. 15 from 1996 declared the Constitution
and the regional autonomy statutes the legal bases and starting points for establishing the min-
imum requirements concerning the protection of minorities in Italy. In order to establish an ef-
fective system of general legal protection of ‘all’ minorities in its territory, in 1999 Italy drew up
a consolidated text of all internal legal provisions concerning the protection of language minor-
ities, which was entitled ‘Rules for protection of historical language minorities’. On 15 Decem-
ber 1999 it adopted a special Act No. 482 on the protection of historical language minorities. This
Act regulates the rights of Albanian, German, Catalan, Croatian, Greek, French, Franco-Proven-
cal, Furlan, Ladin, Occitan, Sardinian and Slovenian language groups, and has also made them
subjects of the protection provided for under the Framework Convention for the Protection of
National Minorities51. Pursuant to the provision of the Act which calls for the establishment of a
body for institutional association of the groups of people belonging to the same language group
but residing in different Italian regions, a Committee was established in June 2002 for the his-
torical German linguistic islands in Italy. This Committee brings together representatives of the
German language groups from the Regions of Aosta Valley, Piedmont, Friuli-Venezia Giulia and
the Province of Trento52.
In addition to its national legislation, Italy is also bound by international legal provisions in
the treatment of its minorities. This obligation is based on Art. 10, para. 1 of the Italian Consti-
tution which stipulates that: ‘The legal system of Italy conforms to the generally recognized prin-
ciples of international law’53. Valuable analyses of internal legal provisions relevant for the pro-
tection of minority rights may be found in two exhaustive reports which Italy drafted in 1999
and 2000, in compliance with its obligation as a signatory of the Framework Convention for the
Protection of National Minorities54. On the basis of the facts presented, the Committee of Min-
isters of the Council of Europe assessed the position of the German language minority in Italy
50 Flanz, G. H., ibid., pp. 1-116.

51 Cf: Italy State Report I, op. cit., pp. 12, 17, 35, 37.
52 Cf: Opinion on Italy II, op. cit., p. 17.
53 Ibid., p. 49.
54 Framework Convention for the Protection of National Minorities entered into force in Italy on 3 March 1998 after the adoption of
the Act No. 302 of 28 August 1997 which approved its ratification. Since Italy did not limit the territorial application of the Conven-
tion by a special declaration, it is valid on the entire territory of the state. Cf: Italy State Report I, op. cit., pp. 3, 25-26, 79.
40
as exceptionally favourable, emphasising the value of South Tyrolean autonomy and of the wide
range of rights granted in the economic, social, political and cultural spheres of life55.
Today South Tyrol has its university in Bozen/Bolzano, a whole range of various schools and
academies, four daily newspapers (two in German and two in Italian) and a large number of local
publications, their own radio and television programmes in the framework of the national radio
and television, their own ombudsman and the office of statistics. Especially prominent are at-
tempts by the language groups to present to the public an image of a modern South Tyrol which
fosters mutual co-operation and friendly coexistence of the different language groups and which
preserves traditional values and a distinct national identity56.
Over time the autonomy has de facto become larger than expected, since it came to include
many territories which were not included in the provisions of the Autonomy Statute or any other
legal texts. Even though it failed to achieve a de iure status of a region despite the many reviews
of the former Autonomy Statutes, South Tyrol has de facto become a region because of the great
competences it enjoys in the key economic, cultural, educational and social domains of life57.
CONCLUSION
South Tyrolean autonomy has several specific properties which make it a successful mod-
el of the protection of national minorities. Firstly, its success was largely helped by the interna-
tionalisation of the conflict through the Gasperi-De Gruber Agreement of 1948. It was also as-
sisted by two resolutions adopted by the UN General Assembly in 1960 and 1961, which granted
Austria the right to officially become the protector state of the German language group. In ad-
dition to enjoying protection from their motherland, members of the German language group
preserved their ethnic identity as a result of mutual solidarity and a powerful sense of affiliation
to their language group. These feelings were largely boosted and materialised through the ac-
tivities of the SVP. Finally, credit also goes to Italian authorities, who did not resort to assimila-
tion or repression as methods for resolving the complex situation in the ethnically diverse South
Tyrol, but instead adjusted their legislation to the needs of the German and Ladin language
groups, consistently applied provisions supporting their autonomy, territorial decentralisation,
and granted these groups such powers as to have a direct bearing on their existence and develop-
55 Cf: Resolution ResCMN(2002)10 on the implementation of the Framework Convention for the Protection of National Minorities
by Italy (Adopted by the Committee of Ministers on 3 July 2002 at the 802nd meeting of the Ministers’ Deputies); Opinion on Italy
ACFC/INF/OP/I(2002)007 (2001) (hereinafter referred to as: Opinion on Italy I), Strasbourg: Advisory Committee on the Fra-
mework Convention for the Protection of National Minorities, 14 September 2001, pp. 8-10, 17.
56 Cf: Eichinger, L., op. cit., p. 143.
57 Cf: Italy State Report I, op. cit., p. 8.
41
ment. This distribution of power, the so-called ‘power-sharing’, was referred to by Schneckener
as conditio sine qua non for the success of the South Tyrolean autonomy58.
The example of the protection of language minorities in South Tyrol can be used to draw sev-
eral valuable conclusions concerning the protection of minorities in general. The most important
conclusion is that the protection of any culture calls for participation of the whole group (i.e. in-
dividuals can best preserve their own culture and identity within their respective groups). Fur-
ther, laws regulating the protection of minorities have to follow the overall dynamic of econom-
ic, social and cultural changes. Also it is very important that the state involving multicultural
communities promotes co-operation instead of confrontation of various ethnic groups.
The autonomy of South Tyrol made it possible for the three language groups to live in harmo-
ny, to foster their cultural distinctiveness without any one of them threatening the other or Ita-
ly as a whole. Besides the fact that the autonomy ensured the exercise of collective and individ-
ual rights by members of different language groups, all residents of the Province benefited sub-
stantially from the provisions concerning the territorial autonomy, irrespective of their linguis-
tic affiliation. The high degree of cultural and political autonomy of the German language group
certainly proves that it has managed to realise its right to (internal) self-determination. This au-
tonomy gave the German language group possibility to freely participate in the creation of the
legislative and administrative structure of the Region and the Provinces and to have a direct im-
pact on the scope of its own authorities in the economic, social and cultural spheres of life. As
the degree of South Tyrolean autonomy increased, so did the original demands by the German
language group for the exercise of their right to self-determination including secession, wane.
This clearly shows that a state can preserve its territorial integrity if it ensures its minorities the
rights necessary for the maintenance of their cultural identity and so creates an atmosphere in
which these minorities would perceive their cultural autonomy as a true realisation of their right
to (internal) self-determination. Without doubt, the self-determination of minorities is ‘the
most significant challenge that the right poses to international law or more precisely the states
that underpin it’59, i.e., ‘to the formal structures of statehood’60. Autonomy seems to be one of
the most appropriate solutions in such cases because it has the capability to satisfy the aspira-
tions of ethnic minorities for a degree of political power while preserving the territorial integrity
and sovereignty of the state61. Although the struggle for South Tyrolean autonomy occasionally
involved violence, its final outcome may still serve as a lesson in how to preserve the identity of
58 The concept of the so-called ‘power-sharing’ implies division of authority betwen two or more ethnic groups that jointly coordinate
their activities and make decisions through a consensus. All groups are equally entitled to political power but none can make an
important decision without consent of the other(s). This concept was principally shaped during the 1970s in the works of Gerhard
Lehmbruch, Arend Lijphart, Eric Nordlinger and others, and it is also known as consociational democracy, consensus democracy,
corporativism and proportional democracy. These terms, however, are not synonymous. In the case of South Tyrol, the four basic
principles of a consociation are: a) grand coalition between German and Italian parties forming the provincial and regional go-
vernments; b) segmental autonomy in the cultural sphere; c) proportionality and d) minority veto. Cf: Wolff, S., loc. cit. (note 1);
Schneckener, U., op. cit., p. 203; Heintze, H.-J. (2002) ‘Implementation of Minority Rights through the Devolution of Powers – The
Concept of Autonomy Reconsidered’, International Journal on Minority and Group Rights, 9(4), pp. 333-334; Welhengama, G. (1999)
‘The Legitimacy of Minorities’ Claim for Autonomy through the Right to Self-Determination’, Nordic Journal of International Law,
68(4), pp. 436-437; Markusse, J. (1997) ‘Power-sharing and consociational democracy in South Tyrol’, GeoJournal, 43(1), pp. 77-88;
Schöpflin, G. (1997) ‘Culling Sacred Cows? State Frontiers and Stability’, Brown Journal of World Affairs, 4(1), p. 203.
59 Cf: Summers, J. (2007) Peoples and International Law: How Nationalism and Self-Determination Shape a Contemporary Law of Nations.
Leiden/Boston: Martinus Nijhoff Publishers, p. 332.
60 Cf: Koskenniemi, M. (1994) ‘National Self-Determination Today: Problems of Theory and Practice’, International and Comparative
Law Quarterly, 46(2), p. 246.
61 Cf: Heintze, H.-J., op. cit., 334.
42
ethnic groups (especially their language), the territorial stability of states and peoples’ right of
self-determination. This makes South Tyrolean autonomy a desirable model for the resolution of
comparable problems in other multicultural and ethnically divided societies all around Europe.
BIBLIOGRAPHY
1. Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Mino-
rities, Comments of the Government of Italy on the Second Opinion of the Advisory Co-
mmittee on the Implementation of the Framework Convention for the Protection of Na-
tional Minorities in Italy, GVT/COM/INF/OP/II(2005)003, Strassbourg, 25 October 2005.
2. Alcock, A. (2001) The South Tyrol Autonomy – A Short Introduction. Bozen/Bolzano: Coun-
ty Londonderry.
3. Burgwyn, H. J. (1997) Italian Foreign Policy in the Interwar Period, 1918-1940. Westport: Pra-
eger Publishers.
4. Casonato, C. (2002) ‘Trentino-Alto Adige’, in Domini, M. (ed) Manjine i prekogranična surad-
nja u alpsko-jadranskom prostoru. Zagreb: Radna zajednica Alpe-Jadran, 317-347.
5. Cole, J. W. and Wolf, E. R. (1999) The Hidden Frontier: Ecology and Ethnicity in an Alpine
Valley. Berkeley and Los Angeles, California: University of California Press.
6. Criminal proceedings against Horst Otto Bickel and Ulrich Franz, Case 274/96, ECR1998,
I-07637, 24 November 1998.
7. Cusack, D. (2002) ‘The Sovereignty Continuum and Conflict Resolution’, Hastings Interna-
tional and Comparative Law Review, 25(3): 297-302.
8. Das neue Autonomiestatut (2003), Elfte, ergänzte Auflage, Bozen: Autonome Provinz Bo-
zen-Südtirol.
9. Dominian, L. (1915) ‘Linguistic Areas in Europe: Their Boundaries and Political Significan-
ce’, Bulletin of the American Geographical Society, 47(6): 401-439.
10. Eichinger, L. (2002) ‘South Tyrol: German and Italian in a Changing World’, Journal of Mul-
tilingual and Multicultural Development, 23(1-2): 137-149.
11. Fischer, E. (1949) ‘On Boundaries’, World Politics, 1(2): 196-222.
12. Flanz, G. H. (1987) ‘Italy’, in Blaustein, A. P. and Flanz, G. H. (eds) Constitutions of the Coun-
tries of the World – IX. Dobbs Ferry, New York: Oceana Publictions, Inc., 1-116.
13. Gazzetta Ufficiale della Repubblica Italiana n. 295 del 24 Dicembre 1947.
14. Hannum, H. (1988) ‘The Foreign Affairs Powers of Autonomous Regions’, Nordic Journal of
International Law, 57(3): 273-288.
15. Hannum, H. (1993) ‘Rethinking Self-Determination’, Virginia Journal of International Law,
34(1): 1-69.
16. Heintze, H.-J. (2002) ‘Implementation of Minority Rights through the Devolution of
Powers – The Concept of Autonomy Reconsidered’, International Journal on Minority and
Group Rights, 9(4): 325-334.
17. Italy in figures (2007), Roma: Italian National Institute of Statistics – ISTAT.
18. Kaplan, D. H. (2001) ‘Political Accommodation and Functional Interaction Along the Nort-
hern Italian Borderlands’, Geografiska Annaler – Series B, 83(3): 131-139.
19. Koskenniemi, M. (1994) ‘National Self-Determination Today: Problems of Theory and
Practice’, International and Comparative Law Quarterly, 46(2): 241-269.
43
20. Lacaita, F. (2005) ‘What Europe for Northern Ireland? European Approaches and Conflict
Resolution’, Culture 18-2004, Annali del Dipartimento di Lingue e Culture Contemporanee della
Facoltà di Scienze Politiche dell’Università degli Studi di Milano, 301-331.
21. Lapidoth, R. (1994) ‘Autonomy: Potential and Limitations’, International Journal on Group
Rights, 1(4): 269-290.
22. Latour, C. F. (1965) ‘Germany, Italy and South Tyrol, 1938-45’, Historical Journal, 8(1): 95-
111.
23. Malloy, T. H. (2005) National Minority Rights in Europe. New York: Oxford University Pre-
ss Inc.
24. Marinelli, O. (1919) ‘The Regions of Mixed Populations in Northern Italy’, Geographical Re-
view, 7(3): 129-148.
25. Markusse, J. (1997) ‘Power-sharing and consociational democracy in South Tyrol’, GeoJo-
urnal, 43(1): 77-89.
26. Moucheboeuf, A. (2006) Minority rights jurisprudence digest. Strasbourg: Council of Euro-
pe Publishing.
27. Opinion on Italy ACFC/INF/OP/I(2002)007 (2001) (Opinion on Italy I), Strasbourg: Advi-
sory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities,
14 September 2001.
28. Pentassuglia, G. (2005) Minorities in International Law: An Introductory Study. Strasbourg:
Council of Europe Publishing.
29. Peterlini, O. (1995) South Tyrol Autonomy. Bozen: Government of the Autonomous Provin-
ce of Trentino-South Tyrol.
30. Porter, K. (2003) ‘The Realisation of National Minority Rights’, Macquarie Law Journal, 3:
51-72.
31. Rapporto Annuale – La situazione del Paese nel 2005 (2005), Roma: Sistema Statistico Na-
zionale, Istituto Nazionale di Statistica – ISTAT.
32. Report Submitted by Italy Pursuant to Article 25, Paragraph 1 of the Framework Conven-
tion for the Protection of National Minorities (Italy State Report I), ACFC/SR(1999)007, 3
May 1999.
33. Resolution ResCMN(2002)10 on the implementation of the Framework Convention for
the Protection of National Minorities by Italy (Adopted by the Committee of Ministers on
3 July 2002 at the 802nd meeting of the Ministers’ Deputies).
34. Sanford, W. E. (1995) ‘Government – Minority Dialogue in Austria’, International Journal on
Group Rights, 3(4): 262-282.
35. Schneckener, U. (2002) ‘Making Power-Sharing Work: Lessons from Successes and Failures
in Ethnic Conflict Regulation’, Journal of Peace Research, 39(2): 203-228.
36. Schöpflin, G. (1997) ‘Culling Sacred Cows? State Frontiers and Stability’, Brown Journal of
World Affairs, 4(1): 197-204.
37. Second Opinion on Italy ACFC/INF/OP/II(2005)003 (2005) (Opinion on Italy II), Strasbo-
urg: Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Mi-
norities, 24 February 2005.
38. Second Report Submitted by Italy Pursuant to Article 25, Paragraph 1 of the Framework
Convention for the Protection of National Minorities (Italy State Report II), ACFC/SR/
II(2004)006, 14 May 2004.
44
39. South Tyrol in figures (2006), Bozen/Bolzano: Autonomous Province of South Tyrol, Pro-
vincial Statistics Institute – ASTAT.
40. South Tyrol in figures (2008), Bozen/Bolzano: Autonomous Province of South Tyrol, Pro-
vincial Statistics Institute – ASTAT.
41. Stacul, J. (2003) The Bounded Field: Localism and Local Identity in an Italian Alpine Valley.
Oxford: Berghahn Books Ltd.
42. Steininger, R. (2004) South Tyrol – A Minority Conflict of the Twentieth Century. New Brun-
swick (USA) and London (UK): Transaction Publishers.
43. Summers, J. (2007) Peoples and International Law: How Nationalism and Self-Determination
Shape a Contemporary Law of Nations. Leiden/Boston: Martinus Nijhoff Publishers.
44. Tatalović, S. (2003) Etnički sukobi i europska sigurnost. Zagreb: Politička kultura.
45. The status of the German-speaking element in the Province of Bolzano (Bozen); imple-
mentation of the Paris agreement of 5 September 1946, A/RES/1497(XV), 31 October 1960.
46. The status of the German-speaking element in the Province of Bolzano (Bozen), A/
RES/1661(XVI), 28 November 1961.
47. Triffterer, O. (1992) ‘The Rights of the German Speaking Population of the South Tyrol’, in
Dinstein, Y. and Tabory, M. (eds) The Protection of Minorities and Human Rights. Dordrecht/
Boston/London: Martinus Nijhoff Publishers, 463-490.
48. Weigend, G. G. (1950) ‘Effects of Boundary Changes in the South Tyrol’, Geographical Revi-
ew, 40(3): 364-375.
49. Welhengama, G. (1999) ‘The Legitimacy of Minorities’ Claim for Autonomy through the Ri-
ght to Self-Determination’, Nordic Journal of International Law, 68(4): 413-438.
50. Wolff, S. (2004) ‘Settling an Ethnic Conflict through Power-sharing: South Tyrol’, in Sch-
neckener, U. and Wolff, S. (eds) Managing and Settling Ethnic Conflicts. London: Hurst &
Company, 57-77.
51. Wolff, S. (2003) Disputed Territories: The Transnational Dynamics of Ethnic Conflict Settle-
ment. Oxford: Berghahn Books Ltd.
45
Dr. sc. Nives Mazur, viša asistentica Pravnog fakulteta u Osijeku
PRAVNI STATUS NJEMAČKE GOVORNE SKUPINE U TALIJANSKOJ

PROVINCIJI JUŽNI TIROL
Sažetak
Talijanska provincija Južni Tirol nerijetko se ističe kao eklatantni primjer uspješnog prav-
nog uređenja međuodnosa manjinskog i većinskog stanovništva u etnički heterogenim sredina-
ma Europe. Ovo područje stoljećima je bilo mjesto suživota triju etničkih skupina: talijanske, la-
dinske i njemačke, među kojima je potonja uvijek brojčano vidno dominirala. Specifična etnič-
ka struktura stanovništva potakla je uspostavu teritorijalne autonomije unutar unitarne Italije,
a autorica u članku analizira pravne značajke odnosne autonomije, njene reperkusije po položaj
njemačke jezične skupine te međuodnos skupina. Naglasak je stavljen na pozitivne dosege uspo-
stave autonomnog statusa koji je trima etničkim skupinama omogućio očuvanje osebujnih sa-
stavnica njihovog etničkog identiteta, a Provinciji i cjelokupnoj regiji mir i stabilnost.
Ključne riječi: Južni Tirol, njemačka jezična skupina, etnički identitet, autonomija, prava
manjina
Dr. Nives Mazur-Kumrić, Assistentin an der Fakultät für Rechtswissenschaften in Osijek
RECHTSSTATUS DER DEUTSCHSPRACHIGEN EINWOHNERGRUPPE IN

DER ITALIENISCHEN PROVINZ SÜDTIROL
Zusammenfassung
Italienische Provinz Südtirol wird häufig als eklatantes Beispiel einer erfolgreichen rechtli-
chen Regulierung gegenseitiger Beziehungen der Minderheits- und Mehrheitseinwohner in eth-
nisch heterogenen Gemeinschaften Europas angeführt. Diese Gegend war jahrhundertelang ein
Ort des Zusammenlebens dreier ethnischen Gruppen: der Italiener, der Ladiner und der Deut-
schen. Die Letzteren machten immer eine dominierende Gruppe mit der größten Anzahl der An-
gehörigen. Jene eigentümliche ethnische Struktur der Einwohner war eine Anstiftung für Her-
stellung einer territorialen Authonomie im unitären Italien. In diesem Beitrag analysiert die Au-
torin rechtliche Merkmale dieser Authonomie, ihre Auswirkungen auf die Lage der deutschspra-
chigen Minderheit und gegenseitige Beziehungen von Minderheitsgruppen. Besonderer Akzent
wird auf positive Auswirkungen der Herstellung von Authonomie gesetzt, die für die drei eth-
nische Gruppen eine Möglichkeit für die Aufbewahrung von eigentümlichen integrativen Ele-
menten ihrer ethnischen Identität eröffnete, und der Provinz und ganzer Umgebung Frieden
und Stabilität ermöglichte.
Schlüsselwörter: Südtirol, deutschsprachige Einwohnergruppe, Minderheit, territoriale

Authonomie
Izabela Pruchnicka-Grabias, Ph.D.: The study of the event driven hedge funds performance in the bull and the bear market
47
Izabela Pruchnicka-Grabias, Ph.D. Original scientific paper

Associate Professor at the Warsaw School of Economics UDK 336.76:339.727
338.516.22
The study of the event driven hedge

funds performance in the bull and the
bear market
Summary: The research conducted by the author and presented in the paper are based on
20 hedge funds that use event driven investment strategies. They were chosen
at random from the data base prepared by BarclayHedge and Global Fund Te-
chnologies which lists about 2000 hedge funds applying different investment
strategies. The analysis presented in the paper is a part of wider research done
by the author for over 200 hedge funds, dividing them into groups according to
the investment strategies practised by them. The purpose of the research is to
measure hedge funds performance in 2007 and 2008 that is during the bull and
the bear market. The S&P500 index is playing a role of a benchmark. The paper
shows that the majority of institutions whose aim is to generate positive rates
of return irrespective of the market situation, thus also during the bear mar-
ket, did not do so during unfavorable market conditions. The research compri-
ses such measures as: rates of return, risk measured by standard deviation, risk
measured by beta, the level of alpha, the correlation of the examined funds with
traditional assets and the Sharpe ratio. In the first part of the paper the author
gives the detailed characteristics of investment strategies used by the examined
event driven hedge funds.
Key words: hedge funds, bear market, bull market, rate of return
Hedge funds as an alternative investment
Alternative investments become more and more popular owing to the possibilities of portfo-
lio diversification that they give. They include for example: private equity/venture capital, mana-
gement buy-outs, structured products, gold and coins markets, art banking or hedge funds that
are the core of the paper.
Hedge funds are lightly regulated active investment vehicles with great trading flexibility.
They are believed to pursue highly sophisticated investment strategies, and promise to deliver
returns to their investors that are unaffected by the vagaries of financial markets. The assets
48
managed by hedge funds have grown substantially over the past decade, increasingly driven by
portfolio allocations from institutional investors.1
Hedge funds follow different strategies and hence their return characteristics differ conside-
rably. Hedge fund data have a number of peculiarities in comparison to say mutual fund data.
The high entry and attrition rates create biases in the index of hedge fund returns. The strategi-
es and secrecy surrounding hedge funds make that only monthly return data are available. Par-
tly for this reason, the returns appear to be smoother than these may be in reality. Nevertheless,
when compared to the behaviour of bank returns or to the returns on insurance companies, hed-
ge fund strategies are often less volatile (less uncertain). Over time the excess returns delivered
by the hedge fund industry have come down on average.2 Because hedge funds follow different
investment strategies as it was mentioned earlier, the author divides them on the basis of these
strategies. It helps to catch the most characteristic features of every strategy and to draw conclu-
sions on the performance of every strategy itself.
Hedge funds have a lot of freeway to hide their losses. They can capture their partners in long
lock-up periods and they do not have to mark-to-market their positions. Consequently they can
smooth out their performances. It is why they often appear less volatile than the markets. When
the crisis erupted in August, the big hedge fund lie could work again. They claimed that they were
immune to the crisis. Considering their involvement data, it was nothing but a lie. But hedge
funds could manage liquidity needs despite the acute liquidity crisis in selling some of their tra-
dable assets. They contributed to episodic pressures on the stock market but nothing dramatic
arose before the first quarter of 2008.3 The paper refers to 2007 and 2008 and it can be seen that
hedge funds did not manager to smooth their financial results Turing the bear market In 2008.
It is probably because of the fact that smoothing can be done to some extent only. If a crisis lasts
too long, the true hedge funds performance reveals.
Unlike mutual funds, hedge funds are not evaluated against a passive benchmark and there-
fore can follow more dynamic trading strategies. Moreover, they can take long as well as short
positions in securities, and therefore can bet on Capitalization spreads or Value-Growth spreads.
As a result, hedge funds can offer exposure to risk-factors that traditional long-only strategies
cannot.4 This is why they gather more and more interest of both investors and scientists. Beca-
use they are unregistered subjects, it is difficult to assess the financial results of the whole indu-
stry. There are different data bases gathering hedge funds and it is not compulsory for hedge fun-
ds to reveal their performance data to the data providers. That means that for many hedge fun-
ds performance data are not available. This additionally makes it more difficult to assess the per-
formance of the hedge funds industry.
Given the above presented characteristic features of the hedge funds industry, the purpose
of the research is to measure hedge funds performance in 2007 and 2008 that is during the bull
and the bear market. The author uses the data provided by BarclayHedge and Global Fund Tech-
nologies. 20 hedge were chosen at random out of 2000 and the S&P500 index is used as a ben-
chmark. The paper shows that the majority of institutions whose aim is to generate positive ra-
1 W. Fung, D.A. Hsieh, N.Y. Naik, T. Ramadorai, Hedge Funds: Performance, Risk, and Capital Formation, Centre for Economic
Policy Research, March 2006, p. 1.
2 Hedge Funds and Financial Stability Study, European Parliament, Policy Department, Economic and Scientific Policy, IP/A/ECON/
IC/2007 – 23, p. iii.
3 M. Aglietta, S. Rigot, The regilation of hedge funds under the prism of the financial crisis, Working Paper 2008 – 20, Universite
Paris X-Nanterre, p. 17.
4 V. Agarwal, N.Y. Naik, Risks and Portfolio Decisions involving Hedge Funds, Review of Financial Studies, nr 17, 2004, p. 64.
49
tes of return irrespective of the market situation, thus also during the bear market, did not do so
during unfavorable market conditions.
The research comprises such measures as: rates of return, risk measured by standard devia-
tion, risk measured by beta, the level of alpha, the correlation of the examined funds with tradi-
tional assets and the Sharpe ratio. For a better understanding of the examined hedge funds, the
author gives the detailed characteristics of investment strategies used by them.
Assets value and investment strategies applied by the analysed

funds
As it can be concluded on Chart 1, the examined hedge funds have different values of assets
under management, which additionally confirms that hedge funds were chosen at random. Their
assets under management start with 4.000 thousand dollars and end up with 6.755.255 thousand
dollars. The three biggest hedge funds are: MM&E Capital Investment Trust No. 2 with assets
equal to 6.755.255 thousand dollars, Pilmiro Advantage Ltd. having assets of 4.978.800 thousand
dollars and Owl Creek Overseas Fund, Ltd. possessing assets of 3.422.000 thousand dollars. The
three smallest funds are: Optimization Fund with its assets of 4.000 thousand dollars, Silverado
Arbitrage Partners L.P. managing assets of 11.068 thousand dollars and Global Arbitrage Mana-
gement Fund L.P. having assets under management equal to 26.557 thousand dollars. The author
did not divide the funds into groups depending on the size of them. It could also be an intere-
sting issue to do the research on the funds performance in the bear and the bull market in three
groups: small, medium and big funds.
The study done by James R. Hedges IV showed that mid-sized funds performed the worst,
which suggests the concept of ‘mid life crisis’ for hedge fund managers. While smaller funds tend
to outsource certain functions to presumably leading service providers and larger, institutiona-
lized firms have top tier processes, mid-size firms tend to be in limbo in terms of the opportuni-
ties and processes required to attain optimum performance.5
5 James R. Hedges IV, Size vs. Performance in the hedge fund industry, Journal of Financial Transformation, The Capco Institute,
2003, p. 16.
50
Chart 1. Assets under management of the examined hedge funds in 2008 [thousands of dollars].
Source: prepared by the author on the basis of data provided by BarclayHedge and Global Fund Technologies.
As it was shown above, the hedge funds examined in this paper have different assets values,
however they are all classified as event driven hedge funds.
As the name implies, the Event Driven strategy seeks to capture profits generated from pri-
ce movements of securities of companies experiencing significant corporate events. Common
events are mergers, combinations, or acquisitions. Other transactional events include bankrupt-
cies, corporate restructurings, share buybacks, and spin-offs. The securities in these Event Dri-
ven transactions include common and preferred stocks as well as debt securities and options.6
The detailed characteristics of the investment strategies applied by them is depicted in Table 1.
6 V.Q. Tran, Evaluating Hedge Fund Performance, John Wiley & Sons, Inc., Hoboken 2006, p. 60.
51
Table 1. The spectrum of investments of the examined hedge funds.
Fund’s
Description of applied instruments and investment strategies
name
Dexia Long/Short Risk Arbitrage implements event-driven strategies on Eu-

Dexia Long/Short
Risk Arbitrage
ropean and North American equities. The currency risk is 100% hedged. The
investment process has limited bias in terms of market and sector exposures.
The Fund invests and trades in the securities of companies involved in corporate
Havens
Partners, L.P.
events such as mergers, takeovers, tender offers, leveraged buy-outs, recapital-

izations, distressed credit restructurings, bankruptcies and liquidations.
G10 - Rosseau Special Situation Fund’s investment objective is to maximize

G10 - Rosseau Special
Situations Fund
long-term capital appreciation through special situation investing in North

America, with a Canadian focus. The Investment Advisor makes use of its core
competency in fundamental research to identify opportunities arising from
corporate restructurings, turnarounds, unique growth situations and market
anomalies. The Fund employs long and short strategies, using leverage when
prudent, with equity, fixed-income and derivative instruments to take advan-
tage of these opportunities. Investment hold periods are generally longer term
in nature, usually ranging from six months to several years.
Bay Harbour Management is an SEC Registered Investment Advisor (since

Trophy Hunter Investments, L.P.
1988) focused on making investments in and around the markets for distressed
securities. We pursue a broadly focused multi-strategy approach the distressed
markets -- our investment horizon ranges from buying depressed priced high
yield bonds and bank loans (and shorting “accident prone” high yield paper)
to control and non-control oriented distressed, special situation, and post-dis-
tressed public and private equities. Our exposure to these areas will vary over
credit cycles. We manage four funds. The Flagship Bay Harbour funds provide
exposure throughout BHM’s Investment Horizon. The Trophy Hunter fund’s
focus is equity biased -- it will hold fewer income paying issues than the credit
biased funds.
52
The global multi- strategy event driven fund entails investing in and hedging the
PSAM WorldArb Fund Limited
securities, obligations and claims of companies involved in a corporate, legal or

regulatory event that will alter the capital structure of an corporation. These in-
vestments will typically include: mergers, takeovers, bankruptcies, liquidations,
spin-offs and restructurings. Opportunities arise from market mispricings of
securities involved in these complex events due to business adjustments, po-
litical, social, technological, or economic changes and from shifting corporate
strategies and goals. Extensive research and sophisticated trading techniques
enable us to capitalize on distortions in the value of the securities of companies
undergoing structural changes. From January 2005 through 2007, returns were
for the class of shares being offered buy the Fund at that time, while 2008 re-
turns are provided at the master level of the fund.
Launched in November 1998 the primary fund of University Capital Strategies

Global Arbitrage Management Fund L.P.
Group is the Global Arbitrage Management Fund. In early 1998 the firm began
trading a separately managed account with the mandate to take advantage of
market neutral arbitrage opportunities. Because of the emphasis on corporate
events, the firm’s investment discipline emphasizes rigorous modeling of the
risks and returns of potential arbitrage opportunities. Proprietary risk-return
analytics embed fundamental, legal/regulatory and quantitative analyses. Risk
management requirements are integrated into the investment analytics. Phi-
losophy - The UCSG Global Arbitrage Management Fund is a Corporate Event
Arbitrage fund that looks for arbitrage opportunities across the global capital
markets, primarily in connection with corporate restructuring, acquisitions
or market reforms. It aims for equity-like returns of 15-25% with a bond-like
volatility of 8-10%. Returns are market neutral and portfolios are constructed
so that they do not correlate with overall market movements. Investment de-
cisions are based on rigorous analytical techniques and mathematical models.
Investment Process - Each arbitrage transaction is scored for risk on a scale of 1
(little or no risk) to 4 (likely to complete but significant questions) in the areas
of regulatory, business, market, trading and timing risks. All transactions go
through simulation modeling which test for downside risk and return potential.
The risk analysis indicates individual position limits (1 rated - no more than
10% of portfolio, 4 rated - no more than 2.5% of portfolio), capital assignments
(1-rated 30%, 4-rated 100%) and hedging and trading strategies including use of
derivatives to protect downside.
The fund invests in and trades, both long and short, primarily in stocks of com-
KS Capital
Partners L.P.
panies undergoing significant corporate changes. Approximately 50% of the

portfolio invests in distressed securities and 50% in merger arbitrage.
53
The investment objective of the Fund is to provide investors with returns that
Kassirer Market Neutral L.P.
are competitive with returns that have been achieved in equity markets over the
long term, have low volatility, and are relatively uncorrelated with returns in
equity and bond markets. The Fund will concentrate its investments in securi-
ties and financial instruments such that aggregate returns should be expected
to be relatively neutral to movements in securities markets generally. The Fund
will engage principally in merger arbitrage and other event driven investing and
convertible bond arbitrage in North America. KAMCO will have broad discre-
tion in making investments on behalf of the Fund. KAMCO may not make an
investment in any entity if, after giving effect thereto, more than 20% of the net
assets of the Fund would be invested in such entity. The Fund may not invest
in commodities or real estate and may not enter into foreign exchange transac-
tions for speculative purposes. Although KAMCO believes that it has the exper-
tise in security valuation, asset allocation, money management and risk control
to meet these investment objectives, there can be no assurance that this will be
the case.
The Andromeda Global Credit Fund targets superior risk-adjusted, long-term re-
Andromeda Global Credit Fund
turns by identifying relative and absolute value opportunities in the global cred-
it markets. The Fund invests in, or shorts, a variety of debt obligations and cred-
it-based derivative products. The portfolio is constructed based on the degree
of credit risk and the liquidity of the underlying instruments. The investments
include sovereign, foreign and domestic corporate bonds, bank loans, distressed
debt, equities and related derivatives. The Fund assumes both investment and
sub-investment grade risk in both the developed and emerging markets. Invest-
ment opportunities are identified through the use of (i) quantitative models em-
ploying credit and equity market information in order to evaluate credit risk and
(ii) fundamental credit analysis. This methodical approach provides a facility to
examine a large number of debt issues in a consistent and timely fashion and is
a powerful complement to the traditional credit risk analyses used to formulate
investment decisions. The Fund is managed to maximize absolute returns while
maintaining low volatility exposure to the various segments of global credit.
Silverado applies an innovative means to enhance returns from event-based op-

Silverado Arbitrage Partners L.P.
portunities through the use of listed stock options. Instead of using the com-
mon equity of companies involved in restructuring or M&A, we invest using
option spreads that have a definitive cost and the potential for substantially
greater returns. The research to support this methodology is exactly the same
as the traditional event-based strategy. Exploration of corporate governance,
fundamental business circumstances, antitrust or regulatory issues, and other
possible catalyst impediments remains the same. Accurate forecasts of timing
so that investment opportunities can be compared based on their annualized re-
turn remains the same. The difference is not in identifying the opportunity, but
in identifying how to maximize the return from taking on the risk associated
with the opportunity. Silverado has over thirty years of experience with this re-
search process. Performance prior to November 2005 is available upon request.
54
Pilimiro Advantage Ltd. seeks to achieve above average returns with low vola-
Pilimiro Advantage Ltd.
tility and low market correlation. The Fund constructs a diversified portfolio
of merger arbitrage, distressed, bankruptcy and other corporate positions and
seeks to augment returns, above what can be achieved from spreads, by avoiding
deals that could break, by weighing the portfolio to announced deals that may
receive higher bids, and by focusing on deals with unique structures.
The Opportunities Fund invests in event-driven deep value situations, long and
Copenhagen Capital Opportunities Fund USD
short, with a primary focus on Western European equities. It targets absolute

returns of 15% per annum with annualized volatility of 5-8%, with a strong
emphasis on capital preservation and risk management. The investment pro-
cess seeks to identify change and extreme market mispricing, both relative and
absolute, for which a hard catalyst can be identified in the near-term. Trading
concentrates on appropriate timing for both entering and exiting trades, whilst
implementing a stop-loss policy and hedging strategy, which may make use of
fixed income, convertible/exchangeable bonds and derivatives when necessary.
Risk management incorporates assessing the portfolio’s adjusted beta, liquidity
mismatches, together with a review of gross and net exposure at regional and
sector levels. The manager operates a real-time system to facilitate this review.
The strategies pursued fall under 5 broad categories. Event-driven long and
short positions comprise 70-100% of NAV, whilst capital structure arbitrage,
bankruptcy, distressed situations and merger arbitrage can account for up to
30% of NAV at any time as opportunities dictate. Event-driven long positions
encompass operational restructurings, company break-ups (announced or an-
ticipated) capital reorganizations, spin-offs, share buy-backs and special divi-
dends. Hedges will be sought when deemed appropriate. Event-driven shorts
focus on situations where fraud or accounting irregularities are identified, failed
restructurings, broken growth stories, minority shareholder abuse, destructive
merger and acquisition activity and forced refinancing. Other event-driven situ-
ations will be exploited when the risk/reward opportunity is sufficient to be of
interest. Research is conducted in-house. The process is fundamentally-driven
and bottom-up. Using a network of corporate and industry contacts, the team
conducts rigorous analysis of the publicly-available data in conjunction with a
wide range of other information sources - meetings with company management
at all levels, customer, competitor and supplier channel-checks, use of external
industry analysts and consultants, site visits, legal evaluations and peer-group
comparisons. Once identified, potential trades are risk-assessed for potential
downside and target exit-prices, and sized appropriately within the portfolio.
Upon execution, a rolling 15% stop-loss is monitored for the life of the trade
to minimize negative impact on the portfolio. AUM combines both currency
classes.
55
The Fund invests long and short in the securities and other instruments associ-
IBS Opportunity
Fund, Ltd.
ated with event-driven, value oriented strategies.
The investment objective of the Galbraith Global Strategies Fund is to achieve

Galbraith Global Strategies
Offshore Fund, Ltd.
superior long-term risk-adjusted returns with relatively low volatility. The Fund
primarily invests in exchange-traded equities (stocks) in all 23 of the MSCI-
developed Markets. The manager constructs event-driven arbitrage portfolios
through the use of proprietary quantitative models. These models were specifi-
cally created by Mr. Galbraith to take advantage of pricing anomalies surround-
ing market events. Each investment opportunity is evaluated based on its po-
tential for profit generation with respect to various risk parameters. Downside
risk within the Fund is mitigated through the maintenance of an overall beta-
neutral hedge in accordance with the fund mandate of capital preservation.
Paulson Advantage Plus L.P. seeks to achieve above average returns with low
Paulson Advantage
Plus L.P.
volatility and low market correlation. The Fund constructs a diversified port-
folio of merger arbitrage, distressed, bankruptcy and other corporate positions
and seeks to augment returns, above what can be achieved from spreads, by
avoiding deals that could break, by weighing the portfolio to announced deals
that may receive higher bids, and by focusing on deals with unique structures.
The investment objectives of the Fund are to derive an absolute return of 15%
MM&E Capital Investment Trust No. 2
per annum, irrespective of overall moves in equity market indices; and have an
annual volatility (measured as the standard deviation of monthly returns) of
5% or less. MM&E’s investment philosophy uses a limited number of event-
driven strategies, including takeover arbitrage, to generate consistent returns.
The generation of these returns relies on both the discipline and experience of
the investment team, as well as the regular occurrence of appropriate and prof-
itable situations on the ASX. Takeover arbitrage, in which members of the in-
vestment team have many years experience, usually involves the purchasing of
securities in target companies and sometimes the short-selling of securities in
acquirer companies after a takeover deal has been announced. Profits are made
because target shares often trade at a discount in both scrip and cash bids. In ad-
dition, bidding companies are often forced by target directors to increase their
initial bids, and rival bids for target companies also sometimes emerge. Other
strategies utilized within the fund include: acquisition and demerger arbitrage,
convertible/preference share arbitrage, discounted share placements and sell-
downs, initial public offerings and capital raisings, and buy and write strategies.
56
The Fund invests, long and short, in a limited number (40-50 names) of small
Haberman Value Fund L.P.
capitalization companies believed to be significantly undervalued. We believe in

constructing a portfolio primarily of “core” value stocks undergoing a positive
event that we expect to change the companies course. Our training equips us
to search for special opportunities that may arise from corporate restructur-
ings, bankruptcies, liquidations, proposed mergers, acquisitions, divestitures,
or public offerings. Our guiding principle is to find risk/reward opportunities
where we believe downside risk is limited to 10% and upside potential is 100+%
over 2-3 years. Our investment philosophy is supported by a strong “hands-
on” research culture, centered on finding superior businesses and managements
through proprietary, bottom-up fundamental research. We believe in meeting
face to face with company managements, and to complement our research, we
utilize a diversified set of reliable independent research sources including SEC
filings and “free agent” analysts. Utilizing both quantitative and qualitative
measures, we diligently follow several steps in making buy decisions including:
industry analysis; sector analysis; understanding the business; management
evaluation; risk analysis; identification of upside catalysts, and value analysis.
On the long side, we adhere to a sell discipline that includes selling positions if
we feel there is a deteriorating financial condition, there is a delay or disappear-
ance of an upside catalysts, or there is a drift in management focus. Things that
we look for in identifying shorting opportunities include: excessive multiples
and valuations; major changes in long-term company outlooks, insider selling;
high debt levels.
The objective of the Optimization Fund is to preserve capital and provide su-
Optimization Fund
perior long-term returns on a risk-adjusted basis. Our philosophy is based on

choosing a select group of stocks and exploiting mispricings by seeking impor-
tant events. The strategy researches, understands, and exploits event dynamics
to generate positive returns. Our approach combines the use of our quantitative
tools and valuation models with our event driven methodology to make invest-
ment decisions. The managers believe that this offers many distinct advantages
over traditional long/short funds: The Fund’s managers look for events that of-
fer tangible actions from the company to confirm investment candidates. These
events been have shown to mark important inflection points for our selected
stocks. We try to understand events better than other long/short strategies. The
strategy continuously scans the entire universe of stocks for the most attractive
investments. We are not generally limited by sector or market capitalization. As
a result, the portfolio is much more diversified. Through this approach, the Fund
seeks to systematically and consistently identify companies that offer superior
returns on a risk-adjusted basis. We want to eliminate uninteresting situations.
Our approach can achieve great efficiency and removes human irrationalities in
decision making. The strategy has been back-tested and implemented in a real
test and generally offers very compelling historical returns.
57
Owl Creek is an opportunistic value fund that makes event-driven investments

Owl Creek Overseas Fund, Ltd.
within many industries and across all parts of a company’s capital structure.
Our portfolio generally breaks down as 70% long/short distressed and high
yield debt and 30% long/short equities but this could change over time based
on opportunities within each sector. Within both categories, we operate as bot-
tom-up value investors in search of undervalued investment opportunities. By
nature, we are drawn to situations from which other investors shy away because
of uncertainty or recent negative events. Our portfolio today consists largely
of investments in industries and companies facing secular change, regulatory
uncertainty, litigation, refinancing risk, fraud, and other issues causing negative
investor sentiment. While others would accurately point out that situations like
these sometimes lead to a negative outcome, we believe that the possible out-
comes of many of these situations can be predicted within a reasonable range
by making informed assumptions. We leverage the diverse backgrounds of our
investment professionals to develop, as a team, what we think are unique per-
spectives of complicated situations. We invest in those situations which, after
doing intense research, we believe are much more heavily weighted towards the
positive than the negative. Over time and over a number of investments we
expect to be able to capture the valuation gap naturally created by uncertainty
and negative sentiment. Furthermore, with our mantra being the preservation
of capital, we appreciate that situation-specific investments such as these will
allow us to earn healthy returns which are only marginally or not at all cor-
related to the overall markets. **For more insight into Owl Creek’s investment
philosophy, please email KristinaW@owlcreeklp.com for a copy of Owl Creek’s
Marketing Package and Monthly Investor Letter.
58
Altima looks to take significant positions in neglected and/or under-valued

Altima Global Special Situations Fund Ltd. Class A
companies - typically spin-offs, break-ups, or companies with inefficient capital

structures - where there is an identifiable catalyst and choice of exits. The team
then works actively in collaboration with management to unlock a value catalyst
prior to exiting once a target price range is met. The Fund has a global mandate
and has the ability to invest in both liquid, marketable securities and structured,
illiquid situations. The Fund may hedge market risks through indices. The typi-
cal holding period is 12-24 months. The Fund derives alpha from its: 1) Ability
to allocate across markets globally, 2) Ability to invest in illiquid investments,
3) Ability to identify early macro trends and finding appropriate risk-adjusted
investments to implement the thesis, 4) Stock picking ability. Investment ideas
are generated both internally (70%) and externally (30%). Internal generation
is a combination of value screening (Holt, Bloomberg) with thematic overlay
and macro analysis. Ideas are largely bottom-up driven but favorable macro and
theme can often lead to a bottom-up search in a specific field. Selection and im-
plementation is carried out by the investment and trading team. Assets must be
cash-generative and under-priced where Altima has identified and/or may influ-
ence a value-unlocking catalyst with a planned exit in either public markets or to
an identified purchaser. Although the net long bias of the Fund varies over time,
it has typically been in the 50-70% range. The short exposure in the portfolio is
designed to reduce fund volatility and provide a layer of insurance to protect the
value of the Fund. Short positions typically consist of slightly out of the money
put options to provide the protection. The manager does not typically seek to
short individual stocks on a naked basis although from time-to-time the Fund
may be short a basket of individual stocks to provide a degree of hedging. Main
position sizes typically range from 5% to 10% at cost of the Fund’s NAV (maxi-
mum permissible 15%). The Fund is actively hedged in order to control exposure
levels and volatility. This is generally achieved through a combination of macro
overlays generally through index shorts using futures and options, and specific
currency, commodity, index or stock hedges as required. On occasion, hedging
may be stock-specific. Mark Donegan is the portfolio manager for this fund.
59
Risk and rates of return generated by the examined hedge funds
As the data gathered in Table 2 show, in 2007 almost all hedge funds generated positive rates
of return. One fund only (Dexia Long/Short Risk Arbitrage) had a negative one. The highest rate
of return was achieved by Paulson Advantage Plus L.P. and it was equal to about 100%. The se-
cond best by Pilimiro Advantage Ltd. (about 163%), whereas the third best by Owl Creek Overse-
as Fund, Ltd. (about 32%). In 2008 the situation changed dramatically. Four funds only were able
to generate positive rates of return. These were: Paulson Advantage Plus L.P. (about 29%), Pilimi-
ro Advantage Ltd. (19%), Dexia Long/Short Risk Arbitrage (7%) and Galbraith Global Strategies
Offshore Fund, Ltd. (about 2%).
Another measure taken into consideration is the alpha coefficient. The alpha is treated as
the measure of manager’s skills to generate better results than the market. In other words it is
an excess return that is left over the risk-free rate. If one looks at the alphas in Table 2, it can be
concluded that in 2007 three funds only were not able to generate excess return. In 2008 howe-
ver almost half of hedge funds (exactly 9) had negative alphas, which means that they were not
able “to beat” the market.
As far as the beta coefficient is concerned, it is a measure of systemic risk that can not be di-
versified. In 2008 it rose in the case of 8 funds, which means that for these funds systemic risk
was higher than the previous year (see Table 2).
Another risk measure to be analysed is the standard deviation. This type of risk can be diver-
sified thanks to the usage of suitable financial instruments. The data in Table 2 show that for 19
hedge funds the standard deviation increased. It proves that generally the diversified risk gene-
rated by hedge funds in question was higher in 2008 than in 2007. It can be interpreted as the
inability of managers to diversify their portfolios in a proper way.
60
Table 2. Rates of return as well as alpha and beta coefficients for the examined hedge funds.
Rate of return Alpha Beta
Fund’s name
2007 2008 2007 2008 2007 2008
1 Dexia Long/Short Risk Arbitrage -4,20 7,00 -0,51 0,89 0,35 0,06
2 Havens Partners, L.P. 5,22 -6,82 0,30 0,41 0,26 0,25
3 G10 - Rosseau Special Situations Fund 2,19 -47,05 -0,23 -1,57 1,56 0,83
4 Trophy Hunter Investments, L.P. 16,05 -29,24 0,05 -1,14 0,47 0,57
5 PSAM WorldArb Fund Limited 4,19 -24,73 0,11 0,03 0,53 0,62
6 Global Arbitrage Management Fund L.P. 11,30 -8,72 0,64 0,78 0,57 0,44
7 KS Capital Partners L.P. 1,15 -11,82 -0,02 0,15 0,25 0,31
8 Kassirer Market Neutral L.P. 5,97 -2,35 0,36 0,29 0,26 0,12
9 Andromeda Global Credit Fund 7,30 -39,62 0,52 -1,04 0,16 0,81
10 Silverado Arbitrage Partners L.P. 6,08 -10,35 0,18 -0,26 0,69 0,18
11 Pilimiro Advantage Ltd. 100,15 19,00 6,97 1,03 -1,65 -0,20

Copenhagen Capital Opportunities Fund
12 3,50 -26,85 0,21 -2,62 0,18 0,03
USD
13 IBS Opportunity Fund, Ltd. 5,69 -33,80 0,50 -2,48 -0,05 0,27
Galbraith Global Strategies Offshore Fund,
14 1,38 2,33 1,60 1,27 0,19 0,10
Ltd.
15 Paulson Advantage Plus L.P. 163,84 29,51 10,06 1,51 -2,39 -0,32
16 MM&E Capital Investment Trust No. 2 3,40 -5,02 0,18 0,51 0,22 0,24
17 Haberman Value Fund L.P. 1,09 -1,94 0,05 0,12 0,08 0,07
18 Optimization Fund 31,32 -8,70 2,16 -1,12 0,40 -0,09
19 Owl Creek Overseas Fund, Ltd. 32,43 -8,80 2,43 -2,19 -0,09 -0,37
Altima Global Special Situations Fund Ltd.
20 25,09 -19,50 1,81 -2,08 0,17 -0,04
Class A
61
Table 3. Standard deviations of the examined hedge funds and their changes (data in %).
Standard deviation of monthly rates of
return Standard deviation
Fund’s name
2007 2008 change
1 Dexia Long/Short Risk Arbitrage 1,90 2,94 54,74
2 Havens Partners, L.P. 0,94 2,80 197,87

G10 - Rosseau Special Situations
3 8,44 11,58 37,20
Fund
4 Trophy Hunter Investments, L.P. 2.31 5,48 137,23
5 PSAM WorldArb Fund Limited 1,89 4,37 131,22

Global Arbitrage Management Fund
6 1,80 3,36 86,67
L.P.
7 KS Capital Partners L.P. 1,11 3,07 176,58
8 Kassirer Market Neutral L.P. 0,84 1,14 35,71
9 Andromeda Global Credit Fund 1,02 5,84 472,55
10 Silverado Arbitrage Partners L.P. 2,28 2,19 -3,95
11 Pilimiro Advantage Ltd. 7,06 2,37 -66,43

Copenhagen Capital Opportunities
12 1,36 3,78 177,94
Fund USD
13 IBS Opportunity Fund, Ltd. 1,86 4,55 144,62
Galbraith Global Strategies Off-
14 1,38 2,33 68,84
shore Fund, Ltd.
15 Paulson Advantage Plus L.P. 10,65 3,84 -63,94
MM&E Capital Investment Trust
16 1,00 1,94 94
No. 2
17 Haberman Value Fund L.P. 0,33 0,59 78,79
18 Optimization Fund 3,45 3,62 4,93
19 Owl Creek Overseas Fund, Ltd. 1,92 5,34 178,12

Altima Global Special Situations
20 1,60 2,74 71,25
Fund Ltd. Class A
Source: prepared by the author on the basis of own calculations and data provided by BarclayHedge and Global Fund Technologies.
Sharpe ratio is a complex measure that takes into consideration both the risk and the rate
of return. In 2007 seven hedge funds had negative Sharpe ratios, whereas in 2008 sixteen fun-
ds (see Table 3). It means that generally risk and return characteristics was worse in 2008 com-
pared with the previous year. This in turn means that the hedge performance was worse during
the bear market than in the bull market. It contrasts with the general assumption of their activi-
62
ty which is generating positive rates of returns irrespective of the market situation. At that time
the examined event driven hedge funds turned out to be unsuccessfully managed.
Moving onto the correlation ratio, it is necessary to emphasize that hedge funds are assu-
med in the theory to be low correlated with traditional assets. The majority of hedge funds had
low or average correlation ratios both in 2007 and in 2008. Besides in 2008, the majority of hed-
ge funds decreased their correlation to traditional assets, which should be assessed positively.
Table 4. Sharpe and correlation ratios for the examined hedge funds.
Sharpe ratio Correlation ratio
Fund’s name
2007 2008 2007 2008
1 Dexia Long/Short Risk Arbitrage -1,32 0,62 0,49 0,11
2 Havens Partners, L.P. 0,22 -0,91 0,75 0,53

G10 - Rosseau Special Situations
3 -0,08 -1,28 0,49 0,42
Fund
4 Trophy Hunter Investments, L.P. 1,44 -1,87 0,55 0,63
5 PSAM WorldArb Fund Limited -0,05 -1,85 0,75 0,83

Global Arbitrage Management Fund
6 1,09 -1,02 0,84 0,80
L.P.
7 KS Capital Partners L.P. -0,87 -1,34 0,60 0,59
8 Kassirer Market Neutral L.P. 0,51 -1,00 0,81 0,65
9 Andromeda Global Credit Fund 0,79 -2,16 0,42 0,81
10 Silverado Arbitrage Partners L.P. 0,20 -1,66 0,81 0,47
11 Pilimiro Advantage Ltd. 3,91 2,64 -0,62 -0,52

Copenhagen Capital Opportunities
12 -0,21 -2,31 0,36 0,04
Fund USD
13 IBS Opportunity Fund, Ltd. 0,18 -2,39 -0,07 0,35
Galbraith Global Strategies Offshore
14 3,69 1,13 0,36 0,26
Fund, Ltd.
15 Paulson Advantage Plus L.P. 4,32 2,62 -0,60 -0,51
MM&E Capital Investment Trust No.
16 -0,32 -1,02 0,58 0,72
2
17 Haberman Value Fund L.P. -2,98 -1,72 0,61 0,72
18 Optimization Fund 2,24 -0,86 0,31 -0,15
19 Owl Creek Overseas Fund, Ltd. 4,20 -0,59 -0,12 -0,41

Altima Global Special Situations
20 3,71 -2,31 0,29 -0,09
Fund Ltd. Class A
63
Final findings
As a result of the expanded universe of securities and strategies available, hedge funds have
often been presented as suitable investments to help diversify risk and increase the expected
risk/return ratio when combined with traditional asset portfolios. Funds can access both finan-
cial and non-financial (commodity) markets and can easily take long, short, spread, and option
positions in any of these markets. Expanding the set of investment opportunities results in pro-
viding diversification benefits to a portfolio that cannot be replicated through traditional stock,
bond, and real estate investment strategies, which is the realm of traditional pension funds and
mutual funds.7
The research show that event driven hedge funds are not as attractive investments in the
bear market as in the bull market. Their rates of return in 2008 were low and at the same time
the volatility was high compared with the previous year. The same conclusions have been made
for emerging markets funds, for equity long bias funds, fixed income, convertible arbitrage, mul-
tistrategy, energy markets funds, equity long/short funds, equity market neutral funds, makro
funds, as well as for equity long only funds. It lets draw conclusions on the hedge funds industry
as a whole. Although vast literature on hedge funds praises them and shows then as a kind of a
cure for a bear market, in the author’s opinion one should treat these types of investments not as
single investments but as a part of a portfolio, which should help generate not necessarily high
but certainly more diversified rates of return.
7 Hedge Funds and Financial Stability Study, European Parliament, Policy Department, Economic and Scientific Policy, IP/A/ECON/
IC/2007 – 23, p. 2.
64
Bibliography:
1. Agarwal V., Naik N.Y., Risks and Portfolio Decisions involving Hedge Funds, Review of Fi-
nancial Studies, nr 17, 2004.
2. Aglietta M., Rigot S., The regilation of hedge funds under the prism of the financial crisis,
Working Paper 2008 – 20, Universite Paris X-Nanterre, 2008.
3. Data bases provided by BarclayHedge and Global Fund Technologies.
4. Fung W., Hsieh D.A., Naik N.Y., Ramadorai T., Hedge Funds: Performance, Risk, and Capi-
tal Formation, Centre for Economic Policy Research, March 2006.
5. Hedge Funds and Financial Stability Study, European Parliament, Policy Department, Eco-
nomic and Scientific Policy, IP/A/ECON/IC/2007 – 23, 2007.
6. Hedges IV J. R., Size vs. Performance in the hedge fund industry, Journal of Financial
Transformation, The Capco Institute, 2003.
7. Tran V.Q., Evaluating Hedge Fund Performance, John Wiley & Sons, Inc., Hoboken 2006.
I would like to give my special thanks to Mr. Richard Rubin for the access to the hedge funds
data bases gathered by BarclayHedge and Global Fund Technologies.
65
Dr. sc. Izabela Pruchnicka-Grabias, izvanredna profesorica Ekonomskog fakulteta Varšava, Poljska
Analiza učinka event-driven hedge- fondova na tržištu

pada i rasta cijena
Sažetak
Istraživanje je provedeno na 20 hedge-fondova koji koriste strategije ulaganja potaknutog

određenim događajima (event-driven). Oni su odabrani nasumce iz baze podataka koju je pri-
premio Barclay Hedge and Global Fund Technologies od oko 2000 hedge fondova koji primjenju-
ju različite strategije ulaganja. Analiza je dio šireg istraživanja autorice na više od 200 hedge fon-
dova, podijeljenih u skupine prema strategijama koje primjenjuju. Cilj istraživanja je bio izmje-
riti učinak hedge fondova 2007. i 2008. tj. tijekom pada (bear market) i rasta (bull-market) cije-
na na tržištu. Korišten je S&P500 indeks standarda. U radu se prikazuje da kod većine institu-
cija koje su imale cilj generirati pozitivne stope povrata bez obzira na situaciju na tržištu, kao i
u vrijeme pada cijena na tržištu ( bear market) to nije bio slučaj u vrijeme nepovoljnih uvjeta na
tržištu. Istraživanje uključuje sljedeće mjere: stopa povrata, rizik mjeren standardnom devijaci-
jom, rizik mjeren beta, alfa razina, korelacija ispitanih fondova s tradicionalnom imovini i Shar-
pov omjer. U prvom dijelu rada autorica navodi detaljna obilježja strategija ulaganja koje su ko-
ristili ispitani event driven hedge fondovi .
Ključne riječi: hedge fundovi, tržište rasta cijena, tržište pada cijena, stopa povrata
Dr. Izabela Pruchnicka-Grabias, ausserordentliche Professorin an der Wirtschaftsschule in Warsawa, Polen
Studie über konvertierbare arbiträre Absicherungsfonds

in Umständen der Baisse und der Hausse
Zusammenfassung
Dieser Beitrag stellt eine Forschung von 20 Absicherungsfonds mit verändbaren Arbitrage-
strategien dar. Sie wurden durch die Methode der willkürlichen Auswahl der von BarclayHedge
und Global Fund Technologies vorbereiteten Datenbasis entnommen. Diese Datenbasis umfasst
über 2000 Absicherungsfonds mit verschiedenen Investierungsstrategien. Hier wird ein Teil ei-
ner umfassenderen, mehr als 200 Absicherungsfonds bearbeitenden Forschung der Autorin dar-
gestellt, in der Absicherungsfonds je nach verwendeten Stretegien in mehrere Gruppen einge-
teilt sind. Der Zweck der Forschung ist es, Investierungsergebnisse der Absicherungsfonds im
Jahre 2007 und 2008 zu messen, und zwar während der Hausse und der Baisse. Als Benchmark
wurde der S&P500-Index gebraucht. Aus der Forschung ergab sich, dass die Mehrheit der In-
stitutionen, deren Zweck die Generierung von absoluten Ertragsraten, und in Verbindung da-
66
mit, von besseren Ertragsraten als bei der traditionellen Investierungen ohne Rücksicht auf die
Marktsituation ist – also auch in Bedingungen des Baissemarktes – gegen diese Regel verstoßen
haben. Die Forschung umfasst folgende Maßnahmen: die Ertragsrate, das durch übliche Devia-
tionen gemessene Risiko, das durch Beta gemessene Risiko, Alpha-level, die Korrelation der er-
forschten Fonds mit dem traditionellen Vermögenswert und das Sharpe –Verhältnis. Da die Da-
ten nur begrenzte Zeit zur Verfügung gestanden sind, wurden nur diejenigen vom Januar 2007
bis zum November 2008 in Betracht genommen. Im ersten Teil des Beitrags bietet die Autorin
einen detailreichen Überblick über die Merkmale der Investierungsstrategien, die von erforsch-
ten konvertierbaren Absicherungsfonds verwendet wurden.
Schlüsselwörter: Finanzmarkt, Hausse, Baisse, Absicherungsfonds

Prof. dr. sc. Deša Mlikotin Tomić, Barbara Preložnjak, dipl. iur.: Prilozi unifikaciji europskog ugovornog prava
67
Prof. dr. sc. Deša Mlikotin Tomić, redovita profesorica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Pregledni znanstveni rad
Barbara Preložnjak, dipl. iur., znanstvena novakinja Pravnog fakulteta u Zagrebu UDK 347.75/76(4)
PRILOZI UNIFIKACIJI EUROPSKOG

UGOVORNOG PRAVA
Sažetak: Europsko ugovorno pravo pojava je i tendencija novije legislacije u sklopu pra-
va EU te predstavlja uvjet ostvarivanja sloboda na unutarnjem tržištu EU. U pri-
log tome govore i politike i poticaji harmonizacije koji dolaze iz Komisije i Par-
lamenta EU. Projekti unifikacije europskog ugovornog prava otvorili su široku
raspravu o modernizaciji obveznog nacionalnog prava i europeizaciji privatnog
prava i to pretežito ugovora trgovačkog prava. Stoga tendencije i oblici europ-
skog ugovornog prava predstavljaju novi pravac razvoja međunarodnog trgovač-
kog prava više nego tendenciju i model harmonizacije i novelacije europskih gra-
đanskih kodeksa. Hoće li ove pravne inicijative utjecati na nacionalna ugovor-
na prava ovisi o stupnju prihvaćanja zahtjeva konkurentnosti pravnih sustava u
sklopu EU i na području međunarodne trgovine kao i o uvijek dinamičnoj poli-
tici i novim pravcima harmonizacije europskog prava.
Ključne riječi: unifikacija, harmonizacija, ugovorno pravo, europsko pravo
1. Uvod
Unifikacija i harmonizacija1 ugovornoga prava konstantna je težnja kako nacionalnih zako-

nodavaca i pravne doktrine tako i poslovnih ljudi.2 Toj temi posvećena je posljednjih nekoliko de-
setljeća velika akademska pozornost s ciljem razvoja međunarodnog prometa robe i usluga3 te
1 Harmonizacija i unifikacija su sinonimi utoliko što je njihov konačni rezultat ujednačeno pravo i njegova primjena. Naziv unifi-
kacija obuhvaća unifikaciju na univerzalnom svjetskom planu (UNICITRAL, Bečka konvencija), dok naziv harmonizacija za prila-
gođavanje prava država članica Europske unije. Osnovna je razlika da se unifikacija provo0di putem međunarodnih konvencija i
ratifikacija, a harmonizacija putem direktiva Europske unije koje se onda prenose u nacionalno zakonodavstvo.
2 Lando, O., Culture and Contract Laws, European Review of Contract Law, No. 1,2007, str. 17.
3 Usvajanjem uniformnih pravnih pravila koja se primjenjuju na ugovore zaključene u različitim pravnim sustavima nastoje se otklo-
niti prepreke u međunarodnim poslovnim transakcijama do kojih dolazi uslijed razlika između zakonodavstava pojedinih država i
činjenice da su njihovi obveznopravni režmi temeljeni na različitim nacionalnim zakonodavnim tradicijama, običajima, pravnim
načelima, više godišnjom ili stoljetnom praksom pred nacionalnim sudovima. Prema: Röttinger, M., Towards a European Code
Napoleon/ABGB/BGB? Recent EC Activities for a European Contract Law, European Law Journal, Vol. 12., No. 6., November, 2006.,
str. 809.
68
ostvarenja pravne sigurnosti. O tome svjedoči bogata literatura.4

U okviru ovog prikaza razvoja unifikacije i to europskog ugovornog prava razmatrati će se
dvije nove tendencije unifikacije započete 1980. godine Načelima europskog ugovornog prava
(Principles of European Contract Law; dalje:PECL) te njihovim dopunama 2002. i 2003. godine.
Istraživanja će se fokusirati na unifikaciju u području europskog prava i slijediti će kontinuitet od
načela PECL-a do danas najnovijeg i najrazrađenijeg sustava Common frame of Reference (da-
lje: CFR) iz 2008. godine.
Smatramo da novim unifikacijama u području ugovornog prava nije zatvorena i isključena
važnost tradicionalnih unifikacija5 koja još uvijek potvrđuju stvarna i nesporna utvrđenja ugo-
vornog prava u Europi i svijetu, no zbog metodološkog razvoja i ograničenja ove teme odlučuje-
mo se za takav pristup. Takav pristup metodi je opravdan i iz razloga što se na taj način može pra-
titi evolucija stavova, zatim komunikacija između radnih grupa struke i gospodarstva kao i vrlo
važan poticaj Europske unije na tom poslu.
4 Lando, O., Culture and Contract Laws, European Review of Contract Law, 1/2007.; Röttinger, M., Towards a European Code Napoleon/
ABGB/BGB? Recent EC Activities for a European Contract Law, European Law Journal, Vol. 12., No. 6., November, 2006.; McKendrick,
E., Harmonization of European Contract Law: The State We Are In, Harmonization of European Contract Law, 2006.; Lando, O.; Beale,
H. (eds), Principles of European Contract Law Parts I and II, The Hague, Kluwer, 2000.; Briggs, A, The Conflict of the Law, Oxford Uni-
versity Press, 2002.; Lando, O., European Contract Law, American Journalof Comparative Law, Vol. 31., 1983.; Basedow,J., The rene-
sance of uniform law: European contract Law and its components, Legal studies, Vol. 18., No. 2., 1998.; Bonell, M. J., The CISG, European
Contract Law and the Development of a World Contract Law, The American Journal of comparative Law, No.1., Vol. LVI., 2008.; Lando,
O., Unfair Contract Clauses and a European Uniform Commercial Code, u: New Perspectives for a Common Law of Europe, 1978.; Lando,
O., The European principles in an Integrated World, European Review of Contract Law, No. 1., 2005.; Bonell, M. J., The UNIDROIT Prin-
ciples of International Commercial Contracts and the Principles of European Contract Law: Similar Rules for the Same Purposes?, Unifor
Law Review, 1996.; Lando, O., Principles of European Contract Law: An alternative to or Precursor of European Legislation?, American
Journal of Comparative Law, No. 40, 1992.; Schulze, R.; Wilhemsson, T., From the Draft Common Frame of Reference towards European
Contract Law Rules, European Review of Contract Law. Volume 4, Issue 2, 2008.; Huber, P.;Mullis, A., The CISG, Sellier, 2007.; Bonell,
M. J., UNIDROIT Principles 2004 – The new Edition of the Principles of International Commercial Contracts adopted by the International
Institute for the Unification of Private Law, na stranici www.unidroit.org/english/principles/contracts/principles2004/2004-1-bonell.
pdf;Vukmir, B., Načela međunarodnih trgovačkih ugovora 2004. prema UNIDROIT i lex mercatoria (I.), Pravo i porezi, broj 1, 2005., str.
4. te Zubović, A., Primjena trgovačkih običaja, Zbornik Pravnog. Fakulteta Sveučilišta u. Rjieci (1991) v. 27, br. 1, 2006., Bonell, M.
J., UNIDROIT Principles 2004-The New Edition of Principles of International Commercial Contracts adopted by the International Institute
for the Unification of Private Law, Uniform Law Review, 2004., Grundmann, S., European Contract Law(s) of What Colour?, European
Review of Contract Law, No. 2., 2005.; Hesselink, M., The PECL: Some Choices Made By The Lando Commission, Global Jurist Frontiers,
Vol. 1, Iss. 1., 2001.; Kötz, H.; Flessner, Axel:European Contract Law, Oxford University Press, 1997.;Petrić, S., Uvod u Načela europskog
ugovornog prava (Landova načela), Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2008.,; Lando, O.; Beale, H. (eds), Principles of Eu-
ropean Contract Law Parts I and II, The Hague, Kluwer, 2000.; Von Bar, C.; Clive, E.; Schulte-Nölte, H.; Beale, H.; Herre, J.; Huet, J.;
Schlechtriem, H; Storme, M.; Swann, S.; Varul, P.; Veneziano, A.; Zoll, F.:Principles, Definitions and Modern Rules of European Private
Law, Draft Common Frame of Reference (DCFR) Interim Outline Edition, Sellier, 2008.; Lando, O.: Structure and the Legal Values oft he
Common Frame of Reference (CFR), ERCL, 3, 2007.; Hesselink W. M.: The European Commission’s Action Plan: Towards a More Coherent
European Contract Law?, European Review of Private Law, No. 4., 2004.
5 U području ugovornog prava poznate su nam tradicionalne unifikacije poput one austrijskog profesora prava Ernsta Rabela (1920.),
UNIDROIT načela, Haških konvencija (1964. i 1971.), Bečke konvencija (1980.) te UNICITRAL načela (1994.-1995.).
69
2. Evolucija unifikacija na području ugovornog prava
Pokušaji unifikacije i harmonizacije ugovornog prava sežu u vrijeme srednjovjekovne lex

mercatoriorie i nacionalnih kodifikacija 12. i 13. stoljeća. No, zbog radikalnih promjena prava i
prakse do danas vrlo je teško postaviti razumnu i metodološki korisnu vezu između srednjovje-
kovne lex mercatorie i moderne diskusije o europskom ugovornom pravu.
Stoga je realističnije započeti izlaganje razvoja modernih incijativa o unifikaciji i harmoni-
zaciji ugovornog prava radom austrijskog profesora prava, Ernsta Rabela (1874.-1955.). Profesor
Rabel ne samo da je dao osnove za komparativnu studiju modernog prodajnog prava u njegovoj
raspravi „Das Recht des Warenkaufs“6 nego je i inicirao proces globalne harmonizacije prava. O
kupoprodaji 7 Tako je 1928. godine predložio tada novo uspostavljenom Međunarodnom insti-
tutu za izjednačavanje privatnog prava (The International Institute for the Unification of Priva-
te Law; dalje: UNIDROIT)8 projekt unifikacije prava međunarodne prodaje robe. Prijedlog pro-
jekta je prihvaćen pa je u tu svrhu 1930. godine u okviru UNIDROIT-a ustanovljen Odbor za ra-
zradu unifikacije prava međunarodne prodaje koji je pod značajnim utjecajem Rabelove kompa-
rativne studije o prodajnom pravu 1934. godine sastavio preliminarni nacrt Jedinstvenog zako-
na o kupoprodaji robe.9 Rad na unifikaciji ugovornog prava privremeno je obustavljen izbijanjem
II. svjetskog rata te je isti nastavljen tek na inicijativu nizozemske vlade što je rezultiralo sastav-
ljanjem konačnog prijedloga Jedinstvenog zakona o kupoprodaji robe te sazivanjem diplomat-
ske konferencije u Haagu 1964. godine na kojoj su usvojena dva dokumenta: Jednoobrazni za-
kon o sklapanju ugovora o međunarodnoj prodaji robe (Uniform Law on the Formation of Con-
tracts for the International Sale of Goods, dalje: ULFIS) i Jednoobrazni zakon o međunarodnoj
prodaji robe (Uniform Law on the Formation of Contracts for the International Sale of Goods;
dalje: ULIS).10
Iako su prethodno navedenim Haškim konvencijama stvorena dispozitiva pravnih pravila
koja izmiruju interese prodavatelja i kupca ne praveći razliku između trgovačke i građanske ku-
poprodaje, njihov je uspjeh izostao budući da je vrlo mali broj država, većinom europskih, ratifi-
cirao Konvencije.11 Konvencije nisu bile široko primijenjene u međunarodnoj trgovini, no unatoč
tome pružile su polaznu točku za nastanak Bečke konvencije o ugovornom pravu za međunarod-
nu prodaju robe (dalje: Bečka konvencija).
6 Rabel, Das Recht des Warenkaufs, Vol.1 (1936), Vol. 2. (1957)

7 Huber, P.; Mullis, A., The CISG, Sellier, 2007., str. 2.
8 Međunarodni institut za ujedinjenje privatnog prava (Unidroit) je neovisna međuvladina organizacija sa sjedištem u Rimu. Njegova
je svrha studije i metode za potrebe moderniziranja, usklađivanje i koordinaciji posebice privatnog i trgovačkog prava kao između
država. Osnovan je 1926. godine kao pomoćni organ Lige naroda. Nakon raspada Lige Naroda Institut je ponovno osnovan 1940.
godine na temelju prijedloga multilateralnih sporazuma. Danas Unidroit broji 61 državu članicu iz svih pet kontinenata i predstav-
lja niz različitih pravnih, ekonomskih i političkih sustava, kao i različite kulturne pozadine. Više o tome http://www.unidroit.org/
dynasite.cfm?dsmid=84219.
9 Huber,;Mullis, The CISG, loc. cit.
10 Oba zakona stupile na snagu tek 1972. godine.
11 Huber; Mullis, op.cit. (bilj 7.), str. 3.
70
3. UNICITRAL i Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji robe
Za vrijeme trajanja ratifikacije ULIS-a i ULFC-a na području harmonizacije trgovačkog pra-

va u okviru Ujedinjenih Naroda osnovana je 1966. godine Komisija za međunarodno trgovačko
pravo (United Nations Commission on International Trade Law; dalje: UNCITRAL)12, čiji je za-
datak bio procijeniti njihovu učinkovitost na osnovi prethodnih konzultacija sa državama člani-
cama Ujedinjenih naroda te ovisno o rezultatima sastaviti Radnu grupu za izmjenu Haških Kon-
vencija ili za sastavljanje nove konvencije koja bi zbog svojih modernih pravnih pravila ugovor-
nog prava bila šire prihvaćena među državama. Radna grupa je 1978. godine podnijela prvi nacrt
nove konvencije (tzv. „New York nacrt“) koji je objedinio pravna pravila o prodaji i o obliku ugo-
vora o prodaji, koja su do tada bila formulirana u okviru dviju Haških konvencija u jedan jedin-
stveni dokument. Iste godine po razmatranju nacrta konvencije Ujedinjeni Narodi (dalje:UN) od-
lučili su sazvati Diplomatsku konferenciju u cilju raspravljanja te prihvaćanja prijedloga nacrta
konvencije. Diplomatska konferencija sastala se u proljeće 1980. godine u Beču, a na istoj su su-
djelovali delegati iz 62 zemlje članice UN-a te promatrači iz osam međunarodnih organizacija.13
Konvencija nije stupila na snagu odmah po usvajanju, već tek 1988. godine nakon što je ratifici-
rana od strane jedanaest država. Bečku konvenciju do sada je usvojilo 70 država sa svih 5 konti-
nenta isključivši Japan, Veliku Britaniju i Indiju.14
Bečka konvencija za razliku od nacionalnih zakonodavstava pojedinih država pristupnica u
području međunarodne prodaje ne regulira samo prava i obveze kupaca i prodavatelja koji proi-
zlaze iz ugovora o prodaji, već se bavi i određenim općim aspektima ugovornog prava poput obli-
ka i tumačenja ugovora, prava obustave ispunjenja ugovora, preuranjenog raskida ugovora, šte-
tama te izuzeću od odgovornosti za ispunjenje ugovora.15 U vidu različitih pravnih tradicija i so-
cioekonomskih struktura država sudionica konferencije16 pojedina pitanja bila su isključena iz
teksta Bečke konvencije. No, bez obzira na to konvencija je pružila visokovrijedne i inovativne
normativne režime za ugovore međunarodne prodaje.17 Ona se smatra velikim postignućem u
području unifikacije ugovornog prava18, a njenim se donošenjem uspjelo približiti cilju usposta-
ve harmonizacije ugovornog prava odnosno stvaranju opće prihvaćenih načela ugovornoga pra-
va19 pa je stoga često puta uzimana i kao model za reformu zakonodavstva pojedinih država u po-
12 Huber; Mullis, The CISG, loc.cit.

13 Bonell, M. J., The CISG, European Contract Law and the Development of a World Contract Law, The American Journal of Compara-
tive Law, No.1., Vol. LVI., 2008., str.1.
14 Cf.ibid., str.4.
15 Lando, O., The European principles in an Integrated World, European Review of Contract Law, No. 1., 2005., str.4.
16 Na diplomatskoj konferenciji u Beču većina od 62 države sudionice pripadale su zapadnoj hemisferi jednako podijeljene između
common law i civil law zakonodavstava uz koje je bio zastupljen i dovoljan broj predstavnika tzv. istočnog ili komunističkog bloka
kao i predstavnika zemalja tzv. trećeg svijeta.
17 Bonell, op.cit. (u bilj. 13), str.3.
18 U Republici Hrvatskoj također postoji bogata literatura vezana uz Bečku konvenciju. Mlikotin-Tomić, D., Ugovor o međunarodnoj
prodaji, Računovodstvo i financije, br.4., 1994.; Sajko, K., Kolizijsko pravna i materijalno pravna razina određivanja mjerodavnog
prava za suštinu arbitražnog spora: primjena Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze od 1980. i Bečke konven-
cije o međunarodnoj prodaji robe od 1980., Pravo u gospodarstvu, 36, 1997.; Klasiček, D., Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji
robe i međunarodno privatno pravo, Pravni vjesnik, 19, 2003.; Kunda, I., Odgovornost prodavatelja za pravo ili potraživanje trećih
osoba s osnove intelektualnog vlasništva prema Bečkoj konvenciji o međunarodnoj prodaji robe, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu-
čilišta u Rijeci, br.2., 2005.; Brnabić, R., Dužnost pregleda robe prema konvenciji Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj
prodaji robe (Bečka konvencija), Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br.3. 2008.
19 Lando, O., Principles of European Contract Law: An alternative to or Precursor of European Legislation?, American Journal of
Comparative Law, No. 40, 1992., str. 575.
71
dručju ugovornog prava.20 Osim toga ona je pozitivno utjecala i na rad dviju radnih grupa koje
su u vrijeme njenog donošenja započele s pripremanjem općih pravnih pravila ugovornog prava,
Komisije za europsko ugovorno pravo koja je izradila Načela europskog ugovornog prava te rad-
ne grupe za UNIDROIT načela međunarodnih trgovačkih ugovora.21
4. Rimska konvencija o mjerodavnom pravu za ugovorne odnose
Pored Bečke konvencije valja spomenuti i Rimsku konvenciju o mjerodavnom pravu za ugo-
vorne obveze (dalje: Rimska konvencija) koja je ratificirana 1980. godine22 te također predstavlja
značajan doprinos harmonizaciji europskog ugovornog prava, jer je jedini europski akt koji po-
kriva sve ugovorno pravo.23 No, u ovom radu nećemo se osvrtati na postignuća harmonizacije
ugovornog prava vezana uz Rimsku konvenciju, jer se ista fokusira na rješavanje sukoba prava, a
ne na materijalno ugovorno pravom koje je predmet istraživanja ovoga rada.
5. UNIDROIT načela međunarodnih trgovačkih ugovora
Prvi radovi na donošenju Načela međunarodnih trgovačkih ugovora (Principles of Interna-

tional Commercial Contracts, dalje: UNIDROIT načela) u okviru instituta UNIDROIT24 započeli
su još 70- ih godina 20. stoljeća predlaganjem „Progresivne kodifikacije međunarodnog trgovač-
kog prava“, kao uniformiranih općih pravnih pravila međunarodnih trgovačkih ugovora. 25 Plan
je bio iznimno ambiciozan pa nije bilo izvjesno hoće li on ikada biti uspješno dovršen, a pogoto-
vo u vremenu kada je mali broj zapadno europskih zemalja prihvatio Haške konvencije, a tek us-
postavljeni UNCITRAL započeo je rad na Bečkoj konvenciji. Stoga je tek 1980. godine osnovana
radna skupina, sastavljena od vodećih eksperata26 na području ugovornog prava i međunarod-
nog trgovačkog prava, kojoj je bio povjeren zadatak izrade nacrta pojedinih dijelova UNDROIT
načela koja će se primjenjivati diljem svijeta bez obzira na pravnu tradiciju i ekonomske i politič-
ke uvjete zemalja.27
20 Tako je Bečka konvencija poslužila kao podloga donošenja novog nizozemskg Burgerlijk Wetboek 1992, novog njemački zakona
Gesetz zur Modernisirung des Schuldrechts iz 2002, a jedna od njenih najznačajnijih nusprodukata je nesumnjivo Direktiva o odre-
đenim aspektima prodaje potrošačke robe i vezanih garancija znana kao potrošačka direktiva (Direktiva vijeća 1999/44/EC, 1999
O.J. L (171) 12 (EC)).
21 Lando, The European principles in an Integrated World, loc.cit.
22 Rimska konvencija o pravu mjerodavnom za ugovorne odnose, OJ EC 1980 266/1 na snazi od 1991. Konsolidirana verzija na snazi
u svim državama članicama EU OJ EC 1998 C 27/34. Više vidi Sajko, K., Kolizijsko pravna i materijalno pravna razina određivanja
mjerodavnog prava za suštinu arbitražnog spora: primjena Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze od 1980. i
Bečke konvencije o međunarodnoj prodaji robe od 1980., Pravo u gospodarstvu, 36, 1997.
23 Grundmann, S., European Contract Law(s) of What Colour?, European Review of Contract Law, No. 2., 2005., str. 185.
24 Međunarodni institut za unifikaciju privatnog prava (International Instittute for Unification of Private Law – UNIDROIT) sa sje-
dištem u Rimu, osnovan 1926. godine, a danas broji 61 državu članicu. Tijekom svog postojanja priredio je preko 70 studija i nacrta
pravnih akata, od kojih su mnogi usvojeni kao međunarodne konvencije ili model-zakoni na diplomatskim konferencijama.Više o
radu UNIDROIT vidi: http://www.unidroit.org/english/presentation/achievements.htm.
25 Lando, O., European Contract Law, American Journal of Comparative Law, Vol. 31., 1983.,
26 U radnoj skupini sudjelovali su profesori René David (Sveučilište Aix-en-Provence), Clive M. Schmitthoff (Sveučilište u Londonu)
and Tudor Popescu (Sveučilište Bukureštu) kao predstavnici kontinentalno europskog i common law sustava kao i prijašnjih socija-
lističkih pravnih sustava.
27 Više vidi Uvod u UNIDROIT Principles of International Commercial Contracts, publikacija UNIDROIT, Rome, 1994., p. viii.
72
Prvo izdanje UNIDROIT načela objavljeno je 1994. godine28 u vrijeme kada je Komisija europ-
skog ugovornog prava završavala rad na Načelima europskog ugovornog prava (Principles of Eu-
ropean Contract Law: dalje: PECL). UNIDROIT načela uz preambulu sadržavala su 119 članaka
podijeljenih u 7 poglavlja: opće odredbe, oblik, valjanost, tumačenja, sadržaj i ispunjenje te ne-
ispunjenje ugovora.29 Sastavljena su sa ciljem primjene na trgovačke ugovore sa međunarodnim
karakterom.30
U prvim godinama nakon njihova donošenja UNIDROIT načela naišla na veliki odaziv u pri-
mjeni31, te se tri godine nakon njihova donošenja javila se potreba za njihovim preispitivanjem32
što je rezultiralo donošenjem drugog izdanja UNIDROIT načela dopunjenih sa 65 novih člana-
ka 2004. godine.33 U drugom izdanju dodana su pravna pravila vezana uz nadležnost zastupni-
ka, prava treće strane, prijenosu prava i obveza, prijenosu ugovora, prijeboju, limitacijskim raz-
dobljima.34
Iako je prvotna ideja radne grupe za izradu UNIDROIT načela bila izrada pravnih pravila pri-
mjenjivih na sve ugovorne odnose, neovisno o zakonodavstvu ugovornih strana, njihova primje-
na u praksi ipak je ograničena na pravne sustave razvijenih industrijalističkih zemalja. Iako su
UNIDROIT načela neobvezujuća pravna pravila (tzv. soft law), ona predstavljaju značajan korak
prema globalizaciji pravnog razmišljanja35 te značajan doprinos razvoju ugovornog prava o čemu
svjedoči i činjenica da su brojna nacionalna zakonodavstva ista odabrala su kao izvor inspiracije
za reformu njihovih nacionalnih ugovornih prava.36
6. Načela europskog ugovornog prava (Landova načela)
Profesor Ole Lando predložio je napuštanje dosadašnjeg fragmentarnog pristupa unifikaci-

ji ugovornog prava te njegovu zamjenu sa dalekosežnijim projektom harmonizacije europskog
ugovornog prava 1976. godine u akademskim krugovima europskog sveučilišnog instituta u Ba-
dia Fiesolana u Firenci37 Predmetnim projektom nastojalo se pridonijeti olakšanju prekogranič-
ne trgovine unutar europskih zemalja, koja je vapila za mjerama harmonizacije koje bi eliminira-
28 Lando, op.cit. (bilj. 15), str. 5.

29 Bonell, M. J., The UNIDROIT Principles of International Commercial Contracts and the Principles of European Contract Law: Simi-
lar Rules for the Same Purposes?, Unifor Law Review, 1996., str. 233.
30 Basedow,J., The renesance of uniform law: European contract Law and its components, Legal studies, Vol. 18., No. 2., 1998., str.140.
31 U dvije godine nakon njihovog izdavanja diljem svijeta rasprodano oko 2500 kopija. Prema: Bonell, op.cit. (bilj. 29), str. 229.
32 Vidi više Bonell, M. J., UNIDROIT Principles 2004 – The new Edition of the Principles of International Commercial Contracts adop-
ted by the International Institute for the Unification of Private Law, dostupno na stranici: www.unidroit.org/english/principles/
contracts/ principles2004/2004-1-bonell.pdf
33 Komparacijom obje verzije Načela može se konstatirati da su izmjene UNIDROIT načela iz 1994. godine neznatne te se Načela iz
2004. godine ne mogu smatrati njihovom revizijom, već njihovom nadopunom.. Identično stajalište ističe i Vukmir, Branko, Načela
međunarodnih trgovačkih ugovora 2004. prema UNIDROIT i lex mercatoria (I.), Pravo i porezi, broj 1, 2005., str. 4. te Zubović, Anto-
nija, Primjena trgovačkih običaja, Zbornik Pravnog. Fakulteta Sveučilišta u. Rjieci (1991) v. 27, br. 1, 2006, str.324.
34 Lando, The European principles in an Integrated World, loc.cit.
35 Bonell, op.cit. (bilj. 13), str.18.
36 Kao pravna podloga za reformu nacionalnih zakonika UNDROIT načelima poslužila su pri donošenju Građanskog zakon Ruske
federacije iz 1994. godine, Novog Građanskog zakonika Estonije i Litve 2001. godine te Njemačkog građanskog zakona (BGB) 2002.
godine. Prema, Bonell, op.cit. (bilj. 32)., str. 8.
37 Bonell, op.cit. (bilj 13), str.9.
73
le razlike unutar nacionalnih zakonodavstava koje su činile zapreke učinkovitom protoku roba i
usluga te se nastojalo doprinijeti jačanju Jedinstvenog europskog tržišta38.
Cilj harmonizacije bio je usmjeren na stvaranje pravnih pravila koja bi imala pravnu snagu
zakona, uobličenog u formi Europskog uniformiranog trgovačkog zakonika odnosno europskog
„Restatement of Contract Law”39 ukoliko bi se stvaranje Europskog uniformiranog trgovačkog
zakonika ukazalo preambicioznim40.
6.1. Komisija o europskom ugovornom pravu
U nastojanju ispunjenja ideje unifikacije europskog ugovornog prava oformljena je 1980. go-
dine Komisija o europskom ugovornom pravu41 (dalje: Komisija) kao nevladino tijelo pravnika iz
12 zemalja tadašnje Europske ekonomske zajednice (dalje: EEZ).42
Komisija je sa radom je započela 1982. godine43 kao privatna međunarodna radna grupa čiji su
članovi najznačajnijih europski znanstvenici sa nespornom reputacijom u području općeg ugo-
vornog prava, a velika većina i u području međunarodnog prava.44 Članovi Komisije su također i
predstavnici45 svake države članice Europske unije46 pa se tako broj njenih članova povećavao sa
rastom broja država članica.
Ovakav sastav Komisije određen je prvenstveno sa ciljem da bi svaki nacionalni pravni su-
stav država članica Europske unije imao svog predstavnika koji će svojim poznavanjem nacional-
nog zakonodavstva pridonositi radu Komisije na stvaranju harmoniziranog europskog ugovor-
nog prava.
Kao pravne izvore pri sastavljanju Načela europskog ugovornog prava (dalje: Načela) Komi-
sija je koristila pravne propise nacionalnih zakonodavstva država članica Europske unije, ame-
rički Restatement of Law te u međunarodne konvencije od kojih je prije svega velik utjecaj ima-
la Bečka konvencija.47 Unatoč činjenici da su Načela rađena po uzoru i na Bečku konvenciju, valja
istaknuti da su ona različiti tip pravnog instrumenta harmonizacije ugovornog prava za razliku
od Bečke konvencije. Razlog tome je činjenica da Načela nisu koncipirana kao pravno obvezuju-
ća pravnih pravila48 te da je njihova svrha prvenstveno usmjerena na stvaranje osnova za daljnju
38 Hesselink, M., The PECL: Some Choices Made By The Lando Commission, Global Jurist Frontiers, Vol. 1, Iss. 1., 2001., str. 10.
39 Europski „Restatement of Contract Law“ trebao se izraditi po uzoru na američki Restatements of Law koji predstavlja specifičam
soft-law izvor prava u Sjedinjenim Američkim Državama (dalje: SAD). Sastavljen je od strane Američkog pravnog instituta ne sa
ciljem unifikacije prava, jer je pravo SAD-a unificirano, već da se nastoji olakšati funkcioniranje prava reformuliranjem i sistemati-
ziranjem općih i apstraktnih pravnih pravila koja nisu uvijek jasno vidljiva zbog precedentnog pravnog sustava. Više vidi: Petrić, S.,
Uvod u načela europskog ugovornog prava (Landova načela), Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, br.1., 2008., str. 346 i
dalje.
40 Detaljnije vidi: Lando, O., Unfair Contract Clauses and a European Uniform Commercial Code, u: New Perspectives for a Common
Law of Europe, 1978., str. 267.
41 Eng. Commission of European Contract Law
42 Lando, op.cit.(bilj. 19), str. 580.
43 Lando, O.;Beale, H., Principles of European Contract Law, Parts I and II, Kluwer Law Interanational, 2000., str. XI.-XVI.
44 Hesselink, op.cit. (bilj. 38)., str. 16.
45 Popis članova Prve, Druge i Treće Komisije vidi na: http://frontpage.cbs.dk/law/commission_on_european_contract_law/mem-
bers.htm
47 Bonell, M. J., The CISG, European Contract Law and the Development of a World Contract Law, The American Journal of Compara-
tive Law, No.1., Vol. LVI., 2008., str.10.
48 McKendrick, E., Harmonization of European Contract Law: The State We Are In, Harmonization of European Contract Law, 2006., str.8.
74
harmonizaciju europskog ugovornog zakonodavstva uključujući i prvi korak u radu za pripremu

budućeg Europskog ugovornog zakonika (tzv. European Code of Contract). Velik utjecaj pri izra-
di Načela imala su i UNIDROIT načela međunarodnog trgovačkog ugovora koja su bila objavlje-
na 1994. godine.49
Troškovi rada Komisije kao nevladine organizacije bili su financirani od strane Europske ko-
misije od samog početka rada na Načelima pa sve do 1994. godine, od kada su financiranje troš-
kova rada preuzeli 15 privatnih sponzora te neki javni sponzori.50
No, unatoč činjenici da je Europska komisija financirala rad Komisije europskog ugovornog
prava, isti nije bio pokrenut na inicijativu Europske komisije niti je bio pod njenim nadzorom pa
se i stoga Komisija europskog ugovornog prava ne smije smatrati predstavnikom Europske uni-
je ni u kojem službenim smislu.
6.2. Radne metode Komisije za europsko ugovorno pravo
Radne metode koje je prihvatila Komisija nalik su na radne metode grupe koja je izradila
UNIDROIT načela za međunarodne trgovačke ugovore, a koja su kako je prethodno navedeno
imala veliki utjecaj pri izradi prvog dijela Načela. Razlog tome je činjenice da su obje grupe djelo-
vale u isto vrijeme, da su imale slične ciljeve i izvore inspiracija glede pitanja unifikacije i harmo-
nizacije ugovornog prava.
Rad Komisije odvijao se u nekoliko faza. U prvoj fazi izvjestitelj, određen na osnovu kriterija
stručnosti i poznavanja nacionalnog zakonodavstava države članice koja je prema mišljenju Ko-
misije najbolje riješila određeni pravni problem ugovornog prava koji se nastoji harmonizirati,
sastavljao je prethodni izvještaj (tzv. position paper) koji sadrži nacrt članaka sa komentarom o
pojedinim pitanju te ga je prezentirao grupi zaduženoj za izradu nacrta poglavlja ili članaka, koja
se sastojala od četiri do pet članova predstavnika svih europskih pravnih porodica51. U drugoj fazi
grupa zadužena za izradu nacrta poglavlja ili članaka zaduženih predlagala je izmjene i dopune
prijedloga nacrta poglavlja ili članaka izvjestitelja te je konačni tekst nacrta članaka i poglavlja
upućivala Komisiji, koja je u trećoj fazi u sastavu svih članova nacrt razmatrala, zahtijevala nje-
gove izmjene i dopune te ga u konačnici usvaja.
Na taj način Komisija je omogućila svakom od članova da svojom stručnošću i znanjem gle-
de poznavanja njihovih nacionalnih zakonodavstava pridonese rješavanju pojedinih pitanja od
važnosti za izradu Načela.
Pri rješavanju pravnih pitanja harmonizacije ugovornog prava Komisija je kao osnovu svo-
je radne metode primijenila metodu „presumptio similitudinis“52, tražeći rješenja harmonizacije
radije u sličnostima nego li u razlikama između pojedinih pravnih sustava. Iako su pojedini znan-
stvenici vrlo kritični na ovakav odabir metode, prigovarajući na njegovu neznanstvenost te uka-
zujući na činjenicu da bi komparativni pravnici trebali pri pronalaženju rješenja harmonizacije
tražiti različitosti a ne sličnosti pojedinih pravnih sustava53, sa stajališta Komisije odabir ovakve
metode je više nego li opravdan i razumljiv, s obzirom da je glavna svrha Načela da služe kao za-
49 Treći dio je izašao prije nove verzije UNIDROIT načela iz 2004. godine.
50 Hesselink, op.cit. (bilj. 38), str. 14.
51 Petrić, op.cit. (bilj 39), str. 359.
52 Ta metoda bila je ranije uspješno primjenjena od strane Hein Kötz u njegovom Europskom ugovornom pravu koji se uglavnom koncen-
trira na common core (zajedničku jezgru). Vidi više: Kötz, H.; Flessner, A., European Contract Law, Oxford University Press, 1997.
53 Hesselink, op.cit. (bilj. 38), str. 17.
75
jednička jezgra (tzv. common core) europskog ugovornog prava, odnosno osnova za buduću uni-
fikaciju ugovornog prava u Europi, koja bi kao „zajednički pravni jezik“ među državama članica-
ma Europske unije pridonijela olakšanju međunarodnih trgovačkih transakcije.54
Načelima su obuhvaćena i ona pitanja koja su dogmatski u pojedinim zemljama članicama
Europske unije smatrana dijelom jednog šireg područja ugovornog prava.55 Tako npr. pitanja koja
u mnogim europskim zakonodavstvima spadaju u područje deliktnih odnosa,56 pitanja o obliku
(Poglavlje 2) i aljanosti (Poglavlje 4) koja su u pojedinim zemljama dio trgovačkih zakona57 te pi-
tanjima vezana uz ispunjenje i neispunjenje ugovornih obveza (Poglavlja 7 ,8 i9) koja su u poje-
dinim europskim zemljama regulirana pravnim pravilima općeg obveznog prava. Pored toga u
Načelima sadržana su pravna pravila kojima je regulirana obveza restitucije uslijed neispunjenja
ugovorne obveze ili prestanka djelomično ispunjenog ugovora58. Također su u Načelima sadrža-
na i pravna pravila kojima se u pojedinim europskim zakonodavstvima reguliraju specifični ugo-
vori kao npr. kupoprodaja59.
6.3. Sadržaj Načela europskog ugovornog prava
Načela europskog ugovornog prava sastoje se od 201 članka sistematično organiziranih u

17 poglavlja koja donose specifična pravna pravila pokrivajući sve važne teme općeg ugovornog
prava. Objavljena u tri sveska. Prvi svezak izdan je 1995. godine te sadrži poglavlja vezana uz
opće odredbe, odredbe o ispunjenju i neispunjenju ugovora te pravnim lijekovima. Drugi svezak
objavljen je 2000. godine i sadrži izmijenjenu i dopunjenu verziju ranijih poglavlja u kombinaci-
ji s novim poglavljima o nadležnosti zastupnika, valjanosti, tumačenju sadržaju i učincima ugo-
vora. Treći svezak je objavljen 2003. godine te sadrži dodatna poglavlja o pluralističkim obveza-
ma, asignaciji, promjeni dužnika, prijenosu ugovora, prijeboju, nevaljanosti ugovora, uvjetima i
kapitalizaciji kamate.60
6.4. Primjena Načela europskog ugovornoga prava na ugovorne odnose
Primjena Načela ovisi od volje samih ugovornih strana koje same odlučuju hoće li u svoje ugo-
vorne odnose podvrgnuti odredbama Načela. No, njihova mogućnost primjene ipak je ograniče-
na. Naime, mogućnost da ugovorne stranke ugrade u svoj ugovor odredbe Načela ograničena je
odredbama Rimske konvencije o pravu primjenjivom na ugovorne odnose. Člankom 3. prethod-
no navedene Konvencije onemogućeno je ugovornim stranama da ugovore kao mjerodavno pra-
vo u slučaju spora pred nacionalnim sudovima odredbe Načela, propisujući da ugovorne stranke
kao mjerodavno pravo mogu izabrati isključivo pravo države jedne od ugovornih strana.61
54 Ibid.
55 Cf. ibid.., str. 27.
56 Vidi npr. Poglavlje 2.3, članke 2:301 i 2:302 o predugovornoj odgovornosti i članak 4:117 o štetama.
57 Npr. čl. 116 ff njemačkog BGB-a, čl. 240. portugalskog Codigo civil-a, čl. 3:32 ff nizozemskog BW
58 Vdi čl. 4:115 i 9:307-9:309
59 Vidi čl. 9:401 o smanjenju cijene.
60 Bonell, op.cit. (bilj.13), str.10.
61 Vidi Briggs, A., The Conflict of the Law, Oxford University Press, 2002., str. 159.
76
6.5. Svrha Načela europskog ugovornoga prava
Primarni cilj Načela bio je da ona posluže kao osnova za izradu Europskog obveznog zakoni-
ka.62 No, ona su tako koncipirana da mogu poslužiti i drugim svrhama naročito u području gdje
Europska unija nije pravno uredila pojedina pitanja. U tom smislu Načela mogu poslužiti kao
smjernice za nacionalne zakonodavce koji namjeravaju izmijeniti obvezno pravo63, kao i člano-
vima arbitraže koji su često u potrazi za općim pravnim pravilima u slučajevima kada relevan-
tni pravni sustavi vode do konfliktnih situacija pa se umjesto primjene pravnih pravila jednog od
pravnog sustava primjenjuju pravna pravila koja predstavljaju opća načela prava odnosno pravi-
la opće prihvaćena u međunarodnim ugovorima.64
Stoga možemo zaključiti da je Komisija uspješno ispunila svoj zadatak sastavivši u tri sve-
ska pravnih pravila koja su više nego apstraktna, ali ne i apstraktnija od pravnih pravila bilo ko-
jeg obveznopravnog zakona država članica Europske unije. Osim pravnih pravila općeg ugovor-
nog prava zajedničkih zakonodavstvima država članica Europske unije Načela su ponudila i ne-
koliko inovativnih pravnih pravila ugovornih prava. Tako novost u gotovo svim državama člani-
cama Europske unije jesu su npr. obećanje je obvezujuće bez prihvata (čl. 2:107), javno oglašava-
nje smatra se ponudom (čl. 2:201 (3)), ugovor je sklopljen iako nema izmjene ponude i prihvata
ponude (čl. 2:211)65, u slučaju nastanka nepredviđenih okolnosti stranke prvo moraju pokušati ri-
ješiti te okolnosti između sebe pa tek onda raskinuti ugovor (čl. 6:111 (2)) itd..
Pored svega toga, Načela su svojom kulturnom neutralnošću koja proizlazi iz činjenice da su
inspirirana različitim europskim zakonodavnim kulturama ponudila nadasve korisne komenta-
re sa ilustracijama i bilješkama davši pri tome dobre temelje za nastavak prave europske debate
o harmonizaciji ugovornog prava Europske unije.
7. Akcijski plan Europske Komisije i ideja o stvaranju

Common Frame of Reference-a
Europska Komisija u veljači 2003. godine objavila je Europskom parlamentu i Vijeću tzv. „Co-
mmunication“ pod nazivom: „Akcijski plan o koherentnijem europskom ugovornom pravu“66
(dalje: Akcijski plan), koji je predstavljao novu fazu u raspravama harmonizacije ugovornog pra-
va započetim 2001. godine. Njime je Europska Komisija pozvala na komentare vezane na tri
predložene mjere: povećanje koherentnosti acquis communautaire, promociju razrade standar-
dnih ugovornih uvjeta67 , kao i daljnje ispitivanje potrebe za mjerama koje nisu limitirane na
određene sektore. Temeljni prijedlog za ostvarenje ovih mjera Europska Komisija je vidjela u
62 Lando, op.cit. (bilj. 19), str. 577.

63 Ibid.
64 Cf.ibid., str. 578.
66 Eng. A more coherent European Contract law: an Action Plan
67 Vidi Commission of The Europen Communities, First Progress Report on The Common Frame of Reference, COM (2005),456
final, str. 10
77
stvaranju Common Frame of Reference-a (dalje: CFR)68 koji bi mogao biti od koristi u revidiranju
postojećeg acquis-a i izradi nacrta novih zakonskih propisa.69
U listopadu 2004. godine Europska Komisija objavila je daljnji dokument „Europsko ugovor-
no pravo i revizija acquis-a: pravi smjer70“, u okviru kojega je predloženo da bi se putem CFR-a
trebalo osigurati temeljna načela, definicije i model pravila koja bila od pomoći u poboljšanju po-
stojećeg acuis communautaire-a.71
Nacrt predloženog CFR-a predstavljen je Europskoj komisiji72 u prosincu 2007. godine, kao
rezultat četverogodišnjeg rada tzv. Radne grupe europskog građanskog zakonika73 i Istraživačke
grupe postojećeg prava privatnog prava Europske zajednice74 koje su isti izradile slijedeći tzv. Co-
mmunication-a o europskom ugovornom pravu od 2003. godine.75
7.1. Sadržaj i struktura CFR-a
Sadržaj CFR temeljen je na nacionalnim ugovornim pravima država članica, europskom acqu-
is communitair-u, međunarodnim konvencijama (kao npr. Bečkoj konvenciji), neobvezujućim
68 CFR-a moramo jasno razlikovati od Draft Common Frame of Reference (dalje: DCFR). DCFR je objavljen početkom 2008. godine kao
„privremeno izdanje“ CFR-a, dok će finalna verzija CFR-a biti upotpunjena dodatnim materijalima u formi model pravila u Knjizi IV
u kojoj su regulirani specifični ugovori te prava i obveze koje proizlaze iz njih, zatim model pravilima u Knjigama VIII do X u dijelu
u kojem se obrađuju odabrana pitanjima prava vlasništva. DCFR ne sadrži niti jedno pravno pravilo ili definiciju koja je odobrena
od strane politički nadležnog tijela na Europskom ili nacionalnom nivou pa stoga možemo zaključiti da se isključivo radi o akadem-
skom tekstu koji se ne bi trebalo smatrati samo kao sastavni dio mogućeg CFR-a. On je rezultat velikog europskog istraživačkog
projekta te ga sa tog stajališta treba i promatrati. Također funkcija DCFR-a različita je od funkcije CFR-a, au smislu da isti služi
prvenstveno pojačanju svijesti o postojanju europskog privatnog prava te promoviranju znanja privatnog prava u zakonodavstvu
Europske unije te ukazivanju na činjenicu da su nacionalna privatna prava koja su dio europskog pravnog nasljeđa nalik jedna dru-
gima. Prema: Von Bar, C.; Clive, E.; Schulte-Nölte, H.; Beale, H.; Herre, J.; Huet, J.; Schlechtriem, H; Storme, M.; Swann, S.; Varul,
P.; Veneziano, A.; Zoll, F.:Principles, Definitions and Modern Rules of European Private Law, Draft Common Frame of Reference
(DCFR) Interim Outline Edition, Sellier, 2008., str. 6.
69 Cf. ibid., str. 29.
70 Communication from the Commission to the European Parliament and the Council, COM (2004) 651 final, 11 October 2004
71 Iako ideja stvaranja CFR ima istaknuto mjesto u Akcijskom planu Europske Komisije, no iz istog nije bilo razvidno što Komisija
točno ima u vidu pod pojmom tzv. Common Frame of Reference-a. Naime, nejasno je bilo da li CFR predstavlja zajedničku ter-
minologiju, pravni rječnik, ili je samo normativno sredstvo u smislu seta pravnih pravila ugovornoga prava koja bi imala pravnu
snagu nakon njihove publikacije od strane Europske Komisije. Razlog tome je i činjenica da je CFR nastao kao posljedica političkog
i pravnog kompromisa u Bruxellesu te činjenica da Europska Komisija nije ovlaštena Osnivačkim Ugovorima da donosi Europski
građanski zakonik ili Ugovorni zakon. No, unatoč toj činjenici koncept CFR-a ipak omogućava Europskoj Komisiji da posredno
sudjeluje u pripremama nacrta Europskog zakonika. Prema: Hesselink, M. W., The European Commission’s Action Plan: Towards a
More Coherent European Contract Law?, European Review of Private Law,4, 2004., 342.
72 Von Bar C., Clive E., Schulte-Nölke H. (eds.), Principles, Definitions and Model Rules of Europen Private Law: Draft Common Frame
of Reference, Interim Outline Edition, Sellier, Munich, 2008. Tekst je dostupan i na stranici http://www.law-net.eu
73 Study Group on European Civil Code objedinjavala je znanstvenike iz Europe, koji su obavljali komparativna istraživanja privatnog
prava različitih pravnih zakonodavstava država članica Europske unije u cilju stvaranja kodificiranih obveznopravnih načela europ-
skog prava te pojedinih načela prava vlasništva. Više vidi http://www.sgecc.net/
74 Recearch Group on EC Private Law (Acqui Group) radila je na sistematizaciji prava Europske Zajednice sa svrhom rasvjetljavanja
zajedničkih struktura rastućeg privatnog prava u nastojanju da se da europska perspektiva tim pravilima putem jednostavne kom-
paracije sa nacionalnim sustavom. Više vidi: http://www.acquis-group.org/.
75 Cilj tzv. Communicationa iz 2003. godine bio je usmjeren na utvrđivanje utječu li postojeće razlike između nacionalnih zakonodav-
stava država članica na pravilno funkcioniranje tržišta i ukoliko je tome tako treba li Europska Komisija poduzeti određene mjere u
svrhu otklanjanja istih. Rješenje tog pitanja Europska Komisija vidjela je u četiri moguća smjera: ne činiti ništa odnosno prepustiti
tržištu da se samo regulira, ohrabriti stvaranje općih načela ugovornoga prava koja bi unijela reda u postojeće ugovorno pravo
Zajednice (tzv. acquis communautaire) ili pak kreirati neke nove pravne propise npr. sastaviti Europski ugovorni zakonik. Prema:
Hesselink, M. W., The European Commission’s Action Plan: Towards a More Coherent European Contract Law?, European Review
of Private Law,4, 2004., str. 397.
78
pravnim tekstovima kao što su Landova načela i UNIDROIT načela, UNICITRAL-ov model pra-
va itd..76
CFR je strukturalno podijeljen u deset knjiga, a svaka knjiga je podijeljena na poglavlja i sek-
cije obrađujući opće odredbe, ugovore, ugovorne obveze i njima odgovarajuća prava, specifične
ugovore (prodaja, ugovore o uslugama, trgovačkom zastupanju, franshisingu i distribuciji, za-
jmu, leasingu pokretnina, ugovorima o osiguranju, nalogu, donaciji), poslovodstvo bez naloga,
neopravdano obogaćenje, stjecanju pokretnina, sigurnost vlasničkih prava pri prijenosu prava
vlasništva, prijenos udjela i zaklade.77
Knjiga I uređuje opće principe određenog pravnog područja primjene CFR-a i njegovu inter-
pretaciju i razvoj. Knjiga II bavi se sa ugovorima i ostalim pravnim (sudskim)aktima i Knjiga III
sa obvezama i odgovarajućim, korespondirajućim pravima. Većina je subjekata obrađenih u ovoj
knjizi bave sa onim čime se bavio PECL. Specifični ugovori obrađeni su u knjizi IV poslovodstvo
bez naloga (negotiorum gestio) u knjizi V , delikti (tort) u knjizi VI, neopravdano obogaćenje u
knjizi VII, stjecanje i gubitak vlasništva nad pokretninama u knjizi VIII, prijenos prava vlasništva
na pokretninama u knjizi IX i zaklade u knjizi X.78
7.2. Pravna priroda i ciljevi CFR-a
Iako je pravna priroda CFR u akademskim krugovima još uvijek sporna možemo zaključiti da
je CFR pravno neobvezujući skup načela ugovornoga prava definiranih putem pravnih termina,
koherentnih modela pravila temeljenih na pravnoj stečevini europske zajednice (tzv. acquis-u co-
mmunitaire) te na odgovarajućoj pravnoj praksi zakonodavstva država članica.
CFR predstavlja pokušaj kodificiranja postojećih pravnih pravila ugovornog prava, prije nego
li pokušaj stvaranja sasvim novog privatno pravnih pravila.79
Njegovi ciljevi usmjereni su na poboljšanje kvaliteta i koherentnost postojećeg acquis-a kao
i budućih pravnih instrumenata u području ugovornoga prava, na pojednostavljivanje acquis-a
omogućavajući jasnu definiciju pravnih termina, temeljnih načela, i koherentnog modela pravi-
la ugovornog prava nudeći najbolja moguća rješenja pronađena u pravnim poredcima država čla-
nica EU.80 Pored toga, njegova je uloga značajna i za Europsku Komisiju i Parlament i to naroči-
to prilikom davanja amandmana na prijedloge Komisije, a s ciljem postizanja visoke kvalitete EU
zakonodavstva i obvezanosti europskih institucija da promoviraju, pojednostave, razjasne eu-
ropsko zakonodavstvo.81 Pored toga, značajna je njegova uloga i u nacionalnim zakonodavstvi-
ma, jer CFR može biti i od velike pomoći nacionalnim zakonodavcima pri transponiranju direk-
tiva vezanih uz ugovorno pravo u nacionalno zakonodavstvo. 82
76 Lando, O., Structure and the Legal Values of the Common Frame of Reference (CFR), ERCL, 3, 2007, str. 246.
77 Bonell, op.cit. (bilj. 13)., str.12
78 Lando, Structure and the Legal Values oft he Common Frame of Reference (CFR), loc.cit.
79 Hesselink, M. W., Common Frame of Reference & Social Justice, Centre for the Study of European Contract Law Working Paper
Series, No.4, 2008, str. 6.
80 Röttinger, op. cit. (bilj. 3), str. 819.
81 Ibid.
82 Ibid.
79
Nadalje, uloga CFR-a značajna je i u arbitražnom sudovanju, jer bi se članovi arbitraže mogli
bi se referirati na isti u cilju pronalaska rješenja sukoba između ugovornih strana, ali i u inspiri-
ranju Europskog suda pravde pri njegovoj interpretaciji ugovornog prava Zajednice. 83
Unatoč brojnim prethodno istaknutim značajkama CFR-a, smatramo da će u budućnosti pri-
mjena istog u praksi biti ograničena na popunjavanje pravnih praznima u slučajevima ne posto-
janja specifičnih pravnih pravila nacionalnih zakonodavstava država članica Europske unije, pa
će stoga CFR u budućnosti predstavljati tzv. „soft law“, a ne sustav pravno obvezujućih pravnih
pravila.
8. Otvorena pitanja i dvojbe
Do sada prikazani projekti unifikacije europskog ugovornog prava otvorili su široku raspra-
vu o modernizaciji obveznog nacionalnog prava i europeizaciji privatnog prava, pretežito ugovo-
ra trgovačkog prava.84 Javljaju se ugledni pravni autori koji dovode u pitanje pravna dostignuća
i budućnost europskog ugovornog prava.85
Napredovanjem rada PECL-a i upoznavanjem sa rezultatima rada Lando grupe autoriteti
ugovornog trgovačkog prava Vogenauer i Weatherill okupljaju više pravnih autora oko teme har-
monizacije europskog ugovornog prava.86 Prevladava suglasnost nepremostivim teškoćama oku-
pljanja nacionalnih građanskih zakonika i propisa. Upozorava se da kodeksi ne teže harmoniza-
ciji i opiru se modernizaciji i čestim mijenama kao što je to slučaj sa direktivama europskoga pra-
83 Cf.ibid., str. 818.

84 Zimmermann, R.,The German law of Obligations, Oxford, 2005, str. 30 i dalje.
85 Tako npr. Snijders navodi da je unifikacija europskog ugovornoga prava nije moguća bez konačne odluke sudova te u tom smislu
smatra da bi europsko ugovorno pravo bilo učinkovito potrebno je također i unificirati područje procesnoga prava. Vidi više: Snij-
ders, W., Building a European Contract Law: Five Fallacies and Two Castles in Spain, Electronic Journal of Comparative Law, vol.7.,
2003., dostupno na: http://www.ejcl.org/74/art74-2.html
86 Vogenauer, Stefan ; Weatherill, Stephen (ed.),Harmonisation of European Contract Law,Hart Publ., 2006.
80
va87. Ističu se vrijednosti pravnih tradicija i spore evolucije promjene europskih sudskih staja-
lišta. Istodobno europsko pravo svojim direktivama nije sistematično već je dinamična pojava
podložna promjenama. Europsko pravo, tvrdi se nije politički neutralno kao nacionalna građan-
ska prava. Radi se o pravu koja mora ostvariti neke ciljeve koje su postavile država odnosno tije-
la Europske unije kao što su unutarnje tržište, pristup tržištu, zaštita poduzetnika i dr.88 Prema
tim polazištima radi se o pragmatičnim i političkim ciljevima koji nisu poznati niti usporedni sa
87 Trgovački ugovori (Council Regulation No 19/65 on the application of Article 85(3) EEC to categories of agreements and concerted
practices; Commission Regulation No 1983/83 on the application of Article 85(3) EEC to categories of exclusive distribution agree-
ments; Commission Regulation No 1984/83 on the application of Article 85(3) EEC to categories of exclusive purchasing agreements
; Commission Regulation No 4087/88 on the application of Article 85(3) EEC to categories of franchise agreements; Commission
Regulation No 240/96 on the application of Article 85(3) EEC to certain categories of technology transfer agreements; Council
Regulation 44/2001 on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in civil and commercial matters; Council Di-
rective 86/653/EEC on the coordination of the laws of the Member States relating to self – employed commercial agents ; Directive
2000/35/EC on combating late payment in commercial transactions; Commission Recommendation 95/198/EC on payment periods
in commercial transactions); Potrošački ugovori (Council Directive 85/374/EEC on the approximation of the laws, regulations and
administrative provisions of the Member States concerning liability for defective products; Council Directive 85/577/EEC to protect
the consumer in respect of contracts negotiated away from business premises; Council Directive 87/102 for the approximation of
the Laws, regulations and administrative provision of the member states concerning of the conumer credit; Council Directive 90/88
amending Directive 87/102; Directive 98/7 of the Parliament and theCouncil amending Directive 87/102; Council Directive 88/314/
EEC on consumer protection in the indication of the prices of non-food products; Council Directive 90/314/EEC on package travel,
package holidays and package tours; Council Directive 93/13/EEC on unfair terms in consumer contracts; European Parliament and
Council Directive 94/47/EC on the protection of purchasers in respect of certain aspects of contracts relating to the purchase of the
right to use immovable properties on a timeshare basis; European Parliament and Council Directive 97/7/EC on the protection of
consumers in respect of distance contracts; Council Directive 98/6/EC of European Parliament and of the Council of 16 February
1998 on consumer protection in the indication of the prices of products offered to consumers; Directive 98/27/EC on injunctions
for the protection of consumers´ interests; Directive 99/34 of the Parliament and the Council amending Council Directive 85/374
on the approximation of the laws, regulations and administrative provisions of the Members States concerning liability for defec-
tive products; Directive 99/44/EC on certain aspects of the sale of consumer goods and associated guarantees; Directive 99/93/
EU on a Community framework for electronic signatures; Directive 2000/31/EU on certain legal aspects of information society
services, in particular electronic commerce, in the Internal Market ; Directive 2008/122/EC of the European Parliament and of the
Council of 14 January 2009 on the protection of consumers in respect of certain aspects of timeshare, long-term holiday prod-
uct, resale and exchange contracts (Text with EEA relevance); Directive 2000/35 of the Parliament and Council on combating late
payment in commercial transactions; Directive 2002/65/EC concerning the distance marketing of consumer financial services and
amending Council Directive 90/619/EEC and Directives 97/7/EC and 98/27/EC; Directive 2005/29/EC concerning unfair business-
to-consumer commercial practices in the internal market and amending; Council Directive 84/450/EEC, Directives 97/7/EC, 98/27/
EC and 2002/65/EC of the European Parliament and of the Council and Regulation (EC) No 2006/2004 of the European Parliament
and of the Council (Unfair Commercial Practices Directive; Council Directive 2006/114/EC of the European Parliament and of the
Council of 12 December 2006 concerning misleading and comparative advertising; Commission Recommendation 92/295/EEC on
codes of practice for the protection of consumers in respect of contracts negotiated at a distance (distance selling)); Bankarstvo,
osiguranje, krediti (Council Regulation (EEC) No 1534/91 on the application of Article 85(3) EC to certain categories of agreements,
decisions and concerted practices in the insurance sector; Commission Regulation (EEC) No 3932/92 on the application of Article
85(3) EC to certain categories of agreements, decisions and concerted practices in the insurance sector; Council Directive 87/102/
EEC for the approximation of the laws, regulation and administrative provisions of the Member States concerning consumer credit
amended by Directives 90/88/EEC and 98/7/EC; Directive 2008/48/EC of the European Parliament and of the Council of 23 April
2008 on credit agreements for consumers and repealing Council Directive 87/102/EEC; Directive 92/49/EEC on the coordination
of laws, regulations and administrative provisions relating to direct insurance other than life assurance and amending Directives
73/239/EEC and 88/357/EEC (third non-life insurance Directive; Directive 92/96/EEC on the coordination of laws, regulations and
administrative provisions relating to direct life assurance and amending Directives 79/267/EEC and 90/619/EEC(third life assurance
directive); 2009/79/EC: Commission Decision of 23 January 2009 establishing the Committee of European Insurance and Occupa-
tional Pensions Supervisors (Text with EEA relevance); European Parliament and Council Directive 97/5/EC on cross-border credit
transfers; Council Directive 2005/60/EC of the European Parliament and of the Council of 26 October 2005 on the prevention of the
use of the financial system for the purpose of money laundering and terrorist financing; Commission Recommendation 87/598/EEC
on a European Code of Conduct realatig to electronic payment; Commission Recommendation 88/590/EEC concerning payment
systems and in particular the relationship between cardholder and card issuer; Commission Recommendation 90/109/EEC on the
transparency of banking conditions relating to cross border financial transactions; Directive 2004/39/EC on markets in financial
instruments amending Council Directives 85/611/EEC and 93/6/EEC and Directive 2000/12/EC of the European Parliament and of
the Council and repealing Council Directive 93/22/EEC)
88 Ibid, str. 27, 51, 73.
81
građanskim zakonima i pravom. Građansko pravo se smatra politički neutralno ako je taj zahtjev
uopće ostvariv na području regulacije imovinskih prava i obveza.
No, ipak u sklopu ovih naizgled samo akademskih rasprava o PECL-u i CFR-u nastaju novi
stavovi i izazovi koji nisu apsolutne novine u pravu, ali su ranije bili manje zastupljeni utjecajni i
prihvaćeni. Radi se funkcionalnom pristupu ugovornom trgovačkom pravu koje osporava bezu-
vjetnu sistematizaciju ugovornog prava kao privatnog prava. 89
8.1. Postoji li Europsko ugovorno pravo ?
Prethodna razmatranja općih i pravno teorijskih mjerila uvjet su da bi odgovorili na pitanje

o tome da li postoji i u kojem obujmu i sadržaju europsko ugovorno pravo. Pitanje sistematiza-
cije uvjetovano je naime odabirom stava da li se oko ugovora (funkcija međunarodna razmjena)
može oblikovati sistem prava. U kontekstu europskog prava to znači da je europsko ugovorno
pravo moguće kao pozitivno pravo sistematizirati samo ako se kao cjeloviti izvor prava prihva-
ti jedinstvo javnog i privatnog prava.90 Na taj način postupa SECOLA (Europska udruga za ugo-
vorno pravo)91 sistematizirajući izvore europskog ugovornoga prava na opći dio, ugovori o radu,
ugovori o financijskim uslugama, ugovori o putovanju, ugovorna izuzeća, javni ugovori, ugovo-
89 O tome ranije: Erler, G., Grundprobleme des Internationales Wirtschaftrecht: Versuch eine Systematik, Gottingen, 1956.; Fikents-
cher J., Wirtschaftsrecht, 1983., str. 45. i 68.; Madl F., The law of international transactions, Budimpešta, 1982. i dr.. Također o tome
više vidi u: Mlikotin Tomić D., Pravo međunarodne trgovine, Školska knjiga, 1999., str. 15. -23.
90 Ima se na umu harmonizacija prava i njen rezultat preuzimanja od strane država članica. Uobičajeno je da se takav sustav prava
prikazuje kao sistematizacija direktiva Europskog prava.
91 Više o SECOLI vidi: http://www.secola.org/about.htm
82
ri u području pravu intelektualnog vlasništva.92 Polazište je da se ugovorno pravo sastoji i od jav-

nog prava pa i propisa koji ograničavaju slobodu ugovaranja ili oblikuju pravne standarde novih
ugovora kao imperativne propise. To su propisi o zaštiti potrošača, zaštiti slobodne konkurenci-
je, intelektualnog vlasništva, javnim nabavkama, prometu kapitala na financijskom tržištu i za-
štiti radnika u ugovorima o radu. U tim analitičkim okvirima europski autori zalažu se za europ-
sko ugovorno pravo kao kombinaciju slobode ugovaranja i zaštitnih klauzula kao normi impera-
tivnog, javnog prava.93 Takav sustav europskog ugovornog prava prikazan je sa odgovarajućim
izvorima prava u nekoliko publikacija, a u pripremi su i nova izdanja.94
8.2. Funkcionalna, privatna ili sektorska unifikacija
U razmatranjima o tim izborima postavlja se pitanje mogućoj strukturi europskog ugovor-

nog prava kao privatnog prava i kao cjelovite unifikacija općeg dijela ugovornog prava koju je
obuhvatila Lando grupa (PECL) i CFR. Rasprave o tome traju više od deset godina. Polazi-
šte i fokus je bio na mogućem i potrebnom Europskom građanskom kodeksu, dakle općem dije-
lu ugovornog prava zajedničkom svim državama EU. Druge mogućnosti za koje su nov, realisti-
čan i ekonomski pristup unifikaciji europskog ugovornog prava. Prihvaćanje Europskog građan-
92 Opći dio (Convention on the law applicable to contractual obligations opened for signature in Rome on 19 June 1980 Consolidated
version, 80/934/EEC; Council Directive 85/577/EEC of 20 December 1985 to protect the consumer in respect of contracts negotiated
away from business premises; Directive 97/7/EC of the European Parliament and of the Council of 20 May 1997 on the protection
of consumers in respect of distance contracts - Statement by the Council and the Parliament re Article 6 (1) - Statement by the
Commission re Article 3 (1), first indent; Directive 2000/31/EC of the European Parliament and of the Council of 8 June 2000 on
certain legal aspects of information society services, in particular electronic commerce, in the Internal Market (‘Directive on elec-
tronic commerce’); Council Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts; Directive 1999/44/EC of the
European Parliament and of the Council of 25 May 1999 on certain aspects of the sale of consumer goods and associated guarantees;
Directive 2000/35/EC of the European Parliament and of the Council of 29 June 2000 on combating late payment in commercial
transactions); Ugovori o radu (Regulation (EEC) No 1612/68 of the Council of 15 October 1968 on freedom of movement for work-
ers within the Community; Council Directive 75/117/EEC of 10 February 1975 on the approximation of the laws of the Member
States relating to the application of the principle of equal pay for men and women; Council Directive 76/207/EEC of 9 February
1976 on the implementation of the principle of equal treatment for men and women as regards access to employment, vocational
training and promotion, and working conditions; Council Directive 91/533/EEC of 14 October 1991 on an employer’s obligation to
inform employees of the conditions applicable to the contract or employment relationship; Council Directive 98/59/EC of 20 July
1998 on the approximation of the laws of the Member States relating to collective redundancies;Council Directive 2001/23/EC of 12
March 2001 on the approximation of the laws of the Member States relating to the safeguarding of employees’ rights in the event
of transfers of undertakings, businesses or parts of undertakings or businesses; Council Directive 93/104/EC of 23 November 1993
concerning certain aspects of the organization of working time; Council Directive 89/391/EEC of 12 June 1989 on the introduction
of measures to encourage improvements in the safety and health of workers at work; Directive 96/71/EC of the European Parlia-
ment and of the Council of 16 December 1996 concerning the posting of workers in the framework of the provision of services;
Council Directive 86/653/EEC of 18 December 1986 on the coordination of the laws of the Member States relating to self-employed
commercial agents); Ugovori o financijskim uslugama (Directive on consumer credit, Directive on cross border credit transfers,
Directive on investment services in the securities field; Directive on insider dealing, I., II., III. Directive on direct non-life insurance,
I.,II.,III. Directive on direct life assurance); Ugovori o putovanju (Directive on package holidays, Directive on timeshare contracts);
Ugovorna izuzeća (Block exemption Regulation on vertical agreements and concerted practices, Bock exemption Regulation on
technology transfer, Block exemption Regulation on specialisation, Block exemption Regulation on research and development,
Block exemption Regulation for the insurance sector); Javni ugovori (Directive on coordination of procedures for public supply
contracts, Directive on coordination of procedures for public works contracts, Directive on coordination of procedures for public
service contracts, Directive on coordination of procurement procedures for water, energy, transport and telecommunications sec-
tors); Ugovori u području prava intelektualnog vlasništva (Directive on legal protection of computer programs, Directive on
rental and lending rights, Directive on copyright in satellite broadcasting & cable retransmission, Directive on legal protection of
topographies of semiconductor products). Detaljnije vidi: http://www.secola.org/statutes.htm
93 Vogenauer; Weatherill, op.cit. (bilj. 84), str. 140. i 156.; Hesselink, M. W., The Structure of New European Private law, Electronic
Journal of Comparative Law, No. 4., 2002., str. 2. i 3. dostupno na: http://www.ejcl.org/64/art64-2.html
94 Quigley, C., European Community Contract law, Kluwer, 1997.
83
skog kodeksa u predvidivom vremenu teško je ostvarivo. Unifikacijski projekti poput PECL-a te
CFR-a trebaju se i dalje razvijati i sistemski pripadaju soft law-u, neobvezujućim pravnim pravi-
lima koja djeluju svojom kvalitetom te čija je funkcija prvenstveno usmjerena na popunjavanje
pravnih praznina. Prvenstveni cilj tih unifikacijskih projekata treba biti usmjeren na moderni-
zaciju građanskog ugovornog prava te približavanje nacionalnih propisa i doktrina. Novije pu-
blikacije donose revidirana Načela europskog ugovornog prava (pod nazivom: Naputci za nače-
la europskog ugovornog prava).95 Osim toga, priključujemo se stanovištu da neusklađenost eu-
ropskih nacionalnih propisa nije zapreka slobodnom prometu robe i usluga na unutarnjem trži-
štu EU. Pravni okvir međunarodne razmjene ujednačeni su i rješavaju se pravilima o rješavanju
sukoba zakona autonomijom izbora mjerodavnog prava i ugovornom praksom primjene Beč-
ke konvencije (CISG).
8.3. Poseban dio ili unifikacija posebnog dijela ugovornog prava
Bilo koji izbor, akademski ili pravno politički u odnosu na unifikaciju općeg dijela ugovor-
nog prava ili europskog građanskog kodeksa ne rješavaju pitanje ispunjavanje pravnih praznina
ugovornog prava. Time se ima na umu tradicionalna udaljenost ugovorne, naročito međunarod-
ne ugovorne trgovačke prakse i zakonskih regulacija posebnog dijela ugovornog prava. Građan-
ski su zakonici i kodifikacije oblikovane prije 150 godina, ali i kod novijih novelacija ne pokazuju
tendencije inovacija i komercijalizacija ugovornog prava.
To je uočeno i u krugu europskih projekata harmonizacije europskog ugovornog prava. Od-
govor na zahtjeve poslovne prakse i pravne praznine nacionalnih ugovornih prava dolazi kao ini-
cijativa Istraživačke skupine za europski građanski zakonik ( tzv. Study Group on European Ci-
vil code)96
Radi se o soft law-u, prikupljanju nacionalnih pranih stavova, regulacija i oblikovanje mode-
la zakona do sada dovršenih i za ugovore o uslugama koje su u većini, ako ne i svim zakonodav-
stvima nedovoljno i neadekvatno regulirani. Tu se nalazi i odgovor na krive dvojbe o općoj ili
sektorskoj harmonizaciji europskog prava.97 Istraživačka skupina odlučila se za izbor soft law-a
kao metode unifikacije prava poznate i prihvaćene naročito u međunarodnom trgovačkom pra-
vu pa su i prva područja regulacije istraživačke skupine ugovori o uslugama, skladištenju, građe-
nju, dizajnu, informiranju, proizvodnji i liječenju. Sa stanovišta trgovačkog ugovornog prava na-
ročito važni su i projekti harmonizacije ugovora o franšizingu, zastupanju i distribuciji koji danas
prevldavaju u komercijalizaciji robe (franšizing i distribucija), a u europskom ugovornom pravu
regulirani su samo pravom konkurencije.
95 Guiding Principles of European Contract Law u: „European Contract Law“, Materials for CFR: Terminology, Guiding Principles,
Model Rules, Ed. B. Favarque-Cosson/D. Mezeaud, Izd. Sellier, Munich, 2008, str. 571. Navedeni projekt sadrži također vrlo vri-
jednu i sveobuhvatnu pravnu terminologiju koja je protumačena u okvirima europskog komparativnog prava i uspoređivanjem
Common law-a i europskog prava.
96 Utemeljena 1999 godine kao nastavak rada Komisje za za EUP. Iako obje skupine čine pravni stručnjaci sa istim zadatcima Istraži-
vačka skupina ima šire područje rada koje uključuje: a) razvoj pravila za neke posebne ugovore, b) razvoj pravila za izvanugovornu
odgovornost za štetu i c) razvoj pravila za prijenos vlasništva pokretnina i osiguranje plaćanja (kredita).
97 Hesselink, op.cit. (bilj. 38), str. 59
84
9. Zaključna razmatranja
Europsko ugovorno pravo je pojava i tendencija novije legislacije u sklopu prava EU, jer je
ono ujedno i uvjet ostvarivanja sloboda na unutarnjem tržištu EU. To se naročito odnosi na ugo-
vorno privatno pravo. Ekonomska i pravna tumačenja obrazlažu važnost te uvjetovanost funk-
cioniranja unutarnjeg tržišta i ujednačenim pravnim standardima osnovnih instrumenata raz-
mjene (na unutarnjem tržištu kao i na nacionalnim tržištima država članica). U prilog tome go-
vore i politike i poticaji harmonizacije koji dolaze iz Komisije EU i Parlamenta. Pobliža analiza
pokazala je da se ustvari radi o modernizaciji ugovornog prava u području razvijenog međuna-
rodnog trgovačkog prava. Harmonizacija europskog ugovornog prava nastavlja se i ispunjava
praznine Bečke konvencije, ali ponekad i neadekvatnih nacionalnih građanskih zakonika. Europ-
sko ugovorno pravo nema tendenciju imitacije upravo takvih tradicionalnih građanskih kodek-
sa. Uočili smo, ipak, da opširnost i ne uvijek transparentne tehnike PECL-a i CFR-a ponekad pod-
sjećaju na argumentacije koje su davno i dugo osporavale prikladnost nacionalnih građanskih za-
konika suvremenom razvoju trgovine naročito međunarodne. Odgovor na te nedostatke stigao
je u pravo kao formularno pravo koje su 60-tih godina dvadesetog stoljeća masovno i uspješno
oblikovale i objavljivale međunarodne organizacije (UN Komisija za Europu, MTK, FIDIC).
Praksa i istraživanja unifikacija, formalnih i neformalnih pokazuju da je veći problem regula-
cije trgovačkog ugovornog prava više izražen u velikim pravnim prazninama u pogledu autono-
mnih, sui generis ugovora. Teškoće prakse i pravnika su utoliko veće što ti ugovori prevladava-
ju u ugovornoj praksi sa regulacijom koja se sreće tek u nekim ugovornim aspektima prava kon-
kurencije. Taj pravac reguliranja slijedi i harmonizacija europskog ugovornog prava koje kao soft
law nude model zakone o ugovorima o distribuciji, franšizingu, trgovačkom zastupanju i više vr-
sta ugovora o uslugama. Unifikacija općeg dijela ugovornog prava dopunjuje Bečku konvenciju
i približava različite pravne tradicije. Ona uređuje opća pitanja nastanka, ispunjenja i prestanka
ugovora, ali s obzirom na svoj opći karakter ne može odlučno riješiti sva pitanja specijaliziranih
instrumenata autonomnog ugovornog prava i prakse.
Drugo polazište ovih istraživanja ispitivalo je različite kriterije oblikovanja sustava i izvora
prava. Utvrdilo se da europsko ugovorno pravo prerasta u pravi sustav ako se izabere funkcio-
nalni pristup pravu, dakle jedinstvo privatnog i javnog prava koje uređuje ugovore i ako se pri-
hvati soft law kao podredan, ali relevantan izvor prava.
Rezultat takve analize pokazao je da je europsko ugovorno pravo u užem smislu (direkti-
ve, nacionalni provedbeni propisi) pretežito javno pravo. Izuzeće čine rijetka pravila kao na pri-
mjer propisi odnosno Direktiva o odgovornosti za neispravan proizvod koja se nalazi u sustavu
građanskog prava, ali kao imperativni propis. U području europskog ugovornog prava prevlada-
va soft law ili ugovorno pravo u nastanku, ali značajne kvalitete i obujam u pitanjima općeg di-
jela ugovornog prava (PECL, CFR) i važnih područja nedovoljno i neadekvatno reguliranih trgo-
vačkih ugovora komercijalizacije robe (distribucija franšiza i zastupanje) i ugovora o uslugama.
Utoliko tendencije i oblici europskog ugovornog prava predstavljaju novi pravac razvoja me-
đunarodnog trgovačkog prava više nego tendenciju i model harmonizacije i novelacije europskih
građanskih kodeksa. Koliko će i da li će ove pravne inicijative utjecati na nacionalna ugovorna
prava ovisi o stupnju prihvaćanja zahtjeva konkurentnosti pravnih sustava u sklopu EU i na me-
đunarodnom prostoru trgovine kao i o uvijek dinamičnoj politici i novim pravcima harmoniza-
cije europskog prava.
85
Literatura:
1. Basedow,J., The renesance of uniform law: European contract Law and its components, Legal studi-
es, Vol. 18., No. 2., 1998.,
2. Bonell, M. J., The UNIDROIT Principles of International Commercial Contracts and the Principles of
European Contract Law: Similar Rules for the Same Purposes?, Uniform Law Review, 1996.,
3. Bonell, M. J., UNIDROIT Principles 2004 – The new Edition of the Principles of International Com-
mercial Contracts adopted by the International Institute for the Unification of Private Law, dostupno
na: www.unidroit.org/english/principles/contracts/ principles2004/2004-1-bonell.pdf
4. Bonell, M. J., The CISG, European Contract Law and the Development of a World Contract Law, The
American Journal of Comparative Law, No.1., Vol. LVI., 2008.,
5. Briggs, A., The Conflict of the Law, Oxford University Press, 2002.,
6. Brnabić, R., Dužnost pregleda robe prema konvenciji Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarod-
noj prodaji robe (Bečka konvencija), Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, br. 45, 2008.,
7. Communication from the Commission to the European Parliament and the Council, COM
(2004) 651 final, 11 October 2004.,
8. Erler, G., Grundprobleme des Internationales Wirtschaftrecht: Versuch eine Systematik, Gottingen,
1956.,
9. Favarque-Casson, B.; Mezeaud, D.(ed.), European Contract Law, Materials for CFR: Terminology,
Guiding Principles, Model Rules, Sellier, Munich, 2008.,
10. Fikentscher W.., Wirtschaftsrecht, Munich, 1983.,
11. Grundmann, S., European Contract Law(s) of What Colour?, European Review of Contract Law,
No. 2., 2005.,
12. Hesselink, M., The PECL: Some Choices Made By The Lando Commission, Global Jurist Frontiers,
Vol. 1, Iss. 1., 2001.,
13. Klasiček, D., Bečka konvencija o međunarodnoj prodaji robe i međunarodno privatno pravo, Pravni
vjesnik, br. 19, 2003.,
14. Kötz, H.; Flessner, A., European Contract Law, Oxford University Press, 1997.,
15. Kunda, I., Odgovornost prodavatelja za pravo ili potraživanje trećih osoba s osnove intelektualnog vla-
sništva prema Bečkoj konvenciji o međunarodnoj prodaji robe, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučili-
šta u Rijeci, br. 26, 2005.,
16. Hesselink, M. W., The Structure of New European Private law, Electronic Journal of Comparative
Law, No. 4., 2002., str. 2. i 3. dostupno na: http://www.ejcl.org/64/art64-2.html,
17. Hesselink M. W., The European Commission’s Action Plan: Towards a More Coherent European Con-
tract Law?, European Review of Private Law, No. 4, 2004.,
18. Hesselink, M. W., Common Frame of Reference & Social Justice, Centre for the Study of European
Contract Law Working Paper Series, No. 4, 2008.,
19. Huber, P.; Mullis, A., The CISG, Sellier, 2007.,
20. Briggs, A., The Conflict of the Law, Oxford University Press, 2002.,
21. Lando, O., Unfair Contract Clauses and a European Uniform Commercial Code, New Perspectives
for a Common Law of Europe, 1978.,
22. Lando, O., Principles of European Contract Law: An alternative to or Precursor of European Legisla-
tion?, American Journal of Comparative Law, No. 40, 1992.,
23. Lando, O.;Beale, H., Principles of European Contract Law, Parts I and II, Kluwer Law Interanation-
al, 2000.,
86
24. Lando, O., The European principles in an Integrated World, European Review of Contract Law, No.
1., 2005.,
25. Lando, O., Culture and Contract Laws, European Review of Contract Law, No.1, 2007.,
26. Lando, O., Structure and the Legal Values of the Common Frame of Reference (CFR), European Re-
view of Contract Law, No. 3, 2007,
27. Madl F., The Law of International Transactions, Budimpešta, 1982.,
28. McKendrick, E., Harmonization of European Contract Law: The State We Are In, Harmonization of
European Contract Law, 2006.,
29. Mlikotin-Tomić, D., Ugovor o međunarodnoj prodaji, Računovodstvo i financije, br. 4, 1994.,
30. Mlikotin Tomić, D., Pravo međunarodne trgovine, Školska knjiga, 1999.,
31. Petrić, S., Uvod u načela europskog ugovornog prava (Landova načela), Zbornik Pravnog fakulteta
Sveučilišta u Rijeci, br.1., 2008.,
32. Quigley, C., European Community Contract law, Kluwer, 1997.,
33. Röttinger, M., Towards a European Code Napoleon/ABGB/BGB? Recent EC Activities for a Europe-
an Contract Law, European Law Journal, Vol. 12., No. 6., November, 2006.,
34. Sajko, K., Kolizijsko pravna i materijalno pravna razina određivanja mjerodavnog prava za suštinu ar-
bitražnog spora: primjena Rimske konvencije o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze od 1980. i Beč-
ke konvencije o međunarodnoj prodaji robe od 1980., Pravo u gospodarstvu, br. 36,1997.,
35. Snijders W., Building a European Contract Law: Five Fallacies and Two Castles in Spain, Electron-
ic Journal of Comparative Law, vol.7., 2003., dostupno na: http://www.ejcl.org/74/art74-2.html,
36. Uvod u UNIDROIT Principles of International Commercial Contracts, publikacija UNIDROIT, Rome,
1994., p. viii.,
37. Von Bar, C.; Clive, E.; Schulte-Nölte, H.; Beale, H.; Herre, J.; Huet, J.; Schlechtriem, H; Storme,
M.; Swann, S.; Varul, P.; Veneziano, A.; Zoll, F., Principles, Definitions and Modern Rules of Euro-
pean Private Law, Draft Common Frame of Reference (DCFR) Interim Outline Edition, Sellier, Mu-
nich, 2008.,
38. Vogenauer, S. ; Weatherill, S. (ed.), Harmonisation of European Contract Law, Hart Publishing,
2006.,
39. Vukmir, B., Načela međunarodnih trgovačkih ugovora 2004. prema UNIDROIT i lex mercatoria (I.),
Pravo i porezi, broj 1, 2005.,
40. Zimmermann, R.,The German law of Obligations, Oxford, 2005.,
41. Zubović, A., Primjena trgovačkih običaja, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rjieci, br. 1,
2006.
Internet stranice:
1. http://www.sgecc.net/
2. http://www.acquis-group.org/
3. http://frontpage.cbs.dk/law/commission_on_european_contract_law/members.htm
4. http://www.unidroit.org/english/presentation/achievements.htm
5. www.unidroit.org/english/principles/contracts/ principles2004/2004-1-bonell.pdf
6. http://www.ejcl.org/74/art74-2.html
7. http://www.law-net.eu
8. http://www.secola.org/statutes.htm
87
DSc Deša Mlikotin Tomić, full professor, Faculty of Economics, University of Zagreb
Barbara Preložnjak, LLB, junior researcher, Faculty of Law, University of Zagreb
Contributing the Unification of European

Contract Law
Summary
European contract law is the phenomenon and the tendency of recent legislation in the
framework of EU law that represents a condition for implementation of freedom at the internal
EU market. In its favor are the policies and harmonization incentives laid down by the EU Com-
mission and the EU Parliament.
Projects of European contract law unification created a wide open debate on the moderniza-
tion of national law of obligations and the Europeanization of private law and mainly commer-
cial law contracts. Therefore, tendencies and forms of European contract law represent a new
trend of international trade laws even more than a tendency and model harmonization of Euro-
pean civil codes do so.
Whether this will affect the legal initiatives at the national contractual rights depends on
the acceptance level of the legal systems’ competitiveness requests within the EU and within the
area of international commerce as well as the constant dynamic policy and new harmonization
directions of the European law.
Key words: unification, harmonisation, Contract Law, European Law
Prof. Dr. Deša Mlikotin Tomić, Professorin an der Fakultät für Wirtschaftswissenschaften in Zagreb
Barbara Preložnjak, dipl. Iur., wissenschaftliche Hilfskraft an der Fakultät für Rechtswissenschaften in Zagreb
BEITRÄGE ZUR UNIFIZIERUNG DES EUROPÄISCHEN

VERTRAGSRECHTS
Zusammenfassung
Europäisches Vertragsrecht ist eine Erscheinung und Tendenz der neuen gesetzlichen Nor-
mierung innerhalb des Rechtes der Europäischen Union und stellt eine Voraussetzung für Dur-
chsetzung von Freiheiten auf dem Innenmarkt der EU dar. In diesem Sinne wirken auch die von
der Kommission und dem EU-Parlament geschaffene Politik und die Förderungsmaßnahmen
der Harmonisierung.Unifizierungsprojekte des Europäischen Vertragsrechts haben eine brei-
te Erörteung über die Modernisierung des nationalen Schuldrechts und die Europäisierung des
Privatrechts – vor Allem der handelsrechtlichen Verträge – eröffnet. Deshalb stellen Tendenzen
und Formen des europäischen Vertragsrechts eine neue Entwicklungsrichtung des Internationa-
88
len Privatrechts mehr als Tendenz und Modell der Harmonisierung und Novelierung europäis-
cher bürgerlicher Gesetzbücher dar.Ob diese Rechtsinitiativen nationale Vertragsrechte beein-
flussen werden, hängt von der Stufe der Akzeptierung der Forderung nach Konkurrenz der Re-
chtsordnungen in der EU und insbesondere im Bereich des internationalen Handels ab, sowie
von der stets dynamischen Politik und neuen Harmonisierungsrichtungen des Europäischen Re-
chts.
Schlüsselwörter: Unifizierung, Harmonisierung, Vertragsrecht, Europäisches Recht

Doc. dr. sc. Branislav Malagurski: Međunarodnopravni aspekti režima plovidbe i zaštite okoliša rijeke Dunav
89
Dr. sc. Branislav Malagurski, docent na Pravnom fakultetu u Osijeku Pregledni znanstveni rad
UDK 341.224(282.243.7)
Međunarodnopravni aspekti režima plo-

vidbe i zaštite okoliša rijeke Dunav
Sažetak: U radu se predstavlja dinamički razvoj režima plovidbe Dunavom kao
međunarodnom konvencionalnom rijekom, te režim zaštite okoliša utemeljen na
međunarodnim konvencijama i drugim dokumentima koji se odnose na zaštitu
i održivo korištenje rijeke Dunav. Režim plovidbe Dunavom analizira se kroz po-
vijesni pregled raznih modela upravljanja plovidbom Dunavom. Pri tome se jas-
no uočava nastojanje manjih obalnih država za održanjem što više suverenite-
ta prigodom plovidbe kroz njihove sektore, te napori većih država, uključujući i
neobalne, kako uspostaviti dominaciju, odnosno punu slobodu plovidbe cijelim
plovnim tokom Dunava. Prati se razvoj situacije od prvih bilateralnih konvenci-
ja, koje uređuju pitanja plovidbe, preko višestranih međunarodnih ugovora i ot-
vara se pitanje utjecaja integracije u Europsku uniju na razrješenje trenutne pat-
pozicije, kao i značenja plovidbe Dunavom za Hrvatsku. Međunarodni režim
zaštite okoliša i održivog korištenja rijeke Dunav, premda novijeg datuma, za-
okuplja ne manje pažnje kako obalnih država, tako i Europske unije, koja teme-
ljem svojih propisa o uređenju voda inzistira na svestranoj zaštiti ne samo voda
i biološke raznolikosti rijeke Dunav, nego i njegovog šireg okruženja, tzv. “catch-
ment area” (podzemne vode, okolne šume, prokopi, ritovi). Kako to uključuje
primjenu niza općih i regionalnih (EU) međunarodnih ugovora, direktiva i stan-
darda, to je za Hrvatsku od interesa da ih provodi na način koji će ubuduće osig-
urati njen adekvatan položaj u Europskoj uniji.
Ključne riječi: međunarodno pravo, međunarodna rijeka, sloboda plovidbe, zaštita i održivo
korištenje Dunava
1. UVOD
Dunav je jedna od tri glavne europske rijeke, koja s četvrtine kontinenta odvodi vodu u Crno
more. Duga je 2778 km i protječe kroz Njemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Sr-
biju, Rumunjsku, Bugarsku i Ukrajinu. Utječući u Crno more, Dunav zahvaća slijevna područ-
ja Švicarske, Italije, Poljske, Češke, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Albanije, Moldove i Makedo-
nije. Tako se ovaj najveći međunarodni riječni slijev proteže preko područja od 817, 000 četvor-
90
nih kilometara, na kome živi oko 83 milijuna stanovnika, a nalazi se 60 velikih gradova.1 Između
1950. i 1980. godine na Dunavu su bili izgrađeni brojni složeni vodotoci, a podignuto je 69 brana
s ukupnom zapreminom većom od 7.300 milijuna m³, navodi se u izvješću Komisije Ujedinjenin
naroda za Europu Tajništvu Ujedinjenih naroda (1994.). Isto razdoblje svjedoči o više nego de-
setostrukom povećanju količina robe koja se prenosi i obrađuje u rijeci. Otvaranje prokopa Raj-
na-Majna-Dunav 1992. godine čini Dunav arterijom kontinenta, tako da može povezivati stotine
unutarnjih luka od sjevera Europe do Crnog mora i dalje.2
S aspekta međunarodnog prava interesantno je sagledati teme koje su vezane uz rijeku Du-
nav, a koncentriraju se oko dvije skupine pitanja: a) unaprjeđenje plovidbe i režim plovidbe Du-
navom, te b) izvanplovidbeni aspekti rijeke Dunav, koji se u prvom redu odnose na zaštitu oko-
liša. Po navedenim temama sklapa se niz dvostranih i višestranih međunarodnih konvencija, a
materiju voda koja zahvaća i ključne probleme Dunava dotiču i direktive Europske unije. Stoga
je interesantan pristup međunarodnog prava uređenju navedenih grupa problema, pri čemu bi
se predstavio povijesni razvoj međunarodnog prava i sadašnji trenutak, kao ishodište za postav-
ljanje novog koncepta režima plovidbe Dunavom i zaštite voda Dunava i njegovog okruženja.
2. MEĐUNARODNOPRAVNI REŽIM PLOVIDBE DUNAVOM
Danas važeća Konvencija o režimu plovidbe Dunavom od 18. kolovoza 1948. godine3 predviđa
slobodnu plovidbu Dunavom suglasno interesima i suverenim pravima njenih strana, s ciljem da
se pritom ojačaju gospodarski i kulturni odnosi između njih, kao i s drugim državama i narodi-
ma. Prema toj Konvenciji, 11 država članica, i to Austrija, Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Moldo-
va, Njemačka, Rumunjska, Rusija, Slovačka, Srbija i Ukrajina preuzimaju obvezu održavati svoje
sektore Dunava plovnim za riječnu plovidbu, a na određenim sektorima i za pomorske brodove,
te izvoditi radove radi održavanja i poboljšanja uvjeta plovidbe, kao i ne ometati ili ne sprječavati
plovidbu plovnim prokopima Dunava.4 Imajući u vidu vrijeme kada je donesena, ova Konvencija
danas predstavlja zastarjeli okvir za uređenje plovidbe Dunavom i vrijeme je da se ona ne samo
novira već i zamijeni novim sustavom. Takav zahtjev je utemeljen i na činjenici da je proces pri-
bližavanja Europskoj uniji u toj mjeri uznapredovao da će se uskoro sve države kroz koje protječe
Dunav naći u sastavu te zajednice država. Samim tim, režim utemeljen na Konvenciji iz 1948. go-
dine, čije su potpisnice bile pretežno države tadašnjeg Sovjetskog bloka, i to kada još nije bio pro-
kopan ni kanal Rajna-Majna-Dunav, treba uskladiti sa zahtjevima današnjeg vremena.
2.1. Povijesni pregled
Međunarodnopravni režim plovidbe Dunavom, kao konvencionalnom međunarodnom rije-

kom počinje se intenzivnije uspostavljati tijekom XIX. stoljeća. On se na razini višestranih me-
1 Jansky, Libor , Pachova, Nevelina I, Murakami, Masahiro, The Danube: a case study of sharing international waters, in Global En-
vironmental Change br. 14 (2004) str. 40. Vidjeti također Revenga, C, Murray, S, Abramovitz, J, Hammonds, A, 1998 Watersheds
of the World, Ecological Value and Vulnerability, u World Resources Institute and Worldwatch Institute, Washington, DC. 1998.
2 Jansky et at., ibidem, str. 40.
3 Konvencija o režimu plovidbe Dunavom od 18 kolovoza 1948 godine. („Narodne novine“ dodatak Međunarodni ugovori br. 13/98)
4 Danube Commission (Summary Information), str. 1, vidjeti na http://www.danubecom-intern.org/English/summary.htm posjeta
25.09.2009.
91
đunarodnih ugovora postavlja na Pariškom kongresu 1856. godine, kada se formira i Europska
dunavska komisija. Člankom 15 Ugovora o miru zaključenim na Pariškom kongresu ustanovljuje
se sloboda riječne plovidbe na cijelom plovnom Dunavu.5 Ova se odredba temelji na načelima iz
Završnog akta Bečkog kongresa iz 1815. godine. Ističe se da se pravila donesena na Bečkom kon-
gresu primjenjuju na Dunav i njegovo ušće i da će ova odredba činiti dio europskog javnog prava,
a da će je štititi same države ugovornice.6
Temelji međunarodnopravnog režima plovidbe Dunavom postavljaju se i prije Bečkog kon-
gresa. Princip slobode plovidbe međunarodnim rijekama istakla je Francuska revolucija, a on je
bio podržan od strane SAD, čije su rijeke Mississippi i St. Lawrence u to vrijeme imale svoje ušće
u drugim državama.7 U Europi se princip slobode plovidbe prvi put primjenjuje na rijeci Rajni
1804., ali ga tek Bečki kongres uvodi u opće propise međunarodnog javnog prava.8
Ako se ne ograničimo na višestrane međudržavne sporazume, može se uočiti da se plovidba
Dunavom na međunarodnoj razini uređivala i prije toga. Dvostranih međunarodnih sporazuma
koji su uređivali međunarodne aspekte plovidbe Dunavom bilo je i ranije, kao što su to primjeri-
ce Kapitulacije između Turske i Francuske iz 1535. godine.9 Slijede dvostrani međunarodni ugo-
vori između Turske i Austrije, i to: Bečki ugovor iz 1616. godine, Karlovački ugovor iz 1699. go-
dine, Požarevački ugovor iz 1718. godine, te Beogradski ugovor iz 1739. godine. Rusija je dvostra-
nim međunarodnim ugovorima s Turskom uspjela zagospodariti ušćem Dunava. Takav njen sta-
tus po pitanju plovidbe Dunavom garantirali su Kučuk-Kajnardžijski ugovor iz 1774. godine, Tr-
govinski ugovor iz 1783. godine, Bukureštanski ugovor iz 1812., Akermanska konvencija iz 1826.,
te Jedrenski ugovor iz 1829. godine.10 Austrija je, u odnosu na Dunav, 1851. godine najprije za-
ključila dvostrani međunarodni ugovor s Bavarskom, a potom je 1885. godine tom međunarod-
nom ugovoru pristupio i Würtemberg. U ugovoru je predviđena sloboda plovidbe Dunavom za
sve brodove.11
Ipak, može se smatrati da je Završni akt Bečkog kongresa dokument koji je postavio pretpo-
stavke da se načelo slobode plovidbe konvencionalnim međunarodnim rijekama, pa i Dunavom,
uspostavi kao temeljna odredba svih budućih višestranih međunarodnih ugovora. Završnim ak-
tom Bečkog kongresa u člancima 108 do 116, izrijekom se utvrđuje princip slobode plovidbe me-
đunarodnim rijekama. Tako se u članku 109 navodi da “će plovidba na cijelom toku rijeka ozna-
čenih prethodnim člankom (međunarodne rijeke), biti potpuno slobodna od točke gdje svaka od
njih postaje plovnom do njenog ušća, i neće se moći zabraniti nikome sve dok je riječ o trgovini”.12
Imajući u vidu relativno široko postavljenu slobodu plovidbe međunarodnim rijekama, odmah
su se pojavili autori koji su smatrali da se ta sloboda može odnositi samo na obalne države.13
Ipak,s vremenom je prevladalo tumačenje da se sloboda plovidbe odnosi na brodove svih drža-
va, iako se dugo raspravljalo o tome kako uravnotežiti takvu slobodu s načelom međunarodnog
5 Radoje R. Zečević, Dunav i Međunarodno pravo, Institut za međunarodnu politiku i privredu, Beograd, 2006, str. 9 i 23, Vidjeti i
Fedor Fedorovitch De Martens, Traité de droit international, Paris, 1883, Vol. I.
6 Zečević, ibidem, str. 23.
8 Radovanovitch, Vojislav, Le Danube et l’application du principe de la navigation fluviale, Geneve, 1925, str. 16-23.
9 Strupp, Karl, Documents pour servir a l’histoire du Droit des Gens, Tom I, Berlin, 1923, str.10.
10 Zečević, ibidem, str. 9 i 23, Rajković, Miloš Srbija i međunarodni položaj Đerdapa od Pariškog kongresa do Prvog svetskog rata,
Beograd, 1935, str. 8.
11 Zečević, ibidem, str.10.
13 Henri Haynal, Le droit du Danube International, La Haye, 1929, str. 40.
92
javnog prava o teritorijalnoj suverenosti kao svojstvu obalnih država.14 To se napose može uoči-
ti u odredbama članaka 110 do 115 Završnog akta Bečkog kongresa. Njima se određuje da će su-
stav koji bude ustanovljen za međunarodne rijeke, kako za naplaćivanje davanja tako i za održa-
vanje policije, biti koliko god je to moguće isti za cio tok rijeke, a važit će, ako to osobite prilike ne
sprječavaju, i za one ogranke i pritoke međunarodnih rijeka koje u svom plovnom toku razdvaja-
ju države ili protječu kroz njih.15 Davanja će biti utvrđena na jednak, nepromjenjiv način; njihov
iznos ni u kom slučaju ne može biti veći od dotadašnjih, a odredit će se prema mjesnim prilika-
ma, ako one ne dopuštaju da se postavi opće pravilo. Jednom utvrđena tarifa moći će se poveća-
ti jedino zajedničkim sporazumom obalnih država...16 Propisima donesenim u posebnom Pravil-
niku spriječit će se da carinske službe prave smetnje plovidbi, ali će se strogom policijom motriti
na pokušaje stanovnika da krijumčare pomoću brodskog osoblja.17
No, odredbe Završnog akta Bečkog kongresa nisu primijenjene na Dunav sve do 1856. godine.
Na Bečkoj konferenciji 1855. godine Austrija je nastojala sebi osigurati izlaz na Crno more pa je
manje pažnje usmjeravala na to da se načela slobodne plovidbe primijene na cjelokupan tok Du-
nava već samo “na donji dio Dunava, od točke gdje ova rijeka postaje zajednička Austriji i Turskoj
imperiji pa do mora”.18 Na Pariškom kongresu 1856. godine Austrija se morala povući pred stavo-
vima Velike Britanije i Francuske, koje su uspjele osigurati primjenu načela slobodne plovidbe na
cio plovni put Dunava. Stoga se i u članku 15 Ugovora o miru sklopljenom na Pariškom kongresu
ustanovljuje sloboda riječne plovidbe na cijelom plovnom Dunavu, uz pozivanje na načela Završ-
nog akta Bečkog kongresa iz 1815. godine. Međutim, u narednim člancima istog ugovora o miru
staje se na put jedinstvenom uređenju slobodne plovidbe cijelim tokom Dunava, jer se formira-
ju dvije komisije: člankom 16 Ugovora o miru formira se Europska komisija, u čijem su sastavu
Francuska, Austrija, Velika Britanija, Pruska, Rusija, Sardinija i Turska, s ciljem osiguranja čišće-
nja ušća i drugih dijelova Dunava, kako bi se on stavio pod što povoljnije uvjete plovidbe; član-
kom 17 i 18 Ugovora o miru formira se još jedna, Stalna obalna komisija. U njoj sudjeluju Austri-
ja, Bavarska, Würtemberg i Turska, koja je nadležna voditi računa o plovidbi ušćem Dunava, na-
kon što se raspusti, inače privremena Europska komisija.19
Berlinskim kongresom proširuje se krug neovisnih država u Podunavlju (Srbija, Rumunjska).
Člancima 52-57 Berlinskog ugovora od 13. 07. 1878. godine ograničavaju se prava obalnih država u
korist međunarodne zajednice. Dunav je proglašen međunarodnom rijekom, a obalnim država-
ma se nameće međunarodna služnost. Europska komisija zadržava svoju raniju nadležnost, čak
je proširuje do Galaca, uz pravo da je obavlja neovisno o Rumunjskoj (članak 53 Berlinskog ugo-
vora). Zahvaljujući odredbi članka 55 Berlinskog ugovora, kojom se obveze glede pravilnika o plo-
vidbi i riječnoj policiji odnose na područje Dunava od Galaca do Đerdapa, praktično Austro-Ugar-
ska se oslobađa europskog nadzora u gornjem toku Dunava.20 Svoj položaj Austro-Ugarska jača
14 Franz von Holzendorff, Franz, Les droits riverains de la Roumanie sur le Danube, Leipzig, 1884, str. 7.
15 Odredba člana 110 Završnog akta Bečkog kongresa. Tako Zečević, ibidem, str. 17.
16 Odredba člana 111 Završnog akta Bečkog kongresa. Tako Zečević, ibidem, str. 17.
17 Odredba člana 115 Završnog akta Bečkog kongresa. Tako Zečević, ibidem, str. 17i 18.
18 Sturdza, Dimitrie, Alexandru, la Question de Portes de Fer et des Cataractes du Danube, Berlin, 1899, str. 50-63. U tekstu u okviru
podnaslova Protocoles des Confèrences de Vienne de 1855; autor iscrpno opisuje postupke Barona Prokescha, “qui a pour objet
d’assurer; par des moyens efficaces et sous le controle d’une autorité syndicale permanente; la liberté de la navigation du Danube”,
(str. 50) ali dodaje “qu’entre l’Autriche et la Baviére il y avait des stipulations spéciales sur la navigation dela partie supérieure de
ce fleuve; et qu’il ne s’agrissait, aintenant que de régler la navigation de Bas-Danube”, str. 53.
19 Zečević, ibidem, str. 22-24.
20 Zečević, ibidem, str. 35 i 36.
93
i bilateralnim sporazumom sa Srbijom iz 1889. godine, kojim kroz mješovitu komisiju preuzima
kontrolu i nad Đerdapom, uključujući ubiranje pristojbi.21
Nakon I. svjetskog rata Konvencijom o definitivnom statusu Dunava, potpisanom 23. 07.
1921. godine utvrđuje se opći režim Dunava kao konvencionalne međunarodne rijeke.22 Njome
se jamčila slobodna plovidba Dunavom plovilima svih zastava od Ulma do ušća u Crno more i na
njegovoj internacionaliziranoj mreži23, koja obuhvaća pritoke Moravu, Dyje, Dravu od Barča, Tisu
od ušća Samoša i Maroš od Arada.24 Slobodnu plovidbu Dunavom i jednakost među zastavama
osiguravale su dvije posebne komisije: Europska dunavska komisija, čija se nadležnost prostire
nad tzv. pomorskim Dunavom i Međunarodna dunavska komisija, čija se nadležnost prostire na
plovnom riječnom Dunavu i na vodenim tokovima oglašenim za međunarodne.25 Europska du-
navska komisija bila je sastavljena od predstavnika Francuske, Velike Britanije, Italije i Rumunj-
ske, s tim da će se dopustiti svakoj europskoj državi koja bi u budućnosti dokazala da ima dovolj-
ne trgovačke, pomorske i europske interese na ušću Dunava na vlastiti zahtjev biti zastupljenom
u toj Komisiji, temeljem jednoglasnih odluka vlada država koje su u njoj već zastupljene.26 Sjedi-
šte Europske komisije bilo je u Galacu.27 Međunarodna dunavska komisija bila je sastavljena od
po dva predstavnika njemačkih obalnih država (Bavarske i Würtemberga) i po jednog predstav-
nika ostalih obalnih država, te po jednog predstavnika neobalnih država koje su zastupljene u
Europskoj dunavskoj komisiji, ili koje bi u budućnosti mogle biti zastupljene.28 Ova je komisija
imala nadležnosti suverene komisije, s jakim međunarodnopravnim subjektivitetom, primjenju-
jući i štiteći međunarodnu plovidbu.29 Obalne države su bile obvezne na svojem teritoriju svim
zainteresiranim brodarstvima dozvoliti otvaranje agencija, koje su važne za obavljanje prome-
ta.30 Pristaništa i javna mjesta za ukrcavanje i iskrcavanje na međunarodnoj riječnoj mreži, s nji-
hovim napravama i instalacijama bila su otvorena plovidbi, a mogla su se upotrebljavati bez ra-
zlike glede zastave, podrijetla i opredjeljenja broda i nikakva olakšica nije mogla biti učinjena od
strane nadležnih lokalnih vlasti nekom brodu na štetu drugog. Iznimke su bile moguće u slučaje-
vima kada je očevidno da potrebe trenutka i interesi zemlje zahtijevaju odstupanje. Uporaba pri-
staništa i javnih mjesta za ukrcavanje i iskrcavanje mogla je dati povoda naplati taksi i pristojbi
umjerenih i jednakih za brodove svih zastava, koje odgovaraju troškovima podizanja, održavanja
i eksploatacije pristaništa i njihovih instalacija. Ove takse bile su objavljivane i stavljane na zna-
nje brodarima. Obalne države mogle su predlagati Međunarodnoj dunavskoj komisiji programe
velikih hidrotehničkih radova značajnih za plovnost Dunava, a Komisija je mogla i sama naredi-
ti teritorijalnoj obalnoj državi izvođenje tih radova i pored protivljenja obalne države31 Zaintere-
sirane obalne države bile su dužne pružiti Komisiji ili državi koja realizira radove sve olakšice po-
22 Convention Instituting the Definitive Status of the Danube, League of Nations Treaty Series br. 26, 1924, str. 173, Službene novine
Kraljevine Jugoslavije, 1931/II, str. 1230-1247. Ova konvencija se dalje u tekstu navodi kao Konvencija o definitivnom statusu
Dunava.
23 Tako odredba člana 1 Konvencije o definitivnom statusu Dunava.
24 Tako odredba člana 2 Konvencije o definitivnom statusu Dunava.
25 Član 3 Konvencije o definitivnom statusu Dunava.
26 Tako član 4 Konvencije o definitivnom statusu Dunava.
27 Odredba člana 7 Konvencije o definitivnom statusu Dunava.
28 Odredba član 8 Konvencije o definitivnom statusu Dunava.
31 Odredba člana 12 Konvencije o definitivnom statusu Dunava
94
trebne za njihovo izvođenje. Funkcionari Međunarodne dunavske komisije imali su široka prava
slobodnog kretanja po rijeci i pristaništima obalnih država 32
Komentar ovog režima plovidbe Dunavom temeljem iznesenog, mogao bi se svesti na slje-
deće konstatacije: 1. Konvencija o definitivnom statusu Dunava postavlja temelje da se on može
smatrati konvencionalnom međunarodnom rijekom na kojoj je uspostavljanjem međunarodnih
organizacija zajamčena sloboda plovidbe u okvirima definiranog sustava. Sama činjenica da su
formirane međunarodne organizacije koje nadziru implementaciju Konvencije pomak je u smje-
ru sustavnog uređenja slobodne plovidbe na toj rijeci. Neovisno o tome kako su one djelovale u
praksi, to je model koji je dao osnovu za kasnije učinkovitije uređenje plovidbe Dunavom. 2. Prva
riječ ovog dokumenta ukazuje na pretenzije da se taj sustav trajno održi. Nažalost ta su nastoja-
nja relativno brzo uzmakla pred silom koja je izazvala II. svjetski rat, da bi ga potom jedna dru-
ga sila, koja je dobila taj rat, demontirala. 3. Međunarodne organizacije koje su uspostavljene, tj.
Europska i Međunarodna dunavska komisija statutarno su imale široke ovlasti, a njezini člano-
vi diplomatski imunitet. U stvarnosti, međutim, pozicija pojedinih članova tih komisija ovisila
je o ulozi i snazi koju je država čiji je on bio državljanin uživala u datom trenutku u međunarod-
noj zajednici. To je opterećivalo rad komisija i dovodilo do toga da profesionalnost i stručnost u
radu ustupe mjesto argumentima sile. 4. Činjenica da se ključni čimbenici koji su uspostavili re-
žim plovidbe Dunavom nisu mogli dogovoriti da se uspostavi jedinstvena komisija, koja bi bila
nadležna cijelim tokom Dunava, nametala je zaključke da niti režim slobodne plovidbe Dunavom
nije bio jednak cijelim njegovim tokom. Neovisno o tome, ovaj pokušaj bio je dobra osnova za bu-
duće pokušaje. 5. Ono što je također bilo dobro u ovoj Konvenciji, jest činjenica da se pokušalo us-
postaviti slobodu plovidbe ne samo na cjelokupnom plovnom toku Dunava, nego i na njegovim
važnijim pritokama. To vodi k jedinstvenom uređenju cjelokupnih porječja (tzv. catchment area)
međunarodnih rijeka, kao modelu koji će osigurati ujednačavanje prakse slobodne plovidbe i nje-
nu standardizaciju do te mjere da se s vremenom uspostave, ako ne opća, a onda makar regional-
na pravila slobodne plovidbe međunarodnim rijekama, odnosno njihovim porječjima. Koncept
porječja danas doživljava punu promidžbu kod izvanplovidbenih aspekata rijeke Dunav, te kroz
okvirnu direktivu o vodama Europske unije.33
Ovaj režim slobodne plovidbe Dunavom, temeljem Konvencije o definitivnom statusu Duna-
va vrijedio je do 1936., godine, kada kulminira spor s Njemačkom, koja te godine jednostrano ot-
kazuje Ugovor o miru zaključen 1919./1920., uključujući riječne klauzule. Njemačka sklapa sepa-
ratne ugovore s Austrijom i Mađarskom, okupira Austriju 1938. godine, otkazuje Međunarodnoj
dunavskoj komisiji sjedište u Beču i dovodi u pitanje slobodnu plovidbu Dunavom. Potom Nje-
mačka nudi Rumunjskoj izgradnju prokopa Černavoda-Konstanca, čime bi oduzela važnost ušća
Dunava u Crno more. Na to se članice Europske dunavske komisije sastaju kolovoza 1938. godine
u Sinaji, u Rumunjskoj, gdje revidiraju Konvenciju o definitivnom statusu Dunava iz 1921. godi-
ne, čime ta Komisija gubi većinu svojih ovlasti u korist Rumunjske. S Rumunjskom kasnije Nje-
mačka sklapa dvostrane sporazume. U Beču se 1940. godine sklapa Privremeni aranžman, tzv.
Bečki sporazum kojim se raspušta Međunarodna dunavska komisija, a osniva se Vijeće riječnog
Dunava, kojim predsjedava Njemačka.34

33 Detaljnije vidjeti u poglavlju 3.
34 Zečević, ibidem, str. 56-58. Na navedenim činjenicama Sovjetski savez je pred Beogradsku konferenciju 1948 godine utemeljio stav
da Konvencija o definitivnom statusu Dunava više ne postoji, pozivajući se ujedno i na klauzulu rebus sic stantibus. Detaljnije Bru-
hács, János, Le régime international de la navigation sur le Danube, Pécs, 1986, str. 5.
95
Nakon II. svjetskog rata odnos snaga po pitanju Dunava bitno se mijenja u korist obalnih dr-
žava. Na Beogradskoj konferenciji, održanoj od 30. 07. do 18. 08. 1948. godine zapadne velesile
nastojale su zadržati stečene pozicije u upravljanju Dunavom, kako bi se uz međunarodne garan-
cije osigurala slobodna plovidba, bez zlouporaba i opasnosti da jedna ili više zemalja stvore privi-
legije na Dunavu, na štetu drugih, slabijih i malih podunavskih država.35
Velika Britanija iznosi prijedlog principa, među kojima se ističe da Dunav treba biti jedna
međunarodna arterija na cijelom plovnom toku na kome plovidba treba biti slobodna; Konven-
cija treba sadržati odredbe o internacionaliziranoj riječnoj mreži, kakvu sadrži Konvencija o de-
finitivnom statusu Dunava iz 1921. godine i obuhvatiti cjelokupno ušće rijeke; slobodu plovidbe
i jednakost postupanja prema zastavama trebala bi osigurati komisija, čija bi se nadležnost pro-
stirala na cijeloj internacionaliziranoj rijeci, pri čemu akcija niti jedne države ne bi smjela ome-
tati neograničenu plovidbu na rijeci, te osigurati da međunarodni karakter rječnog sustava Du-
nava (priznat Pariškim ugovorom iz 1856. godine) ničim ne bude povrijeđen; Komisija mora biti
u stanju vršiti svoju nadležnost kontrole da slobodna plovidba bude zaista osigurana i da među-
narodni karakter rijeke ne bude ničim povrijeđen.36 Unatoč tome velikom većinom glasova ma-
lih podunavskih zemalja (7 glasova) prihvaćen je prijedlog Sovjetskog nacrta konvencije, koji je u
prvi plan istakao interese obalnih država, držeći se ipak principa slobodne plovidbe Dunavom.37
2.2. Važeći režim plovidbe Dunavom
Konvencija o režimu plovidbe Dunavom od 18. 08. 1948. godine uvodi novi, bitno drukčiji su-
stav plovidbe Dunavom.38 S jedne strane, sužava se režim konvencionalne međunarodne rijeke
na sam Dunav, bez pritoka, na njegov plovni dio, a u području delte Dunava samo na jedan ruka-
vac. Nadalje, obalne države dobijaju na specifičnoj težini u odlučivanju o konkretnim pitanjima
međunarodne plovidbe Dunavom.
Prve odredbe Konvencije uređuju osnovna načela plovidbe Dunavom, na koje se dijelove Du-
nava odnosi režim plovidbe, nadležnosti obalnih država i zajedničkih organa. Konvencijom se
utvrđuje da će plovidba Dunavom biti slobodna i otvorena državljanima, trgovačkim brodovi-
ma i robi svih država na osnovi ravnopravnosti glede lučkih i plovidbenih pristojbi, kao i uvjeta
trgovačke plovidbe. Ova se odredba ne primjenjuje na promet između luka iste države.39 Nada-
lje, određuje se da se režim ustanovljen njome primjenjuje na plovni dio rijeke Dunav od Ulma
do Crnog mora, rukavcem Suline s izlazom na more kroz Sulinski kanal. Ovim se isključuje iz re-
žima slobodne plovidbe dio Dunava u njegovoj delti, te sve pritoke koje su Konvencijom o defi-
nitivnom statusu Dunava bile uključene u režim međunarodne plovidbe.40 Podunavske se drža-
ve obvezuju da će svoje sektore Dunava održavati u plovnom stanju za riječne i na odgovaraju-
35 Zečevć, ibidem, str. 81.

36 Zečević, ibidem, str. 82 i 83.
37 Zečević, ibidem, str. 85. Pri tome, treba imati u vidu da Austrija nije niti sudjelovala na konferenciji, a SR Njemačka još nije posto-
jala, jer je njeno područje bilo podijeljeno na okupirane zone. Detaljnije vidjeti i Bruhács, ibidem, str. 4.
38 Konvencija o režimu plovidbe Dunavom od 18 kolovoza 1948 godine. („Narodne novine“ dodatak Međunarodni ugovori br. 13/98)
Potpisnice ove Konvencije bile su Bugarska, Mađarska, Rumunjska, Čehoslovačka, SSSR, Ukrajina i Jugoslavija, dok joj je Austrija
pristupila 1960 godine. SR Njemačka je samo surađivala sa Dunavskom komisijom. Tako Bruhács, ibidem, str. 8.
39 Tako odredba člana 1 Konvencije. Neki autori smatraju da se time ograničava sloboda plovidbe, napose radi toga što se režim ne
odnosi na cjelokupan sustav voda i kanala Dunava. (Bruhács, ibidem, str. 10)
40 Tako odredba člana 2 Konvencije. Samim time rijeke Dyje, Morava, Drava, Tisa i Mureš gube na svom plovidbenom značaju, a
njihove rječne luke se marginaliziraju.
96
ćim sektorima za pomorske brodove i da će obavljati potrebne radove za osiguranje i poboljšanje

uvjeta plovidbe, kao i da neće sprječavati niti ometati plovidbu na plovnim putovima Dunava.41
Po ovim pitanjima podunavske države savjetovat će se s Dunavskom komisijom.42 Obalne države
mogu u okviru svojih važećih granica poduzimati radove za osiguranje plovidbe čija bi provedba
bila uvjetovana žurnim i nepredviđenim razlozima. Države trebaju obavijestiti Komisiju o razlo-
zima koji su uvjetovali te radove i podnijeti joj njihov kratak opis.43 Utemeljuje se Dunavska ko-
misija koja je sastavljena od predstavnika podunavskih država, i to svaku državu zastupa po je-
dan predstavnik.44 Na taj se način konačno dokida situacija da na Dunavu djeluju dvije međuna-
rodne komisije. Među nadležnostima Dunavske komisije određenim u članku 8 Dunavske kon-
vencije, karakteristične su sljedeće: a) brinuti se o provedbi odredaba ove Konvencije; b) na teme-
lju prijedloga i projekata, koje podnose podunavske države i posebne riječne administracije (čl.
20 i čl. 21), napraviti opći plan velikih radova koji su u interesu plovidbe, te odrediti opći predra-
čun troškova za te radove; c) obavljati radove u slučajevima predviđenim čl. 4; d) davati savjete i
preporuke podunavskim državama u pogledu obavljanja radova predviđenih stavkom »b« ovog
članka, vodeći pri tome računa o tehničkim i gospodarskim interesima, planovima i mogućno-
stima odnosnih država; e) davati savjete i preporuke posebnim riječnim administracijama (čl. 20
i 21) i razmjenjivati informacije s tim administracijama; f) na cijelom plovnom putu Dunava us-
postaviti ujednačen sustav održavanja plovnih putova i utvrditi, vodeći računa o posebnim uvje-
tima svakog pojedinog sektora, temeljne odredbe o plovidbi na Dunavu uključujući i odredbe o
upravljanju plovilom; g) ujednačavati pravila riječne sigurnosti; h) koordinirati rad hidrometeo-
roloških djelatnosti na Dunavu, te izdavati jedinstveni hidrološki bilten i hidrološka predviđanja
koja se odnose na Dunav, za duže i kraće razdoblje, i) prikupljati statističke podatke koji se od-
nose na plovidbu Dunavom, ako se radi o pitanjima koja su u nadležnosti Komisije; j) objavljiva-
ti za potrebe plovidbe priručnike, prometne karte, plovidbene karte i atlase; k) pripremati i odo-
briti proračun Komisije i odrediti plaćanje pristojbi predviđenih u čl. 10.45 Za ispunjavanje obveza
koje su navedene u članku 8 Konvencije, Komisija ima na raspolaganju tajništvo i potrebnu služ-
bu koja se popunjava osobljem iz podunavskih država.46 Komisija donosi odluke većinom glaso-
va prisutnih članova, osim u slučajevima koji su posebno predviđeni u ovoj Konvenciji odredba-
ma članaka 10, 12 i 13 Konvencije. Kvorum Komisije čini 5 članova.47 Komisiji se priznaje status
pravne osobe sukladno zakonskim odredbama države u kojoj se nalazi njeno sjedište.48 Članovi
Komisije i osobe koje ona opunomoći uživaju diplomatski imunitet. Službene prostorije, pismo-
hrane i dokumenti svake vrste koji su vlasništvo Komisije, nepovredivi su. 49
Potom Konvencija uređuje pitanje upravljanja pojedinim sektorima Dunava od strane obal-
nih država, te ulaska brodova u luke, utovara, istovara i snabdijevanja u njima. Na donjem Duna-
vu (od ušća Sulinskog kanala zaključno do Braile) utvrđena je posebna riječna Administracija za
41 Tako odredba člana 3, stav 1 Konvencije.
44 Tako odredba člana 5 Konvencije.
49 Tako odredba člana 16 Konvencije. Kada je riječ o odlučivanju od strane Komisije, na temelju njene prakse, premda ona to izrijekom
ne propisuje, može se smatrati da su obvezujuće odluke Komisije internog karaktera i tiču se individualnih akata koja ona donosi ili
internih normativnih akata, dok u odnosu na države Komisija može davati samo preporuke. Detaljnije Bruhács, ibidem, str. 17.
97
izvođenje hidrotehničkih radova i reguliranje plovidbe, čiji sastav čine predstavnici obalnih dr-
žava (Rumunjske Narodne Republike i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika).50 Na sekto-
ru Đerdapa (od Vinče do Kostolca na desnoj obali i od Moldova Veke do Turnu-Severina na lije-
voj obali Dunava) stvara se posebna riječna Administracija Đerdapa u čijem su sastavu predstav-
nici Rumunjske Narodne Republike i Federativne Narodne Republike Jugoslavije, s ciljem izvo-
đenja hidrotehničkih radova i reguliranja plovidbe na označenom sektoru. Administracija djelu-
je na temelju sporazuma između vlada država koje imaju svoje zastupnike u Administraciji.51 Plo-
vidba na donjem Dunavu i na sektoru Đerdapa vrši se sukladno pravilima plovidbe koja određu-
je administracija naznačenih sektora. Na ostalim sektorima Dunava plovidba se obavlja suklad-
no pravilima utvrđenim od strane država čijim teritorijem Dunav protječe, a u zonama gdje oba-
le Dunava pripadaju dvjema državama, prema pravilima određenima zajedničkim sporazumom
između tih država. Utvrđujući pravila plovidbe, podunavske države i administracije trebaju vodi-
ti računa o osnovnim odredbama plovidbe Dunavom koje određuje Komisija.52 Brodovi koji plo-
ve Dunavom imaju pravo ući u luke podunavskih država i u njima obavljati utovar i istovar robe,
ukrcavati i iskrcavati putnike i opskrbljivati se gorivom, namirnicama itd, pod uvjetom da poštu-
ju pravila utvrđena od strane dotičnih država.53 Unutarnji promet osoba i robe između luka unu-
tar jedne podunavske države dozvoljen je brodovima pod stranom zastavom samo u skladu s na-
cionalnim propisima te podunavske države.54
Slijedi grupa pravila o sanitarnim inspekcijama, policijskim i carinskim službama. Sanitarna
i policijska pravila koja se odnose na Dunav trebaju se primjenjivati bez diskriminacije u odnosu
na nacionalnu pripadnost brodova, mjesto njihovog polaska i njihova odredišta ili u odnosu na
bilo kakve druge okolnosti. Carinsku, sanitarnu i službu riječne sigurnosti na Dunavu obavljaju
podunavske države, koje predočavaju Komisiji svoje utvrđene pravilnike, kako bi ova mogla po-
moći ujednačenju carinskih i sanitarnih pravila i pravila sigurnosti riječne plovidbe (čl. 8 g). Ca-
rinska, sanitarna i policijska pravila trebaju biti takve naravi da ne ometaju plovidbu.55 U slučaju
kada obje obale Dunava pripadaju teritoriju jedne iste države, ona ima pravo stvari određene za
tranzit zapečatiti ili staviti pod nadzor nadležnih carinskih tijela. Takva država ima također pra-
vo od zapovjednika, od zakupca ili vlasnika broda zahtijevati pismenu izjavu samo o tome prevo-
zi li stvari čiji uvoz zabranjuje dotična država, ali nema pravo zabraniti tranzit tih stvari. Ove for-
malnosti ne mogu biti povod za pregled stvari niti za zadržavanje tranzita. Zapovjednik, zakupac
ili vlasnik broda koji podnese netočnu izjavu bit će za nju odgovoran sukladno zakonu države u
kojoj je data izjava. U slučaju kada Dunav čini granicu između dviju država, brodovi, plovila, oso-
be i stvari koji su namijenjeni za tranzit oslobođeni su svih carinskih formalnosti.56
Nakon toga nekoliko odredaba posvećuje se sigurnosnim aspektima plovidbe Dunavom.
Tako se određuje da brodovi podunavskih država namijenjeni za nadzor sigurnosti plovidbe tre-
baju isticati svoju nacionalnu zastavu, a pored toga imati još i jedan istovrstan znak za prepozna-
vanje. Njihovi opisi i brojevi trebaju biti priopćeni Komisiji. Ovi brodovi kao i brodovi određeni
za carinsku službu svih podunavskih država mogu ploviti Dunavom samo unutar granica države

98
čiju zastavu brod ističe, a izvan tih granica samo s pristankom odnosnih podunavskih država.57
Plovidba Dunavom zabranjuje se ratnim brodovima svih nedunavskih država. Ratni brodovi po-
dunavskih država ne mogu ploviti Dunavom izvan granica države čiju zastavu brod ističe, osim u
slučaju prethodnog sporazuma između zainteresiranih podunavskih država.58
Potom se uređuju pilotski korpusi i pristojbe koje se plaćaju za različite usluge. Na donjem
Dunavu i na sektoru Đerdapa utemeljuju se pilotski korpusi, koji su podređeni odnosnim admi-
nistracijama (čl. 22). Propise o pilotskoj službi donose administracije sukladno osnovnim odred-
bama o plovidbi Dunavom (čl. 8 f) i oni moraju biti predočeni Komisiji.59 Za pokriće rashoda osi-
guranja plovidbe podunavske države mogu, prema dogovoru s Komisijom, odrediti plovidbene
pristojbe, koje će se ubirati od brodova, a čija je visina određena sukladno troškovima održava-
nja plovidbe i radova predviđenih odredbom članka 34.60 Za pokriće troškova osiguranja plovidbe
i izvođenja radova koje su poduzele, Administracije određuju posebne pristojbe za brodove koji
plove na sektorima između Sulinskog kanala i Braile i između Vinče i Kostolca na desnoj obali,
a između Moldova Veke i Turnu-Severina na lijevoj obali Dunava. Administracije će obavijesti-
ti Komisiju o posebnim pristojbama koje su one odredile, kao i o načinu njihovog ubiranja.61 Na-
čin ubiranja posebnih plovidbenih i drugih pristojbi utvrđuju se uputama koje izrađuju Komisija,
podunavske države i Administracije. Upute koje izrađuju podunavske države i Administracije do-
nose se sporazumno s Komisijom. Pristojbe se određuju prema nosivosti broda.62 Problemi glede
dijelova Dunava koji čine nacionalnu granicu, izvršenja radova i raspodjele rashoda koji proistje-
ču iz izvršenja tih radova udređuju se sporazumom između dotičnih pograničnih država.63 Luč-
ke pristojbe naplaćuju se brodovima od strane vlasti odnosnih podunavskih država. Pri tome se
neće provoditi nikakva diskriminacija prema nacionalnoj pripadnosti brodova, mjestu polaska
i odredištu brodova, ili u odnosu na bilo kakve druge okolnosti.64 Brodovi koji ulaze u luke radi
utovara ili istovara imat će pravo koristiti uređaje za utovar ili istovar, naprave, skladišta i skla-
dišne prostore temeljem sporazuma s odnosnim prijevozno-špediterskim ustanovama65. U tran-
zitu se neće naplaćivati nikakve pristojbe od brodova, splavi, putnika i tereta.66
Na kraju Konvencije uređuje se način rješavanja sporova. Svaki spor između država potpisni-
ca ove Konvencije oko primjene i tumačenja Konvencije, koji se ne bi mogao riješiti direktnim
pregovorima, bit će, na zahtjev jedne od strana u sporu, proslijeđen Komisiji za pomirenje, sa-
stavljenoj od po jednog predstavnika svake strane u sporu i trećeg člana iz jedne od država koja
nije strana u sporu, a kojeg određuje ili predsjednik Dunavske komisije, ili Dunavska komisija u
slučaju ako je predsjednik Komisije državljanin jedne od strana u sporu.67

99
2.3. Komentar
Komentira li se Konvencija o režimu plovidbe Dunavom iz 1948. godine i uspoređuje li se s

Konvencijom o definitivnom statusu Dunava iz 1921. godine, uočava se sljedeće:
1. Konačno je uspjelo formirati jedinstvenu Dunavsku komisiju, koja je nadležna za cjeloku-
pan plovni tok Dunava. To je potencijalno moglo pridonijeti ujednačavanju režima plovidbe ci-
jelim tokom Dunava.
2. Ipak, to ne znači da treba biti u potpunosti zadovoljan takvim razvojem. Naime, premda
činovnici Dunavske komisije uživaju diplomatski status, ona nema ni izdaleka ovlasti kakve su
imale ranije Europska i Međunarodna dunavska komisija. Naime, ako se sagledaju nadležnosti i
ovlaštenja, uočava se bitan pomak k većem suverenitetu obalnih država o većini bitnih pitanja. 68
a) Primjerice, u članku 3 i 5 Konvencije o režimu plovidbe Dunavom obveza je obalnih dr-
žava održavati svoje sektore plovnim, pri čemu će se samo savjetovati s Dunavskom komisi-
jom o tim pitanjima. Time se uloga Komisije o ovom pitanju minimalizira. Također se u prvi
plan ističu sektori i upravljanje sektorima, što znači jačanje uloge država čiji dio teritorija
predstavlja određeni sektor rijeke Dunav.
b) U odredbi članka 8 Konvencije još se jasnije uočava da je uloga Komisije savjetodav-
nog karaktera. Na primjer, shodno točki d) navedene odredbe, Komisija može davati savje-
te i preporuke podunavskim državama u pogledu obavljanja radova .... vodeći pri tome raču-
na o tehničkim i gospodarskim interesima, planovima i mogućnostima odnosnih država; Po-
tom, shodno točki e) iste odredbe, Komisija može davati savjete i preporuke posebnim riječ-
nim Administracijama i razmjenjivati informacije s tim Administracijama; Napokon, prema
točki f) te odredbe Konvencije, na cijelom plovnom putu Dunava treba uspostaviti ujedna-
čen sustav održavanja plovnih putova i utvrditi, vodeći računa o posebnim uvjetima svakog
pojedinog sektora, temeljne odredbe o plovidbi na Dunavu uključujući i odredbe o upravlja-
nju plovilom.
c) Utjecaj obalnih država u odnosu na Komisiju pojačava se i formiranjem sektorskih ad-
ministracija, kojima upravljaju obalne države, a ne Komisija.69
d) U odredbi članka 23 Konvencije ističe se uloga obalnih država u pogledu utvrđivanja
pravila plovidbe.70
e) Pravila ukrcaja i iskrcaja robe u riječnim lukama, sanitarni, policijski i carinski postup-
ci odreda su utemeljeni na pravnom poretku obalne države, i Komisija praktično u tom dijelu
nema ingerencije.71 Ipak, jamči se ravnopravnost svih brodova i pravo da slobodno ukrcavaju
i iskrcavaju putnike i robu, pod uvjetom da se pridržavaju propisa obalne države.
3. Zabranjuje se plovidba Dunavom ratnim brodovima neobalnih država. Time se eliminira
mogućnost da one takvim brodovima demonstriraju svoju moć na Dunavu.72 Niti obalne drža-
ve ne mogu ploviti ratnim brodovima izvan svog teritorija, ali se tu ostavlja mogućnost iznimke
68 Svode se na minimum međunarodne obveze obalnih država, a one u svojim sektorima gotovo suvereno uređuju plovidbu, dok se
funkcije Dunavske komisije ograničavaju na koordinacijske aktivnosti . Tako Bruhács, ibidem, str. 11.
69 Odredba članova 20-23 Konvencije o režimu plovidbe Dunavom.
70 Odredbom člana 23 Konvencije o režimu plovidbe Dunavom određeno je da se plovidba na donjem Dunavu i na sektoru Đerdapa
vrši sukladno pravilima plovidbe koja određuje Administracija naznačenih sektora. Na ostalim sektorima Dunava plovidba se
obavlja sukladno pravilima utvrđenim od strane država čijim teritorijem Dunav protječe, a u zonama gdje obale Dunava pripadaju
dvjema državama, prema pravilima određenima zajedničkim sporazumom između tih država.
71 Odredbe članova 24-27 Konvencije o režimu plovidbe Dunavom.
72 Odredba člana 30 Konvencije o režimu plovidbe Dunavom.
100
kada postoji međudržavni sporazum između obalnih država, koji će takvu plovidbu omogućiti.
Imajući u vidu činjenicu da je većina obalnih država bila članicama Varšavskog pakta, može se za-
ključiti pod čijim su zastavama bili brodovi koji su mogli ploviti većim dijelom plovnog Dunava.
4. Konačno, i u pogledu onih dijelova Dunava koji čine nacionalnu granicu, te glede izvršenja
radova i raspodjele rashoda koji proistječu iz izvršenja tih radova određuje se da se problemi ra-
zrješavaju sporazumom između pograničnih država, pa ni o tome pitanju nema mjesta za zna-
čajniju ulogu Komisije.73
Da je Konvencija o režimu plovidbe Dunavom predstavljala potpuni raskid sa sustavom
Konvecije o definitivnom statusu Dunava iz 1921. godine može se vidjeti i iz odredaba Do-
punskog protokola uz Konvenciju o režimu plovidbe Dunavom od 18. 08. 1948. godine.74 U
njemu se, između ostalog, konstatira:
1. Da nije više na snazi režim koji se ranije primjenjivao na plovidbu Dunavom, kao i akti
koji su predviđali uspostavljanje toga režima i posebno Konvencija potpisana u Parizu 23. 07.
1921. godine.
2. Sva imovina koja je pripadala bivšoj Europskoj dunavskoj komisiji prenosi se na poseb-
nu riječnu Administraciju donjeg Dunava, osnovanu sukladno članku 20 Konvencije na koju
se odnosi ovaj protokol.
3. Obveze bivše Međunarodne dunavske komisije kao i obveze bivše Administracije Đer-
dapa i Slapova i sve garancije iz ovih obveza, smatraju se ugašenima.
4. Nelikvidirana imovina bivše Međunarodne dunavske komisije prenosi se na Dunav-
sku komisiju predviđenu člankom 5. Konvencije, na koju se odnosi ovaj Protokol. Dio imovi-
ne bivše Međunarodne dunavske komisije koji je stavljen na raspolaganje bivšoj Administra-
ciji Đerdapa i Slapova i sva imovina bivše Administracije prenosi se na posebnu riječnu Admi-
nistraciju Đerdapa osnovanu sukladno članku 21 Konvencije na koju se odnosi ovaj Protokol.
Prema tome, nakon II. svjetskog rata plovidba Dunavom utemeljena je na Konvenciji o reži-
mu plovidbe Dunavom, koja je uspostavila sustav međunarodne plovidbe Dunavom s naglaše-
nom ulogom obalnih država. Imajući u vidu činjenicu, da je do promjena s konca XX. stoljeća naj-
veći dio plovnog Dunava protjecao kroz države tzv. „Sovjetskog bloka“, to je i utjecaj država člani-
ca Varšavskog ugovora bio dominantan na utvrđivanje režima međunarodne plovidbe Dunavom.
Potkraj XX. stoljeća nastupaju promjene u centralnoj i istočnoj Europi, tako što se većina čla-
nica bivšeg „Sovjetskog bloka“ opredjeljuje za pristupanje Europskoj uniji. S druge strane, ras-
pad bivše Jugoslavije dovodi do ratnih djelovanja uz Dunav, a kampanja NATO 1999. godine pro-
tiv SR Jugoslavije, nakon rušenja novosadskih mostova dovodi do višegodišnje blokade plovid-
be Dunavom. Nakon promjene režima u Srbiji 2000. godine, sve države kroz koje protječe Du-
nav iskazuju orijentaciju što ih prije ili kasnije vodi u punopravno članstvo u Europskoj uniji. Sa-
mim time, otvara se put za novo uređenje plovidbe Dunavom. Pri tome, treba imati na umu i či-
njenicu da je kanal Rajna-Majna Dunav otvorio potencijal za intenziviranje prijevoza tereta kroz
središnji dio europskog kontinenta od Sjevernog do Crnog mora. Stoga je vrijeme da se usmjere
dodatni napori, kako bi se sagledale mogućnosti da se donese nova konvencija o plovidbi Duna-
vom, u skladu s činjenicom da podunavske države intenzivno surađuju između sebe unutar ili na
putu pristupanja Europskoj uniji, te da i mnoge države članice Europske unije kroz koje ne pro-
tječe Dunav imaju interesa za prijevozom putnika i robe tom rijekom. Ta bi se konvencija, vodeći
73 Odredba člana 39 Konvencije o režimu plovidbe Dunavom.

74 Dopunski Protokol uz Konvenciju o režimu plovidbe Dunavom od 18 kolovoza 1948 godine. Kompletan tekst vidjeti u „Narodne
novine“, dodatak Međunarodni ugovori br. 13/98.
101
računa o trendovima suradnje u Europi i potrebama za riječnim prijevozom putnika i robe kroz
središnje dijelove kontinenta od njegova sjeverozapada do jugoistoka, trebala vratiti temeljima
iz konvencije o definitivnom statusu Dunava i razviti ih suglasno interesima Europske unije za
razvojem slobodne plovidbe na Dunavu.
3. MEĐUNARODNOPRAVNI POLOŽAJ RIJEKE DUNAV I IZVANPLO-

VIDBENI ASPEKTI
Plovidba konvencionalnim međunarodnim rijekama predstavljala je prvo pitanje koje se naš-

lo na dnevnom redu međunarodne zajednice kada su se postavljala pitanja režima uređenja rije-
ka. Izvanplovidbeni aspekti međunarodnih rijeka u starijoj povijesti nisu bili predmetom detalj-
nijeg međunarodnog uređivanja. Sve donedavno, međunarodnopravni režim koji uređuje kori-
štenje međunarodnih voda zanemarivao je važnost podzemnih i površinskih voda koje prelaze
nacionalne granice. U akademskim krugovima ova tema privlačila je malo pozornosti, a pravnici
gotovo da je nisu obrađivali. Korijeni problema, čini se, leže u činjenici da moderni pravni susta-
vi češće nude reaktivni odgovor na pojedine situacije nego što proaktivno sprječavaju da do pro-
blema ili spora uopće dođe.75 Drugim riječima, međunarodno pravo obično zaostaje za razvojem
modernog društva pa se stoga često neadekvatno bavi suvremenim neprilikama.
Koje materije može obuhvatiti analiza izvanplovidbenih aspekata međunarodnog položaja
konvencionalnih rijeka? Najprije, to su kriteriji koje trgovački entiteti moraju ispuniti da bi po-
slovali uz rijeke, kriteriji koji će određivati zajedničke programe za razvijanje putova komunika-
cije i odnosa između onih koji žive na rijeci, kriteriji koji se primjenjuju pri zajedničkom uređe-
nju korištenja rijeke ili vode i kriteriji koji upravljaju pravima ribarenja ili se odnose na druge ak-
tivnosti uz rijeku. Pri tome, treba urediti sljedeća pitanja: podjela prava ribarenja, usklađivanje
državnih granica kada se riječni prokopi prirodno mijenjaju ili preusmjeravaju, prava da se uvedu
naknade za plovidbu rijekom ili prikupljaju pristojbe za one koji prelaze rijeku, pravo podizanja
mostova i uvođenja naknada za korištenje mostova, prebjegle životinje, osuđenici, dužnici na ri-
jeci ili uz rijeku, pravo podizanja gospodarskih objekata na rijeci ili brana u te svrhe, ne smanji-
vati riječnu razinu, pravo vući vodu za piće (za ljude ili životinje) ili za neobalno korištenje (sje-
ča šuma, ispiranje zlata i sl), pravo lova divljači na obali rijeke, pravo da se rijeka ne onečisti ot-
padnim vodama.76
3.1. Opće i regionalne konvencije i direktive Europske unije
Rad na uređenju izvanplovidbenih aspekata međunarodnog položaja rijeka, prve započinju

međunarodne udruge pravnika. Tako je Međunarodna udruga pravnika,77 1966. godine usvojila
kao rezultat plodonosnog rada, Helsinški pravilnik o uporabi voda međunarodnih rijeka („Hel-
sinška pravila”). Izradio ih je Odbor za korištenje voda međunarodnih rijeka ILA. Ovaj dokument
predstavljao je najraniji pokušaj kodificiranja običajnog međunarodnog prava koje se odnosi na
75 Eckstein, Gabriel, Application of International Water Law to Transboundary Groundwater Resources, and the Slovak-Hungarian
Dispute Over Gabcikovo-Nagymaros, in Suffolk Transnational Law Review, Volume 19, 1995, str. 74.
76 Jansky, Libor, Murakami, Masahiro, Pachova, Nevelina I, The Danube, Environmental Monitoring of an International River, UN
University Press, 2004, str. 9 i 10. Tako i Caponera, D, A, Legal Aspects of the Development of Mekong Basin Area, in Regional
Development for the Mekong Basin, Report on the International Symposium, Tokyo, UNU Press, 1996.
77 International Law Association, dalje u tekstu skraćeno ILA.
102
prekogranične vodne resurse.78 Ista je Udruga 1986. godine na konferenciji ILA u Seulu usvoji-
la Seulska pravila podzemnih voda, koja proširuju Helsinška pravila koja se odnose na prekogra-
nične resurse podzemnih voda.79
Nakon međunarodnih udruga pravnika na pitanju izvanplovidbenih aspekata međunarod-
nog položaja rijeka aktiviraju se i Ujedinjeni narodi. Tako je 1991. godine Komisija za međuna-
rodno pravo Ujedinjenih naroda usvojila nacrt pravila o korištenju međunarodnih vodotoka u
neplovidbene svrhe. Članak 2 Nacrta, definira “vodotok,” kao “sustav površinskih i podzemnih
voda koji predstavlja osnovu njihovog fizičkog odnosa unutar jedinstvene cjeline“. Priznajući da
ta dva izvora vode čine dio jedinstvene cjeline, na osnovi fizičkog međuodnosa, Komisija prihva-
ća kao činjenicu i to da se propisi međunarodnog prava odnose i na podzemne vode. Pored toga,
postojeći međunarodni sporazumi, kao i drugi potencijalni izvori međunarodnog prava, smatra-
ju se obvezatnim i operativnim u onoj mjeri u kojoj kodificiraju suvremeno međunarodno obi-
čajno pravo.80
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu korištenja međunarodnih voda u neplovidbene svr-
he iz 1997. godine je vjerojatno najkonkretnija globalna artikulacija međunarodnog prava koje
se odnosi na prekogranične vodotokove. Ona predstavlja sublimat desetljeća analiza, dijaloga i
pregovora, ali još uvijek ne sadrži jasne odredbe o ulozi javnog sektora u toj materiji.81 Konven-
cija promiče načelo pravičnog i razumnog korištenja međunarodnih rijeka, kao i obveze spriječa-
vanja prouzročenja značajne štete. Prigovori koji joj se upućuju odnose se na njenu nedovoljnu
opredijeljenost u slučaju pokazanih različitih interesa obalnih država. Odredbe članova 5 i 7 Kon-
vencije samo pozivaju države potpisnice da uzimaju u obzir interese ostalih obalnih država i da
ih uključuju pri izradi vlastitih razvojnih planova.82 Nadalje, odredbama Konvencije prigovara se
i to da favoriziraju države koje se nalaze nizvodno, te da ne respektiraju dovoljno državnu suve-
renost na rijekama.83 Konvencija pokušava kodificirati običajno pravo služeći se uopćenom ter-
minologijom, pri čemu ne pretendira biti mjerodavnom u slučaju spora po onim ugovorima koje
su strane međusobno zaključile.84 Navedena Konvencija, međutim, još nije stupila na snagu jer
nije pribavljeno potrebnih 35 instrumenata o ratifikaciji, premda je prošlo 12 godina od njenog
donošenja.85 Ujedno, Republika Hrvatska nije bila među njenim potpisnicama, pa se ona u radu
neće detaljnije obrađivati.
U okviru Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) 1992. godine usvo-
jena je Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera.86 Svrha
Konvencije je spriječiti, kontrolirati i smanjiti prekogranični utjecaj na prekogranične europske
78 Eckstein, ibidem, str. 74.
79 Coghlin, John, A, The All-American Canal Project Sparks Test Case for Transboundary Groundwater Law, 14 Boston College Inter-
national and Comparative Law Review str. 166.
81 Tako Bruch, Carl E, New Tools for Governing International Watercourses, Global Environmental Change 2004, str. 16.
82 Dinar, Shlomi, International Water Treaties, Negotiation and Cooperation along Transboundary Rivers, London, 2008, str. 41 i
42. U tom dijelu, praktično se rješenja Konvencije oslanjaju na pravila utvrđena u Stockholmskoj deklaraciji iz 1972, prema kojima
države imaju suvereno pravo iskorištavati prirodne resurse na vlastitom teritoriju, ali imaju i odgovornost osigurati da aktivnosti
koje se odvijaju na njihovom teritoriju ne prouzroče štetu po okoliš u drugim državama. Tako Dinar, ibidem, str. 37.
83 Dinar, ibidem, str. 42.
84 Dinar, ibidem, str. 42.
85 Podatke vidjeti na http://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=IND&mtdsg_no=XXVII-12&chapter=27&lang=en , posjet
03.10.2009.
86 Usvojena je 17.03.1992, a stupila na snagu 1996 godine, „Narodne Novine“, Međunarodni ugovori br. 4/96, dostupna i na http://
www.unece.org/env/water/text/text.htm , posjet 25.09.2009.
103
vode. Pri tome se napose inzistira na osiguranju javnosti podataka i razmjeni informacija o situ-
aciji u svezi s vodama, te poduzetim i planiranim mjerama koje će se provesti radi sprječavanja,
kontrole i smanjenja prekograničnih utjecaja i učinaka poduzetih mjera na vodotoke.87 U odred-
bi članka 2 Konvencije utvrđuju se obveze njenih strana poduzeti sve potrebne mjere za sprječa-
vanje, kontrolu i smanjenje prekograničnih posljedica na vodotoke, pri čemu su obvezne podu-
zimati odgovarajuće mjere:
a) za sprječavanje; kontrolu i smanjenje zagađenja voda koje uzrokuje ili može uzrokovati
prekogranične posljedice;
b) za osiguranje da se prekogranične vode koriste radi ekološki sigurnog i racionalnog gospo-
darenja vodama, zaštite vodnih resursa i okoliša;
c) za osiguranje da se prekogranične vode koriste racionalno i pravedno, uzimajući u obzir nji-
hov međunarodni karakter, u svezi s djelatnostima koje izazivaju ili bi mogle izazvati prekogra-
nične posljedice.88 Ovoj Konvenciji pridodaje se niz drugih dokumenata, (protokola i konvenci-
ja) koji se tiču pitanja voda i okoliša, kao što su Protokol o vodi i zdravlju,89 Protokol o građansko-
pravnoj odgovornosti i naknadi štete prouzročene prekograničnim učincima industrijskih nesre-
ća na prekograničnim vodama,90 Konvencija o dostupnosti informacija, javnom sudjelovanju u
odlučivanju i pristupu pravosuđu u stvarima okoliša.91 Ova Konvencija prihvaćena je od strane
Republike Hrvatske i tijekom 1996. godine postala je dijelom njenog pravnog sustava.
Europska je unija donijela nekoliko direktiva radi zaštite zajednice vodnih resursa, smatraju-
ći da se i na podzemne vode odnosi međunarodno pravo koje uređuje vode. Na primjer, Direkti-
va Vijeća 80/778 Europske ekonomske zajednice, koja se odnosi na kvalitetu vode namijenjene
za prehranu ljudi, propisuje u članku 2 da se “vode namijenjene za ljudsku potrošnju, u smislu di-
rektiva, definiraju kao bilo koje vode koje se koriste u tu svrhu, bez obzira na svoje podrijetlo.92
Ipak, najznačajnija direktiva u okvirima Europske unije kojom se nastoji osigurati dobra kvali-
teta svih europskih voda jest „Direktiva 2000/60/EC o ustanovljenju okvira za akcije Zajednice
na polju politike voda“.93 Okvirna direktiva o vodama propisuje da države članice moraju iden-
tificirati područja svojih porječja, za koja će odrediti nadležne vlasti odgovorne za primjenu Di-
rektive. A svako takvo područje mora sačiniti i plan upravljanja tim područjem, kako bi se osigu-
rala primjena Okvirne direktive o vodama na razini svakog područja. Obalne države rijeke Du-
nav sporazumjele su se da će Direktivu primjenjivati duž cijelog toka Dunava, a ne samo u drža-
vama članicama Europske unije.94 Nadzor nad primjenom Okvirne direktive o vodama povjerili
su već postojećoj međunarodnoj komisiji: Međunarodnoj komisiji za zaštitu rijeke Dunav95, koja
će sukladno odredbi članka 14 Direktive razvijati plan upravljanja porječjem Dunava i olakšavati
87 Rieu-Clarke, Alistair S, An Overview of Stakeholder Participation – What Current Practice and Future Challenges? Case Study of
the Danube Basin, u 18 Colorado Journal of International Environmental Law and Policy, 2007, str. 621.
88 „Narodne Novine“, Međunarodni ugovori br. 4/96.
89 Donijet 17.06.1999, stupio na snagu 4 08 2005, dostupan na http://www.unece.org/env/water/text/text_protocol.htm, posjet 25
09 2009.
90 Donijet 21 05 2003, dostupan na http://www.unece.org/env/civil-liability/protocol.html, posjet 25 09 2009.
91 Donijeta 25 06 1998, stupila na snagu 30 10 2001, dostupna na http://www.eisil.org/index.php?sid=535441163&id=2078&t=lin
k_details&cat=418, posjet 25 09 2009.
92 Eckstein, ibidem, str. 75. Vidjeti i Council Directive 80/778, član 2, od 15 srpnja 1980 Relating to the Quality of Water Intended for
Human Consumption, 1980 O.J. (L 229).
93 Objavljena 23 10 2000, u 2000 O.J. L 327 (EU), dalje u tekstu: Okvirna direktiva o vodama
94 Rieu-Clarke, ibidem, str. 619.
95 International Commission for the Protection of the Danube River, dalje u tekstu skraćeno ICPDR.
104
sudjelovanje obalnih država na razini porječja Dunava.96 Prva zadaća ICPDR i obalnih država pri
izradi plana upravljanja porječjem Dunava je da provedu analizu porječja Dunava, da bi se utvr-
dilo gdje su najveći pritisci i utjecaj na porječju Dunava, koji zahtijevaju aktivnosti na ostvare-
nju statusa dobre vode do 2015. godine. Sadržaj izvješća o tome treba obuhvatiti opis područja
porječja rijeke Dunav, postojeće sporazume o međunarodnoj koordinaciji među obalnim država-
ma, obilježja površinskih i podzemnih voda, popis zaštićenih oblasti, ekonomsku analizu isko-
rištavanja vode, te opis javnih informacija o Dunavu i savjetodavnih mjera koje se poduzimaju.97
Na upravljanje Dunavom odnose se još neke direktive Europske unije, kao što su to direktiva
2003/4/EC o javnom pristupu informacijama o okolišu,98 te direktiva 2003/35/EC za osiguranje
javnog sudjelovanja glede izrade određenih planova i programa koji se odnose na okoliš.99 Obje
su direktive u funkciji jačanja uloge i odgovornosti javnog sektora u državama članicama Europ-
ske unije glede kakvoće i sudbine vodotoka po pitanju njihova onečišćenja.
3.2. Međunarodnopravni neplovidbeni aspekti rijeke Dunav po Konvenciji o suradnji na za-
štiti i održivoj uporabi rijeke Dunav
Ako u središte pažnje postavimo rijeku Dunav, tada se glede uređenja neplovidbenih među-
narodnopravnih aspekata ove rijeke ne može zaobići Konvencija o suradnji na zaštiti i održivoj
uporabi rijeke Dunav, koja je zaključena u Sofiji 29. lipnja 1994. godine.100 Konvencija je stupila
na snagu listopada 1998. godine, nakon što ju je ratificirala većina potpisnica.101 Za primjenu ove
Konvencije osnovana je posebna međunarodna komisija za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR), koja
koordinira aktivnosti unutar svojih ekspertnih grupa za upravljanje porječjem Dunava, i to po
sljedećim temama: emisija, ekologija, monitoring, laboratoriji i upravljanje informacijama.102 To
je međunarodna konvencija koju su sklopile države kroz koje protječe Dunav, ali je ona otvore-
na za pristup svim državama i međunarodnim organizacijama koje budu pozvane od država čla-
nica.103
ICPDR kao međunarodna komisija za provedbu ove konvencije osnovana je listopada 1999.
godine i pokazala se iznimno korisnim mehanizmom za jačanje suradnje duž porječja Dunava,
pri čemu je identificirala i olakšala financiranje preko 45 projekata koji investiraju u pogone za
preradu otpadnih voda, uspostavila više od 75 punktova za monitoring kvalitete vode, sačini-
la liste emisija o onečišćenju koje potječu od javnog sektora, industrije i poljoprivrede, usposta-
vila diljem porječja Dunava sustave za upozorenje na nesreće koje se dogode, ocijenila i smanji-
la broj potencijalnih crnih točaka i pripremila akcijski program za zaštitu od poplava duž porječ-
ja Dunava.104
Što podrobno sadrži ova Konvencija, koja za razliku od Konvencije o plovidbi Dunavom, obu-
hvaća materiju međunarodnopravnih izvanplovidbenih aspekata rijeke Dunav?
96 Rieu-Clarke, ibidem, str. 619. Vidjeti ICPDR Water Framework Directive Roof report 2004 dostupan na http://www.icpdr.org/
icpdr-pages/river_basin_management.htm , posjet 25 09 2009.
98 Direktiva Vijeća 2003/4/EC od 28 01 2003, O.J. (L41/26).
99 Direktiva Vijeća 2003/35 od 26 05 2003, O.J. (L156/17).
100 U nas objavljena u Odluci o proglašenju zakona o potvrđivanju Konvencije o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav,
„Narodne novine“, Međunarodne novine br. 2 od 05 02 1996. godine.
101 Tako Jansky, Murakami, Pachove, ibidem, str. 21, također, Rieu-Clarke, ibidem, str. 624.
102 Vidjeti član 18 Konvencije, te Jansky et al., ibidem, str. 22.
103 Vidjeti odredbu člana 28, točka 2 Konvencije. U tom dijelu se bitno razlikuje u odnosu na Konvenciju o režimu plovidbe Duna-
vom, koja je još uvijek ograničena na obalne države kao svoje članove.
105
Pođe li se od njenih ciljeva i načela, može se najprije uočiti bitna razlika u odnosu na konven-
cije o plovidbi Dunavom. Dok su se konvencije o plovidbi Dunavom ograničavale na rijeku Du-
nav i eventualno neke dijelove njegovih pritoka105, ova Konvencija zahvaća „hidrološki slijev na
područjima ugovornih strana“.106 Dakle, nesporno je da zahvaća sve pritoke rijeke Dunav, koli-
ko god one bile male s aspekta količine vode koja se iz njih ulijeva u Dunav. Zbog čega je to tako?
Da bi se došlo do odgovora treba imati na umu da je ključno pitanje kod uređenja plovidbe Duna-
vom: kako provoditi u praksi načelo slobode plovidbe kada je ono u koliziji s interesima obalnih
država za suverenošću nad dijelom vlastita teritorija. Pored toga, treba imati na umu da se plo-
vidba Dunavom uređuje u razdoblju od sredine XIX. do sredine XX. stoljeća, a to je vrijeme kada
je načelo suvereniteta država znatno šire shvaćano nego što je to bio slučaj koncem XX. stoljeća,
kada se uređuju neplovidbeni aspekti Dunava kao konvencionalne međunarodne rijeke.
Nadalje, kod Konvencije o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav pretenzije su ne
samo da se zahvati čitav tok rijeke Dunav, kao i tokovi njegovih pritoka, nego i podzemne vode i
dijelovi kopna uz rijeku Dunav. To proizlazi iz odredbe članka 3, točka 2, Konvencije, gdje se odre-
đuje njen domašaj. Pritom je uočljivo da se Konvencija proteže na sve aktivnosti i mjere, koje su
planirane ili su u tijeku, u opsegu u kojem one izazivaju ili mogu izazvati prekogranične posljedi-
ce. Dakle, vrlo se široko postavlja predmet uređenja Konvencije, jer se kaže da se ona odnosi na
sve aktivnosti i mjere koje izazivaju, ili samo mogu izazvati prekogranične posljedice. Pri tome,
takve aktivnosti i mjere tiču se: a) ispuštanja otpadnih voda, unošenja u vodu hranjivih ili opa-
snih tvari iz točkastih i raspršenih izvora, kao i ispuštanja toplinske energije; b) predviđenih ak-
tivnosti i mjera na području vodograđevnih radova, posebno regulacijskih radova, objekata za
kontrolu otjecanja i vodostaja u vodotocima, obrane od poplave i leda, kao i utjecaja objekata,
smještenih na vodotoku ili pokraj njega, na njegov vodni režim; c) ostalih planiranih aktivnosti i
mjera radi uporabe voda u razne svrhe, npr. iskorištavanje vodne energije, transfer voda i zahva-
ćanje vode; d) rada postojećih hidrotehničkih objekata npr. akumulacija, hidroelektrana; mjera
sprječavanja utjecaja na okoliš uključujući: pogoršanje hidroloških uvjeta, eroziju, abraziju, plav-
ljenje i pronos nanosa; mjera zaštite ekosustava; e) rukovanja tvarima opasnim po vodu i sprje-
čavanja nezgoda. Tome se u istom članku dodaje pod točkom 3 da se Konvencija primjenjuje i u
području ribarstva i unutarnje plovidbe u opsegu u kojem se to tiče problema zaštite voda od za-
gađivanja izazvanog spomenutim aktivnostima.
Zašto se ovom Konvencijom znatno smjelije zalazi u opseg i domašaj izvan samog riječnog
korita Dunava? Najprije, za razliku od plovidbe, gdje se uređuje u prvom redu prolazak stranih
brodova kroz dio državnog teritorija suverenih država, ovdje nema ulaska stranih entiteta na dr-
žavni teritorij, izuzmu li se povremeno pripadnici ICPDR. Potom, svaka obalna država ima se pri-
državati određenih međunarodnih normi i standarda i surađivati na njihovoj primjeni. Pri tome,
oblici suradnje s drugim državama potpisnicama Konvencije obuhvaćaju konzultacije i zajednič-
ke aktivnosti u okviru ICPDR, te razmjenu informacija o dvostranim i mnogostranim sporazu-
mima, pravnim propisima i mjerama na području vodoprivrede, kao i razmjenu pravnih doku-
menata, uputa i drugih publikacija, uključujući ostale oblike razmjene informacija i iskustava.107
105 Kao što je to činila Konvencija o definitivnom statusu Dunava iz 1921. godine, proširujući svoju važnost i na pritoke Dunava
Dyje, Moravu, Dravu do Barcsa, Tisu i Maroš.
106 Odredba člana 2, točka 1 u vezi s odredbom člana 1, točka b) Konvencije.
106
Znači, uloga država je u ovoj komunikaciji daleko jača od uloge same ICPDR,108 što im daje slo-
bodu da djeluju u onoj širini koja je potrebna da se postignu ciljevi i zadaće koje proizlaze iz ove
Konvencije. Čak je i ugovornim stranama Konvencije ostavljeno da se opredijele hoće li same ili
zajedno s drugim državama potpisnicama poduzimati mjere koje će osigurati preduvjete i osno-
ve za učinkovitu zaštitu kakvoće voda i njihovu održivu uporabu, i na taj način spriječiti, ogra-
ničiti i smanjiti prekogranične posljedice.109 Navedene mjere usredotočuju se na sljedeće: a) regi-
strirati stanje prirodnih vodnih resursa u slijevu Dunava, uz primjenu dogovorenih parametara
za količinu i kakvoću vode, uključujući i pripadajuću metodologiju; b) donijeti zakonske odredbe
o zahtjevima kojima moraju udovoljavati ispusti otpadnih voda, uključujući i rokove; c) donije-
ti zakonske odredbe o rukovanju tvarima opasnim po vodu; d) donijeti zakonske odredbe o sma-
njenju unošenja u vodu hranjivih tvari ili opasnih tvari iz raspršenih izvora, posebno glede pri-
mjene hranjivih tvari, zaštitnih sredstava i pesticida u poljoprivredi; f) ugovorne strane surađi-
vat će i poduzimati odgovarajuće mjere radi izbjegavanja prekograničnih posljedica i utjecaja ot-
pada i opasnih tvari, koji potječu od prometnih aktivnosti.110 Ono što potvrđuje stav da države
potpisnice imaju jak položaj prema ICPDR, koja je oformljena ovom Konvencijom, jest i odred-
ba članka 5, točka e) konvencije, koja glasi: „e) u cilju usklađivanja tih propisa na visokoj razini,
zaštite, te usklađene primjene odgovarajućih mjera, ugovorne strane uzimat će u obzir i razma-
trati rezultate i prijedloge koje podnosi Međunarodna komisija.“ Dakle, obalne države prigodom
usklađivanja propisa i radi usklađene primjene odgovarajućih mjera uzimat će u obzir i razmatra-
ti rezultate i prijedloge koje podnosi ICPDR. To znači da države potpisnice Konvencije suvereno
odlučuju, a samo uzimaju u obzir prijedloge koje podnosi ICPDR. Sve naprijed izneseno olakša-
va obalnim državama da se uključe u ICPDR i djeluju u zajedničkom interesu na međunarodno-
pravnim aspektima izvanplovidbenih problema na rijeci Dunav, jer u konačnici one se dogovara-
ju i odlučuju što će prihvatiti, a što ne.
S druge strane, zaštita površinskih i podzemnih voda, i njihova okoliša, uključujući i kopneno
okruženje, postaje sve osjetljivije pitanje, imajući u vidu rastuće značenje vode kao resursa i zdra-
vog okoliša kao uvjeta sveukupnog održivog razvoja. Koliko god uplovljavanje stranih brodova u
vode međunarodne rijeke koje pripadaju nekoj državi moglo otvarati pitanja glede njezina suve-
reniteta (koja se odražavaju u raznim tehničkim pitanjima, kao što je to prijevoz putnika ili robe,
utovar i istovar, odnosno ukrcavanje i iskrcavanje putnika različitih državljanstava, točenje gori-
va za brodove i sl), ono do sada nije izazvalo nijedan konflikt niti međunarodni spor između dr-
žava. Zaštita okoliša, kakvoće i količine vode Dunava, međutim, jest.
3.3. Izvanplovidbeni problemi na Dunavu i spor Gabčikovo-Nagymaros
Prvi značajniji međunarodni spor o pitanju izvanplovidbenih problema na Dunavu u kome

je donesena odluka jest spor Gabčikovo-Nagymaros, rješavan pred Međunarodnim sudom u Ha-
gu.111 Konačna odluka donesena u tom sporu može poslužiti ocjeni niza problema s kojima se su-
očavamo po pitanjima koja su uređena Konvecijom. Spor Gabčikovo-Nagymaros posljedica je in-
108 To kod kod međunarodnih komisija koje su formirane radi uređenja plovidbe Dunavom često nije bio slučaj, jer su pojedine
članice iz većih i utjecajnijih država često zlorabile položaj i snagu svoje države kako bi nametnule rješenja koja samo njima
odgovaraju (Njemačka, Austrija, te Velika Britanija u pojedinim razdobljima, vidjeti gore u poglavlju 2.
109 To proizlazi iz odredbe člana 5 Konvencije.
110 Vidjeti član 5 Konvencije.
111 U ovom sporu donijet je niz proceduralnih i meritornih odluka koje se mogu vidjeti na: http://www.icjcij.org/docket/index.php?
p1=3&p2=1&PHPSESSID=a789feadc1aeee3b106049c08f629847&case=92&code=hs&p3=4, posjet 25 09 2009.
107
tervencije država u ekološki sustav Dunava. Gabčikovo Nagymaros projekt predstavlja spor ko-
jeg je rješavao Međunarodni sud, pokrenut zbog povrede ugovora o gradnji i radu na zajednič-
kom projektu, koji je bio potpisan između Mađarske i Čehoslovačke 1977. godine. Odnosio se na
potez Dunava između Bratislave i Budimpešte. Mađarska je 1989. godine suspendirala projekt i
napustila radove na njemu, tvrdeći da on nosi ozbiljne rizike mađarskom okolišu, napose biološ-
koj raznolikosti u močvarnom dijelu Dunava, kao i kvaliteti vode.112 Tvrdnje mađarske strane sa-
drže sljedeće stavove: promjena toka Dunava na slovačkom teritoriju će izmijeniti međunarodne
granice između dviju zemalja. To će utjecati na trgovinsku bilancu Mađarske, jer Slovačka može
naplaćivati takse za prijelaz preko njihova teritorija novim Dunavom, a to, između ostalog, neiz-
mjerno utječe i na okoliš i preusmjeravanje rijeke. Brana koja je načinjena rezultirat će sniženjem
razine podzemnih voda, uništavanjem šume i močvare, te onečišćenjem pitke vode. Šteta ne po-
gađa samo sve ekosustave koji se „hrane“ izvan starog korita rijeke. Mađarski kritičari tvrde da će
opskrba vodom Dunava, nekim etnički mađarskim selima u Slovačkoj biti onemogućena, dok će
ostala biti potopljena. Slovački dužnosnici odbacuju izvješća Mađarske glede posljedica po oko-
liš kao alarmantna i ističu prednosti brane zbog stvaranja energije. Znanstvenici koji su proučili
projekt tvrde da i kada brana bude radila punim kapacitetima, to će Slovačkoj osigurati svega pet
posto njenih energetskih potreba.
Ideja ispravljanja “majke prirode” stvorena je u komunističkim zemljama Europe.113 Dana 06.
05. 1976, vlade Čehoslovačke i Mađarske potpisale su zajednički plan, koji prihvaća da se izgradi
ustav brana Gabcikovo-Nagymaros kako bi se pobijedila priroda. Plan je bio preusmjeriti Dunav
u novo korito rijeke ili kanale, koji će omogućiti proizvodnju električne energije, postati novi put
za međunarodnu i unutarnju plovidbu, upravljati opskrbom vode, što će sve poduprijeti gospo-
darski razvoj susjednih regija. Sustav brana se sastoji od rezervoara, dva kanala koji skreću tok,
te dvije hidroelektrane smještene u današnjoj Slovačkoj i Mađarskoj (Gabcikovo i Nagymaros).
Sve to je imalo ozbiljne posljedice i ekološke učinke na Mađarsku i Čehoslovačku, ali potreba za
domaćom proizvodnjom energije ubrzavala je realizaciju projekta. Kada su politički režimi u obje
zemlje promijenjeni 1989., urađena je nova procjena utjecaja sustava brana na okoliš zbog rastu-
će ekološke svijesti u obje zemlje. Uočeno je da bi brane mogle uzrokovati ozbiljne probleme u
opskrbi pitkom vodom, glede vodenih i općenito prirodnih resursa, te biljnih i organskih vrsta.114
Mađarska vlada 1989. godine odobrava uvjetnu izgradnju brana i sustava brana kod Nagyma-
rosa, nakon čega slijede daljne studije o utjecaju ovog projekta na okoliš.115 Nakon vala prosvje-
da ekologa, dolazi do suspenzije Sporazuma od strane Mađarske. Slijede pregovori između Slo-
vačke i Mađarske, nakon čega se nastavlja izgradnja sustava Gabčikovo. Slovaci razvijaju “Opci-
ju-C”, varijaciju na originalne planove, kojom jednostrano skreću Dunav u stranu kanalom koji
ga u potpunosti vodi na slovački teritorij. 1992. godine, nakon završetka brane Gabčikovo, Slo-
112 Jansky et al, ibidem, str. 12, te http://www.icjcij.org/docket/index.php?p1=3&p2=3&code=hs&case=92&k=8d , posjet 25 09 2009.

113 Bivši sovjetski vođa Leonid Brežnjev razrađuje ideju navodnjavanja pustinje sovjetskih azijskih područja u Sibiru uz pomoć tri
velike rijeke, Ob, Jensej i Lena, izgradnjom serije umjetnih brana. Plan je bio da preusmjeravanjem vode u kanale za navodnjava-
nje vodene površine masivno prošire cijelim teritorijem. Ta ideja nikada nije provedena, ali je pružila inspiraciju za komunističke
vođe Čehoslovačke i Mađarske, koji su se odlučili za brane na rijeci Dunav.
114 ICE Case Studies, Case Name: Danube River Dispute, Case Author: Neki materijali korišteni od strane Fortunato, Jerry, Kur-
land, Kevin, Barcus, Leslie, Mitchell, Tara, Spring 1997, http://www.american.edu/ ted/ice/danube.htm , posjet 25 09 2009.
115 Gradnja je započeta temljem Čehoslovačko-mađarskog Sporazuma iz 1977, koji je pozvao na bilateralnu suradnje u razvoju
masivnog sustava brana duž Dunava.
108
vačka preusmjerava Dunav, unatoč zahtjeva Mađarske da se privremeno odgode radovi radi po-
stizanja kompromisa.116
Kao rezultat radova, ukupni protok vode u izvornom koritu Dunava, pada čak osamdeset po-
sto, uzrokujući da razina vode u rijeci na dijelu između Rajka i Dunaremete u Mađarskoj opad-
ne dva do četiri metra. Posljedično, dolazi i do uništavanja i vodenog života područja, uključuju-
ći floru.117 Mađarske hidrogeološke studije su pokazale da je razina vode u Szigetköz regiji, zna-
čajno opala, čak za dva metra.118
Mađarska vlada podnosi tužbu, u kojoj, među ostalim argumentima, navodi da je Slovačka
jednostranom zlouporabom i regulacijom Dunava, kao međunarodnog plovnog puta, povrijedila
mađarski teritorijalni suverenitet i integritet, te da krši međunarodno pravo. Nadalje, Mađarska
tvrdi da akcija Slovačke krši principe međunarodnog običajnog prava koji uređuju korištenje za-
jedničkih međunarodnih resursa, koji uključuju i podzemne vode. S druge strane, Slovačka tvr-
di da su završetak brane Gabčikovo i uređenje Dunava bili zakonito proveden odgovor na mađar-
sku suspenziju izgradnje Nagymaros projekta i otkaz Ugovora iz 1977. Nakon bezuspješnih pre-
govora spor je prepušten Međunarodnom sudu.119
Međunarodni sud nije donio jednoznačnu odluku u ovom sporu. Sud je u jednom dijelu izi-
šao u susret Mađarskoj, a u drugom Slovačkoj. Naime, nije dao za pravo Mađarskoj da jednostra-
no raskida ugovor, ali ni Slovačkoj da ne obzirući se na protivljenje Mađarske nastavi sa svojim
dijelom projekta, čemu se Mađarska zdvojno protivila.120 Imajući u vidu presudu, te činjenicu da
je Sud obvezao strane da nastave pregovore i dogovorno urede sporna pitanja, otvara se nekoli-
ko dilema, kojima se očekuje da praksa i iurisprudencija daju odgovor:
1. Prva dilema koja je ostala otvorena i nakon odluke u sporu jest sljedeća: Jesu li aktivnosti
Slovačke na Dunavu bile u suprotnosti s pravima Mađarske i jesu li uzrokovale mjerljivu povredu
prava Mađarske, kao i je li Slovačka time kršila međunarodno pravo o vodama i princip „sic ute-
re tuo“. Da bi se podržala tvrdnja da je Slovačka prekršila princip „sic utere tuo“, Mađarska mora
prvo dokazati da je akcija Slovačke bila u suprotnosti s pravima Mađarske, povređujući neka nje-
na prava. Već prije 25. 10. 1992. godine, kada je Slovačka jednostrano preusmjerila Dunav i poče-
la s radom na brani Gabčikovo, određeni dokazi ukazuju na štetne posljedice po okoliš, a najvi-
še glede podzemnih voda. Iako Slovačka osporava valjanost studija koje se prezentiraju kao do-
kazi i smatra da su tvrdnje Mađarske neutemeljene i pretjerane, izneseni dokazi mogli bi biti do-
voljni da sud utvrdi da su pričinjene povrede izravna posljedica skretanja rijeke i rada brane.121
2. Utvrditi da je došlo do štete, međutim, samo je dio dokaza da je povrijeđeno načelo. Mađar-
ska dodatno mora dokazati i da je šteta koju je uzrokovala Slovačka osjetna. Mađarska tvrdi da
je slovačka akcija na Dunavu prouzročila značajna oštećenja njezina okoliša, ugrožena je produk-
tivnost poljoprivrede u regiji, potom ozbiljno se ugrožava i javno zdravlje zbog pogoršanja kakvo-
će vode. Ako Mađarska dokaže svoje tvrdnje da su onečišćenje i iscrpljenje podzemnih rezervoa-

117 To u regiji Szigetköz uzrokujuje pad vode Dunava ispod normalne razine u mjeri da isušuju mnogi bunari u okolnim selima.
Osim toga, pad količine vode u Dunavu dovodi do taloženja čestica , koje obično odnosi protok vode, pa se smanjujekapacitet
filtriranja korita rijeke i povećava vjerojatnost od onečišćenja.
120 http://www.icj-cij.org/docket/files/92/7375.pdf , posjet 25 9 2009.
121 Eckstein, ibidem, str. 79, i Perczel, Karoly & Libik, George, Environmental Effects of the Dam System on the Danube at Bös-
Nagymaros, 18 Ambio, str. 248 i 249.
109
ra vode direktno utjecali na okoliš, gospodarstvo i stanovništvo, može se smatrati da je ta zemlja

pretrpjela štetu kao mjerljiv rezultat ponašanja Slovačke.122
3. Jesu li aktivnostima Slovačke počinjene povrede prava i interesa Mađarske u korištenju
prekograničnih resursa podzemnih voda tako da se krši međunarodno pravo o vodama? Sva-
ka država ima određena prava i interese na korištenje i iskorištavanje svojih prirodnih resursa.
Ta prava i interesi, međutim, ograničeni su u mjeri u kojoj oni krše interese drugih država. Osim
toga, gdje države dijele resurse, one nužno moraju surađivati kako bi se spriječila uzajamna po-
vreda prava. Tako, slijedeći vlastiti koncept razvoja rijeke, Slovačka je bila dužna uzeti u obzir in-
terese Mađarske u odnosu na vodne resurse Dunava. Dapače, zbog međuovisnosti i povezano-
sti glede podzemnih voda, Slovačka je također bila dužna poštovati interese Mađarske u dome-
ni podzemnih voda u toj regiji.123
4. Je li Slovačka prekršila svoje obveze ovisi o tome hoće li se utvrditi da interesi Mađarske
koje ona ima u odnosu na vodne resurse ove prekogranične regije pretežu u odnosu na interese
Slovačke. Po načelu pravednog i razumnog korištenja, odluka o tome će se temeljiti na vrjedno-
vanju geografskih, društvenih, ekonomskih i drugih čimbenika. U ovom slučaju, Slovačka svaka-
ko treba da je pri odlučivanju o svojim potezima ocjenjivala sljedeće čimbenike: 1) fizički opseg
Dunava i njegovu povezanost s podzemnim vodonosnicima koji se nalaze unutar teritorija Ma-
đarske, 2) odnos i ovisnost okoliša u regiji o rijeci i vodonosnicima, te utjecaj aktivnosti na floru i
faunu i općenito ekologiju u regiji; 3) Mađarsko oslanjanje na vodne resurse za potrebe poljopri-
vrede i opskrbu pitkom vodom; 4) sredstva za očuvanje i zaštitu kakvoće i količine voda, i 5) mo-
guće alternative za planirani projekt. Po principu zajednice interesa, odluka bi se trebala temelji-
ti na maksimalnoj učinkovitosti i najvećoji korisnosti za države koje su u pitanju. Dakle, koristi
koje je stekla Slovačka preusmjeravanjem Dunava i funkcioniranjem brane Gabcikovo, kao i kori-
sti koje je stekla Mađarska, moraju se izmjeriti i staviti u odnos s čimbenicima koji su odlučujuće
utjecali na odluku Mađarske da se usprotivi nastavku realizacije projekta.124
5. Je li Slovačka po međunarodnom pravu voda povrijedila načelo dobre vjere u pregovorima,
nakon što je Mađarska osporila studiju o utjecaju na okoliš koju je pripremila Slovačka, kada je
odbila suspendirati planirani projekt? Po načelu dobre vjere u pregovorima, države su obvezne
ući u usuglašavanje stavova kada spor proizlazi iz različitih pogleda na utjecaj planiranog projek-
ta ili aktivnosti. Tako, kada su Slovačka i Mađarska pripremile kontradiktorne analize potenci-
jalnih posljedica korištenja Dunava i rada brane Gabčikovo, obje strane su bile dužne voditi smi-
slene pregovore, u dobroj vjeri, kako bi utvrdile vjerojatne posljedice projekta, te pokušale razri-
ješiti razlike u stavovima. Pregovori se moraju voditi smisleno i s iskrenom namjerom postiza-
nja prijateljskog kompromisa. To također znači da obje strane moraju biti osjetljive na prijedloge
i alternative koje su tijekom rasprava predložene od druge strane. Bilo koja akcija neke od stra-
na, koja anticipira ishod pregovora, potkopava postizanje kompromisa i protivna je obvezi po-
stupanja u dobroj vjeri. Načelo dobre vjere u pregovorima dalje zahtijeva da je država koja plani-
ra pokrenuti aktivnosti koje potencijalno mogu prouzročiti štetu, dužna suzdržati se od realiza-
cije svog plana sve dotle dok se ne postigne kompromis, ili dok ne prođe razuman rok. Mađarska

123 Rio Declaration on Environment and Development, U.N. GAOR Prepatory Comm, 4th Sess, Agenda Item 3, str. 1, U.N. Doc. A/
CONF. 151/PC/WG.III/L.33/Rev, 1992, potom Caponera, Dante, A, Alhéritière, Dominique, Principles for International Groun-
dwater Law, 2 National Resource Forum, 1978, tiskano i u International Groundwater Law, br. 25, str. 50.
124 Goldenman, Gretta, Adapting to Climate Change: A Study of International Rivers and Their Legal Arrangements, 17 Ecology
L.Q., 1990, str. 776, (tvrdi da je načelo „sic utere tuo“ dio međunarodnog običajnog prava); Moermond, James, O, Erickson,
Shirley, A Survey of the International Law of Rivers, 16 Denver Journal of Internationl Law & Policy, 1987, str. 139 i 140.
110
tvrdi da je zatražila od Slovačke, u više navrata, da se suzdrži od nastavka s realizacijom projekta

dok se ne postigne prihvatljiv sporazum. U svom odgovoru, Slovačka tvrdi da je opravdano od-
bijala obustavu gradnje ne samo zbog velikih financijskih ulaganja, već i zbog toga što Mađarska
nije pregovarala u dobroj vjeri.125
4. HRVATSKA I OBVEZE GLEDE MEĐUNARODNOPRAVNOG

REŽIMA DUNAVA
Pođe li se od prethodne analize, može se otvoriti nekoliko pitanja glede međunarodnoprav-

nog aspekta režima plovidbe i zaštite okoliša rijeke Dunav s aspekta Republike Hrvatske.126 Dvi-
je ključne konvencije, Konvencija o režimu plovidbe Dunavom i Konvencija o suradnji na zašti-
ti i održivoj uporabi rijeke Dunav sastavnim su dijelom pravnog poretka Republike Hrvatske.
Ipak, kako se već moglo vidjeti, na uređenje ove materije utječe i niz drugih međunarodnih ugo-
vora. Od Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera127 (UNE-
CE) do ključnog dokumenta Europske unije - Okvirne direktive o vodama. Ako se prihvati stav
da su međunarodni ugovori koje prihvati Hrvatska sastavnim dijelom njenog pravnog poret-
ka, s pravnom snagom jačom od zakona, nameće se pitanje njihovog međusobnog odnosa. Ako
temu proširimo izvan polja prava i uključimo i politiku, nameće se i pitanje trenutne ocjene važ-
nosti određenog međunarodnog ugovora, odnosno odluke u kojoj mjeri će se državni organi an-
gažirati na usuglašavanju domaćih zakona s odredbama međunarodnih ugovora. Iako je to više
predmet politike nego prava, odgovor na njega odražava se na praksu. Naime, Republika Hrvat-
ska teži ulasku u Europsku uniju i svakako su za nju od iznimne važnosti u pretpristupnim pre-
govorima oni dokumenti kojima se naše pravo ujednačava s pravom Europske unije. Stoga zavr-
jeđuje pažnju pitanje u kojoj je mjeri hrvatsko pravo danas usmjereno na implementaciju dunav-
skih konvencija, a koliko na konvenciju UNECE o zaštiti prekograničnih vodotoka i međunarod-
nih jezera, odnosno Okvirnu direktivu EU o vodama. Najprije kratak pregled gospodarenja vo-
dama u Hrvatskoj.
Na području Hrvatske organizirano gospodarenje vodama, utemeljeno na uređenom vod-
nom pravu, uspostavlja se 1876. godine u Osijeku (tadašnja Kraljevina Hrvatske i Slavonije u sa-
stavu Austro-Ugarske Monarhije), osnivanjem Društva za regulaciju rijeke Vuke. Hrvatski sabor
donio je 1891. godine Zakon o vodnom pravu, koji je cjelovito uredio područje voda, od pravnoga
statusa do održavanja vodnog sustava. Taj je zakon bio sličan vodnom zakonodavstvu tada naj-
razvijenijih europskih država, po svom sadržaju i načinu normiranja. Pojedine odredbe Zakona o
vodnom pravu Kraljevine Hrvatske i Slavonije primjenjivale su se u Hrvatskoj sve do 1965. godi-
ne, kada je stupio na snagu Zakon o vodama tadašnje SR Hrvatske. Prvi Zakon o vodama i Zakon
o financiranju vodnog gospodarstva u samostalnoj Republici Hrvatskoj, Hrvatski je sabor donio
1993. godine, a potom 1995. godine. Usklađivanje vodnog zakonodavstva s pravnom stečevinom
125 Eckstein, ibidem, str. 80 i 81, te Hayton, Robert, D, The Present State of Research Carried Out by the English-Speaking Section
of the Centre for Studies and Research, u Centre for Studies and Research in International Law and International Relations:
Rights and Duties of Riparian States of International Rivers 59, 1990, str. 78.
126 Pri tome, treba imati na umu da je Republika Hrvatska država koja sastavnim dijelom svog pravnog poretka smatra sve one
međunarodne konvencije koje prihvati i ratificira u Saboru. One se objavljuju, čine dio unutrašnjeg pravnog poretka i po pravnoj
su snazi iznad zakona.
127 „Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 4/96.
111
Europske unije započelo je donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vodama i

Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva 2005. godine. 128
Rijeka Dunav protječe kroz Republiku Hrvatsku u duljini od 138 km, a površina njenog slije-
va u Republici Hrvatskoj je 35.132 km². Kako je to znatno kraće od toka Save ili Drave, postoji ri-
zik da se značenje Dunava u Republici Hrvatskoj u znatnoj mjeri podcijeni i da ga se nedovoljno
ima u vidu kada se ocjenjuje značenje pojedinih vodotoka.129 Jer, Sava, Drava, Mura i druge rije-
ke koje u njih utječu, predstavljaju slijev rijeke Dunav, neovisno o tome utječu li u njega u Repu-
blici Hrvatskoj ili izvan nje. A u svojoj konačnici Dunav je veza ovih rijeka sa središnjom i zapad-
nom Europom ili s Crnim morem.
Republika Hrvatska je dijelila sudbinu Austrije, u vrijeme kada je sklopljen ugovor o miru na
Pariškom kongresu 1856. godine, koji je uredio slobodu plovidbe Dunavom. Ona je bila sastav-
nim dijelom Kraljevine SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije kada je važila Konvencija o defini-
tivnom statusu Dunava iz 1921. godine, dok je u dužem razdoblju važenja Konvencije o režimu
plovidbe Dunavom bila sastavnim dijelom bivše Jugoslavije. Republika Hrvatska je danas članica
Konvencije o režimu plovidbe Dunavom iz 1948. godine, te Konvencije o suradnji na zaštiti i odr-
živoj uporabi rijeke Dunav, koja se odnosi na međunarodnopravne aspekte glede izvanplovidbe-
nih pitanja vezanih za režim rijeke Dunav.130 U pogledu plovidbe Dunavom, Republika Hrvatska
je pristupila jednom uhodanom sustavu, kojeg koordinira Dunavska komisija sa sjedištem u Bu-
dimpešti. Luka Vukovar, kao najznačajnija hrvatska luka na Dunavu uklopila je svoje djelovanje
u međunarodnopravni režim plovidbe Dunavom.131 U tom dijelu, u razvojnom smislu, trenutno
se najviše pažnje posvećuje mogućoj izgradnji kanala Dunav-Sava, od Vukovara do Slavonskog
Šamca.132 Pitanje je, ipak, koliko je vremena potrebno da nastupi realizacija te ideje. Do tada in-
teresantnom postaje činjenica da se glede plovidbe Dunavom aktivira bilateralna suradnja sa Sr-
128 Nacrt strategije upravljanja vodama, http://www.mrrsvg.hr/UserDocsImages/Strategija% 20upravljanja %20vodama(1).pdf, str.

35, posjet 25 09 2009.
129 Vidjeti Strategiju upravljanja vodama, http://www.mrrsvg.hr/UserDocsImages/Strategija% 20upravljanja%20vodama(1).pdf ,
str. 10-15, gdje se marginalizira značaj Dunava. Posjet 25 9 2009.
130 Konvencija o režimu plovidbe Dunavom od 18. 08. 1948. godine („Narodne novine“, Međunarodni ugovori br. 13/98.), Konvenci-
ja o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav („Narodne novine“, Međunarodne novine br. 2 od 05. 02. 1996. godine).
131 Luka Vukovar bavi se prekrcajem generalnih i rasutih tereta. Misija Luke-Vukovar d.o.o. je učinkovito obavljanje lučkih prekrcaj-
nih i skladišnih operacija nad robom za razne poslovne subjekte iz Republike Hrvatske i inozemstva. Pored prekrcajno-skladišnog
dijela, Luka-Vukovar d.o.o. razvija i program agencijskih usluga, kako za trgovačke brodove, tako i za putničke „cruisere“, koji su
posljednjih nekoliko godina u značajnoj mjeri povećali svoju prisutnost na ovom dijelu Dunava. http://www.luka-vukovar.hr/
html/hr/gl_frame.htm, posjet 25 9 2009.
132 Budući kanal Dunav – Sava (od Vukovara do Slavonskog Šamca u duljini od cca 65 km) nakon izgradnje bit će dio prometne
strategije RH. Premda se o tom kanalu kao višenamjenskom sustavu (riječni promet, navodnjavanje i odvodnja, te još neke druge
funkcije) govori i planira još od konca 18. stoljeća, po svemu sudeći ipak će se pristupiti gradnji već u narednom desetljeću. Pro-
jektirana trasa ušća kanala jednim dijelom zadire i u postojeću lučku infrastrukturu. Kakogod, taj kanal će iznimno jako utjecati
na vrste i količine roba koje će se nakon njegovog otvaranja pojavljivati u luci Vukovar. S jedne strane, sigurno je da se omogućuje
razvoj unutarnje plovidbe u Hrvatskoj, kao i razvoj pojedinih drugih luka na Savi, što će rezultirati vjerojatnim gubitkom nekih
od roba, ali upravo to povećanje riječnog prometa će samo po sebi generirati tržište prekrcajnih usluga, koje do sada nisu dovoljno
razvijene u našoj zemlji. http://www.luka-vukovar.hr/html/hr/gl_frame.htm, posjet 25. 09. 2009.
112
bijom potpisivanjem sporazuma o plovidbi vodnim putovima na unutarnjim vodama i njihovom

tehničkom održavanju.133
Kada je riječ o međunarodnopravnim izvanplovidbenim aspektima rijeke Dunav, njima Re-
publika Hrvatska, iz više razloga, posvećuje posebnu pažnju. Najprije zato što je po međuna-
rodnim konvencijama koje uređuju navedenu materiju međunarodnom suradnjom nedvojbeno
obuhvaćen ne samo Dunav nego i sve njegove pritoke, odnosno cjelokupan slijev Dunava. Potom
zato što je zaštita okoliša, koja uključuje površinske i podzeme vode, te kopno i zrak iznimno
važno pitanje o kome se vodi računa u procesu približavanja Hrvatske Europskoj uniji. Upravno
radi toga odgovarajuća ministarstva intenzivno rade na ispunjavanju uvjeta među koje se ubra-
ja i niz parametara koji se odnose na vode, površinske i podzemne, koje uključuju riječne sljevo-
ve, uključujući i slijev rijeke Dunav. Konačno, to je materija koju obuhvaćaju i konvencija o zašti-
ti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (UNECE), te Okvirna direktiva o vo-
dama Europske unije.
Pojedina pitanja koja navedene konvencije i direktiva nameću da se urede, utječu na proces
usuglašavanja pravnih propisa Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, što se
može uočiti i kroz aktualno djelovanje nadležnih ministarstvara Republike Hrvatske koje se od-
nosi na uređenje voda. U sklopu tih aktivnosti tijekom ove godine je Ministarstvo regionalnog
razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva utvrdilo Nacrt strategije upravljanja vodama134. U tom
dokumentu, kao strateške odrednice izričito se dotiču pitanja korištenja i zaštite voda, područ-
ja posebne zaštite voda, uređenja vodotokova, melioracijske odvodnje, zaštite od poplava, erozi-
je, smanjenja onečišćenja, te zaštićenih područja. U pogledu aktivnosti i mjera obuhvaćaju se pi-
tanja uređenja vodotoka i zaštita od štetnog djelovanja voda, korištenja voda, zaštite voda, za-
štićenih područja, međunarodne suradnje i procesa približavanja Europskoj uniji, zaštite od po-
plava i drugih oblika štetnog djelovanja voda. Međutim, kada se ta pitanja raspravljaju i uređuju
u Republici Hrvatskoj tada se to čini u prvom redu da bi se ispunili zahtjevi koji pred njom stoje
u procesu europskih integracija i pri tome stoji zadaća da se što prije i potpunije ispune zahtje-
vi direktiva Europske unije, u prvom redu Okvirne direktive o vodama. Pri tome na ruku ide či-
njenica da je po Okvirnoj direktivi o vodama Europske unije, za primjenu te direktive određena
upravo ICPDR, koja je osnovana Konvencijom o suradnji i održivoj uporabi rijeke Dunav. Na taj
se način osigurava koordinacija aktivnosti na primjeni obje konvencije, što pomaže tome da se
kroz usuglašavanje naših zakona s pravnom stečevinom Europske unije praktično uključujemo u
implementaciju obje konvencije u Hrvatskoj. Pored postojećeg zakona o vodama, kome predstoji
133 Sporazum o plovidbi vodnim putovima na unutrašnjim vodama i njihovom tehničkom održavanju potpisan je u Beogradu 13. 10.
2009. godine. Vidjeti na http://www.mmpi.hr/default.aspx?id=6230, posjet 14 10 2009. Njime se, među ostalim, preciznije regu-
liraju odnosi u području sigurne plovidbe Dunavom, tehničkog održavanja i tehničko-ekonomskih uvjeta suradnje, te odnosi u
pogledu međusobne zaštite gospodarskih interesa. Sporazum će omogućiti brzo rješavanje kritičnih mjesta na dijelu Dunava radi
uspostave sigurne plovidbe, posebno sektora Apatin na srbijanskoj strani i sektora Kopački rit na hrvatskoj strani, što je prioritet
obje države. Ujedno će biti uspostavljena suradnja na obilježavanju vodnog puta i izgradnji vodnih građevina u svrhu unaprjeđen-
ja sigurnosti plovidbe.
134 http://www.mrrsvg.hr/UserDocsImages/Strategija%20upravljanja%20vodama(1).pdf, posjet 25 09 2009.
113
dodatno usuglašavanje s navedenim međunarodnim konvencijama, u prvom je planu usvajanje

niza zakonskih propisa, koje treba novirati ili donijeti.135
Postavši država kandidat za članstvo u Europskoj uniji 2004. godine, Republika Hrvatska pre-
uzela je obvezu vodnogospodarske suradnje s Europskom komisijom i državama članicama, te
je preuzela obvezu potpunog usklađenja vodnoga zakonodavstva s pravnom stečevinom Europ-
ske unije.136 Međutim, pored uređenja zakonodavstva, suradnja i uključivanje u sustave Europ-
ske unije provodi se i kroz raznovrsne programe međunarodne suradnje, kroz koje se jačaju ka-
paciteti državne administracije i uspostavlja sustav komunikacije s državama članicama Europ-
ske unije. U tom smislu, u razdoblju do kraja 2006. godine Republici Hrvatskoj su u nekoliko na-
vrata odobrena bespovratna sredstva iz programa CARDS i LIFE koja su prvenstveno korištena
za jačanje administrativnih kapaciteta za potrebe izrade planova upravljanja vodnim područji-
ma, za potrebe transpozicije pravne stečevine Europske unije u hrvatsko vodno zakonodavstvo,
te za potrebe razvoja informacijskog sustava voda. Dio odobrenih sredstava iz programa CARDS
također je korišten za sanaciju šteta od poplava unutarnjih voda u Vukovarsko-srijemskoj župa-
niji. 137 Novi, jedinstveni instrument pomoći IPA (Instrument for Pre-accession Assistance) od 2007.
godine zamjenjuje sve dosadašnje pretpristupne programe, a svrha mu je pomoći državama kan-
didatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama u ostvarenju ciljeva definiranih pravnom steče-
vinom Europske unije.138 Kroz Prioritetnu os 2 „Zaštita vodnih resursa Hrvatske kroz poboljša-
nje sustava vodoopskrbe te integriranog sustava upravljanja otpadnim vodama“ IPA Operativ-
nog programa zaštite okoliša (otprilike polovica predviđenih sredstava iz komponente IIIb) fi-
nanciraju se projekti iz područja javne vodoopskrbe te odvodnje i pročišćavanja komunalnih ot-
padnih voda.139
Jedan od tekućih projekata kojeg podržava Europska unija, a čija je realizacije otpoče-
la tijekom 2009. godine jest i projekt “Upravljanje otpadom u unutarnjoj plovidbi Dunavom
(WANDA)”.140 Unutar njega ustrojit će se međunarodno koordinirani sustav za upravljanje brod-
skim otpadom na toku rijeke Dunav. Opći cilj ovoga projekta je usklađeni razvoj i primjereno pro-
vođenje preventivnih mjera da bi se osigurao ekološki prihvatljiv pristup u upravljanju tokovima
otpada nastalih na brodovima. Time će unutarnja plovidba kao održiv način transporta biti una-
135 To su osobito: Zakon o zaštiti okoliša, čije se pojedine odredbe odnose na vode kao bitni dio okoliša, Zakon o zaštiti prirode koji
se bavi zaštitom vodenih i kopnenih ekosustava i bioraznolikosti, Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda, koji se odnosi i na
poplave, erozijske nepogode i nagomilavanje leda na vodotocima, Zakon o plovidbi unutarnjim vodama, koji propisuje ovlasti i
obveze u vezi s otvaranjem i obilježavanjem plovnih putova na unutarnjim vodama i njihovim tehničkim održavanjem, Zakon o
komunalnom gospodarstvu, koji sadrži odredbe o komunalnim djelatnostima, opskrbi pitkom vodom i odvodnji i pročišćavanju
otpadnih voda. U procesu planiranja treba uvažavati i djelokrug nadležnosti koje su utvrđene Zakonom o prostornom uređenju
i gradnji, Zakonom o šumama, Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, Zakonom o izvlaštenju, Zakonom o slatkovodnom ri-
barstvu, Zakonom o energiji i drugim zakonima, Nacrt strategije upravljanja vodama, http://www.mrrsvg.hr/UserDocsImages/
Strategija%20 upravljanja%20vodama(1).pdf , str. 36, posjet 25. 09. 2009.
136 Tako u Nacrtu Strategije upravljanja vodama, http://www.mrrsvg.hr/UserDocsImages/Strategija%20upravljanja%20vodama(1).
pdf , str. 39, posjet 25. 09. 2009.
137 Nacrt Strategije upravljanja vodama, http://www.mrrsvg.hr/UserDocsImages/Strategija%20 upravljanja%20vodama(1).pdf , str.
48, posjet 25. 9. 2009.
138 Sukladno Operativnom programu zaštite okoliša, u trogodišnjem razdoblju od 2007 do 2009 godine Republici Hrvatskoj će
za komponentu IIIb program IPA „Zaštita okoliša“ biti na raspolaganju 53.499.550 eura (16.999.500 eura za godinu 2007;
18.000.000 eura za godinu 2008; 18.500.250 eura za godinu 2009).
139 Tako u Nacrtu Stretegije upravljanja vodama, http://www.mrrsvg.hr/UserDocsImages/Strategija%20 upravljanja%20vodama(1).
pdf , str. 48, posjet 25. 09. 2009.
140 www.wandaproject.eu, posjet 25 09 2009.
114
prijeđena dok će se istovremeno smanjiti potencijalni rizici za dragocjene riječne ekosustave.141

Da bi se postigli glavni ciljevi, WANDA obuhvaća široki spektar aktivnosti. U sklopu projekta će
se generirati usklađeni nacionalni planovi upravljanja brodskim otpadom. Na temelju toga će se
pripremiti pilot akcije za prikupljanje i obradu opasnog i ostalog brodskog otpada. Osim toga,
princip, zagađivač plaća, će se postići provođenjem međunarodnog modela financiranja za napla-
tu usluga ovog sustava.142
Imajući na umu koncentriranost na proces integracije u Europsku uniju, te težnju da se kori-
štenjem konkretnih pretpristupnih programa i fondova unaprijedi održivost površinskih i pod-
zemnih voda u Republici Hrvatskoj za očekivati je da se ostvaruje intenzivna međunarodna su-
radnja u okvirima Konvencije o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav i ICPDR-a i da
se odvija živa suradnja s obalnim državama rijeke Dunav. No, uvid u naprijed citirane dokumente
potvrđuje da je glede površinskih voda vidljiva usmjerenost u prvom redu na ispunjavanje uvje-
ta i zahtjeva iz procesa približavanja Europskoj uniji. Suradnja po dvije Dunavske konvencije nije
dotakla ni pitanje uređenja granica na Dunavu s nekim susjedima, a još manje pitanja utjecaja
pojedinih poteza na Dunavu koje čine obalne države što se nalaze uzvodno od Republike Hrvat-
ske. Toj problematici bi ubuduće trebalo pokloniti više pažnje i usmjeriti se i na razvoj gospodar-
skih potencijala istočnog dijela Republike Hrvatske, kojeg Dunav povezuje uz najjeftiniju mo-
gućnost prijevoza putnika i robe diljem Europe. Pri tome, ne treba staviti u drugi plan potrebe
zaštite okoliša u tom dijelu Republike Hrvatske, koji je u značajnoj mjeri u odnosu međuovisno-
sti sa susjednim državama.
5. ZAKLJUČAK
Provedena analiza pokazuje da je plovidba Dunavom uređena na načelima slobodne plovidbe

ovom konvencionalnom međunarodnom rijekom. Unatoč tome, konkretna pitanja uređenja plo-
vidbe Dunavom stoljećima su izazivala suprotstavljene stavove glede režima plovidbe koji se us-
postavlja i njegovog jedinstvenog uređenja cijelim tokom Dunava. Razlozi tome su složeni. Na-
lazimo ih najprije u različitim interesima i odnosima snaga obalnih i drugih država zainteresira-
nih za plovidbu Dunavom. Ovi su interesi tijekom povijesti nametali rješenja koja su se približa-
vala bilo interesima velesila kroz koje protječe Dunav (u ranije doba Austrija, odnosno Austrou-
garska i Turska), ili velesila koje su imale posebne interese glede plovidbe Dunavom (Velika Bri-
tanija, kasnije Sovjetski Savez), a u manjoj mjeri su se modelirali i prema interesima malih obal-
nih država. To je često dovodilo i do uspostavljanja interesnih sfera.143 U starijoj povijesti države
su uređivale plovidbu Dunavom dvostranim sporazumima144 (između Turske i Francuske, Turske
i Austrije, Turske i Rusije, Austrije i Bavarske). Nakon Bečkog kongresa uvode se složeniji meha-
141 WANDA se financirana putem Transnacionalnog programa suradnje za jugoistočnu Europu (SEE) Europske unije u Prioritetu
2 “Zaštita i poboljšanje okoliša” a projekt je odobren u lipnju 2009. Trogodišnji projekt objedinjava devet partnera iz sedam
zemalja (Austrija, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Hrvatska i Srbija) kojima je polje djelovanja navigacija, infrastruk-
turne usluge ili istraživanje. Koordinator konzorcija i vodeći partner je Via Donau – austrijska kompanija za upravljanje plovnim
putovima.
142 Daljnje usklađivanje projektnih aktivnosti će se postići putem različitih mehanizama koordinacije poput mreže eksperata,
procesa povratnih informacija i radionica koje uključuju sve dionike kao i promatrače poput Dunavske komisije (DC) i Središnje
komisije za navigaciju Rajnom (CCNR).
143 Na primjer, Austrougarska nad Srbijom nakon Berlinskog kongresa, ili Njemačka nad Rumunjskom potkraj 30-tih godina proš-
log stoljeća.
144 Detaljnije vidjeti na strani 3.
115
nizmi, pa se različiti interesi usuglašavaju kroz složenije sustave, kao što je formiranje dviju du-
navskih komisija po Pariškom mirovnom ugovoru i potom po Konvenciji o definitivnom statu-
su Dunava. U razdoblju nakon II. svjetskog rata Sovjetski Savez manifestira svoju dominaciju na
Dunavu isticanjem u prvi plan interes manjih obalnih država iz vlastitog bloka koje imaju pre-
sudnu ulogu u jedinstvenoj Dunavskoj komisiji. Konačno, uz jačanje utjecaja Europske unije i či-
njenicu da je većina obalnih država već postalo njenim članicama, a da su preostale na putu pri-
stupanja, otvara se mogućnost da se režim plovidbe Dunavom konačno utemelji na uravnoteže-
nim interesima obalnih i neobalnih država zainteresiranih za plovidbu Dunavom u demokrat-
skoj atmosferi, a na načelima slobodne plovidbe. Na tome, ipak, treba znatno više poraditi nego
što je to činjeno do sada. A Republika Hrvatska na tome planu do sada je bila uglavnom pasivna.
Nejasno je zbog čega se proces uređenja režima plovidbe Dunavom putem nove međunarod-
ne konvencije formalno ne započne i dovrši. Naime, gledano s aspekta međunarodnopravnog
režima plovidbe Dunavom, na snazi je Konvencija o režimu plovidbe Dunavom iz 1948. godine,
koja je donesena u sada već prevladanom povijesnom razdoblju dominacije Sovjetskog Saveza.
Rješenja te konvencije naizgled u interesu obalnih država, odražavala su ustvari autarkične sta-
vove država s komunističkim režimima, da ključna pitanja treba prepustiti rješavanju od strane
obalnih država na Dunavu razdijeljenom na sektore. A na tako sektorski podijeljenom Dunavu u
pojedinim sektorima dominiraju rješenja koja postavljaju jedna ili dvije obalne države. Domina-
cija partikularnih interesa odražava se i na pitanju uspostavljanja riječnih administracija, održa-
vanja plovnih putova, utvrđivanja planova radova, pravila plovidbe, ukrcaja i iskrcaja robe i put-
nika u lukama, sanitarnih, policijskih i carinskih postupaka, te pristojbi i troškova. Navedena rje-
šenja ne uklapaju se u vrijednosni sustav kojeg promovira Europska unija. Stoga, ako podunav-
ske države žele ovo pitanje urediti na načelu slobodne plovidbe, uspostavljajući ga cijelim tokom
Dunava, uz korištenje mehanizama čiju će koordinaciju povjeriti Dunavskoj komisiji, kao odra-
zu usklađenih interesa obalnih država, kao i onih država koje imaju posebne interese za plovidbu
Dunavom, i ne samo Dunavom nego i njegovim pritokama (porječjem Dunava), tada treba nači-
niti iskorak u tom smjeru.
Istina, moguće je i drugo rješenje, a to je da se uspostavlja „Paneuropski režim“ uređenja
voda, u okviru kojega bi se uspostavio režim plovidbe europskim rijekama. To prije, što su rije-
ke Rajna, Majna i Dunav povezane kanalima i omogućuju plovidbu od Crnog do Sjevernog mora
kroz središnju Europu. U sklopu toga bi se na jedinstven način definirao režim plovidbe ovim ri-
jekama u Europskoj uniji, koji bi se mogao primijeniti i na ostale rijeke ove zajednice.
U prilog donošenju nove konvencije o plovidbi Dunavom mogu se navesti sljedeći argumenti:
1. Dunav glede režima plovidbe ima dugu povijest i tradiciju koju treba imati u vidu kada
se uređuje režim plovidbe ovom rijekom. Jer, povijest i tradicija temelj su rješenja koja su se
razvila u praksi primjene ranijih konvencija, pa i sadašnjeg uređenja, te stoga treba da odre-
de specifičnosti režima plovidbe Dunavom i u budućnosti,
2. Postojeću Konvenciju zbog zastarjelosti treba što prije zamijeniti novom. Donijeti kon-
venciju koja bi uredila režime plovidbe i nekim drugim rijekama zahtijevalo bi znatno više
vremena nego što je potrebno za donošenje konvencije o režimu plovidbe Dunavom,
3. Od donošenja Konvencije o režimu plovidbe Dunavom nastalo je više novih obalnih dr-
žava (Češka, Slovačka, Hrvatska, Srbija), pa neovisno o tome što su one unijele u svoj prav-
ni sustav tu konvenciju, pri utvrđivanju novog režima plovidbe Dunavom treba čuti i njihove
glasove i uključiti njihova iskustva,
116
4. Trend razvoja logistike i planirano višestruko povećanje prijevoza robe Dunavom po-
stavlja nove zahtjevne ciljeve pred obalne države, za čije ostvarenje treba uspostaviti nove
mehanizme.
Prema tome, glede režima plovidbe Dunavom, ovaj rad može se smatrati inicijativom za po-
kretanje rasprava o pitanju donošenja konvencije kojom bi se uspostavio novi režim plovidbe
Dunavom. To bi bila prilika da i Republika Hrvatska da svoj prinos novim rješenjima, ali i da se
pokrene pitanje njenih interesa i potrebe okrenuti se neiskorištenim potencijalima Dunava. Bi-
lateralni sporazum sa Srbijom sklopljen 2009. godine trebao bi biti samo uvodom u takvu inici-
jativu.
Kada je u pitanju drugi, međunarodnopravni aspekt izvanplovidbenih pitanja rijeke Dunav,
može se zaključiti da je na tome planu zadnjih godina bilo znatno više aktivnosti. Pri tome, ko-
difikacija koja se odnosi na međunarodne rijeke na razini općeg međunarodnog prava nije u pot-
punosti uspjela. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu korištenja međunarodnih voda u neplo-
vidbene svrhe iz 1997., koja je sveobuhvatno uredila navedenu materiju nije još stupila na snagu,
pa se o njenim domašajima ne može govoriti. S druge strane, kada je riječ o regionalnoj europ-
skoj razini, Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera, usvo-
jena od strane UNECE, koja je stupila na snagu, a primjenjuje se i u Republici Hrvatskoj, ne dola-
zi do izražaja. Razlog tome je činjenica da se u Europi dominantan sustav razvija temeljem aktiv-
nosti Europske unije. A Europska unija, donijela je niz direktiva koje se odnose na vodotoke. Od
njih je najznačajnija Okvirna direktiva o vodama. Ona je od iznimne važnosti, ne samo za drža-
ve članice Europske unije, za koje su u njoj sadržane pravno obvezujuće norme, koje države člani-
ce moraju inkorporirati u vlastite zakone, nego i za zemlje koje su u procesu pristupanja Europ-
skoj uniji, kao što je to i Republika Hrvatska. U pojedinim podunavskim državama i sama Kon-
vencija o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav, koja obuhvaća najšire izvanplovidbe-
ne međunarodnopravne aspekte Dunava u sjeni je aktivnosti vezanih uz obveze po direktivama
Europske unije. U Hrvatskoj je to, kako se može konstatirati na temelju provedene analize, sva-
kako slučaj, jer i u sklopu priprema novog zakona o vodama, kao i u nacrtu Strategije upravljanja
vodama očito je da se nadležna ministarstva u prvom redu bave time kako ispuniti obveze po di-
rektivama Europske unije. Pored toga, institucije Europske unije, pa i sama Okvirna direktiva o
vodama služi se mehanizmima ustanovljenim Konvencijom o suradnji na zaštiti i održivoj upo-
rabi rijeke Dunav, kao što je to i ICPDR.
Glede međunarodnopravnih izvanplovidbenih aspekata rijeke Dunav može se konstatirati da
su problemi brojni, ali su rješenja Konvencije o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Du-
nav jasno postavljena. Ipak, kako će se ona realizirati u praksi u prvom redu ovisi o kapacitetima
provedbene ICPDR. Za razliku od relativno pasivizirane Dunavske komisije, koja se kreće u ruti-
ni dugoročno utvrđenih pravila plovidbe Dunavom i s plovidbom povezanih pitanja održavanja,
sektora, luka, ukrcavanja i iskrcavanja robe i putnika, plaćanja pristojbi, djelovanja policije, ca-
rine i agencija, pa se ne ističe u promicanju, inače aktualnog pitanja izmjene ili donošenja nove
Konvencije o režimu plovidbe Dunavom, ICPDR je krenula drugim smjerom. Ona aktivno promi-
če rješavanje problema okoliša i drugih izvanplovidbenih aspekata rijeke Dunav. To čini držeći se
Konvencije o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav, ali i prihvaćajući dodatne zadaće
koje joj nameću pojedine direktive Europske unije, među kojima i Okvirna direktiva o vodama.
Za međunarodnopravne izvanplovdbene aspekte rijeke Dunav treba spomenuti da su pita-
nja koja oni obuhvaćaju brojna i raznovrsna, i da njihovim povodom tinja niz latentnih, a izbio
je i jedan akutan prekogranični spor – slučaj Gabčikovo Nagymaros. Odluka u tome sporu, koju
117
je donio Međunarodni sud u Haagu daje vodilju za tumačenje važećih konvencija, ali predstavlja
i primjenu običajnog prava i općih načela prava koja su prihvaćena u ovoj materiji. Ona, također
dodatno provocira pitanja koja ostaje da strane između sebe dogovore kako će ih riješiti, jer Me-
đunarodni sud u ovoj odluci nije samo presudio nego je i stranama, kao odgovornim subjektima,
članicama međunarodne zajednice nametnuo obvezu da u suglasnosti s važećim načelima među-
narodnog prava i pravnim standardima dovedu vode Dunava i njegovo porječje u stanje u kome
će obje strane uravnoteženo uživati u prednostima toga što dijele njegovu obalu.
Republika Hrvatska je zadnjih godina intenzivirala napore da usuglasi svoj pravni poredak s
pravnom stečevinom Europske unije. Krećući se tim putem, ujedno udovoljava i svojim obveza-
ma po okvirnoj konvenciji o vodama, što umnogome pridonosi tome da se sva pitanja izvanplo-
vidbenih aspekata Dunava rješavaju sustavno i suglasno načelima i pravilima koja se primjenju-
ju u drugim državama članicama Europske unije (površinske i podzemne vode, njihova kakvo-
ća, zaštita okoliša, biološke raznolikosti i sl). Dojam je, međutim, da se to radi više kao zadaća u
procesu približavanja Europskoj uniji nego po tome da se želi unaprijediti uvjete u kojima se živi,
ili zaštititi od nemara susjeda. Kada je riječ o plovidbenim aspektima rijeke Dunav, tu je situaci-
ja nepovoljnija, jer se na tome planu ne ide dalje od uhodane prakse, kakvu diktira Dunavska ko-
misija. Pri tome, nedovoljno se razmišlja o iskorištavanju prednosti koje pruža rijeka Dunav, kao
rijeka koja daje mogućnost transporta putnika i robe kroz središnju Europu riječnim putem, koji
je neusporedivo jeftiniji od kopnenog prometa. Rješavanje toga ne može se dugoročno ostaviti
na razini napora koje čini Luka Vukovar. Možda će kanal Dunav- Sava oživjeti rasprave o pitanju
prijevoza rijekama, pa i Dunavom.
Na kraju još jednom treba istaći da kolikogod međunarodnopravni izvanplovidbeni aspekti
rijeke Dunav bili predmetom živih aktivnosti, i to u prvom redu zahvaljujući europskim integra-
cijama, nedopustivo je da se pitanje ponovnog uređenja režima plovidbe Dunavom toliko ostav-
lja u stranu. Ne može režim uspostavljen 1948 godine biti i dalje aktualan, koliko god nadomje-
štavan rješavanjem problema time da je većina obalnih država u međuvremenu postalo država-
ma članicama Europske unije. ICPDR daje primjer kako treba koristiti i povezivati dunavsku s eu-
ropskim inicijativama.
118
LITERATURA
1. Bruch, Karl, E, New Tools for Governing International Watercourses, Global Environmen-
tal Change 14, 2004,
2. Bruhács, János, Le régime international de la navigation sur le Danube, Pécs, 1986.
3. Caponera, Dante, A, Legal Aspects of the Development of Mekong basin Area, in Regio-
nal Development for the Mekong Basin, Report on the International Symposium, Tokyo,
UNU Press, 1996.
4. Caponera, Dante, A, Dominique, Alhéritière, Principles for International Groundwater
Law, 2 Nat. Resource Forum, 1978, reprinted in International Groundwater Law 25,
5. Coghlin, John, A, The All-American Canal Project Sparks Test Case for Transboundary Gro-
undwater Law, 14 Boston College International and Comparative Law Review 159,
6. Dinar, Shlomi, International Water Treaties, Negotiation and Cooperation along Transbo-
undary Rivers, London, 2008.
7. Eckstein, Gabriel, Application of International Water Law to Transboundary Groundwa-
ter Resources, and the Slovak-Hungarian Dispute Over Gabčikovo-Nagymaros, in Suffolk
Transnational Law Review, Volume 19, 1995,
8. Fedor Fedorovitch De Martens, Traité de droit international, Vol. I. Paris, 1883,
9. Goldenman, Gretta, Adapting to Climate Change: A Study of International Rivers and The-
ir Legal Arrangements, 17 Ecology L.Q. 776, 1990.
10. Haynal, Henri, Le droit du Danube International, La Haye, 1929.
11. Hayton, Robert, D, The Present State of Research Carried Out by the English-Speaking Sec-
tion of the Centre for Studies and Research, u Centre for Studies and Research in Interna-
tional Law and International Relations: Rights and Duties of Riparian States of Internati-
onal Rivers 59, 1990.
12. von Holzendorff, Franz, Les droits riverains de la Roumanie sur le Danube, Leipzig, 1884.
13. Jansky, Libor, Nevelina I. Pachova, Murakami, Masahiro, The Danube: a case study of sha-
ring international waters, in Global Environmental Change 14, 2004.
14. Jansky, Libor, Murakami Masahiro, Pachova Nevelina I, The Danube, Environmental Mo-
nitoring of an International River, UN University Press, 2004.
15. Moermond, James, O, Erickson, Shirley, A Survey of the International Law of Rivers, 16
Denver Journal of International Law and Policy 139, 1987.
16. Perczel Karoly & George Libik, George, Environmental Effects of the Dam System on the
Danube at Bös-Nagymaros, 18 Ambio 248,
17. Radovanovitch, Vojislav, Le Danube et l’application du principe de la navigation fluviale,
Geneve, 1925.
18. Rajković, Miloš, Srbija i međunarodni položaj Đerdapa od Pariškog kongresa do Prvog
svetskog rata, Beograd, 1935.
19. Revenga, C, Murray, S, Abramovitz, J, Hammonds, A, 1998 Watersheds of the World. Eco-
logical Value and Vulnerability, World Resources Institute and Worldwatch Institute, Was-
hington, DC, 1998.
20. Rieu-Clarke, Alistair, S, An Overview of Stakeholder Participation – What Current Practice
and Future Challenges? Case Study of the Danube Basin, u 18 Colorado Journal of Interna-
tional Environmental Law and Policy, 2007,
119
21. Sturdza, Dimitrie, Alexandru, la Question de Portes de Fer et des Cataractes du Danube,
Berlin, 1899.
22. Strupp, Karl, Documents pour servir a l’histoire du Droit des Gens, Tom I Berlin, 1923.
23. Zečević, Radoje, R, Dunav i Međunarodno pravo, Beograd, Institut za međunarodnu poli-
tiku i privredu, 2006.
MEĐUNARODNE KONVENCIJE
1. Convention Instituting the Definitive Status of the Danube, (1924) 26 League of Nations
Treaty Series str. 173, Službene novine Kraljevine Jugoslavije, 1931/II, str. 1230-1247,
2. Dopunski Protokol uz Konvenciju o režimu plovidbe Dunavom od 18. kolovoza 1948. godi-
ne, („Narodne novine“, Međunarodni ugovori br. 13/98)
3. Konvencija o režimu plovidbe Dunavom od 18 kolovoza 1948 godine, („Narodne novine“,
Međunarodni ugovori br. 13/98)
4. Konvencija o suradnji na zaštiti i održivoj uporabi rijeke Dunav, („Narodne novine“, Među-
narodni ugovori br. 2/96)
5. Konvencija o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera („Narodne
Novine“, Međunarodni ugovori br. 4/96)
6. Rio Declaration on Environment and Development, U.N. GAOR Prepatory Comm, 4th
Sess., Agenda Item 3, str. 1, U.N. Doc. A/CONF. 151/PC/WG.III/L.33/Rev. (1992)
7. Direktive Europske unije
8. Okvirna direktiva o vodama, Council Directive 80/778 of 15 July 1980 Relating to the Qua-
lity of Water Intended for Human Consumption, 1980 O.J. (L 229)
9. Direktiva 2003/4/EC o javnom pristupu informacijama o okolišu, od 28.01. 2003, O.J.
(L41/26)
10. Direktiva 2003/35/EC za osiguranje javnog sudjelovanja glede izrade određenih planova i
programa koji se odnose na okoliš, od 26.05.2003, O.J. (L156/17)
INTERNET STRANICE
1. Danube Commission (Summary Information), str. 1, http://www.danubecom-intern.org/

English/summary.htm , posjet 25 09 2009.
2. Fortunato, Jerry, Kurland, Kevin, Barcus, Leslie, Mitchell, Tara, Spring 1997, http://www.
american.edu/ ted/ice/danube.htm , posjet 25 09 2009.
3. ICE Case Studies, Case Name: Danube River Dispute, Case Author: Fortunato, Jerry, Kur-
land, Kevin, Barcus, Leslie, Mitchell, Tara, Spring 1997, http://www.american.edu/ ted/ice/
danube.htm , posjet 25. 09. 2009.
4. ICPDR Water Framework Directive Roof report 2004, http://www.icpdr.org/icpdr-pages/
river_basin_management.htm, posjet 25. 09. 2009.
5. http://www.icjcij.org/docket/index.php?p1=3&p2=1&PHPSESSID=a789feadc1aeee3b1060
49c08f629847&case=92&code=hs&p3=4, posjet 25. 09. 2009.
6. Nacrt Strategije upravljanja vodama, http://www.mrrsvg.hr/UserDocsImages/Strategi-
ja%20upravljanja%20vodama(1).pdf ,posjet 25. 09. 2009.
120
7. www.wandaproject.eu, posjet 25 .09. 2009.

8. http://www.luka-vukovar.hr/html/hr/gl_frame.htm, posjet 25. 09. 2009.
9. http://www.icj-cij.org/docket/files/92/7375.pdf , posjet 25. 09. 2009.
10. http://www.mmpi.hr/default.aspx?id=6230, posjet 14 .10.2009.
121
DSc Branislav Malagurski, Assistant Professor, Faculty of Law, University of J.J. Strossmayer in Osijek
International-law Aspects of the Danube Navigation

and Environmental Protection Regime
Summary
The article presents both dynamic development of the navigation regime on the river Danu-
be as conventional international river and the regime of non-navigable use and protection of the
river Danube. The analysis of navigation regime is a historical survey of various models of navi-
gation management on the river Danube. Endeavour of small riparian states to sustain more so-
vereignty by navigation through their sectors is obvious as well as the efforts of large countri-
es, including the non riparian ones to set up domination, i.e. full freedom of navigation throug-
hout the navigable flow of the Danube. The article deals with initial bilateral conventions regula-
ting navigation, multilateral international agreements opening the issue of impact of the Euro-
pean union integrations on the resolution of momentary pat position referring to the necessity
to innovate the regime of navigation on the Danube. It emphasizes the importance of the Danu-
be navigation for Croatia. The international regime of the protection and sustainable use of the
river Danube, although only recently addressed, draws the attention both of the riparian states
and of the European union, which based on its regulations relating to water regimes, insists on
all-round protection not only of water, but also of biodiversity of the river Danube and its wider
surroundings, i.e. the „catchment area“ (undergroundwaters, surrounding forests, channels, we-
tlands). The Republic of Croatia is interested in implementing a number of general and regional
(EU) international agreements and standards in a way that ensures its adequate position within
the European union in future.
Key words: international law, international river, free navigation, protection and sustain-
able use of the Danube
Dr. Branislav Malagurski, Dozent an der Fakultät für Rechtswissenschaften in Osijek
Völkerrechtliche Aspekte des Schifffahrts - und des

Umweltschutzregimes an der Donau
Zusammenfassung
Dieser Artikel präsentiert eine dynamische Entwicklung des Schifffahrtsregimes an der Do-
nau als internationalem Fluss. Das Schifffahrtsregime wird durch eine historische Darstellung
von verschiedenen Modellen der Schifffahrtssverwaltung an der Donau analysiert. Dabei kom-
mt eine Bemühung der kleinen Uferstaaten zum Ausdruck, ihre Suverenität bei der Navigation
122
innerhalb ihren Sektoren zu behalten, sowie die Bemühung der Grossstaaten, einschliesslich sol-
cher, welche nicht Uferstaaten sind, um eine Domination, bzw. volle Freiheit der Schifffahrt den
ganzen schiffbaren Fluss Donau entlang. Danach folgt die Analyse der Entwickung von anfän-
glichen die Schifffahrt regulierenden billateralen Abkommen, durch die multitaleralen internati-
onalen Abkommen. Es wird auch die Frage des Einflusses von EU-Integrationen auf die Lösung
der momentanen Patposition eröffnet. Die Wichtigkeit der Navigation an der Donau für Kroati-
en wird auch berührt. Das internationale Regime des Schutzes und der nachhaltigen Benutzung
der Donau, obwohl letzlich gerichtet, zieht die Achtung von Uferstaaten und der Europäischen
Union an, welche aufgrund ihrer Regulierung von Wasserregieme nicht nur auf allseitigem Schu-
tz von Gewässern insistiert, sondern will auch Biodiversität an der Donau, sowie in der breite-
ren Umgebung der Donau, sog. „catchment area“ (Untergrundgewässer, umgebende Wälder, Ka-
näle, Sumpfe) schützen. All dies beeinzieht die Umsetzung einer Anzahl von allgemeinen, regio-
nalen (EU) und internationalen Abkommen und Normwerten. Im Interesse der Republik Kroa-
tien ist es, diese so vollzuziehen, dass sie damit eine ihr adequate Stellung innerhalb der Euro-
päischen Union erwerben kann.
Schlüsselwörter: Völkerrecht, internationaler Fluss, freie Schifffahrt, Schutz und

nachhaltige Benutzung der Donau
Dr. sc. Anita Blagojević: Sudska praksa europskog suda za ljudska prava u materiji terorizma
123
Dr. sc. Anita Blagojević, asistentica Pravnog fakulteta u Osijeku Pregledni znanstveni rad
UDK 343.326(094.9)
341.645(44Strassbourg)
SUDSKA PRAKSA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA

PRAVA U MATERIJI TERORIZMA
Sažetak: Postojanje sve većeg broja dokaza da u kontekstu borbe protiv terorizma države
poduzimaju mjere koje nisu u skladu s odredbama Europske konvencije za zašti-
tu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno sa standardima ljudskih prava i
sloboda, a što se posebno odnosi na razdoblje nakon 11. rujna 2001., signal je za
zabrinutost i osudu. Ovakva je praksa država potvrđena kroz sudsku praksu Eu-
ropskog suda za ljudska prava, koji je po ovom pitanju donio niz odluka, od ko-
jih se najveći dio odnosi na povrede odredaba: o zabrani mučenja i drugoga ne-
čovječnog ili ponižavajućeg postupanja (čl. 3.), prava na pošteno suđenje (čl. 6.) i
prava na slobodu izražavanja (čl. 10. Konvencije).
Ključne riječi: terorizam, ljudska prava, Europski sud za ljudska prava
UVOD
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu i:

EKZLJPTS)1 kao ‘’najsnažniji međunarodni pravni instrument za zaštitu ljudskih prava pojedinaca’’,2
razvijala se, dokazivala i postajala sve djelotvornijom zahvaljujući postojanju tri institucije: Ko-
misije za ljudska prava (1954.), Europskog suda za ljudska prava (1959.) i Odbora, odnosno Vije-
ća ministara vanjskih poslova Vijeća Europe.
Kao stalni sud, Europski sud za ljudska prava ustanovljen je stupanjem na snagu 11. Proto-
kola, 1. studenog 1998. godine,3 kojim je trenutkom zamijenjen do tada važeći dvostupni sustav
zaštite ljudskih prava.4
Jedna je od tema kojima se Sud bavio i terorizam. U pogledu odnosne materije, i to ponajpri-
je imajući u vidu antiterorističke mjere država kojima je, nažalost, nerijetko jedna od posljedica i
1 European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, url.: http://conventions.coe.int/Treaty/Com-
mun/QueVoulezVous.asp?NT=005&CL=ENG
2 Gomien, D., Kratak vodič kroz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Vijeće Europe, Organizator, Zagreb, 1996., str. 170.
3 Od kada je EKZLJPTS stupila na snagu, usvojeno je 14 dodatnih protokola. Protokoli br. 1., 4., 6., 7., 12. i 13. proširuju listu prava
i sloboda zajamčenih Konvencijom; Protokol br. 2. odnosi se na ovlast Suda na davanje savjetodavnih mišljenja; Protokol br. 11.
radikalno je transformirao nadzorni sustav Konvencije, uspostavljajući jedinstveni Sud kojemu pojedinci imaju izravan pristup;
Protokol br. 14. iz 2004. predložen je kao mehanizam rasterećenja Suda i unapređenja njegove učinkovitosti, a isti predviđa prijenos
nadležnosti s vijeća na suce pojedince, te smanjuje broj članova vijeća i pooštrava uvjete za pokretanje međunarodnih sporova.
Ostali protokoli, koji su vezani uz organizaciju i postupak pred institucijama ustanovljenim Konvencijom, danas su bez praktične
važnosti.
4 Do stupanja na snagu 11. Protokola, zahtijeve za zaštitu ljudskih prava prvenstveno je razmatrala Komisija za ljudska prava, a tek
najozbiljniji slučajevi dolazili su pred Sud nakon neuspješno provedenog pokušaja postizanja prijateljskog poravnanja.
124
kršenje temeljnih ljudskih prava zajamčenih Konvencijom, Europski sud za ljudska prava donio
je niz odluka, koje su u najvećem broju slučajeva odnose na povrede odredaba: o zabrani muče-
nja i drugoga nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja (čl. 3), prava na pošteno suđenje (čl. 6.) i
prava na slobodu izražavanja (čl. 10. Konvencije).
Nema ničega paradoksalnijeg, ali i ozbiljnijeg, od toga da se borba protiv jednoga kaznenog
djela kao što je terorizam realizira putevima koji nisu predviđeni zakonom. Ipak, nije rijedak slu-
čaj da se osobe osumnjičene za terorizam ili pripadnost terorističkim skupinama podvrgavaju
mučenju ili drugom nečovječnom, ponižavajućem i okrutnom postupanju, što se najčešće oprav-
dava nužnošću brzog pribavljanja informacija koje bi mogle spriječiti potencijalne buduće terori-
stičke napade, a time i nove ljudske žrtve. Postojanje sve većeg broja dokaza da se u okviru borbe
protiv terorizma poduzimaju neke metode zadržavanja i tehnike ispitivanja koje sasvim sigurno
predstavljaju kršenje čl. 3. EKZLJPTS, posebno imajući u vidu događaje koji su uslijedili nakon
svima nam dobro poznatoga 11. rujna 2001., signal su za zabrinutost i svaku osudu. Kao važan
putokaz u ovom pogledu može nam poslužiti i sudska praksa Europskog suda za ljudska prava,
koji je u nizu svojih odluka poslao jasan signal svim europskim vladama kako se i u borbi protiv
fenomena terorizma države moraju pridržavati zakona.
1. Pravo na život (čl. 2.)

Sukladno čl. 2. EKZLJPTS, pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Nitko ne smije biti
namjerno lišen života osim u izvršenju sudske presude na smrtnu kaznu za kaznena djela za koje
je ta kazna predviđena zakonom. Lišenje života proizašlo iz uporabe sile koja je bila nužno po-
trebna u tri iznimna slučaja – pri obrani bilo koje osobe od protupravnog napada, pri zakonitom
uhićenju ili pri sprječavanju bijega osobe zakonito lišene slobode, te radi suzbijanja pobune ili
ustanka u skladu sa zakonom – nije u suprotnosti s definicijom prava na život.
Najpoznatiji je predmet Europskog suda za ljudska prava koji se odnosi na čl. 2. Konvencije i
terorizam tzv. Gibraltar shooting case iz 1995., odnosno predmet McCann i dr. v. Ujedinjeno Kraljev-
stvo.5 Radi se o odluci u kojoj je Sud po prvi puta osudio jednu europsku državu zbog nezakonite
uporabe smrtonosne sile od strane vojno-redarstvenih službi.
Pozadina slučaja je slijedeća: 6. ožujka 1988. u Gibraltaru vojnici specijalnih britanskih po-
strojbu, tzv. SAS (Special Air Services), smrtno su ustrijelili tri osobe (D. McCaina, S. Savagea i M.
Farrell) za koje je postojala sumnja da su teroristi, pripadnici Irske republikanske armije (Irish
Republican Army – IRA), te da su planirali 8. ožujka detonirati bombu u centru Gibraltara. Trojica
osumnjičenika ušla su tog dana iz Španjolske na područje Gibraltara i parkirala automobil neda-
leko od pretpostavljenog mjesta detoniranja bombe. Međutim, kasnije se ispostavilo kako u au-
toobilu nije bilo bombe, odnosno kako su trojica osumnjičenika bila nenaoružana.6
Zaključak istrage, pokrenute u rujnu 1988., bio je da se radi o ‘’zakonitom usmrćivanju’’
(lawfull killing); vojnici nisu bili kazneno gonjeni. Građansku parnicu, koju su pokrenuli rođaci
poginulih u Sjevernoj Irskoj, vlada je uspješno prekinula uporabom uvjerenja kojim se sud one-
mogućava da utvrđuje državnu odgovornost za ubijanje. Stoga su rođaci poginulih osoba 14. ko-
lovoza 1991. podnijeli zahtjev protiv Ujedinjenog Kraljevstva Europskom sudu za ljudska prava
zbog povrede čl. 2. Konvencije. U svojem izvješću od 4. ožujka 1994. Europska komisija za ljudska
5 McCann & Others v. United Kingdom, judgement of 27 September 1995, App. No. 464/545, url.: http://www.echr.coe.int/echr
6 Očevici su naknadno izjavili kako su britanski specijalci usmrtili trojicu osumnjičenika bez da su im prethodno dali šansu za predaju.
125
prava utvrdila je kako nije bilo povrede čl. 2. Konvencije, no slučaj je ipak proslijeđen Europskom
sudu za ljudska prava, zbog fundamentalnih pitanja koja se tiču slučaja.
S jedva dostatnom većinom od 10 prema 9 glasova, Sud je 27. rujna 1995. presudio kako je po-
vrede čl. 2. Konvencije ipak bilo, a rođacima poginulih dosuđena je materijalna odšteta. Do ova-
kve je odluke Sud došao analizirajući tri krucijalna pitanja: prvo, odluku o nesprječavanju osum-
njičenih terorista da putuju u Gibraltar;7 drugo, neuspjeh vlasti da se suoči s mogučnošću da su
njezine obavještajne službe u nekim područjima u najmanju ruku zatajile,8 te treće, automat-
sko pribjegavanje smrtonosnom oružju od strane britanskih postrojbi.9 Iako sadrži određene
slabosti,10 odluka Gibraltar naglašava kako se demokratske države ne smiju suprotstavljati poli-
tičkom nasilju i terorizmu s istim stupnjem nemara prema ljudskom životu kao što to čine oru-
žane skupine koje napadaju državu – štoviše, demokratske su vlade obvezne suočiti se čak s naj-
ozbiljnijim prijetnjama životu, tjelesnom integritetu ili imovini pridržavajući se prava i seta stan-
darda civiliziranih država.
Osim činjenice da je ovakvom odlukom Sud poslao jasan signal svim europskim vladama
kako se i u borbi protiv terorizma države moraju pridržavati zakona, još je nekoliko važnih aspe-
kata u vezi s primjenom čl. 2. Konvencije naglašeno od strane Suda: prvo, da se iznimka zabra-
ne derogacije čl. 2. (propisana čl. 15. Konvencije), koja se odnosi na ‘’slučajeve smrti prouzročene
dozvoljenim ratnim činima’’, ne odnosi na borbu protiv terorizma; drugo, da se u slučaju uboj-
stva osobe od strane državnih agenata mora provesti efektivno, potpuno, nepristrano i oprezno
ex post facto istraživanje okolnosti, te treće, da uporaba sile, ako do nje dođe, mora biti ‘’apsolut-
no nužna’’, odnosno strogo razmjerna s okolnostima.
2. Zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg

postupanja ili kazne (čl. 3.)
Prava zaštićena čl. 3. Konvencije – nitko se ne smije podvrgnuti mučenju niti nečovječnom ili
ponižavajućem postupanju ili kazni – neposredno se odnose na osobni integritet osobe i ljudsko
dostojanstvo. Kako se u isto vrijeme radi o dva čimbenika, odnosno o tome da je riječ o pravima
vrlo ozbiljne naravi i o tome da su standardi za utvrđivanje pitanja je li država povrijedila neko od
tih prava u znatnoj mjeri subjektivni, Sud je u većini okolnosti tumačio odredbe čl. 3. Konvenci-
je vrlo striktno. Sukladno čl. 15. Konvencije, zabrana mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg po-
stupanja ili kazne je nederogabilna norma.
7 Sud je zaključio kako ‘’the decision not to stop the three terrorist from entering Gibraltar is thus relevant factor to take into account under
this head.’’
8 Sud je konstatirao kako se pri određivanju kompatibilnosti uporabe sile s čl. 2. Konvencije mora uzeti u obzir ‘’not only whether the
force used by the soldiers was strictly proportionate to the aim of protecting persons against unlawful violence but also whether the anti-
terrorist operation was planned and controlled by the authorities so as to minimise, to the greatest extent possible, recource to lethal force.’’
9 Po trećem krucijalnom pitanju, Sud je utvrdio slijedeće: ‘’A disturbing aspect of this case however is the fact that the response of the four
soldiers was to shoot to kill. This emerges from their testimony and was the conclusion of the Coroner in his summing-up to the jury. The
soldiers made no attempt to overpower physically or disable the suspects since this was regarded as posing too much of a risk.’’
10 Naime, iako je većina spornih pitanja bila adekvatno istražena i objašnjena, neki sporni elementi slučaja nisu potpuno ili adekvatno
objašnjeni. To se, prije svega, odnosi na pitanje španjolskog nadzora trojice osumnjičenih terorista – teroristi su navodno bili pod
stalnim nadzorom od strane španjolskih obavještajnih službi, jedan od njih (Savage) bio je praćen sve do granice, a britanske i gibral-
tarske vlasti bile su potpuno i konstantno obavještavane o slučaju; međutim, britanske su vlasti kasnije porekle da je bilo nadzora,
odnosno da im je najavljen dolazak terorista.
126
Mučenje, čija kažnjivost bez sumnje predstavlja instrument za realizaciju i konsolidiranje de-
mokratskog sustava kojega karakterizira zaštita ljudskih prava i sloboda, je jedno od najtežih ka-
znenih djela. Osim što je sadržana u EKZLJPTS-u, zabrana mučenja sadržana je i u drugim rele-
vantnim međunarodnim dokumentima.11 Apsulutna je zabrana mučenja također razvidna iz me-
đunarodne judikature, putem koje su definirani pojedini oblici nečovječnog, okrutnog ili poni-
žavajućeg postupanja.12 Prema stajalištu Međunarodnoga kaznenog tribunala za bivšu SFRJ u
predmetu Furundžija,13 zabrana mučenja postala je dio međunarodnoga običajnog prava.
Standardi tri osnovna koncepta okrutnosti ponašanja, dakle mučenja, nečovječnog postupa-
nja ili kazne i ponižavajućeg postupanja ili kazne, definirani su u dva međudržavna slučaja pred
Europskim sudom za ljudska prava.
U slučaju Danska, Francuska, Norveška i Nizozemska v. Grčka (tzv. Grčki slučaj) iz 1969., Komisi-
ja je razlikovala stupnjeve zabranjenog ponašanja kako slijedi: mučenje podrazumijeva nečovječ-
no postupanje koje ima za svoju svrhu pribavljanje obavijesti ili priznanja ili nanošenje štete; ne-
čovječno postupanje ili kazna podrazumijeva postupanje koje namjerno uzrokuje ozbiljnu pat-
nju, psihičku ili tjelesnu, koja je, u određenoj situaciji, neopravdana; ponižavajuće postupanje ili
kazna podrazumijeva postupanje koje u velikoj mjeri ponižava pred drugim ljudima ili tjera na
djelovanje protiv vlastite volje ili savjesti.
Sud je malo promijenio standarde koncepata okrutnosti ponašanja u slučaju Irska v. Ujedinje-
no Kraljevstvo14 iz 1978., u kojemu je: mučenje definirano kao namjerno nečovječno postupanje
koje uzrokuje vrlo ozbiljne i okrutne patnje; nečovječno postupanje ili kazna definirano kao na-
nošenje intenzivne tjelesne ili duševne patnje; ponižavajuće postupanje ili kazna definirano kao
loše postupanje usmjereno da u žrtvama pobudi osjećaj straha, tjeskobe ili inferiornosti, pogod-
no da ih ponizi i moguće slomi njihov tjelesni ili moralni otpor. Odnosni je slučaj zanimljiv i zbog
analiziranja metoda ispitivanja koje su koristile britanske sigurnosne snage protiv aktivista IRA-
e. Naime, u pozadini slučaja nalazi se tragična i dugotrajna kriza u Sjevernoj Irskoj. Suočena s du-
gotrajnom izvanrednom situacijom, vlada Sjeverne Irske uvela je 9. kolovoza 1971. različita po-
sebna ovlaštenja koja su se odnosila, primjerice, na uhićenja, zadržavanja u pritvoru, lišavanje
slobode na duži vremenski rok većeg broja osoba bez provođenja sudskog postupka. Odnosna su
se ovlaštenja provodila i nakon 30. ožujka 1972., kada je uvedena izravna uprava, kojom su funk-
cije vlade Sjeverne Irske i parlamenta prenesene na tijela vlasti Ujedinjenog Kraljevstva. Posebna
ovlaštenja prvenstveno su bila usmjerena prema IRA-i. Irska je vlada 16. prosinca 1971. podnije-
la predstavku Europskoj komisiji za ljudska prava, tvrdeći da je UK u vezi situacije u Sjevernoj Ir-
skoj prekršilo čl. 3., 5., 6., 14. i 15. Konvencije; suština se tvrdnji irske vlade nalazila u tvrdnji da je
velik broj osoba koje su bile lišene slobode u skladu s posebnim ovlaštenjima bio podvrgnut zlo-
11 Tako prema čl. 1. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv mučenja i drugog okrutnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja
(Convention against Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or Punishment, url.: http://www.unhchr.ch/html/
menu3/b/h_cat39.htm), mučenje podrazumijeva svaki čin kojim se nekoj osobi namjerno nanose velike patnje, fizičke ili duševne,
s ciljem da se od te ili od treće osobe dobiju obavijesti ili priznanja, da se kazni za neko djelo koje je ta ili treća osoba počinila, ili se
sumnja da ga je počinila, da se zastraši ili da se na nju izvrši pritisak, ili da se neka treća osoba zastraši i na nju izvrši pritisak, ili iz
bilo koje druge pobude zasnovane na bilo kakvom obliku diskriminacije, kada takvu bol ili takve patnje nanosi službena osoba ili
neka druga osoba koja djeluje na temelju službene dužnosti ili na temelju izričitog naloga ili pristanka službene osobe. Sukladno
čl. 7. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (url.: http://www.seelawyers.net/files/docs/MEDJUNARODNI_
PAKT_O_GR1_I_POL_PR.pdf), nitko ne može biti podvrgnut mučenju niti okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju
ili kazni, a osobito je zabranjeno podvrgavanje osobe medicinskim ili znanstvenim pokusima bez njezinoga slobodnog pristanka.
12 Primjerice, Međuamerički sud za ljudska prava u predmetu Suarez Rozario istaknuo je kako je jedan od oblika okrutnog, nečovječnog
i ponižavajućeg postupanja zatočenje osobe u ćeliji površine 12m2 s još 16 ostalih osoba u potpuno nehigijenskim uvjetima.
13 Tužitelj protiv Furundžije, IT-95-17/1, presuda od 10. prosinca 1998. godine.
14 Ireland v. United Kingdom, judgement of 18 January 1978, App. No. 5310/71, url.: http://www.echr.coe.int/echr
127
stavljanju, odnosno u tvrdnji da sama ovlaštenja nisu u skladu s EKZLJPTS i da su ista primjenji-
vana na način koji je diskriminirao pojedince temeljem njihovoga političkog mišljenja. Sud je de-
taljno razmatrao pitanje usklađenosti tzv. pet tehnika ispitivanja osumnjičenih terorista s Kon-
vencijom15 – riječ je o slijedećim metodama: stavljanje crne ili prugaste vreće preko glave uhićeni-
ka, osim na ispitivanju; prisiljavanje uhićenika da stoje uza zid u iskrivljenom i bolnom položaju
po nekoliko sati (tzv. stresni i naporni položaji); podvrgavanje uhićenika neprestanom glasnom
i iritantnom zvuku; uskraćivanje sna tijekom određenog vremena, te redukcija hrane i pića, od-
nosno nametanje dijete koja se sastoji od jedne kriške kruha i pinte vode svakih šest sati. Nakon
što je Sud konstatirao kako ovih pet metoda nisu proizvele patnju onog intenziteta i okrutnosti
koje implicira mučenje, Sud je ocijenio kako iste, budući da su primjenjivane kombinirano, plani-
rano i intenzivno, znače ponižavajuće postupanje s uhićenikom.
U slučaju Tomasi v. Francuska16 iz 1992., Sud je analizirao optužbu Francuza iz Bastije, F. Toma-
sija, aktivnog člana korzikanske političke organizacije osumnjičenog za terorizam,17 koji je za vri-
jeme pritvora bio pretučen. U odnosnom je slučaju Sud podsjetio kako potrebe istrage i neospo-
rive poteškoće u borbi protiv terorizma ipak ne smiju rezultirati ograničavanjem zaštite života i
fizičkog integriteta osobe; zabrana mučenja i okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja
ulazi u kategoriju apsolutnih ljudskih prava, koja ne smiju biti narušena ni na koji način. U odno-
snoj je presudi Sud pod nečovječnim i ponižavajućim postupanjem podrazumijevao metode koje
je uporabila francuska policija pri ispitivanju osumnjičenika, kao što su: uskraćivanje hrane; pri-
jetnje oružjem; udarci šakama i nogama; stavljanje lisica s leđa; ostavljanje potpuno nage osobe
da stoji pored otvorenog prozora; stajanje bez naslona kroz dugo vremensko razdoblje.
U slučaju Aksoy v. Turska18 iz 1996., Sud je analizirao okolnosti koje su dovele do toga da je
Z. Aksoy, turski državljanin koji je imao prebivalište u jugoistočnoj Turskoj, nakon uhićenja od
strane turskih vlasti19 ubijen 16. travnja 1994., nakon čega se u njegovo ime Sudu obratio njegovo
otac (podnositelj zahtjeva). Okolnosti odnosnog slučaja usko su vezane uz situaciju u jugoistoč-
noj Turskoj, područje koje je od sredine 1980-ih podložno ozbiljnim sukobima između sigurno-
snih snaga i članova Radničke partije Kurdistana (Partya Karkerên Kurdistan, u daljnjem tekstu:
PKK). Ovi su sukobi do sredine 1990-ih odnijeli živote preko 4 000 civila i preko 3 800 članova si-
gurnosnih snaga. Osim toga, u vrijeme donošenja odnosne presude, deset od jedanaest provin-
cija jugoistočne Turske bilo je od 1987. pod izvanrednim stanjem. Aksoy je najprije bio odveden
u sigurnosno središte Kiziltepe, a nakon jedne noći pritvora premješten je u antiterorističke sre-
dište Mardin, gdje je bio u pritvoru zajedno s još dvije osobe, u ćeiji promjera 1,5*3 metra, s jed-
nim krevetom i pokrivačem bez jastuka, uz dva obroka dnevno. Prema navodima podnositelja
zahtjeva, drugog dana pritvora Aksoy je podvrgnut torturi poznatoj pod nazivom Palestian han-
ging. Za vrijeme slijedeća dva dana, bivao je pretučen u redovnim intervalima od svaka dva i pol
sata, a tortura se nastavila narednih četiri dana. Posljedice torture očitovale su se u izgubljenom
15 U razmatranju odnosnog pitanja, detaljno je ispitano, na temelju medicinskih nalaza i usmenih svjedočenja, 16 ‘’ilustrativnih’’
slučajeva koje je odabrala irska vlada, a također je razmotren još 41 slučaj u svjetlu medicinskih nalaza i pismenih iskaza.
16 Tomasi v. France, judgement of 27 August 1992, App. No. 279/350, url.: http://www.echr.coe.int/echr
17 Tomasi je osumnjičen za teroristički napad u Sorbo-Ocagnanu, 11. veljače 1982., koji je bio usmjeren protiv središta Strane legije; u
napadu su ozlijeđene dvije osobe zadužene za čuvanje odnosnog mjesta. Napad je poduzet od strane nekoliko zamaskiranih osoba,
a odgovornost za napad preuzela je Korzikanska nacionalna fronta osolobođenja.
18 Aksoy v. Turkey, judgement of 18 December 1996, App. No. 606/694, url.: http://www.echr.coe.int/echr
19 Prema navodima podnositelja zahtjeva, Aksoy je uhićen 24. studenog 1992., u vremenskom razdoblju između 23 sata i ponoći - ot-
prilike 20 policajaca došlo je u njegovu kuću, zajedno sa zatvorenikom koji je zvao Metin i koji je navodno identificirao Aksoya kao
člana Radničke partije Kurdstana. Prema navodima vlasti, Aksoy je uhićen 26. studenog 1992. u 8,30 sati, zajedno s još 13 drugih
osoba, pod sumnjom za pomaganje teroristima.
128
osjećaju za ruke i noge, a Aksoyev zahtjev za doktorom je odbijen. Nakon što je pušten na slobo-
du, 10. prosinca 1992., 20 Aksoy je odmah prevezen u sveučilišnu bolnicu, gdje mu je dijagnosti-
cirana paraliza obje ruke. Kako je državno odvjetništvo odlučilo da ne postoji osnova za kazne-
no postupanje protiv njega, Aksoy se odlučio obratiti Europskom sudu za ljudska prava, poziva-
jući se na povrede čl. 3., 5., 6. i 13. Konvencije. Međutim, 16. travnja 1994. ubijen je, a njegova se
smrt, zbog telefonskih prijetnji vezanih uz odustajanje od podnošenja zahtjeva Sudu, unatoč vla-
dinim tvrdnjama kako je riječ o međusobnom obračunu terorista PKK-a, povezuje uz inzistiranje
na istraživanju okolnosti slučaja. Nakon evaluiranja relevantnih dokaza, Sud je konstatirao kako
je u odnosnom slučajo došlo do povrede čl. 3. Konvencije, te ponovio kako ‘’even in the most diffi-
cult of circumstances, such as the fight against organised crime and terrorism, the Convention prohibits
in absolute terms torture or inhuman or degrading treatment or punishment.’’ Prema mišljenju Suda,
izloženost osobe položaju poznatom kao Palestian hanging predstavlja tretman takve ozbiljnosti
i okrutnosti koji se jedino može opisati riječju mučenje. U pogledu pozivanja na povredu čl. 5.,
Sud je ustvrdio da, unatoč činjenici da je Aksoy bio u pritvoru 14 dana bez podizanja optužbe, za
vrijeme kojega nije izveden pred suca ili drugu nadležnu osobu, koji čimbenici sasvim sigurno ne
zadovoljavaju uvjete ‘’najkraćeg roka’’ ili ‘’hitnosti’’, nije bilo povrede čl. 5., što se objašnjava de-
rogacijom istaknutom od strane Turske, u skladu sa čl. 15. Konvencije, od 5. svibnja 1992. godine.
Sud je nadalje konstatirao kako je u konkretnom slučaju bilo osnova za primejnu čl. 15. Konven-
cije, ali da,obzirom ba konkretne mjere, vlada nije podnijela Sudu uvjerljive dokaze da je reakcija
na terorizam u jugoistočnoj Turskoj putem redovitih pravosudnih institucija u postojećoj situa-
ciji bila nepovrediva. U pogledu pitanja je li poduzimanje mjera bilo striktno u skladu s nužnošću
situacije, Sud je zaključio kako se ne može prihvatiti ‘’that it is necessary to hold a suspect for four-
teen days without judicial intervention. This period is exceptionally long...’’ Na kraju, Sud je konstati-
rao kako turski pravni sustav ne pruža uhićenicima dovoljno jamstava, ponajprije u pogledu pra-
va na pristup odvjetniku, doktoru, prijatelju ili obitelji.
Jedno je od zanimljivih pitanja vezanih uz čl. 3. pitanje: je li država obvezna ispitivati tvrdnje
osumnjičenih terorista o navodnom mučenju?
Navedenim se pitanjem Sud bavio u predmetu Veznedaroğlu v. Turska21 iz 2000. godine, u ko-
jemu se turska državljanka S. Veznedaroğlu žalila kako je bila izložena mučenju dok je bila u po-
licijskom pritvoru. Prema njezinim tvrdnjama, ona je u relevantno vrijeme bila studentica jav-
nog prava na Sveučilištu Diyarbakir, udana za odvjetnika koji je bio predsjednik Diyarbakir Hu-
man Rights Associations-a, te je bila konstantno praćena od strane policije, a u vezi sa suprugovim
angažmanom u spomenutom udruženju. Dana 4. srpnja 1994. uhićena je u svojoj kući pod sum-
njom na članstvo u PKK-u, a potom je odvedena na ispitivanje, nakon čega je smještena u ćeliju.
Prilikom ispitivanja bila je skinuta do gola i obješena za ruke, te je bila izložena električkim šoko-
vima; ovakvo je ‘’ispitivanje’’ prekinuto nakon pola sata, a potom su joj ispitivači, prijeteći joj si-
lovanjem i smrću, rekli da ništa ne poduzima po osnovi ljudskih prava. Mučenje, prijetnje silova-
njem i smrću nastavljeni su slijedećih pet dana, s tim da prva dana pritvora podnositeljici nije ni-
šta dano za jelo, dok je tijekom ostalih dana pritvora od jela dobila samo komadić kruha i neko-
liko maslina. Za vrijeme pritvora podnositeljica je potpisala dokument u kojemu se znaci muče-
20 Dana 10. prosinca 1992., neposredno pred puštanje na slobodu, Aksoy je doveden pred državnog odvjetnika u Mardinu. Prema
tvrdnjama vlasti, bio je u stanju potpisati izjavu kojom negira svoju povezanost s PKK-om i nije imao pritužbi glede torture; prema
tvrdnjama podnositelja zahtjeva, Aksoyu je dana izjava na potpis, no on je nije htio potpisati jer nije odgovarala istini. Kako je dr-
žavni odvjetnik inzistirao na potpisivanju izjave, Aksoy je odgovorio kako istu ne može potpisati niti da je istinita jer ne može micati
rukama.
21 Veznedaroğlu v. Turkey, judgement of 11 April 2000, App. No. 32357/96, url.: http://www.echr.coe.int/echr
129
nja na njezinom tijelu objašnjavaju padom, no naknado je izjavila kako bi u suprotnom bila silo-
vana i mučena. Nazočnost modrica i znakova mučenja kod podnositeljice zahtjeva potvrđeni su
u medicinskom izvješću. Dana 15. srpnja 1994., podnositeljica je izvedena pred državnog odvjet-
nika kojemu je iznijela tvrdnje o dokumentu potpisanom pod prijetnjom i o mučenju kojemu je
bila izložena tijekom pritvora, što je potkrijepila medicinskim izvješćima. Zbog nedostatka do-
kaza, podnositeljica je 30. listopada 1995. oslobođena optužbi. Iako je turska vlada tvrdila kako je
podnositeljica svoje tvrdnje potkrijepila nezadovoljavajućim dokazima, Sud je konstatirao kako
inzistiranja podnositeljice zahtejva na tvrdnjama glede mučenja, zajedno s medicinskim dokazi-
ma, predstavljaju dovoljnu osnovu koja je trebala državnog odvjetnika uvjeriti na potrebu istra-
živanja podnositeljičinih tvrdnji. Kako nikakvi koraci nisu poduzeti u tom pogledu, Sud je zaklju-
čio da je u ovom slučaju došlo do povrede čl. 3. Konvencije ‘’on account of the failure of the authori-
ties of the respondent State to investigate the applicant’s complaint of torture.’’
Posebno je pitanje vezano uz čl. 3.: smiju li države izručiti osumnjičene teroriste u države u
kojima se provodi tortura ili slični degradirajući tretmani?
Sukladno čl. 3. Konvencije protiv torture i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg
postupanja ili kazne (Convention against Tortute and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment
or Punishment)22 iz 1984., države ne smiju prognati, odnosno vratiti ili izručiti osobu drugoj dr-
žavi ako imaju ozbiljne razloge vjerovati da će u toj državi ta osoba biti podvrgnuta mučenju; pri
utvrđivanju postojanja takvih razloga, nadležne su vlasti dužne uzeti u obzir relevantne okolno-
sti. U Općem komnetaru br. 20. iz 1992.,23 Odbor za ljudska prava UN-a konstatirao je kako drža-
ve imaju obvezu suzdržati se od povrata osobe u državu u kojoj postoji rizik od podvrgavanja tor-
turi. Prema Smjernicama o ljudskim pravima i borbi protiv terorizma (Guidelines on human rights
and the fight against terrorism)24 Vijeća Europe iz 2002., obveza je države koja je zaprimila zahtjev
za priznavanjem utočišta osigurati da mogući povrat osobe u državu porijekla ili u drugu državu
neće tu osobu izložiti smrtnoj kazni, mučenju ili nečovječnom postupanju i kažnjavanju (smjer-
nica br. XII). Osim toga, država može odbiti zahtjev za izručenjem kada postoji ozbiljan razlog za
vjerovanje da će osoba na koju se zahtjev odnosi biti podvrgnuta mučenju ili sličnom degradira-
jućem postupanju (smjernica br. XIII).
U predmetu Soering v. Ujedinjeno Kraljevstvo25 iz 1989. okolnosti su bile slijedeće: mladi nje-
mački državljanin J. Soering, koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio u jednom engleskom
zatvoru, a čije su izručenje iz UK tražile SAD26 temeljem optužbe za kvalificirano ubojstvo,27 bio je
suočen s vjerojatnošću smrtne presude ukoliko bi bio izručen SAD-u. U ovom je slučaju Sud usta-
novio kršenje čl. 3. Konvencije. Naime, priznajući kako smrtna kazna sama po sebi nije ilegalna u
SAD-u, Sud je zauzeo stav kako bi podvrgavanje podnositelja zahtjeva ‘’fenomenu reda za smrt’’,
uzimajući pri tome u obzir dugo razdoblje koje bi podnositelj proveo u ‘’redu za smrt’’, te osob-
22 Convention against Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or Punishment, url.: http://www2.ohchr.org/english/
law/cat.htm
23 General Comment 20, CCPR/C/20/1992, url.: http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/0/6924919707549669c12563ed004c8ae5?OpenDoc
ument
24 Guidelines on human righst and the fight against terrorism, url.: http://www.coe.int/T/E/Human_rights/h-inf(2002)8eng.pdf
25 Soering v. United Kingdom, judgement of 7 Julay 1989, App. No. 14038/88, url.: http://www.echr.coe.int/echr
26 SAD su zatražile uhićenje J. Soeringa i njegove djevojke 11. kolovoza 1986., temeljen Ugovora o izručenju iz 1972. između SAD-a i
Ujedinjenog Kraljevstva.
27 Kvalificirano ubojstvo o kojemu je riječ počinjeno je u Virginiji, u ožujku 1985. godine; žrtve ubojstva bili su roditelji djevojke podno-
sitelja zahtjeva, s tim da su u odnosno vrijeme podnositelj i njegova djevojka imali 18, odnosno 20 godina, bili su studenti Sveučilišta
Virginija, a zajedno su nestali iz Virginije u listopadu 1985., da bi u travnju 1986. bili uhićeni na području UK u vez sa čekovnom
prijevarom.
130
ne okolnosti podnositelja, posebno njegovu dob i mentalno stanje u vrijeme počinjenja djela, kr-
šilo njegova prava iz čl. 3., a za što bi, prema Konvenciji, bilo odgovorno Ujedinjeno Kraljevstvo.
Jedan od poznatijih slučajeva vezanih uz gore postavljeno pitanje je i slučaj Chanal v. Ujedi-
njeno Kraljevtsvo28 iz 1996., u kojemu je Sud ocijenio kako bi izručenje K. Chanala, osumnjičenog
zbog terorizma i navodnog sudjelovanja u planiranju atentata na tadašnjega indijskog premijera
Rajiva Gandhija, iz UK u Indiju predstavljalo kršenje obveze koju UK ima prema čl. 3. Konvenci-
je, i to unatoč diplomatskim osiguranjima indijske vlade da izručenoj osobi ne prijeti nikakav ri-
zik od torture. Iako Sud nije imao dvojbe u pogledu dobrih namjera indijske vlade, kod donoše-
nja odluke Sud je imao u vidu izvješće indijske Komisije za ljudska prava, u kojemu se govori o su-
stavnoj i raširenoj praksi torture od strane policije u Indiji, te izvješće Posebnog izvjestitelja UN-a
za torturu, koji praksu torture naziva ‘’endemskom’’.
Unatoč utvrđenim standardima glede zabrane izručenja osumnjičenih terorista u države u
kojima se provodi tortura, povremeni slučajevi, posebice u kontekstu borbe protiv terorizma na-
kon 11. rujna 2001., svjedoče kako se države ne pridržavaju baš uvijek ovih standarda. Primjeri-
ce, zanimljiv je slučaj iz rujna 2002. kada su SAD uhitile M. Arara, koji je imao dvojno državljan-
stvo Kanade i Sirije, te su ga predale Siriji, opravdavajući ovaj postupak diplomatskim osigura-
njem sirijskih vlasti da Arar neće biti podvrgnut torturi ili drugom nečovječnom, ponižavajućem
ili okrutnom postupanju. Ipak, Arar je u Siriji proveo deset mjeseci u zatvoru, bez podizanja op-
tužnice, ali uz sustavnu izloženost torturi. Ono što posebno začuđuje je činjenica da su SAD pre-
dale Arara državi koja se nalazi na listi State Departmenta kao država u kojoj se ne poštuju ljud-
ska prava, bez ikakvih jamstava nadzora, odnosno praćenja postupka nakon predaje Aririja Siriji.
3. Pravo na slobodu i osobnu sigurnost (čl. 5.)

Sukladno čl. 5. EKZLJPTS, svatko ima pravo na slobodu i osobnu sigurnost. Nitko ne smi-
je biti lišen slobode osim u slijedećim slučajevima i u postupku propisanom zakonom: ako je za-
tvoren u skladu sa zakonom nakon presude nadležnog suda; ako je zakonito uhićen ili pritvoren
zbog nepoštovanja zakonitoga sudskog naloga radi osiguranja izvršenja neke zakonom propisa-
ne obveze; ako je zakonito uhićen ili pritvoren radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti, kada
postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo ili kada je razumno vjerovati da je to nužno
radi sprječavanja izvršenja kaznenog djela ili bijega nakon njegova počinjenja; ako se radi o za-
konitom zatvaranju maloljetnika radi ozricanja odgojne mjere nadzora ili o njegovu zakonitom
pritvoru radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasit; ako se radi o zakonitom lišenju slobode oso-
ba radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti, o pritvaranju umobolnika, alkoholičara, ovisnika o
droga ili skitnica, te ako se radi o zakonitom uhićenju ili pritvoru neke osobe kako bi je se sprije-
čilo da neovlašteno uđe u zemlju ili osobe protiv koje je u tijeku postupak protjerivanja ili izru-
čenja.
Svatko tko je uhićen mora, u najkraćem roku, biti obaviješten, na jeziku koji razumije, o razlo-
zima uhićenja i o svakoj optužbi protiv sebe (čl. 5. st. 2.); svatko tko je uhićen ili pritvoren mora
se u najkraćem roku izvesti pred suca ili pred drugo zakonom određeno tijelo sudbene vlasti, te
ima pravo u razumnom roku biti suđen ili pušten na slobodu do suđenja, s tim da se puštanje na
slobodu ne može uvjetovati davanjem jamstava da će ta osoba pristupiti suđenju (čl. 5. st. 3.). Na
dalje, svatko tko je lišen slobode uhićenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti sudski postu-
28 Chanal v. United Kingdom, judgement of 15 November 1996, App. No. 576/662, url.. http://www.echr.coe.int/echr
131
pak u kojemu će se u najkraćem roku odlučiti o zakonitosti njegovog pritvaranja ili o njegovom
puštanju na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito (čl. 5. st. 4.). Svatko tko je žrtva uhićenja
ili pritvaranja suprotnog odredbama čl. 5. Konvencije, ima izvršivo pravo na odštetu (čl. 5. st. 5.).
U odnosu na čl. 5. Konvencije i materiju terorizma, postavlja se pitanje: mogu li se osumnji-
čeni teroristi držati u pritvoru bez podizanja optužnice?
U ovom je smislu zanimljiv slučaj Brogan v. Ujedinjeno Kraljevstvo29 iz 1988., u kojemu se radi
o tome da su četvorica britanskih državljana koji su živjeli u Sjevernoj Irskoj (T. Brogan, D. Coyle,
W. McFadden i M. Tracey), u jesen 1984. uhićeni u skladu s odjeljkom 12. Prevention of Terrorism
Act (Temporary Provisions) of 1984,30 zbog osnovane sumnje za terorizam. Zakonom iz 1984. tero-
rizam je bio definiran kao uporaba nasilja u svrhu zastrašivanja javnosti ili jednog dijela javno-
sti, dok je zakonom predviđeno početno razdoblje pritvora od 48 sati u slučaju uhićenja četvori-
ce osumnjičenika produženo odlukom Državnog tajnika za Sjevernu Irsku, tako da su podnosi-
telji zahtjeva proveli u pritvoru: Brogan – 5 dana i 11 sati; Coyle - 6 dana i 16 sati; McFadden – 4
dana i 6 sati, te Tracey – 4 dana i 11 sati. Sva četvorica bila su ispitivana o terorističkim inciden-
tima, ali niti jedan od njih nije optužen, niti je izveden pred sud prije nego što je oslobođen. Pod-
nositelji zahtjeva bili su uhićeni i zadržani u skladu s posebnim antiterorističkim ovlaštenima,
koja su uvedena kao posljedica izvanredne situacije u Sjevernoj Irskoj tijekom 1970-ih. Od tre-
nutka uvođenja posebnih ovlaštenja, potreba njihovoga daljnjeg postojanja bila je predmetom
stalnog nadzora britanskog parlamenta.31 Podnositelji zahtjeva obratili su se Europskom sudu za
ljudska prava pozivajući se na povredu čl. 5. st. 1., 2., 3., 4. i 5. i čl. 13. Konvencije ( s tim da su na-
knadno povukli tvrdnje u vezi povrede čl. 5. st. 2.). Uzimajući u obzir porast terorizma u moder-
nom društvu, Sud je napomenuo kako postoji potreba za uspostavljanjem pravilne ravnoteže iz-
među obrane demokratskih ustanova u općem interesu i zaštite prava pojedinaca, koja predstav-
ljaju sastavni dio sustava uspostavljenog Konvencijom. Podnositelji zahtjeva tvrdili su kako nji-
hovo lišenje slobode prema odjeljku 12. antiterorističkog zakona iz 1984. nije bilo u skladu sa čl.
5. st. 1., budući da: prvo, nisu bili uhićeni pod sumnjom da su izvršili kazneno djelo, te drugo, svr-
ha njihovog uhićenja nije bila da budu izvedeni pred nadležnu sudsku vlast. Kada je riječ o prvoj
tvrdnji, Sud je prihvatio da zakon iz 1984. nije zahtijevao da uhićenje bude temeljeno na sumnji
izvršenja točno određenoga kaznenog djela, već na sumnji umiješanosti u terorističke akcije. Bez
obzira na to, Sud je smatrao kako je zakonska definicija terorizma bila suglasna s pojmom kazne-
nog djela iz Konvencije. Osim toga, svaki od podnositelja bio je ispitivan o uniješanosti u pojedi-
na teroristička djela u roku od nekoliko sati nakon uhićenja. Kada je riječ o drugoj tvrdnji, Sud je
konstatirao da se, iako podnositelji nisu bili optuženi i izvedeni pred sud, postojanje svrhe odre-
đene mjere mora promatrati neovisno od postignutih rezultata. Kako je moguće da nije postoja-
la mogućnost da se pribave dovoljni dokazi, isto kao i da zbog prirode djela dokazi nisu mogli biti
izneseni pred sud bez ugrožavanja drugih osoba, Sud je utvrdio kako nije bilo povrde čl. 5. st. 1.
Konvencije. Na temelju činjeničnog stanja u slučaju Brogan, Sud je istaknuo kako je istraga tero-
rističkih akcija u Sjevernoj Irskoj bez sumnje predstavljala velik problem za tijela vlasti. Uzima-
jući u obzir osiguranje kontrole od strane ministra, stalno nadgledanje daljnje potrebe za posto-
janjem posebnih antiterorističkih ovlaštenja, te povremeni nadzor primjene zakonodavstva od
strane nezavisnih osoba, Sud je konstatirao kako je okolnost postojanja terorizma u Sjevernoj Ir-
29 Brogan v. United Kingdom, judgement of 29 November 1988, App. No. 133/184, url.: http://www.echr.coe.int/echr
30 Prevention of Terrorism (Temporary Provisions) Act of 1984, url.: http://www.hmso.gov.uk/acts/1989/Ukpga_19890004_en6.htm
31 Prijedlog da bi odluku o produženju pritvora trebali donositi sudovi bio je odbijen, što se opravdavalo osjetljivom prirodom infor-
macija koje su predstavlajle osnovu odluke.
132
skoj imala za rezultat produživanje dozvoljenog trajanja policijskog pritvora prije nego što uhi-
ćene osobe budu izvedene pred odvjetnika. Osim toga, teškoće vezane uz sudsku kontrolu odlu-
ka o uhićenju osumnjičenih terorista i njihovom zadržavanju u pritvoru, mogu također zahtije-
vati određene procesne mjere osiguranja. Međutim, bez obzira na sve to, Sud je zaključio kako i
najkraći od četiri sporna razdoblja pritvora nije zadovoljavao stroga vremenska ograničenja koja
podrazumijeva pojam ‘’bez odlaganja’’. Neosporna činjenica da su uhićenje i pritvor podnositelja
zahtjeva bili potaknuti legitimnim ciljem zaštite cijelog društva od terorizma nije sama po sebi
bila dovoljna da osigura zadovoljenje zahtjeva čl. 5. st .3. Konvencije.
Također je zanimljiv slučaj Fox, Campbell i Hartley v. Ujedinjeno Kraljevtsvo32 iz 1990., u koje-
mu su se troje irskih državljana – B. Fox, M. Campbell i S. Hartley – između ostaloga žalili na po-
vredu čl. 5. Konvencije. Prvih dvoje podnositelja zahtjeva bili su supružnici koji su živjeli odvo-
jeno u Belfastu; dana 5. veljače 1986., temeljem odjeljka 11. Northern Ireland (Emergency Provisi-
ons) Act of 1978, uhićeni su u 15,40 sati i odvedeni u policijsku postaju. Za vrijeme pritvora, ispi-
tivani su u vezi sumnje na pribavljanje informacija i kurirski rad za IRA-u. Kako protiv njih nije
podignuta nikakva optužba, prvi je podnositelj pušten 7. veljače u 11,40 sati (nakon 44 sata pri-
tovra), dok je druga podnositeljica puštena istog dana u 11,45 sati (nakon 44 sata i 5 minuta pri-
tvora). Podnositelji nisu dovedeni pred suca, niti im je dana mogućnost puštanja uz jamčevinu.
Iako su oboje 6. veljače inicirali postupak za habeas corpus, oslobođeni su prije no što su zahtjevi
stigli pred suca. Valja napomenuti kako su oba podnositelja bila ranije osuđena zbog povezanosti
s IRA-om i određenim napadima. Treći podnositelj imao je prebivalište u Waterfootu, a uhićen je
18. kolovoza 1986. u svojoj kući, u 7,55 sati, pod sumnjom u upletenost u otmicu dvije osobe, koja
se dogodila mjesec dana ranije. Podnositelj je bio ispitivan u vezi terorističkih aktivnosti i otmi-
ce, a pušten je nakon 30 sati i 15 minuta pritvora. Nikakva optužba nije podignuta niti protiv tre-
ćeg podnositelja. U ovom je slučaju Sud uzeo u obzir posebne okolnosti u Sjevernoj Irskoj, gdje
je proteklih 20 godina koje su prethodile podnošenju zahtjeva obilježenih terorizmom više od 2
750 osoba, uključujući tu i skoro 800 članova sigurnosnih snaga, ubijeno, dok ih je 31 900 ozlije-
đeno; kampanja terora proširila se ostatkom UK-a, ali i Europom. U pokušaju rješavanja takve si-
tuacije, uvedeno je posebno zakonodavstvo – Northern Ireland (Emergency Provisions) Act of 1973,
1975. i 1978, kojim su sigurnosnim snagama dane veće ovlasti za učinkovitiju borbu protiv tero-
rizma. Istovremeno, Sud je ponovno naglasio važnost potrebe pronalaženja prave ravnoteže iz-
među obrane demokratskih institucija u zajedničkom interesu i zaštite ljudskih prava. U svojim
su zahtjevima podnositelji istaknuli kako ne osporavaju zakonitost uhićenja i pritvora, ali ospo-
ravaju postojanje ‘’osnovane sumnje’’ da je počinjeno kazneno djelo. Također, naglasili su kako
svrha njihovog uhićenja nije bila dovesti ih pred nadležnu sudbenu vlast, nego pribaviti informa-
cije bez namjere podizanja optužbe. Sud je konstatirao kako jedini temelj za uhićenje i pritvor ne
može biti sumnja na terorizam zbog prethodnih osuda za terorizam, nego isti trebaju biti ute-
meljeni na osnovanoj sumnji. Kako vlada nije dokazala postojanje ‘’osnovane sumnje’’, odnosno
kako njezina objašnjenja ne zadovoljavaju minimum standarda koje traži čl. 5. st. 2. Konvencije,
Sud je utvrdio kako je u odnosnom slučaju došlo do povrede čl. 5. st. 1. Konvencije.
32 Fox, Campbell and Hartley v. United Kingdom, judgement of 30 August 1990, App. No. 12244/86, url.: http://www.echr.coe.int/echr
133
4. Pravo na pošteno suđenje (čl. 6.)
Člankom 6. Konvencije jamči se pravo svakoga na pošteno suđenje; svatko ima pravo da za-
konom ustanovljeni neovisan i nepristran sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov
predmet i da odluči o sporu, odnosno o opravdanosti optužbe koja je protiv njega podignuta. Pre-
suda se mora izreći javno, s tim da se sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti ili iz cijele
rasprave ili iz njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa
morala, javnog reda ili državne sigurnosti, odnosno radi interesa maloljetnika ili privatnog živo-
ta stranaka, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima
gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde. Svatko tko je optužen za kazneno djelo sma-
trat će se nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.
Postupovna zaštita, sukladno čl. 6. st. 3., odnosi se na činjenicu da svatko tko je optužen za
kazneno djelo ima najmanje slijedeća prava:
• pravo da bude u najkraćem roku obaviješten, na jeziku koji razumije i potanko, o prirodi i ra-
zlozima optužbe koja se diže protiv njega ili nje; u ovom je smislu zanimljiv slučaj Campbell i
Fell v. Ujedinjeno Kraljevstvo33 iz 1984, u kojemu se radi o britanskim državljanima rođenima
u Sjevernoj Irskoj, J. Campbellu i P. Fellu, koji su izdržavali svoje kazne vezane uz terorizam,
odnosno uz pripadnost IRA-i. Za vrijeme boravka u jednoj britanskoj kaznionici, sudjelova-
li su u incidentu zajedno s drugim zatvorenicima, zbog čega su kasnije bili optuženi za disci-
plinske prekršaje zatvorskog pravilnika, te su od strane Odbora inspektora proglašeni krivi-
ma za pobunu i poticanje na pobunu i za teški napad na službenu osobu. U saslušanjima na
koja je bio pozvan, Campbell je odbio izaći pred upravitelja zatvora i pred Odbor inspektora,
što je opravdavao tvrdnjom kako mu nije bilo odgovoreno na zahtjev za dodjeljivanjem od-
vjetnika. Campbell je o optužbama obaviješten pisanim putem. U ovom je slučaju Sud anali-
zirao tvrdnje podnositelja zahtjeva, u kojima se navodi kako ih britanske vlasti nisu na jasan
i precizan način obavijestile o sadržaju optužbi koje su podignute protiv njih, odnosno da im
nisu jednostavnom terminologijom objašnjeni doseg i značenje optužbe za pobunu. Sud je
konstatirao kako nije bilo potrebno da nadležno tijelo precizira jednostavnim terminima do-
seg pravnog pojma, niti da ukaže optuženicima kojim su se dokazima mogli koristiti u ostva-
rivanju prava na obranu, osobito kada njihovo kasnije ponašanje, odnosno nepojavljivanje u
samom procesu, daje za pretpostaviti kako nisu imali istinski interes za upoznavanjem dose-
ga optužbe, a sve to neovisno o tome da je takvo informiranje zadaća branitelja i neovisno o
tome je li ih branitelj informirao o dosezima optužbe ili nije;
• pravo na odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremanje obrane; u ovom je smislu zani-
mljiv slučaj Domenichini v. Italija34 iz 1996., u kojemu se radi o osobi osuđenoj zbog teroristič-
kih aktivnosti u Italiji na nekoliko godina zatvora, kojoj je, temeljem naredbe suca za nadzor
zatvora iz Cunea, sva korespondencija podvrgnuta cenzuri u razdoblju od šest mjeseci. Od-
nosna je naredba potvrđena na višim instancama, a podrazumijevala je otvaranje i čitanje sve
korespondencije podnositelja zahtjeva, uključujući i pet njegovih pisama upućenih odvjetni-
cima. U ovom je slučaju Sud konstatirao povredu prava na obranu, jer je zaustavljanje nekih
pisama upućenih branitelju, u kojima ga klijent informira o određenim detaljima glede svoje
situacije, a koji su branitelju mogli biti korisni za pripremu pravnog lijeka u obrani, dovelo do
toga da pisma dođu prekasno do branitelja, zbog čega on nije mogao upotrijebiti pravni lijek
33 Campbell and Fell v. United Kingdom, judgement of 28 June 1984, App. No. 7819/77, url.: http://www.echr.coe.int/echr
34 Domenichini v. Italia, judgement of 15 September 1996, App. No. 15943/90, url.: http://www.echr.coe.int/echr
134
unutar zakonski određenog roka. U već spominjanom slučaju Campbell i Fell v. Ujedinjeno Kra-
ljevstvo u kojem se Campbell žalio na uplitanje u njegovo pravo na tajnost korespondencije sa
svojim odvjetnikom, Sud je konstatirao da, u načelu, konzultacije između optuženog i njego-
vog odvjetnika moraju biti vođene u privatnosti, kako bi se osigurali povjerljiv odnos i čuva-
nje profesionalne tajna odvjetnika. Međutim, Sud je istovremeno primijetio da u nekim izni-
mnim okolnostima država može ograničiti takve povjerljive konzultacije tamo gdje postoje
valjani razlozi za sumnju da odvjetnik zloupotrebljava svoj profesionalni položaj;
• pravo da se brani sam ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru, odnosno ako nema dovolj-
nih sredstava da ga plati, kada to interesi pravde nalažu, da mu se dodijeli branitelj po služ-
benoj dužnosti; u pogledu prava na samostalnu i prava na tehničku obranu zanimljiv je slučaj
Murray v. Ujedinjeno Kraljevstvo35 iz 1996., u kojemu se Sud bavio analiziranjem prava na šut-
nju J. Murraya, kojega je britanska policija uhitila kao navodnog člana IRA-e. Iako ga je poli-
cija upozorila na činjenicu da, u skladu s odredbama o dokazima u kaznenom postupku u Sje-
vernoj Irskoj, ako ne bude odgovarao na pitanja prije suđenja, to može značiti nepovoljne za-
ključke po njega, Murray, koji je bio ispitivan 24 sata i kojemu je odbijen pristup odvjetniku
kroz 48 sati, je odbio dati izjavu. Sud je konstatirao kako nema nikakve sumnje da je pravo
na šutnju općepriznata međunarodna norma i jedno od jamstava prava na pošteno suđenje
(iako čl. 6. Konvencije to izričito ne spominje). U odnosnom je slučaju Sud naveo kako šutnja
osumnjičenika koji je kasnije optužen predstavlja pravo, no ista može u određenim situaci-
jama u kojima se optuženiku predstavljaju dokazi koji ga terete, a koji traže objašnjenja i od-
govore, imati inkriminirajuće posljedice po optuženika. U slučaju Magee v. Ujedinjeno Kraljev-
stvo36 iz 2000., Sud je analizirao predstavlja li, u okviru postupka i okolnosti djela, uskraćiva-
nje prava na odvjetnika nepopravljivo nanošenje štete u okviru okrivljenikova prava na obra-
nu. Kako je podnositelj zahtjeva dva dana bio intenzivno ispitivan od strane rotirajućih ekipa
detektiva u pogledu njegovog sudjelovanja u jednom bombaškom incidentu, s tim da mu je
uskraćeno pravo na odvjetnika, te da je na kraju priznao sudjelovanje u incidentu, Sud je za-
uzeo stav kako su u ovom slučaju pravu na obranu nanesene nepopravljive štete jer su izjave,
koje je okrivljenik dao tijekom ispitivanja u privremenom pritvoru, stvorile osnovu za ‘’ključ-
ne elemente optužbe’’, te time doprinijele konačnoj presudi. Sličan je zaključak Sud stvorio i
u slučaju Őcalan v. Turska37 iz 2005., u kojemu se radi o tome da turski državljanin, osumnjiče-
ni terorist i vođa PKK-a do trenutka uhićenja, nije imao osiguran pristup odvjetniku unutar
prvih sedam dana pritvora, a nakon što mu je taj pristup osiguran, posjet odvjetnika bio je
pod stalnim nadzorom. Razmatrajući osumnjičenikovo pravo na odvjetnika na početku pri-
tvora, Sud je konstatirao da iako čl. 6. Konvencije ne navodi izrijekom to pravo za faze koje
prethode suđenju, pojam pravičnosti zahtijeva da osoba koja se nalazi u pritvoru raspolaže s
pravom na odvjetnika već od prvih ispitivanja vršenih od strane policije; pravo na odvjetni-
ka tijekom zadržavanja u pritvoru nije, međutim, apsolutno važeće, nego može biti podložno
restrikcijama ukoliko su iste opravdane ‘’valjanim razlozima’’ i ukoliko unutar cjeline postup-
ka iste ne uskraćuju okrivljeniku pravo na pravičan postupak;
• pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura nazočnost i ispitivanje svje-
doka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, te
35 Murray v. United Kingdom, judgement of 8 February 1996, App. No. 18731/91, url.: http://www.echr.coe.int/echr
36 Magee v. United Kingdom, judgement of 6 June 2000, App. No. 28135/95, url.: http://eee.echr.coe.int/echr
37 Őcalan v. Turkey, judgement of 12 May 2005, App. No. 46221/99, url.: http://www.echr.coe.int/echr
135
• pravo na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava u
sudu.
U okviru odnosnog članka Konvencije, postavlja se pitanje: mogu li osumnjičenim teroristi-
ma suditi vojni sudovi?
Valja istaknuti kako je trend uspostavljanja vojnih sudova za suđenje osobama osumnjičeni-
ma za terorizam oštro kritiziran u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava. Prema sta-
jalištu Suda, vojni tribunali ili civilni tribunali s vojnim sucima podrazumijevaju kršenje načela
poštenog suđenja, odnosno načela neovisnosti i nepristranosti. U predmetu Incal v. Turska38 iz
1998. radi se o turskom državljaninu I. Incalu, izvršnom članu izmirskog odjeljka Ljudske radnič-
ke stranke,39 koji je, zajedno s još nekoliko drugih članova odnosne stranke, osuđen pred Nacio-
nalnim vijećem sigurnosti zbog sudjelovanja u raspačavanju letaka u kojima se kritiziraju odre-
đene mjere lokalnih vlasti.40 Incal je tvrdio kako Vijeće ne zadovoljava uvjete ‘’nepristranog i ne-
ovisnog tribunala’’, odnosno kako mu slijedom te činjenice nije zajamčeno pravo na pošteno su-
đenje. Nacionalno vijeće sigurnosti u Turskoj je tijelo uspostavljeno Ustavom sa zadaćom suđe-
nja za kaznena djela usmjerene protiv turskoga teritorijalnog integriteta i nacionalne jedinstve-
nosti, njezinoga demokratskog ustrojstva i državne sigurnosti; vijeće čine tri suca, od kojih je je-
dan vojni djelatnik. Kako bi utvrdio ispunjava li Vijeće uvjete neovisnosti i nepristranosti, Sud je
najprije ponovio što se pod odnosnim pojmovima podrazumijeva: ‘’neovisnost’’ sudaca tako po-
drazumijeva način njihova imenovanja, trajanje mandata, uvjete pod kojima se obnaša funkci-
ja, te postojanje jamstava protiv svih vanjskih pritisaka na njihov rad, dok ‘’nepristranost’’ suda
podrazumijeva da suci ne smiju postupati na temelju predrasuda i da moraju postojati dodat-
na jamstva koja isključuju bilo kakvu dvojbu o pristranosti suda. U skladu s tim, Sud je konstati-
rao kako činjenica same nazočnosti vojnog suca u sudskom vijeću koje se sastoji od trojice suda-
ca predstavlja kršenje načela poštenog suđenja. Iako status vojnog suca osigurava određena jam-
stva neovisnosti i nepristranosti, vojni suci tijekom obnašanja svoje funkcije ostaju pripadnici-
ma vojnih snaga, s tim da imaju obvezu podnošenja izvješća svojim nadređenima, temeljem ko-
jih dobivaju ocjene i na kraju eventualno promaknuće, tako da je njihova neovisnost dovedena
u pitanje. Njihov je neovisan i nepristran status dodatno upitan ako im je mandat kratak i ako
isti ovisi o povremenim obnovama od strane izvršne vlasti. Pitanje neovisnosti i nepristrano-
sti turskoga Nacionalnog vijeća sigurnosti postavljeno je i u već citiranom slučaju Őcalan v. Tur-
ska, u kojemu je zabilježena nazočnost vojnog suca tijekom većine postupka, da bi samo tjedan
dana prije donošenja presude (tj. dva mjeseca nakon početka postupka), vojni sudac bio zamije-
njen civilnim. Iako je turska vlada tvrdila kako se napuštanje Vijeća od strane vojnog suca teme-
lji na zakonodavnim amandmanima, te kako su presudu u odnosnom slučaju donijela tri civilna
suca, Sud je konstatirao kako se razmatranje pitanja neovisnosti suda ne odnosi samo na njegov
sastav, te je istovremeno ponovio kako sud mora biti neovisan o izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u
svakom stadiju postupka. U skladu s tim, Sud je zaključio kako je odnosnom slučaju došlo do po-
vrede čl. 6. st. 1. Konvencije.
U kontekstu pozivanja na povredu čl. 6. st. 1. Konvencije, odnosno na povredu prava na pri-
stup sudu i prava na okončanje spora u razumnom roku, valja spomenuti prvu presudu koju je
Europski sud za ljudska prava donio povodom tužbe građanina Republike Hrvatske (u daljnjem
38 Incal v. Turkey, judgement of 9 June 1998, App. No. 825/1031, url.: http://www.echr.coe.int/echr
39 Odnosna je stranka, koja je bila zastupljena i u Nacionalnoj skupštini, zabranjena odlukom Ustavnog suda od 14. srpnja 1993. godine.
40 Naslov letka koji je printan u nekoliko tisuća primjeraka glasi: ‘’Svim demokratskim domoljubima!’’; letak kritizira mjere lokalne
vlasti usmjerene na ‘’izbacivanje Kurda iz gradova’’, odnosno mjere protiv kurdske populacije.
136
tekstu: RH) – riječ je o predmetu Kutić v. Hrvatska41 iz 2002., u kojemu su podnositelji zahtjeva
Ana i Vojin Kutić pokrenuli postupak protiv RH zbog štete od terorističkog čina. Podnositelji za-
htjeva tvrdili su kako nemaju pristup sudu jer im je onemogućeno rješavanje njihovog zahtjeva
građanske naravi za naknadu štete zbog toga što su 1996. usvojene izmjene Zakona o obveznim
odnosima kojima se nalaže prekid svih postupaka povodom zahtjeva za naknadu štete prouzro-
čene terorističkim aktima do donošenja novog propisa koji će regulirati odnosno pitanje; podno-
sitelji zahtjeva također su se žalili da je trajanje postupka prekoračilo zahtjev ‘’razumnog roka’’.
Kako su u ovom slučaju podnositelji zahtjeva uspješno inicirali sudske postupke, ali im je na-
knadno zakonodavnim aktom uskraćena mogućnost nastavka postupka i njegovog dovođenja do
kraja, Sud je ponovio kako pravo na pristup sudu ne obuhvaća samo pravo pokretanja postupka,
već i rješavanja spora od strane suda. Obzirom na vrijeme koje je proteklo od donošenja izmjena
Zakona o obveznim odnosima, Sud se nije složio s tvrdnjama Vlade da je nemogućnost odlučiva-
nja o zahtjevima podnositelja tek privremena, nego je, budući da je od donošenja izmjena proš-
lo više od šest godina, tijekom kojih nije poduzeta nikakva aktivnost na donošenju novog propi-
sa, ustanovio povredu čl. 6. st. 1. Konvencije. Povodom drugog zahtjeva, odnosno prava na okon-
čanje spora u ‘’razumnom roku’’, Sud je utvrdio kako nema potrebe posebno odlučivati o ovom
dijelu zahtjeva, budući da Sud nalazi kako se na pitanje trajanja postupka mora gledati kao da je
obuhvaćeno pitanjem prava na pristup sudu.42 Uzimajući u obzir druge slučajeve pozivanja na
povredu čl. 6. st. 1. Konvencije, koji su povrijeđeni kao posljedica Zakona o izmjenama Zakona o
obveznim odnosima iz 1996., te presudu u slučaju Kutić, Vlada Republike Hrvatske odlučila se u
drugim kasnijim sličnim slučajevima na prijateljska rješavanja sporova.43
5. Sloboda od retroaktivnoga kaznenog zakonodav-

stva (čl. 7.)
Članak 7. EKZLJPTS štiti pojedinca od optužbe za kazneno djelo koje nije bilo predviđeno za-
konom u trenutku kada je počinjeno. Sukladno čl. 7. st. 1., nitko ne može biti proglašen krivim za
kazneno djelo počinjeno činom ili propustom, koje nije, u času počinjenja, po domaćem ili među-
narodnom pravu predviđeno kao kazneno djelo. Također, ne može se odrediti teža kazna od one
koja je primjenjiva u doba kada je kazneno djelo počinjeno. Od zabrane retroaktivnosti izuzima-
ju se, sukladno čl. 7. st. 2., ona djela koja su u doba počinjenja smatrana kaznenim prema općim
načelima prava priznatim od civiliziranih naroda.
U kontekstu čl. 7. Konvencije zanimljiv je slučaj Ecer i Zeyrek v. Turska44 iz 2001., u kojemu su
podnositelji zahtjeva, turski državljani A. Ecer i M. Zeyrek, tvrdili kako primjena Zakona o spr-
ječavanju terorizma (Zakona br. 3713) od 12. travnja 1991. na djela počinjena 1988. i 1989. godi-
ne predstavlja retroaktivno djelovanje zakona, koje je u suprotnosti s čl. 7. Konvencije. Podnosi-
41 Kutić v. Hrvatska, presuda od 1. lipnja 2002. u slučaju broj 4877/88, dostupna na hrvatskom jeziku na url.: http://www.pravosudje.
hr/default.asp?mode=1&gl=200505070000042
42 Osim što je u predmetu Kutić utvrđeno kako je RH povrijedila odredbe čl. 6. st. 1. Konvencije, Sud je podnositeljima zahtjeva dodi-
jelio ukupni iznos od 10.000,00 eura kao naknadu za nematerijalnu štetu, s pripadajućim zateznim kamatama.
43 Primjerice, u slučajevima Bačić v. Hrvatska (zahtjev br. 3742/02, presuda (prijateljsko rješenje) od 16. prosinca 2004., dostupna na
hrvatskom jeziku na url.: http://www.pravosudje.hr/default.asp?mode=1&gl=20050523000001) ili Andrić v. Hrvatska (zahtjev br.
9707/02, presuda (prijateljsko rješenje) od 17. studenog 2005., dostupna na hrvatskom jeziku na url.: http://www.pravosudje.hr/
default.asp?mode=1&gl=20051228000005).
44 Ecer and Zeyrek v. Turkey, judgement of 27 February 2001, App. No. 29295/95, url.: http://www.echr.coe.int/echr
137
telji zahtjeva uhićeni su 2. rujna 1993. pod sumnjom u pomaganje članovima PKK-a i osigurava-
nje logističke potpore odnosnoj skupini; za vrijeme ispitivanja, oba su podnositelja u potpisanoj
izjavi priznala povezanost (opskrbljivanje militanata hranom i novcem) sa skupinom PKK koja
datira od 1988. godine. Dana 23. rujna 1993., podnositelji su izvedeni pred državnog odvjetnika,
pred kojim su zanijekali autentičnost izjave o povezanosti sa skupinom PKK; istoga dana auten-
tičnost sporne izjave zanijekali su i pred sucem, koji ih je poslao natrag u istražni zatvor. Tijekom
postupka pred Nacionalnim vijećem sigurnosti, podnositelji zahtjeva ponovno su osporavali au-
tentičnost sporne izjave. Nacionalno vijeće sigurnosti osudilo ih je 12. svibnja 1994. zbog poma-
ganja PKK na kaznu zatvora od tri godine i devet mjeseci, no pri određivanju kazne Vijeće je pri-
mijenilo odjeljak 5. Zakona iz 1991., kojim je predviđena stroža kazna. Sud je ponovio kako čl. 7.
Konvencije naglašava načelo nullum crimen, nulla poena sine lege i zabranjuje retroaktivnu primje-
nu kaznenog zakona koja ide na štetu optužene osobe. U skladu s tim, Sud je, konstatirajući kako
je u odnosnom slučaju načelo nulla poena sine lege jedino relevantno za razmatranje, budući da je
podnositeljima određena teža kazna od one koja je primjenjivana u doba kada je kazneno djelo
počinjeno, utvrdio povredu čl. 7. st. 1. Konvencije.
6. Pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog živo-

ta, doma i dopisivanja (čl. 8.)
Člankom 8. Konvencije jamči se pravo svakoga na poštivanje njegovoga privatnog ili obitelj-
skog života, njegovog doma i dopisivanja (st. 1.); u ostvarivanju odnosnog prava, javna se vlast
neće miješati, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi: intere-
sa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje; sprječavanja nereda ili
zločina; zaštite zdravlja ili morala, te zaštite prava i sloboda drugih.
U kontekstu odnosnog članka, postavlja se intrigantno pitanje: smije li država kontrolirati
korespondenciju osobe osumnjičene za terorizam?
Odgovor na ovo pitanje Sud je ponudio, između ostaloga, u slučaju Erdem v. Njemačka45 iz
2001., u kojemu se podnositelj zahtjeva, turski državljanin S. Erdem, žalio da je za vrijeme pri-
tvora njegova korespondencija s odvjetnikom bila nadzirana. Podnositelj zahtjeva imao je poli-
tički motiviran status izbjeglice u Francuskoj od prosinca 1987., a uhićen je 7. travnja 1988. na nje-
mačkoj granici pod sumnjom na članstvo u skupini PKK i na krivotvorenje dokumenata. Za vri-
jeme pritvora, korespondencija podnositelja zahtjeva s odvjetnikom bila je nadzirana temeljem
čl. 148. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, koji dopušta odnosni nadzor ako je u pitanju osoba
u pritvoru koja je osumnjičena za članstvo u terorističkoj organizaciji. Prema vladinim tvrdnja-
ma, iznimka od pravila da je korespondencija između odvjetnika i klijenta privilegij bila je nužna
zbog interesa nacionalne sigurnosti, sprječavanja nereda i zločina, odnosno zbog zaštite drugih
osoba. U ovom slučaju nije bilo spora oko pitanja je li korespondencija podnositelja s njegovim
odvjetnikom bila nadzirana, nego oko pitanja je li taj nadzor bio ‘’u skladu sa zakonom’’ i je li isti
bio ‘’nužan u demokratskom društvu’’. U pogledu prvog pitanja, Sud je ustanovio usklađenost sa
zakonom, budući da je pravni temelj nadziranja korespondencije sadržan u čl. 148. st. 2. Zako-
na o kaznenom postupku; u pogledu drugog pitanja, Sud je ponovio kako je iznimka od pravila
da je korespondencija između zatvorenika i njihovih zastupnika privilegij usvojena u Njemačkoj
1970-ih godina, u vrijeme obilježeno krvavim terorističkim napadima Frakcije Crvene armije (Rote
45 Erdem v. Germany, judgement of 5 July 2001, App. No. 38321/97, url.: http://www.echr.coe.int/echr
138
Armee Fraction), koji su imali traumatične učinke na njemačko društvo. Citirajući predmet Kla-
ss i drugi v. Njemačka46 iz 1978., u kojemu su se podnositelji žalili na tajni nadzor nad njima u pro-
vođenju kaznene istrage, što je dovelo do povrede njihova prava na privatnost i dopisivanje pre-
ma čl. 8. Konvencije, Sud je konstatirao slijedeće:’’…Democratic societies nowadays find themselves
threatened by highly sophisticated forms of espionage and by terrorism, with the result that the State
must be able, in order effectively to counter such treats, to udertake the secret surveillance of subversive
elements operating within its jurisdiction. The Court has therefore to accept that the existence of some
legislation granting powers of secret surveillance over the mail, post and telecommunications is, under
exceptional conditions, necessary in a democratic society in the interest of national security and/or for
the prevention of disorder or crime.’’ Sud je smatrao kako je državna potreba zaštite protiv nepo-
sredne opasnosti koja ugrožava slobodni demokratski ustavni poredak bila legitimni državni cilj
u okviru ‘’nužnosti u demokratskom društvu’’, radi interesa državne sigurnosti i sprječavanja ne-
reda ili zločina. Imajući u vidu prijetnju terorizma u svim njegovim oblicima i sve okolnosti slu-
čaja, posebice legitimne ciljeve zaštite nacionalne sigurnosti i sprječavanje nereda i zločina, Sud
je zaključio kako nadzor korespondencije između podnositelja zahtjeva i njegovog odvjetnika u
ovom slučaju ne predstavlja povredu čl. 8. Konvencije.
Slučaj Malone v. Ujedinjeno Kraljevstvo47 iz 1984., potaknuo je ista pitanja kao i slučaj Klass.
Razmatrajući suglasnost policijskog praćenja, odnosno prisluškivanja telefonskih razgovora i bi-
lježenja brojeva telefona koje netko naziva, Sud je konstatirao kako je zakon UK-a koji regulira
odnosno područje previše nejasan, odnosno kako je suprotno vladavini prava da slobodna ocje-
na dana izvršnoj vlasti bude izražena u obliku nesputane moći; pravo mora odrediti područje sva-
ke takve slobodne ocjene dodijeljene nadležnoj vlasti na takav način da je njezino ostvarenje do-
voljno jasno u odnosu na legitimne ciljeve države i mjere o kojima se radi. Osim toga, Sud je utvr-
dio kako bilježenje pozvanih brojeva, iako je legitimna i normalna praksa, za razliku od prisluški-
vanja i davanja bilješke o tome policiji, bez pravne regulacije ili suglasnosti osobe koje se to tiče,
predstavlja neopravdano miješanje u pravo privatnosti prema čl. 8. Konvencije.
Noviji slučajevi, kao što je slučaj P. G. i J. H. v. Ujedinjeno Kraljevstvo48 iz 2001., o kojemu je od-
lučeno samo dva tjedna nakon September 11-a, pokazuju kako je sudska praksa Europskog suda
za ljudska prava po pitanju čl. 8. Konvencije vrlo slična razdoblju prije navedenog datuma. U od-
nosnom su se slučaju podnositelji zahtjeva, državljani UK-a P. G. i J. H., žalili, između ostaloga,
na policijsko prisluškivanje njihovih razgovora u stanu i za vrijeme dok su bili u pritvoru, te na
policijsko prisluškivanje njihovih telefonskih razgovora. Razmatrajući suglasnost prisluškivanja
razgovora ‘’u skladu sa zakonom’’, Sud je utvrdio da u odnosno vrijeme nije postojao domaći za-
kon koji regulira odnosno područje, te je konstatirao kako je u ovom smislu došlo do povrede čl.
8. Konvencije. Po pitanju policijskog prisluškivanja telefonskih razgovora podnositelja zahtjeva,
Sud je utvrdio kako nema sumnje da policijsko prisluškivanje telefona u stanu predstavlja mije-
šanje u privatne živote podnositelja; kako bilježenje pozvanih brojeva bez pravne regulacije ili
suglasnosti osobe koje se to tiče predstavlja neopravdano miješanje u pravo privatnosti prema
čl. 8. Konvencije, Sud je utvrdio da u ovom slučaju, budući da je bilježenje pozvanih brojeva ima-
lo pravni temelj u čl. 45. Zakona o telekomunikacijama iz 1984. (Telecommunications Act 1984) i u
čl. 28. Zakona o zaštiti podataka iz 1984. (Dana Protection Act 1984), odnosna mjera udovoljava
uvjetu ‘’usklađenosti sa zakonom’’. Po pitanju je li odnosna mjera bila ‘’nužna u demokratskom
46 Klass and Others v. Germany, judgement of 6 September 1978, App. No. 5029/71, url.: http://www.echr.coe.int/echr
47 Malone v. United Kingdom, judgement of 2 August 1984, App. No. 8691/79, url.: http://www.echr.coe.int/echr
48 P. G. and J. H. v. United Kingdom, judgement of 25 September 2001, App. No. 44787/98, url.: http://www.echr.coe.int/echr
139
društvu’’, odnosno nužna radi zaštite nacionalne sigurnosti, sprječavanja zločina i zaštite dru-
gih, Sud je utvrdio kako nije bilo povrede čl. 8., budući da okolnosti slučaja pokazuju da su infor-
macije skupljane radi sprječavanja zločina.
7. Pravo na slobodu izražavanja (čl. 10.)
Pravo na slobodu izražavanja jedan je od glavnih temelja demokracije i nužna pretpostavka

uživanja brojnih drugih prava sadržanih u Konvenciji.
Svatko ima pravo na slobodu izražavanja, koje uključuje slobodu mišljenja i slobodu prima-
nja i širenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, s tim da ova-
kvo određenje ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvole ustanove koje obavljaju djelat-
nosti radija ili televizije, te kinematografsku djelatnost (čl. 10. st. 1.). Kako ostvarivanje sloboda
istodobno obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima i uvje-
tima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni
radi: interesa državne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javnog reda; sprječavanja nereda ili
zločina; zaštite zdravlja ili prava drugih; sprječavanja odavanja povjerljivih informacija, te očuva-
nja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Shodno navedenome, države imaju pravo ograni-
čiti slobodu izražavanja, primjerice, u slučaju poticanja na terorizam ili u slučaju javne provoka-
cije na počinjenje terorističkih kaznenih djela, a kriteriji pod kojima države imaju pravo ograni-
čavanja slobode izražavanja u borbi protiv terorizma formulirani su u sudskoj praksi Europskog
suda za ljudska prava.
Tako je u predmetu Arslan v. Turska49 iz 1999., u kojemu je podnositelja zahtjeva, turskog dr-
žavljanina G. Arslana, autora knjige ‘’Povijest žalosti, 33metka’’ (‘’Yas Tutan Tarih, 33 Kursun’’),
objavljene u prosincu 1989., Nacionalno vijeće sigurnosti proglasilo krivim zbog veličanja hrabro-
sti kurdskih ustanika na jugoistoku Turske, te zbog oštre kritike turske vlade da je prema Kurdi-
ma počinjen genocid, Sud konstatirao kako je došlo do povrede čl. 10. Konvencije, uz obrazlože-
nje da su granice dopuštene kritike šire kada se radi o državnim organima nego kada je riječ o pri-
vatnim osobama. Imajući u vidu činjenicu da je podnositelj zahtjeva privatna osoba koja je svo-
ja mišljenja dala na uvid javnosti putem literalnog djela, a ne putem masovnih medija, koja či-
njenica djeluje ograničavajuće na potencijalni utjecaj mišljenja na ‘’nacionalnu sigurnost’’, ‘’jav-
ni red’’ i ‘’teritorijalni integritet’’, Sud je zaključio da, unatoč napadačkom i neprijateljskom tonu
u kojemu je djelo napisano, ono još uvijek ne predstavlja poticanje na terorizam, oružanu pobu-
nu ili ustanak.
U predmetu Gerger v. Turska50 iz 1999., podnositelj zahtjeva, turski državljanin H. Gerger, koji
je na komemorativnom skupu u Ankari posvećenom trojici ekstremnih desničara osuđenih na
smrt zbog ugrožavanja ustavnog poretka i pogubljenih 1972. godine, pročitao prethodno napi-
sani govor koji je sadržavao riječi ‘’ustanak’’, ‘’revolucija’’, ‘’oslobođenje’’, ‘’Kurdistan’’, osuđen je
od strane Nacionalnog vijeća sigurnosti na kaznu zatvora i novčanu kaznu zbog širenja propa-
gande protiv jedinstva države. Sud je utvrdio kako je u odnosnom slučaju došlo do povrede čl. 10.
Konvencije, jer se govor podnositelja zahtjeva, bez obzira na uporabu ‘’napadačkog jezika’’, a ob-
zirom na činjenicu da je upućen ograničenom broju osoba na internom skupu, koja činjenica dje-
49 Arslan v. Turkey, judgement of 8 July 1999, App. No. 23462/94, url.: http://www.echr.coe.int/echr
50 Gerger v. Turkey, judgement of 8 July 1999, App. No. 24919794, url.: http://www.echr.coe.int/echr
140
luje ograničavajuće na potencijalni utjecaj govora na ‘’nacionalnu sigurnost’’, ‘’javni red’’ ili ‘’teri-
torijalni integritet’’, ne može smatrati pozivanjem na nasilje i terorizam.
U slučaju Karataş v. Turska51 iz 1999., u kojemu je podnositelj zahtjeva, turski književnik H.
Karataş, osuđen od strane Nacionalnog vijeća sigurnosti na kaznu zatvora i novčanu kaznu zbog
veličanja pobune kurdskog stanovništva u svojoj zbirci pjesama ‘’Pjesma o pobuni – Dersim’’
(‘’Dersim – Bir Isyanin Türküsü’’), objavljenoj u studenom 1991., Sud je konstatirao kako poezija
podnositelja zahtjeva može biti shvaćena kao pozivanje na nasilje i terorizam ako neke dijelove
spornih pjesama uzimamo doslovno u vid. Međutim, uzimajući u obzir činjenice: da je podnosi-
telj zahtjeva privatna osoba, da je podnositelj svoja mišljenja iznio putem poezije koja je, prema
definiciji, namijenjena samo ograničenom broju ljudi, a ne širokim masama, koja činjenica dje-
luje ograničavajuće na potencijalni utjecaj pjesama na ‘’nacionalnu sigurnost’’, ‘’javni red’’ ili ‘’te-
ritorijalni integritet’’, te činjenicu da je smisao zaštite slobode izražavanja ne samo zaštita sadr-
žaja, nego i forme u kojoj se taj sadržaj iznosi, Sud je zaključio da je u odnosnom slučaju Turska
prekršila čl. 10. Konvencije.
8. Pravo na slobodu okupljanja i slobodu

udruživanja (čl. 11.)
Prava zajamčena čl. 11. Konvencije povezana su s političkim i društvenim vrijednostima de-
mokratskog društva: svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s
drugima, s tim da se navedena prava mogu ograničiti zakonom ukoliko je to nužno u demokrat-
skom društvu radi: interesa državne sigurnosti ili javnog reda i mira; sprječavanja nereda i zlo-
čina; zaštite zdravlja ili morala, te zaštite prava i sloboda drugih. U sudskoj je praski Europskog
suda za ljudska prava jasno utvrđeno kako je udruživanje formalnije i organiziranije nego oku-
pljanje, te da udruživanje pretpostavlja ispunjenje dva temeljna kriterija: dobrovoljnu prirodu i
zajednički cilj.
U kontekstu borbe protiv terorizma, postavlja se pitanje: može li politička stranka koja pro-
miče terorističke akte, unatoč pravu na slobodu izražavanja, biti raspuštena i zabranjena?
U predmetu Ujedinjena Komunistička partija Turske i ostali v. Turska52 iz 1998., podnositelji za-
htjeva, Ujedinjena Komunistička partija Turske i dvoje turskih državljana, N. Sargin i N. Yağci
(predsjednik i glavni tajnik odnosne stranke), žalili su se kako im je odlukom Ustavnog suda o
raspuštanju stranke, zbog: namjere uspostavljanja dominacije jedne socijalne klase (radničke)
nad ostalima, inkorporiranja riječi ‘’komunistička’’ u naziv stranke (što je suprotno čl. 96. st. 3.
Zakona br. 2820), usmjerenosti na poduzimanje aktivnosti protiv teritorijalnog integriteta dr-
žave i jedinstva nacije, te jasnog opredjeljenja kao nasljednika prethodno raspuštene političke
stranke Turska radnička partija, povrijeđeno, između ostalih prava, pravo zajamčeno čl. 11. Kon-
vencije, odnosno pravo na slobodu udruživanja. Imajući u vidu činjenicu da se čl. 11. bez sumnje
odnosi na političke stranke kao oblik udruživanja esencijalno bitan za funkcioniranje demokra-
cije, te činjenicu da se sloboda udruživanja tiče ne samo prava osnivanja političke stranke, nego
i prava jednom formirane stranke na slobodno poduzimanje političkih aktivnosti, Sud je u ana-
liziranju razloga koji su rezultirali raspuštanjem stranke konstatirao slijedeće: prvo, u pogledu
51 Karataş v. Turkey, judgement of 8 July 1999, App. No. 23168/94, url.: http://www.echr.coe.int/echr
52 United Communist Party of Turkey and Others v. Turkey, judgement of 30 January 1988, App. No. 19392/92, url.: http://www.echr.coe.
int/echr
141
naziva stranke – izbor naziva političke stranke, a u odsutnosti drugih relevantnih okolnosti, ne
može, u načelu, opravdati tako drastičnu mjeru kao što je njezino raspuštanje, te drugo, u pogle-
du promoviranja separatizma i podjele turske nacije – iako se program odnosne stranke odnosi
na kurdski ‘’narod’’ i ‘’naciju’’ i kurdske ‘’građane’’, isti je usmjeren na mirotvorno, demokratsko
i pošteno rješavanje kurdskog problema, te je Sud, smatrajući kako je jedna od temeljnih karak-
teristika demokracije mogućnost rješavanja problema unutar određene zemlje putem dijaloga i
bez pozivanja na nasilje, utvrdio kako niti s ovog motrišta nema opravdanja za raspuštanje stran-
ke.53 Uzimajući u obzir pozadinu slučaja, ponajprije poteškoće vezane uz borbu protiv terorizma,
Sud nije pronašao dokaze koji bi vodili zaključku kako odnosna stranka ima bilo kakvu odgovor-
nost za probleme koje terorizam predstavlja u Turskoj, te je zaključio kako je u ovom slučaju Tur-
ska prekršila čl. 11. Konvencije.
Predmet Refah Partisi (Welfare Party) i ostali v. Turska54 iz 2003. zanimljiv je jer je riječ o poli-
tičkoj stranci koja je raspuštena odlukom Ustavnog suda, što je bio petnaesti takav slučaj u Tur-
skoj, s tim da je odnosna stranka u vrijeme raspuštanja bila najveća politička stranka u Turskoj (s
ukupno 158 zastupnika u Velikoj Nacionalnoj skupštini, od ukupno njih 450) i s tim da je odno-
sna stranka 28. lipnja 1996. došla na vlast formiranjem koalicije s desno orijentiranom strankom
Path Party.55 Odnosni je slučaj zanimljiv i stoga što Europski sud za ljudska prava nije utvrdio po-
vredu čl. 11., što svakako predstavlja odstupanje od ranije prakse ovog suda u pogledu sličnih slu-
čajeva zabranjivanja političkih stranaka u Turskoj.56 Podnositelji zahtjeva – politička stranka Re-
fah Partisi, osnovana 19. srpnja 1993., te tri turska državljanina: N. Erbakan (predsjednik stran-
ke), Ş. Kazan i A. Tekdal (potpredsjednici stranke), žalili su se kako im je odlukom Ustavnog suda
o raspuštanju stranke i privremenoj zabrani aktivnosti u drugoj političkoj stranci, a koja se za-
brana temelji na aktivnostima stranke suprotnim načelima sekularizma, povrijeđeno pravo na
slobodu udruživanja zajamčeno čl. 11. Konvencije. Za razliku od ranijih sličnih slučajeva pred Su-
dom, presuda u slučaju Refah Partisi ne temelji se na statutu ili programu stranke, nego na različi-
tim izjavama, djelima i javnim govorima članova parlamenta iz odnosne stranke.57 Prije donoše-
nja presude, Sud je razmatrao slijedeća pitanja: prvo, je li bilo miješanja u pravo na slobodu udru-
živanja, pri čemu su se i stranke i Sud složili kako je odgovor na ovo pitanje afirmativan, te dru-
go, je li to miješanje bilo opravdano, pri čemu je Sud morao utvrditi postojanje ili nepostojanje tri
zahtjeva – zahtjeva ‘’utemeljenosti na zakonu’’ (pri čemu je Sud konstatirao kako se mjere Ustav-
nog suda temelje na čl. 68., 69. i 84. Ustava i odjeljcima 101. i 107. Zakona br. 2820 o reguliranju
političkih stranaka), zahtjeva ‘legitimnog cilja’’ (pri čemu je Sud, uzimajući u obzir važnost nače-
la sekularizma za demokratski sustav u Turskoj, utvrdio da je raspuštanje stranke Refah Partisi
u skladu s nekoliko legitimnih ciljeva, što se ponajprije odnosi na zaštitu nacionalne sigurnosti i
53 Stajalište je Suda:’’…there can be no justification for hindering a political group solely because it seeks to debate in public the situation of a
part of the State’s population and to take part in the nation’s political life in order to find, according to democratic rules, solutions capable to
satisfying everyone concerned.’’
54 Refah Partisi (Welfare Party) and Others v. Turkey, judgement of 13 February 2003, App. No. 41340/98, url.: http://www.echr.coe.int/echr
55 Od lokalnih izbora iz ožujka 1989., na kojima je osvojila otprilike 10% glasova, stranka Refah Partisi postupno je poboljšavala svoje
rezultate, tako da je na općim izborima iz prosinca 1995. osvojila oko 22% glasova, a na lokalnim izborima iz studenog 1996. oko 35%
glasova. Prema nekim istraživanjima javnog mnijenja, da su u siječnju 1997. održani opći izbori, ova bi stranka osvojila 38% glasova,
dok bi prema nekim predviđanjima četiri godine kasnije osvojila 67% glasova.
56 Odnosna se konstatacija odnosi na slučajeve Ujedinjena Komunistička partija i ostali v. Turska iz 1996., Socijalna stranka iostali v. Tur-
ska iz 1997. i Stranka slobode i demokracije v. Turska iz 1999. godine. Zbog ovakve je nekonzistentnosti Human Rights Watch kritizirao
odluku Suda u slučaju Refah Partisi.
57 Primjerice, u presudi se navodi dio javnog govora zastupnika S. Yilmaza iz travnja 1994.: ‘’We shall certainly call to account those who
turn their backs on the precepts of the Koran and those who deprive Allah’s Messenger of this jurisdiction in their country.’’
142
javnog reda, sprječavanje nereda i zločina i zaštitu prava i sloboda drugij), te zahtjeva ‘’nužnosti
u demokratskom društvu’’ (pri čemu je Sud, uzimajući u obzir relevantne činjenice: ulogu politič-
kih stranaka u demokratskom društvu, mjesto religije u demokratskom društvu,58 odgovornost
političke stranke za djela i izjave njezinih članova, prikladnost vremena raspuštanja stranke, te
razmjernost mjera, zaključio kako u odnosnom slučaju nije došlo do povrede čl. 11. Konvencije).
9. ZAKLJUČAK
U kontekstu mjera koje države poduzimaju u borbi protiv terorizma, Europski sud za ljudska
prava donio je niz odluka kojima je ovaj Sud poslao jasan signal svim europskim vladama kako se
i u borbi protiv terorizma moraju pridržavati zakona. Uzimajući u obzir porast terorizma u mo-
dernom društvu, Sud konstantno naglašava važnost iznalaženja odgovarajuće ravnoteže izme-
đu obrane demokratskih ustanova u općem interesu i zaštite prava pojedinaca koja predstavljaju
sastavni dio sustava uspostavljenog Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temelj-
nih sloboda.
Nažalost, u vaganju interesa zaštite zajednice, odnosno sigurnosti i zaštite ljudskih prava, dr-
žave su nerijetko sklone na neodgovarajući način žrtvovati ljudska prava pojedinaca u ime zašti-
te općih interesa, što je činjenica potvrđena kroz sudsku prasku Europskog suda za ljudska pra-
va. Ipak, važno je naglasiti kako borba protiv terorizma ne bi smjela biti vođena istom logikom
na kojoj se zasniva sam terorizam, odnosno logikom da nema toga što ne bi trebalo biti žrtvo-
vano da se dođe do zacrtanog cilja. Stoga na toliko važno pitanje – gdje je ta točka ravnoteže ili
granica između interesa zajednice da se zaštiti od terorizma i interesa ne dovođenja u pitanje za-
štite ljudskih prava i dostignuća demokracije – ni pod koju cijenu ne bi trebalo ponuditi odgovor
kojemu je žrtva demokracija. U razrješavanju otvorenih pitanja i problema pred kojima se mogu
naći države kada se suočavaju s terorizmom ne smije se ići na ruku teroristima, kojim je, uosta-
lom, glavni cilj uništiti demokratski sustav. Jedini pravi izlaz i odgovor nalazi se u uspostavi ta-
kve ravnoteže između zaštite sigurnosti i zaštite prava pojedinaca koja je vođena temeljnim vri-
jednostima vladavine prava.
58 Sud je naglasio kako ‘’...in democratic societies, in which several religions coexist within one and same population, it may be necessary to
place restrictions on this freedom in order to reconcile the interest of the various groups and ensure that everyone’s beliefs are respected.’’
143
LITERATURA:
1. Derenčinović, D., Ogledi o terorizmu i antiterorizmu, Pravni fakultet, Zagreb, 2005.

2. Gomien, D., Kratak vodič kroz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, Vijeće Europe, Orga-
nizator, Zagreb, 1996.
3. Convention against Torture and Other Cruel, Inhuman or Degrading Treatment or Punishment,
http://www.unhchr.ch/html1/menu3/b/h_cat39.htm
4. European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, http://
conventions.coe.int/Treaty/commun/QueVoulezVou.asp?NT=005&CL=ENG
5. Guidelines on human rights and the fight against terrorism, http://www.coe.int/T7E/Human_
rights/h-inf(2002)8eng.pdf
6. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, http://www.seelawyers.net/files/docs/
MEDJUNARODNI_PAKT_O_GR1_I_POL_PR.pdf
7. Prevention of Terrorism (Temporary Provisions) Act of 1984, http://www.hmso.gpv.uk/
acts/1989/Ukpga_19890004_en6.htm
8. Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava, odabrani slučajevi, http://www.echr.coe.
int/echr
144
DSc Anita Blagojević, assistant lecturer, Faculty of Law; University of J.J. Strossmayer in Osijek
THE JURISPRUDENCE OF THE EUROPEAN COURT OF HUMAN RI-

GHTS IN THE FIELD OF TERRORISM
Summary
The existence of an increasing number of evidences that in the context of terrorism states
take measures that are not in line with the European Convention for the Protection of Human
Rights and Fundamental Freedoms, with reference to standards of human rights and freedoms,
that especially refer to the period after September 11, 2001, signals concern and judgement. Such
praxis of states has been confirmed through the case law of the European Court of Human Ri-
ghts; a line of decisions had been adopted and mainly of them refer to breach of the following
provisions of the Convention: prohibition of torture and other cruel, inhuman or degrading tre-
atment (art. 3), right to fair trial (art. 6) and right to freedom of expression (art. 10).
Key words: terrorism, human rights, European Court of Human Rights
Dr. Anita Blagojević, Assistentin an der Fakultät für Rechtswissenschaften in Osijek
GERICHTSPRAXIS DES EUROPÄISCHEN GERICHTSHOFS FÜR MEN-

SCHENRECHTE IN DER SACHE TERRORRISMUS
Zusammenfassung
Eine immer größere Anzahl von Beweisen, dass in Zusammenhang mit dem Kampf gegen
Terrorrismus die Staaten solche Maßnahmen treffen, die nicht in Einklang mit den Bestimmun-
gen der Europäischen Konvention für Menschenrechte und –freiheiten stehen, was insbesonde-
re die Zeitspanne nach dem 11. September 2001 betrifft, ist ein Signal für Sorge und Verurtei-
lung. Eine solche Praxis der Staaten wird durch die Gerichtspraxis des Europäischen Gerichts-
hofs für Menschenrechte bestätigt, der bezüglich dieser Frage mehrere Entscheidungen getrof-
fen hat. Mehrheit davon bezieht sich auf die Verletzungen folgender Bestimmungen: Bestim-
mung über Folter und andere unmenschliche und erniedrigende Behandlung und Bestrafung
(Art. 3.), das Recht auf ein gerechtes Urteil (Art. 6) und das Recht auf freie Meinungsäußerung
(Art. 10. der Konvention).
Schlüsselwörter: Terrorrismus, Menschenrechte, Europäischer Gerichtshof für

Menschenrechte
Dunja Duić, LL.B.: Analysis of the international community influence on Kosovo independence with emphasis on the EU role
145
Dunja Duić, LL.B., Scientific Novice – Assistant Review paper

Faculty of Law in Osijek, J.J. Strossmayer University of Osijek UDK: 321.011(497.115):061.1EU
341.21
Analysis of the international community

influence on Kosovo independence with
emphasis on the EU role
Summary: This article is a short overview of the international community influence and
most importantly the EU role in Kosovo’s independence. Background analysis
will give chronological description of the Kosovo war and all the diplomatic
work that led to the end of that war. Article will continue with analysis of the
behaviour and influence of the international community in all the peace proce-
sses after the conflict as well as the creation of the Republic of Kosovo. Further
analyse will cover UN Resolution 1244 and United Nations mission in Kosovo
and Ahtisaari’s Comprehensive proposal. Finally, explanation would be given to
the path towards independence and declaration of the independence.
Key words: Kosovo, Yugoslavia, Serbia, European Union, United Nations, UN Resolution
1244, Kosovo Force (KFOR), United Nations Mission in Kosovo (UNMIK), Mar-
tti Ahtisaari, declaration of independence
Introduction
When one is starting to write about Kosovo it is hard to find a starting point. Kosovars decla-
red its independence for the fist time in 1991 in the time when existence of Yugoslavia came to an
end. Avalanche of conflicts spread around newly created states, and bloody wars begun in Croa-
tia and Bosnia and Herzegovina. At the same time nationalism that was rising in Kosovo was left
to boil and one of the bloodiest Balkan conflict happened in this province in mid 90s.
The European Union as such was created in 1993 with Maastrich Treaty and it has failed to
play a significant role in conflicts in Bosnia and Herzegovina and Croatia. I will try to show how
the Unions role is increasing in the events after the Kosovo conflict, and maybe at the end I wo-
uld be able to prove how today European Union is a player that is equally strong as United Sta-
tes or Russia. While analysing almost 15 years of international influence in Kosovo, I will co-
ver all the main instruments that were used in diplomatic efforts to solve the Kosovo situation,
and concentrate on all the European Union influence in peace conferences, Contact group and
UNMIK administration
Today Republic of Kosovo consist of approximately 2,000,000 inhabitants, of which 92 per-
cent of population are ethic Albanians and 5.3 percent are ethnic Serbs. If we look at the demo-
graphic picture, Kosovo is clearly Albanian state, but for Serbs, Kosovo is a place of enormous
146
cultural and historical significance. For some one like me who also comes from Balkans this kind
of situation is understandable as there is a lot of similar situations in other parts of the region,
where ethic and administrative borders are not identical. I would try to bring closer this situa-
tion to any reader that is not familiar with Kosovo situation and impartially analyse the argu-
ments pro and against the Kosovo’s independence.
I. Background
Purpose of this chapter is explanation and better understanding of Serb-Albanian conflict

in Kosovo. Violent conflicts have marked history of Kosovo, as both sides (Serbs and Albanese)
consider the province central of their history and culture.
Kosovo was the poorest region in Yugoslavia, and at that time it was consisted of approxima-
tely 74% of ethnic Albanians. On the other hand, Kosovo and the myth about Kosovo battle are
considered to be cradle of Serbia.
1.1. Beginning and the end of Yugoslavia
After World War II, Socialist Federal Republic of Yugoslavia (SFRY) was created. This federa-
tion consisted of six federal republics (Bosnia and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montene-
gro, Serbia and Slovenia). Constitution in 1974 provided two regions in Serbia more autonomy:
Vojvodina (with large ethnic Hungarian population) and Kosovo (with large ethic Albanian po-
pulation). These two regions did not have the status of federal republic like Bosnia and Herzego-
vina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia and Slovenia, but they were declared “autonomo-
us province of Yugoslavia”, while being a constituent part of Republic of Serbia. They had repre-
sentation in Federal Presidency, Federal Parliament and Federal Constitutional Court, their own
central bank as well as full power of self governance (its own constitution, separate police, regi-
onal parliaments and governments).1
The 1974 constitution contained a reference to the right to self-determination for the nations
of Yugoslavia. Nations in Yugoslavia were these ethnic groups: Bosnians, Croats, Macedonians,
Montenegrins, Serbs and Slovenes. They had the right to their own republic and right of self-de-
termination, level under the “nations” were “nationalities “. Nationalities did not have the right
to their own republic and self-determination, Kosovo Albanese despite the fact that they were
third largest ethnic group in Yugoslavia, were considered “nationalities”.2
Tension in region of Kosovo arose after 1980 and death of Yugoslavian president Josip Broz
Tito. Demonstration led by Albanian students started. They were protesting for higher wages,
freedom of expression and republic status for Kosovo. Belgrade authorities considered these de-
monstrations highly secessionist, and new leadership was sent to Kosovo to keep an eye on Al-
banese. On the other hand, in period form 1981 to 1987, 20,000 ethnic Serbs moved out of Koso-
vo while claiming that ethic Albanian leadership was the reason for them to leave. Albanian cla-
imed that Serbs left for economic reasons.
1 C Stahn, ‘Constitution witout a state? Kosovo under the United Nations Constitutional Framework for Self-Government’ 14
Leiden Journal of International Law 533
2 M Weller, Negotiating the final status of Kosovo ( Chaillot papers, Institute for Security Studies, Paris 2008) 7
147
In the late-eights Serbian nationalism was rising, and it was highly supported by at that time,
communist party chief of Serbia, Slobodan Milosevic. State media (Serbian Radio and Televisi-
on) supported him and spread the information about constant abuse of Serbs in Kosovo. In Ko-
sovo, repression and restriction were growing.
On November 25, 1988, the Federal Parliament passed constitutional amendments to the
Serbian constitution, which opened the way to constitutional changes.3 Slobodan Milosevic was
elected president of Serbia in May 8, 1989, and Serbian nationalism was growing ever more ra-
pidly.
On July 2, 1990, Kosovo Albanians declared independence and as imitate reaction Serbia dis-
solved the province’s assembly. Two months later, members of dissolved parliament met and
adopted new constitution of Republic of Kosovo.
On September 28, 1990, the Serb Parliament brought new constitution that revoked Kosovo
and Vojvodina autonomy and brought provinces under Belgrade’s direct control. This gave Ser-
bia two extra seats in Yugoslavian presidency and with coalition with Montenegro they contro-
lled half of the federal body. At the same time, as a response to constitutional changes, a group
of Albanian intellectuals gathered to form the Democratic League of Kosovo (LDK), which op-
posed these measures. Yugoslavian authority immediately banned Democratic League of Koso-
vo because of its ideology.4
In 1991, on the wings of the fall of communism around Europe and as a reaction of Serbian
growing nationalism, four of six republics of Socialist Federal Republic of Yugoslavia demanded
independence. As the majority of constitutional units had left the federation we can say that sta-
te as a whole has resolved. The Federal Republic of Yugoslavia that was promulgated on
April 27, 1992 was consisting of the two republics (Serbia and Montenegro), and it was
a new state like the other four.5 In the same year, Kosovo Albanese held a referendum on inde-
pendence, which Yugoslavian government refused to recognise.
1.2. Kosovo from 1991-1998
In this period Kosovo was a police state run directly from Belgrade. Teaching in Albanian was
forbidden, Albanian teachers were fired from their jobs and Albanians were fired from gover-
nment institutions. Military presence of Yugoslavian army in this region was explained like a fi-
ght against “Albanian secessionists “.
Albanians started to run their parallel state, based on the secret referendum held between
September 26 and 29, 1991, which had parliament and government institutions. Writer Ibrahim
Rugova, president of Democratic League of Kosovo (LDK) was elected president of self-proclai-
med Republic of Kosovo. United States supported Rugova and he was invited to high-level mee-
tings. Contrary, at the same time Western governments never recognised Kosovo’s independen-
ce. Western authorities were more concerned about war in Croatia and Bosnia and Herzegovina
at this time, and Kosovo situation was left aside.6
3 Abrahams, Fred , Under order ( War Crimes in Kosovo) (Human rights watch, New York 2001. ) 26
4 ibid
148
In December 1995, Dayton conference took place, and situation in Bosnia and Herzegovina
was solved. Albanians from Kosovo were not involved to conference, which led to the impressi-
on that for the one more time they are forgotten by Western governments.
In early 1996, a separatist group, Kosovo Liberation Army (KLA) claimed responsible for a
series of attacks against Serbian police. As a response Serbian police were breaking into priva-
te homes and detaining ethic Albanians. KLA attacks continued in 1997, they again attacked a
number Serbian police and leaders and ethic Serbs were driven out of many mixed villages. We-
stern governments considered these KLA actions to be terroristic. In February and March 1998,
Serbian forces began a major crackdown in Kosovo, there were attacks at women and children
and breaking into private homes. The KLA reaction was strong, so we can say that this was be-
ginning of Kosovo conflict, where fighting went beyond internal disturbance and become inter-
nal armed conflict.7
On March 31, 1998, Security Council adopted resolution 1160 on the situation under enforce-
ment Chapter VII of the UN Charter. Resolution called for negotiation and condemned violence
on both sides. In this resolution embargo was imposed on Yugoslavia. 8
Milosevic and Rugova hold the talks for fist time in Belgrade in May 1998, but week after that
Serbian force took another military action in Kosovo, which resulted with Albanian refusal to
attend any further meetings. In the same month Serbian government continued with its unde-
mocratic policy against media, which in the eyes of the EU could not be ignored anymore.
In the summer 1998, Serbian government forces attacked civilians, destroyed towns and for-
ced thousands of people to leave home. Yugoslavian government restricted the work of journa-
list with legal framework that disabled any independent radio or television station. The KLA also
committed violation of international humanitarian law by diving ethnic Serbs from their homes
as well as serious of murders.9
On September 23, 1998, the UN Security Council adopted Resolution 1199 which condemned
all acts of violence by any party, called for immediate cessation of armed conflicts, recalled the
arm embargo from Resolution 1160, and warned Yugoslavian authorities that they could face
“additional measures” if they do not comply.10
At the same time EU agreed on comprehensive approach to Kosovo and decided to launch in
the framework of Common foreign and security policy (CFSP) a common strategy for the We-
stern Balkans. In Presidency Conclusions the European Council emphasises the need for full and
immediate compliance by both sides in the Kosovo crisis with UNSC Resolutions 1160, 1199,
1203 and 1207 in order to achieve a peaceful settlement.11
In October 1998, facing Security Council threat and after the talk with US envoy Richard Hol-
brook, Milosevic agreed to pull out some tropes from Kosovo and allowed deployment of 2000
monitors from Organisation for Security and Cooperation in Europe (OSCE), called Kosovo Ve-
rification Mission (KVM).
Despite OSCE monitors, conflict in Kosovo continued, as both sides were violating UN re-
solutions. In January 1999, bodies of 45 ethnic Albanians were discovered in village of Racka,
7 ibid 39
8 UNSC Res 1160 ( 31 March 1998) UN Doc S/RES/1160
10 UNSC Res 1199 ( 23 September 1998) UN Doc S/RES/1199
11 Council of European Union « Presidency Conclusion, 11/12 December 1998 «
149
and this massacre was well documented by OSCE mission. These events resulted in Western
government’s thoughts about starting military mission.12
1.3. The Rambouillet Conference and NATO air strikes
The Rambouillet conference was a result of military threats, especially after massacre in Rac-
ka. NATO was treating both parties with air strikes if they did not attend peace conference that
started on February 6, 1999.
Contact Group that was created in 1994 was composed of influential countries that have in-
terest in the Balkans The Contact Group members were United States, United Kingdom, France,
Germany, Italy and Russia. Representatives of the EU Presidency, EU Council, European Commi-
ssion and NATO also attended Contact Group meetings. Contact Group negotiators from United
States, United Kingdom, France, Austria (which held the presidency of EU at that time) and Ru-
ssia were leading Rambouillet negotiations. Serbian president Milan Milutinovic led Serb dele-
gation as Slobodan Milosevic refused to attend the conference. Hashim Thaci, political leader of
KLA, led Kosovo delegation.13
After two weeks of negotiation, agreement named the Rambouillet Accords was proposed.
The proposed agreement provided substantial Kosovo’s autonomy and self-government inside
of Yugoslavia which was suppose to be granted and protected by strong NATO presence and wo-
uld include all matters of daily importance to people in Kosovo, including education, health care,
and economic development. Kosovo will have a President, an Assembly, its own courts, strong
local government, and national community institutions with the authority needed to protect
each community’s identity. At the end of the agreement there was a mechanism for final settle-
ment, which stated that final status of Kosovo is going to be determined in three years by an in-
ternational conference 14
The constitutional status of Kosovo, provided in Rambouillet Agreement (Accords), was that
Kosovo would not be an independent state; it would be component part of Yugoslavia, with a
status between autonomous province and federal republic. This institutional model would be a
sub-state entity under international supervision but remaining under overall external protecti-
on of Federal Republic of Yugoslavia.15
The Serbian delegation declared that it is possible that Serbia might accept political part of
the plan with few changes, but it clearly rejected NATO’s presence in Yugoslavia as a direct attack
on Yugoslavian sovereignty. The Kosovo Albanians delegation demanded referendum on the in-
dependence of Kosovo, which was rejected by Serbian delegation and Contact group. Hashim
Thaci went back to Kosovo to get his commanders agreement on the Accords.
Conference ended on February 23, 1999 with announcement that it would be reconvened in
Paris on March 15, 1999. Three day later, Albanians delegation signed the agreement. The Serbi-
an delegations never signed the agreement, and in the mine while Serbs were gathering troops
around Kosovo border. Many observers stated that Milosevic did not have the intention to sign
the agreement. On March 20, 1999, the OSCE’s peace monitors were withdrawn from Kosovo,
14 Rambouillet Agreement’ (Rambouillet Confernce 1999) <http://www.state.gov/www/regions/eur/ksvo_rambouillet_text.html>
accessed 25 March 2009
15 C Stahn, ‘Constitution witout a state? Kosovo under the United Nations Constitutional Framework for Self-Government’ 14
Leiden Journal of International Law 538.
150
and Yugoslavian Federal Armed forces began a new offensive. Yugoslavian forces attacked civili-
an population in Kosovo, which is in contravention with Resolution 1199.
Richard Holbrooke (US special envoy) met one more time, on March 23, 1999, with Milosevic
in Belgrade, threatening with air strikes if he does not sign the agreement. Next day after Milo-
sevic’s refusal, NATO launched air strikes against Yugoslavia, using refusal as justification, but
with opposition of China, India and Russia and without the legitimacy of a UN Security Coun-
cil mandate.16
The NATO’s operation shifted the focus of European Union and its weakness as a leader oc-
curred one more time. US confirmed its role of “big boss” in international scene, while the only
thing done by the European Council held in Berlin on March 24 and 25, 1999 were two statements
that concerned Kosovo.
In the first one, the European Council expressed its consternation about failure of the peace
conference in Rambouillet. It stated that Europe could not tolerate humanitarian catastrophe in
the middle of Europe, like the one that happened in Kosovo. Moreover, it was stressed that EU
policy is not directed against Yugoslavian or Serb population, it is directed against political lead-
ership of Yugoslavia, especially Slobodan Milosevic. 17
Second statement was dedicated to NATO attacks that began on March 24, 1999, and condi-
tions that are required for attacks to stop. It stated that attacks will stop when Milosevic stops
the military action by immediately stopping his aggression in Kosovo and by accepting the Ram-
bouillet Accords. 18
On June 10, 1999, after 78 days of air strikes, Javier Solana (NATO Security General at the
time) called off the air strikes. Termination of air strikes was in conjunction with the adaptation
of UN Security Council Resolution 1244 of June 10, 1999.
During the bombing, Russian and Finnish negotiators were pressuring Milosevic to back
down, at the end, Milosevic agreed to military presence in Kosovo headed by the UN, but incor-
porating NATO and to withdraw Yugoslavian forces form Kosovo.
First week after the bombing had started; there was a first change in EU policy towards Kos-
ovo and Western Balkans. In their meeting on April 1, 1999, Troika launched idea of Stabilisation
Pact for South Eastern Europe.19 Although, before there were ideas to collaborate with South
Eastern Europe, this was a first time that perspective of membership in EU emerged. Only few
weeks later in the informal European council, EU leaders agreed to hold a conference on South
Eastern Europe. EU had to show to the world that it was doing something about Kosovo, and
there was a feeling among member state that more proactive approach to Kosovo and the region
was needed. 20
The Cologne European Council held on June 3 and 4, 1999, just few days before NATO stopped
bombing Yugoslavia, emphasised the European Union’s commitment to regional stability and
promised to the regional countries to help with the burden imposed on them by the Kosovo cri-
sis. EU leaders welcomed the progress made towards defining the Stability Pact for South-East-
ern Europe that was suppose help to enhance peace, stability and prosperity in, and cooperation
17 Council of European Union « Presidency Conclusion, 24/25 March 1999 «
18 ibid
19 L Friis, A Murphy, Negotiating in a time of crisis: the EU’s response to the military conflict in Kosovo (European University Institute
(EUI), Robert Schuman Centre of Advanced Studies (RSCAS) 2000) 3
151
between, countries in the region. This European Council issued Declaration concerning Kosovo
in which it was stated that there is the urgent need for the adoption of a UN Security Council
Resolution authorising the creation of the international security force and the setting up of the
provisional international civil administration.21
II. UN Resolution 1244 and UN mission in Kosovo
United Nation Security Council adopted Resolution 1244 on June 10, 1999; it was adopted
by 14 votes in favour, only country that absented was China. The Resolution brought the end of
violence and withdrawal of Yugoslavian military and police forces from Kosovo. It placed Koso-
vo under UN administration and authorised establishment of United Nations mission in Koso-
vo (UNMIK) and the deployment of the Kosovo force (KFOR), NATO-led international peace-
keepers.
Security Council decided that political solution would be based on general principles adopted
on May 6, 1999, on meeting of G-8 Foreign Ministers held at Petersberg Centre. The principles in-
cluded: immediate and verifiable end of violence and repression in Kosovo; the withdrawal from
Kosovo of military, police and paramilitary forces; deployment in Kosovo of effective internati-
onal civil and security presences, endorsed and adopted by the United Nations, capable of gua-
ranteeing the achievement of the common objectives; establishment of an interim administra-
tion for Kosovo to be decided by the Security Council of the United Nations to ensure conditi-
ons for a peaceful and normal life for all inhabitants in Kosovo; the safe and free return of all re-
fugees and displaced persons and unimpeded access to Kosovo by humanitarian aid organizati-
ons; a political process for establishment of self-government for Kosovo and the demilitarizati-
on of the KLA as well as comprehensive approach to the economic development and stabilizati-
on of the crisis region. The Resolution also includes principles agreed by the Serbian government
in Annex 2 and in Rambouillet Accord 22
The Council in its Resolution went with political compromise, which reaffirmed sovereign-
ty and territorial integrity of Federal Republic of Yugoslavia (FRY), but at the same time putting
UNMIK in charge of facilitating a political process designed to determine Kosovo’s future sta-
tus.23
It is clearly stated that UNMIK has temporarily nature in providing interim administration,
and more importantly that Kosovo has remained a part of Yugoslavia. Here, by Council Resoluti-
on Kosovo is transformed into an “international territory “in which United Nations have admi-
nistrative power, and FRY under which sovereignty Kosovo belongs has no public power against
the will of UNMIK. In the Resolution there is no direct reference to the right of self-determinati-
on, but all the self-determination elements were granted to people of Kosovo.
First NATO troops entered Kosovo on June 12, 1999 and by June 20, 1999 withdrawal of Yu-
goslavian arm forces from Kosovo was completed.24
21 Council of European Union « Presidency Conclusion, 3/4 June 1999 «

22 UNSC Res 1244 ( 10 June 1999) UN Doc S/RES/1244 , Annex 1
23 C Stahn, ‘Constitution witout a state? Kosovo under the United Nations Constitutional Framework for Self-Government’ vol 14
Leiden Journal of International Law 539
24 ibid 541
152
As stated above the KFOR operates under Chapter VII of UN Charter; it is peace enforcement
operation, which was initially composed of 50 000 men. Today number on NATO troupes in Ko-
sovo is 16 000, and they are still helping to maintain a secure environment and freedom of citi-
zens. After the declaration of Kosovo’s independence on February 17, 2008, KFOR was reaffir-
med and still remained in Kosovo on the basis of Resolution 1244, unless the UN Security Coun-
cil decides otherwise.25
The United Nations Mission in Kosovo or UNMIK is the civilian administration in Koso-
vo, under the authority of the United Nations. The UNMIK was established on June 10, 1999 in
accordance with UN Security Council Resolution 1244. 26
Duties of UNMIK were prescribed in Resolution 1244, and they include: promoting the esta-
blishment of substantial autonomy and self-government in Kosovo, performance of basic civili-
an administrative functions, organization of development of provisional institutions for demo-
cratic and autonomous self-government and transformation of its administrative responsibiliti-
es from Kosovo’s provisional institutions to institutions established under political settlement,
facilitating a political process designed to determine Kosovo’s future status, supporting the re-
construction of key infrastructure and other economic reconstruction, maintaining civil law and
order, protection of human rights and assuring the safe and unimpeded return of all refugees
and displaced persons to their homes in Kosovo.27
UNMIK has been divided into four pillars:
United Nations led Police and Justice Pillar that was focused on establishing the rule of law
in Kosovo. Civil Administration Pillar was led by United Nations and it was focused on monito-
ring and organising activates connected to civil registration. The Democratisation and Institu-
tional building mission in Kosovo was established by the Organisation for Security and Co-ope-
ration in Europe (OSCE) Permanent Council decision 305 on July 1, 1999. OSCE was made up of
55 states, almost all European countries. Finally, there was reconstruction and economic deve-
lopment Pillar also known as EU Pillar, because European Commission founded it. The EU Pillar
included the Central Banking Authority of Kosovo (CBKA), the Kosovo Trust Agency (KTA), the
Fiscal Affairs Office (FAO) and the UNMIK Custom Service.28
Constitutional framework for Kosovo is a result of joint work and debate between Kosovo
Albanians, Kosovo Serb and Kosovo Turkish Community with UNMIK. It entered into force, on
May 16, 2001 as Regulation 2001/9 of the Special Representative of the Security Council. The au-
thority to adopt Constitutional Framework derives from United Nations Security Council Reso-
lution 1244. 29
Constitutional framework enjoys supremacy over all law in force in Kosovo, but it is not he-
ights source of law, because it shares its rank with other Regulations adopted by UNMIK.30 It is
important to mention that this document has “constitutional character but it is not directly lin-
ked to any state. Kosovo is here in this document declared to be a part of FRY, but there is not
one paragraph about relation of FRY and Kosovo. Framework did not have the authority of FRY
25 NATO’s role in Kosovo <http://www.nato.int/issues/kosovo/index.html> accessed 20 March 2009

26 UNSC Res 1244 ( 10 June 1999) UN Doc S/RES/1244
27 ibid
28 UNMIK FACT Sheet<http://www.unmikonline.org/intro.htm>
30 C Stahn, ‘Constitution without a state? Kosovo under the United Nations Constitutional Framework for Self-Government’ 14
153
plus in side of the document necessary consent of FRY, was not imposed. It is not linked to the
“Republic of Kosovo” nor to the Federal Republic of Yugoslavia, but to the Kosovo under United
Nations rule. Nevertheless, we can conclude that this constitutional framework is created for in-
ternationalised territory.31
Institutional rules in Constitutional framework govern the powers and functions of provisi-
onal institutions and their relationship with UNMIK. There is no limitation in power of UNMIK,
and huge areas are still in their hands: law and order32, external affairs33, supervision of local ad-
ministration34. Provisional Institutions are: the Kosovo Government, the Kosovo Assembly, the
President of Kosovo and the Kosovo Courts. They exercise their power in accordance with Reso-
lution 1244 and Constitutional framework.35
Analysing the Constitutional framework one can say that it is a good compromise that makes
a balance between interests of Kosovo Albanians, Kosovo Serbs, UNMIK and FRY. Kosovars got
their provisional institutions, that on the first sights seem to be self-governmental, but on the
other hand UNMIK kept in their hands most important issues of self-governance: protection of
minorities, law enforcement, external representation and budgetary control.
III. Negotiation of final status of Kosovo
After three years had passed from Resolution 1244 and deployment of UNMIK mission in
Kosovo, time came to discus final status of Kosovo. In Resolution there is no express time limit
for settling the Kosovo status, but the indication that the Rambouillet Accords should govern
process clearly points to three-year time frame. It is requested, by the Resolution, form UNMIK
to take control of sovereign functions and after constitutional framework to pass control to so-
vereign Kosovo institutions. In the same time, UN has to pursue an answer regarding Kosovo’s
final status.36
As time has passed, Western governments argued that crucial for Kosovo’s path to indepen-
dence is demonstration of institutional stability and proof that they are ready to govern. Beha-
ving like final status questions is not urgent and at the same time UNMIK’s unlimited power in
all crucial important self-government fields, led to the conclusion that maybe Kosovo will be-
come a long-term United Nations or European Union international protectorate. On the other
hand Albanian leaders were seeking urgent progress on achieving final status settlement for Ko-
sovo, as a number of reasons for urgency emerged.
First reason was preamble of new union between Serbia and Montenegro, which clearly in-
dicated Kosovo as part of Serbia. Under EU auspices, Serbian and Montenegrin representatives
signed on March 2002 the Constitutional Charter, which entered into force in February 2003.
Formulation «Kosovo as part of Serbia» in new Constitutional Charter which had been negoti-
ated under EU supervision, made Kosovo Albanians suspicious about role of the EU in Kosovo.
31 ibid 544.
32 ‘Constitutional framework for provisional self-government in Kosovo’ (2001) <http://www.unmikonline.org/pub/misc/Framewor-
kPocket_ENG_Dec2002.pdf> accessed 15 April
33 ibid Chapter 8
34 ibid Chapter 6.
35 C Stahn, ‘Constitution without a state? Kosovo under the United Nations Constitutional Framework for Self-Government’ 14
154
Secondly, after 9/11 US started to be more concerned about its internal situation, and Alba-
nian leaders fearing that the EU is leaning towards Serbia, started to push Kosovo’s issue on in-
ternational agenda as quickly as possible.
Damage of unsolved status situations was clarifying it self in damages in economic field. Fi-
nally, long term UN rule in Kosovo began to produce a feeling around Kosovo Albanians that
they are treated as inhabitants instead as citizens of their own country.37
Situation in Serbia also changed after 2000. Serbian presidential elections were held in Sep-
tember 2000, Vojislav Koštunica, who was supported by a coalition of 18 opposition parties, de-
feated Milosevic. Milosevic was arrested and transferred to the International Tribunal for Cri-
mes committed in the former Yugoslavia (ICTY) in The Hague on June 28, 2001. Finally, the big-
gest Serb nationalist was out of political picture, and despite new constitution of the Union with
Montenegro in which Kosovo was declared as part of Serbia, Serbs were ready to talk about Ko-
sovo.
International community was aware of importance of Kosovo and stabilisation of Balkan.
If Kosovo situation was solved it would be democratic Muslim country which would serve as an
example for other regions of the world. As stabilisation of Kosovo is important for international
community, there are several of reasons why it is important for European Union and for the EU
involvement in final status of Kosovo.
European Union is geopolitically closest to the Balkans and this creates unbreakable econo-
mic and political connections, so all instabilities in Kosovo can cause trouble to Europe. If Euro-
pe shows that it is not capable of solving problems that are so closely connected, the aspiration
to become political and military global player would fall into water. The EU is international actor,
which cannot base it international action on use of military force like US, China or Russia. Ne-
vertheless, enlargement is one of the most important tools of external relations of EU because
borders of European Union are changing without any army.38
As EU launched Stabilisation and Association Process (SAP) it is clear that there is aspiration
to enlarge in this region. The SAP is the way of the EU to exercise normative power. Using SAP,
EU is enforcing standards that will help economic and political transformation of a country in
the region, and by that increase security in EU’s backyard. Since Stabilisation and Association
Process is for nation-states only and Kosovo has not solved its final status, EU launched Stabili-
sation and Association Process Tracking Mechanism for Kosovo in 2003. The SAP Tracking Me-
chanism has same framework as regular SAP’s but it also includes forum co-chaired by UNMIK
and participants are Provisional Institutions of Self-governance and European Commission. The
forum does political and technical dialogue that helps closer association with the EU. This fra-
mework helps Kosovo getting closer to EU, and Serbia moving in its own way. 39
Finally, two EU members are permanent members of UN Security Council: United Kingdom
and France. Treaty of European Union states: “Member States shall coordinate their action in in-
ternational organisations and at international conferences. They shall uphold the common po-
sitions in such forums. »40
37 L Sell,’Kosovo: Time to Negotiate Final Status’ (Public international law & policy group 2003) 6.
38 Toschev, A.; Cheikhameguyaz, G. , ‘The European Union and the Final Status for Kosovo’ vol:80 n:1 Chicago-Kent law review 273
39 <http://www.euinkosovo.org/press/2003/pr12032003.html > accessed 25 March 2009.
40 Consolidated versions of the Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union OJC115 of 9 May
2008
155
Despite this is stated in the Treaty, Member States sometimes have their different position in
the situation of solving Kosovo’s problem, European states in this moment had common positi-
on. Reason can be found in the fact that Europe together with United States was a part of NATO
military action in 1999. That military action already passed and there is no need to decide on mi-
litary action, which usually puts a lot of pressure on EU common foreign and security policy. The
United States and European Union as well as all global actors have their aspiration in solving Bal-
kans problems but they all could not impose any solution and had to accept any outcome that
Kosovars and Serbs have agreed. This is the reason why United States and European Union had
to work together in pushing Kosovo and Serbia towards solution of their problem, and for exam-
ple United Kingdom (traditionally United States ally) did not have to make a choice between US
policy and other EU members.41
The fist high-level, face-to –face, talks between Albanian and Serbian leaders, sponsored by
international community, were held 5 years after the end of Kosovo conflict. The talks were held
behind closed doors and included topics of mutual interests: energy, transport, missing persons
and return of refuges. As expected, negotiations ware unsuccessful but international communi-
ty welcomed the beginning of high-level dialog between those two opposed sides.
3.1. Standard for Kosovo
On December 10, 2003 Harri Holkeri, head of UNMIK, released the Standards for Kosovo.
They were agreed between UNMIK and Kosovo provisional institutions of self-government, and
approved by UN Security Council, the EU, the Contact Group and other key international actors.
The Standards set the goals, which Kosovo must achieve before any further talks about Koso-
vo status can begin. This document contained eight standards related to the functioning of de-
mocratic institutions, rule of law, freedom of movement, safe return and reintegration of inter-
nally displaced persons and refugees, market economy, property rights, dialogue with Belgrade,
and the appropriate size of the Kosovo Protection Corps (TMK), which includes minority repre-
sentation.42
In Standards plan was made for evaluation of progress in 2005, after which if Kosovo has ac-
hieved all the standards the international community will begin the process of settling further
status of Kosovo. The Kosovo government and UNMIK were doing monitoring progress and re-
porting on it. On this basis Technical Assessments were made - they are written by UNMIK in
consultation with the Kosovo government and the Contact Group. Political Assessments were
included in the Secretary General reports, which were made by Kofi Annan (Secretary General of
the United Nations at the time).43
United States were backing up Standards, but position of EU institutions in this situation
was not uniformed. European Parliament agreed with European Parliament member Joost Lan-
gendijk that status of Kosovo should be solved in two years.
The European Council supported “Standards before status” in EU-Western Balkans summit
in Thessaloniki on June 19-21, 2003. The Thessaloniki agenda was issued at this summit and la-
ter confirmed in Council of European Union regulation and it affirmed that the Balkan countries
41 Toschev, A. and Cheikhameguyaz, G. , ‘The European Union and the Final Status for Kosovo’ vol:80 n:1 Chicago-Kent law revi-
ew.277
42 ‘ Standards for Kosovo’ ( December 2003) <www.unmikonline.org/standards/docs/leaflet_stand_eng.pdf > accessed 1 April 2009
43 ‘Kosovo standards implementation plan’ ( March 2004) <www.unmikonline.org/pub/misc/ksip_eng.pdf> accessed 1 April 2009
156
will become an integral part of the European Union once they meet the established criteria. The
“Thessaloniki Agenda” identifed ways and means of intensifying the stabilisation and associati-
on process, including the drawing-up of European partnerships.44
Council Regulation stated that the “Thessaloniki Agenda” is considered to be a shared agen-
da between the European Union and the western Balkan countries, which they commit them-
selves to implement. The enriched stabilisation and association process remains the overall fra-
mework for the European course of the western Balkan countries, all the way to their accession.45
Norwegian Ambassador to NATO Kai Eide prepared progress report on the completion of
standards. He expressed some mixed feelings about the progress, while finding significant achi-
evements in some areas, such as building of institutions and establishment of legal framework.
On the other hand, he found great number shortcomings. The justice system was very weak and
the question of respect for rule of law was weak too. 46
Despite all shortcomings, he declared that progress has been done and recommended star-
ting the negotiations, which Security-General of the UN adopted and in the weak of March riots
it was decided that status process would be launched in 2005.47
A setback in Kosovo’s progress occurred in March 2004 when inter-ethnic violent riots bro-
ke out. Violence begun on March 15, 2004 when 18 year-old Serb was killed in drive-by shooting.
Day after three Albanian children was drowned in Ibar River near the Serb community. On Mar-
ch 17, 2004, thousand Albanians started protesting against that on one side of the bridge of Ibar
River and on the other side Serbs responded. Kosovo Forces were blocking the protestants. Both
sides opened fire and 8 people were killed and 300 injured. The violence continued on March 18
and it converts into ethnic cleansing of whole villages and neighbourhoods. In total sum Kosovo
counted nineteen dead, nearly 900 injured, over 700 Serb and Roms homes destroyed, up to ten
public buildings and 30 Serbian churches and two monasteries damaged or destroyed and roug-
hly 4,500 people displaced.48
International community reacted immediately after the riots. On March 18, NATO sent 1000
extra troops to Kosovo to reinforce 18 500 troops that were already there. The European Council
held in Brussels on March 25 and 26, 2004 condemned the ethnically motivated violence in Ko-
sovo and the attacks on the troops of KFOR and on the personnel of UNMIK. They called on all
leaders; especially the Kosovo Albanian leadership, to take responsibility for the situation and to
ensure such acts and threats of violence are not repeated.49
The Rt. Hon Chris Patten, CH. Member of the European Commission responsible for External
Relations gave a speech on March 30, 2004, in front of European Parliament regarding his and
Javier Solana’s visit to Kosovo after the March riots. His opinion was similar to European Coun-
cil. He convicted March riots and especially attacks on KFOR and UNMIK missionaries, but sti-
ll pointed out the importance of resolving final status of Kosovo and Europe role in that process.
He emphasised that there is shared interest in making sure that Kosovo does not become a black
hole in the middle of SE Europe, where organised crime flourishes and ethnic division is entren-
44 Council Regulation (EC) No 533/2004of 22 March 2004 on the establishment of European partnerships in the framework of the
stabilisation and association process (2004) OJ L86/1
45 ibid.
46 Ilirjana A. Bajohttp, Interview with Kai Eide , Un Special Envoy <http://www.rferl.org/content/article/1062160.html> accessed 1
April 2009
47 Marc Weller ‘The Vienna negotiation of final status for Kosovo’ vol . 84, n. 4 International affairs 661
48 ‘Collapse in Kosovo’ (Europe Report N°155, International Crisis Group, 22 April 2004) accessed 1 April 2009
49 Council of European Union « Presidency Conclusion, 25/26 March 2004 « [2004] Council Doc 9048/04
157
ched. At the end he stressed that Europe has to go on working patiently for the long-term futu-
re whatever Kosovo’s final status, its future lies in Europe. 50
Reactions of the European Parliament and European Commission show the plan of the EU
to increase a role in Kosovo’s future. In their first report on “The future EU Role and Contribu-
tion in Kosovo”, from June 2005, Javier Solana, EU High Representative for the CFSP, and Olli
Rehn EU Commissioner for Enlargement, have pointed out that UNMIK will not be replaced by
some sort of EUMIK and they announced that NATO units will continue to form the only mili-
tary component of the Kosovo mission. 51
3.2. Final talks
Political process led by UN to determine Kosovo’s status began in the end of 2005. The UN
Security Council on the basis of Kai Eide and UN Security General recommendations established
the framework for these negotiations. Framework roots can be found in Resolution 1244. The
Resolution reaffirms the sovereignty and territorial unity of FRY (and now its successor Union
of Serbia and Montenegro) under interim administration by the UN in which people of Kosovo
enjoy sustainable autonomy. This can be read in two ways, either it is applied on the interim pe-
riod, or it is obstacle for resolving final status of Kosovo by independence.52
In November 2005, UN Secretary General Kofi Annan appointed Martti Ahtisaari as Speci-
al Envoy for the Kosovo status process and Albert Rohan as his deputy. In early 2006, Ahtisaari
opened the UN Office of the Special Envoy for Kosovo (UNOSEK) in Vienna, Austria, from whe-
re he conducted the Kosovo status negotiations.
Contact group issued ten “guiding principles “ for a settlement of the status of Kosovo, that
were in fact guidelines for mediators in the process of negotiation. They requested that settle-
ment of the status of Kosovo should be compatible with international standards of human ri-
ghts and with democratic values and European standards and assurances that mechanism would
provide political participation of all ethnic groups and Kosovo’s security. The settlement should
include: provisions for return of refugees, specific safeguards for the protection of the cultural
and religious heritage in Kosovo, regional stability and economic development and acceptance
of international supervision. The guiding principles stated that there would be no changes in cu-
rrent territory of Kosovo as there was clearly a fear of international community that Serb encla-
ves would want to meagre with Serbia, and that in some point Kosovo Albanians with Albania.53
Serbian delegation changed its position from Rambouillet conference. They left their strong
opinion on territorial unity and sovereignty of Union of Serbia and Montenegro, but main dif-
ference was that this time they insisted on the presents of international peacekeepers that will
prevent ethnic riots. A Belgrade position was leaning on classical international law system of ma-
intaining the territorial integrity and territorial unity of the state. They knew that proclamation
of declaration of Kosovo’s independence could lead self-determination claims all over the world,
and by that it is a concern of international community, so they plaid that card. Kosovo delega-
50 The Rt. Hon Chris Patten, CH. Member of the European Commission responsible for External Relations speech in front Plenary
European Parliament, Strasbourg, 30 March 2004, SPEECH/04/166 <http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=S
PEECH/04/166&format=HTML&aged=1&language=EN&guiLanguage=en> accessed 10 April 2009
51 ibid
53 Guiding principles of the Contact Group for a settlement of the status of Kosovo <http://www.unosek.org/docref/Contact%20
Group%20-%20Ten%20Guiding%20principles%20for%20Ahtisaari.pdf> accessed 10 April 2009
158
tion insisted on independence. In favour of Kosovo opinion there is argument of the people for
the claim to sovereignty inherent in the abstraction of the state.
Same time as political dialogue started, on January, 30, 2006, Council of the European Un-
ion issued Decision on the principles, priorities and conditions contained in the European Part-
nership with Serbia and Montenegro including Kosovo as defined by the United Nations Securi-
ty Council Resolution of 10 June 1999 and repealing Decision 2004/520/EC.
In this Partnership decision the EU has sent a clear message to Kosovo’s authorities that they
need to fulfil UN standards to reach the way for a status settlement, but also they need to fulfil
the Copenhagen political criteria in the longer term. The rights of minorities will be better pro-
tected by engaging Kosovo in the implementation of European standards concerning human
and minority rights and the rule of law. At the same time, Kosovo’s structures for European in-
tegration should be strengthened.54
Copenhagen criteria are the rules that define whether a country is eligible to join Europe-
an Union. The criteria require that a state have the institutions to preserve democratic govern-
ance and human rights, have a functioning market economy, and accept the obligations and in-
tent of the EU.55
We can conclude, that EU has aspiration of associating Kosovo some time in the future if it is
imposing to it Copenhagen criteria, which are used for courtiers that are planning to join Euro-
pean Union. United Nations mission in Kosovo and institutions of self-governance reached the
conclusion after European Partnership was launched that they will start to combine Standards
before status and Copenhagen criteria because they are based on the same principle. This is an-
other sign of raising EU role in the Kosovo’s institutions, because EU will be the one who will in
the future evaluate the progress of Kosovo in the field of rule of law and democracy.
European Union expressed its support to Ahtissari on Brussels European Union council in
June 15 and 16, 2006. Declaration on the Western Balkan stated that the European Union stands
ready to enhance its role in Kosovo following a status determination, in particular in the areas of
police, rule of law and the economy.56
After 15 meetings, on July 24, 2006, Ahtisaari brought parties together on first high-lev-
el meeting composed of heads of state and government, to talk about status issue. In its state-
ment, after this meeting, Contact Group notes that Pristina has shown flexibility in the decen-
tralisation talks need to be even more forthcoming on many issues before the status process can
be brought to a successful conclusion. Contrary, Contact group called up on Belgrade’s needs to
demonstrate much greater flexibility. Belgrade needs to begin considering reasonable and work-
able compromises for many of the issues under discussion, particularly decentralisation. More-
over, they pointed out that there must be no blocking of negotiations, and emphasised their in-
volvement in future talks.57
Contact Group Ministers, together with the European Union High Representative Javi-
er Solana, the European Union Presidency, the European Commissioner for Enlargement, the
NATO Secretary General, UN officials including the Special Representative of the Secretary Gen-
eral for Kosovo, and UN Special Envoy Martti Ahtisaari met on September 20 in New York to
54 Summary note on the joint report by Javier Solana, EU High Representative for the CFSP, and Olli Rehn, EU Commissioner for
Enlargement, on the future EU Role and Contribution in Kosovo, MEMO/o6/286 of June 17 2006
55 Council of European Union « Presidency Conclusion, 21/22 June 1993 « SN 180/1/93 REV 1
56 Council of European Union « Presidency Conclusion, 15/16 June 2006 « [2006] Council Doc 10633/1/06
57 Contact Group, ‘Contact Group statement’ (24 July 2006) <http://www.diplomatie.gouv.fr/en/IMG/pdf/statement_Vienne_24_ju-
illet_version_finale.pdf> accessed 18 April 2009
159
discuss the Kosovo future status process. Ahtisaari briefed them about the situation and devel-
opment of the talks. Russia finally agreed with others to the idea that Ahtisaari should prepare
a comprehensive proposal for a status settlement and that it is clear goal to push negotiations
forward. 58
Despite its agreement with this idea, Russia still put condition and threatened with its veto
in Security Council. In its statement Russia pointed out, that the case of Kosovo is not unique
one and this creates impression that double standards have been used for Kosovo. This was to-
tally opposite view form United States and European states that wanted present Kosovo case as
unique one.59
On May 21, 2006, Montenegro held a referendum about independence. The State union of
Serbia and Montenegro came to an end after Montenegro’s formal declaration of independence
on June 3, 2006 and Serbia’s formal declaration of independence on 5 June. Serbia as a new
statat, again needed new constitution. On September 30, 2006, the Parliament of Serbia unani-
mously adopted the draft of the new Constitution, with 242 members of parliament voted in fa-
vour. In the preamble, a statement that “Kosovo is an autonomous province of Serbia with sig-
nificant autonomy” was included. The constitutional referendum was held on October 28 and
October 29, 2006, endorsed this constitution. Ethnic Albanians from Kosovo were not eligible
to participate.60
The comprehensive proposal of the Special Envoy was over by the end of September 2006, but
publication was postponed several times because of elections in Serbia. Although Serbian situa-
tion caused delay, Serbs called for the replacement of Special Envoy. Russian President Vladimir
Putin argued that a decision to grant Kosovo independence is applicable to post-soviet territo-
ry. He pointed out regions of the former Soviet Union that have aspirations for independence,
especially the Georgian provinces of Abkhazia and South Ossetia; these two regions broke away
from Georgia in 1992 and want independent status. Recognition of Kosovo independence would
give them their precedent and this could result in fights and serious threats for world security.61
On February 2, 2007, Ahtisaari delivered to representatives in Pristina and Belgrade a draft
of the proposal. The Serb national parliament adopted a resolution, which rejected the proposal
saying that the package breaches the fundamental principles of international law and it does not
take into consideration the sovereignty and territorial unity of the Republic of Serbia62
Despite Serbian statement, negotiations continued in second half of February. Kosovo dele-
gation accepted proposal almost completely, adding just a few amendments. Belgrade, at the ne-
gotiation, proposed whole new solution in which it referred to Kosovo as Autonomous Provin-
ce of Kosovo and Metohija. Obviously this Serbian solution was not accepted but some changes
were made in the proposal on the basis of Serbian and Albanian amendments, Ahtisaari incor-
porated 11 pages of amendments into his final package.
Final high level meeting was held on March 10, 2007. Serbian side rejected the plan packa-
ge one more time and confirmed that decision of Serbian National Assembly about the rejecti-
on was final.
58 Contact group, ‘Contact group statement’ (20 September , 2006) <http://www.auswaertiges-amt.de/diplo/de/Aussenpolitik/Regi-
onaleSchwerpunkte/Suedosteuropa/KosovoStatement060921.pdf> accessed 18 April 2009
60 KIM Newsletter, ‘Serbia adopts new constitution in bid to keep Kosovo’ (10 October 2006) <http://www.kosovo.net/news/archi-
ve/2006/October_01/2.html> accessed 20 April 2009
61 J Bissett, ‘Beware of Problems Ahead’ (October 31, 2006) <http://byzantinesacredart.com/blog/2006/10/> accessed 20 April 2009
160
In total, Ahtisaari and his team held 17 rounds of direct talks and made 26 missions to Belgra-
de and Pristina in 13 months while trying to come to a negotiated agreement 63
On March 26, 2007, the UN Security General passed the final version of Ahtisaari’s proposal
to Security Council with his recommendations on the status. They were separated so Security
Council can have clear picture. Ahtisaari recommended the supervised independence.64
Two days after Ahtisaari’s proposal European Commissioner for Enlargement, Olli Rehn gave
a speech in European Parliament debate on the future Status of Kosovo. He joined the UN Secre-
tary-General and the EU Presidency in supporting the report and the proposal put forward by
Ahtisaari. Explaining the future role of the EU planed in Ahtisaari’s package he stressed the im-
portance of settling Kosovo situation and rejected the possibility or reaming status quo for Ko-
sovo. At the end of the speech, he assured that the EU remains fully committed to Serbia’s EU
perspective and encouraged Serbia to bring the status process to a successful conclusion.65
On March 29, 2007, European Parliament adopted Resolution on the future of Kosovo and
the role of the European Union in which it supports Ahtisaari’s proposal and takes the view that
sovereignty supervised by the international community is the best option for Kosovo. Parlia-
ment expressed its hopes for a strong pro-European government, which engages positively in
the question of status of Kosovo.66 The word sovereignty was not used in the Comprehensive
proposal. Nevertheless, European Parliament in its Resolution clearly states that sovereignty is
the best option for Kosovo.
On April 3, 2007, Special Envoy presented proposal to the Security Council in closed session.
Serbia ones again argued that Ahtisaari has exceeded his mandate and demanded new mediator
and further negotiations. Kosovo endorsed Ahtisaari package on March 5, 2007.
IV. Ahtisaari’s Comprehensive proposal
The Comprehensive proposal for the Kosovo Status Settlement includes a main text with15
articles that set forth its general principles, as well as 12 annexes. The Ahtisaari Plan is prima-
rily focused on protecting the rights, identity and culture of Kosovo’s non-Albanian communi-
ties, including establishing a framework for their active participation in public life. It offers ele-
ments for the future constitution of Kosovo and provides for an international civil and military
presence after transition.67
Interesting about the Kosovo Status Settlement is that it does not say anything about the
status of Kosovo; status is not addressed not in framework text nor the annexes. Need to pre-
serve the territorial integrity of Serbia also is not mentioned in any part of the text. The Settle-
ment does not address Kosovo as a state or an autonomous unit, it address Kosovo as a “society”.
63 Ibid 43
64 UNSC Letter from the Secretary-General addressed to the President of the Security Council (26 March 2007) UN Doc S/2007/168
65 Olli Rehn, European Commissioner for Enlargement speech on European Parliament debate on the future Status of Kosovo Brus-
sels 28 March 2007 <http://www.eu-un.europa.eu/articles/en/article_6910_en.htm> accessed 18 April 2009
66 European Parliament resolution A6-0067/2007 / P6-TA-PROV(2007)0097 of 29 March 2007 on the future of Kosovo and the role of
the European Union
67 ‘Summary of the Comprehensive Proposal for the Kosovo Status Settlement ‘ <http://www.state.gov/p/eur/rls/fs/101244.htm>
accessed 20 April 2009
161
So, how did the package provide a solution for the Kosovo status? Simply by providing
everything what Kosovo would require to for itself into a state, and for others to recognise it as
a state.68
Formation of the state, by rules of international law requires effective sovereignty over a
territory and representing a population, as well as the functioning governmental institutions.
Package states that Kosovo has its own defined territory and refers to the population traditio-
nally resident in that territory. In the package it is clear that Kosovo would have executive, judi-
cial and legislative powers of the government. UNMIK mandate would expire and UNMIK exclu-
sive authorities would be transferred to the governing authorities of Kosovo. 69
Limited international enrolment would continue in Kosovo, but it will not be in contradicti-
on with all before stated presumptions of state elements that Kosovo will achieve. There are only
two permanent restrictions in Kosovo’s freedom of action. First of all human rights guarantees
that will be permanently included in future Kosovo’s constitution, second restriction is prohibi-
tion of any future territorial claims with neighbouring states and prohibition of Kosovo to seek
union with any other state.70
Finally, package granted to Kosovo compatibility to enter into international relations, which
is one of the elements of state sovereignty, by requesting from Kosovo to sign and ratify the Eu-
ropean Convention on Human Rights. 71
Organisation of Kosovo is that of decentralised unitary state. Municipalities are the basic
units with local self-governance. Interests of communities were also recognised in provision con-
cerning Kosovo institutions, as they would for the next two elections have reserved seats in Ko-
sovo Assembly. Communities did not get veto powers in the Assembly but Kosovo Assembly wo-
uld able to adopt legislation that concerns communities only if the majority of representatives
of the communities also support that legislation.72
International civilian representative (ICR) will be appointed by International Steering Gro-
up (ISG) following consultations within the EU and would function under its guidelines. Inter-
national Steering Group was planed to be composed of Germany, Italy, France, Russia, the Uni-
ted Kingdom, United States, European Union, European Commission and NATO. The ICR man-
date is supervision of the implementation of the Settlement and support to the relevant efforts
of Kosovo’s authorities. The mandate of the ICR will last until the ISG determines that Kosovo
has implemented the terms of the Settlement.
An International Civilian Representative (ICR) will also be the EU Special Representative
(EUSR). The International Civilian Representative as EU Special Representative (EUSR) would
head the European Security and Defence Policy Mission (ESDP). ESDP will address rule of law
issues by monitoring, mentoring and advising on all areas related to the rule of law.73
Settlement provides that the head of the ESDP Mission shall be appointed by the Council of
the European Union and that International civilian representative (ICR) will be appointed by In-
ternational Steering Group (ISG) following consultations within the EU. As before stated, the In-
73 ibid.
162
ternational Civil Representative would also head the ESDP mission, so it remain unclear who has
the power of appointment: the Council of the European Union or International Steering Group.
The international military presence will continue to be led by KFOR, to provide a safe and se-
cure environment, in conjunction with the ICR and in support of Kosovo institutions until such
time as those institutions are capable of assuming responsibility for Kosovo’s security.74
After the Settlement enters into force, there will be 120 days transitional period, during
which UNMIK’s mandate will remain unchanged. ICR will make recommendation based on the
observance of the implementation of the Settlement and pass it to the UNMIK.
The new Constitution has to be approved during transitional period and will enter into force
after the end of transition, then the UNMIK mandate will expire and all authority will be tran-
sferred to the Kosovo institutions. The mandate of ICR will continue until the ISG determines
that Kosovo has implemented the terms of the Settlement.75
V. Path from Comprehensive proposal to the

independence
In May 2007, United States, and European members of UN Security Council started to prepa-
re a draft resolution that would endorse Ahtisaari’s proposal and end UN mission in Kosovo af-
ter 120 days transition period. Individual states would then be free the recognise Kosovo, and Se-
curity Council and UN would not be the ones who imposed independence.
In its conclusion from June 18, 2007, Council of the European Union expressed its support
to Ahtisaari’s package one more time and stressed EU plans in playing a role in implementation
of the status settlement. The Council underlined that the EU stands ready to play a significant
role in the implementation of the status settlement. Preparations for a future EU and internati-
onal presence in Kosovo are being intensified in coordination with other international actors.76
On July 20, 2007, Germany, Belgium, France, Italy, the United Kingdom and United States
backed draft resolution which did not formally endorsed Ahtissari’s package. Despite non-endor-
sement of Ahtisaari’s package this draft resolution does not confirm status quo of Kosovo and
determines that the unresolved situation in Kosovo continues to constitute a threat to interna-
tional peace and security. This resolution decided that after 120 days transitional period UNMIK
mission will be replaced by International civil representative. The establishment of a European
Union ESDP Mission was also authorised by draft resolution as well as mission’s powers and au-
thorities.77
As it was imposed by draft resolution, Contact Group named troika of new negotiators. Tro-
kia was launched by UN Secretary General Ban Ki-moon on August 1, 2007 and it was led by Am-
bassador Wolfgang Ischinger from Germany, representing EU, with Alexander Botsan –Harchen-
ko form Russia and Frank Wiesner from United States. They launched new round of talks on Au-
gust 10, 2007 and UN Security General, requested report after 120 days, on December 10, 2007. 78
74 ibid. 52
76 Council Conclusions of 18 June 2007 on the Western Balkans [2007] Council Doc 10583/3/07
78 ‘First face-to-face talks between Belgrade and Pristina delegations’ (28 September 2007) <http://www.eu-un.europa.eu/articles/
en/article_7337_en.htm> accessed 20 April 2009
163
The Troika acted on the basis of Resolution 1244 and the Guiding Principles established by
the Contact Group. Ahtisaari’s plan was on the table, but they would accept any solution that
parties could reach. They would not impose any solution but only lead direct dialogue between
the sides. Belgrade was satisfied with solution, they argued that previous negotiations had a pre-
conceived outcome, but Kosovo rejected it.79
The Troika met in New York City on September 28, 2007 with leaders of Kosovo and Serbia to
discuss Kosovo’s future status. This was the third head of state meeting of leaders since the Ko-
sovo future status process began in 2005 and the first such meeting held by Troika. The parties
agreed on the “New York declaration” in which both delegations welcomed the first direct talks
and ensured their commitment to engage seriously in these talks. In declaration was clearly sta-
ted that hat the status quo is not sustainable.80
Ambassador Ischinger proposed a solution that Kosovo and Serbia can have economic coope-
ration and joint governmental bodies, while temporarily shelving the dispute over Kosovo sta-
tus as either a province or an independent state. Here it was not clear does this mean that Koso-
vo would be independent or they would consider that they are independent and Serbia will not.
Serbs and Kosovars rejected this proposal. It is clear that Troika was not successful in this talks
and that it barely managed to keep peace and stability in the province.81
Parliamentary elections to the Kosovo Assembly on November 17, 2007 were boycott by Ser-
bs minority. Democratic Party of former ethnic Albanian leader Hashim Thaci won the parlia-
mentary elections. He has promised that if he becomes prime minister, he will declare Kosovo
independent from Serbia after December 10, 2008. 82
Council of the European Union in its conclusions on Western Balkan held on November 19,
2007, welcomed the fact that elections in Kosovo took place in an orderly and peaceful manner
and that the Council of Europe Election. But Council also expressed its disappointment of the
low overall voter turnout. In this conclusion Council reaffirmed its full support to the Troika and
to Ambassador Ischinger and confirmed that the EU stands ready to play a significant role in Ko-
sovo in the future and is preparing accordingly.83
Last round of direct high level talks were held on November 28, 2007, in Baden (Austria).
In its press statement Troika concluded that the parties were unable to reach an agreement on
Kosovo’s future status. Nevertheless, Troika believed that the parties benefited from this peri-
od of intensive dialogue.84
In the Report of the European Union/United States/Russian Federation Troika on Kosovo,
form December 4, 2007 it was stated that the talks were comprised of 10 sessions, six of which
79 U Caruso, ‘Kosovo declaration of Independence and the International Community – an assessment by the Kosovo Monitoring
Task Force,’ Journal on Ethnopolitics and Minority Issues in Europe 6
80 ‘Troika Statement on Meeting with Belgrade and Pristina’ (28 September 2007) <http://www.europa-eu-un.org/articles/en/artic-
le_7350_en.htm> accessed 20 April 2009
82 ‘Kosovo Election Monitors Confirm Thaci Victory ‘ Radio free Europe / Radio Liberty (<http://www.rferl.org/content/artic-
le/1079153.html> accessed 20 April 2009
83 Council Conclusions of 19 November 2007 on Western Balkans <http://www.eu-un.europa.eu/articles/en/article_7519_en.htm>
84 ‘Kosovo’ Status: Troika Press Communiqué, Baden Conference’ (28 November 2007) <http://www.eu-un.europa.eu/articles/fr/
article_7562_fr.htm> accessed 21 April 2009
164
consisted of face-to-face dialogue, including a final intensive three-day conference in Baden, Au-
stria, as well as two trips to the region. 85
In Annex IV of the conclusion Troika offered its assessment of negotiation and principal con-
clusions. Both sides will focus on solving future problems between them in a peaceful manner.
This include that they agreed that there will be no return to the pre-1999 status, meaning that
Belgrade will not govern Kosovo and will not re-establish a physical presence in Kosovo. Kosovo
will be fully integrated into regional structures, and both Kosovo and Serbia are determined to
make progress towards association and eventually membership of the European Union as well
as to move progressively towards Euro-Atlantic structures. Sides will work together on coopera-
te on issues of mutual concern : protection of minorities , protection of cultural heritage, econo-
mic issues, free movement of people, goods, capital and services, infrastructure, transportation
and communications, environmental protection, public health and social welfare and fight aga-
inst crime. Common bodies would be established to implement such cooperation. Kosovo would
have full authority over its finances. Finally, it was stated that the international community will
retain civilian and military presences in Kosovo after status is determined.86
Few days after this report, European Union Council held in Brussels on December 14, 2007,
in presidency conclusions agreed with the UN Secretary-General that the status quo in Kosovo is
unsustainable and, thus, stressed the need to move forward towards a Kosovo settlement, which
is essential for regional stability and underlined its conviction that resolving the pending status
of Kosovo constitutes a sui generis case that does not set any precedent. This is clearly reaction
to repeating Russian statements and concerns that Kosovo case will be precedent in internatio-
nal law and serve as an example for similar regions all around the world.87
The European Council underlined that the EU stands ready to play a leading role in strengt-
hening stability in the region and in implementing a settlement defining Kosovo’s future status
and invited the General Affairs and External Relations Council to determine the modalities for
the mission and when to launch it. The Secretary-General/High Representative is requested to
prepare the mission in discussion with the responsible authorities in Kosovo and the United Na-
tions.88
VI. Declaration of independence and its legality
On January 16, 2008, Security Council met again to discuss Kosovo. Serbian President Bo-
ris Tadic addressed the Security Council. He presented the arguments that Serbia has been re-
peating during all the years of negotiation. In his speech, he compared Serbian situation with
China’s question of Hong Kong.89
He argued ones again that unilateral recognition of Kosovo’s independence would without
doubt be a precedent. He remained the Council that the Charter of the United Nations guaran-
tees the principle of respect for the sovereignty and territorial integrity of internationally reco-
gnized States, and that Serbia is such a State, and that resolution 1244 (1999) guarantees the so-
85 UNSC Letter from the Secretary-General to the President of the Security Council ( 10 December 2007) S /2007/723
86 ibid.
87 Council of European Union « Presidency Conclusion, 14 December 2007 « [2007] Council Doc 16616/1/07
88 ibid
89 UNSC Security Council 5821st Meeting ( 16 January 2008) UN Doc S/PV5821
165
vereignty and territorial integrity of Serbia. At the end of his speech he stressed that Serbia will
never recognize Kosovo’s independence and will preserve its territorial integrity and sovereign-
ty through all democratic means, legal arguments and diplomacy.90
On Monday 20, 2008, fist round of presidential elections was held in Serbia when none of
the candidates secured an absolute majority of the votes. Two candidates made the second ro-
und: Boris Tadic, current pro-Western oriented president, and Tomislav Nikolic. Boris Tadic has
shown in his last mandate, from 2004, his pro-Western orientation, despite the fact that he is
against Kosovo’s independence. On the other hand, Tomislav Nikolic is radical, close to Moscow,
who is running for president only because his party leader Vojislav Seselj is currently on trail for
war crimes in The Hague. On top off that, he himself has been suspected for war crimes in Cro-
atia in August 1991 and for involvement in the assassination of pro-Western Prime Minister Zo-
ran Djincic in March 2003. With nationalist oriented Hasim Thaci as prime minister of Kosovo
even thinking about the perspective of Nikolic being the President of Serbia put the scare in eyes
of Europe and the world that new conflicts in Kosovo might occur.
General Affairs and External Relations Council met in Brussels on January 28 and 29, 2008.
This meeting was happening between two rounds of Serbian presidential elections, so Kosovo
was not formally on the agenda, in the fear of waking up Serbian nationalism. While hoping that
Tadic will win the elections, Council issued Conclusion on Western Balkan in which it proposes
a Political Agreement on co-operation between the European Union and Serbia, providing a fra-
mework for making progress on political dialogue, free trade, visa liberalisation, and educational
co-operation, to be signed on February 7, 2008 , few days after the elections. 91
President Boris Tadic was re-elected as President of Serbia in the second round of presiden-
tial elections, held on February 3, 2008 with 51.61 percent of the votes. Although it was a thigh
win, Europe and the world could relax and continue with plans about Kosovo.
On February 17, 2008, Kosovo declared independence. Declaration was adopted unanimou-
sly, by 109 votes including all non-Serb minorities present. Representatives of the ethnic Serb
Community and one Gorani had boycotted the meeting.92
In the preamble Kosovo Assembly stated that Kosovo is a special case arising from Yugoslavia’s
non-consensual break up and is not a precedent for any other situation, which is clearly reaction
to numerous statements by Serbia, Russia and other states, that Kosovo declaration of indepen-
dence will create a precedent in international law.
In its declaration Kosovo Assembly stated that the democratically elected leaders declare Ko-
sovo to be an independent and sovereign state. Kosovo was declared to be a democratic, secu-
lar and multi-ethnic republic, guided by the principles of non-discrimination and equal protec-
tion under the law 93
As this is clearly unilateral declaration, it crates legal obligation erga omnes. Under the UN
Charter there are two different legal principles related to secession, one protecting state terri-
tory integrity (Article 2(4) UN Charter) and other giving the peoples right of self –determinati-
on (Article 1 (2) UN Charter). If we want to tell that Kosovo had the right of self-determination
under Charters right of peoples self-determination, important is to conclude if the population
90 ibid
91 Council Conclusions of 28 January 2008 on Western Balkans < Council Conclusions of 19 November 2007 on Western Balkans>
93 Kosova Declaration of independence (17 February 2008) <http://www.adh-geneva.ch/RULAC/news/declaration-indipendence.
pdf> accessed 20 April 2009
166
of Kosovo can be defined as peoples. There is no clear definition of peoples in the international
law, but we can say that peoples are the group of inhabitants on one territory that shares same
culture, religion, history and ethnicity.
Justification for the declaration we can find in the number of factors stressed by internatio-
nal community and Kosovo, which are meant to show that Kosovo creates sui generis case. If we
look at the background written below, we can see clear use of force and terrible treatment of Al-
banian population by Belgrade. Secondly, as FRY dissolved and entirely disappeared, Serbia as
exist now is not a more successor of that dissolved state as it is any other of newly created sta-
tes. Finally, eight years international administration in Kosovo really creates a sui generis case,
which no other troubled area with peoples asking for self-determination does not have, consequ-
ently Kosovo can not create precedent for those stats cause of all the reasons stressed above.
Basically, Kosovo is not treated as unlawful per se and it was up to the individual state to op-
pose or recognise Kosovo.
Serbia requested an emergency public meeting of the Security Council of the United Nations
to consider the unilateral declaration of the independence of the Serbian province of Kosovo and
Metohija. Meeting was held on February 17, 2007. UN Security General who informed the Coun-
cil that Kosovo has declared independence, unanimously, and that in Declaration, Kosovo accep-
ted obligations proposed by Comprehensive proposal. Serbian President, Boris Tadic, asked the
Council to ensure that UN Charter and Resolution 1244 were respected and for Special Repre-
sentative to declare Kosovo’s independence declaration null and void, while stressing that Serbia
would never recognise Kosovo’s independence. 94
As EU launched the European Union Rule of law Mission on February 4, 2008, Russia whi-
le supporting Serbia used this opportunity to state in front of Security Council that mission has
been launched without the mandate of the Council and was not covered by authority in Resolu-
tion 1244.95
The Council of the European Union met in Brussels on February 18, 2007 and adopted a Con-
clusion on Kosovo in which it reaffirmed its commitment to fully and effectively support the Eu-
ropean perspective for the Western Balkans. They noted that the resolution of independence co-
mmits Kosovo to the principles of democracy and equality of all its citizens, the protection of the
Serb and other minorities, the protection of the cultural and religious heritage and international
supervision and welcomes the continued presence of the international community based on UN
Security Council resolution 1244.
Most importantly, Council adopted pragmatic approach, leaving it up to every member state
to decide whether to recognise Kosovo:
‘The Council notes that Member States will decide, in accordance with national practice and
international law, on their relations with Kosovo’
This was done to avoid a split in the Union, as it was clear that some EU states would not re-
cognise Kosovo’s independence in the fear of same situation happening in their own states. The
EU was not able to act unified in the matter of independence. At the end of the conclusion, Co-
uncil was united in statement that the EU’s adherence to the principles of the UN Charter and
the Helsinki Final Act, inter alia the principles of sovereignty and territorial integrity and all UN
Security Council resolutions. It underlined its conviction that in view of the conflict of the 1990s
94 UNSC Letter from the Permanent Representative of Serbia to the United Nations addressed to the President of the Security Coun-
cil ( 17 February 2008) UN Doc S/2008/103
95 UNSC Report No.5 (18 February 2008) UN doc. S/PV.5839
167
and the extended period of international administration under SCR 1244, Kosovo constitutes a
sui generis case which does not call into question these principles and resolutions.96
Recognition of Kosovo began immediately after declaration of independence. As stated befo-
re EU is split in the question of recognition and by October 22, 2009, 22 European states have re-
cognised Kosovo. In order of time of recognition: France, United Kingdom, Germany, Latvia, De-
nmark, Estonia, Italy, Luxemburg, Belgium, Poland, Austria, Ireland, Sweden, Netherlands, Slo-
venia, Finland, Hungary, Bulgaria, Lithania, Czech Republic, Malta, Porugal
Conclusion
Many questions can be raised after these analyses. What was and how important was the role
of the European Union in creation of Republic of Kosovo? Is there a legality of Kosovo’s indepen-
dence? Is there legality of EULEX mission? Does the Kosovo declaration of independence create a
precedent in international law? Finally, what will be the future of Republic of Kosovo and is there
a future for Kosovo in the European Union?
First off all, I would like to divide the Kosovo process into few phases. First is the phase before
UN Resolution and UNMIK administration. This was a period between 1989 and 1998, time just af-
ter Cold war has ended and the European Union was created. Whole international scene changed
after the end of the Cold war, and Europe as all the other international actors had to adapt to this
change. In this period new EU instruments of crisis management were just being developed. Price
for their learning was paid in Bosnia and Herzegovina and Croatia. Through a Contact Group, side
by side with Russia and United States, European Union tried to manage Kosovo crises and impose
peaceful solution of the conflict in Rambuliet. As these attempts failed, western governments used
the NATO force to stop the conflict.
During the phase of UNMIK administration in which Kosovo was UN protectorate that rema-
ined territorial part of Serbia , European Union still plaid a limited role in UNMIK’s IV Pillar whe-
re it was involved in economic and financial administration, reconstruction and development and
institutional building. While playing this role, until the begging of EULEX mission, EU was the lar-
gest donor and 1.8 billion Euros were spent in providing assistance in Kosovo. In this period EU be-
come more active while issuing the European Perspective for Kosovo in Thessaloniki and numero-
us of Join reports by Javier Solana and Olli Rehn.
In the final phase of Kosovo process, EU plaid a role through its influence in the Contact Group
and Troika that led final round of talk after Ahtisaari’s proposal. By that time, European Union was
ready to take over leading role in Kosovo, and since the fist half of 2007 all preparation for that be-
gun although it was clear that Russia will not back up new resolution which would give the man-
date for EULEX and UN mission will have to stay in Kosovo, at least on the paper.
Kosovo declared its independence on February 17, 2008; even now debates are in set about le-
gality of that declaration. I can conclude that Kosovo declaration is not unlawful per se and if I con-
sider all the elements stressed above in the article it on some level creates a sui generis case. But
here I must ask a question, aren’t these situations in all troubled areas over the world special and
specific and could be considered sui generis?
In Kosovo situation, I would say that most important issue is the fact that is in Europe and it is
a Muslim state. All the events after 9/11 showed the fear of the Western governments toward Mus-
96 E Vucheova, ‘EU fudges Kosovo independence recognition’ EU Observer <http://euobserver.com/9/25684> accessed 20 April 2009
168
lim terrorist, and in my opinion crucial question in creation of Kosovo was the fact that there is a
hope by Europe and United States that Kosovo will serve as an example of democratic Muslim state
in heart of Europe. Creation of republic of Kosovo and declaration of its independence was never a
question of territoriality or legality it is and it will always be geopolitical question.
Numerous of arguments are set out to prove that Kosovo is not precedent, but we all know that
Russia who is one of the strongest opponents to the Kosovo independence, already used the Kos-
ovo argument for situation in Georgia. It is my fear, that this argument is going to be used unjusti-
fiably in many future occasions and international community will pay enormous price for not hav-
ing proper legal framework for Kosovo’s independence in the time of creation of the state. Today
legal framework with Kosovo is still Resolution 1244, which clearly guarantees the sovereignty and
territorial integrity of Serbia and considers Kosovo as part of Serbia. On the other hand, the Res-
olution sets the opportunity to solve the problem of Kosovo in accordance with wishes of the peo-
ple of Kosovo. For me this is a kind of self-determination precedent, which is going to be invoked
in the future cases where any kind of similar situation emerges.
Resolution 1244 remained in force, and UNMIK mandate still exist after EULEX deployed in
Kosovo and started it mission in the area of rule of law, police, justice and customs. It is clear that
UNMIK still exist only until solution is found with Russia and this resolution is terminated and re-
placed with the new one. The EULEX mission is recognised by Kosovo constitution, where no ref-
erence could be found on UNMIK. One could say, EULEX is Kosovo future and UNMIK is Kosovo’s
past, hence EU is Kosovo’s future.
At the end, I have to look back on internal relations in European Union. During the whole proc-
ess, especially during final talk, European Union was focused on maintaining it unity, and it ap-
peared that it was able to do so until the final phase i.e. recognition of Kosovo. Up today, 22 Mem-
bers States recognized Kosovo, each in its own time. The Council in its conclusion adopted prag-
matic approach, and left to every member state to decide whether to recognise Kosovo. This one
more time shows the weakness of the Union on the international scene, where unity is one of the
crucial factors in showing its strength.
Finally, I have to ask obvious question, is there Kosovo’s European perspective i.e. is Kosovo
ever going to be able to become a Member State if not recognized by all Member States. Or in oth-
er case scenario, how are the sates that have similar internal problems going deal with it if they rec-
ognise Kosovo?
169
BIBLIOGRAPHY
NORMATIVE ACTS
PRIMARY LAW OF EUROPEAN UNION AND EUROPEAN COMMUNITIES
1. Consolidated versions of the Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning
of the European Union OJ C115 of 9 May 2008
SECONDARY LAW OF EUROPEAN UNION AND EUROPEAN COMMUNITIES
Council Conclusions
1. Council Conclusions of 18 June 2007 on the Western Balkans [2007] Council Doc 10583/3/07
2. Council Conclusions of 19 November 2007 on Western Balkans <http://www.eu-un.euro-
pa.eu/articles/en/article_7519_en.htm>
3. Council Conclusions of 28 January 2008 on Western Balkans
Council Joint Actions

1. Council Joint Action 2006/304/CFSP of 10 April 2006 on the establishment of an EU Pla-
nning Team (EUPT Kosovo) regarding a possible EU crisis management operation in the fi-
eld of rule of law and possible other areas in Kosovo [2006] OJ L112/19
2. Council Joint Action 2006/623/CFSPof 15 September 2006on the establishment of a EU-
team to contribute to the preparations of the establishment of a possible international ci-
vilian mission in Kosovo, including a European Union Special Representative component
(ICM/EUSR Preparation Team) [2006] OJ L253/29
3. Council Joint Action 2008/124/CFSP of 4 February 2008 on the European Union Rule of
Law Mission in Kosovo, EULEX KOSOVO [2008] OJ L42/92
4. Council Joint action 2008/123/CFSP of 4 February appointing a European Union Special
Representative in Kosovo [2008] OJ L42/88
Other European Union and European Community documents

1. Council Regulation (EC) No 533/2004 of 22 March 2004 on the establishment of Europe-
an partnerships in the framework of the stabilisation and association process (2004) OJ
L86/1
2. Concilum of the European Union ‘ Summary note on the joint report by Javier Solana, EU
High Representative for the CFSP, and Olli Rehn, EU Commissioner for Enlargement, on
the future EU Role and Contribution in Kosovo’ [2005] S217/05 of June 14 , 2005
3. Council of European Union « Presidency Conclusion, 11/12 December 1998 «
4. Council of European Union « Presidency Conclusion, 24/25 March 1999 «
5. Council of European Union « Presidency Conclusion, 3/4 June 1999 «
6. Council of European Union « Presidency Conclusion, 15/16 June 2001 « SN 200/1/01 REV 1
7. Council of European Union « Presidency Conclusion, 25/26 March 2004 « [2004] Coun-
cil Doc 9048/04
8. Council of European Union « Presidency Conclusion, 21/22 June 1993 « SN 180/1/93 REV 1
170
9. Council of European Union « Presidency Conclusion, 15/16 June 2006 « [2006] Council
Doc 10633/1/06
10. Council of European Union « Presidency Conclusion, 14 December 2007 « [2007] Coun-
cil Doc 16616/1/07
11. Concilum of the European Union ‘ Summary note on the joint report by Javier Solana, EU
High Representative for the CFSP,and Olli Rehn, EU Commissioner for Enlargement, on
the future EU Role and Contribution in Kosovo’ [2005] S217/05 of June 14 , 2005
12. The Rt. Hon Chris Patten, CH. Member of the European Commission responsible for Exter-
nal Relations speech in front Plenary European Parliament, Strasbourg, 30 March 2004,
PEECH/04/166 <http://europa.eu/rapid/pressReleasesAction.do?reference=SPEECH/04/
166&format=HTML&aged=1&language=EN&guiLanguage=en>
13. European Parliament resolution A6-0067/2007 / P6-TA-PROV(2007)0097 of 29 March
2007 on the future of Kosovo and the role of the European Union
14. Council of European Union ‘Statement of Javier SOLANA, EU High Representative for the
CFSP, welcoming the appointments of Pieter FEITH as EU Special Representative in Koso-
vo and Yves de KERMABON as Head of Mission of EULEX KOSOVO’ (16 February 2008)
Council Doc S060/08
UNITED NATIONS DOCUMENTS
Security Council resolutions

1. UNSC Res 1160 ( 31 March 1998) UN Doc S/RES/1160
2. UNSC Res 1199 ( 23 September 1998) UN Doc S/RES/1199
3. UNSC Res 1244 ( 10 June 1999) UN Doc S/RES/1244
Other United Nation documents

1. UNSC Letter from the Secretary-General addressed to the President of the Security Coun-
cil (26 March 2007) UN Doc S/2007/168
2. UNGA Letter from the President of the Security Council to the Secretary-General (19 April
2007), UN Doc S/2007/220
3. UNSC Report of the Security Council mission on the Kosovo issue ( 4 May 2007) UN Doc
S/2007/256
4. UNSC Belgium, France, Germany, Italy, United Kingdom of Great Britain and Northern
Ireland and United States of America: draft resolution UN Doc S/2007/437
5. UNSC Letter from the Secretary-General to the President of the Security Council ( 10 De-
cember 2007) S /2007/723
6. UNSC Security Council 5821st Meeting ( 16 January 2008) UN Doc S/PV5821
7. UNSC Letter from the Permanent Representative of Serbia to the United Nations addre-
ssed to the President of the Security Council ( 17 February 2008) UN Doc S/2008/103
8. UNSC Report No.5 (18 February 2008) UN doc. S/PV.5839
9. UNSC Report of the Secretary General on the United Nations Interim Administration mi-
ssion in Kosovo (2008) UN Doc. S/2008/354
10. UNSC Report of the Secretary General on the United Nations Interim Administration mi-
ssion in Kosovo (2008) UN Doc. S/2008/692
171
SPECIAL LITERATURE
Books
1. Abrahams, Fred Under order ( War Crimes in Kosovo) (Human rights watch, New York 2001.)
2. Allin Dana H. NATO’s Balkan interventions (International institute for strategic studies,
London 2002)
3. Weller Marc Negotiating the final status of Kosovo ( Chaillot papers, Institute for Security
Studies, Paris 2008)
ARTICLES
1. Bardos Gordon N. ‘Kosovo and Balkan stability’ v. 6, n. 4, Connections : the quarterly jo-
urnal 2007
2. Caruso Ugo, ‘Kosovo declaration of Independence and the International Community – an
assessment by the Kosovo Monitoring Task Force,’ Journal on Ethnopolitics and Minori-
ty Issues in Europe
3. Judah Tim ‘Kosovo’s moment of truth’ v. 47, n. 4 , Survival 2005-2006
4. Labarre Frederic ‘The Kosovo war in a constructivist perspective’ v. 6, n. 3, Connections :
the quarterly journal 2007
5. Pond Elizabeth ‘The EU’s test in Kosovo’ v. 31, n. 4 , The Washington Quarterly 2008
6. Stahn Carsten, ‘Constitution without a state? Kosovo under the United Nations Constitu-
tional Framework for Self-Government’ vol. 14 Leiden Journal of International Law 2001
7. Toschev, Adrian,. Cheikhameguyaz, Gregory. , ‘The European Union and the Final Status
for Kosovo’ vol:80 n:1 Chicago-Kent law review
8. Young David g ‘Kosovo :it IS a real geopolitical precedent’ v. 9, n. 1-2, European affairs : a
publication of the European Institute 2008
9. Warbrik Colin ‘ Kosovo :the declaration of independence’ v. 57, n. 3 International and Com-
parative Law Quarterly 2008
10. Weller Marc ‘The Vienna negotiation of final status for Kosovo’ vol. 84, n. 4 International
affairs 2008
REPORTS
1. L Sell,’Kosovo: Time to Negotiate Final Status’ (Public international law & policy group
2003)
2. ‘Collapse in Kosovo’ (Europe Report N°155, International Crisis Group, 22 April 2004)
3. European Union Planning Team for Kosovo (EUPT Kosovo) Monthly Assessment Report
for June 2006
4. European Parliament report on the future of Kosovo and the role of the EU (15 March
2007) A6-0067/2007
172
OTHER DOCUMENTS
1. Rambouillet Agreement’ (Rambouillet Confernce 1999) <http://www.state.gov/www/regi-

ons/eur/ksvo_rambouillet_text.html>
2. Lykke Friis and Anna Murphy, Negotiating in a time of crisis: the EU’s response to the military
conflict in Kosovo (European University Institute (EUI), Robert Schuman Centre of Advan-
ced Studies (RSCAS) 2000)
3. Briefing paper : Analysis of the 2007 annual action programme for Kosovo ( under UNSCR
1244) under the pre-accession instrument in preparation of the review of the relevant mul-
ti annual indicative programme
4. ‘Constitutional framework for provisional self-government in Kosovo’ (2001) <http://
www.unmikonline.org/pub/misc/FrameworkPocket_ENG_Dec2002.pdf>
5. Standards for Kosovo’ ( December 2003) <www.unmikonline.org/standards/docs/leaflet_
stand_eng.pdf >
6. Kosovo standards implementation plan’ ( March 2004) <www.unmikonline.org/pub/misc/
ksip_eng.pdf>
7. Guiding principles of the Contact Group for a settlement of the status of Kosovo <http://
www.unosek.org/docref/Contact%20Group%20-%20Ten%20Guiding%20principles%20
for%20Ahtisaari.pdf>
8. Summary note on the joint report by Javier Solana, EU High Representative for the CFSP,
and Olli Rehn, EU Commissioner for Enlargement, on the future EU Role and Contributi-
on in Kosovo, MEMO/o6/286
9. ‘Summary of the Comprehensive Proposal for the Kosovo Status Settlement ‘ (<http://
www.state.gov/p/eur/rls/fs/101244.htm>
10. Olli Rehn, European Commissioner for Enlargement speech on European Parliament deba-
te on the future Status of Kosovo Brussels 28 March 2007 <http://www.eu-un.europa.eu/
articles/en/article_6910_en.htm>
11. Olli Rehn, EU Commissioner for Enlargement speech at the European Parliament on the
Future Agreement on Kosovo 11July 2007 <http://www.eu-un.europa.eu/articles/fr/artic-
le_7183_fr.htm>
12. UNSC Report (October 2008) <http://www.securitycouncilreport.org/site/c.
glKWLeMTIsG/b.4559893/k.18E/October_2008_br_Kosovo.htm>
13. Kosova Declaration of independence (17 February 2008) <http://www.adh-geneva.ch/RU-
LAC/news/declaration-indipendence.pdf>
INTERNET RESOURCES
1. Contact Group Statement - Rambouillet, 23 February 1999 < http://www.ohr.int/other-

doc/contact-g/default.asp?content_id=3560>
2. NATO’s role in Kosovo <http://www.nato.int/issues/kosovo/index.html>
3. UNMIK FACT Sheet<http://www.unmikonline.org/intro.htm>
4. ‘Press release of Contact Group about negotiation process ‘ (24 July 2006) <http://www.
kosovoperspectives.com/index.php?categoryid=10&tselected=0&p201_news=353&s=&>
173
5. Contact Group, ‘Contact Group statement’ (24 July 2006) <http://www.diplomatie.gouv.

fr/en/IMG/pdf/statement_Vienne_24_juillet_version_finale.pdf>
6. Contact group, ‘Contact group statement’ (20 September , 2006) <http://www.auswaerti-
ges-amt.de/diplo/de/Aussenpolitik/RegionaleSchwerpunkte/Suedosteuropa/KosovoSta-
tement060921.pdf>
7. ‘First face-to-face talks between Belgrade and Pristina delegations’ (28 September 2007)
<http://www.eu-un.europa.eu/articles/en/article_7337_en.htm>
8. ‘Troika Statement on Meeting with Belgrade and Pristina’ (28 September 2007) <http://
www.europa-eu-un.org/articles/en/article_7350_en.htm>
9. ‘Troika Press Statement on Kosovo’ (14 October 2007) <http://www.eu-un.europa.eu/ar-
ticles/en/article_7394_en.htm>
10. ‘EU External Relations Council Conclusions’ (16 October 2007) <http://www.eu-un.euro-
pa.eu/articles/fr/article_7409_fr.htm>
11. ‘Kosovo’ Status: Troika Press Communiqué, Baden Conference’ (28 November 2007)
<http://www.eu-un.europa.eu/articles/fr/article_7562_fr.htm>
12. http://trebinjedanas.com/index.php/
13. ‘EULEX report to the UN’ (<http://www.eulex-kosovo.eu/?id=8&n=81>
14. EULEX Kosovo Customs Component <http://www.eulex-kosovo.eu/?id=5>
Internet newspaper articles
1. Ilirjana A. Bajohttp, Interview with Kai Eide , Un Special Envoy <http://www.rferl.org/

content/article/1062160.html>
2. KIM Newsletter, ‘Serbia adopts new constitution in bid to keep Kosovo’ (10 October 2006)
<http://www.kosovo.net/news/archive/2006/October_01/2.html>
3. Bissett, ‘Beware of Problems Ahead’ (October 31, 2006) <http://byzantinesacredart.com/
blog/2006/10/>
4. ‘Kosovo Election Monitors Confirm Thaci Victory ‘ Radio free Europe / Radio Liberty
(<http://www.rferl.org/content/article/1079153.html>
5. E Vucheova, ‘EU fudges Kosovo independence recognition’ EU Observer <http://euobser-
ver.com/9/25684>
6. ‘Kosovo moves to terminate UN rule ‘ BBC News (<http://news.bbc.co.uk/2/hi/euro-
pe/7455171.stm>
174
Dunja Duić, mag. iur., znanstvena novakinja - asistentica Pravnog fakulteta u Osijeku
ANALIZA UTJECAJA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE NA NEOVISNOST

KOSOVA S POSEBNIM OSVRTOM NA ULOGU EUROPSKE UNIJE
Sažetak
Autor u radu daje kratki prikaz uloge međunarodne zajednice, s naglaskom na utjecaj Europ-
ske unije, na neovisnost Kosova. Kosovo kao najmlađa država na svijetu i danas predstavlja pred-
met mnogih rasprava, stoga autor u ovom radu analizira internacionalne čimbenike i razloge stva-
ranja ove države. Na početku je dan kronološki opis sukoba na Kosovu i svih diplomatskih aktivno-
sti koje su pomogle završetku tih sukoba. Autor nastavlja s analizom ponašanja i utjecaja međuna-
rodne zajednica u svim mirovnim procesima koji su doveli do stvaranja Republike Kosovo. Nadal-
je će se u radu dati prikaz Rezolucije 1244 Ujedinjenih naroda i Ahtisaarijevog plana. Na kraju, au-
tor daje objašnjenje konačnog puta prema neovisnosti i proglašenja neovisnosti Republike Kosovo.
Ključe riječi: Kosovo, Jugoslavija, Srbija, Europska unija, Ujedinjeni narodi, Rezolucija 1244
Ujedinjenih naroda, Mirovna operacija NATO-a na Kosovu ( KFOR) , Misija Uje-
dinjenih naroda na Kosovu (UNMIK), Martti Ahtisaari, proglašenje neovisnosti
Dunja Duić, Mag. iur., wissenschaftliche Hilfskraft an der Fakultät für Rechtswissenschaften in Osijek
Analyse des Einflusses der Internationalen Gemeinsc-

haft auf die Unabhängigkeit von Kosovo mit dem Akzent
auf die Europäische Union
Zusammenfassung
In diesem Beitrag bietet die Autorin eine kurze Darstellung der Rolle der internationalen Ge-
meinschaft, mit dem Akzent auf dem Einfluss der Europäischen Union auf die Unabhängigkeit von
Kosovo. Als der jüngste Staat in der Welt, stellt Kososvo auch heute den Gegenstand vieler Aus-
einandersetzungen dar. Aus diesen Gründen analysiert die Autorin in dieser Arbeit internationale
Faktoren und Grundlagen der Herstellung dieses Staates. Am Anfang wird eine chronologische Be-
schreibung der Konflikte in Kosovo, und danach aller diplomatischen Aktivitäten gegeben, die zur
Beendigung dieser Konflikte geführt haben. Daran schließt sich die Analyse des Verhaltens und des
Einflusses der internationalen Gemeinschaft in allen Friedensprozessen an, die zur Herstellung
der Republik Kosovo geführt haben. Weiter in der Arbeit erläutert die Autorin die Resolution 1244
der Vereinten Nationen und des Ahtiasaari-Plans. Am Ende behandelt die Autorin den markier-
ten Weg in der Richtung Unabhängigkeit und Erklärung der Unabhängigkeit der Republik Kosovo.
Schlüsselwörter: Kosovo, Jugoslawien, Europäische Union, Resolution 1244 der Vereinten

Nationen, Friedensoperation der NATO-Kräfte in Kosovo (KFOR), Mission
der Vereinten Nationen in Kosovo (UNMIK), Erklärung der Unabhängigkeit.
Doc. dr. sc. Žaklina Harašić, doc. dr. sc. Vilma Pezelj: Pregled teorijskih priloga o državi u pravničkom časopisu „Mjesečnik“ (1875-1945)
175
Dr. sc. Žaklina Harašić, docentica Pravnog fakulteta u Splitu Pregledni znanstveni rad
Dr. sc. Vilma Pezelj, docentica Pravnog fakulteta u Splitu UDK 340.12(045)
PREGLED TEORIJSKIH PRILOGA O DRŽAVI U

PRAVNIČKOM ČASOPISU „MJESEČNIK“ (1875-1945)
Sažetak: Autorice drže da ovim radom djelomično doprinose rijetkim istraživanjima po-
vijesti teorije države. U njemu analiziraju ne samo tekstove koji obrađuju državu
s općeteorijskog aspekta, već i s aspekata drugih srodnih disciplina – sociologi-
je, filozofije, politike, ustavnog prava. Tekstove analiziraju kronološkim kriteri-
jem, koji, po njihovom mišljenju, najbolje pokazuje zastupljenost određene pro-
blematike u pojedinom razdoblju. Obzirom na srodnost problematike, tekstove
svrstavaju na one koji tematiziraju demokraciju i druge tipove država, suvere-
nost i ostale specifične osobine države, državnu organizaciju, promjene držav-
nopravnog poretka, te one radove iz ustavnog prava u kojima je zahvaćena i op-
ćeteorijska problematika. Najzastupljeniji autori su: Fran Milobar (objavljivao u
razdoblju od 1922. do 1938.) i Ladislav Polić (1903. do 1918.).
Ključne riječi: „Mjesečnik“. - Teorija države. - Pravna povijest. - Kronologija.
1. Uvod
Ovaj rad predstavlja pokušaj da se dobije uvid u teorijsku misao o državi u časopisu „Mjeseč-
nik“. Jedan od razloga za analizu sadržaja navedenog časopisa bio bi taj što u njemu nalazimo
originalna i podsticajna ostvarenja iz oblasti teorije države. Osim toga, časopis – kao periodič-
ko izdanje - daje i sliku određenog doba, socijalnih i duhovnih tendencija u njemu,, bilježeći zbi-
vanja u trenutku njihovih događanja. Donoseći članke više autora, daje sliku više mišljenja, če-
sto i oprečnih.
Nadajući se da će ovaj rad dijelom doprinjeti rijetkim sistematskim istraživanjima povijesti
teorije države1 najprije dajemo osnovne informacije o „Mjesečniku“ i društvenim okolnostima u
kojima je došlo do njegovog izlaženja.
Izlaženje pravničkog časopisa „Mjesečnik“ pokrenulo je, na područjima tadašnjih hrvatskih
zemalja, Pravničko društvo u Zagrebu koje je osnovano 28. veljače 1875. Iste godine je i izišao
prvi broj časopisa, a posljednji 1945. Od tada časopis nastavlja izlaziti pod nazivom „Narodni tu-
žilac“, a od 1947. kao „Naša zakonitost“.2 Treba reći i da su i prije Mjesečnika izlazili pravnički ča-
1 V. npr. Z. Grebo, „Pokušaj analize sadržaja pravno-teorijskih tekstova u bosansko-hercegovačkim časopisima u periodu 1946-1970“,
Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu 1974. Osim toga i autorice su dale pregled radova iz oblati teorije prava u časopisu „Mjesečnik“,
v. Ž. Harašić, V. Pezelj, „Teorija prava u časopisu „Mjesečnik“ (1875-1945), Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 3-4/2006, 481-499.
2 Od 1990. do 1993. časopis je izlazio pod naslovom Zakonitost.
176
sopisi, koji su zbog svog oskudnog sadržaja zapravo bili pravnički listovi.3 Svi oni bili su isklju-
čivo privatna izdanja njihovih urednika, te su vrlo kratko izlazili. Tako je prvi pravnički list na
slavenskom jugu „Pravdonoša“ izlazio u Zadru 18 mjeseci4, a od ostalih poznatijih spominjemo
„Pravnik“ (Zagreb, 18 mjeseci5), „Pravnik“ (Rijeka, devet mjeseci6), „Sudnica“ (Zadar, jedno godi-
šte7), „Novi pravnik“ (Vojni Sisak, pet mjeseci8), „Pravo“ (Zadar, Split, deset godina9). „Mjesečnik“
je pak izlazio organizirano i gotovo bez prekida (osim kratkotrajnog prekida od sredine 1919. do
sredine 1921.), a brzo se afirmirao i izvan granica Hrvatske. Može se, s obzirom na navedeno, reći
da je „Mjesečnik“ prvi pravnički časopis u Hrvatskoj. Po svom obimu i dužini izlaženja, od prav-
ničkih časopisa susjednih zemalja, s „Mjesečnikom“ se mogu uspoređivati „Slovenski pravnik“
(Ljubljana), koji je počeo izlaziti od 1881., te uz kraće prekide prestao izlaziti 1944.10 U Srbiji je
to „Arhiv za pravne i društvene nauke“ (Beograd) koji je počeo izlaziti 1906., te izlazi još i danas.
Društvene okolnosti, koje inače utječu na izlaženje svakog stručnog časopisa, bile su izuzet-
no važne za početak izlaženja, rad i prestanak „Mjesečnika“. Hrvatska je još od 1526. godine u sa-
stavu Habsburške Monarhije, koja prema Austro-ugarskoj nagodbi iz 1867.godine mijenja ime u
Austro-Ugarsku Monarhiju. Za pokretanje časopisa ključno značenje ima Hrvatsko-ugarska na-
godba iz 1867. godine kojom Hrvatska i Slavonija dobivaju autonomiju u pravosuđu, unutarnjoj
upravi, nastavi i na vjerskom polju. Nove prilike zahtijevale su kritički, inicijativni i stvaralački
znanstveni pravnički rad, što je najuspješnije moglo biti provedeno djelovanjem udruženja. Tako
1875. dolazi do osnivanja Pravničkog društva u Zagrebu – inače najstarijeg pravničkog društva
na slavenskom jugu. Glavni cilj i svrha društva jest promicanje i razvoj prava u teoriji i praksi, a
glavno sredstvo za ostvarenje tog cilja jest stručni časopis. Tako prvi broj časopisa „Mjesečnik“
izlazi 1. lipnja 1875., te se u njemu objavljuju predavanja i diskusije, i priopćuju pravni slučajevi iz
pravosuđa i zakonodavstva.11
I u narednom stoljeću slijede velike političke i društvene promjene: Prvi svjetski rat, stvara-
nje jugoslavenske države (najprije kao Država Slovenaca, Hrvata i Srba, zatim Kraljevstvo SHS,
pa Kraljevina SHS, te Kraljevina Jugoslavija), nastanak Banovine Hrvatske, Drugi svjetski rat i
nastanak NDH. Generalno možemo reći da se ove okolnosti na rad časopisa odražavaju tri vida.
Prvo, mijenjaju se ili gube dotadašnji izvori financiranja (pa je kako smo spomenuli časopis na-
kratko i prestao izlaziti – od sredine 1919. do sredine 1921.), a iz istih razloga nalazimo i na suge-
stije uredništva da se pišu kraći članci.12 Drugo, stavljaju se novi zadaci pred pravnike, od kojih
se očekuje da pronalaze nove puteve i obrađuju aktualne probleme. Treće, naročito se ulaskom
u jugoslavensku državu širi područje potencijalnih čitatelja, a i nalazimo više članaka slovenskih
i srpskih pravnika. Napominjemo da je „Mjesečnik“ i prije nastanka jugoslavenske države bio
otvoren za ove pisce, a pratio je izlazak, pa i prikazivao neke srpske i slovenske časopise, a goto-
3 I. Kramarić, „Od časopisa „Mjesečnik“ do časopisa „Naša zakonitost“, Naša zakonitost 1975, 4-62.
4 Od 1. III. 1851. do 18. IX. 1852.
5 Od 7. 1. 1853. do 7. VII. 1854.
6 Od 4. X. 1862. do 5. IX. 1963.
7 U 1868. godini.
8 Od 15. I. 1871. do 28. VI. 1871.
9 Od 30. VI. 1873. do 1883. Prestankom izlaženja časopisa „Pravo“, njegovi suradnici prelaze „Mjesečniku“.
10 Od godine 1946. počinje izlaziti časopis „Ljudski pravnik“, koji se 1953. preimenuje u „Pravnik“. Od 1965., nakon sjedinjenja s časo-
pisom „Javna uprava“, „Pravnik“ izlazi kao časopis za pravnu teoriju i praksu.
11 Najzaslužniji za osnutak „Pravničkog društva“ i časopisa bio je docent Pravnog fakulteta u Zagrebu Napoleon Špun Strižić. V. A.
Bauer, Pravnički časopisi u Hrvatskoj (Od početka izlaženja do oslobođenja 1945. god.) Zagreb 1960, 20.
12 Ibid., 22.
177
vo redovito spomenuti „Slovenski pravnik“ i beogradski „Arhiv za pravne i društvene nauke“, te

časopise i drugih slavenskih zemalja (Bugarska, Rusija).
Kroz razdoblje od 70 godina mijenjaju se urednici časopisa i njegov sadržaj. Glavni uredni-
ci (bilo samostalno ili zajednički) bili su: Blaž Lorković13, Jaromir Hanel, Josip Šilović, Stjepan
Kranjčić, Ladislav Polić, Edo Lovrić i Ivo Politeo.
U skladu s uređivačkom politikom, prilikama i količinom materijala mijenja se i sadržaj ča-
sopisa, odnosno vrste tekstova i rubrika. Najraznovrsniji sadržaj bio je u razdoblju od 1921. do
1939., u kojem su glavni urednici bili Edo Lovrić i Ivo Politeo, kada postoje sljedeće rubrike: ra-
sprave i drugi članci, mnijenja, zakonske osnove, ocjene i prikazi, rješidbe, upravna praksa, druš-
tvene vijesti, nove knjige odnosno literatura, te svaštice. Uvijek je težište sadržaja bilo na teo-
rijskom dijelu (dakle raspravama i člancima). Uredništvo je često apeliralo da se više pažnje po-
sveti praktičnim slučajevima, pa je čak bilo i kritike zbog previše „teoretiziranja“ na račun prak-
se.14 „Mjesečnik“ je zapravo, prateći zakonodavni rad i pokazujući kako treba primjenjivati zako-
ne, spojio teoriju s praksom.15
2. Metodologijske postavke i napomene
Ovdje ukazujemo na metodologijske postavke naše analize sadržaja časopisa. Prema njiho-
vim vrstama tekstove dijelimo na - članke (čime obuhvaćamo i one tekstove koji nose naziv ra-
sprave) i - ostale teorijske tekstove, koji se javljaju pod nazivom ocjena i prikaza, književnih ob-
znana, književnosti, literature i slično. U ovim tekstovima, osim prikaza i ocjena, na što upućuje
i sam naziv, obaviještava se o izlasku neke nove knjige ili časopisa, ili se daje njihov sumarni sa-
držaj. Prikazujemo sadržaj članaka, a sadržaj ostalih tekstova vrlo sumarno, ili ih pak samo spo-
minjemo. Ovo iz razloga što je ipak u svakom pravničkom časopisu težište na člancima, koji odra-
žavaju razvoj pravne znanosti i nauke i tako daju pečat časopisu. Dakle, na ovaj način obuhvaća-
mo sve tekstove koji se bave pravnom teorijom države.
Osim radova koji spadaju u pravnu teoriju države, uvrstit ćemo radove i iz drugih nauka, koje
također tematiziraju državu, a nisu strogo odvojene od pravne teorije, posebno filozofije, socio-
logije i politike, te radove iz ustavnog prava ukoliko je u njima zahvaćena i općeteorijska proble-
matika. Napominjemo da podjelu teorijskih disciplina radimo s današnjeg aspekta. Naime, i iz
samih radova u „Mjesečniku“ vidimo da se izraz pravna teorija vrlo rijetko upotrebljavao, odno-
sno da se pod pravnom teorijom podrazumijevala u prvom redu filozofija prava.
Odlučili smo se za kronološki prikaz radova, jer tako najbolje ukazujemo na zastupljenost
određene problematike i autora u pojedinom razdoblju. Pored toga radove ćemo klasificirati i s
obzirom na srodnost problematike
13 Blaž Lorković – prvi urednik časopisa, za razliku od kasnijih urednika, koji su bili istaknuti pravnici, bio je gospodarski stručnjak.
14 Ibid., 20.
15 Ibid., 21.
178
3. Teorija države u člancima
U tekstu pod nazivom „Granice djelovanja stranaka u državi“ (1876)16 anonimni autor na-
vodi misli iz predavanja profesora minhenskog sveučilišta – F. Holtzendorffa. Prema stajalištu
Holtzendorfa., ukoliko se rad stranaka kreće unutar određenih granica, onda je on čvrsta pot-
pora državi, izrodi li se pak, dovodi državu do propasti. To pokazuje na povijesnim primjeri-
ma u određenim razdobljima rimske republike, Francuske, Njemačke, Španjolske, Irske, Sjever-
ne Amerike. Tri najvažnije granice koje se moraju staviti životu stranaka: prvo, stranka se mora
ograničiti na političko područje, a ne se miješati s crkvenim elementima, drugo, stranke mora-
ju poštivati postojeću ustavnu formu vlasti, treće, ima se bezuvjetno priznati jedinstvo naroda,
tako da stranke ne naginju k inozemstvu. Iskvarenost stranke se najjasnije opaža u nestalnosti
sudačke vlasti. Jedan od načina da se stranke upute na svoje granice jest njegovanje državoslov-
nih znanosti (studij državnog prava), a ne prevladavanje studija strogo jurističkih nauka, što po-
kazuje na primjeru Njemačke i Francuske.
Pliverić Josip u tekstu pod nazivom „O sjedinjenju sudstva s upravom” (1882)17 daje prijed-
loge za preustroj sudstva i uprave. Pliverić je za bezuvjetno razdvajanje sudstva od uprave. Isti-
če kako sudac i upravni činovnik imaju sasvim različite funkcije. Dok sudac mora biti nezavisan i
od vladara i od vlade, upravnom činovniku je glavno načelo obavljanje naloga koji dolaze od vla-
de. Sudac se ne smije obazirati na ništa, osim na zako i činjenice na temelju kojih je nastao spor.
Upravni činovnik mora uvijek imati pred očima javno blagostanje. Sudac jedan te isti zakon uvi-
jek jednako upotrebljava, dok se u upravnom činovniku može dogoditi, da se zakon zbog poseb-
nih okolnosti (npr. rat, nemiri), nekad strože, a nekad blaže interpretira. Ovo iz razloga što se
uprava mora obazirati na pojave, težnje i potrebe naroda. Sučev zadatak nije da istraži objektivnu
istinu, već se on zadovoljava konstatiranjem formalne istine, koja rezultira iz onoga što su stran-
ke pred njega stranke iznijele.
Štefanić Hugo u tekstu „Državnopravni položaj monarha” (1894)18 ističe kako su pitanja o
tome što je monarh, što je monarhija, te kakva je pravna priroda položaja monarha u državi, ri-
ješena već prije 200 godina, te se u njih vjerovalo kao u vječnu nepobitnu istinu. S druge strane,
ipak se je uviđalo da ta rješenja nisu bila utemeljena na dubljim promatranjima pravnog držav-
nog života. Po tada vladajućem shvaćanju, koje zastupa i autor, državi se priznaje osobnost. Dr-
žava posjeduje svoju vlastitu volju, različitu od volje državnih organa, čijim posredstvom ona do-
lazi do izražaja. Autor ukazuje do kojih posljedica vodi (pogrešno) shvaćanje da je vladar identi-
čan s državnom osobnošću, jer bi po tom shvaćanju u slučaju smrti vladara, i država prestala po-
stojati. Isto tako, iz pravne naravi monarhije, ne slijedi da monarh mora biti neodgovoran i da se
ne smije svrgnuti. Engleski pravnici, a posebno Napoleonova teorija i praksa, i danas uče da u slu-
čaju trajnog konflikta između krune i naroda, narod sudi kralju, a može ga i svrgnuti.
Štefanić Hugo „Pravna razlika između države i autonomne provincije” (1895)19 ističe kako
je razliku iz naslova teško odrediti i zbog toga što niti u pogledu pojma države niti autonomne
provincije nema jedinstvenog stajališta. Bitno obilježje države je u vladanju (gospodstvu). Istina,
djelovanje države ne iscrpljuje se samo u vladanju, ali se u vladanju ogleda osobitost državnog za-
jedništva. Dakle, bez vladanja nema države, kao što niti jedna druga ljudska zajednica osim drža-
16 Mjesečnik 5/1876, 19-24.

17 Mjesečnik 11/1882, 660-664, 690-694.
18 Mjesečnik 1/1894, 1-11; 2/1894, 49-62; 3/1894, 97-109; 4/1894, 145-161.
19 Mjesečnik 10/1895, 453-459.
179
ve ne vlada, bar ne u svoje ime. Autonomnu provinciju ponajprije nalazimo kod Rimljana, koja se
smatrala posebnim peregrinskim općinama rimske države. I kasnije, tijekom povijesti provincija
predstavlja proširivanje državne cjeline novim teritorijem, pa se može reći da je autonomna pro-
vincija sastavni, geografski omeđen dio državnog teritorija većeg opsega, a obavlja u svom kru-
gu zakonodavstvo i samoupravu po pravu i ovlasti, što ju je dobila od države; ona ima pravo na
to prema svakome, pa i prema samoj državi, dok mu ga ova ne oduzme. Ali autonomna provinci-
ja ne obavlja državnu vlast, ona ne vlada po svom vlastitom prirodnom pravu i u svoje ime, jer je
državna vlast i vladanje vlastitost i pojmovno pravo samo države. Ona vlada samo po pravu dr-
žave i u ime države.
Novak M. u tekstu „Narodnost kao pravni pojam“ (1900)20 prikazuje predavanje Rudolfa
Herrnritta – docenta bečkog sveučilišta. Herrnritt ističe kako se narodnost može promatrati s
gledišta antropologije, etnografije, statistike, sociologije, politike i prava. Narodnost kao pravni
pojam je „svojstvo pripadnosti nekoj skupini pučanstva, koja se zajedničkim jezikom razlikuje od
drugih skupina unutar pučanstva države“ (476). Znači da je narodnosno pitanje s pravnog gledi-
šta jezično pitanje. Postanak prava narodnosti uspjeh je borbe za priznanje nekog zajedničkog in-
teresa po državnom pravnom redu. Po mišljenju autora, tlo za razvoj prava narodnosti nije u na-
rodno jedinstvenoj državi, jer tu manjka opreka interesa, već u mješovito narodnoj državi. Ovo
drugo pak različito radi li se o državi s jednom glavnom narodnosti (jer ona ide u prvom redu za
unapređenjem života gospodujućeg naroda, npr. Ugarska) ili o narodnostnoj državi (u ovoj po-
sebno, jer njenom biću odgovara odgovara priznanje posebnoga života pojedinih narodnih sku-
pina i zaštita njihovih narodnih osobina prema načelu slobode i jednakosti, npr. Austrija)
U svojoj habilitacionoj radnji pod nazivom “Zakon i sankcija”.(1903)21 Polić Ladislav kritički
promatra teoriju velikog teoretičara državnog prava Labanda. U tom tekstu Polić se pita slaže li
se Labandova teorija s pozitivnim pravom ustavne monarhije. Da bi dobio odgovor na to pitanje
autor polazi od Labandovog shvaćanja o vladarskoj sankciji. Sankcija je, prema Labandu, treća
faza u procesu nastajanja zakona, kojom se zakonu pridaje pravna snaga, a prethodio bi joj stadij
u kojem se ustanovljuje zakonski tekst. Drugim riječima, sankcija je izdavanje zakonske zapovi-
jedi, koja se dodaje zakonskom sadržaju. Polić odbacuje Labandovo razlikovanje između zakon-
ske zapovijedi i zakonskog sadržaja, jer smatra da obvezna snaga pristoji već zakonu kao prav-
nom pravilu. U pojmu pravnog pravila već je sadržan i pojam obveznosti: jedno pravilo koje ne bi
bilo obvezno ne bi bilo pravno.
Polić drži da se Labandova teorija ne slaže s pozitivnim pravom ustavne monarhije. Naime,
po Labandu, težište zakonodavne vlasti ležalo bi kod monarha, pošto je on taj koji izdaje zakon-
sku zapovijed, tj. sankciju. Parlament, koji se bavi samo utvrđivanjem zakonskog sadržaja, imao
bi u zakonodavstvu podređenu ulogu. Polić drži da bi Labandova teorija bila točna samo za mo-
narhije onog tipa u kojima je monarh doista jedini nositelj zakonodavne vlasti, te se pristanak
koji parlament daje na zakone, nije njegovo učešće u zakonodavnoj vlasti, nego kao ustavna pret-
postavka za monarhovo obavljanje vlasti. Jer, kako Polić ističe, ima i drugih monarhija u kojima
je zakonodavna vlast podijeljena između monarha i parlamenta, i u kojima se uzima da je za stva-
ranje zakona potrebna suglasnost ta dva potpuno ravnopravna činitelja, kao što ima i takvih mo-
narhija u kojima je parlament nadređen monarhu.
20 Mjesečnik 8/1900, 472-477.

21 Mjesečnik 4/1903, 278-283; 5/1903, 340-350; 6/1903, 420-429; 7/1903, 517-523; 8/1903, 585-593; 9/1903, 668-676; 10/1903, 743-752;
11/1903, 818-832; 12/1803, 900-910.
180
Radić Stjepan, šire poznat kao političar, tekstom pod nazivom „Državna i narodnostna ide-
ja s gledišta socijalne znanosti” (1909)22, ukazuje se i kao vrsni teoretičar države. Bavi se nizom
pitanja vezanim uz državu i narod, odnosno narodnost. Po pitanju nastanka države autor usva-
ja socijalno shvaćanje Ono, za razliku od prijašnjih (teološko, jurističko, filozofsko, materijali-
stičko), ne tumači kakva bi država trebala biti, nego se istražuje kakva država jest i zašto je ta-
kva, kako pojedini staleži i pojedine skupine u državi dolaze do svoje vlasti ili do svoje podređe-
nosti. Odgovarajući na pitanje što je društvo u sociološkom smislu, polazi od Spencerova određe-
nja, te ističe da je društvo onaj stalni odnos među članovima, koji sačinjava osebujnost neke za-
jednice za razliku od osebujnosti tih članova (3/554) Prvi stalni odnos među ljudima je krvni, pa
je rod prvo pravo društvo u sociološkom smislu, a drugo je ona zajednica koja nastaje na druš-
tvenom vlasništvu.
Koja su obilježja narodnosti? Po nekim su to jezik, ista vjera, rasa. Po autoru narodnost je
više od tih svih elemenata zajedno. Narodnost je “u svijesti i u volji ljudi, koji se kupe pod njezi-
nim štitom ako ti ljudi bez obzira na svoje porijeklo, na svoj jezik I vjeru živu istim životom, pod
istim uredbama, u istim tradicijama, težeći za istim idealom” (4/658). U kakvom odnosu sto-
je narodnost i država. Država je prije svega područje društvene vlasti i gospodarske djelatnosti,
strogo ograničeno i zaštićeno silom. Narodnost je duhovna i prosvjetna zajednica, koja prije sve-
ga nastaje slobodnom privolom svojih članova.
Cavallieri Celso u tekstu “O pravnom odnošaju izmedju činovnika i države” (1910)23 pola-
zi od općenitog shvaćanja u nauci po kojem je za pojam činovnika bitno: da stavlja svoje usluge u
službu države, da tu službu obavlja kao svoje redovito zvanje i da za svoj rad prima stalnu plaću
iz državnih sredstava. Po pitanju odnosa između činovnika i države analizira stajališta dviju veli-
kih škola: prve, koja u odnosu između činovnika i države vidi jednostrani posao u kojem država
ima prava, a činovnik samo dužnosti, te druge, koja u njemu vidi dvostrani pravni posao, iz ko-
jeg za oba subjekta nastaju i prava i dužnosti. Prva škola koja smatra da je odnos javnopravne
naravi polazi od toga da su kod javnih službi svi uvjeti, pod kojima nastaje pravni odnos između
činovnika i države bezuvjetno normirani zakonom, te da tu nema slobodne volje, a gdje takve
nema, da se ne može raditi o ugovoru. Autor odvraća da okolnost što je ovdje nužno ispunjenje
nekih uvjeta, kakvih ne nalazimo kod privatnopravnih ugovora, ne isključuje opstojnost ugovor-
nog odnosa izumeđu činovnika i države. Pitanje je samo kakve je prirode taj ugovor. Po mišljenju
autora radi se o ugovoru sui generis, koji u sebi ima obilježja i javnog i privatnog prava.
Polić Ladislav potaknut dugo isticanom potrebom da se zakonom utvrde i zajamče pojedinačne
slobode, izrađuje nacrt osnove takvog zakona, o čemu izvještava u tekstu „O pojedinačnim slo-
bodama i njihovim jamstvima“ (1914)24. Ta potreba, drži Polić, nikla je iz iskustva da se i uz parla-
mentarni ustav može održati policijska država, jer se pokazalo da nije dovoljno osigurati narodu
i njegovim predstavnicima što veći utjecaj u zakonodavstvu i nadzoru vlade, nego da treba i po-
jedincima u području javnog prava, naročito ustavnog, ustanoviti i zajamčiti slobodnu nedodirl-
jivu sferu i zaštiti njihova javna prava. Polićev nacrt osnove zakona, kako sam kaže, uzima građu
iz sličnih ustavnih propisa, ali ne sadrži deklaracije političkih istina (poput npr. ustava američkih
naseobina iz 1776. ili francuske deklaracije iz 1791.), nego po mogućnosti gotova i izvršiva prav-
na pravila. Poput drugih modernih ustavnih propisa, osnova predviđa sljedeće slobode i prava:
22 Mjesečnik 4/1909, 378-385; 5/1909, 445-462; 6/1909, 551-567; 7/1909, 657-664; 8-9/1909, 947-962; 10/1909, 947-962; 11/1909, 1040-
1054.
23 Mjesečnik 11/1910, 1011-1037.
24 Mjesečnik 3/1914, 244-257; 4/1914, 333-340; 5/1914, 432-440, 6/1914, 519-530.
181
jednakost pred zakonom, građansku slobodu, osobnu slobodu, nepovredivost stana, nepovre-
divost tajne pisma, pravo vlasništva, slobodu kretanja, slobodu znanosti, slobodno izražavanje
mišljenja, slobodu vjeroispovjesti, pravo na peticije, slobodu sastajanja, te posebna jamstva.
Polić Ladislav u tekstu „O razvoju demokratske misli“ (1918)25 istče da iako je Grčka koli-
jevka demokracije, grčka demokracija je sasvim drugačija od moderne. Osnovna misao moder-
ne demokracije jest politička, a grčka demokracija zapravo je izraz socijalne zavisnosti siromaš-
nih spram bogatih. Teorijsko ishodište moderne demokracije je individuum, a grčke demokracije
socijalna klasa. Grčkoj demokraciji ne služi za osnovicu shvaćanje da je narod izraz svake vlasti,
odnosno nema govora o narodnoj suverenosti - demokrat je onaj koji traži gospodstvo siromaš-
ne mase nad bogatašima. Osnovna ideja moderne demokracije jest misao o narodnoj suvereno-
sti. U toj ideji razlikuju se dvije misli. Prva misao znači da je narod tvorac države, pa da je državna
vlast zato opravdana, što je i samo zato što je ustanovljena od naroda kojim vlada. Druga misao
kaže da narod odlučuje u državi ili sam ili po svojim delegatima, pa nitko u državi ne može obav-
ljati vlast, ako nije posredno ili neposredno dobio mandat od naroda. Narodnu suverenost, koja
je ugaoni kamen modernoj demokraciji, konstruira škola prirodnog prava pomoću društvenog
ugovora što ga učine suvereni pojedinci.
Milobar Fran u tekstu „Poslije neuspjeha proleterskih revolucija“ (1922)26 razmatra činje-
nicu što su, unatoč tome, što su komunisti 1917. godine u Rusiji, te socijalisti 1918. godine u Nje-
mačkoj, osvojili političku vlast, nisu uspjeli ostvariti svoj gospodarski program. Teoretici mar-
ksizma, posebno Lenjin, shvatili su da se socijalistički ili komunistički program ne može oživo-
tvoriti samo time da se dobije državna vlast u ruke i da se ukine privatno vlasništvo nad sred-
stvima za proizvodnju, već da vladajućem komunističkom sloju manjka kulture – intelektualnog
rada, a ta se nalazi samo kod buržoazije. Manuelni rad nije sposoban da sam vodi i upravlja, on
mora propasti ako ga ne vodi intelektualni rad. Samo onda ako komunisti budu sposobni od bur-
žoazije naučiti kako obnoviti gospodarstvo i to postignu - bit će sposobni i voditi gospodarstvo.
Nakon proleterskih revolucija i rata kapitalizam se širi. Bliža budućnost pripada kapitalu. Autor
drži da će kapitalistička hegemonija biti ugodnija nego diktature (monarha, parlamentarnih ve-
ćina, proletarijata), jer dočim kulturniji elementi vode hegemoniju, ova je čovječnija i snošljivija.
Tasić Đorđe u tekstu pod naslovom „O biračkome pravu i odnosu birača prema predstavni-
cima“ (1925)27 razmatra pitanja: 1. je li biračko pravo državna funkcija, kao što je to funkcija suca,
ili je ono subjektivno javno pravo, te 2. kakav pravni odnos postoji između biračkog tijela i par-
lamenta. U svezi prvog pitanja Tasić odgovara da je biračko pravo istodobno i državna funkcija i
subjektivno pravo. Državna je funkcija, jer služeći obrazovanju jednog državnog organa – parla-
menta, služi organiziranju države. Ono je i subjektivno pravo jer su birači slobodni da biraju koga
hoće, te se ne može kontrolirati iz kojih su motiva i razloga radili.
U svezi pravnog odnosa između biračkog tijela i parlamenta Tasić drži da je najbliži istini Ha-
urion koji polazi od toga da birači svojim izborom posvjedočuju izabranome povjerenja za ostva-
renje njihovih želja, te mu time postaju garanti. Birači u svojim rukama drže moćnu sankciju - da
ponovo izaberu ili ne izaberu, što znači da birači mogu nametati svoju volju izabranima.
Andrassy Juraj u tekstu „Povijesni razvoj ideje narodne suverenosti“ (1927)28 prikazuje raz-
voj teorije narodne suverenosti, kao i društvenih faktora koji su je oblikovali, počevši od najstari-
25 Mjesečnik 2-4/1918, 95-102; 5-6/144-169.

26 Mjesečnik 9/1922, 345-356; 10/1922, 390-396; 11/1922, 439-446; 12/1922, 490-498.
27 Mjesečnik 4-5/1925, 152-157.
28 Mjesečnik 8-9/1927, 381-395.
182
jih vremena. Prve elemente za razvoj ideje o narodu kao nositelju državne vlasti nalazi kod Grka,
koji su živjeli u državicama u kojima su većinom skupštine građana odlučivale o državnim poslo-
vima. I kod Rimljana je narod obavljao sve državne poslove, bilo neposredno u skupštinama, bilo
posredno po svoim magistratima. Barbari uništavaju rimsko carstvo, ali i dijelom prisvajaju rim-
sku civilizaciju, i što je posebno važno, kršćanska crkva im najmeće svoje duhovno gospodstvo.
Ubrzo crkva postaje moćnija od države, te dolazi do borbe između svjetovne i duhovne vlasti za
svjetovno vodstvo. Pridobijanjem vlasti u ruke vladara, teoretičari se počinju baviti odnosom
vladara i naroda, posebno oni među monarhomasima i isusovcima. Škola prirodnog prava (Gro-
tius, Hobbes, Locke, Pufendorf i dr.) predstavlja zadnju etapu koja je stvorila zadnje nužne pret-
postavke za pravnu konstrukciju načela narodne suverenosti. Dok je kod monarhomaha temelj
državne vlasti u ugovoru o podvrgavanju, u školi prirodnog prava to postaje društveni ugovor.
Škola prirodnog prava dosegla je savršenstvo s Rousseauom, te se počela provoditi u život, tako
što načelo narodne suverenosti ulazi u pozitivne ustavne odredbe.
Miler Ernest u tekstu “O pravu i državi” (1927)29 bavi se teorijom anarhizma. Ističe da je krivo
stajalište onih koji anarhizam stavljaju u isti koš sa socijalizmon, komunizmom i boljševizmom
– oni su naime protiv sadržaja postojećeg prava, dok je anarhizam protiv pravnog uređenja ina-
če. Anarhisti smatraju da je postojeće stanje nasilna organizacija, te da je svaka sila, pa i pravna -
nepravo. I teorija anarhizma, kako drži autor, traži red u ljudskom životu, ali ona hoće drugi red
nego što je državni, drugo uređenje nego što je pravno. Jezgru teorije anarhizma čini konvencio-
nalna organizacija, a konvencionalna pravila svoj temelj imaju uvijek u ugovoru. Stoga bi ta or-
ganizacija bila moguća samo za one osobe koje imaju faktičnu ugovornu sposobnost, što znači
da bi bila isključena preko jedne trećine čovječanstva. U tom smislu Miler drži teoriju anarhizma
pogrešnom, te po njemu pravo pruža jedinu mogućnost ljudske organizacije, i stoga se socijalni
napredak ne može sastojati u odstranjenju pravne sile, već jedino u usavršavanju prava.
Milobar Fran u tekstu „Dva originarna tipa demokracije“ (1930, 1931, 1932)30 polazeći od
političkog iskustva naroda, odnosno njihovog “školovanja za demokraciju”, klasificira demokra-
cije u tri kategorije: 1. države u kojima su individui iskustvom došli do spoznaje da demokrats-
ka sloboda ne znači bezobzirno zadovoljavanje individualnog (stranačkog) egoizma, te da posje-
dovanje vlasti ne znači slobodu zloupotrebe vlasti za stranačke interese bez obzira na prava i in-
terese drugih individua i cjelokupnosti društva (npr. engleski narod), 2. moderni demokratski
narodi koji su postepeno proizlazili iz neslobode apsolutizma preko poluslobode konstitucional-
ne monarhije do potpune slobode demokracije (njemački narod). Ti narodi imaju neku političku
školu, jer su se bar kroz nekoliko stoljeća školovali u konstitucionalnoj monarhiji, u parlamen-
tarizmu za demokraciju, odnosno za slobodno vladanje nad sobom; 3. demokracije u kojima je
društvo bez ikakve pripreme prešlo iz apsolutizma u demokraciju. Tu niti individui niti cjeloku-
pno društvo nemaju uopće nikakva iskustva ili imaju premalo iskustva, ili je pak ono ograničeno
na mali broj individua, ali svakako ne na većinu društva.
Autor odgovara na brojne tvrdnje da je u modernim demokratskim državama propala i demo-
kracija i parlamentarizam. Po njemu ne radi se niti o krizi demokracije, niti o krizi parlamenta-
rizma, nego o krizi parlamentarne demokracije. Ta kriza proizlazi iz njene pogrešne konstrukci-
je koja se protivi prirodnim silama i prirodnim zakonima, tj. došlo je do
29 Mjesečnik 7/1927, 292-296.

30 Mjesečnik 1/1930, 1-13; 4/1930, 137-147; 9/1930, 377-383; 10/1930, 425-434; 1-2/1931, 1-6, 4-5/1931, 145-154; 10-11/1931, 433-437;
12/1930, 529-533; 6/1932, 245-252.
183
neuravnoteženja između socijalnog i individualnog načela, s time da je socijalno načelo

umjetno stavljeno pod individualno.31
Brlić Ivan u tekstu „O ustavu i ustavnoj povijesti švicarske konfederacije“ (1931)32 ističe švicar-
sku konfederaciju vrlo često spominjanim školskim primjerom ustavnog uređenja gdje se obra-
zuje jedna državna zajednica od elemenata raznog jezika, kulture, običaja, religije ili dijelova koji
imaju svoju vlastitu historijsku suverenost. Naime, narod Švicarske je pred više od 100 godina
došao do spoznaje, da mu je za uspješno samoodržanje u velikom evropskom previranje politič-
kih sila, nužno da se ujedini u jednu državu. Kako su se međutim pojedini kantoni kroz mno-
ga stoljeća razvili u vlastite suverene države, to je njihovo ujedinjenje bilo moguće samo tako da
pojedini kantoni zadrže u načelu svoj potpuni suverenitet. Tako ustavna povijest švicarske kon-
federacije pokazuje, kako su pojedini kantoni budno čuvali svoja historijska i suverena prava, i
kako su ih tek pomalo i s oprezom dobrovoljno ustupali centralnoj federalnoj vlasti, a i to samo
toliko, koliko je bilo neophodno potrebno za funkcioniranje državne zajednice.
Milobar Fran u tekstu pod naslovom „Razvoj demokratskih i autokratskih država graviti-
ra prema istoj konačnoj etapi” (1933)33 drži da za razvoj države nije odlučujući niti njezin oblik
(monarhija ili republika), ni njezin pravni temelj (monarhijski ili narodni suverenitet), već podje-
la vlasti (usklađivanje kompetencija). Najbolja je ona kombinacija koja najbolje odgovara uravno-
teženju socijalnog i individualnog načela. Uravnoteženje se inače neprestano remeti, a uzrok mu
je napredovanje društva u prosvjećivanju: što je narod prosvjetljeniji, to se traži proširenje indi-
vidualnih sfera prava i slobode, te blagostanja za individue. Autor pita: što bi bilo da demokrat-
ska revolucija nije oborila apsolutističku monarhiju? Prije svega ne bi bilo onog neprirodnog sko-
ka iz jedne krajnosti u drugu: ne bi bilo parlamentarne demokracije, ali ni apsolutističke monar-
hije. Prosvijećeno društvo bilo bi maknulo državu s apsolutističkog stanovišta i stavilo bi je pre-
ma razvijanju u smjeru konstitucionalne monarhije, i tako bi sve nekadašnje apsolutističke drža-
ve već bile konstitucinalne monarhije.
Milobar Fran u tekstu „Antidemokratske revolucije, njihovi uzroci i vjerojatni
rezultati”(1934)34 iznosi osnovne postavke na kojima se temelji njegova teorija države. On drži
da razvoj država u bitnom znači uravnoteženje sila između S i I načela. Sve države imaju tenden-
ciju razvijati se prema individualnom uravnoteženju obaju načela. Razvoj država odvija se u sko-
kovima iz jedne krajnosti u drugu. Najprije predstavnik S načela uzme svu vlast u svoje ruke (des-
potska država). Zatim njemu vlast preotme predstavnik I načela (srednjevjekovna reprezentativ-
na monarhija). Nakon toga vlast ponove prelazi u ruke predstavnika S načela (apsolutistička po-
licijska monarhija). Njemu pak vlast preotme predstavnik I načela (parlamentarna demokracija).
Ti skokovi se redovito ponavljaju kao da je to neki prirodni zakon razvoja države. Tu prividnost
razbija konstitucionalna monarhija - ona je kompromis, koji je nastao iz borbe izmeðu demokra-
cije i autokratskog apsolutizma. Taj kompromis je prvi slučaj gdje je borba izmeðu S i I načela za-
vršila uravnoteženjem. Ono je ujedno i spoznaja da je uravnoteženje mogući i bez krvi.
31 U ovom, kao i u svojim kasnijim tekstovima Milobar ističe da u svakom društvu stalno traje uravnoteženje dvaju načela – socijalnog
i individualnog načela (S-načelo i I-načelo). Predstavnik socijalnog načela je egzekutiva, a predstavnik individualnog načela je par-
lament. Svaka dikatura, bila ona socijalnog ili individualnog načela, znači hipertrofiju jednog načela na štetu drugog. A tamo gdje
jedno načelo nastoji hipertrofirati na atrofiji drugog načela dolazi do poremećaja koji onda sa sobom donosi reakciju s tendencijom
uravnoteženja (Mjesečnik 4-5/1931, 146).
32 Mjesečnik 10-11/1931, 456-481.
33 Mjesečnik 3/1933, 101-111.
34 Mjesečnik 9-10/1934, 378-392.
184
Uzročnik svake reakcije i revolucije u državi je individuum koji se bori za svoju individual-
nu sferu, ali je najveći dio njegovih težnji i ciljeva moguće polučiti samo u državi. Odatle njego-
va težnja da utječe na uređenje i upravu države. I država s druge strane utječe na razvoj indivi-
dualne sfere.
Milobar Fran u tekstu „Borba protiv parlamentarizma“ (1935)35 ističe da je kulturnim naro-
dima za njihov normalan politički, ekonomski, socijalni i kulturni život potreban parlament (kao
predstavnik I načela) i egzekutiva (predstavnik S načela). Navodi da praksa pokazuje da se i same
diktature, iako bi voljele vladati bez ikakvog parlamenta, osjećaju prisiljenim stvarati barem pse-
udo-parlamente. Kritike parlamenta, do kojih dolazi poslije I. svjetskog rata, kada je moderna
demokraciji postigla svoj vrhunac, trebale bi biti upućene onima koji nisu znali postaviti parla-
ment na njegovo pravo mjesto, niti mu dodijeliti njegov prirodni djelokrug i funkciju (nezavisnu
kontrolu sa svrsishodnom sankcijom). Zbog prigovora parlamentu ne slijedi da se iz demokracije
i parlamentarizma treba vratiti u primitivne diktature egzekutive. Napadi na parlamentarizam
ne mogu oboriti činjenicu da je parlament jedini instrument za stvaranje uravnoteženja između
S i I načela, koje je postigla Engleska i konstitucionalne monarhije. Zadatak je znanosti da uputi
da se sredina između sužanjstva (hipertrofija S načela) i anarhije (hipertrofija I načela) ne može
postići skokovima iz jedne krajnosti u drugu, nego samo podjelom vlasti izmeðu slobodnih pred-
stavnika S i I načela, bez politčkih i socijalnih revolucija.
Stefanović Jovan u tekstu „Zamljenjivanje šefa države“ (1935)36 razmatra pitanje zamjen-
jivanja šefa države koji uslijed spriječenosti nije u mogućnosti da obavlja svoje funkcije. To pi-
tanje postavlja se u onim državama koje su prihvatile monarhijsku, kao i u onim koje su prihva-
tili republikansku formu vlade, ali ne na jednak način. Uzroci spriječenosti šefa države da obav-
lja svoje funkcije mogu se svrstati u dvije glavne kategorije - na one koje dovode do privremene,
i na one koji dovode do trajne spriječenosti. Međutim, razlikovanje između privremene i trajne
spriječenosti pravi se samo u državama s monarhijskom formom vlade. To proizlazi iz značaja
položaja šefa države u jednom ili drugom sistemu: dok je monarh doživotni šef države, preds-
jednik republike je samo privremeni. Uslijed toga se u republikama problem zamjenjivanja šefa
države postavlja samo za slučaj njegove privremene spriječenosti, dok se u slučaju njegove trajne
spriječenosti postavlja jedino pitanje njegovog smjenjivanja.
Autor posebno razmatra dva slučaja namjesništva ili regentstva do kojih može doći u monar-
hiji. U prvom slučaju, uslijed bolesti (tjelesne ili duševne) trajno spriječeni monarh ostaje na
svom položaju, samo što u tom slučaju funkcije šefa države ne obavlja više on, nego neka dru-
ga osoba, ili više njih zajedno. U drugom slučaju, tj. u slučaju monarhove maloljetnosti, na prije-
stolje može doći i maloljetni član dinastije, samo ako je po ustanovljenom redu prijestolonaslje-
dovanja došao red na njega da se popne na prijestolje. U tom slučaju funkciju šefa države obavl-
ja druga osoba i to sve dok monarh ne postane punoljetan.
Slučaje zamjenjivanja šefa države autor analizira na nizu svjetskih ustava donesenih zaključno
sa tridesetim godinama 20. stoljeća.
Milobar Fran u tekstu „Država i narod, egzekutiva i parlament, autoritet i sloboda“
(1936)37 ističe kako su država i narod dva pojma kojima se značenje u praksi redovito iskrivljuje.
Autokratske države preko mjere ističu značenje države, a potcjenjuju narod; demokratske drža-
ve preko mjere izdižu narod, a potcjenjuju državu. Međutim, država i narod su dva naličja jedne
35 Mjesečnik 4-5/1935, 145-164.

36 Mjesečnik 4-5/1935, 169-190; 6-7/1935, 265-277.
37 Mjesečnik 8-10/1936, 337-358
185
medalje – jedna te ista masa individua sačinjava i državu i narod. Država je sredstvo jednog naro-
da za obranu svojeg opstanka, sigurnosti i blagostanja. Između države i državljana postoje uza-
jamna prava i dužnosti.
Civilizirani narodi ne podnose ni premoć S principa i njegovog predstavnika (poglavara
države) niti preponteciju I-principa i njegovog predstavnika (parlamenta). Zato treba postići
uravnoteženje između fundamentalnih sila S i I principa - između države i naroda, između egzek-
utive i parlamenta, između autoriteta i slobode. To uravnoteženje može se postići samo svrsis-
hodnom podjelom vlasti, i to stvarnom, a ne smo formalnom.
Podjela vlasti nosi sa sobom blagotvorne posljedice, s obzirom na parlament i s obzirom na
poglavara države. U prvom slučaju prestao bi parlament biti instrument za realiziranje osobnih
ambicija, pa bi time izgubio privlačnost za političke špekulante. Tada bi se za njega interesirali
nesebični i požrtvovni ljudi, kojima iskreno leže na srcu interesi naroda i države. Ova podjela bi
blagotvorno djelovala i na izbor vladara. Velike ovlasti predsjednika tjerale bi one koji ga biraju
da dobro promisle kakvom čovjeku će toliku vlast povjeriti; a s druge strane velika odgovornost
učinila bi to da bi se ovakve časti prihvatio samo onakav čovjek, koji osijeća u sebi sposobnosti da
obavlja ovako odgovornu službu.
Tinti Halper Aleksandar u tekstu pod naslovom “Pokušaj pojmovne definicije staleške dr-
žave” (1936) 38 polazi od toga da je pojam staleža u prvome redu sociološki pojam. Pod njim po-
drazumijeva skupinu osoba koje imaju jednaku ili sličnu društvenu funkciju, pa su time u izvje-
snom smislu povezane. Od pojma staleža treba razlikovati pojam klase. Klasa je skupina ljudi
jednakog ili sličnog ekonomskog stanja. Pojmovi staleža i klase često se presijecaju, jer jednakost
funkcija nema uvijek kao posljedicu i ekonomsku jednakost, a s druge strane pripadnici različi-
tih staleža mogu biti jednakog ekonomskog stanja. Dioba stanovništva na staleže je vertikalna,
a podjela na klase je horizontalna. U suvremenoj literaturi kao staleška država, označava se za-
jednica, u kojoj je ostvaren ovaj ili onaj željeni društveni cilj. Ako seželi doći do egzaktnog prav-
nog pojma staleške države, mora se na mjesto materijalnog sociološkog sadržaja staviti formal-
no pravničko obilježje itražiti bit staleške države u posebnom načinu stvaranja državne volje, U
tom smislu je staleška država ona zajednica u kojoj organizacija stvaranja državne volje ne leži na
horizontalnom, već vertikalnom načelu, budući da svaki pojedini građanin može obavljati svoje
biračko pravo samo kao pripadnik izvjesnog staleža i to samo u njemu i po njemu.
Krbek Ivo piše o jednoj od najznačajnijih maksima modernog upravnog prava u tekstu pod na-
zivom „Zakonitost uprave“ (1936)39. Strogo uzeto trebalo bi lučiti (kao što to čini njemačka teo-
rija) između načela zakonitosti, po kojem se svaka upravna djelatnost zasniva baš na određenoj
normi, tj. na samom zakonu, i načela normativnosti po kojem se ta djelatnost zasniva na prav-
noj normi uopće. Autor opisuje kako se načelo zakonitosti razvijalo u više faza usporedo s raz-
vojem ideologije policijsko-apsolutističke države u ideologiju pravne države. U samoj policijsko-
apsolutističkoj državi nalazimo klice za načela pravne države, a u pravnoj državi nalazimo još
dugo mnoge ostatke policijsko-apsolutističkog shvaćanja.Mogu se razlikovati puno i slabi-
je načelo zakonitosti uprave. Puno načelo zakonitosti uprave, po kojem uprava može djelovati
samo na osnovu zakona (pravne norme), oživotvoreno je naročito u strogo ustavnim državama,
poput Engleske i Francuske. U sistemima sa slabijim načelom zakonitosti uprave, zakon je samo
ograničenje za upravnu vlast (npr. Italija).
38 Mjesečnik 11/1936, 492-499

39 Mjesečnik 4-5/1936, 161-183; 6-7/1936, 241-267.
186
Digović Petar u tekstu “Problem suverenosti i međunarodno pravo” (4-5/1936)40 prikazu-

je razvoj teorije o državnoj suverenosti - od pravog tvorca te teorije J. Bodina (16. stoljeće), pre-
ko shvaćanja suverenosti kao apsolutne i ničim ograničene vlasti (Vatel, Funck-Brentano i A. So-
rel), zatim shvaćanja o inkopatibilnosti pojma suverenosti s bilo kakvim ograničenjima (Duguit,
Scelle), do shvaćanja o međunarodnoj zajednici kao suverenu (Kelsen).
Na temelju dotadašnjih dostignuća pravne znanosti pravi smisao i značenje pojma suvereno-
sti kao bitne značajke države može se, po Digoviću opisati: svaka suverenost je samo i jedino
državna suverenost, a svaka zajednica koja je suverena jest država; jedina suverenost je unutarn-
ja suverenost, vanjska suverenost ne postoji, ona je samo odraz unutarnje suverenosti, koja se
očituje u načelnoj nezavisnosti države prema drugim državama. Promatrano pak s područja
međunarodnog prava, suverenost države je moć slobodno se kretati u granicama koje su utvrđene
međunarodnim pravom: suverenost države znači njenu izravnu zavisnost s međunarodnim pra-
vom.
Milobar Fran u tekstu pod naslovom „Tri tipa ili metode mijenjanja režima“ (1938)41 tvr-
di da europski narodi ne podnose ni režim čistog autoriteta (apsolutistički) niti neautoritativni
režim, jer oba izazivaju pogibelj dinamične promjene jednoga i drugoga. Ta pogibelj se može ot-
kloniti sistemskom promjenom režima. Ovakvo mijenjanje režima uz promoć krupne i suptilne
podjele vlasti omogućuje monarhijama i republikama, da se svakome narodu dade takav režim
koji odgovara općoj prosvjeti, političkoj zrelosti i školovanosti svakog naroda; politički napred-
nijima - više slobode, politički neiskusnima - više autoriteta. U kojem će se omjeru za koji narod
autoritet i sloboda odmjeriti, ovisi o genijalnosti ustavotvorca. Pri tome valja držati na oku – kao
conditio sine qua non – narav države, tj. je li država nacionalno i kulturno homogena ili heteroge-
na. Ono što je za homogenu državu najpogodniji sistem, to je za heterogenu najnepogodniji, jer
oni isti elementi, koji su podobni, da homogenu državu učvrste i unaprijede (unitarizam, cen-
tralizam, nacionalizam), podobni su, da heterogenu državu unište (npr. Tursko carstvo, Austro-
Ugarska, Rusija).
Krbek Ivo u tekstu „Državni nadzor nad samoupravom“ (1939)42 ističe da unatoč tome što su
samouprava i državni nadzor pojmovno dvije posve suprotne stvari, one nužno postoje zajedno.
Ako priroda i pojam samouprave, s jedne strane i traži izvjesnu mjeru državne nadzorne vlasti,
oni se, s druge strane i protive prevelikom nadzoru koji može ugušiti čitavu samoupravu i i sve-
sti je na obični podređeni državni ured. Kada bi se državni nadzor samouprave toliko proširio, da
bi bio jednak hijerarhijskom nadzoru višeg državnog ureda nad nižim, onda prema autoru ne bi-
smo imali više, ni u pravnom ni u političkom smislu riječi, posla sa samoupravom.
Državni nadzor nad samoupravom je nužan i on bi prema građanskoj pravnoj teoriji imao
biti glavno sredstvo da se u dualizmu između državne uprave i samouprave očuva jedinstvo jav-
ne uprave, kao i da se pridrži da samouprava pravilno obavlja svoja prava i dužnosti. Krbek navo-
di kako se razlikuju državni nadzor u najširem smislu, koji bi obuhvaćao sva sredstva i mjere, ko-
jima bilo koja državna vlast kao viša vlast utječe na samoupravu, te državni nadzor u užem smi-
slu pod njim se podrazumijeva samo onaj nadzor, koje obavljaju upravne vlasti, a eventualno i
upravni sudovi.
40 Mjesečnik 4-5/1936, 145-160.

41 Mjesečnik 1-2/1938, 26-38.
42 Mjesečnik 7-8/1939, 289-312.
187
Andrassy Juraj u tekstu pod naslovom „Državna reforma“ (1939)43 opisuje kako je, na teme-
lju sporazuma Cvetković – Maček, u kolovozu 1939., donesena Uredba o Banovini Hrvatskoj, ko-
jom je započela državna reforma Jugoslavije. Ta Uredba je, kako ističe autor, trebala „opravda-
ti nadu, da će hrvatski narod u novom ustavnom uređenju moći razvijati sve svoje životne snage
i sposobnosti za svoj najveći boljitak“ (str. 388). Poboljšanje položaja hrvarskog naroda vidljivo
je kroz tri aspekta novog ustavnog uređenja. Prvo, umjesto unitarizma i centralizma Vidovdan-
skog ustava i Ustava iz 1931. sada se, kako kaže uredba, i Hrvatima daje da sudjeluju u državnom
životu. Drugo, umjesto u prijašnjim ustavima jako naglašene misli narodnog i državnog jedin-
stva, ova Uredba omogućava izgradnju samoupravne decentralizacije. Treće, predviđen je i pre-
okret u sastavu i djelovanju zakonodavnog tijela. Naime, novi izborni zakon trebao bi osigurati
istinsko narodno predstavništvo. Osim toga, parlament će imati dvojnu ulogu: njegov rad će se s
jedne strane protezati na cijelu državu, a s druge strane na one dijelove koji neće imati poseban
položaj, kako ga je sada dobila Hrvatska.
Stefanović Jovan u tekstu pod nazivom “O pravu raspuštanja parlamenta” (1940)44 ističe
kako se obično smatra da se pravom egzekutive da raspusti parlament u parlamentarnom re-
žimu, postiže ravnoteža između egzekutive i legislative. Po njemu to nije dovoljno, već smatra
da je za uspostavljanje ravnoteže između egzekutive i legislative, potrebno da se legislativa uči-
ni zavisnom od egzekutive, kao i da se egzekutiva učini zavisnom od legislative. Zavisnost eg-
zekutive od legislative postoji uslijed mogućnosti parlamenta da obori vladu. A zavisnost legi-
slative od strane egzekutive postiže se davanjem egzekutivi prava raspuštanja parlamenta. Da-
kle, uzajamna zavisnost između legislative i egzekutive izražena je, s jedne strane u mogućnosti
parlamenta da obori vladu, a s druge strane u mogućnosti vlade da raspusti parlament. Time se
ujedno osigurava i podudarnost između sva tri čimbenika parlamentarnog režima: naroda, par-
lamenta i vlade. Naime: od naroda proizlazi parlament, od parlamenta proizlazi vlada, pa onda i
vlada posredno proizlazi od naroda.
Autor smatra da postizanje ravnoteže između egzekutive i legislative nije glavni razlog koji
opravdava pravo egzekutive da raspusti parlament: upotrebom prava raspuštanja parlamenta
održava se i podudarnost između parlamenta i naroda, jer se narod štiti od samovolje i tirani-
je parlamenta.
Postoje i situacije da se egzekutivi, umjesto prava odlučivanja o raspuštanju parlamenta, daje
samo pravo predlaganja, s tim da odluku o raspuštanju donosi narod. I ovo pravo egzekutive po
mišljenju autora nije bez vrijednosti i može poslužiti za održavanje podudarnosti između parla-
menta i naroda, ali ono ne služi tome cilju u onoj mjeri u kojoj služi pravo egzekutive da sama od-
lučuje o raspuštanju. Autor posebno govori o nemogućnosti vlade da odlučuje o raspuštanju par-
lamenta u Francuskoj prema zakonu iz 1875, te prema ustavima drugih zemalja od sredine 19.
stoljeća do sredine 20. stoljeća: ustavima njemačkih zemalja, ustavu sjedinjenih sjevernoamerič-
kih zemalja, austrijskom ustavu, poljskom ustavu, grčkom u, španjolskom republikanskom usta-
vu, estonskom ustavu, engleskom ustavu, Vidovdanskom ustavu, Uredbi o ustrojstvu Banske
vlasti Banovine Hrvatske od 1939.
43 Mjesečnik 9/1939, 385-392.

44 Mjesečnik 1-2/1940, 1-15; 3-4/1940, 97-111, 5-6/1940, 193-206.
188
4.2. Teorija države u ostalim jedinicama45
U rubrici kjniževnih obznana daje se sumarni sadržaj radnje Vinka Kriškovića pod nazivom
„Uprava i sudstvo“46 s posebnim naglaskom na odnos sudstva i uprave u Hrvatskoj (1900)47; Iste
godine M. Novak piše o radnji Slobodana Jovanovića „O dvodomnom sistemu”48 u kojoj autor
najprije teorijski obrazlaže potrebu dvodomnog sustava, a zatim prikazuje funcioniranje tog
sustava u nizu država (1900)49; Ivan Strohal pod naslovom „Legislativa i sudačka vlast“ piše o
prijeporu među njemačkim pravnicima glede odnosa između zakonodavstva i sudstva, poseb-
no o ovlaštenjima sudaca da u slučaju zakonskih praznina tumače zakon (1906)50, te o tome na-
stavlja u tekstu pod naslovom „Emancipacija sudca od zakona“ (1907)51; Ivan Esih je 1925. godi-
ne prikazao knjigu profesora pozanjskog sveučilišta A. Peretiatkowicza „Savremena država“,52
ističući, između ostalog, da zbog brojnih dragocjenih podataka o suvremenoj državi, predstav-
lja prvo takvo djelo u poljskoj pravnoj literaturi.53 Natko Katičić prikazuje Andrassyevu knjigu
„Kritički pogledi na teoriju o narodnoj suverenosti“54 navodeći kako se načelo narodne suvereno-
sti može promatrati s više aspekata – sociološkog, političkog, eventualno poetskog, te pravnog,
na koje se autor naročito usredotočuje (1928)55; Stanko Frank prikazuje knjigu Leonida Pitamica
“Država”56 koji polazi od toga da je država u prvom redu pravna organizacija ljudi (1929)57; Ju-
raj Andrassy sumarno iznosi sadržaj knjige Đorđa Tasića „Suvremeni politički sistemi i shvaća-
nja o državi“58 u kojoj govori o pojmu i načelima demokracije, o novim sustavima političkog si-
stema, poput fašističkog i sl. (1936)59; Daje se kratki sadržaj knjige Juraja Šćetinca „Korporativi-
zam i demokracija“kojoj je zaključak da se korporativni sistem može ostvariti i unutar demokrat-
skog političkog sistema, bez povrede osnovnih načela demokracije (1938)60; U rubrici književnost
iznosi se kratki sadržaj knjige Jozsefa Szabe pod naslovom „A szuverenitas“61 u kojoj on poku-
šava ustanoviti pozitivnopravni sadržaj pojma suverenosti (1938)62; Nalazimo bilješku o raspravi
Mirka Košutića “O sudačkoj nezavisnosti u autoritativnoj državi”, s glavnom idejom da nezavi-
45 U rubrikama koje nose naziv - književnost, književne obznane, literatura - u pravilu se ne navodi pisac koji daje obavijest ili kratki
sadržaj radova navedenih u tim rubrikama. U nekim slučajevima nema ni podataka o mjestu i godini izdanja radova.
46 Zagreb 1900.
47 Mjesečnik 12/1900, 763-764.
48 Beograd 1899.
49 Mjesečnik 9/1900, 568-573. Tekst je preštampan iz časopisa „Branič“.
50 Mjesečnik 10/1906, 775-780.
51 Mjesečnik 1907, 308-309.
52 Poznanj 1924.
Mjesečnik 1928, 300-301.
53 Mjesečnik 2/1925, 82-84.
54 Zagreb 1927.
55 Mjesečnik 1928, 300-301.
56 Ljubljana 1927.
57 Mjesečnik 1/1929, 27-39.
58 Beograd 1936.
59 Mjesečnik 6-7/1936, str. 334-335.
60 Mjesečnik 10-11/1938, 524.
61 Seged 1936.
62 Mjesečnik 5/1938, 239-240.
189
snost sudova nije neka posebna svojstvenost ni liberalizma ni demokracije ni parlamentarizma

nego bitni uvjet sigurnosti svakog poretka (1943)63
5. Zaključci
Ukupan broj radova posvećenih državi koje smo uzeli u analizu jest 39. Uzmemo li pak u ob-
zir samo tekstove koje zovemo člancima, onda ih je 28. U početnim godinama izlaženja časopisa
- otprilike sve do godine 1900., objavljuje se mali broj teorijskih tekstova o državi, pa je bilo godi-
na u kojima nije objavljen niti jedan teorijski tekst. Kasnijih godina se njihov broj povećava, po
našem mišljenju, jednim dijelom i zbog većeg učešća ostalih vrsta tekstova (ocjene i prikazi i sl.)
kojih do 1896. uopće nema. Mali broj objavljenih tekstova na početku možemo tumačiti i time
što su osim „Mjesečnika“ na području tadašnjih hrvatskih zemalja postojali i drugi časopisi. Mo-
žemo primjetiti da je i danas u pravničkim časopisima, ako nisu isključivo teorijskopravne nara-
vi ili se pak isključivo ne bave materijom koja pripada konkretnim pravnim naukama, broj teorij-
skih tekstova manji. To je donekle razumljivo ako uzmemo u obzir da postoji veći broj konkret-
nih pravnih nauka i autora koji se njima bave.
Da bismo dali bolju predodžbu o čemu se u „Mjesečniku“ pisalo, pored kronološkog prikazi-
vanja tekstova u središnjem dijelu rada, ovdje svrstavamo tekstove o državi po srodnosti proble-
matike u pojedine grupe
Najveći broj tekstova bavi se demokracijom, i to: razvojem demokratske misli (Polić 1918), ti-
povima demokracije (Milobar 1930, 1931, 1932), njenoj usporedbi s drugim oblicima političkog si-
stema (autokracijom - Milobar 1933). Nalazimo prikazivački tekst o mogućnosti ostvarenja kor-
porativne organizacije u demokraciji (1938), zatim tekstove o elementima demokracije – kao što
su pojedinačne slobode (Polić 1914) i izborno pravo (Tasić 1925).
Ovdje svrstavamo i tekstove o narodnoj suverenosti, kao ideji na kojoj se temelji demokracija
(Andrassy 1927), te prikazivački tekst o kritičkom pogledu na narodnu suverenost (Katičić 1928).
Osim toga suverenost je, nezavisno od govora o demokraciji, i specifična osobina države, o
čemu također nalazimo dva teksta – o problemu suverenosti u međunarodnom pravu (Digović
1936) i pozitivnopravnom sadržaju pojma suverenosti (1938).
O drugim tipovima država, osim demokracije, govore tekstovi o staleškoj državi (Halper 1926),
prikazivački tekst o suvremenoj državi (Esih 1925), bilješka o nezavisnosti sudova u autoritativ-
noj državi (1943), tekst o suvremenim političkim sistemima (Andrassy1936), parlamentarizmu
(Milobar 1935), švicarskoj konfederaciji (Brlić 1931).
Posljenja dvije teme zadiru i u područje ustavnog prava, kao i raspuštanje parlamenta (Stefa-
nović 1940).Ovdje spominjemo i tekst o ograničenju djelovanja političkih stranaka (anonimus
1876).
O ostalim specifičnim osobinama države govori se u tekstovima o narodnosti (Novak 1900), od-
nosno narodnosnoj ideji (Radić 1909), koji zapravo govore o nacionalnosti kao osobini moderne
države. U navedenom članaku Stjepan Radić razmatra narodnosnu ideju sa sociološkog gledišta,
smatrajući suprotno mnogim gledištima da narodnost ne stvara samo isti jezik, vjera i rasa, već i
svijest ljudi koji koji žive zajedničkim životom bez obzira na spomenute faktore. Također se piše
o odnosu države i naroda (Milobar 1936).
63 Mjesečnik 5/1943, 256-257.

190
Od problema vezanih uz državnu organizaciju razmatraju se sljedeći: odnos sudstva i uprave

(Pliverić 1882; 1900), odnos zakonodavstva i uprave (Strohal 1906 i 1907 ), državnopravn položaj
monarha (Štefanić 1894), odnos države i autonomne provincije (Štefanić 1895), pravni odnos iz-
među činovnika i države (Celso 1910), zakonitost uprave (Krbek 1936), te nadzor nad samoupra-
vom (Krbek 1939).
Jedan broj tekstova bavi se i promjenama državnopravnog poretka: bilo općenito o metodama
promjena režima (Milobar 1938), bilo antidemokratskim revolucijama (Milobar 1934). Neki su
pak tekstovi inspirirani konkretnim povijesnim događajima - neuspjehom proleterskih revolu-
cija u Rusiji i Njemačkoj (Milobar 1922), te državnom reformom provedenom prilikom uspostav-
ljanja Banovine Hrvatske (Andrassy 1939). Inače, treba reći da u časopisu ima dosta tekstova koji
obrađuju aktualne probleme, ali većina njih nije pisana s šireg teorijskog aspekta.
Sintetičko djelo koje obrađuje mnoga pitanja, kako ona iz teorije države, tako i iz teorije pra-
va, jest radnja Ladislava Polića objavljena čak u dvanaest nastavaka 1903. pod nazivom „Zakon i
sankcija“. U njoj Polić kritički promatra teoriju velikog teoretičara državnog prava – Labanda - i
pita slaže li se Labandova teorija spozitivnim pravom ustavne monarhije.
Zaključak o zastupljenosti određene problematike u časopisu možemo dati ukoliko imamo
reprezentativan broj tekstova. Ovdje bismo to mogli reći za tekstove koji se bave demokracijom.
Štoviše i tekstovi o drugim tipovima država opet se osvrću na demokraciju kao poželjan oblik po-
litičkog sistema. Držimo da ovi tekstovi ne počinju slučajno godinom početka Prvog svjetskog
rata (1914), kada su najdrastičnije ugrožene do tada postignute demokratske tekovine.
Najzastupljeniji autor je Fran Milobar (koji je napisao sedam tekstova – u razdoblju od 1922.-
1938.). Samo usporedbe radi na drugom mjestu je Ladislav Polić sa tri teksta ( 1903.-1918.).
191
DSc Žaklina Harašić, assistant professor, Faculty of Law, University of Split

DSc Vilma Pezelj, assistant professor, Faculty of Law, University of Split
AN OVERVIEW OF THEORETICAL CONTRIBUTIONS ON THE STATE

IN THE LEGAL JOURNAL „MJESEČNIK“ („MONTHLY“) (1875-1945)
Summary
The authors regard this paper as a partial contribution to the rare research into the history
of the theory of state. In this paper they have analysed not only legal theory texts concerning
the state from general legal aspects but also from the aspects of other similar sciences - philo-
sophy, sociology, politics and constitutional law. They analyse texts chronologically to show the
representation of some problem areas in a certain period. Given their relationship to the pro-
blem area, all texts can be placed in the following groups: texts dealing with democracy and other
types of state, sovereignty and other specific attributes of the state, organization of the state,
changes in legal order and texts from constitutional law if they concern general legal problems.
The most represented authors published in „Mjesečnik“are: Fran Milobar (published from 1922
to 1938) and Ladislav Polić (1903-1918).
Key words: „Mjesečnik“(„Monthly“). – Theory of state. – Legal history. – Chronology.
Dr. Žaklina Harašić, Dozentin an der Fakultät für Rechtswissenschaften der Universität in Split
Dr. Vilma Pezelj, Dozentin an der Fakultät für Rechtswissenschaften der Universität in Split
Übrsicht über theorethische Beiträge zum Thema Staat in

der juristischen Fachzeitschrift «Mjesečnik» (1875-1945)
Zusammenfassung
Die Autorinnen sind der Meinung, mit dieser Arbeit teilweise den Forschungen der Staat-
stheorie vom historischen Standpunkt aus Beitrag zu leisten. Darin analysieren sie diejenigen
Texte, die den Staat nicht nur vom allgemeintheoretischen Standpunkt aus behandeln, sondern
auch vom Standpunkt anderer verwandten Disziplinen aus: Soziologie, Philosophie, Politik und
des Verfassungsrechts. Die Texte werden nach dem chronologischen Kriterium analysiert, das
ihrer Meinung nach die Intensität bestimmter Problematik in jeweiligen Zeitspannen am besten
zeigen. Mit Rücksicht auf die Verbundenheit der Problematik werden die Texte in diejenigen ein-
geteilt, die Demokratie und andere Staatstypen, Souveränität und andere eigentümliche Staat-
smerkmale, die Staatsorganisation und die Änderungen der Staatsordnung thematisieren, sowie
in Beiträge aus dem Gebiet des Verfassungsrechts, die sich mit der allgemeintheoretischen Fra-
gen befassen. Die Autoren, deren Beiträge am häufigsten vorkommen, sind: Fran Milobar (in der
Zeitspanne 1922-1938) und Ladislav Polić (1903-1918).
Schlüsselwörter: «Mjesečnik», Staatstheorie, Rechtgeschichte, Chronologie.

Mr. sc. Petar Radošević, dipl. iur.: Rimski korijeni hrvatskog stvarnog prava
193
Mr. sc. Petar Radošević, dipl. iur. Pregledni znanstveni rad

UDK 347.2:34(37)
RIMSKI KORIJENI HRVATSKOG STVARNOG

PRAVA
Sažetak: U istraživanju se prikazuje utjecaj rimskog prava na pozitivno hrvatsko stvarno
pravo. Pri tome se koristi izvornim rimskim fragmentima iz Corpus iuris civilis,
koji su (latinski tekst i hrvatski prijevod) stavljeni pored odredbi trenutno va-
žećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima RH koje normiraju iden-
tične institute. Pri tome su, radi preglednosti i opsega rada, odabrani samo fra-
gmenti koji su našli odjeka i u pozitivnim odredbama hrvatskog prava, dok su
oni koji reguliraju određene institute na drugačiji način od pozitivnog hrvatskog
prava, ispušteni. Autor vjeruje da je na taj način najupečatljivije prikazan odnos
rimskog prava i hrvatskog stvarnog prava, te ilustrirana njihova duboka među-
sobna povezanost.
Ključne riječi: rimsko pravo, hrvatsko stvarno pravo, rimski pravni fragmenti
1. UVOD
Veliki utjecaj rimskog prava na pozitivne privatno pravne poretke europskog kontinenta (pa
tako i na hrvatsko pravo) dobro je poznat i proučen fenomen1. Kako je poznato, jedno od područ-
ja gdje je taj utjecaj najvidljiviji i najsnažniji jest stvarno pravo. Podrijetlo mnogih instituta mo-
dernog stvarnog prava već je na prvi pogled vidljivo u rimskom pravu, dok je mnogo i takvih koji
su, iako vuku svoje podrijetlo iz rimskog prava, do modernog doba došli unaprijeđeni i prerađe-
ni od strane glosatorske i postglosatorske pravne škole. U svakom slučaju, utjecaj rimskog prava
na moderno stvarno pravo velikog dijela zemalja europskog kontinenta je lako opaziv i odluču-
juć, jer, čak i kada su određena rješenja izgrađena tek kasnije, i ona se temelje na načelima koja
1 O utjecaju rimskog prava na europske pravne poretke v. opširnije Stein, Peter : Rimsko pravo i Europa- Povijest jedne pravne kul-
ture, Zagreb, 2007. O utjecaju rimskog prava na pozitivno hrvatsko stvarno pravo također se prilično pisalo. Za studiju posvećenu
utjecaju rimskog prava na pozitivno hrvatsko stvarno pravo v. Petrak, Marko : Rimska pravna tradicija i hrvatsko stvarno pravo,
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 5/2002. (za kritiku nekih od iznesenih teza u navedenoj studiji v. Margetić, Lujo: O tzv.
aktualiziranju istraživanja rimskog prava, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 2/2006). O utjecaju rimskog prava na po-
zitivno hrvatsko stvarno pravo v. npr. također na odgovarajućim mjestima u Gavella, Nikola Josipović, Tatjana Gliha, Igor Belaj,
Vlado Stipković, Zlatan : Stvarno pravo, Zagreb, 1998. ; Simonetti, Petar: Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka, 2001. ; Vedriš, Martin
Klarić, Petar : Građansko pravo, IV. izd., Zagreb, 2000. ; Gavella, Nikola Alinčić, Mira Klarić, Petar Sajko, Krešimir Tumbri, Tanja
Stipković, Zlatan Josipović, Tatjana Gliha, Igor : Hrvatsko građanskopravno uređenje i kontinentalnoeuropski pravni krug, II.
izd., Zagreb, 1994. ; Petrak, Marko : Rimska pravna tradicija i hrvatska pravna kultura, studija objavljena u Stein, Peter : Rimsko
pravo i Europa- Povijest jedne pravne kulture, Zagreb, 2007. ; Margetić, Lujo: Rimsko pravo kao europski fenomen i hrvatska pravna
povijest, lectio annalis, Rijeka, 1997.
194
je postavilo rimsko pravo, koje je obično i naznačilo put kojim treba ići u njihovom razvoju, čak i
kada samo nije smoglo snage (ili nije imalo vremena) da ga slijedi.
U hrvatskom je kontekstu izučavanje rimskih korijena stvarnog prava od posebnog značaja.
Činjenica da je Hrvatska 1990.g. počela izgrađivati svoje pravo po uzoru na pravne poretke ger-
manske podskupine zemalja kontinentalno europskoga pravnog kruga, znači, u stvari, povra-
tak hrvatskog pozitivnog prava rimskim korijenima i rimskoj pravnoj tradiciji. U tom kontek-
stu, smatramo da izučavanje rimskih korijena hrvatskog stvarnog prava ima posebnu važnost,
jer, uvjereni smo, samo onaj tko pozna povijest neke pravne odredbe, može u potpunosti shvati-
ti njezin sadašnji doseg i značenje. No, razumljivo je, da bi se od izučavanja rimskog prava moglo
imati koristi potrebno je uvijek biti svjestan toga koji se pozitivni stvarnopravni instituti teme-
lje na rimskom pravu (npr. načelo pravnog jedinstva nekretnine, služnosti, tužba predmnijeva-
nog vlasnika / actio Publiciana itsl.), a koji ne (npr. veliki dio prava posjeda, pravo stvarnog tere-
ta, zemljišne knjige, pravo građenja itd.), kako se ne bi upalo u zamku pogrešnog zaključivanja i
upotrebe analogije tamo gdje tome nije mjesto. Ipak, kako će se iz nastavka teksta vidjeti, utjecaj
rimskog prava je i kod ovih instituta (koji se, dakle, velikim dijelom ne temelje na rimskom pra-
vu) bio prilično velik, te se pri njihovom produbljenom izučavanju ne može zaobići uvid i u rim-
sko pravo (takav je slučaj npr. kod posjeda, koji, iako je u pozitivnom hrvatskom pravu koncipi-
ran objektivno, dakle drugačije nego u rimskom pravu, ipak u određenim segmentima stoji pod
utjecajem rimske pravne misli - npr. u pogledu pravila o dosjelosti ili posjedovne zaštite).
Cilj ovog istraživanja je da produbi poznavanje rimskih korijena hrvatskog stvarnog prava,
koristeći pri tome donekle drugačiji pristup od ostalih autora koji su se bavili ovom problemati-
kom. Naime, umjesto da opisujemo sličnosti i razlike uređenja pojedinih stvarnopravnih institu-
ta u rimskom pravu i u pozitivnom hrvatskom pravu, odlučili smo staviti jedno pored drugog rje-
šenja ta dva prava, i pustiti čitaocu da sam zaključi o postojanju (ili nepostojanju) sličnosti i razli-
ka među njima. Smatramo da će uvid u fragmente napisane prije više stoljeća, te usporedba u nji-
ma sadržanih rješenja s rješenjima sadržanima u pozitivnim propisima, najupečatljivije djelovati
na svijest o trajnoj vrijednosti i utjecaju rimskog prava, te da će se time proizvesti učinak koji je
(gotovo) nemoguće proizvesti jednostavnim pisanjem o ovoj temi (na tragu poslovice „slika ka-
zuje više nego tisuću riječi“). Također, podsjećamo da je rimsko pravo bilo kazuističko (znači ba-
vilo se konkretnim slučajevima, slično kako je danas slučaj s anglosaksonskim precedentnim pra-
vom), te vjerujemo da će rimski pravni fragmenti biti lako čitljivi, razumljivi i zanimljivi, a ujed-
no će omogućiti čitaocima i uvid u čuveni rimski pravni stil, koji je od antike do danas neprevla-
dani (i nedostignuti) ideal jezgrovite preciznosti u pravnom izražavanju.
Vjerujemo da ćemo na ovaj način najpreglednije i najpreciznije prikazati rimske korijene po-
zitivnog hrvatskog stvarnog prava.
195
2. RIMSKI IZVORI U KOMPARACIJI S POZITIVNIM STVARNOPRAV-

NIM ODREDBAMA2
Kada netko gradi na svojem zemljištu s tuđim Nekretnine su čestice zemljine 2/3 ZV3
materijalom, on se smatra vlasnikom zgrade, površine, zajedno sa svime što
jer sve građevine pripadaju zemljištu (na kojem je sa zemljištem trajno spoje-
su sagrađene). no na površini ili ispod nje, ako
Just.Inst. 2,1,29 Cum in suo solo aliquis aliena zakonom nije drukčije odre-
materia aedificaverit, ipse dominus intelle- đeno.
gitur aedificii, quia omne quod inaedificatur
solo cedit.
Neke (stvari) su po prirodnom pravu svačije, Sposobne biti objektom pra- 3/1 ZV
neke pripadaju pravnim osobama, neke nisu va vlasništva i drugih stvarnih
ničije, a mnogo ih pripada pojedincima koji ih prava jesu sve stvari, osim onih
stječu na različitim osnovama. kojima njihove naravne osobi-
D.1,8,2,pr Marcianus libro tertio institutionum ne ili zakonske odredbe priječe
Quaedam naturali iure communia sunt omni- da pripadaju pojedincu.
um, quaedam universitatis, quaedam nulli-
us, pleraque singulorum, quae variis ex causis
cuique adquiruntur.
A po prirodnom pravu vlasništvo sviju ljudi su Nisu sposobni biti objektom 3/2 ZV
ove (stvari): zrak, tekuća voda, more, a time i prava vlasništva i drugih stvar-
morska obala. nih prava oni dijelovi priro-
D. 1,8,2,1 Marcianus libro tertio institutionum de koji po svojim osobinama
Et quidem naturali iure omnium communia ne mogu biti u vlasti niti jed-
sunt illa: aer, aqua profluens, et mare, et per ne fizičke ili pravne osobe po-
hoc litora maris. jedinačno, nego su na upora-
bi svih, kao što su to atmosfer-
ski zrak, voda u rijekama, jeze-
rima i moru, te morska obala
(opća dobra).
2 U sljedećem pregledu rimski fragmenti su dani s lijeve strane, i to prvo prijevod, a zatim latinski original (smanjenim i podebljanim
fontom), dok su relevantne odredbe pozitivnog hrvatskog stvarnog prava dane u desnom stupcu. Krajnje desno su naznake pozitiv-
nog propisa u kojem se određena odredba nalazi, a korišten je način citiranja po kojem prvi broj označava broj članka, a drugi broj,
odvojen od prvoga kosom crtom, označava broj stavka unutar članka, dok su točke unutar članka označene slovom t. za kojim slijedi
broj točke. Značenje kratica pojedinih propisa daje se u bilješkama na dnu teksta na mjestu gdje se isti prvi put spominju. Napomi-
njemo da su svi prijevodi latinskih fragmenata djelo autora, te da smo pri prevođenju željeli zadržati što veću sličnost s originalom,
ali i duh i smisao teksta, što je ponegdje, zbog specifičnosti latinskog jezika, bilo vrlo teško postići. Stoga je prijevod određenih
fragmenata prilično slobodan, no to odstupanje od strogog slijeđenja originala je bila cijena razumljivosti teksta i zadržavanja nje-
govog smisla, te smo je iz tih razloga i prihvatili. Pri citiranju latinskih fragmenata koristili smo se tradicionalnim načinom, pri čemu
prva oznaka označava djelo iz kojeg je fragment uzet (D.-Digesta, Just.Inst.-Justinijanove Institucije, C.J.- Codex Justinianus), dok
slijedeći brojevi označavaju (po redu s lijeva na desno), broj knjige unutar navedenog djela, broj titula (naslova) unutar knjige, broj
odjeljka unutar titula, te broj fragmenta unutar odjeljka.
3 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99-USRH, 22/00-USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09)
196
Praescriptio4 koja počiva na dugotrajnom po- Na pomorskom dobru ne može 5/2 ZPDML6
sjedovanju, obično nije dopuštena za stjeca- se stjecati pravo vlasništva ni
nje mjesta koja su po ius gentium5 javna. Primjer druga stvarna prava po bilo ko-
za ovo je kada netko tko je napustio ili uništio joj osnovi.
svoju posve srušenu zgradu koju je sagradio na
morskoj obali ulaže prigovor protiv drugoga
koji je sagradio zgradu na istom tom mjestu.
D.41,3,45, pr. Papinianus libro decimo respon-
sorum Praescriptio longae possessionis ad op-
tinenda loca iuris gentium publica concedi
non solet. Quod ita procedit, si quis, aedificio
funditus diruto quod in litore posuerat (for-
te quod aut deposuerat aut dereliquerat aedi-
ficium), alterius postea eodem loco extructo,
occupantis datam exceptionem opponat...
Labeon općenito piše da sve što se nalazi u Pripadak (pertinencija ili po- 7/1 ZV
zgradi i trajno služi njenoj uporabi predstavlja bočna stvar) je pokretna stvar
njezin dio, ali što samo privremeno služi njenoj koju je njezin vlasnik nami-
uporabi ne predstavlja njezin dio. jenio da kao sporedna trajno
D. 19,1,17,7 Ulpianus libro 32 ad edictum služi svrsi glavne, a stoji u ta-
Labeo generaliter scribit ea, quae perpetui kvu prostornom odnosu pre-
usus causa in aedificiis sunt, aedificii esse, ma glavnoj stvari koji odgova-
quae vero ad praesens, non esse aedificii... ra toj namjeni. Nije pripadak
ona stvar koja se prema shva-
ćanju u prometu ne smatra pri-
patkom.
Prolazna uporaba jedne stva- 7/2 ZV

ri za svrhu druge stvari ne daje
joj svojstvo pripatka.
Prihodi gradskog zemljišta smatraju se plodo- Plodovi su i prinosi koje stvar 8/4 ZV
vima. ili pravo daje posredovanjem
D. 22,1,36 Ulpianus libro 61 ad edictum Prae- nekoga pravnoga odnosa, kao
diorum urbanorum pensiones pro fructibus što su to najamnine, zakupni-
accipiuntur. ne i kamate.
4 Riječ je o longi temporis praescriptio, pod čime se podrazumijeva institut rimskog prava koji je (u praksi) imao slične učinke kao i
dosjelost (usucapio), ali se njime nije stjecalo vlasništvo stvari već samo prigovor protiv vlasničkog zahtjeva njenog vlasnika, v.
opširnije u Romac, Ante: Rimsko pravo, II. izd., Zagreb, 1987., str. 169.
5 Pojam ius gentium označava pravne odredbe koje su uređivale odnose između stranaca i rimskih građana, koje su stoga bile
fleksibilnije i manje formalističke od odredbi ius civile (koje se koristilo samo između rimskih građana), v. opširnije u Romac, o.c.,
str. 5.
6 Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09)
197
Quintus Mucius je iznio sljedeći slučaj: vla- Pojedinačnu nekretninu čini 9/1 ZV
snik zemljišta bijaše prodao drveće koje je ra- zemljišna čestica, uključuju-
slo na njemu, i, nakon što je primio novac, od- ći i sve što je s njom razmjer-
bio ga je predati. Kupac je pitao što bi trebao no trajno povezano na njezinoj
učiniti, i bojao se da se neće smatrati da nave- površini ili ispod nje; ali kad je
deno drveće pripada njemu. Pomponije je odgo- više zemljišnih čestica upisa-
vorio da drveće koje stoji na zemljištu nije pono u zemljišnoj knjizi u isti ze-
sebna stvar, te da, stoga, kupac ne može tuži- mljišnoknjižni uložak, one su
ti na predaju drveća, već može tužiti na osnovu pravno sjedinjene u jedno tijelo
kupoprodaje. (zemljišnoknjižno tijelo), koje
D. 19,1,40 Pomponius libro 31 ad Quintum Mu- je kao takvo jedna nekretnina.
cium Quintus Mucius scribit: dominus fundi
de praedio arbores stantes vendiderat et pro Trava, drveće, plodovi i sve 9/2 ZV
his rebus pecuniam accepit et tradere nole- uporabljive stvari koje zemlja
bat: emptor quaerebat, quid se facere oporte- rađa na svojoj površini dijelovi
ret, et verebatur, ne hae arbores eius non vi- su te nekretnine sve dok se od
derentur factae. Pomponius: arborum, quae zemlje ne odvoje.
in fundo continentur, non est separatum cor-
pus a fundo et ideo ut dominus suas speciali-
ter arbores vindicare emptor non poterit: sed
ex empto habet actionem.
Plodovi koji vise s drveta smatraju se dijelom
zemljišta.
D. 6,1,44 Gaius libro 29 ad edictum provinciale
Fructus pendentes pars fundi videntur.
Ako je susjed gradio nad tvojim zidom, Labe- Što je na površini zemlje, iznad 9/3 ZV
on i Sabin kažu da ono što je sagradio posta- ili ispod nje izgrađeno a nami-
je njegovo. Ali Prokul kaže da to postaje tvoje jenjeno je da tamo trajno osta-
vlasništvo, isto kao što tvoje postaje što je net- ne, ili je u nekretninu ugrađe-
ko izgradio na tvojoj zemlji. I to je ispravno mino, njoj dograđeno, na njoj na-
šljenje. dograđeno ili bilo kako druk-
D. 41,1,28 Pomponius libro 33 ad Sabinum čije s njom trajno spojeno, dio
Si supra tuum parietem vicinus aedificaverit, je te nekretnine sve dok se od
proprium eius id quod aedificaverit fieri La- nje ne odvoji. No, nisu dijelo-
beo et Sabinus aiunt: sed Proculus tuum pro- vi zemljišta one zgrade i drugo
prium, quemadmodum tuum fieret, quod in što je s njim spojeno samo radi
solo tuo alius aedificasset: quod verius est. neke prolazne namjene.
Nikada se zgrada ne može steći putem longi
temporis praescriptio odvojeno od zemljišta na
kojem se nalazi.
D. 41,3,26 Ulpianus libro 29 ad Sabinum
Numquam superficies sine solo capi longo <
longe> tempore potest.
198
Ako možeš dokazati da tebi pripada donji dio

zgrade koja se nalazi na (nekom) zemljištu,
onda nije dvojbeno da ono što nadogradi tvoj
susjed prirasta tvojem vlasništvu.
C.J. 3,32,2,pr Imperatores Severus, Antoni-
nus Si inferiorem partem aedificii, quae so-
lum contingit, ad te pertinere probare potes,
eam, quam vicinus imposuit, accessisse do-
minio tuo non ambigitur.
Titius je postavio pokretno spremište za žito
načinjeno od drvenih ploča na Seiusovu zemlju.
Pita se: tko je vlasnik spremišta? Odgovor je da,
prema izloženom, ono ne postaje vlasništvo Se-
iusa.
D.41,1,60 Scaevola libro primo responsorum
Titius horreum frumentarium novum ex ta-
bulis ligneis factum mobile in Seii praedio po-
suit: quaeritur, uter horrei dominus sit. Res-
pondit secundum quae proponerentur non
esse factum seii.
Nema sumnje da je uobičajeno da nepošteni po- Ako je u sporu o pravu na po- 18/4 ZV
sjednici moraju uz samu stvar predati i sve plo- sjed pravomoćno odlučeno da
dove, a pošteni posjednici samo postojeće. Ali, pravo na posjed ne pripada po-
od trenutka kad stupe u parnicu, i oni moraju sjedniku, njegov je posjed ne-
predati sve (plodove). pošten od časa kad je primio
C.J. 3,32,22 Imperatores Diocletianus, Maxi- tužbu; to na odgovarajući na-
mianus Certum est mala fide possessores čin vrijedi i kad je o pravu na
omnes fructus solere cum ipsa re praestare, posjed konačno odlučilo drugo
bona fide vero extantes, post litis autem con- nadležno tijelo ili sud u nekom
testationem universos. drugom postupku.
Pretor zatim kaže: Gdje se drvo s tvoga zemlji- Vlasnik smije iz svojega zemlji- 105/1 ZV
šta nadnosi nad tuđe zemljište, a ti si odgovo- šta istrgnuti žile i korijenje tu-
ran što ga nisi podrezao do visine od petnaest đega drveća i ostaloga raslinja
stopa od tla, zabranjujem da upotrijebiš silu da kao i odsjeći grane tuđega dr-
bi spriječio svoga susjeda da ga podreže do na- veta i dio debla koje se nalaze u
vedene visine i uzme grane za sebe. zračnom prostoru iznad njego-
D. 43,27,1,7 Ulpianus libro 71 ad edictum De- ve nekretnine i zadržati ih za
inde ait praetor: “Quae arbor ex agro tuo in sebe, ili se pak služiti tim dije-
agrum illius impendet, si per te stat, quo mi- lovima tuđega drveta.
nus pedes quindecim a terra eam altius co-
erceas, tunc, quo minus illi ita coercere li-
gnaque sibi habere liceat, vim fieri veto”.
199
Pretor kaže: Ako žirevi padnu iz susjedovog ze- Ako na tuđu nekretninu dosp- 106/1 ZV
mljišta na tvoje, zabranjujem da mu silom bra- iju nečija životinja, roj pčela ili
niš da ih u roku od tri dana sakupi i odnese. stvar koja se s njom nije pove-
Pod žirevima se podrazumijevaju svi plodovi. zala tako da je time prestala sa-
D. 43,28,pr.&1 Ulpianus libro 71 ad edictum mostalno postojati, onaj čije
Ait praetor: “Glandem, quae ex illius agro in su to stvari može, u primjer-
tuum cadat, quo minus illi tertio quoque die enom roku pristupiti na tuđe
legere auferre liceat, vim fieri veto”. Glandis zemljište da bi ih uzeo nazad.
nomine omnes fructus continentur.
Nikada se vlasništvo ne prenosi samom pre- Vlasništvo se može steći na te- 114/1 ZV
dajom, već se to događa samo kada prodaja ili melju pravnoga posla, odluke
neka druga pravna osnova (iusta causa) pretho- suda, odnosno druge nadležne
di predaji. vlasti, nasljeđivanjem i na te-
D. 41,1,31,pr. Paulus libro 31 ad edictum melju zakona.
Numquam nuda traditio transfert dominium,
sed ita, si venditio aut aliqua iusta causa pra-
ecesserit, propter quam traditio sequeretur.
I predajom stječemo stvari sukladno prirodnom Vlasništvo pokretne stvari stje- 116/1 ZV
pravu. Ništa, naime, nije sukladnije prirodnoj če se predajom te stvari stjeca-
pravičnosti, nego potvrditi volju vlasnika koji telju u samostalan posjed na
želi svoju stvar prenijeti na drugoga. I stoga se temelju valjano očitovane volje
tjelesna stvar, koje god da vrste bila, može pre- dotadašnjega vlasnika usmjere-
nijeti predajom i na taj način otuđiti. ne na to da njegovo vlasništvo
Just.Inst. 2,1,40 Per traditionem quoque iure prijeđe na stjecatelja, ako zako-
naturali res nobis adquiruntur: nihil enim nom nije određeno drukčije.
tam conveniens est naturali aequitati, quam
voluntatem domini, volentis rem suam in ali-
um transferre, ratam haberi. et ideo cuiuscu-
mque generis sit corporalis res, tradi potest
et a domino tradita alienatur.
Kada je zemljište preneseno dvojici očito je da Kad je više osoba sklopilo s 117/1 ZV
onaj kome je prvome predano ima jače pravo da otuđivateljem pravne poslo-
zadrži vlasništvo zemljišta7. ve radi stjecanja vlasništva iste
C.J. 3,32,15,pr. Imperatores Diocletianus, Maxi- pokretnine, vlasništvo će ste-
mianus Quotiens duobus in solidum praedi- ći ona od njih kojoj je stvar pri-
um iure distrahitur, manifesti iuris est eum, je predana, ako su ispunjene i
cui priori traditum est, in detinendo dominio sve druge pretpostavke za stje-
esse potiorem. canje vlasništva.
7 Iako je u ovom fragmentu riječ o stjecanju vlasništva zemljišta, a 117/1 ZV govori o stjecanju vlasništva pokretnine, smatramo
da ga je opravdano uvrstiti u ovaj rad, kao potvrdu općeg načela da onaj kome je stvar prvome predana u posjed ima jače pravo.
Naravno da danas, budući da je u RH usvojen zemljišno knjižni sustav, ovo načelo ne vrijedi u odnosu na nekretnine, nego da se u
tom slučaju primjenjuje načelo prvenstva upisa (125/1 ZV)
200
Naime, stvar koja ne pripada nikome (koja je res Na pokretnoj stvari koju nitko 131/1 ZV
nullius) prirodnim razumom (pravom) pripada nema u svom vlasništvu, steći
onome tko ju prisvoji. će vlasništvo osoba koja uzme
D. 41,1,3,pr. Gaius libro secundo rerum cottidia- tu stvar u samostalni pos-
narum sive aureorum Quod enim nullius est, id jed s namjerom da je prisvo-
ratione naturali occupanti conceditur. ji, ako zakonom nije drukčije
Zvijeri, ptice i ribe, tj. sve životinje koje posto- određeno.
je na zemlji, nebu i u moru, postaju, čim ih net-
ko zarobi (uhvati), temeljem iure gentium, nje-
gove. Naime, ono što nikome ne pripada posta-
je prirodnim razumom vlasništvo onoga tko ga
prisvoji.
Just.Inst. 2,1,12 Ferae igitur bestiae et volu-
cres et pisces, id est omnia animalia quae in
terra mari caelo nascuntur, simulatque ab
aliquo capta fuerint, iure gentium statim illi-
us esse incipiunt: quod enim ante nullius est
id naturali ratione occupanti conceditur.
Stoga se čini ispravnim da onaj tko prisvo-
ji stvar napuštenu od njenog vlasnika od-
mah postaje njezin vlasnik. Napuštena je ona
stvar koju je vlasnik odbacio svojom voljom
ne želeći da bude njegova, i stoga je odmah
prestao biti njezinim vlasnikom.
Just.Inst. 2,1,47 Qua ratione verius esse vide-
tur et si rem pro derelicto a domino habitam
occupaverit quis, statim eum dominium effi-
ci. pro derelicto autem habetur quod dominus
ea mente abiecerit ut id rerum suaram esse
nollet, ideoque statim dominus esse desinit.
Ako znamo da vlasnik smatra svoju stvar na- Osim izvorno ničijih stvari, ni- 132/1 ZV
puštenom, možemo steći njeno vlasništvo. čije su i one koje je vlasnik na-
Ali, Prokul misli da to ne prestaje biti njegova pustio ako se time odrekao
stvar ako nije prisvojena od drugoga. Julijan, svoga prava vlasništva.
pak, ispravno smatra, da to prestaje biti njego-
va stvar čim ju napusti, ali, ipak, ne postaje vla- Pokretna stvar je ničija od tre- 132/2 ZV
sništvo drugoga dok je taj ne uzme u posjed. nutka kad njezin vlasnik, u na-
D. 41,7,2, pr.&1 Paulus libro 54 ad edictum Pro mjeri da se odrekne vlasništva,
derelicto rem a domino habitam si sciamus, napusti posjed te stvari.
possumus adquirere. Sed Proculus non desi-
nere eam rem domini esse, nisi ab alio posse-
ssa fuerit: Iulianus desinere quidem omitten-
tis esse, non fieri autem alterius, nisi posses-
sa fuerit, et recte.
201
Kod onih životinja koje običavaju dolaziti i od- Prisvojenjem se ne može ste- 132/3 ZV
laziti usvojeno je pravilo da se one smatraju na- ći tuđe; u sumnji se smatra da
šima dok imaju namjeru vraćanja, a kada pre- stvar nije ničija; no, uzima se
stanu imati tu namjeru, prestaju biti naše i po- da je pripitomljena životinja
staju vlasništvo prisvojitelja. A smatra se, pak, ničija ako sama od sebe izosta-
da su prestale imati namjeru vraćanja, tada kad ne četrdesetdva dana, a i da je
su izgubile naviku vraćanja. ničiji roj pčela koji vlasnik nije
D. 41,1,5,5 Gaius libro secundo rerum cottidi- vijao dva dana.
anarum sive aureorum In his autem animali-
bus, quae consuetudine abire et redire solent,
talis regula comprobata est, ut eo usque no-
stra esse intellegantur, donec revertendi ani-
mum habeant, quod si desierint revertendi
animum habere, desinant nostra esse et fiant
occupantium. Intelleguntur autem desisse re-
vertendi animum habere tunc, cum reverten-
di consuetudinem deseruerint.
Pošten kupac, bez sumnje, samim ubiranjem Plodovi i sve što se odvoji od 141/1 ZV
stječe plodove tuđe stvari, i to ne samo one koji neke stvari pripada i nakon od-
su rezultat njegove marljivosti i rada, već sve; vajanja njezinu vlasniku, ako
jer, u pogledu svih plodova, on gotovo da ima nije što drugo određeno.
položaj vlasnika. Dapače, čak i prije nego ih Posjeduje li neka druga osoba 141/2 ZV
ubere, čim su odvojeni, plodovi pripadaju po- kao samostalni posjednik tuđu
štenom kupcu. stvar od koje su se odvojili plo-
D. 41,1,48,pr. Paulus libro septimo ad Plautium dovi ili što drugo, ona je samim
Bonae fidei emptor non dubie percipiendo odvajanjem postala vlasnikom
fructus etiam ex aliena re suos interim facit odvojenoga, ali ne ako u tom
non tantum eos, qui diligentia et opera eius času nije bila poštenim posjed-
pervenerunt, sed omnes, quia quod ad fruc- nikom tuđe stvari.
tus attinet, loco domini paene est. Denique
etiam priusquam percipiat, statim ubi a solo
separati sunt, bonae fidei emptoris fiunt.
Također, mlado životinja kojih smo vlasnici, Plodovi životinje i sve druge 144/1 ZV
pripada nam temeljem istog prava. koristi od nje pripadaju njezinu
D. 41,1,5,6 Florentinus libro sexto institutio- vlasniku, odnosno drugim oso-
num Item quae ex animalibus dominio no- bama, prema pravilima iz član-
stro eodem iure subiectis nata sunt. ka 141. do 143. ovoga Zakona.
202
Otok koji je nastao u rijeci ne postaje suvlasniš- Nastane li otok u sredini vo- 145/1 ZV
tvo vlasnika zemljišta koja se nalaze uz oba- dotoka koji nije opće dobro,
lu, već se uzima kao da je podijeljen na dijelove. a posebnim zakonom nije ni-
Naime, svaki od njih ima onaj dio otoka koji se šta drugo određeno, tada otok
nalazi uz obalu koja mu pripada, kao da je pre- pravno prirasta zemljištima
ko otoka povučena ravna crta. koja leže duž toga otoka na
D. 41,1,29 Paulus libro 16 ad Sabinum obje obale po dužini zemlji-
Inter eos, qui secundum unam ripam praedia šta, a u širinu do polovine vo-
habent, insula in flumine nata non pro indi- dotoka.
viso communis fit, sed regionibus quoque di-
visis: quantum enim ante cuiusque eorum ri-
pam est, tantum, veluti linea in directum per
insulam transducta, quisque eorum in ea ha-
bebit certis regionibus.
Ali otok nastao u rijeci, što se češće događa, ako Ako je u slučaju iz stavka 1. 145/2 ZV
se nalazi na sredini rijeke, postaje vlasništvo ovoga članka otok nastao na
onih koji posjeduju zemljišta na obalama s obje jednoj polovini vodotoka, vla-
strane rijeke, i to u odnosu na dužinu obale sva- snik bliže obale ima isključivo
kog zemljišta. Ako je, pak, otok bliži jednoj od pravo na njega.
obala, onda pripada onima koji posjeduju ze-
mljišta uz tu obalu.
Just.Inst. 2,1,22 At in flumine nata, quod
frequenter accidit, si quidem mediam partem
fluminis teneat, communis est eorum qui
ab utraque parte fluminis prope ripam prae-
dia possident, pro modo latitudinis cuiusque
fundi, quae latitudo prope ripam sit. quod-
si alteri parti proximior sit, eorum est tan-
tum, qui ab ea parte prope ripam praedia po-
ssident.
Dakako, drugačiji je slučaj kada nečije zemlji- Odredbe o stjecanju prirašta- 145/3 ZV
šte bude potpuno poplavljeno. Naime, popla- jem otoka nastalih u vodotoku
va ne mijenja prirodu tla, i zbog toga, kada se ne primjenjuju se na otoke koji
voda povuče, očito je da zemlja ostaje od ono- nastanu presušivanjem vode,
ga čija je i bila. ili diobom vode na više ruka-
Just.Inst. 2,1,24 Alia sane causa est, si cui- vaca, ili ako zemljišta budu po-
us totus ager inundatus fuerit. neque enim plavljena, jer tada dotadašnja
inundatio speciem fundi commutat et ob id, prava ostaju nepromijenjena.
si recesserit aqua, palam est eum fundum
eius manere cuius et fuit.
203
I stoga, kad korito rijeke presuši, ono pripada Osim u slučaju naknade prema 146/3 ZV
onima koji imaju susjedna zemljišta, jer više ne odredbi stavka 2. ovoga članka,
služi za opću uporabu. ostavljeno korito pripada vla-
D. 41,1,30,1 Pomponius libro 34 ad Sabinum snicima obale u skladu s pravi-
Et ideo cum exsiccatus esset alveus, proximo- lima o stjecanju vlasništva oto-
rum fit, quia iam populus eo non utitur. ka, ako posebnim zakonom
Ali (presušeno) korito rijeke, koje je bilo izme- nije drukčije određeno.
đu otoka i susjedovog zemljišta treba podijeli-
ti po sredini, tako da dio koji je bliži tvojem oto-
ku pripadne tebi, a dio bliži susjedovom zemlji-
štu, njemu.
D. 41,1,56,1 Proculus libro octavo epistularum
Set alveus, qui fuit inter eam insulam et fun-
dum vicini, medius dividi debet, ita ut pars
propior insulae tuae tua, pars autem propior
agro vicini eius esse intellegatur.
Kada sila rijeke otrgne neki dio tvoga zemlji- Otrgne li vodotok komad ze- 147/1 ZV
šta i približi ga susjednom zemljištu, očito je da mljišta i pripoji ga drugom ze-
taj dio ostaje tvoj. Ali, ako dulje vrijeme ostane mljištu, vlasnik otrgnutoga ko-
spojen sa susjednim zemljištem, tako da drveće mada zemljišta smije u roku od
koje se na njemu nalazi pusti korijenje u to ze- godine dana vratiti taj komad
mljište, smatra se da tada postaje njegov dio. zemljišta.
Just.Inst.2,1,21 Quodsi vis fluminis partem
aliquam ex tuo praedio detraxerit et vicini Po proteku roka iz stavka 1. 147/2 ZV
praedio appulerit, palam est eam tuam per- ovoga članka otrgnuti komad
manere. plane si longiore tempore fundo vi- koji nije vraćen, postaje sastav-
cini haeserit, arboresque quas secum traxerit nim dijelom zemljišta kojem je
in eum fundum radices egerint, ex eo tempo- pripojen, pa se pravo vlasništva
re videntur vicini fundo adquisitae esse. ovoga proteže i na taj komad.
Nadalje, što je rijeka naplavljivanjem dodala Zemlja koju vodotok taloži na 147/3 ZV
tvojoj zemlji pripada tebi temeljem iure genti- neku obalu pripada vlasniku
um. Naplav je, pak, nevidljivi prirast. Smatra se obalnoga zemljišta.
da je dodano naplavljivanjem ono što se toliko
neznatno dodaje da se ne može razabrati koliko
je dodano u pojedinom trenutku.
Just.Inst. 2,1,20 Praeterea quod per alluvio-
nem agro tuo flumen adiecit, iure gentium
tibi adquiritur. est autem alluvio incremen-
tum latens. per alluvionem autem id videtur
adici, quod ita paulatim adicitur ut intelle-
gere non possis, quantum quoquo momento
temporis adiciatur.
204
Iako jezera i bare ponekad nabujaju, a pone- Zemlja koju vodotok taloži na 147/3 ZV
kad presahuju, oni ipak zadržavaju svoje prvot- neku obalu pripada vlasniku
ne granice, te se stoga pravo naplavljivanja (ius obalnoga zemljišta.
alluvionis) ne priznaje u njihovom pogledu8.
D.41,1,12,pr. Callistratus libro secundo institu-
tionum Lacus et stagna licet interdum cres-
cant, interdum exarescant, suos tamen ter-
minos retinent ideoque in his ius alluvionis
non adgnoscitur.
Kada netko sagradi zgradu na svojem zemljištu Ako vlasnik zemljišta izgra- 150/2 ZV
ali s tuđim materijalom, njega smatramo vla- di na njemu zgradu tuđim ma-
snikom zgrade, jer sve građevine pripadaju ze- terijalom, i uopće ako ugradi
mljištu. Ali, ipak, vlasnik materijala time ne u svoju nekretninu tuđu stvar
prestaje biti njegov vlasnik, no, ne može ga po- koja se ne može odvojiti bez
traživati niti vlasničkom tužbom, niti tražiti da nerazmjerno velikih troškova,
mu se vrati (izdvoji iz zgrade), i to zbog Zakoni- ili je ugradi tko drugi, vlasniš-
ka XII ploča koji određuje da se nikoga ne može tvo nekretnine proteže se i na
tražiti da izdvoji tuđu gredu iz svoje zgrade, već to, a bivšem vlasniku materi-
se samo može tražiti da plati njenu dvostru- jala, odnosno ugrađenih stva-
ku vrijednost, i to tužbom koja se zove «de tigno ri pripada pravo potraživati na-
iuncto» (pod čime se osim grede /tignum/ misli i knadu po obveznopravnim pra-
na svaki drugi materijal ugrađen u zgradu). vilima.
Just.Inst. 2,1,29 Cum in suo solo aliquis aliena
materia aedificaverit, ipse dominus intelle-
gitur aedificii, quia omne quod inaedificatur
solo cedit. nec tamen ideo is qui materiae do-
minus fuerat desinit eius dominus esse: sed
tantisper neque vindicare eam potest neque
ad exhibendum de ea re agere propter legem
duodecim tabularum, qua cavetur, ne quis ti-
gnum alienum aedibus suis iniunctum exi-
mere cogatur, sed duplum pro eo praestat per
actionem quae vocatur de tigno iuncto (appe-
llatione autem tigni omnis materia significa-
tur ex qua aedificia fiunt).
8 Iako o tome nema izričitih odredbi, čini se da bi i ovo pravilo moglo vrijediti u pozitivnom pravu RH. Naime, čl. 4. t.5. ZVO (Zakon
o vodama NN 107/95, 150/05) određuje da «vodotok čini korito tekuće vode zajedno s obalama i vodom koja njime stalno ili
povremeno protječe», dok čl. 4. t.11. ZVO određuje da «jezero označava cjelinu kopnene stajaće vode». Kako se vidi, odredba 147/3
ZV o stjecanju vlasništva naplavljivanjem ne bi se mogla primijeniti na jezera.
205
S druge, pak, strane, ako netko sagradi zgradu Zgrada koju netko bez znanja 152/1 ZV
svojim materijalom a na tuđem zemljištu, zgra- i volje vlasnika zemljišta izgra-
da pripada vlasniku zemljišta. Ali, u ovom slu- di na tuđem zemljištu pripada
čaju vlasnik (građevnog) materijala gubi njego- vlasniku tog zemljišta.
vo vlasništvo, jer se smatra da ga je otuđio svo-
jom voljom, ako je znao da gradi na tuđem ze-
mljištu. I stoga, čak ako zgrada bude uništena,
on više ne može zahtijevati građevni materijal.
Just.Inst. 2,1,30 Ex diverso si quis in alieno
solo sua materia domum aedificaverit, illi-
us fit domus, cuius et solum est. sed hoc casu
materiae dominus proprietatem eius ami-
ttit, quia voluntate eius alienata intellegitur,
utique si non ignorabat, in alieno solo se ae-
dificare: et ideo, licet diruta sit domus, vindi-
care materiam non poterit.
Ako Titius posadi tuđu biljku u svoju zemlju, Biljke koje puste korijenje u 158/1 ZV
biljka će biti njegova. Ako, pak, Titius posa- nekom zemljištu vlasništvo su
di svoju biljku u Maeviusovu zemlju, to će biti onoga čije je to zemljište, bez
Maeviusova biljka. Ovo oboje u slučaju da bilj- obzira na to čije je bilo sjeme ili
ka pusti korijen u zemlju. Ali, prije nego biljka sadnice, a odnos s vlasnikom
pusti korijen ona ostaje vlasništvo onoga čija je sjemena ili sadnica prosuđivat
i bila. će se prema obveznopravnim
Just.Inst. 2,1,31 Si Titius alienam plantam in pravilima.
suo posuerit, ipsius erit: et ex diverso si Ti-
tius suam plantam in Maevii solo posuerit,
Maevii planta erit, si modo utroque casu ra-
dices egerit, antequam autem radices egerit,
eius permanet cuius et fuerat.
Iz tog razloga biljke koje su pustile korijenje
pripadaju zemljištu, a također se i posađeno
žito smatra da pripada zemljištu.
D. 41,1,9,pr Gaius libro secundo rerum cotti-
dianarum sive aureorum Qua ratione autem
plantae quae terra coalescunt solo cedunt,
eadem ratione frumenta quoque quae sata
sunt solo cedere intelleguntur.
Ako netko svjesno (znajući) sije ili sadi na tu-
đem zemljištu, nakon što biljke puste korijen
one pripadaju zemljištu.
C.J. 3,32,11 Imperatores Diocletianus, Maxi-
mianus Si quis sciens agrum alienum sevit
vel plantas imposuit, postquam eae radici-
206
bus terram fuerint amplexae, solo cedere ra-

tionis est.
Drvo koje je iščupano s korijenom i posađe-
no na tuđe zemljište pripada prijašnjem vlasni-
ku dok se korijen ne prihvati u zemlju: ali, na-
kon što se to dogodi, ono postaje pripadak ze-
mljišta. I, ako ga se ponovno iščupa, ono neće
pripadati prijašnjem vlasniku: naime, vjerojat-
no je da je ono hraneći se iz druge zemlje posta-
lo drugo drvo.
D.41,1,26,1 Paulus libro 14 ad Sabinum Arbor
radicitus eruta et in alio posita priusquam co-
aluerit, prioris domini est, ubi coaluit, agro
cedit, et si rursus eruta sit non ad priorem
dominum revertitur: nam credibile est alio
terrae alimento aliam factam.
Dosjelost je stjecanje vlasništva neprekinutim Dosjelošću se stječe vlasniš- 159/1 ZV

posjedovanjem kroz vrijeme određeno zako- tvo stvari samostalnim posje-
nom. dom te stvari ako taj ima zako-
D. 41,3,3 Modestinus libro quinto pandectarum nom određenu kakvoću i ne-
Usucapio est adiectio dominii per continuati- prekidno traje zakonom odre-
onem possessionis temporis lege definiti. đeno vrijeme, a posjednik je
Bez posjeda ne može doći do dosjelosti. sposoban da bude vlasnikom
D. 41,3,25 Licinius libro primo regularum te stvari.
Sine possessione usucapio contingere non
potest.
Ako netko smatra da ono što posjeduje ne može Samostalni posjednik pokretne 159/3 ZV
zakonito dosjedati, mora se reći da, čak i ako gri- stvari kojemu je posjed barem
ješi, on ipak ne može dosjedati; i to stoga što pošten stječe je dosjelošću u
onaj tko je ili nepošten posjednik, ili je u zabludi vlasništvo protekom deset go-
o pravu, ne može dosjedati. dina, a takav posjednik nekret-
D. 41,3,32,1 Pomponius libro 32 ad Sabinum Si nine protekom dvadeset godi-
quis id, quod possidet, non putat sibi per leges na neprekidnoga samostalnog
licere usucapere, dicendum est, etiamsi erret, posjedovanja.
non procedere tamen eius usucapionem, vel
quia non bona fide videatur possidere vel quia
in iure erranti non procedat usucapio.
207
Ako netko od nevlasnika za koga je smatrao da Pošteni posjednik tuđe stva- 164/1 ZV
je vlasnik, u dobroj vjeri kupi zemljište, ili ga pri- ri koju nema pravo posjedo-
mi u dobroj vjeri darovanjem ili na drugi način, vati mora je predati vlasni-
može temeljem prirodnog prava zadržati plodo- ku ili osobi koju taj odredi, ali
ve koje je ubrao, na ime naknade za obrađivanje nije dužan dati naknadu za to
i čuvanje. I, stoga, ako kasnije dođe vlasnik i za- što ju je upotrebljavao i od nje
htijeva svoju zemlju, on ne može tužiti i radi po- imao koristi primjerene onom
trošenih plodova. Ali, isto se ne dopušta onome pravu na posjed za koje je vje-
tko znajući (svjesno) posjeduje tuđe zemljište. rovao da mu pripada, a ne tre-
Smatra se da on, zajedno sa zemljištem, mora ba ni naknaditi ono što je pri-
vratiti i plodove, makar bili i potrošeni. tom oštećeno ili uništeno.
Just.Inst. 2,1,35 Si quis a non domino, quem
dominum esse crederet, bona fide fundum Nepošteni posjednik tuđe stva- 165/1 ZV
emerit vel ex donatione aliave qua iusta causa ri mora je predati vlasniku ili
aeque bona fide acceperit: naturali ratione pla- osobi koju taj odredi te nakna-
cuit, fructus quos percepit eius esse pro cultu- diti sve štete koje su na njoj na-
ra et cura. et ideo si postea dominus superve- stale i sve koristi koje je imao
nerit et fundum vindicet, de fructibus ab eo za vrijeme svojega posjedova-
consumptis agere non potest. ei vero qui sci- nja, pa i one koje bi stvar dala
ens alienum fundum possederit non idem con- da ih nije zanemario.
cessum est. itaque cum fundo etiam fructus,
licet consumpti sint, cogitur restituere.
Kada dvojica tvrde da im stvar pripada po istoj Predmnjevanom će vlasniku 166/2 ZV

pravnoj osnovi, onaj tko je posjednik ima jače na njegov zahtjev predati po-
pravo. sjed stvari posjednik koji nema
D 50,17,128, pr Paulus libro 19 ad edictum In pravni temelj posjedovanja ili
pari causa possessor potior haberi debet. je slabiji time što mu je posjed
nepošten ili nezakonit, ili što
ne može označiti svojega pred-
nika ili može samo sumnjivo-
ga, ili što je stekao posjed stva-
ri besplatno a onaj koji zahti-
jeva posjed bio ga je stekao na-
platno; no neće mu trebati pre-
dati posjed stvari posjednik
koji ima jednako jak pravni te-
melj kao on.
Ako netko trajno ustupi ili prepusti drugome Ovlaštenik prava služnosti 177/2 ZV
pravo kolnika preko svojega zemljišta, očito je mora pri izvršavanju svojih
da ovaj može prelaziti preko bilo kojeg njego- ovlasti postupati obzirno, tako
vog dijela, ali pri tome mora biti obziran. Nai- da što manje opterećuje po-
me, neke stvari se moraju prešutno podrazumi- služnu stvar.
jevati. Nije, naime, dopušteno prolaziti kroz ne-
208
čiju kuću ili kroz nečije vinograde, kada se jed-

nakom udobnošću to može činiti po drugom di-
jelu (zemljišta), a da se pri tome nanosi manja
šteta poslužnom zemljištu.
D. 8,1,9 Celsus libro quinto digestorum Si cui
simplicius via per fundum cuiuspiam cedatur
vel relinquatur, in infinito, videlicet per qua-
mlibet eius partem, ire agere licebit, civiliter
modo: nam quaedam in sermone tacite exci-
piuntur. Non enim per villam ipsam nec per
medias vineas ire agere sinendus est, cum id
aeque commode per alteram partem facere
possit minore servientis fundi detrimento.
Priroda služnosti nije takva da bi osoba bila pri- Vlasnik poslužne stvari ne smi- 177/3 ZV
morana išta učiniti, na primjer ukloniti rasli- je činiti ništa što bi onemogu-
nje da bi se dobio ljepši pogled, ili obojati ne- ćilo ili bitno otežalo izvršava-
što, nego je ona samo dužna nešto trpiti ili ne- nje služnosti; ali nije dužan išta
što propuštati. sam činiti, ako nije drukčije
D. 8,1,15,1 Pomponius libro 33 ad Sabinum određeno.
Servitutium non ea natura est, ut aliquid fa-
ciat quis, veluti viridia tollat aut amoeniorem
prospectum praestet, aut in hoc ut in suo
pingat, sed ut aliquid patiatur aut non faciat.
Niti pravo uporabe niti plodouživanje se ne Nitko ne može imati služnost 180/3 ZV
može oporučno osnovati na pravu staze, niti na nečijem pravu služnosti.
pravu kolnika, niti pravu dovođenja vode, jer
služnost ne može postojati na služnosti.
D. 33,2,1,pr. Paulus libro tertio ad Sabinum
Nec usus nec usus fructus itineris actus viae
aquaeductus [aequaeductus] legari potest,
quia servitus servitutis esse non potest.
Gallus misli da se ne može nametnuti takva Troškove održavanja i poprav- 181/1 ZV

služnost koja bi nekog prisiljavala nešto činiti. ka poslužne stvari snosi ovla-
Naime, kod svih služnosti dužnost obnove (po- štenik, ako nije drukčije odre-
pravka) tereti ovlaštenika služnosti, a ne vlasni- đeno.
ka poslužne stvari.
D. 8,5,6,2 Ulpianus libro 17 ad edictum Et
Gallus putat non posse ita servitutem impo-
ni, ut quis facere aliquid cogeretur, sed ne me
facere prohiberet: nam in omnibus servituti-
bus refectio ad eum pertinet, qui sibi servitu-
tem adserit, non ad eum, cuius res servit.
209
Kada se prenosi vlasništvo, ono se stjecate- Služnost se ne može samo- 182/1 ZV

lju prenosi onakvo kakvo je bilo kod onoga koji vlasno razdvojiti od poslužne
prenosi. Ako je zemljište bilo opterećeno služ- stvari, niti prenijeti na drugoga
nošću, prenosi se sa služnosti, ako je bilo slo- ovlaštenika ili stvar.
bodno, prenosi se takvo. A ako služnosti pripa-
daju zemljištu koje se prenosi (kao povlasno- Služnost je prenosiva samo za- 182/2 ZV
me), ono se prenosi zajedno sa služnostima jedno s poslužnom stvari, a
koje postoje u njegovu korist. stvarna služnost i s povlasnom
D.41,1,20,1 Ulpianus libro 29 ad Sabinum Qu- stvari.
otiens autem dominium transfertur, ad eum
qui accipit tale transfertur, quale fuit apud Stvarna služnost osnovana u 186/2 ZV
eum qui tradit: si servus fuit fundus, cum korist neke nekretnine kao po-
servitutibus transit, si liber, uti fuit: et si for- vlasne ne može se razdvojiti od
te servitutes debebantur fundo qui traditus vlasništva te nekretnine, te je
est, cum iure servitutium debitarum tran- njezin pripadak, prenosiv samo
sfertur. zajedno s tom nekretninom.
Pravo staze je pravo hodanja ljudi i ne uključu- Vlasnik povlasne nekretnine 190/1 ZV
je pravo gonjenja stoke i vožnje u kolima; Pra- koji ima pravo staze ovlašten
vo tjeranja stoke je pravo ili provođenja stoke je time hodati tom stazom te
ili prolaska u kolima. Naime, tko ima pravo sta- tako tuda k sebi puštati dru-
ze nema i pravo tjeranja stoke, dok onaj tko ima ge ljude; ima li pravo progoni-
pravo tjeranja stoke, time ima i pravo staze, i ti stoku, ovlašten je time i slu-
može ga koristiti i bez da tuda tjera stoku. Pra- žiti se kolicima; a ima li pravo
vo kolnika je pravo ići, goniti stoku i hodati: na- kolnika, ovlašten je voziti se po
ime, kolnik u sebi sadrži i pravo staze i pravo poslužnoj nekretnini jednom
tjeranja stoke. ili više zaprega, motornim vo-
Just.Inst. 2,3,pr Iter est ius eundi, ambulan- zilom i biciklom.
di homini, non etiam iumentum agendi vel
vehiculum: actus est ius agendi vel iumen- Pravo hodati stazom ne obu- 190/2 ZV
tum vel vehiculum. itaque qui iter habet, ac- hvaća ovlast jahati niti vozi-
tum non habet; qui actum habet, et iter ha- ti se biciklom, a ni gurati bicikl
bet eoque uti potest etiam sine iumento. via po poslužnoj nekretnini; pra-
est ius eundi et agendi et ambulandi: nam et vo progoniti stoku ne obuhva-
iter et actum in se via continet. ća ovlast vući teške terete pre-
ko poslužnoga zemljišta; pravo
voziti se po poslužnoj nekret-
nini ne obuhvaća pravo tuda
goniti nevezanu stoku.
210
Isto tako plodouživanje prestaje .... ako plodou- Pravo plodouživanja je osobna 203/1 ZV
živatelj stekne vlasništvo stvari, što se zove sje- služnost koja svojega nositelja
dinjenje (consolidatio). (plodouživatelja) ovlašćuje da
Just.Inst. 2,4,3 Item finitur usus fructus ... se u svakom pogledu služi ne-
si fructuarius proprietatem rei adquisierit, čijom stvari (poslužna stvar) u
quae res consolidatio appellatur. skladu s njezinom namjenom,
Jedini tko može tvrditi da ima pravo koristiti čuvajući njezino sućanstvo.
stvar i ubirati plodove jest plodouživatelj. Vla-
snik zemljišta to ne može (tvrditi), jer tko ima
vlasništvo nema zasebno pravo korištenja i ubi-
ranja plodova. Naime, nitko ne može imati
služnost na svojem zemljištu.
D 7,6,5,pr. Ulpianus libro 17 ad edictum Uti
frui ius sibi esse solus potest intendere, qui
habet usum fructum, dominus autem fun-
di non potest, quia qui habet proprietatem,
utendi fruendi ius separatum non habet: nec
enim potest ei suus fundus servire.
Plodouživanje se, pak, može ustanoviti ne samo Pravo plodouživanja može po- 203/2 ZV
na zemljištu i zgradama, nego i na robovima, stojati na poslužnoj stvari koja
stoci i ostalim stvarima, osim onih koje se upo- je nepotrošna, bilo pokretna ili
rabom troše: naime, one niti po prirodnom ra- nepokretna, kao i na više po-
zumu niti po pravu nisu prikladne za plodou- kretnih stvari zajedno; na po-
živanje. Među njima su vino, ulje, žito, odjeća, trošnim stvarima moguće je
a njima je sličan i novac. Naime, i on se na neki samo nepravo plodouživanje.
način, neprekidnom razmjenom uništava. Ali,
zbog korisnosti Senat je odredio da se također Ako je pravo plodouživanja 211/1 ZV
i na takvim stvarima može osnovati plodouži- osnovano na stvari koja je po-
vanje, ali da se ipak nasljedniku efikasno očuva trošna ili na pravu koje ne daje
njihova vrijednost. Stoga, ako se novac legatom plodove, to je nepravo plodou-
ostavi u plodouživanje, on postaje vlasništvo le- živanje.
gatara, a on jamči nasljedniku povrat odgova-
rajuće svote novca ako umre ili izgubi prava (ca- U slučaju iz stavka 1. ovoga 211/2 ZV
pitis deminutio). I ostale se stvari na isti način članka poslužna stvar je novča-
predaju legataru, i postaju njegove, ali on jamna vrijednost stvari koja će se
či za njihovu procijenjenu vrijednost, da će, ako vlasniku vratiti pošto prestane
umre ili izgubi prava, toliko novca biti isplaće- to plodouživanje.
no (nasljedniku) na koliku su vrijednost (stvari)
procijenjene. Dakle, Senat nije na takvim stva- Gotovim novcem može za tra- 211/3 ZV
rima dopustio plodouživanje (naime, nije niti janja nepravoga plodouživanja
mogao), već je putem jamstva ustanovio kao ovlaštenik raspolagati po volji;
neko plodouživanje (nepravo plodouživanje; qu- ali ako je to plodouživanje osno-
asiususfructus). vano na već uloženoj glavni-
Just.Inst. 2,4,2 Constituitur autem usus fruc- ci, ovlaštenik može zahtijevati
tus non tantum in fundo et aedibus, verum samo kamate.
211
etiam in servis et iumentis ceterisque re-

bus, exceptis his quae ipso usu consumuntur:
nam eae neque naturali ratione neque civi-
li recipiunt usum fructum. quo numero sunt
vinum, oleum, frumentum, vestimenta. qui-
bus proxima est pecunia numerata: namque
in ipso usu adsidua permutatione quodam-
modo extinguitur. sed utilitatis causa sena-
tus censuit, posse etiam earum rerum usum
fructum constitui, ut tamen eo nomine here-
di utiliter caveatur. itaque si pecuniae usus
fructus legatus sit, ita datur legatario ut eius
fiat, et legatarius satisdat heredi de tanta pe-
cunia restituenda, si morietur aut capite mi-
nuetur. ceterae quoque res ita traduntur le-
gatario ut eius fiant: sed aestimatis his sa-
tisdatur, ut, si morietur aut capite minue-
tur, tanta pecunia restituatur quanti eae fu-
erint aestimatae. ergo senatus non fecit qu-
idem earum rerum usum fructum (nec enim
poterat), sed per cautionem quasi usum fruc-
tum constituit.
Manje prava, dakako, ima u uporabi nego u plo- Pravo uporabe je osobna služ- 212/1 ZV
douživanju. Naime, smatra se da onaj tko ima nost koja svojega nositelja
samo uporabu zemljišta smije koristiti povrće, (uporabovnika) ovlašćuje da se
voće, cvijeće, sijeno, slamu, drvo, samo za sva- za svoje potrebe služi nečijom
kodnevnu upotrebu. On smije ostati na tom ze- stvari (poslužna stvar) prema
mljištu dotle dok to nije tegobno vlasniku i dok njezinoj namjeni, čuvajući nje-
ne ometa obavljanje njegovih seoskih poslova. zino sućanstvo.
Ali svoje pravo ne može nikome drugome niti
prodati, niti iznajmiti, niti pokloniti (besplatno Uporabovnik je ovlašten da se 213/1 ZV
ustupiti), dok plodouživatelj može sve to učiniti. za svoje potrebe služi posluž-
Just.Inst. 2,5,1 Minus autem scilicet iuris in nom stvari tako da je, u time
usu est quam in usu fructu. namque is qui određenom opsegu, posjedu-
fundi nudum usum habet, nihil ulterius ha- je kao nesamostalni posjednik,
bere intellegetur, quam ut oleribus, pomis, rabi je i uzima njezin prihod,
floribus, feno, stramentis, lignis ad usum ali čuvajući njezino sućanstvo.
cottidianum utatur: in eoque fundo hactenus
ei morari licet, ut neque domino fundi mole-
stus sit, neque his per quos opera rustica fi-
unt impedimento sit: nec ulli alii ius quod
habet aut vendere aut locare aut gratis conce-
dere potest, cum is qui usum fructum habet
potest haec omnia facere.
212
Isto tako, kada nekome pripada uporaba roba, Uporabovnik ne može pravnim 213/2 ZV
on sam smije koristiti njegov rad i službu, i ni- poslom prepustiti drugoj oso-
kako mu nije dopušteno svoje pravo prenijeti bi izvršavanje svojih ovlasti iz
na drugoga. Isto, dakako, vrijedi i za stoku. stavka 1. ovoga članka.
Just.Inst. 2,5,3 Item is ad quem servi usus
pertinet ipse tantum operis atque ministerio
eius uti potest: ad alium vero nullo modo ius
suum transferre ei concessum est. idem scili-
cet iuris est et in iumento.
Isto se tako, za onog tko ima pravo uporabe Pravo stanovanja je osobna 217/1 ZV
zgrade smatra da ima samo toliko prava da sam služnost koja svojega nositelja
u njoj stanuje, a ne da to pravo može prenijeti (stanovatelja) ovlašćuje da se
na drugoga, te je jedva prihvaćeno da može pri- služi nečijom stambenom zgra-
mati goste i živjeti tamo sa svojom ženom, dje- dom ili njezinim dijelom nami-
com, oslobođenicima i ostalim slobodnim oso- jenjenim stanovanju (posluž-
bama koje rade za njega. A sukladno navedeno- na stvar) u skladu s tom na-
me, ako ženi pripada pravo uporabe zgrade, ona mjenom, a čuvajući njezino su-
tamo može stanovati sa svojim mužem. ćanstvo.
Just.Inst. 2,5,2 Item is qui aedium usum ha-
bet hactenus iuris habere intellegitur ut ipse Pravo stanovanja prosuđuje 217/2 ZV
tantum habitet, nec hoc ius ad alium tran- se po pravilima o uporabi, ako
sferre potest: et vix receptum videtur ut hos- nije što drugo određeno9.
pitem ei recipere liceat et cum uxore sua libe-
risque suis, item libertis nec non aliis liberis
personis, quibus non minus quam servis uti-
tur, habitandi ius habeat, et convenienter, si
ad mulierem usus aedium pertineat cum ma-
rito habitare ei liceat.
Zemljišne se služnosti sjedinjuju (prestaju sje- Ako se vlasništvo povlasne i 238/1 ZV

dinjenjem), ako ista osoba postane vlasnik oba poslužne nekretnine nađu u
zemljišta. imovini iste osobe, tada tim
D. 8,6,1 Gaius libro septimo ad edictum provin- sjedinjenjem samim po sebi
ciale Servitutes praediorum confunduntur, si prestaje stvarna služnost.
idem utriusque praedii dominus esse coeperit.
Nitko, naime, ne može imati služnost na svo-
joj stvari.
D. 8,2,26 Paulus libro 15 ad Sabinum ...nulli
enim res sua servit...
9 Uporabovnik je ovlašten, bez obzira na ostalu svoju imovinu, služiti se poslužnom stvari u opsegu svojih potreba, primjerenih
njegovu dobu, zvanju, zanimanju i veličini obiteljskog kućanstva. (214/1 ZV) Uporabovnikove potrebe određuju se prema stanju
kad je osnovana služnost uporabe; kasnije promjene zvanja i zanimanja ne daju mu pravo na proširenje uporabe, ako nije što
drugo određeno. (214/2 ZV) Pod potrebom uporabovnika podrazumijavaju se i potrebe njegovog obiteljskog kućanstva, pri čemu
i promjene u njegovom obiteljskom kućanstvu koje su bile prirodno očekivane i predvidive /bračni drug i maloljetna djeca, kao i
osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati/ ili koje su promjene nužno potrebne za vođenje obiteljskog kućanstva. (214/3 ZV)
213
Točno je da se oslobađanje od služnosti može Pravo služnosti prestaje ako 241/3 ZV

postići dosjelošću, zato što je Skribonijev zakon se vlasnik poslužne stvari pro-
(Lex Scribonia), zabranio da se služnost stječe tivio njegovu izvršavanju, a
dosjelošću, ali ne i da utrnjuje dosjelošću. Sto- ovlaštenik ga zbog toga nije
ga, ako sam ti obvezan na služnost koja me spr- izvršavao neprekidno tri go-
ječava da izgradim moju kuću višu nego što jest, dine.
a ja sam ju posjedovao izgrađenu višu nego što
sam smio kroz propisano vrijeme, služnost će
biti utrnuta.
D.41,3,4,28 Paulus libro 54 ad edictum Liber-
tatem servitutium usucapi posse verius est,
quia eam usucapionem sustulit lex Scribo-
nia, quae servitutem constituebat, non etiam
eam, quae libertatem praestat sublata servi-
tute. Itaque si, cum tibi servitutem deberem,
ne mihi puta liceret altius aedificare, et per
statutum tempus altius aedificatum habuero,
sublata erit servitus.
214
3. UMJESTO ZAKLJUČKA
Cilj ovog rada bio je prikazati utjecaj rimskog prava na pozitivno hrvatsko pravo. To smo uči-
nili stavljanjem jednih pored drugih odabranih rimskih pravnih fragmenata (iz klasičnog i pos-
tklasičnog razdoblja rimskog prava) i pozitivnih odredaba hrvatskog prava, te prepustivši čitate-
lju da samostalno zaključi o postojanju sličnosti (ili razlika) između ova dva pravna poretka. Uvi-
dom u izložene odredbe, iako cilj ovog rada nije bio da dade sveobuhvatni prikaz rimskih prav-
nih izvora o stvarnom pravu, može se prilično točno uvidjeti koji su instituti pozitivnog hrvat-
skog prava formirani pod utjecajem rimskog prava, a koji nisu10.
Tako je razvidno da je jedno od najvažnijih stvarnopravnih načela hrvatskog prava, načelo
pravnog jedinstva nekretnine, formirano još u klasičnom razdoblju rimskog prava, isto kao i uče-
nje o općim i javnim dobrima, pripatcima i plodovima stvari, stjecanju vlasništva predajom (tra-
dicijom) stvari11, mnogima od načina stjecanja vlasništva (prisvojenje, alluvio, avulsio, otok na-
stao u rijeci, građenje na tuđem zemljištu, sijanje i sađenje, dosjelost), kao i (gotovo) komplet-
ne odredbe o služnostima koje su u sadašnjem obliku formulirane još u rimskom postklasičnom
pravu te su kao takve ušle u Corpus iuris civilis. Osim navedenoga, ne treba zanemariti niti utjecaj
rimskog prava na institut posjeda (iako je na prvi pogled posjed u pravu RH koncipiran objektiv-
no odn. usvojena je o tzv. njemačka koncepcija posjeda, pomnijim uvidom spoznaje se veliki utje-
caj rimskog prava i na taj institut), institut tužbe predmnijevanog vlasnika (koja se i dan danas
naziva publicijanska tužba- actio Publiciana, po nepoznatom rimskom pretoru), a postoji određe-
ni utjecaj (iako ne neposredno vidljiv) i na institute prijenosa vlasništva radi osiguranja (tzv. fi-
ducijarno vlasništvo12) i založnog prava13.
S druge pak strane, ne-rimskog podrijetla su moderni instituti etažnog vlasništva, stvarnih
tereta, zemljišnih knjiga (a s time povezano i stjecanja vlasništva na nekretninama temeljem
pravnog posla), i prava građenja14. Ipak, ono što se mora posebno naglasiti jest činjenica da su na-
čela na kojima počivaju moderni stvarnopravni poretci, i na kojima se temelje svi pozitivni insti-
tuti stvarnog prava, nastala (u velikoj mjeri) još u rimskom pravu te su shodno tome prožeta rim-
skim pravnim duhom, što je dovoljan razlog da se i moderan pravnik interesira za rimsko pravo.
10 Ipak, podsjećamo da se utjecaj rimskog prava na pozitivne pravne poretke ostvarivao prije svega kroz recipirano srednjevjekovno
rimsko pravo koje je bilo rezultat napora srednjevjekovnih pravnih škola (glosatora, postglosatora i dr.). Pripadnici navedenih škola
su, proučavajući klasične rimske pravne fragmente, iz njih apstrahirali opće principe kao i konkretna rješenja koja su poslije usvoje-
na u modernim pravnim poretcima. Stoga su mnogi pozitivni instituti stvarnog prava formirani pod utjecajem rimske pravne misli,
iako se taj utjecaj izvršio posredno, te ih zbog toga nismo izložili u ovom radu. O recepciji rimskog prava u srednjem vijeku i radu
pravnih škola u tom razdoblju v. opširnije u Stein, o.c., str. 55. i dalje.
11 Posebno je važno za naglasiti da i pozitivno hrvatsko pravo kao preduvjet stecanja vlasništva usvaja tzv. kauzalnu tradiciju, koja je
razvijena već u klasičnom rimskom pravu.
12 v. opširnije u Petrak, o.c., str. 1057. i dalje
13 Ibid.
14 Iako je rimsko pravo poznavalo stvarno pravo koje je ovlašćivalo svojeg nositelja da ima zgradu u svojem vlasništvu na tuđem zemlji-
štu (tzv. superficies), što je u biti osnovni sadržaj i (modernog) prava građenja, ipak smatramo da je pravo građenja kakvo postoji u
RH moderan institut koji nije pretrpio jači utjecaj rimskog prava. Sličnosti rimskog instituta superficiesa i modernog prava građenja
proizlaze, po našem mišljenju, iz usvajanja načela pravnog jedinstva nekretnine u oba navedena pravna poretka. Pravo građenja je,
naime, u svojoj biti samo iznimka od načela pravnog jedinstva nekretnine, te je logično da ju (zbog potreba svakodnevnog života) u
nekom (više ili manje sličnom) obliku poznaju svi poretci koji usvajaju navedeno načelo.
215
4. LITERATURA
4.1. KNJIGE I ČLANCI
1. Gavella, Nikola; Alinčić, Mira; Klarić, Petar; Sajko, Krešimir; Tumbri, Tanja; Stipković,
Zlatan; Josipović, Tatjana; Gliha, Igor : Hrvatsko građanskopravno uređenje i kontinen-
talnoeuropski pravni krug, II. izd., Zagreb, 1994. ;
2. Gavella, Nikola; Josipović, Tatjana; Gliha, Igor; Belaj, Vlado; Stipković, Zlatan : Stvarno
pravo, Zagreb, 1998.
3. Margetić, Lujo: Rimsko pravo kao europski fenomen i hrvatska pravna povijest, lectio
annalis, Rijeka, 1997.
4. Margetić, Lujo: O tzv. aktualiziranju istraživanja rimskog prava, Zbornik Pravnog fakulte-
ta Sveučilišta u Rijeci, 2/2006
5. Petrak, Marko : Rimska pravna tradicija i hrvatsko stvarno pravo, Zbornik Pravnog fakul-
teta u Zagrebu, 5/2002
6. Petrak, Marko : Rimska pravna tradicija i hrvatska pravna kultura, u Stein, Peter : Rimsko
pravo i Europa- Povijest jedne pravne kulture, Zagreb, 2007.
7. Romac, Ante: Rimsko pravo, II. izd., Zagreb, 1987.
8. Simonetti, Petar: Rasprave iz stvarnog prava, Rijeka, 2001.
9. Stein, Peter : Rimsko pravo i Europa- Povijest jedne pravne kulture, Zagreb, 2007
10. Vedriš, Martin; Klarić, Petar : Građansko pravo, IV. izd., Zagreb, 2000.
4.2. ZAKONI
1. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 141/06, 38/09)

2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99-USRH, 22/00-
USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09)
3. Zakon o vodama (NN 107/95, 150/05)
4.3. INTERNET
1. http://web.upmf-grenoble.fr/Haiti/Cours/Ak/ (Corpus Iuris Civilis)

216
MSc Petar Radošević, LL.B.
Roman Roots of Croatian Property Law
Summary
The author analyses the influence that the Roman law exerts on the positive Property law
of the Republic of Croatia. The analysis is conducted by way of juxtaposition of the Roman fra-
gments contained in the Corpus Iuris Civilis (in Latin original and Croatian translation) and
the norms of the positive Croatian Property Code (Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravi-
ma). For the reasons of clarity, only fragments that contain legal norms that have survived into
the contemporary Croatian Property law have been selected, whereas others have been omitted,
even though they might regulate some questions of the Roman property law. The author firmly
believes that such an approach shall most vividly show the relations between those two legal sy-
stems, as well as reveal their deep interconnections.
Key words: Roman law, Croatian Property law, Roman legal fragments
Mag. Sc. Petar Radošević, dipl. Iur.
RÖMISCHE WURZEL DES KROATISCHEN SACHENRECHTS
Zusammenfassung
In der Studie wird der Einfluss des Römischen Rechts auf das positive kroatische Recht er-
forscht. Dabei werden die römischen Quellenfragmente aus dem Corpus iuris civilis benutzt (der
lateinische Text und seine kroatische Übersetzung), die mit den Bestimmungen des geltenden
Gesetzes über Eigentums- und andere Sachenrechte der Republik Kroatien, das identische Insti-
tute normiert, verglichen werden. Um Übersichtlichkeit und Umfang des Beitrags willen wurden
nur diejenigen Fragmente gewählt, die auch in positiven Bestimmungen des kroatischen Rechts
normiert werden, während diejenigen, die bestimmte Institute auf eine unterschiedliche Weise
als kroatisches positives Recht regulieren, aus der Analyse ausgelassen sind. Der Author ist der
Meinung, dass auf diese Weise die Beziehungen des römischen und kroatischen Sachenrechts
am glaubwürdigsten gezeigt und ihre tiefen Verbindungen illustriert werden.
Schlüsselwörter: Römisches Recht, kroatisches Sachenrecht, römische Quellenfragmente

Dragutin Vincek, dipl.ing., dr. sc. Branka Ljubišić, dipl.iur.: Institucionalni okvir za zaštitu prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda posebnih svojstava...
217
Dragutin Vincek, dipl.ing., Pregledni znanstveni rad

pročelnik Odjela za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo UDK 338.518:346.544.4
Varaždinske županije 346.544.4
Dr. sc. Branka Ljubišić, dipl.iur., 346.543
neovisna stručnjakinja u području prava intelektualnog vlasništva
INSTITUCIONALNI OKVIR ZA ZAŠTITU PREHRAM-

BENIH I POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA POSEB-
NIH SVOJSTAVA U KONTEKSTU PRISTUPANJA
REPUBLIKE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI
Sažetak: Koautori u ovom članku obrađuju sustave EU koji su pod nazivom «Europska
politika kvalitete» namijenjeni označavanju prehrambenih i poljoprivrednih
proizvoda posebnih svojstava u cilju zaštite prava proizvođača i potrošača. Obje
kategorije, dosljednom primjenom propisa, trebale bi od sustava imati značaj-
ne koristi. Iz EU oznaka kvalitete (zaštićena oznaka izvornosti - PDO, zaštiće-
na oznaka zemljopisnog podrijetla - PGI, tradicionalni ugled hrane – TSG i pro-
izvodi iz ekološkog uzgoja) vidljive su informacije o kvaliteti proizvoda, njego-
vim svojstvima i podrijetlu. Oznaka se može dobiti ako se u registracijskom po-
stupku dokažu osobitosti proizvoda i njihova bolja kvaliteta u odnosu na iste
proizvode iz nekog drugog područja. Pravna procedura na razini EU propisana
je Uredbama Vijeća EZ br. 510/2006, br. 509/2006 i za ekološki uzgoj, još uvijek
dijelom Uredbe br. 20092/91. Republika Hrvatska je djelomično uskladila i da-
lje usklađuje svoje propise sa pravnom stečevinom EU, koja regulira ovu mate-
riju. Tijekom prošle godine prvi je puta donesen poseban propis, Zakon o ozna-
kama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog
ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. U međuvremenu je došlo do
početka pregovora s Europskom unijom (screening) za područje poljoprivrede u
koju spada i područje oznaka odnosno područje „politike kvalitete“, te je bila ra-
zvidna potreba za daljnjim usklađivanjem ovog područja kako bi se omogućila
harmonizacija s relevantnim EU propisima. Praktična primjena konzumiranja
ovih prava u Republici Hrvatskoj posebno je obrađena na primjeru Varaždinske
županije.
Ključne riječi: prehrambeni i poljoprivredni proizvodi posebnih svojstava, oznake izvornosti,

politika kvalitete, Europska unija, Hrvatska
218
I. Uvod
Unaprjeđivanje kvalitete hrane1 dio su poljoprivredne politike EU još od vremena razvijanja

oznaka kvalitete vina u osamdesetim godinama prošlog stoljeća naovamo. Snažni razvoj indu-
strijalizacije i industrijskog načina proizvodnje hrane, doveo je s jedne strane do proizvodnje ve-
ćih količina jeftinije hrane, ali je s druge strane ona izgubila posebnost u prirodnim okusima i
mirisima. Za razliku od američkog pristupa, gdje se tehnologija proizvodnje stavlja u prvi plan2,
EU je imala u nekim svojim članicama3 dobar primjer korištenja kvalificirane oznake podrijetla
proizvoda, čiji je renome i ugled na tržištu bio povezan sa njegovim zemljopisnim podrijetlom4.
Prepoznavši dobre primjere prakse u svojim pojedinim članicama, EU je 1992.5 uvela sustav
namijenjen zaštiti i promicanju tradicionalnih i regionalnih prehrambenih proizvoda nadahnut
postojećim nacionalnim sustavima, prije svega francuskim AOC sustavom (Appellation d Origi-
ne Controlle-kontrolirano podrijetlo ili registrirana oznaka podrijetla)6 i talijanskim DOC susta-
vom (Denominazione d Origine Controllata-oznaka kontroliranog podrijetla).
Kako bi kapitalizirala vrijednost određenih proizvoda, EU je odlučila omogućiti zaštitu njiho-
vih naziva te utvrditi uvjete pod kojima je iste moguće koristiti, a s ciljem očuvanja njihove po-
sebne i tradicionalne naravi7. Zakonodavstvo Europske unije propisuje postupke koje je potreb-
no provesti da bi se omogućila zaštita određenog naziva proizvoda, čija osobitost i posebna svoj-
stva proizvoda su povezani s teritorijem ili s načinom proizvodnje. Ovom mjerom nastojala se
osigurati budućnost europskih poljoprivrednika, koji bi svoju proizvodnju trebali usmjeriti ka
1 Kvalitativna svojstva koja se obično uzimaju u obzir u okviru konteksta poljoprivredne politike, a osim temeljnih preduvjeta zdrav-
lja i sigurnosti te okusa, odnose se na:
• posebna svojstva proizvoda, često povezana sa zemljopisnim podrijetlom ili proizvodnom zonom (npr. planinska područja), živo-
tinjskom vrstom ili načinom proizvodnje (npr. organski uzgoj)
• posebne sastojke
• određene načine proizvodnje koji su često rezultat mjesnih vještina i tradicija
• uvažavanje visokih ekoloških standarda ili standarda koji se tiču dobrobiti životinja
• obradu, pripremu, prezentiranje i etiketiranje na način koji podiže razinu privlačnosti proizvoda za potrošače. (Opća uprava EK
za poljoprivredu i ruralni razvoj, Jedinica F4)
2 Znak kakvoće potvrđuje samo tehničko svojstvo proizvoda, a njime se može služiti svaki proizvođač koji je ugovornim putem stekao
pravo na njegovu uporabu.
3 Radi se o Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj
4 Za dobar glas i ugled što u javnosti uživa proizvod obilježen kvalificiranom oznakom podrijetla mogu biti mjerodavna dva čimbeni-
ka, svaki za sebe ili kombinirani. Jedan je od njih prirodna lokacija iz koje potječe proizvod koji se upotrebljava u izvornom stanju,
bez utjecaja ljudskog rada na njegovu kakvoću (npr. mineralne vode, prirodne soli, prirodni kamen). Odlučujući prirodni čimbenik
često je osobina tla, vode, opći klimatski uvjeti nekog kraja, inslolacija, što je osobito značajno za poljoprivredne proizvode. Obje su
komponente, prirodne okolnosti i ljudski rad podjednako presudne za kakvoću mliječnih proizvoda, osobito sira, za tekstilne proi-
zvode na čija svojstva utječe voda, za pivo i sl. Samo ljudski čimbenik bitan je za kakvoću proizvoda izrađenih bez utjecaja prirodnih
uvjeta, prema uvriježenom tradicionalnom proizvodnom postupku. (Albert Verona: Pravo industrijskog vlasništva,str.193)
5 Pravni akt kojim je to učinjeno bila je Uredba (EEZ) br. 2081/1992
6 Diferencijacija između jednostavnih i kvalificiranih oznaka zemljopisnog podrijetla izvedena je iz francuske pravne teorije. Jednu
kategoriju čine Indication de provenance, a drugu Appellation d origine. Prva kategorija sadrži podatke o mjestu ili kraju u kojem je pro-
izvod izrađen, ali takvi su podaci beznačajni za njegovu kakvoću. Druga kategorija jest takvo ime podrijetla koje daje bitnu garanciju
za svojstva proizvoda koja su uvjetovana klimatskim ili drugim zemljopisnim okolnostima mjesta ili kraja i ljudskim čimbenikom.
Radi se o kategoriji isključivih prava industrijskog vlasništva. Specifično obilježje isključivosti je teritorijalni značaj, prema kojemu
je uporaba ove kategorije dopuštena svim proizvođačima dotičnog mjesta ili područja.
7 Politika kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda EU usredotočena je na:
• Poticanje raznolike poljoprivredne proizvodnje
• Zaštitu naziva od zlouporabe i imitiranja
• Pružanje pomoći potrošačima kako bi shvatili posebnu narav proizvoda.
219
kvalitetnim proizvodima8, čime bi na najvišu moguću razinu podigli poljoprivrednu proizvod-

nju i svojem stanovništvu, ali i globalnom tržištu, ponudili ekskluzivne prehrambene proizvode.
Kako bi se osigurala njihova prepoznatljivost na tržištu koristi se poseban sustav označavanja ta-
kvih proizvoda. Oznake koje se u EU pripisuju oznakama kvalitetnog proizvoda pripadaju dvje-
ma kategorijama; jedna je povezana sa teritorijem, a druga sa određenim načinom proizvodnje.
Proizvodi povezani s teritorijem, ako su registrirani mogu nositi oznaku izvornosti (PDO) ili ozna-
ku zemljopisnog podrijetla (PGI). Uredba9 namijenjena zaštiti naziva proizvoda čija je posebna na-
rav određena njihovim zemljopisnim podrijetlom donesena je kako bi proizvodi ove vrste oprav-
dali očekivanja potrošača, jer posjeduju iznimne kvalitete u pogledu okusa, arome i sl. ili zato što
lokalni načini njihove proizvodnje stvaraju vezu povjerenja između potrošača, proizvoda, mjesta
odakle on potječe i ljudi koji tamo žive i proizvode ga. Proizvodi koji nose oznaku izvornosti po-
sjeduju dokazana svojstva koja proizlaze isključivo iz vrste tla i vještina proizvođača u regiji pro-
izvodnje s kojom se proizvodi povezuju. Da bi proizvod dobio oznaku izvornosti nužno je da se
sve faze postupka proizvodnje odvijaju u tom području. Mora postojati objektivna i bliska pove-
zanost između svojstava proizvoda i njegova zemljopisnog podrijetla. Proizvodi koji nose ozna-
ku zemljopisnog podrijetla posjeduju posebna svojstva ili reputaciju koja ih povezuje s određenim
područjem, te barem jedna faza proizvodnog postupka mora biti provedena na tom području,
dok sirovine koje se koriste u proizvodnji mogu potjecati iz druge regije. Treću kategoriju ozna-
ka nose oni proizvodi koji su povezani s posebnim načinom proizvodnje. Radi se o oznaci tradi-
cionalni ugled hrane (TSG) koja se koristi za proizvode koji ili sadrže tradicionalne sastojke ili su
proizvedeni korištenjem tradicionalnih metoda. Njihova se «posebna» narav odnosi na niz svoj-
stava temeljem kojih ih je moguće jasno razlikovati od drugih sličnih proizvoda ili hrane koja pri-
pada istoj kategoriji. Ovo je obuhvaćeno posebnom Uredbom Komisije.10
II. Propisi na razini Europske unije i prilagodba propisa Repu-

blike Hrvatske
Europska unija je u ožujku 2006. godine donijela nove propise za područje oznaka koje su za-
mijenile Uredbe iz 1992. godine. Glavne Uredbe su:
• Uredba Vijeća (EZ-a) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka
izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda,
• Uredba Vijeća (EZ-a) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. o poljoprivrednim i prehrambenim
proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima.
U međuvremenu donesene su i njihove provedbene Uredbe:

• Uredba Komisije (EZ-a) br. 1898/2006 od 14. prosinca 2006. koja predviđa detaljna pravila za
provedbu Uredbe Vijeća 510/2006 o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljopri-
vrednih i prehrambenih proizvoda,
8 EU nastoji svoju konkurentnost na globalnom tržištu osigurati kroz ekološku, organsku i dr. oblike proizvodnje zdrave hrane, a koji
su u opreci masovnoj proizvodnji i korištenju raznih oblika umjetnih dodataka
9 Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006.g. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehram-
benih proizvoda (OJ L93, 31.03. 2006.). Njome je zamijenjena Uredba (EEZ) br.2081/1992.
10 Uredba Vijeća (EZ) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. g. o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao zajamčeno tradicional-
nim specijalitetima (OJ L93,31.03.2006.). Njome je zamijenjena Uredba (EEZ) br. 2082/1992.
220
• Uredba Komisije (EZ-a) br. 1216/2007 od 18. listopada 2007. koja predviđa detaljna pravila za
provedbu Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 509/2006 o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima
kao garantirano tradicionalnim specijalitetima.
Nova pravila o označavanju kvalitete u znatnoj su mjeri pojednostavila sustav. Po ranijim
propisima podnositelji zahtjeva (skupine proizvođača) podnosili su svoj zahtjev za registriranje
naziva proizvoda nadležnim tijelima svoje države članice. Tijela su provjeravala zahtjev i zatim
kompletan podnesak prosljeđivala Europskoj komisiji koja je obično ponovo provodila cijeli po-
stupak ispitivanja. Prema novim Pravilima, države članice provodit će ispitivanje zahtjeva, djelu-
jući unutar okvira pravila i smjernica usvojenih na razini EU. Komisija će sudjelovati u pažljivom
pregledu glavnih elemenata (grupiranih u «jedinstven dokument»), a kako bi se zajamčilo da za-
htjevi udovoljavaju propisanim uvjetima, te da je pristup jednoobrazan u svih 27 država članica
EU. Ovakav način trebao bi ubrzati postupak registracije.
Dodatna promjena, koja je djelomično i rezultat odluke Svjetske trgovinske organizacije iz
2005. godine, omogućila je EU zaprimanje zahtjeva iz trećih zemalja, a koji se šalju izravno Ko-
misiji radi registriranja naziva proizvoda u okviru sustava EU. Ranije su se navedeni proizvođa-
či morali obraćati tijelima svojih država, koja su ponekad bila nevoljna ili nisu mogla obraditi za-
htjev.
Sukladno ovim propisima donesenim na razini EU Republika Hrvatska je trebala uskladi-
ti svoje zakonodavstvo u ovom području, te je po prvi puta donesen zakon koji posebno reguli-
ra samo ovu materiju. Radi se o Zakonu o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podri-
jetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. U međuvre-
menu je došlo do početka pregovora s Europskom unijom (screening) za područje poljoprivrede
u koju spada i područje oznaka odnosno područje „politike kvalitete“, te je bila razvidna potre-
ba za daljnjim usklađivanjem ovog područja kako bi se omogućila harmonizacija s relevantnim
EU propisima.11
Odredbama novog Zakona omogućena je proizvođačima u Republici Hrvatskoj ista zaštita za
proizvode koju imaju i proizvođači u zemljama Europske unije kao i njihova prepoznatljivost na
tržištu. Time se neizravno ostvaruje i jedan od prioritetnih ciljeva hrvatske poljoprivredne po-
litike, a to je podizanje razine konkurentnosti domaće proizvodnje. Zaštita oznaka izvornosti12,
11 Zakonom su uređena sljedeća pitanja:

• postupak zaštite oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na nacionalnoj
razini;
• postupak zaštite oznaka tradicionalnog ugleda na nacionalnoj razini;
• postupak podnošenja zahtjeva za registraciju oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambe-
nih proizvoda na razini Europske unije;
• postupak podnošenja zahtjeva za registraciju oznaka tradicionalnog ugleda na razini Europske unije;
• službene kontrole i utvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom proizvoda.
12 (1) U smislu ovoga Zakona:
(a) „Oznaka izvornosti“ - naziv je regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje koji se koristi za označavanje poljo-
privrednih ili prehrambenih proizvoda:
• koji potječu iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje,
• čija kakvoća ili karakteristike, u bitnom ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene
zemljopisne sredine, i
• čija se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području.
221
oznaka zemljopisnog podrijetla13 i oznaka tradicionalnog ugleda14 je oblik prava intelektualnog

vlasništva koji u Republici Hrvatskoj nije dovoljno iskorišten, iako bi se na taj način mogla ugra-
diti dodana vrijednost u proizvode koji se odlikuju posebnom kakvoćom. Kako to u obrazlože-
nju Zakona stoji, gotovo sve hrvatske regije poznate su po nekom od proizvoda koji imaju jedin-
stvenu recepturu i svaki od njih je po mnogočemu „priča“ o bogatoj tradiciji, iskustvu, iznimnom
podneblju i životu, te običajima brojnih generacija hrvatskih obitelji. Stoga je neupitno da se ta-
kav gospodarski i marketinški potencijal mora kroz spomenute sustave zaštite više iskoristiti u
svrhu obogaćivanja tržišne, ali i turističke ponude. Osim toga, poticanje proizvodnje zaštićenih
autohtonih proizvoda kao i njihova promocija mogla bi značajno doprinijeti ruralnom gospodar-
stvu, posebno područjima s manjim mogućnostima ili udaljenijim područjima i to na način da
isto ima utjecaja na povećanje prihoda tim gospodarstvenicima te zadržavanjem ruralnog sta-
novništva na tim područjima.
Nekoliko istraživanja15 na razini EU pokazalo je kako imaju značajnu ulogu u obnovi ruralnog
okruženja s obzirom da jamče da se poljoprivredni prehrambeni proizvodi proizvode na način
kojim se čuvaju lokalne biljne vrste, nagrađuje lokalno stanovništvo, podupire ruralna raznoli-
kost i socijalna povezanost16, kao što i promiču nove mogućnosti zaposlenja u proizvodnji, prera-
di i drugim povezanim uslužnim djelatnostima. EU osigurava za tu namjenu značajna sredstva,
kako u predpristupnim fondovima, tako i u onima koji se odnose na članice EU. Republika Hr-
vatska, u cjelini, je do sada slabo koristila ove mogućnosti, ali su neke regije17 ipak tome ozbiljni-
je pristupile, što je rezultiralo i značajnijim sredstvima iz EU fondova za ovu namjenu.
III. Primjer prakticiranja i konzumiranja ovih prava na regio-

nalnoj razini: Varaždinska županija
Regionalni operativni program je politički i pravni akt donesen na području i za područje Va-
raždinske županije u kojemu je definiran pojam vizije18. Svi dionici u definiranju vizije suglasili
su se da Varaždinska županija gradi svoju ekonomsku i socijalnu snagu u uravnoteženoj životnoj
sredini stvarajući konkurentske prednosti dugoročnim ulaganjem u obrazovanje, inovativnost i
praktičnu primjenu znanja svakog pojedinca, tvrtke i institucije.“ Kao način realizacije vizije de-
13 (b) „Oznaka zemljopisnog podrijetla“ - naziv je regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje koji se koristi za ozna-
čavanje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda:
• koji potječu iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje, te
• koji ima specifičnu kakvoću, ugled ili drugo obilježje koje se pripisuje njegovom zemljopisnom podrijetlu, i
• čija se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvija u tom zemljopisnom području.
14 (c) „Oznaka tradicionalnog ugleda“ označava tradicionalni poljoprivredni ili prehrambeni proizvod, kojem kroz registraciju suklad-
no odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, koje se odnose na oznake tradicionalnog ugleda, priznaju poseb-
na svojstva.
15 MAAPAR, 2003/2004: Geographic Indications in France – A dynamic sector of the Food Industry – Dupont; High Quality Products
and regional specialities: A promising trajectory for endogenous and suistainable development – Jan Douwe van der Ploeg
16 Definicija Vijeća Europe: «Socijalna povezanost koncept je koji obuhvaća vrijednosti i načela kojima je cilj osigurati da svi građani,
bez diskriminacije i s jednakog stajališta, imaju pristup temeljnim socijalnim i ekonomskim pravima.»
17 Istra i Varaždinska županija su jedne od rjeđih regija u RH koje su ove mogućnosti relativno dobro iskoristile i dalje koriste
18 Vizija razvoja Varaždinske županije definirana u ROP-u je: ostvarivi san koji upućuje na to kako bi dionici koji predstavljaju Župa-
niju željeli da ona izgleda u budućnosti.
222
finirana su 3 strateška cilja19, od kojih drugi i treći imaju najmanje posredni značaj na problema-
tiku kojom se bavi ovaj rad, ali je sažetak svega definiran u prvom strateškom cilju, kojega će se
posebno obraditi.
Strateški cilj 1: Razvoj policentrički uravnoteženog konku-

rentnog gospodarstva20
Varaždinska županija prepoznala je i gradi svoje društvo kao društvo znanja koje svoju kon-
kurentnost temelji na novim tehnologijama i inovacijama. Stoga povećava profitabilnost gospo-
darskih grana kroz razvoj visokoakumulativnog gospodarstva. Stvara uvjete za privlačenje direk-
tnih stranih i domaćih ulaganja u centrima Županije, te potiče primjenu visokih tehnologija. Po-
tiče se povezivanje i umrežavanje tvrtki te povezivanje u klastere s tvrtkama u drugim županija-
ma i regijama u inozemstvu. Okrupnjavanjem obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, razvo-
jem „eko“ poljoprivrede, poticanjem tradicionalnog uzgoja te udruživanjem poljoprivrednih pro-
izvođača, omogućava se stvaranje prepoznatljivog poljoprivrednog proizvoda Varaždinske župa-
nije, konkurentnog na domaćem i inozemnom tržištu.
Ovdje će se promotriti mogućnosti koje pruža uporaba tradicionalnih znanja za ugradnju do-
dane vrijednosti u autentičan ili autohtoni proizvod iz određene regije21, u konkretnom slučaju,
Varaždinske županije.
Za njih je značajno da su otvorena i podobna za primjenu inovacija i kreacija koje nastaju kao
rezultat intelektualnih aktivnosti te predstavljaju novu vrijednost. Dakle, temeljena su na tra-
diciji, ali sa novom intelektualnom vrijednošću, dobivaju i svoju novu ekonomsku vrijednost.
Osobito su značajna za industrijski nerazvijene ili slabo razvijene zemlje, jer ako se prepoznaju
mogu imati značajnu ulogu u gospodarskom i socijalnom razvitku takvih zemalja. Pored pozitiv-
19 Strateški cilj 1: Razvoj policentrički uravnoteženog konkurentnog gospodarstva

Strateški cilj 2: Poboljšanje kvalitete života i razvoj ljudskih resursa
Strateški cilj 3: Zaštita okoliša, racionalno gospodarenje prostorom i razvoj infrastrukture
20 U okviru strateškog cilja definiranog kao «Razvoj policentrički uravnoteženog konkurentnog gospodarstva» utvrđeni su sljedeći
prioriteti:
1. Razvoj visokoakumulativnog gospodarstva
2. Povezivanje i umrežavanje gospodarstva
3. Razvoj poljoprivrede.
Mjere koje će se poduzeti i putem kojih će se prioriteti realizirati u praksi su sljedeće:
1. Poticanje ulaganja u moderne tehnologije
2. Poticanje primjenjivih znanstvenih istraživanja
3. Uspostavljanje (inovacijske) tehnološke infrastrukture
4. Unapređenje poduzetničke klime i infrastrukture
5. Umrežavanje industrije, poduzetnika i organizacija
6. Umrežavanje poljoprivrednih institucija vezanih za turizam
7. Umrežavanje poljoprivrednika
8. Okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta
9. Razvoj obiteljskih gospodarstava
10. Poticanje ekološke i tradicionalne poljoprivrede (proizvodnja i prerada)
21 Naziv «tradicionalna znanja» jedan je od nekoliko termina koji se koristi za najšire opisivanje samog predmeta koji ovaj pojam
podrazumijeva. Drugi nazivi su «autohtona kultura i intelektualno vlasništvo», «autohtono kulturno naslijeđe», «običajno pravo
naslijeđa» i sl. Kada ovaj naziv «traditional knowledge» koristi WIPO (Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo), onda ono
podrazumijeva znanje temeljeno na tradiciji koje se uobičajeno prenosi s generacije na generaciju, pripada određenim skupinama
ljudi ili su vezani uz određeni teritorij i neprekidno su uključeni u promjene koje se događaju u prirodnom okruženju.
223
nih ekonomskih efekata koje proizvode značajni su i u razvijanju osjećaja nacionalne pripadno-
sti i nacionalnog identiteta.
Na samom početku krenulo se od činjenice da autentični i autohtoni proizvodi nedvojbeno
predstavljaju i jedinstvenost lokalne kulture koja se može pretvoriti u atrakciju te plasirati i kao
turistički proizvod. Prednost je u tome što se teško može kopirati, ali je zato na samom početku
potrebno definirati njenu osobnost. To se postiže uključivanjem što većeg broja zainteresiranih
sudionika kako bi se postigao konsenzus o tome što je suština osobnosti mjesta ili određene re-
gije. Sve to daje beskrajne kreativne razvojne mogućnosti, ali je prije svega potrebno potaknuti
društvene procese u smjeru sklonosti ka samoorganiziranju, jer je to nužno za uspješno funkcio-
niranje demokratskih institucija22. Stabilna struktura može se stvoriti samo ako ljudi zajedničkih
interesa mogu surađivati na ostvarenju zajedničkih ciljeva stvarajući time socijalni kapital, koji
se u suvremenoj ekonomiji tretira kao prirodno bogatstvo neke zemlje. Socijalni kapital je spo-
sobnost koja proizlazi iz stupnja povjerenja u društvu ili u pojedinim dijelovima toga društva23.
U kontekstu tih mogućnosti utvrdile su se specifičnosti i osobitosti Varaždinske županije.
Krajnji cilj je upotrijebiti ih za kvalitetan gospodarski razvitak u okviru užih ili širih integracij-
skih procesa koji se događaju u vremenu i prostoru u kojem živimo. U tom smislu je Varaždinska
županija u intervalu između travnja 2007. i lipnja 2008. godine, u suradnji sa slovenskim partne-
rima, provodila projekt „Putevi tradicionalne hrane – P.O.T.“24, u sklopu Interreg IIIA Programa
za susjedstvo Slovenija-Mađarska-Hrvatska 2004-2006.25 Putevi tradicionalne hrane – P.O.T je
projekt kojemu je glavni cilj bio uspostava mreže obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava pre-
kograničnog područja Hrvatske i Slovenije, čime se omogućava bolja prodaja i promocija tradi-
cionalnih poljoprivrednih proizvoda. U projektu su uspostavljeni novi putevi prodaje proizvoda
veće (dodane) vrijednosti na području projekta (Podravje, Pomurje i Varaždinska županija), otvo-
rena su nova radna mjesta u ruralnom području i stvoreno je pozitivno ozračje za ostanak ljudi
u ruralnim područjima.
Uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju u Varaždinskoj županiji

U Varaždinskoj županiji prevladavaju seljačka gospodarstva siromašna na zemljištu i kapita-
lu, s niskom proizvodnjom26. Mali posjedi i rasparceliranost predstavljaju glavni ograničavajući
čimbenik u razvoju poljoprivredne proizvodnje. Suočeni sa navedenim problemima poljoprivred-
na politika Varaždinske županije usmjerena je na subvencioniranje programa, projekata i mjera
22 Proizvođači su se udružili u proizvođačke udruge i zadruge, jer su na taj način mogli uspješnije riješiti neke od zajedničkih problema
23 On je sastavni dio najmanje, osnovne jedinice društva-obitelji, isto kao i najveće od svih skupina-nacije, a samim tim i svih ostalih
međuskupina. Socijalni kapital razlikuje se od ostalih oblika ljudskog kapitala, utoliko što se stvara i prenosi kroz kulturne meha-
nizme kao što su religija, tradicija ili povijesno naslijeđe.
24 Izvor podataka: http://www.putevi-hrane.com
25 Vrijednost projekta je bila 137.276,50 EUR od čega je 102.276,50 EUR predstavljalo financijsku potporu Europske Unije iz programa
PHARE kroz ugovor sa Središnjom jedinicom za financiranje i ugovaranje pri Ministarstvu financija Republike Hrvatske, a ostatak
od 35.000,00 EUR financirala je Varaždinska županija.
26 Na području cijele Varaždinske županije poljoprivredne površine obuhvaćaju 69.941 ha, odnosno 55% površine Županije, od čega
je 96% u vlasništvu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva (66,964 ha), dok je 4% u državnom vlasništvu ili vlasništvu poslovnih
subjekata (2,977ha). Varaždinska županija je tradicionalno poljoprivredni kraj usitnjenog posjeda, pogodan za bavljenje stočarskom,
povrtlarskom, voćarskom i vinogradarskom proizvodnjom. Dobre su mogućnosti za proizvodnju meda, slatkovodne ribe i cvje-
ćarstva, te razvoj lovnog gospodarstva. U Upisnik poljoprivrednih subjekata ukupno je upisano 8.166 poljoprivrednih obiteljskih
gospodarstava. Uzgajivači i proizvođači udruženi su u udruge srodnih djelatnosti, no premali su, ne predstavljaju kritičnu masu,
sastaju se neredovito i funkcioniraju više na volonterskoj osnovi.
224
koje u velikoj mjeri pomažu poljoprivrednicima Varaždinske županije, bilo da se radi o osnovnim
ili dopunskim izvorima prihoda od poljoprivredne djelatnosti. Pod subvencioniranjem, također
se podrazumijeva i participacija u prekograničnim projektima kao što je to bio i projekt P.O.T.27
Obiteljska gospodarstva sa područja projekta su mala, usitnjena i ekonomski neučinkovita, za-
pošljavanje žena na gospodarstvima je slabo, dohodak iz poljoprivrednih djelatnosti se smanju-
je, i iz tog razloga stvara se loša starosna struktura stanovništva. Mladi ne ostaju na selu i nase-
ljenost u ruralnim područjima opada.
Na području projekta, proizvodi veće (dodane) vrijednosti su bili slabo zastupljeni i prepo-
znati, te se nisu prodavali dovoljno organizirano. Na području Podravja neki proizvodi postoje,
međutim nisu registrirani i za njih ne postoje tržno orijentirane skupine za prodaju. U Pomurju
prodaja jednim dijelom ide preko Društva za promociju i zaštitu prekomurskih proizvoda. U Hr-
vatskoj još nema organizirane prodaje ovakvih proizvoda. Turisti i drugi potrošači nemaju navi-
ku kupovati na obiteljskim gospodarstvima, dok sa druge strane gospodarstva tu mogućnost ne
koriste dovoljno. Dostupnost informacija o mogućnosti kupovine i prodaje na gospodarstvima
je vrlo mala. Na tom segmentu se mora u budućnosti posebno poraditi. Osobito, jer su dosadaš-
nje aktivnosti, provedene u posljednje dvije godine dale zamjetljiv rezultat. S obzirom na potre-
be za dodatnom zaradom na malim i srednje velikim gospodarstvima, bilo je svrsishodno parti-
cipirati u jednom takvom projektu, kao što je bio POT.
Koristi POT- projekta za lokalno stanovništvo
Jedna od velikih prednosti ovog projekta je što se provodio u međugraničnom području, koje
je i važna turistička destinacija (termalne vode, vinogradarsko područje, tradicionalna hrana, ču-
vanje kulturne baštine). Projekt je potvrdio mogućnosti čuvanja kulturne baštine, tradicional-
nog izgleda ruralnog područja i naseljenosti. Ciljne skupine u projektu su bila mala i srednja gos-
podarstva, turistička gospodarstva, a posredni korisnici: potrošači, turisti i cijelo međugranično
područje projekta.
Stvaranjem novih prodajnih kanala otvara se mogućnost ostvarivanja dohotka u ruralnom
području a onda zajedno sa time veća i bolja turistička ponuda sa obje strane granice. Na taj na-
čin potiču se nove poslovne mogućnosti. Stvara se novo zajedničko tržište proizvoda veće (do-
dane) vrijednosti, zajednička promocija i prodaja tih proizvoda sa obje strane granice, što će po-
većati prepoznavanje zajedničkog turističkog prostora. Stvara se povezanost i razmjena iskustva
između proizvođača sa obje strane granice, a proširilo je i ponudu proizvoda veće (dodane) vri-
jednosti.
Sasvim konkretni rezultati projekta vidljivi su u slijedećem:
• označena je i dobro definirana mreža obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG)
• uspostavljena je baza OPG-a koja se bave proizvodnjom i prodajom tradicionalnih prehram-
benih proizvoda
• identificirana su dva nova tradicionalna proizvoda (prosta trnovečka makovjača i ludbreš-
ki cvijet)
27 Projekt se provodio u suradnji; Varaždinska županija, Kmetijsko gozdarska zbornica Slovenije (KGZS) - Zavod Maribor, KGZS -
Zavod Ptuj, KGZS - Zavod Muska Sobota, Inštitut za kontrolo in certifikacijo v kmetijstvu in gozdarstvu-Maribor, Društvo za
promocijo in zaščito prekmurskih dobrot, poljoprivredni proizvođači sa pograničnog područja. U projekt su bili uključeni slijedeći
proizvodi dodane vrijednosti; Zelenjava iz integrirane pridelave, Ptujski lük, Prekmurska šunka, Prekmurska gibanica (Slovenija),
te Varaždinsko zelje, Purek iz Bednje, Varaždinski klipič, Bučino ulje (Hrvatska-Varaždinska županija).
225
• uspostavljena je suradnja između OPG-a i turističkih agencija

• povećana je prepoznatljivost regije na turističkom tržištu
• educiran je vrlo velik broj OPG-a o tome kako stvoriti kvalitetan tradicionalni prehrambeni
proizvod i plasirati ga na tržište
• tiskan je velik broj promidžbenog materijala; otvorena Internet stranica (www.putevi-hrane.
com), izrađene identifikacijske kartice, karta, table, znakovi, posteri, leci i slično.
U projekt je bilo uključeno više od 300 obiteljskih gospodarstava prekograničnog područja.

Projekt P.O.T. ponovno je pobudio interes tržišta za tradicijske proizvode Varaždinske župani-
je i dao poticaj proizvođačima da dalje ulažu u proizvodnju, prodaju i marketing svojih proizvo-
da. Budući napredak u proizvodnji i prodaji ovih proizvoda ovisit će u značajnoj mjeri od potpore
koju će dobiti proizvođači kroz različite mjere i razvojne projekte. Mjere potpore trebale bi obu-
hvatiti slijedeće aktivnosti: dopunsko školovanje, izradu projektne dokumentacije, pokriće ad-
ministrativnih troškova, istraživanje, izradu promotivnog materijala i promotivno oglašavanje,
nabavku opreme i sredstava za preradu i prodaju, organizaciju prodajnih i promotivnih događa-
ja. Značajan poticaj tradicijskim proizvodima mogu biti ad hoc razvojni projekti. Prioritetni pro-
jekti koji se logično nastavljaju na projekt P.O.T., a koji bi mogli najviše unaprijediti proizvodnju
i prodaju tradicijskih proizvoda na području Varaždinske županije su:
• unapređenje tehnologije proizvodnje i pripreme proizvoda za tržište
• razvoj prodajnih kanala (seljačka tržnica, seljačka trgovina, Internet prodaja)
• razvoj marketinških programa za organizacije proizvođače
• edukacija proizvođača i vodstva proizvođačkih organizacija.
Aktivnosti za vrijeme i nakon POT-projekta
Uočavajući značaj i mogućnosti koje se mogu ostvariti kroz sustav prava intelektualnog vla-
sništva, Odjel za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo Varaždinske županije u surad-
nji sa nekoliko Udruga28 započeo je u 2006. godini, a tijekom 2008. godine intenzivirao postup-
ke registracije tzv. zajedničkih prava, uz kontinuiranu edukaciju proizvođača. Županija je osigu-
rala Udrugama stručnu pomoć u vođenju ovih specifičnih postupaka29, ali i kontinuiranu eduka-
ciju, kako nositelja prava žiga, tako i relevantne javnosti. Odabran je princip u kojemu Županija
snosi troškove registracije, ali nije nositelj ovih prava, već su to Udruge/Zadruge koje okuplja-
ju proizvođače proizvoda koji svoju dodanu vrijednost mogu ostvariti kroz sustav prava intelek-
tualnog vlasništva30. Ovaj dio je uspješno završen, jer su sva prava registrirana i sada se prelazi u
novu fazu, a odnosi se na upravljanje i zaštitu ovih prava na tržištu.
Za zemlje u razvoju osobito su važni financijski efekti koje donose inovacije i kreacije teme-
ljene na tradicionalnim znanjima i njihovoj zaštiti. To donosi ekonomsku korist, ima važnu druš-
28 Radi se o sljedećim Udrugama: Udruga kuhara Varaždinske županije, Udruga proizvođača «Varaždinskog bučinog ulja», Udruga
cvjećara ludbreške regije, Udruga proizvođača povrća,
Udruga uzgajivača zagorskog purana varaždinskog kraja, Zadruga «Purek z Bednje» , Udruga žena «Trnovečko srce» Trnovec
29 Postupci za priznavanje prava i upis žiga u Registar vode se pred Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo RH. Registrirani su
jamstveni žigovi: naziva «Varaždinski klipič», «Trnovečka makovnjača» i «Purek z Bednje», te zajednički žigovi naziva: «Bučino ulje
Varaždinske županije» i «Ludbreški rozetlin»
30 To je princip koji funkcionira na razini EU. Suprotno tomu, Zagrebačka županija je primijenila drugi princip, onaj po kojemu je ona
nositelj ovih prava. Bit će zanimljivo pratiti i komparirati rezultate u ove dvije županije
226
tvenu ulogu i dio su novih trgovinskih mogućnosti, te pridonose održivom ekonomskom razvit-
ku. Izlaz za našu poljoprivredu ne treba tražiti u sniženju cijena i troškovnim prednostima, već
u proizvodima koji imaju veću vrijednost za potrošača, bilo da se radi o većoj kvaliteti proizvoda,
ekološkoj proizvodnji i/ili tradicijskim proizvodima.
Suočeni sa objektivnim ograničenjima, ali i objektivnim mogućnostima, koje se mogu proma-
trati u svjetlu «manje je više», poljoprivredna politika Varaždinske županije usmjerena je na sub-
vencioniranje programa, projekata i mjera koje u velikoj mjeri pomažu poljoprivrednicima ovoga
kraja, bilo da se radi o osnovnim ili dopunskim izvorima prihoda od poljoprivredne djelatnosti.
Većina programa pomaže poljoprivrednicima da lakše ostvare određene beneficije ili pak omogu-
ćavaju finalizaciju proizvodnje, što opet stvara poljoprivrednike ove Županije, koliko toliko kon-
kurentnima. Za očekivati je da će programi u poljoprivredi Varaždinske županije isto tako utjeca-
ti na smanjenje negativnog trenda depopulacije ruralnih prostora, te da će omogućiti zadržava-
nje ljudi u ruralnim krajevima, istovremeno djelujući na krajobraz koji nas okružuje. U tom smi-
slu su definirane i provedbene mjere iz ROP-a.31
IV. Zaključak
Danas u svijetlu sve prisutnije težnje modernog i urbaniziranog čovjeka da se ponovno pove-
že sa prirodom, postaje posebno važno dati značaj proizvodnji hrane na što prirodniji način. To
znači da nam nije svejedno tko, gdje i na koji način proizvodi hranu za nas. Sve prisutnija globali-
zacija u proizvodnji hrane utječe na veliku nesigurnost i ovisnost o proizvodnji hrane koja se na-
lazi daleko i tisućama kilometara od nas. Naravno, da spoznaja da ne vidimo kako se hrana pro-
izvela, da ne znamo u kakvim je uvjetima bila skladištena i na koji način je putovala, stvara kod
potrošača nepovjerenje u kvalitetu te hrane. Nije naime važno kakvog je hrana ukusa (što je naj-
češće kriterij po kojem se odlučujemo za određenu namirnicu), već je važno koliko je ona zdrava
i funkcionalna za naš organizam. To znači da moramo biti upoznati s područjem gdje je proizve-
dena, biotehnologijom proizvodnje i prerade te hrane, ali i ljudima koji se tim poslovima bave.
Razvojem poljoprivredne proizvodnje koja osigurava održivost i biološku raznolikost našeg
neposrednog okoliša u kojem živimo podići ćemo kvalitetu življenja u regiji. Kada govorimo o
održivoj poljoprivredi, onda pod time podrazumijevamo poljoprivredu koja je gospodarski, soci-
jalno i posebno ekološki prihvatljiva za našu zajednicu. Ukoliko održivom poljoprivredom razvi-
31 Mjera 9. Razvoj obiteljskih gospodarstava

Mjerom se namjerava potaknuti razvoj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, potaknuti proizvodnja tradicionalnih proizvoda
te jačati ruralna područja u Županiji. Osigurat će se stručna edukacija poljoprivrednika, jačati eko-proizvodnja i korištenje resursa
za razvoj seoskog turizma. Pružit će se tehnička pomoć za pripremu projekata i programa, uz korištenje domaćih i međunarodnih
izvora financiranja ruralnog razvoja. Aktivnosti provedbe mjere uključuju: poticanje razvoja stočarstva, povrtlarstva, vinogradar-
stva, voćarstva, pčelarstva, slatkovodnog ribarstva, proizvodnje ljekovitog bilja i cvjećarstva. Mjerom će se omogućiti prerada,
skladištenje i plasman poljoprivrednih proizvoda te razvoj seoskog turizma. Provedbu mjere osigurat će stanovništvo ruralnog
područja, poljoprivredni subjekti, javne službe zadužene za poljoprivredu na lokalnoj razini, u suradnji s Varaždinskom županijom
i Agencijom za razvoj Varaždinske županije (AZRA).
Mjera 10. Poticanje ekološke i tradicijske poljoprivrede (proizvodnja i prerada)
Mjerom se osigurava porast poljoprivredne proizvodnje temeljem raspoloživih resursa u Županiji. Poticat će se razvoj ekološke
poljoprivrede i uzgoj tradicijskih proizvoda po kojima je Županija prepoznatljiva. Mjerom će se osigurati uvjeti za promidžbu i
plasman ovih proizvoda na domaćem i međunarodnim tržištima na kojima postižu visoke cijene te postoji kontinuirano rastuća
potražnja. Provedba mjera ostvaruje se kroz aktivnosti: poticanje proizvodnje, prerade, plasmana i izravne prodaje eko proizvoda,
poticanje tradicionalnog uzgoja – brandiranje, osiguranje kontroliranih uvjeta uzgoja te formiranje zajedničkih marketinških ak-
tivnosti. Provedbu mjere osigurati će stanovnici ruralnih područja Županije, poljoprivredni subjekti, jedinice lokalne samouprave,
u suradnji s Varaždinskom županijom i Agencijom za razvoj Varaždinske županije (AZRA).
227
jamo proizvodnju hrane, tada utječemo na uređenost krajobraza u (poljoprivreda je najbolji i naj-
jeftiniji komunalni redar), osiguravamo trajnost biološke raznolikosti, te štitimo tlo i vodu od za-
gađenja, koju intenzivna i konvencionalna poljoprivreda neminovno nosi sa sobom. Tradicional-
ni i autohtoni proizvodi predstavljaju važan element biološke raznovrsnosti Hrvatske i već smo
ih zbog toga dužni očuvati, pod svaku cijenu. Ujedno ne smijemo ih mjeriti samo ekonomskim
potencijalom, već ih trebamo sagledati sa više aspekata.
LITERATURA:
1. Ljubišić B., (2006.): Pravna zaštita i promidžba nacionalnih vrednota u integracijskim pro-
cesima (doktorska disertacija)
2. Ernoić M., Vincek, D. (2007.): AGRIurbana – Program održivog razvoja poljoprivrede Gra-
da Varaždina, radni materijal
3. Interni materijali i izvješća iz projekta P.O.T.
- Kovačić, D. (2007.): SWOT analiza tradicionalnih poljoprivredno-prehrambenih proizvo-
da Varaždinske županije
- Vincek D., Ernoić M. (2007). Zagorje Turkey-tradicional Croatian product for European
Union, Conference on native Breeds and Varieties as part of Natural and Cultural Herita-
ge, Šibenik, November-13th - 16th
- Ernoić M., Kovačić, D., Ozimec, R., Vincek, D. (2005.): Opravdanost tradicijskog uzgo-
ja zagorskih purana i njihov doprinos gospodarskom razvoju sjeverozapadne Hrvatske,
HAZU, Varaždin, 10-11. Studeni 2005
- Posavi M., Ernoić M., Ozimec R., Poljak F. (2002.): Hrvatske pasmine domaćih životinja
(Croatian Breeds of Domestic Animals), Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređe-
nja, Zagreb
4. Opća uprava Europske komisije za poljoprivredu i ruralni razvoj (2008.)
Europska politika kvalitete poljoprivrednih proizvoda
5. Verona A., Pravo industrijskog vlasništva (1978.)
6. Uredba (EEZ) br. 2081/1992
7. Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006.
8. Uredba Vijeća (EZ) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. g. o poljoprivrednim i prehrambenim
proizvodima kao zajamčeno tradicionalnim specijalitetima
9. Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicional-
nog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (2008.)
10. Uredba Komisije (EZ-a) br. 1898/2006 od 14. prosinca 2006.
11. Uredba Komisije (EZ-a) br. 1216/2007 od 18. listopada 2007.
228
Dragutin Vincek, graduate agronomist, Head of the Administrative Department of Agriculture, Forestry and
Hunting Economy of the County of Varaždin
Sc.D. Branka Ljubišić, LLB, independent expert in the field of intelectual property
Institutional Framework for Protection of Food and

Agricultural Products of Specific Character in Light of
the EU Accession of the Republic of Croatia
The paper deals with EU systems under the title «European quality policy» intended for la-
belling food and agricultural products of specific character aiming at producers’ and consumers’
rights protection. Both categories should benefit from the system by consistent implementati-
on of regulations. The EU quality indications (protected designation of origin -PDO, protected
geographical indication - PGI, traditional speciality guaranteed - TSG and ecologically cultivated
products) are visible pieces of information on product quality, its character and origin. The indi-
cation can be acquired if during the process of registration specific features of the product and its
better quality are proven when compared to similar products from some other area. Legal proce-
dure at EU level has been regulated by EC Council Regulations No. 510/2006, No. 509/2006 and
ecological cultivation, still a part of the Regulation No. 20092/91.The Republic of Croatia has par-
tially harmonised its legislation with the acquis communautaire, regulating this matter. The In-
dication of Designation and Geographical Origin, Traditional Status of Agricultural and Food
Products Act was passed for the first time last year. In the meantime the screening of agriculture
including the mentioned area of indication i.e. the area of «quality policy» started and there was
a need for further harmonisation in this area so as to enable harmonisation with relevant EU re-
gulations. Practical usage of these rights for the Republic of Croatia has been presented on the
example of the County of Varaždin.
Key words: food and agricultural products of specific character, origin indications, quality
policy, European Union, Croatia
229
Dragutin Vincek, dipl. Ing. Agr., Vorstand der Verwaltungsabteilung für Land-, Forst- und Jagdwirtschaft der
Gespanschaft Varaždin
Dr. Branka Ljubišić, dipl. Iur., unabhängige Expertin im Bereich des intellektuellen Eigentums
INSTITUTIONELLER RAHMEN FÜR DEN SCHUTZ DER

LANDWIRTSCHAFTLICHEN UND NAHRUNGSPRODUKTE MIT
BESONDEREN EIGENSCHAFTEN im Lichte des Beitritts der
Republik Kroatien zur EU
Zusammenfassung
Dieser Beitrag analysiert die auf der Ebene der EU beschlossenen Vorschriften und Maßnah-
men, die die Registrierung und den Rechtsschutz von landwirtschaftlichen und Nahrungspro-
dukte von besonderer Qualität ermöglichen, wobei jene Qualität Resultat der natürlichen Fakto-
ren und/oder der traditionellen Herstellungsweise ist. Besondere Aufmerksamkeit wird der An-
gleichung der Vorschriften der Republik Kroatien mit rechtlichen Errungenschaften der EU aus
diesem Bereich gewidmet, sowie den anderen Möglichkeiten, die durch das System des Schut-
zes des intellektuellen Eigentums realisiert werden können. Praktische Aspekte dieser Rechte
und ihre Anwendung auf der regionalen Ebene werden am Beispiel der Varaždin-Gespanschaft
gezeigt.
Schlüsselwörter: landwirtschaftliche und Nahrungsprodukte mit besonderen

Eigenschaften, Förderung der Nahrungsqualität, Europäische Union
Danijela Romić: Neposredni izbor nositelja izvršne vlasti – mogućnosti utjecaja na razvoj lokalne i područne samouprave
231
Danijela Romić, Veleučilište Lavoslav Ružička u Vukovaru Stručni rad

UDK 342.531.42
352/354
NEPOSREDNI IZBOR NOSITELJA IZVRŠNE VLASTI

– MOGUĆNOSTI UTJECAJA NA RAZVOJ LOKALNE
I PODRUČNE SAMOUPRAVE
Sažetak: U posljednjih tridesetak godina na području uprave u širem smislu, osobito na
području upravljanja lokalnim jedinicama, uvode se novi načini i metode uprav-
ljanja i vođenja. U okviru toga ovaj rad se bavi proučavanjem tih novijih pristu-
pa razvoju lokalne i područne samouprave, te su obrađena neka pitanja i proble-
mi do kojih bi moglo doći u primjeni novog Zakona o izboru općinskih načel-
nika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba. Namjera rada je
ukazivanje na neke nejasnoće u Zakonu koje bi mogle dovesti do nemogućnosti
normalnog funkcioniranja izvršne vlasti u jedinicama lokalne i područne (regio-
nalne) samouprave i ukazivanje na prednosti koje bi mogle doprinijeti ukupnom
razvoju lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj.
Ključne riječi: jedinice LP(R)S, neposredni izbori, nositelji izvršne vlasti, menadžerski pristup,
lokalna i područna (regionalna) samouprava
1. Uvod
Promatrajući razvoj države i njene uloge kroz povijest zamjetne su oscilacije u poimanju važ-
nosti države. Zbog raznih kriznih situacija povećava se potreba za postojanjem sustava koji će
sve manje dijelove držati u cjelini, te se država pojavljuje kao instrument koji će svojim centripe-
talnim silama održati jedinstvo sustava. Kada se krizne situacije prebrode, građani počinju teži-
ti drugim potrebama, država polako mijenja svoju ulogu zaštitnika u ulogu skrbnika, pomoćni-
ka, te tako slabe zajednički «viši» ciljevi. Ove oscilacije u funkciji države kroz povijest su stalne i
vjerojatno će tako ostati i ubuduće.1
Ako promatramo lokalnu samoupravu kroz njen povijesni razvoj, vidjet ćemo da je ona na-
stala kao protuteža lokalnim moćnicima i državnom aparatu u njihovim nastojanjima da građa-
ne podrede svojoj samovolji i vlasti. Povijesni razvoj države općenito, tako i lokalne samoupra-
ve, odvijao se različito na pojedinim geografskim područjima i u različitim vremenskim periodi-
ma, no svima se mogu naći zajednički interesi, a to su zaštita i gospodarski razvoj lokalnih zajed-
nica, prvenstveno njihovih građana.
Danas je lokalna samouprava opće prihvaćena kao pravo građana koje je zajamčeno pravnim
aktima najviše snage. Tako je u okviru Vijeća Europe prihvaćena Europska povelja o lokalnoj sa-
1 Više o razvoju uprave u društvu pogledati kod Pusić, E.: Nauka o upravi, Školska knjiga, Zagreb, 2002., str. 67. – 107.
232
moupravi koja sadrži temeljne značajke modernog poimanja lokalne samouprave. Hrvatski za-
konodavac je ovu Povelju potvrdio i tako ugradio u pozitivno pravo. No o tome što se uistinu po-
drazumijeva pod pojmom lokalne samouprave napisane su brojne knjige i traktati, a tako će biti
i dalje jer je to dinamičan pojam, ono što se jučer smatralo dovoljnim za zadovoljavanje potre-
ba, danas to više nije. Društvo se razvija, građani se razvijaju i njihove potrebe i želje rastu i mi-
jenjaju se. Zato je potrebno lokalnu samoupravu poimati kao dinamično i fleksibilno pravo, pod-
ložno stalnim promjenama i modifikacijama, ali samo na bolje, na način da se razina i broj pra-
va građana povećavaju.
Kao jedan od pokušaja unaprjeđenja kvalitete rada lokalne i regionalne samouprave, nedav-
nim zakonskim izmjenama u Republici Hrvatskoj je uveden neposredni izbor nositelja izvršne
vlasti u jedinicama lokalne i regionalne samouprave. U nastavku rada obrađuje se ta tematika te
mogućnosti razvoja jedinica lokalne i regionalne samouprave zbog nastalih izmjena.
U ovom tekstu još je bitno odrediti terminologiju koju ćemo koristiti. Naime ukoliko se govo-
ri o konkretnom zakonu i zakonskim rješenjima tada će biti korišteni precizni zakonski termini
(jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave i sl.). No, u onim dije-
lovima gdje se teoretizira o lokalnoj i regionalnoj samoupravi bit će korišten pojam lokalna zajed-
nica. Naime, svi ljudi unutar neke zajednice imaju slične ili iste interese, upravo su ti njihovi inte-
resi i potrebe ono što ih ujedinjava, što ih povezuje i čini jednom kompaktnom zajednicom. Ova-
kvom pogledu na zajednicu ljudi suprotstavljaju se oni koji ističu činjenicu da su sve političko-te-
ritorijalne i upravne zajednice unutar država nastale na temelju propisa, a sukladno volji politič-
kih moćnika. Usprkos tim prigovorima, mišljenja sam da su ljudi unutar zajednice ipak povezani
istim problemima, neovisno o načinu i modelu nastanka zajednice čiji su članovi.2
Zbog izbjegavanja stalnog ponavljanja dugih zakonskih formulacija i nazivlja, u tekstu će biti
korištene kratice. Tako će umjesto Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi biti
korištena kratica ZLP(R)S, umjesto jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koristit
ćemo JLP(R)S, za Zakon o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelni-
ka Grada Zagreba koristit ćemo Zakon o izborima, dok ćemo općinskog načelnika, gradonačelni-
ka, župana i gradonačelnika Grada Zagreba nazivati skupnim imenom izvršni čelnici.
2. Teorije lokalne samouprave
Lokalna samouprava je kroz svoj povijesni razvoj mijenjala ulogu i značaj koji je imala u druš-
tvu i prema državi. Pitanje lokalne samouprave uvijek je povezano s državom i njenom ulogom u
društvu. Stoga oni koji zagovaraju državu kao bitnu i jedinu moguću instituciju koja može i mora
osiguravati funkcioniranje sustava, lokalnu samoupravu promatraju samo kao «ispostavu» dr-
žavne vlasti, samo jednu nižu instancu u kojoj se izvršavaju poslovi i nalozi koje određuje central-
na vlast. Koliko god željeli proturječiti ovoj ideji, moramo priznati da se takvim, etatističkim pri-
stupom, osigurava jedinstvena i jednoobrazna primjena propisa i glavnih načela sustava na po-
dručju cijele države. Tako je u teoriji poznata teorija razvoja zajednice koja promovira uključiva-
nje lokalnih snaga u ostvarivanje zadataka koji su kao takvi određeni na višim, državnim razina-
ma. Ovako poimanje lokalnih zajednica bilo je jedno vrijeme prihvaćeno i u okviru OUN prepo-
ruka zemljama u razvoju. Ovakav stav je i logičan, jer je činjenica da male zajednice u zemljama
u razvoju nemaju ni ljudskih, ni financijskih kapaciteta za samostalno provođenje mjera i strate-
2 Blažević, R.: Upravna znanost – kompendij, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2004. str. 300.
233
gija razvoja. Stoga je u takvim situacijama pomoć i patronaža države neophodna. Druga poznata
koncepcija o ulozi lokalne samouprave je koncepcija političke decentralizacije koja pokušava izjed-
načiti važnost postojanja centraliziranih, državnih interesa i lokalnih interesa, te se lokalna sa-
mouprava poima kao sredstvo sprječavanja koncentracije političke moći uz uključivanje građa-
na u upravljanje i obavljanje poslova koji su njima od interesa, te poboljšavanja razine pružanja
usluga građanima. Treća koncepcija koja lokalne interese stavlja u prvi plan je razrađena u mar-
ksističkoj teoriji komune po kojoj su lokalne jedinice put ka odumiranju države. Ova teorija zago-
vara rješavanje svih problema i obavljanje svih službi, uključujući i policiju, unutar lokane zajed-
nice, a jedinstvenost sustava bi se osiguravala kroz sustav trostupanjskih skupština.3
Jedna od brojnih mogućih definicija lokalne samouprave je i ona koja lokalnu samoupravu
promatra kao oblik upravljanja u lokalnim zajednicama koji je nastao kao pokušaj stvaranja pro-
tuteže monopolu organizirane fizičke sile – države, kroz ustrojavanje posebnih organizacija koje
služe zadovoljavanju specifičnih lokalnih potreba.4
Kako navodi Koprić, u zapadnoeuropskim državama se razvilo nekoliko poznatih modela lo-
kalne samouprave. To su britanski model – prepoznatljiv po postupnom nastanku lokalne samo-
uprave, centralistički francuski model te njemački model političke decentralizacije.5
Osamdesete godine prošlog stoljeća donijele su veliki napredak u jačanju uloge lokalnih je-
dinica. Tu je osobitu ulogu odigralo Vijeće Europe i njegova brojna tijela koja se bave unapređe-
njem i razvojem lokalnih jedinica unutar država članica i država kandidata za članstvo. Kao ko-
stur današnje lokalne samouprave moramo navesti najprije Europsku povelju o lokalnoj samou-
pravi koja je potpisana u Strasbourgu 15. listopada 1985. g. Svojim stipulacijama ona je postavila
minimalne standarde koje svaka država mora poštivati i ugraditi u svoje domaće pravne poret-
ke. Značaj ove povelje je u tome što pravo građana na lokalnu samoupravu nije više upitno, nije
predmet političkih pregovora i trgovine, već je to pravo koje je kao takvo prihvaćeno i priznato,
te postoji osigurana pravna zaštita u slučaju njegovog kršenja i nepoštivanja. Tijela koja se bave
razvojem lokalne i regionalne samouprave u Europskim razmjerima su: Europski kongres lokal-
nih i regionalnih vlasti Vijeća Europe (CLRAE), Odbor regija Europskog Parlamenta, Skupština
Europskih regija (AEBR), Europska mreža organizacija za trening i obuku lokalnih i regionalnih
vlasti (ENTO), Vijeće Europskih općina i regija (CEMR) i razna druga tijela i odbori kojima je za-
jednički cilj jačati kapacitete (ljudske, financijske i upravne) lokalnih i regionalnih vlasti u Europ-
skim državama i šire. Jedan od pozitivnih primjera obuke i educiranja su godišnje konferencije u
organizaciji ENTO-a, čiji sam ovogodišnji sudionik i sama imala čast biti, na kojima se iznose naj-
novija iskustva iz raznih država svijeta, ne samo Europe. Ove godine održana je 21. godišnja kon-
ferencija u Desenzano del Garda, Italija, 2. i 3. listopada, pod radnim nazivom «Za dinamične lo-
kalne i regionalne javne strategije: Izobrazbom za inovacije, inovacije u izobrazbi» na kojoj je su-
djelovalo stotinjak izlagača iz cijele Europe, te Južne Afrike, Malija i Nepala. Ovakvim i sličnim
konferencijama, seminarima i ostalim oblicima susreta i suradnje pomaže se u međusobnoj raz-
mjeni iskustava i znanja, te na taj način doprinosi povećanju razine kvalitete usluga koje se pru-
žaju građanima u lokalnim zajednicama.
Zahvaljujući svim tim naporima, danas je pojam lokalne samouprave opće poznat i prihva-
ćen kao pravo građana neke lokalne zajednice da samostalno odlučuju, organiziraju i financiraju
3 Pusić, E.: Upravni sistemi, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1985., str.310. – 314.
4 Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007. str. 676.
5 Koprić, I.: Okviri, naglasci i perspektive aktualne decentralizacije u Hrvatskoj, Hrvatska javna uprava, br. 3. – 4., Institut za javnu
upravu, 2001., str. 419.
234
sve poslove od interesa za lokalnu zajednicu, neovisno od ikakvih naredbi, uputa ili prijedloga s
državne ili neke druge više razine. Lokalna samouprava je najviši stupanj samostalnosti lokalnih
zajednica i kao takva je zajamčena ustavima i zakonima, a može biti ustrojena u jednom ili dva
stupnja.6 Lokalna samouprava omogućava lokalnim zajednicama napredak i razvoj jer se građa-
ni osposobljavaju za povećanje razine sudjelovanja u javnim poslovima te povećanje razine svog
utjecaja na one koji donose političke odluke.7
3. Razvoj lokalne samouprave u hrvatskoj
Od nastanka samostalne Hrvatske države sustav lokalne i regionalne samouprave prošao je

dosta promjena.
Prvi set zakona koji su, uz Ustav Republike Hrvatske, uređivali lokalnu samoupravu od na-
stanka samostalne Republike Hrvatske su: Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi, Zakon o po-
dručjima županija, gradova i općina, Zakon o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokal-
ne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave, Zakon o gradu Zagrebu,8 te Zakon o fi-
nanciranju jedinica lokalne samouprave i uprave.9 Ovaj prvi period lokalne samouprave obilježen
je velikom koncentracijom državne moći i centralizma što je izraženo i u nadležnostima koje su
dane jedinicama lokalne samouprave. Naime, ovim propisima lokalna samouprava ima nadlež-
nosti određene općenitim frazama poput osigurava uvjete i vodi brigu, a sve u slučaju da poseb-
nim zakonom nije drugačije uređeno (članak 13. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi). Ovakvo
određivanje nadležnosti nikako nije in favorem lokalne samouprave jer je prepušteno centralnoj
vlasti da, donošenjem posebnih zakona, daje ili oduzima ovlasti lokalnoj samoupravi. Druga bit-
na značajka ovog sustava bila je u tome što je županija bila jedinica lokalne samouprave i upra-
ve, dakle u županiji su se ispreplitali poslovi lokalne i poslovi državne razine. Na temelju toga,
župan je bio biran od strane predstavničkog tijela županije (županijske skupštine), ali njegov iz-
bor je morao potvrditi Predsjednik Republike na temelju prijedloga Vlade, dakle realno, župane
nisu birali građani županije već izvršna državna vlast, što je svakako zadiranje u prerogative lo-
kalnih vlasti.
U svom nastojanju da se uključi u veliku europsku obitelj, Republika Hrvatska je odlučno kre-
nula s procesom prilagodbe svog zakonodavstva pravnoj stečevini Europske unije (Acquis com-
munautaire). U okviru toga Sabor je 19. rujna 1997. godine ratificirao Europsku povelju o lokalnoj
samoupravi, odnosno njene odabrane članke koje smo smatrali potrebnima i poželjnima, a koje
su za Republiku Hrvatsku stupile na snagu 1. veljače 1998. godine. Ova Povelja, kao međunarod-
ni ugovor, obvezuje Republiku Hrvatsku ne samo na poštivanje odredbi koje smo potpisali i ra-
tificirali, već i ostalih odredbi Povelje, odnosno potrebno je prihvatiti «duh Povelje»,10 prihvatiti
sve ciljeve i motive koji čine smisao donošenja ovog dokumenta.
Posljednje značajne ustavne i zakonske izmjene sustava lokalne i područne (regionalne) sa-
mouprave (2000. - 2001.g.) donijele su znatne izmjene u sustav lokalne samouprave u Republi-
6 Smerdel, B., Sokol, S.: Ustavno pravo, Udžbenici Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 2006. str. 400.
7 Lauc, Z.: Lokalna samouprava u Republici Hrvatskoj – de lege ferenda, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 50 (1-2), Zagreb, 2000.
str. 66
8 Svi objavljeni u Narodnim novinama broj 90/92
9 Narodne novine broj 117/93
10 Lauc, Z.: Lokalna samouprava u Republici Hrvatskoj – de lege ferenda, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 50 (1-2), Zagreb, 2000,
str. 74.
235
ci Hrvatskoj. Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi11 (dalje u tekstu ZLP(R)

S) definitivno su odvojeni poslovi državne uprave od poslova koji imaju lokalni značaj i karakter,
te stoga ulaze u samoupravni djelokrug lokalnih jedinica. Naš Ustav u članku 134. stavku 3. kaže:
„Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodjelji-
vanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima“12. Ova ustavna formula-
cija je odraz prihvaćanja načela i odredbi Europske povelje o lokalnoj samoupravi, iako Republika
Hrvatska prilikom ratifikacije nije prihvatila kao obvezujuću odredbu članka 4. stavka 3. u kojoj
je sadržana slična formulacija.13 Prilikom ratifikacije prihvaćena je odredba Povelje koja kaže da
su lokalne vlasti nadležne u svim poslovima koji nisu izrijekom isključeni iz njihove nadležnosti
(generalna klauzula).14 Sukladno tome, zakonske odredbe o samoupravnom djelokrugu općina i
gradova sadrže i generalnu klauzulu u njihovu korist (članak 19. stavak 1. ZLP(R)S), no odredbe
Zakona kojima se uređuje samoupravni djelokrug jedinica područne (regionalne) ne sadrže istu
formulaciju, već samo navode da županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove od
područnog (regionalnog) značenja, a osobito …(članak 20. ZLP(R)S).15
Nakon dosta rasprava u krugovima stručnjaka i političara, Sabor je 16. svibnja 2008. godine
donio Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi16
kojim su prihvaćene sve preostale odredbe Povelje, tako je od 1. listopada 2008. godine u Republi-
ci Hrvatskoj na snazi cjelokupni tekst Europske povelje o lokalnoj samoupravi.17 Odredbe koje su
prihvaćene nisu posebno vezane uz temu ovog rada i neće biti obrađivane, samo je potrebno spo-
menuti da je prihvaćena i ranije spomenuta odredba članka 4. stavka 3., kojom su prihvaćena na-
čela supsidijarnosti ili podrednosti i načelo proporcionalnosti u dodjeljivanju poslova.
Osim ovog temeljnog zakona, materiju lokalne i regionalne samouprave uređuju i sljedeći
zakoni: Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj,18 Zakon o gradu
Zagrebu,19 Zakon o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave,20 te stari Zakon o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave, izmijenjenog
naziva Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.21 Ovim setom
Zakona postigla se djelomična decentralizacija i to u područjima odgoja i obrazovanja, socijal-
nih službi i kulture. Decentralizacija ovih područja podrazumijeva prenošenje na lokalne zajed-
nice prava osnivanja ustanova u ovim područjima, imenovanje ravnatelja istih, prava i obveze fi-
nanciranja i investicijskih ulaganja u ustanove te planiranje mreže ustanova na razini regional-
11 Narodne novine broj 33/01, 60/01 – vjerodostojno tumačenje, 129/05, 109/07 i 125/08
12 Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine br. 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 - ispravak
13 Europska povelja o lokalnoj samoupravi, čl.4. st.3. : „Javne će se ovlasti obavljati tako da pripadaju vlastima koje su najbliže građa-
nima…“, Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 14/97
14 Europska povelja o lokalnoj samoupravi, Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 14/97, članak 4. stavak 2.
15 Članak 6. stavak 1. Nacrta Europske povelje o regionalnoj samoupravi, koji još nije prihvaćen, sadrži generalnu klauzulu u određi-
vanju nadležnosti regionalnih jedinica.
16 Objavljeno u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 4 od 2008. godine
17 Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija objavilo je Objavu o stupanju na snagu odredbi Europske povelje o lokalnoj
samoupravi u odnosu na Republiku Hrvatsku u Narodnim novinama – Međunarodni ugovori broj 5 od 2008. godine
18 Narodne novine broj 86/06
19 Narodne novine broj 62/01 i 125/08
20 Narodne novine broj 33/01, 10/02 – Odluka Ustavnog suda RH, 155/02 – članak 43. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina,
45/03, 43/04 – Odluka Ustavnog suda RH, 44/05 – pročišćeni tekst i 44/06
21 Narodne novine br. 117/93, 69/097 – članak 28. stavak 3. Zakona o porezu na promet nekretnina, 33/00, 127/00 – članak 172. točka
11. Općeg poreznog zakona, 59/01, 107/01, 117/01 – ispravak, 150/02 i 147/03
236
nih jedinica. No, kako su za takve promjene potrebna znatna financijska sredstva koja lokalne je-
dinice nemaju, decentralizacija tih područja ide usporeno i neujednačeno na području države.22
4. Zašto neposredni izbori nositelja izvršne vlasti
U postupku prilagodbe hrvatskog pravnog sustava Europskoj pravnoj stečevini, posebno u

dijelu reforme javne uprave, posljednjih godina dosta se raspravljalo o mogućnosti uvođenja ne-
posrednog izbora nositelja izvršne vlasti u lokalnim jedinicama. U dosta Europskih zemalja po-
sljednjih desetak godina uveden je ovakav izbor nositelja izvršne vlasti (Albanija, Austrija, Bu-
garska, Njemačka, Mađarska, Italija, Makedonija, Slovenija, Rumunjska, Turska, Ukrajina i Veli-
ka Britanija).23 Ovaj popis nije potpun jer su zanemarene neke zemlje članice Vijeća Europe, kao
npr. Srbija.
Vijeće Europe je, kroz svoja radna tijela, uvelike pomoglo uvođenju neposrednog izbora no-
sitelja izvršne vlasti u europskim zemljama. Tako se Rezolucijom 139 (2002) upućuje poziv grupi
neovisnih eksperata da prouče koje su to prednosti i mane neposrednog izbora nositelja izvršne
vlasti u lokalnim jedinicama članica Vijeća Europe,24 Preporukom 151 (2004) Kongres navodi če-
tiri prednosti i četiri potencijalne slabe strane neposrednog izbora nositelja izvršne vlasti lokal-
nih jedinica. Kao prednosti navode se: Veća legitimnost izbora, veća identifikacija građana što bi
moglo potaći veće uključivanje građana u glasovanje, veću odgovornost nositelja izvršne vlasti,
te bolje upravljanje i veću stabilnost lokalne vlasti. Kao nedostaci navode se: mogućnost pojave
političkih zastoja zbog različitih političkih orijentacija kojima mogu pripadati (grado)načelnik i
članovi lokalne skupštine, pojavu pretjerane koncentracije moći u jednoj osobi, rizik populizma
– izbora popularnih ljudi, neovisno o njihovoj sposobnosti, te slabljenje utjecaja političkih stra-
naka.25 Na temelju navedenih prednosti i mana neposrednog izbora nositelja izvršne vlasti u lo-
kalnim jedinicama, Kongres poziva svoje članice da obrate posebnu pozornost na navedeno pri-
likom provedbe reformi lokalne samouprave.26 Na temelju toga Kongres je donio i Rezoluciju 179
(2004) kojom poziva zemlje članice da prihvate zaključke donesene u Preporuci 151, a grupu neo-
visnih stručnjaka poziva da, zajedno s Institucionalnim odborom, nastavi istraživati učinke koje
će donijeti primjena navedenih rezolucija.27
Pitanje koje se postavlja prije dalje razrade ove teme je zašto uopće treba uvesti neposredni
način izbora nositelja izvršne vlasti, što time dobivaju građani, kakva je korist (a kakva „šteta“
misleći pod tim na troškove koje će ovakav način izbora prouzročiti)?
Ovo rješenje proizlazi iz reformi javne uprave. Javna uprava je, od svog nastanka do danas,
prošla i prolazi stalni ciklus promjena nadležnosti i načina vršenja svojih poslova. Pusić navodi
četiri glavne dimenzije razvoja uprave: «širenje državne djelatnosti i rast opsega državne organi-
zacije; smjenjivanje koncentracije i dekoncentracije državne vlasti i utjecaja; mijenjanje odnosa
22 Hrženjak, J.: Lokalna i regionalna samouprava u Republici Hrvatskoj, Informator d.d., Zagreb, 2004. str.374. – 376.
23 Podolnjak, R. Neposredan izbor (grado)načelnika i župana, Stanek d.o.o., Varaždin, 2005. str.28.
24 Rezolucija 139 Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=822089&Site=Congress&B
ackColorInternet=e0cee1&BackColorIntranet=e0cee1&BackColorLogged=FFC679, pristup 21.11.2008.
25 Slažem se sa Podolnjakom da smanjenje utjecaja političkih stranaka nije negativni čimbenik u ovom kontekstu, vidi op. Cit. Str. 60.
26 Preporuka 151 (2004) Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=815761&Site=Cong
ress&BackColorInternet=e0cee1&BackColorIntranet=e0cee1&BackColorLogged=FFC679, pristup 21.11.2008.
27 Rezolucija 179 (2004) Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=817229&Site=Cong
ress&BackColorInternet=e0cee1&BackColorIntranet=e0cee1&BackColorLogged=FFC679, pristup 21.11.2008.
237
između organizacije i institucije kao dvaju glavnih strukturnih oblika države i državne uprave i
pomicanje težišta ciljeva i poslova države i državne uprave od osiguranja vlasti prema obavljanju
općekorisnih zadaća obuhvaćenih pojmom javne službe u najširem smislu».28 U pokušaju da kva-
litetno odgovore na zahtjeve koji se postavljaju pred tako promijenjenu upravu, neke zemlje ka-
pitalističkog svijeta sedamdesetih godina prošlog stoljeća su nastojale smanjiti taj glomazni dr-
žavni aparat koji troši ogromne svote novaca, pokušali u javnu upravu uvesti ekonomska nače-
la upravljanja, načela ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti. Bilo je potrebno pronaći načine
da se upravni aparat počne voditi ekonomskom logikom, da prate svoje troškove, te pokušaju iz
sume troškova izvući najviše moguće dobiti. U ovim nastojanjima najdalje su otišle zemlje tzv.
anglosaksonskog svijeta (Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države), koje su u upravu uvele
menadžere (menadžerske reforme).29
Menadžerske reforme se razlikuju od države do države, no zajedničke značajke ovih sustava
su prenošenje upravnih zadaća s države na nedržavne nositelje i poboljšanje rada u upravi uvo-
đenjem metoda koje su prihvaćene i dokazane u organizacijama koje su tržišno orijentirane. U
okviru ove druge značajke pojavljuje se tzv. «vitki menadžment» čije karakteristike su upravo de-
centralizacija odlučivanja, smanjenje hijerarhijske stege, poticanje inovativnosti i povećanja rad-
nog učinka zaposlenika i druge metode koje zahtijevaju vođu, pojedinca koji može brzo reagira-
ti i odlučiti kada je to neophodno u danom trenutku.30 U SAD – u su reforme javne uprave otiš-
le još dalje, posebno u lokalnoj upravi, jer Amerikanci imaju sposobnost odvajanja politike i po-
litičkih interesa na državnoj razini od onih lokalnih. Upravljanje lokalnom zajednicom oni pro-
matraju kao bilo koji drugi upravljački posao u organizacijama, te stoga preferiraju city manage-
re, pojedince koji su izabrani putem natječaja, a na temelju svojih profesionalnih sposobnosti za
upravljanje, odgovorni politički izabranom gradskom odboru.31 Gradski administrator, kako ih
još nazivaju, je nestranačka osoba, stručnjak za upravljanje, čiji mandat nije vremenski ograni-
čen, može biti kraći ili duži od mandata gradskog vijeća, on je zaposlenik grada a funkcija mu pre-
staje otkazom (njegovim ili otkazom gradskog vijeća ukoliko nisu zadovoljni njegovim radom).32
Uz city managere uvijek postoje i gradonačelnici, mayor, politički funkcionari, nositelji izvršne
vlasti, koji su izabrani (posredno ili neposredno) od građana, sa vrlo velikim ovlastima, uključu-
jući i pravo veta na odluke vijeća. Ovakav model izvršne vlasti u lokalnim jedinicama Koprić na-
ziva razvijeni monokratski tip.33
Europske zemlje nisu toliko sklone prihvatiti nove menadžerske reforme, već u svoju tradici-
onalnu upravu polako uvode neke elemente iste, bojeći se posljedica do kojih bi moglo doći kada
bi se javna uprava potpuno vodila profitabilnim načelima. Europa je imala svoju specifičnu po-
vijest, povijest ratovanja, revolucija, polaganog prelaska iz feudalnog u blago kapitalističko (ze-
mlje zapadne Europe) ili socijalističko uređenje (zemlje istočne Europe). U pokušajima ujedinje-
nja i unificiranja svojih pravnih i ekonomskih sustava, europske zemlje pronalaze neka prijela-
zna rješenja, neki mix koji bi trebao svima odgovarati, poštujući tradicijske zasade svih i moder-
28 Pusić, E.: Država i državna uprava, Suvremena javna uprava, Zagreb, 2007. str. 427.
29 Koprić, I.: Okviri, naglasci i perspektive aktualne decentralizacije u Hrvatskoj, Hrvatska javna uprava, br. 3. – 4., Institut za javnu
upravu, 2001., str. 415.
30 Pusić, E.: op. cit. str. 429. – 430.
31 Pusić, E.: Hrvatska središnja državna uprava i usporedni pravni sustavi, Školska knjiga, Zagreb, 1997., str.288.
32 Vojković, G.: Oblici lokalne uprave u SAD, str. 3., dostupno na: http://www.vojkovic.info/Publicistika/pravo/uprava_sad.html, pri-
stup 20.11.2008.
33 Koprić, I.: Lokalna samouprava (Nacrt skripta za studij javne uprave), str. 32., http://www.pravo.hr/_download/
repository/%5B37%5D/Lokalna_samouprava_nacrt_skripta.doc, pristup 20.11.2008.
238
nističke težnje svih. Bitna razlika zemalja kontinentalne Europe od anglosaksonskih zemalja je
u percepciji države i njene funkcije. Europi je teško (vjerojatno je tako i bolje) odreći se svih soci-
jalnih prava i dostignuća koja su izborena kroz povijest, tekovine socijalnih država na koje smo
navikli morale bi se povući pred interesom kapitala i nekoliko pojedinaca koji su vlasnici istog.
Zbog svega toga u Europi se reforme javne uprave provode uvijek u sjeni mogućih socijalnih po-
sljedica. Ne treba zaboraviti da je često država bila pokretač razvoja zemlje kroz svoje službe i za-
pošljavanje u njima, gdje su ljudi imali značajnu sigurnost i osiguranu egzistenciju za sebe i svo-
ju obitelj. Sve rečeno ne znači da nije moguće u reforme javne uprave zemalja kontinentalne Eu-
rope uvesti neke elemente drugih sustava. Kao jedan od mogućih povezujućih elemenata može
se promatrati upravo nositelj izvršne vlasti koji će biti izabran direktno, neposredno od naroda i
biti neposredno njemu odgovoran.
5. Neposredni izbor nositelja izvršne vlasti u Republici Hr-

vatskoj
Sve gore navedeno o razvoju uprave i polaganom početku primjene ekonomskih načela u jav-
noj upravi, rečeno je upravo zbog toga što osobno mislim da u ovom novom sustavu neposred-
nog izbora nositelja izvršne vlasti može doći do primjene nekih dobrih karakteristika proučava-
nih sustava. Hrvatska ima prilike vidjeti kakva su iskustva zemalja koje su uvele takav sustav,
iskoristiti dobre strane istoga uz istovremeno odbacivanje, odnosno izmjenu onoga što se poka-
zalo kao loše.
Nakon dugih rasprava i debata, u sustav lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj konač-
no je prihvaćen i neposredni izbor nositelja izvršne vlasti u lokalnim zajednicama. Ova materi-
ja je, osim gore navedenim, uređena Zakonom o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika,
župana i gradonačelnika Grada Zagreba34 i Zakonom o referendumu i drugim oblicima osobnog
sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave.35 Potreb-
no je svakako napomenuti kako je očigledno lutanje zakonodavca na putu izmjene sustava lokal-
ne samouprave, posebice izbora nositelja izvršne vlasti, što rezultira brojnim izmjenama zakona
i to u relativno kratkim vremenski intervalima, tako je npr. Zakon o izborima općinskih načel-
nika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba mijenjan i prije nego je uopće po-
čela njegov primjena.
Sustav dvojnog izvršnog tijela koji je još uvijek prisutan kod nas (do sljedećih redovnih iz-
bora za nositelje izvršnih ovlasti u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, da-
kle do svibnja 2009. godine), a koji obuhvaća općinsko/gradsko/županijsko poglavarstvo i općin-
skog načelnika/gradonačelnika/župana, kroz godine funkcioniranja pokazao je sve svoje slabo-
sti i mane. Nositelj izvršne vlasti kojeg odabere predstavničko tijelo, imenuje kolegijalno izvršno
tijelo kojeg mora potvrditi predstavničko tijelo. Načelnik/gradonačelnik/župan se nalazi na čelu
izvršnog kolegijalnog tijela. Najviše kritika ovaj sustav je imao zbog nejasne raspodjele ovlasti iz-
među kolegijalnog izvršnog tijela i njegovog čelnika, što je dovodilo do zabuna i sporova oko pi-
tanja koje odluke može donijeti samostalno čelnik izvršnog tijela.
34 Narodne novine br. 109/07 i 125/08

35 Narodne novine br. 33/96, 92/01, 44/06 – Zakon o Državnom izbornom povjerenstvu Republike Hrvatske, 58/06 – Odluka Ustavnog
suda Republike Hrvatske i 69/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske
239
Drugi problem je izbor općinskog načelnika, gradonačelnika i župana po sadašnjem zako-

nu. Naime iste bira predstavničko tijelo u pravilo između nositelja lista stranaka i nezavisnih li-
sta koje su osvojile mandate u predstavničkom tijelu (članak 40. stavak 3. ZLP(R)S). Ova opcija
često je građane dovodila u zabunu jer su glasovali za nositelje liste (na sastav liste građani nisu
mogli utjecati jer se radilo o sustavu zatvorenih lista, što znači da glasovanjem za određenu listu
prihvaćamo sve osobe koje se na njoj nalaze) koji onda uopće nije morao biti izabran za nositelja
izvršne vlasti. Za nositelje izvršne vlasti često su bili birani pojedinci koji nemaju većinu glasova
birača, no međustranačkim dogovorima i koalicijama postaju nositelji izvršne vlasti. Ovo je naj-
veća zamjerka starom sustavu, jer po nekim autorima ovakav nositelj izvršne vlasti uopće nema
legitimitet za vršenje funkcije na koju je postavljen.36
Već ranije u tekstu spomenut je menadžerski pristup javnoj upravi i obavljanju poslova iz
njene nadležnosti. Osobno mislim da neposredno izabrani nositelj izvršne vlasti na više nači-
na može doprinijeti razvoju lokalne samouprave u tom smjeru. Prije svega građani na izborima
biraju pojedinca, osobu s imenom i prezimenom, zanimanjem, ugledom. Kako u Republici Hr-
vatskoj ima preko 500 jedinica lokalne samouprave, primjetno je da se radi o malim jedinicama.
Stoga će vrlo često biti slučaj da građani poznaju kandidata za kojeg glasuju ili su ga barem ne-
kad imali prilike vidjeti u sredini u kojoj žive. Ovakav izbor omogućuje građanima da tog poje-
dinca procjenjuju, ocjenjuju njegove profesionalne i stručne sposobnosti, te na temelju toga do-
nesu odluku o izboru. Za nadati se je da će ovim načinom prestati tradicija načelnika/gradona-
čelnika upitnih intelektualnih i moralnih vrijednosti, koji je imao samo jednu vrlinu: slijepu po-
slušnost vodstvu svoje stranke.
Prijašnji dvojni sustav nositelja izvršne vlasti ostavljao je mogućnost da se krivica za neuspje-
he i propale projekte prebacuje s jedne na drugu stranu. U novom sustavu to više neće biti mo-
guće, jer je nositelj izvršne vlasti samo jedna osoba koju nije teško provjeriti. Osim toga, pojedi-
načni nositelj je uvijek bolji zbog mogućnosti brzog reagiranja. Za saziv poglavarstva je potreb-
no vrijeme i procedura, kvorum, uz stalnu opasnost da nezadovoljne stranke miniraju donošenje
odluke iz potpuno neopravdanih razloga (bili smo svjedoci brojnih situacija kada se članovi po-
glavarstva napuštali sjednice, opstruirali rad poglavarstva kao rezultat banalnih stranačkih obra-
čuna). U novom sustavu ovakve situacije su nemoguće.
Slijedeće što smatram potrebnim napomenuti je sloboda koju će neposredno izabrani nositelj
izvršne vlasti imati u vršenju svojih dužnosti. Ovdje mislim na slobodu od naredbi i uputa stra-
načkih čelnika. Iako je mandat političara načelno neobvezujući, činjenica je da oni pojedinci koji
se suprotstave stranačkim vođama, brzo nestanu s političke scene.37 Zakon o izborima daje mo-
gućnost kandidature svim pojedincima, neovisno o političkom angažmanu u stranci. Stoga je za
nadati se da će neki sposobni pojedinci koji budu izabrani sa stranačke liste, svoje ovlasti vrši-
ti sukladno svojim znanjima, jer ga stranka ne može pozvati na odgovornost. Ovo napominjem
stoga što moramo biti svjesni da će na prvim sljedećim lokalnim izborima, u svibnju 2009. go-
dine, velik broj izabranih nositelja izvršne vlasti biti članovi vodećih političkih stranaka. Mišlje-
nja sam da hrvatsko biračko tijelo (uzimajući u obzir da je hrvatsko stanovništvo staro stanov-
ništvo, sa preko 25% umirovljenika) na ovim prvim lokalnim izborima po novom Zakonu, neće
moći odvojiti pojedinca od stranke kojoj pripada, niti će moći objektivno procjenjivati sposobno-
36 Bakota, B., Ljubanović, B.: Neposredan izbor nositelja izvršne vlasti u općinama, gradovima, županijama i Gradu Zagrebu, Pravni
vjesnik, br. 1. Pravni fakultet u Osijeku, 2008., str. 106. – 107.
37 Sjetimo se slučaja HDZ – ovog gradonačelnika Grada Vukovara Tomislava Šote, koji je smijenjen ubrzo nakon što nije poslušao na-
putke stranačkih vođa. Ove situacije su specifične po tome što stranka koja je jučer postavila čovjeka, sutra po njemu pljuje i proziva
ga za nesposobnost (kakav paradoks, priznajući da su i sami nesposobni ukoliko su postavili nesposobnog gradonačelnika).
240
sti kandidata jer ih poznaju kroz rad u njihovoj i za njihovu stranku. Na prijašnjim lokalnim iz-
borima nezavisne liste nisu baš dobro prolazile, očigledno je da su birači imali više povjerenja u
stranke nego u sposobne pojedince. Stoga će rezultate prvih sljedećih lokalnih izbora u analiza-
ma trebati uzimati s puno rezerve, jer oni neće pokazati odmah rezultate reforme lokalne samo-
uprave u Hrvatskoj.
Većina autora koja je pisala o ovoj tematici složit će se da je temeljna prednost ovakvog izbo-
ra lokalnih čelnika upravo veća legitimnost njegovog izbora. Podsjetimo se na značenje riječi de-
mokracija – vladavina naroda, koju u današnje doba nije, ili je gotovo nemoguće, provesti u dje-
lo u izvornom obliku. Zato je za svaku pohvalu da građani, narod, biraju osobe koje će upravlja-
ti bitnim dijelom javnih poslova na lokalnim razinama, dakle sve politički izabrane osobe. Neu-
pitan je napredak u dosezima demokratičnosti kada građani neposredno biraju, ne samo svoje
lokalno zakonodavno tijelo, već i tijelo koje je odgovorno za izvršavanje političkih odluka koje je
lokalni zakonodavac donio.
6. Neposredan izbor nositelja izvršne vlasti sukladno zako-

nu o izboru općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i
gradonačelnika grada Zagreba
6.1. Prava i obveze nositelja izvršne vlasti u JLP(R)S
Zakonskim izmjenama iz 2007. godine u sustav lokalne samouprave uvode se dvije bitne no-
vine: tzv. predsjednički sustav lokalne samouprave – pojedinačni nositelj izvršne vlasti u jedi-
nicama lokalne i područne samouprave i neposredni izbor istih.38 Uvođenjem ovakvog sustava
gubi se smisao i potreba postojanja dvojnosti izvršnih tijela, te kao izvršna vlast u JLP(R)S osta-
ju samo općinski načelnici, gradonačelnici, župani i gradonačelnik Grada Zagreba. Ovlasti i od-
govornosti čelnika izvršne vlasti određene su člankom 42. i izmijenjenim člankom 48., 53.a i 64.
ZLP(R)S39 i one su slijedeće:
• Zastupanje JLP(R)S,
• pripremanje prijedloga općih akata,
• izvršavanje ili osiguravanje izvršavanja općih akata predstavničkog tijela,
• usmjeravanje djelovanja upravnih tijela JLP(R)S u obavljanju poslova iz njihovog samouprav-
nog djelokruga te nadziranje njihovog rada,
• upravljanje nekretninama i pokretninama u vlasništvu JLP(R)S kao i njezinim prihodima i
rashodima, u skladu sa zakonom i statutom,
• odlučivanje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina JLP(R)S čija pojedinačna vri-
jednost ne prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi go-
dini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, a najviše do 1.000
000 kuna, te ako je stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina planirano u proračunu, a
stjecanje i otuđivanje pokretnina i nekretnina provedeno u skladu sa zakonskim propisima,
38 Više o podijeli lokalnih demokracija vidi u: Podolnjak, R. Neposredan izbor (grado)načelnika i župana, Stanek d.o.o., Varaždin, 2005.
str. 25. – 33.
39 Sve odredbe kojima se zakon usklađuje s Zakonom o izborima i kojima se uvodi inokosni nositelj izvršne vlasti u JLP(R)S, sadržane
su u posljednje dvije izmjene zakona koje su objavljene u Narodnim novinama broj 109/07 i 125/08.
241
• obustavljanje od primjene općeg akta predstavničkog tijela ako ocijeni da je tim aktom povri-
jeđen zakon ili drugi propis,
• odgovoran je središnjim tijelima državne uprave za obavljanje poslova državne uprave preni-
jetih u djelokrug tijela JLP(R)S,
• podnosi izvješća predstavničkom tijelu (redovna dva puta godišnje i izvanredna na temelju
zahtjeva predstavničkog tijela o pojedinim pitanjima koja su u njegovom djelokrugu),
• imenuje i razrješava pročelnike upravnih odjela,
• nadzire zakonitost rada tijela mjesnog odbora, te ima ovlast raspuštanja vijeća mjesnog od-
bora u slučaju učestalog kršenja statuta ili neizvršavanja povjerenih poslova
• obavlja i druge poslove utvrđene statutom JLP(R)S.
Jedina značajnija izmjena između ovlasti koje je nekad imalo poglavarstvo a sada nema ino-
kosni čelnik je u raspolaganju nekretninama i pokretninama u vlasništvu JLP(R)S. Naime, inoko-
sni čelnici mogu raspolagati pokretninama i nekretninama samo do zakonom određenog iznosa
i uz pretpostavku da je to bilo planirano u proračunu, te da je provedeno u skladu sa zakonskim
propisima.40 No, ta odredba ne mora ni na koji način ugroziti normalno funkcioniranje izvršne
vlasti, jer je čelnik slobodan u raspolaganju do toga iznosa, brže i lakše se može odlučiti o raspo-
laganjima, postupci nabave mogu ići puno brže, a ipak sve odluke koje je donio čelnik u okviru su
volje i odluke predstavničkog tijela, jer su prethodno planirane u proračunu. Osim toga, u okvi-
ru svojih zakonskih ovlasti pripreme prijedloga općih akata predstavničkog tijela, čelnik JLP(R)
S priprema proračun, sudjeluje na sjednicama predstavničkog tijela, te na te načine može provo-
diti u djelo svoje zamisli i ideje. Za sva raspolaganja u iznosima koji su veći od određenih ovlašte-
no je predstavničko tijelo JLP(R)S.
6.2. Neka razmišljanja oko načina izbora i mandata nositelja izvršne vlasti u JLP(R)S
Najveće promjene u sustavu lokalne samouprave su one koje određuju način izbora i razrješe-
nja dužnosti općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba. Već
ranije u tekstu spomenuti su razlozi i dvojbe oko primjene neposrednog izbora lokalnih izvrš-
nih čelnika. Ovdje više nećemo govoriti o tome, jer je zakon donesen, stupio je na snagu, a nje-
gova se primjena počinje za provedbu sljedećih redovnih lokalnih izbora, u svibnju 2009. godine.
Hrvatski zakonodavac odlučio se za provođenje izbora za lokalne izvršne čelnike istovreme-
no sa izborima za predstavničko tijelo JLP(R)S, što znači da mandat izvršnog čelnika traje isto i
poklapa se sa mandatom članova predstavničkog tijela (članak 6. Zakona o izborima). Ovo rje-
šenje može se smatrati opravdano sa financijske strane, jer se ne provode odvojeni postupci koji
poskupljuju izborne troškove. Međutim, Zakon o izborima nije zabranio kandidatima za nosite-
lja izvršne vlasti da ujedno budu i nositelji lista za predstavničko tijelo.41 Ranije sam već iznijela
svoje mišljenje da u Hrvatskoj biračko tijelo još uvijek nije spremno i sposobno odvojiti pojedin-
ca od stranke kojoj pripada, čak ni kada bi izbori bili potpuno vremenski odvojeni jedni od dru-
gih. Koliko će stranaka koristiti tu opciju i kao nositelja liste staviti kandidata za općinskog na-
čelnika/gradonačelnika/župana vrijeme će pokazati, ali moje mišljenje je da će to učiniti većina
40 S pravom primjećuju Bakota i Ljubanović koliko je ova odredba nepotrebna, jer bi se uskim tumačenjem moglo zaključiti da su čel-
nici izvršne vlasti inače, u drugim pitanjima, ovlašteni postupati suprotno zakonskim propisima, vidi u Bakota, B., Ljubanović, B.:
Neposredan izbor nositelja izvršne vlasti u općinama, gradovima, županijama i Gradu Zagrebu, Pravni vjesnik, br. 1. Pravni fakultet
u Osijeku, 2008., str. 106.
41 Na ovaj problem upozorava i Podolnjak u op.cit. str. 63.
242
njih. Na taj način ćemo faktično ograničiti mogućnost izbora građanima, jer će dosta birača (oso-
bito starijih) kod glasovanja za izbor lokalnog izvršnog čelnika, odabrati onog pojedinca kojeg su
već jednom, na listi za predstavničko tijelo, zaokružili. Zbunjujuće je i kontradiktorno da zaokru-
žite osobu A na listi za predstavničko tijelo – dakle podržavate njega i njegovu stranku, ukoliko
vam se ne sviđa on, nećete glasovati ni za stranku – a na listi za izvršnog čelnika odaberete dru-
gog kandidata, osobu B. Ukoliko se građani budu vodili ovakvom logikom, neposredan izbor lo-
kalnih čelnika neće nam donijeti puno koristi niti novih lica na lokalnim političkim scenama, što
znači da će razlozi i problemi zbog kojih su ove promjene uvedene, ostati neriješeni. Dobra stra-
na istovremenog izbora i jednakog trajanja mandata za predstavničko i izvršno tijelo je to što će
izvršni čelnik u velikom broju slučajeva imati većinu u predstavničkom tijelu, te na taj način ne bi
trebalo dolaziti do sukoba i zastoja u radu. Ta ista pozitivna strana može se okrenuti u svoju su-
protnost i postati negativna, jer bi lokalni izvršni čelnik mogao postati samo figura u rukama ve-
ćine u vijeću (dakle jedne od stranaka). Moguća opcija ovoj situaciji je tzv „kohabitacija“,42 posto-
janje izvršnog čelnika koji je pripadnik jedne stranke, a većina u predstavničkom tijelu su članovi
druge stranke. Ovakve situacije mogu dovesti do nestabilnosti u funkcioniranju vlasti,43 no pod
uvjetom da su svi članovi politički i moralno zrele osobe, ovi konflikti se mogu riješiti. Koliko bi
u Hrvatskoj kohabitacija bila uspješna moramo prepustiti vremenu koje je pred nama da nam to
pokaže. Jedna od metoda izbjegavanja kohabitacije je sinkronizacija izbora za predstavničko ti-
jelo i nositelje izvršne vlasti.44 Hrvatski zakonodavac se opredijelio upravo za takvu opciju, sto-
ga smatram da barem na prvim sljedećim redovnim lokalnim izborima, neće biti puno takvih si-
tuacija, jer nemam povjerenja da hrvatsko biračko tijelo može pokazati veliku političku kulturu.
Inače, obveza je izvršnog čelnika da dva puta godišnje podnosi izvješća predstavničkom tijelu
o svom radu, dok su članovi predstavničkog tijela ovlašten postavljati pismena ili usmena pita-
nja o njegovu radu. Ono što je u ovom novom sustavu neposrednog izbora nositelja izvršne vlasti
bitno je «blaga» odgovornost lokalnog izvršnog čelnika predstavničkom tijelu. Naime, predstav-
ničko tijelo može raspisati referendum o razrješenju izvršnog čelnika pod sljedećim uvjetima:
• kada isti krše ili ne izvršavaju odluke predstavničkog tijela ili
• kada svojim radom prouzroče JLP(R)S znatnu materijalnu štetu;
• prijedlog za raspisivanje referenduma mora podnijeti najmanje jedna trećina članova pred-
stavničkog tijela,
• odluka o raspisivanju referenduma mora se donijeti apsolutnom većinom članova predstav-
ničkog tijela,
• referendum se može raspisati tek protekom 6 mjeseci od početka mandata izvršnog čelni-
ka i ne smije se raspisati godinu dana nakon ranije održanog referenduma o istom pitanju.
Kako je vidljivo iz gore navedenog, predstavničko tijelo nije u mogućnosti raspisivati referen-
dum o razrješenju izvršnih čelnika arbitrarno, po svojoj volji, nego su postavljeni određeni uvjeti
kojima je cilj spriječiti eventualnu zlouporabu te ovlasti kojom bi se dovelo do situacije konstan-
tnog biranja i referenduma, te na taj način onemogućilo normalno funkcioniranje izvršne vlasti.
42 « Kohabitacija – ustavnopravna situacija, moguća u polupredsjedničkom sustavu, po kojoj se antagonizam predsjedničke organiza-
cije vlasti i parlamentarne većine razrješuje uspostavom harmonije u odnosima između dviju stranaka ili koalicije koje istodobno
imaju vlast na različitim razinama. Pojam je nastao u Francuskoj tijekom 1986. g.» – citirano prema Pravnom leksikonu, Leksiko-
grafski Zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007., str. 593.
43 Na ovaj problem upozorava i Stjepan Ivanišević u: Javna uprava - nastavni materijali, Društveno veleučilište u Zagrebu i Pravni
fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2006. str. 308.
44 Podolnjak, op. cit. str. 82.
243
Ipak, postavljeni uvjeti su prilično nejasni i općeniti, te vjerujem da će dovoditi do brojnih različi-
tih tumačenja i različite primjene u pojedinim slučajevima. Mislim da je trebalo jasnije definirati
pojam «kršenje ili neizvršavanje odluka predstavničkog tijela», tko će, u kojem i kakvom postup-
ku utvrditi postojanje istih, tko će utvrditi postojanje znatne materijalne štete (pohvalno je što
je zakon je dao preciznu definiciju znatne materijalne štete), kako će to utvrditi i kako će utvrdi-
ti da je upravo izvršni čelnik za to odgovoran?
S druge strane građani, kao neposredni nositelji suvereniteta, te izvor legitimiteta za izbor,
mogu od predstavničkog tijela zahtijevati raspisivanje referenduma bez ikakvih uvjeta osim što
mora proteći 12 mjeseci od ranije održanog referenduma o istom pitanju. U istom članku (čla-
nak 40.c ZLP(R)S) određena je odgovarajuća primjena odredaba Zakonom o referendumu i dru-
gim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne)
samouprave (dalje u tekstu Zakon o referendumu). Ova odredba je malo upitna jer članak 8. sta-
vak 3. Zakona o referendumu zabranjuje ponavljanje referenduma o istom pitanju u roku od šest
mjeseci. Pravnim tumačenjem lex specialis derogat lex generalis može se doći do odredbe koju tre-
ba poštivati, no upitno je zašto su građani lokalnih jedinica zakinuti u svom temeljnom demo-
kratskom pravu neposrednog izbora, kada su upravo poslovi lokalnog značaja oni koji se nepo-
sredno odnose na njihov svakodnevni život.
Uz pojedinačne nositelje izvršne vlasti u JLP(R)S biraju se i njihovi zamjenici. Zamjenici se
kandidiraju i biraju zajedno sa osobom kojoj su zamjena. Po pitanju broja zamjenika, zakonoda-
vac je malo lutao, ali posljednjom izmjenom Zakona o izborima i ZLP(R)S45 definitivno je odlu-
čeno da u jedinicama lokalne samouprave koje imaju do 10.000 stanovnika općinski načelnik/
gradonačelnik imaju jednog zamjenika, dok u jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od
10.000 stanovnika, u gradovima koji su sjedišta županija i u županijama izvršni čelnici imaju dva
zamjenika. Ukoliko se radi o jedinicama lokalne samouprave u kojoj pripadnici manjinskog na-
roda (ili hrvatskog naroda u jedinicama sa većinskim manjinskim stanovništvom) imaju, suklad-
no statutu te jedinice, pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkom tijelu, te o jedinica-
ma područne (regionalne) samouprave gdje je propisano da zamjenik župana mora biti iz redo-
va manjinskog naroda, ukoliko propisana zastupljenost ne bude osigurana kod izbora, provode
se dopunski izbori. U tim slučajevima broj zamjenika se povećava na dva ili tri ovisno o kojoj je-
dinici je riječ.
Za pobjedu na izborima općinski načelnik/gradonačelnik/župan te njihovi zamjenici trebaju
dobiti više od 50% glasova birača koji su izašli na izbore, dakle relativna većina. Ukoliko u prvom
krugu nitko ne dobije većinu glasova, provodi se drugi krug, 14 dana nakon prvog kruga izbora,
kojem pristupaju 2 kandidata sa najviše osvojenih glasova. Pobjednik je kandidat koji u drugom
krugu dobije veći broj glasova.
Zakon o izboru, u članku 9., metodom enumeracije navodi dužnosti koje su nespojive s duž-
nostima općinskog načelnika, gradonačelnika i župana. U tom nabrajanju kao nespojiva dužnost
nije navedena dužnosti saborskog zastupnika,46 iako je saborski zastupnik predstavnik zakono-
davne vlasti, dionik predstavničkog tijela na državnoj razini, kao takav ne bi trebao ujedno biti i
isključivi nositelj izvršne vlasti u jedinici lokalne samouprave, jer je to suprotno temeljnom nače-
lu diobe vlasti. Osim toga, kako je izvršni čelnik jedini nositelj izvršne vlasti, on će u okviru svo-
jih nadležnosti imati stvarno puno obveza, pa je upitno kako može kvalitetno obavljati dvije vrlo
45 Izmjene oba zakona objavljene su u Narodnim novinama br. 125/08 od 29. listopada 2008.
46 Člankom 9. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, kao nespojiva dužnost za saborske zastupnike navedena i dužnost
župana ili podžupana, te gradonačelnika ili zamjenika gradonačelnika Grada Zagreba, Narodne novine br. 69/03 – pročišćeni tekst,
167/03 i 19/07
244
zahtjevne dužnosti. U suvremenim sustavima lokalne samouprave poznata su dva stava o nes-
pojivosti funkcija nositelja izvršne vlasti i zastupnika. To su njemački model (koji ne dozvoljava
ovo preklapanje) i francuski model (koji ovo pitanje rješava na isti način kako i naš novi zakon).
Podolnjak ističe četiri razloga zbog kojih smatra da ovo rješenje nije dobro:
• sprječavanje koncentracije poslova različitih vlasti u istoj osobi;
• nedosljedna primjena načela nepodudarnosti, koja se odnosi na ranije spomenute župane i
gradonačelnika Grada Zagreba, koji ne mogu ujedno biti i zastupnici;
• često korišteno opravdanje da izvršni čelnici koji su ujedno i zastupnici više novca osiguraju
svojoj jedinici nije opravdano jer oni u Saboru ne predstavljaju svoju jedinicu već sve građane;
• zbog povećanog obima poslova neće moći dobro obavljati obje dužnosti.47
Osobe koje obnašaju nespojive dužnosti mogu se kandidirati za izbore, no prije preuzima-
nja dužnosti općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana mora podnijeti ostavku na nespo-
jivu dužnost. Zakon još jednom u drugom stavku istog članka navodi da osobe koje ne podne-
su ostavku na nespojivu dužnost neće moći preuzeti dužnost općinskog načelnika, gradonačelni-
ka ili župana (članak 10. Zakona o izborima), međutim nigdje se ne navodi što će se dogoditi da-
lje u takvoj situaciji, tko će preuzeti dužnost općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana u toj
situaciji? Zakon nije propisao supsidijarnu primjenu nekog drugog zakona u slučaju nejasnoća
ili pravnih praznina, stoga je ovo pitanje, koje može biti jedna od mogućnosti za destabilizaciju i
onemogućavanje rada tijela JLP(R)S, ostalo otvoreno.
Zamjenici općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana, sukladno članku 43. ZLP(R)S, za-
mjenjuju općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana u slučaju duže odsutnosti ili spriječe-
nost u obavljanju njihove dužnosti, dok je člankom 40.a, stavkom 3. istog Zakona određeno da će
zamjenik obnašati dužnost u slučajevima kada općinskom načelniku, gradonačelniku ili županu
prestane mandat (po sili zakona, jer je to članak koji navodi razloge za prestanak mandata po sili
zakona) u godini u kojoj se održavaju redovni izbori, sve s ciljem izbjegavanja raspisivanja prije-
vremenih izbora za to kratko vrijeme (kako su redovni izbori treće nedjelje u svibnju svake četvr-
te godine, to se odnosi na slučajeve kada bi prestao mandat od 1. siječnja četvrte godine, uzima-
jući u obzir vrijeme potrebno za raspisivanje redovnih izbora, takva situacija se može dogoditi do
maksimalno polovine travnja, dakle maksimalno tri i pol mjeseca). Situacije u kojima zamjenici
mogu obnašati dužnost taksativno su nabrojane u ZLP(R)S, zamjenik je izabran neposredno, ali
on nije bio neposredni izbor glasača, već onaj čiji je on zamjenik. Stoga u situaciji kada izabrani
općinski načelnik, gradonačelnik ili župan ne bi podnijeli ostavku na nespojivu dužnost, njegov
zamjenik nema legitimaciju da ga zamijeni. U sličnoj situaciji kod izbora članova predstavničkog
tijela JLP(R)S, Zakon je predvidio rok od 8 dana za obavijest o prihvaćanju nespojive dužnosti,48
dok Zakon o izborima nije predvidio takvu situaciju, te je upitno do kada birači mogu biti u situ-
aciji da ne znaju tko im je i tko će im biti lokalni izvršni čelnik, jer se osoba koja je dobila najvi-
še glasova nije odlučila dati ostavku na nespojivu dužnost. Možda se u Zakonu o izborima mogla
staviti klauzula da će, ako se izabrani čelnik u nekom određenom roku ne izjasni tj. ne da ostavku
na nespojivu dužnost, dužnost izvršnog čelnika dobiti osoba koja je dobila drugi najveći broj gla-
47 Podolnjak, R.: Uvođenje lokalnog predsjedničkog sustava i decentralizacija političkog sustava Republike Hrvatske, Lokalna samou-
prava i decentralizacija, Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007. str.106. – 108.
48 Članak 6. stavak 2. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Narodne
novine br. 44/05 – pročišćeni tekst i 109/07
245
sova.49 Naravno, ovakvo rješenje postavlja pitanje legitimiteta tako izabranog čelnika, jer za nje-
ga nije glasovala većina birača. Druga opcija je ponavljanje izbora, što je vrlo skupa solucija, oso-
bito što će izbori vjerojatno, u najvećem broju slučajeva, biti u dva kruga.
Kod svih situacija gdje se pojavljuju zamjenici izvršnih čelnika, pojavljuje se još jedan pro-
blem. Posljednjim izmjenama ZLP(R)S,50 u jedinice lokalne samouprave koje imaju više od 10.000
stanovnika, u gradovima sjedištima županija i u županijama, izvršni čelnici imaju po dva zamje-
nika. U JLP(R)S koje moraju ispuniti uvjet zastupljenosti pripadnika manjinskih naroda, taj broj
se povećava na tri. Koji će od dva ili čak tri zamjenika zamjenjivati općinskog načelnika/gradona-
čelnika/župana? To je još jedno nedovoljno precizno rješenje koje može napraviti dosta proble-
ma, posebno u jedinicama s pripadnicima nacionalnih manjina.
7. Zaključak
Hrvatska poznaje županije, kao teritorijalno – političke osnovice, još iz doba stvaranja Hrvat-
ske države, sredinom 10. stoljeća. Kako navodi Babac, one su kroz povijest prošle niz faza, među
kojima su u 15. i 16. stoljeću postojale kao javno-pravna tijela sa širokom samoupravom, te većinu
vremena kao političko-teritorijalne jedinice pod kontrolom državne vlasti51. Osim županija po-
stojale su satnije, općine i gradovi kao posebne jedinice uprave i lokalne autonomije, zatim voj-
ne krajine, distrikti i kotari, ovisno o kojem vremenskom periodu govorimo. Županije su ukinu-
te 1922. godine i zamijenjene oblastima koje su postojale do 1952. godine, nakon čega se od 1962.
godine ustalila podjela na općine i zajednice općina. Svim navedenim oblicima bilo je zajednička
tendencija jačanja procesa centralizacije zbog lakšeg upravljanja i jeftinijeg funkcioniranja, a nji-
hovi autonomni poslovi bili su jako ograničeni.52
Lokalna samouprava kako je sada poimamo noviji je pojam u Hrvatskoj. Iako postoji već sko-
ro 20-tak godina, još uvijek postoje brojne nejasnoće o njenim nadležnostima i obvezama. Hr-
vatski građani dugo godina bili su u jednom sustavu opće kontrole, gdje je država imala veliku
ulogu, s državnih se razina planiralo i donosilo sve odluke koje su onda spuštale na niže razine i
to samo na izvršavanje nižim razinama. U takvom sustavu građani su naviknuti da netko drugi
rješava njihove probleme, ukoliko imaju potreba traže od nekoga «odozgo» i tako postaju objek-
ti koji samo poslušno izvršavaju naredbe i upute, bez ikakve odgovornosti za svoje postupke.
Lokalna samouprava je nešto posve drugo. Velika Britanija ima iznimno razvijenu lokalnu sa-
moupravu, no ona nije nastala preko noći, već je nastajala stoljećima. To podrazumijeva građane
koji su aktivni, angažirani, uključeni u život i rad svoje lokalne zajednice. To se osobito vidi u pi-
tanjima društvenog života, kulturnih događanja, humanitarnih akcija i sl.
Današnje stanje lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj možemo prikazati na dva nači-
na. Onaj koji nam prikazuju političari u svojim predizbornim predstavama i onaj koji nam daju
europski stručnjaci u svojim izvješćima o stanju lokalne samouprave u Hrvatskoj. Vijeće Europe
49 Ovakvo rješenje primijenjeno je kod izbora zastupnika u Sabor, no to je primjereno za stranačke kandidatske liste jer građani glasuju
za listu a ne pojedinca, članak 12. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Narodne novine broj 69/03 – pročišćeni tekst,
167/03, 44/06 i 19/07
50 Narodne novine broj 125/08 od 29. listopada 2008. godine
51 Babac, B.: Obnova hrvatskoga gradjanskog društva – politička kontrola i državna uprava, Pravni fakultet u Osijeku, Osijek, 1994.,
str. 190.
52 Više o povijesnom razvoju vidi u: Hrženjak, J.: Lokalna i regionalna samouprava u Republici Hrvatskoj, Informator d.d., Zagreb,
2004. str. 2.– 19.
246
konstantno nadzire stanje lokalne samouprave, te promjene koje bi trebale potaknuti razvoj lo-
kalne samouprave u svim zemljama članicama, a tako i u Hrvatskoj. Za potrebe nadzora i evalu-
acije postignutih rezultata formirana su dva tijela u okviru Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti
Vijeća Europe: Radna skupina odgovorna za nadgledanje implementacije Europske povelje o lo-
kalnoj samoupravi i Skupina nezavisnih stručnjaka za Europsku povelju o lokalnoj samoupravi.
Na temelju svojih razmatranja oni donose godišnja Izvješća o stanju, te preporuke o mogućnosti-
ma razvoja lokalne samouprave.53 Velika novost je upravo u postupcima evaluacije, jer «oni odgo-
varaju na pitanja je li provedba neke politike (strategije) primjerena u ostvarenju ciljeva i postiza-
nju rezultata. Evaluacija implementacije odnosi se na provođenje politika kojima se nastoje rje-
šavati društvene probleme koji su na dnevnom redu tijela mjerodavnih da formuliraju politike».54
Dobro je što u Hrvatskoj postoji politički i opći konsenzus o potrebi uključivanja Republike
Hrvatske u europske i međunarodne integracije. Ovi procesi imaju svojih mana ali imaju i veli-
kih prednosti od kojih ja smatram potrebnim izdvojiti uvođenje reda i poretka u hrvatsko druš-
tvo. Puno godina provedenih pod tuđom vlašću i političkim uređenjima koji zatiru svaku ini-
cijativu i motivaciju, ostavilo je utjecaja na naš mentalni sklop i razmišljanje. Hrvatski građa-
ni imaju iskrivljenu percepciju svojih prava, jer u toj percepciji nigdje nema obveza i odgovorno-
sti, nema želje i potrebe za angažiranjem i sudjelovanjem u rješavanju problema koji nas svakod-
nevno muče. Stoga je potrebno stalno raditi na promociji svijesti o potrebi lokalnog angažma-
na i utjecaja.
Na tom putu povećanja razine demokratičnosti građana, Hrvatska se opredijelila za lokalnu
i regionalnu (područnu) samoupravu kao pravo svih građana da sami sudjeluju u obavljanju veli-
kog dijela javnih poslova koji se odnose direktno na njih. U postupcima unapređivanja i razvoja
lokalne samouprave, poštujući preporuke europskih eksperata, Republika Hrvatska se odlučila i
za neposredni izbor nositelja izvršne vlasti u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samou-
prave. Ovaj model izbora bit će primijenjen na prvim sljedećim redovnim lokalnim izborima idu-
će godine. Što će nam to donijeti, poboljšanje ili promjenu na gore?
U radu sam pokušala prikazati neke probleme i nejasnoće koje se pojavljuju već sada prije
nego je počela primjena zakona. Kako će praksa riješiti dvojbene situacije, koliko će utjecaja na
rješenje takvih situacija imati znanstvena i stručna elita a koliko politika, vrijeme će pokazati.
Osobno nemam povjerenja niti u hrvatske građane niti u hrvatske političare. Postotci izla-
ska hrvatskih birača na glasovanje su iznimno mali i pokazuju njihovu letargiju, nezainteresira-
nost, nepovjerenje i bespomoćnost. S druge strane to je znak nedostatka političke zrelosti i od-
govornosti za sebe i svoje postupke, jer je lakše kritizirati i prozivati druge nego se suprotstaviti
problemima. Političari su pak navikli da je pamćenje hrvatskog biračkog tijela kratko, svoje greš-
ke ispravljaju prelaskom u trenutno vladajuću stranku i samim time su abolirani od ikakve odgo-
vornosti, promidžbene kampanje se baziraju na blaćenju protivnika a ne na kvalitetnom progra-
mu, a programi se (ako ih uopće ima) zaboravljaju čim se zatvore biračka mjesta.
Pred svima nama je nova prilika, mogućnost za osobni angažman, pasivni i aktivni. Imamo
priliku, preko neposrednog izbora nositelja izvršne vlasti, sudjelovati i utjecati na rješavanje sva-
kodnevnih problema u zajednici u kojoj živimo. Imamo pravne institute pomoću kojih možemo
promijeniti ono što nam nije dobro, tražiti proaktivnu lokalnu upravu orijentiranu «bottom up»
pristupom, utjecati na napredak naše lokalne zajednice i tako unaprijediti kvalitetu svoga života.
53 Više o radu navedenih odbora vidi u: Lauc. Z.: Stanje i perspektive lokalne i regionalne samouprave u Republici Hrvatskoj, Lokalna
samouprava i decentralizacija, zbornik radova sa znanstvenog skupa, Pravni fakultete Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007., str. 6.-7.
54 Perko Šeparović, I.: Izazovi javnog menadžmenta dileme javne uprave, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006. str. 58.
247
Neovisno o mom osobnom nepovjerenju i (blagom) pesimizmu, sigurna sam da će nam pro-
mjene donijeti i puno dobrih stvari. Ovaj sustav omogućava da na površinu isplivaju pošteni i
moralno neokaljani pojedinci, koji će svoje ovlasti i svoja znanja koristiti za dobrobit svoje op-
ćine/grada ili županije. Inokosni nositelji izvršne vlasti u JLP(R)S mogu pokrenuti uspavanu
atmosferu naših lokalnih zajednica, pokrenuti nove projekte, ubrzati donošenje i provođenje od-
luka, pospješiti rad upravnih službi JLP(R)S, osigurati kvalitetno rješavanje problema i zadovo-
ljavanje potreba građana te na sve te načine doprinijeti ukupnom društvenom razvitku.
Literatura:
1. Babac, Branko. Obnova hrvatskoga gradjanskog društva – politička kontrola i državna

uprava, Pravni fakultet u Osijeku, Osijek, 1994.
2. Bakota, Boris. Ljubanović, Boris. Neposredan izbor nositelja izvršne vlasti u općinama,
gradovima, županijama i Gradu Zagrebu, Pravni vjesnik, br. 08/1, Pravni fakultet u Osije-
ku, Osijek, 2008.
3. Blažević, Robert. Upravna znanost – kompendij, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rije-
ka, 2004.
4. Europska povelja o lokalnoj samoupravi, Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj
14/97
5. Hrženjak, Juraj. Lokalna i regionalna samouprava u Republici Hrvatskoj, Informator d.d.,
Zagreb, 2004.
6. Ivanišević Stjepan. Javna uprava - nastavni materijali, Društveno veleučilište u Zagrebu i
Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2006.
7. Koprić, Ivan. Lokalna samouprava (Nacrt skripta za studij javne uprave), http://www.pra-
vo.hr/_download/repository/%5B37%5D/Lokalna_samouprava_nacrt_skripta.doc
8. Koprić, Ivan. Okviri, naglasci i perspektive aktualne decentralizacije u Hrvatskoj, Hrvatska
javna uprava, br. 3. – 4., Institut za javnu upravu, 2001
9. Lauc, Zvonimir. Lokalna samouprava u Republici Hrvatskoj – de lege ferenda, Zbornik Prav-
nog fakulteta u Zagrebu, 50 (1-2), Zagreb, 2000.
10. Lauc, Zvonimir. Stanje i perspektive lokalne i regionalne samouprave u Republici Hrvat-
skoj, Lokalna samouprava i decentralizacija, Zbornik radova sa znanstvenog skupa, Pravni
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007.
11. Perko Šeparović, Inge. Izazovi javnog menadžmenta dileme javne uprave, Golden marke-
ting-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006.
12. Podolnjak, Robert. Neposredan izbor (grado)načelnika i župana, Stanek d.o.o., Varaždin,
2005.
13. Podolnjak, Robert. Uvođenje lokalnog predsjedničkog sustava i decentralizacija politič-
kog sustava Republike Hrvatske, Lokalna samouprava i decentralizacija, Zbornik radova sa
znanstvenog skupa, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2007.
14. Pravni leksikon, Leksikografski Zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007.
15. Preporuka 151 (2004) Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, https://wcd.
coe.int/ViewDoc.jsp?id=815761&Site=Congress&BackColorInternet=e0cee1&BackColorIn
tranet=e0cee1&BackColorLogged=FFC679
16. Pusić, Eugen. Država i državna uprava, Suvremena javna uprava, Zagreb, 2007.
248
17. Pusić, Eugen. Hrvatska središnja državna uprava i usporedni pravni sustavi, Školska knji-
ga, Zagreb, 1997.
18. Pusić, Eugen. Nauka o upravi, Školska knjiga, Zagreb, 2002.
19. Pusić, Eugen. Upravni sistemi, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1985.
20. Smerdel, Branko. Sokol, Smiljko. Ustavno pravo, Udžbenici Pravnog fakulteta u Zagrebu,
Zagreb, 2006.
21. Rezolucija 139 Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, https://wcd.coe.int/Vi-
ewDoc.jsp?id=822089&Site=Congress&BackColorInternet=e0cee1&BackColorIntranet=e
0cee1&BackColorLogged=FFC679
22. Rezolucija 179 (2004) Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe, https://wcd.
coe.int/ViewDoc.jsp?id=817229&Site=Congress&BackColorInternet=e0cee1&BackColorIn
tranet=e0cee1&BackColorLogged=FFC679
23. Ustav Republike Hrvatske, NN 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pro-
čišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 - ispravak
24. Vojković, Goran. Oblici lokalne uprave u SAD, http://www.vojkovic.info/Publicistika/pra-
vo/uprava_sad.html
25. Zakon o izboru članova predstavničkih tijela jedinca lokalne i područne (regionalne) samo-
uprave, NN 44/05 – pročišćeni tekst i 109/07
26. Zakon o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Za-
greba, NN 109/07 i 125/08
27. Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, NN 69/03 – pročišćeni tekst, 167/03, 44/06
i 19/07
28. Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi,
NN – Međunarodni ugovori 4/08
29. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, NN 33/01, 60/01 – vjerodostojno
tumačenje, 129/05, 109/07 i 125/08
30. Zakon o referendumu i drugim oblicima sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne
i područne (regionalne) samouprave, NN 33/96, 92/01, 44/06 – Zakon o Državnom izbor-
nom povjerenstvu Republike Hrvatske, 58/06 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske
i 69/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske
249
Danijela Romić, Polytechnic in Požega
Executive Power Holder Direct Elections-Local and Regio-

nal Selfgovernment Development Influence Possibilities
Summary
In the area of administration in broader sense, especially in the field of local authorities ma-
nagement new ways and methods of government and management have been introduced for
thirty years. Within this framework the paper deals with the research of contemporary appro-
aches to local and regional selfgovernment development and issues and problems that might
emerge from the application of the new Law on Election of the Heads of Districts, Mayors, Co-
unty Executives and the Mayor of the City of Zagreb. The aim of the paper is to indicate certa-
in lack of clarity in the Law itself that could endanger normal functioning of executive power in
local and regional selfgovernment authorities as well as to point out advantages that could con-
tribute to development of local and regional selfgovernment in the Republic of Croatia at large.
Key words: local and regional selfgovernment authorities, direct elections, executive power
holders, managerial approach, local and regional selfgovernment
250
Danijela Romić, Polytechnische Hochschule in Požega
UNMITTELBARE WAHL DER TRÄGER DER

VOLLZIEHENDEN GEWALT – MÖGLICHKEITEN DES
EINFLUSSES AUF DIE ENTWICKLUNG DER LOKALEN UND
REGIONALEN SELBSTVERWALTUNG
Zusammenfassung
In vorigen dreißig Jahren werden auf dem Gebiet der Verwaltung im weiteren Sinne, insbe-
sondere im Bereich der Verwaltung über lokale Verwaltungseinheiten, neue Weisen und Met-
hoden der Leitung und Verwaltung eingeführt. In diesem Zusammenhang befasst sich diese Ar-
beit mit der Untersuchung jener neuen Ansätze zur Entwicklung der lokalen und regionalen Sel-
bstverwaltung und behandelt einige Fragen und Probleme, die in der Anwendung des neuen Ge-
setzes über die Wahl der Gemeindevorstände, Bürgermeister, Gespanne und des Bürgermeisters
von Zagreb erscheinen können. Das Anliegen der Arbeit ist es, auf einige unklare Definierungen
des Gesetzes hinzuweisen, die zur Unmöglichkeit der normalen Tätigkeit der vollziehenden Ge-
walt in der Einheiten der lokalen und regionalen Selbstverwaltung führen könnten, sowie auf die
Vorteile, die zur allgemeinen Entwicklung der lokalen und regionalen Selbstverwaltung in der
Republik Kroatien Beitrag leisten könnten.
Schlüsselwörter: Einheiten der lokalen und regionalen Selbstverwaltung, unmittelbare

Wahl, Träger der vollziehenden Gewalt, Manager-Ansatz, lokale und
regionale Selbstverwaltung
Prikaz
Prof. dr. sc. Srećko Jelinić, mr. sc. Zvonimir Jelinić: Prikaz konferencije pod nazivom “Global Justice Forum – Global Litigation in a Post-Economic Crisis World”...
253
Prof. dr. sc. Srećko Jelinić, Pravni fakultet u Osijeku

Mr. sc. Zvonimir Jelinić, Pravni fakultet u Osijeku
Prikaz konferencije pod nazivom

“Global Justice Forum – Global Litigation
in a Post-Economic Crisis World” održane
na University of Columbia School of Law
u razdoblju od 15-17 listopada 2009. godine
i drugih radnih aktivnosti djelatnika
Pravnog fakulteta Sveučilišta
J.J. Strossmayera U OSIJEKU u SAD-u
U razdoblju između u razdoblju od 15-17 listopada 2009. godine Columbia School of Law u
New Yorku održana je konferencija pod nazivom “Global Justice Forum”.
Radi se o skupu koja predstavlja samo jednu od serije konferencija koje već više od četiri
godine okupljaju stotine pravnika iz više od 35 zemalja sa svih kontinenata. Namjera je organi-
zatora, gospodina Robert L. Lieffa, partnera u Lieff Cabraser Heimann & Bernstein LLP i Prav-
nog fakulteta Sveučilišta Columbia iz New Yorka stvoriti temelje za mrežu sveučilišnih djelat-
nika i pravnih profesionalaca iz svih dijelova svijeta.
Tema ovogodišnje konferencije bila je «Global litigation in Post-Economic Crisis World».
Program konferencije bio je da se na konferenciji raspravljaju pitanja iz raznih područja prava,
poput pitanja iz prava tržišnog natjecanja, raznih oblika masovnih tužbi(engl. «class actions»)
te druga suvremena pravna pitanja međunarodnog karaktera, posebno ona koja se javljaju u
europskim državama i u domeni europskog prava. Poseban je naglasak bio na vezi spomenutih
područja prava s određenim aspektima globalne ekonomske krize, bilo da riječ o zakonodav-
nim ili sudskim intervencijama u pravne sustave država.
Ove godine konferencija je okupila više od 100 sudionika iz svih dijelova svijeta; Južne i
Sjeverne Amerike, Europe i Azije. Prvi radni dan započeo je izlaganjima na temu financijskih
prijevara koje su se u posljednje vrijeme događale u korporativnom sektoru širom svijeta, pri
čemu su neke izašle na svjetlo dana tek po izbijanju svjetske gospodarske krize. Bilo je riječi o
mogućnostima prevencije takvih djelovanja kroz nove, izmijenjene regulatorne okvire ali i o
perspektivama ex-post kontrole financijskih poslovanja, one kroz sudske postupke.
Uslijedila su izlaganja na temu «class actions». Riječ je o specifičnoj formi tužbe u kojoj jed-
na ili više osoba kao tužitelji na temelju prethodnog sudskog odobrenja mogu tužiti i u sud-
254
skom postupku predstavljati i druge osobe, koje nisu i same stranke postupka a suočene su
s istim pravnim problemom kao tužitelji. Taj institut, koji je nastao i razvijen u Sjedinjenim
Američkim Državama još uvijek predstavlja fenomen koji se u kontekstu europskih nacional-
nih pravnih sustava još nije cjelovito razvio te je bilo veoma interesantno slušati o evoluciji i
praktičnom ostvarenju primjeni tog instituta na području SAD-a.
O tome su govorili su i renomirani profesori, vodeći stručnjaci na tom polju prava, izme-
đu ostaloga; prof. John Coffee s Pravnog fakulteta Sveučilišta Columbia, profesor Samuel Issa-
charoff s Pravnog fakulteta Sveučilišta New York (NYU), profesorica Deborah Hensler s Prav-
nog fakulteta Sveučilišta Stanford te drugi profesori i pravni praktičari.
Nakon dijela konferencije posvećenog «class actions» program Foruma predvidio je seriju
izlaganja na temu prava konkurencije. Uz sudjelovanje također renomiranih imena, tijekom
izlaganja i rasprave bilo je moguće čuti i donedavno neka relativno kontroverzna stajališta,
kako je ekonomska i financijska kriza koju svijet proživljava rezultat potpuno slobodnih trži-
šta financijskih usluga, iako upravo slobodna tržišta pravo konkurencije glorificira kao najbo-
lja rješenje kada je riječ o progresivnom razvoju gospodarskih djelatnosti širom svijeta.
Druga značajna tematska cjelina konferencije bila su pravna pitanja međunarodnog karak-
tera, između ostaloga i ona koja se javljaju u europskim državama i u domeni europskog prava.
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera na konferenciji predstavljali su Prof. dr. sc. Srećko Jeli-
nić i Mr. sc. Zvonimir Jelinić koji su prezentacije iznijeli sudionicima konferencije u subotu, 17.
listopada, tijekom prijepodnevne rasprave o europskim pravnim pitanjima.
Profesor Srećko Jelinić govorio je o jednom problemu o kojem je domaća stručna javnost
u proteklom vremenu često raspravljala. Radi se o pitanju ukidanja novo uvedenog posebnog
poreza na plaće, mirovine i druge primitke koji je na snagu stupio uslijed financijskih proble-
ma s kojima se Vlada Republike Hrvatske u drugoj polovici 2009. susrela. Točnije, kao što je
poznato, zahtjev za ocjenu suglasnosti Zakona o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge
primitke (Narodne novine br. 94/09) s Ustavom odnosno čl. 14 Ustava (st.2 – svi su pred zako-
nom jednaki) podnio je predsjednik RH, ali i brojne fizičke i pravne osobe. Pitanja koja su ti-
jekom izlaganja bila obrađena bila su vezana uz veliki broj tužbi (do 1. listopada 2009. godine
tužbu su podnijele 35.441 osobe - fizičke i pravne). Pitanje koje se odmah postavilo u javnosti
je bilo što će se dogoditi ukoliko Sud ukine predmetni propis kao neustavan. Da li bi u tom slu-
čaju pravo na povrat plaćenog poreza ostvarili samo građani koji su podnijeli tužbu ili svi gra-
đani, i oni koji tužbu nisu podnijeli a od kojih je porez naplaćen? Radi se o pravno-teoretskom
ali i zanimljivom praktičnom pitanju koje je profesor nastojao izložiti u svjetlu izlaganja i ra-
sprave koja se prethodno vodila u vezi s institutom «class actions».
U današnjem trenutku (dva mjeseca nakon „foruma“ u New Yorku, mnoge dileme su kao
praktična pitanja uklonjene s obzirom na ustavnosudsku odluku od 17. siječnja 2009 (U-
IP/3820/2009). Brojnost tužbi, koje su, doslovno „zatrpale“ police Ustavnog suda, prosuđuje
se, nastao je i iz razloga obznane (iz samog vrha Ustavnog suda) da će eventualna sudska od-
luka o prihvaćanju ustavne tužbe imati pravni učinak samo u odnosu na podnositelje tužbe.
Institut masovne tužbe angloameričkog prava, istina još nedovoljno poznat i razrađen u
hrvatskom ali i europskom pravnom sustavu, kako je izložio prof. Jelinić, aktualiziran je i po-
sebno s obzirom na kolektivnu zaštitu potrošača prema Zakonu o zaštiti potrošača (isp. Na-
rodne novine br. 70/2007.g, čl.131) iako se, prema profesorovoj ocjeni, ova vrsta zaštite potro-
šača ne bi mogla poistovjetiti i s institutom „class action“ kako se on razumije, posebno u ame-
ričkom pravu.
255
Prof. Jelinić je zaključio kako se opravdano i u Hrvatskoj može očekivati povećani interes
za „američka iskustva“ u području „class action“, uzimajući u obzir hrvatska nastojanja za što
skorijim uključivanjem u svjetske pravne tokove ali i s obzirom na eventualnu „doradu“ hrvat-
skog internog prava u svezi s ovim pitanjem.
Mr. sc. Zvonimir Jelinić govorio je o odredbama novog Zakona o tržištu kapitala koji je stu-
pio na snagu 01. siječnja 2009. godine (Narodne novine br. 88/2008.g.) a kojim su se u hrvat-
ski pravni sustav uvela i neka pravila koja se nalaze u pravnoj stečevini europskog prava. Riječ
je o zakonskom tekstu kojim se uređuju uvjeti za osnivanje, poslovanje, nadzor i prestanak po-
stojanja investicijskih društava, uvjeti za pružanje investicijskih usluga i obavljanje drugih, s
investicijama povezanih aktivnosti, pravila trgovanja vrijednosnicama, obveze u vezi s objav-
ljivanjem informacija koje se odnose na vrijednosne papire uvrštene na određeno tržište, zlo-
uporabu tržišta itd.
Upravo je o posljednja dva pitanja, koja se odnose na obvezu objavljivanja informacija o
vrijednosnim papirima kojima se trguje na tržištu te eventualnu zlouporabu tih informacija
posebno bilo riječi. Naime, pokušalo se dati cjeloviti odgovor na pitanje koje pravne moguć-
nosti imaju investitori tj. mogu li oni i ako mogu, kako mogu tužiti izdavatelja za nanesenu u
slučaju da dođe do stanovitih zlouporaba na tržištu. Stoga su dani neki hipotetički prospekti
u pogledu mogućnosti iniciranja takvih postupaka uzimajući u obzir pravila sadržana u pozi-
tivnim propisima Republike Hrvatske, posebno Zakonu o parničnom postupku a u kontekstu
učinaka koje «class actions» imaju u drugim pravnim sustavima koji taj pravni institut prepo-
znaju i predviđaju kao pravnu mogućnost.
Za naglasiti je kako su obojica prezentatora iz Hrvatske (jedini iz Hrvatske) bili najavlje-
ni i u službenim aktima i pozivnicama za Forum. Bila su to odvojena i samostalna izlaganja.
Nakon sadržajnog prvog dana konferencije i intenzivne rasprave o europskim pravnim pi-
tanjima, slijedećeg dana, konferencija je zaključena s riječima kako se stvorena dobra tradicija
održavanja Foruma mora nastaviti i u budućnosti, s pozivom svim sudionicima da putem tješ-
nje suradnje i u budućnosti rade na stvaranju plodnih temelja na kojima će biti moguće i dalje
graditi globalnu mrežu sveučilišnih djelatnika i pravnih profesionalaca iz svih dijelova svijeta.
Želimo napomenuti kako je boravak u SAD-u i sudjelovanje na konferenciji bio kombini-
ran sa susretima i posjetima pojedinim odjelima na Columbia School of Law. Bili su organizira-
ni susreti s kliničkim profesorima na fakultetu, posjećeni su prostori Pravne klinike, novi Alu-
mni center i dr. Na ovom mjestu treba napomenuti kako je profesor Srećko Jelinić član Alumni
asocijacije Columbia School of Law jer je tijekom 1979/80. boravio na Columbia School of Law
kao Fulbrightov stipendist.
Boravak u SAD-u nije završio u New Yorku već je nastavljen radnim posjetom na Univer-
sity of Iowa College of Law, Iowa City gdje je Mr. sc. Zvonimir Jelinić boravio kao stipendist
američke vlade.
U Iowi (država američkog srednjeg zapada) bili su organizirani susreti s dekanicom Colle-
ge of Law Iowa, profesoricom Carolyn Jones s kojom je bilo govora o organizaciji fakulteta u
Americi, postupcima za napredovanje akademskog osoblja, financiranju sveučilišta i fakulteta,
sustavu školarina ali i o problemima s kojima su se sveučilišta i fakulteti susreli nakon pojave
globalne ekonomske krize, jer su se investicije u visokoškolsko obrazovanje diljem Amerike u
proteklom razdoblju značajno smanjile, a to je pratilo i smanjivanje i broja zaposlenika. Kriza
je posljedično dovela i do smanjenja iznosa školarina koje studenti plaćaju, kako onih koji do-
laze iz države koja sufinancira javno sveučilište tako i nedomicilnih studenata, onih koji dolaze
256
iz drugih američkih država. Osim profesorice Jones, bilo je prilike ostvariti i druge korisne su-
srete; s profesoricom komparativnog prava Adrien Wing koja je izrazila spremnost doći i odr-
žati seriju predavanja na Pravnom fakultetu u Osijeku, Amy Weissman zamjenicom direktora
Centra za ljudska prava na Sveučilištu, drugim profesorima Pravnog fakulteta te voditeljima
fakultetske knjižnice. Kad je riječ o knjižnici, gotovo da je riječ o instituciji unutar institucije,
jer ona broji preko 30 stalno zaposlenih djelatnika, a po broju svezaka koje drži radi se o tre-
ćoj pravnoj knjižnici u SAD-u. Korisno je reći i kako sve knjižnice na Sveučilištu, pa tako i ona
Pravnog fakulteta, imaju status otvorenih javnih knjižnica i čitaonica te kako je radno vrijeme
knjižnice na Pravnom fakultetu svaki radni dan od ranog jutra do ponoći, a tijekom petka i su-
bote do 22h. Na taj je način svim studentima, istraživačima, pravnim profesionalcima i drugim
građanima omogućeno da uvid u materijale koje ih zanimaju dobiju slobodno i u bilo koje vrije-
me te da svoje interese prodube u smjeru njihovih trenutnih ambicija. Posebno ne treba govo-
riti o sjajnim materijalnim pretpostavkama za studijski rad od prostora, informatičke i druge
tehničke opreme što je sve rezultat dugogodišnjih enormnih ulaganja u obrazovnu infrastruk-
turu na federalnoj i državnoj razini, a dijelom i veoma visokih školarina koje studenti plaćaju.
Posebno korisni susreti bili su s kliničkim profesorima. S profesorom John B. Winstonom
bilo je govora o organizaciji pravno-kliničke nastave na fakultetu, obavljen je uvid u praktič-
ni način izvođenja kliničke nastave a bilo je govora i o beneficijima koje klinička nastava stu-
dentima donosi. Naime, na pravnim fakultetima u Americi klinička nastava, iako fakultativni
oblik nastave, predstavlja kolegij koji je najznačajniji i kolegij za čiji se uspješni završetak do-
biva najviše bodova od svih kolegija na fakultetu. Studente koji imaju namjeru opredijeliti se u
budućnosti za rad u pravnoj praksi na taj se način priprema za budući rad ali i pravosudni ispit
koji moraju položiti u kako bi ušli u mrežu ovlaštenih pružatelja pravnih usluga za naknadu.
I drugi vrijedni i zanimljivi susreti ostvareni su – tako je npr. uz svesrdnu pomoć dr. De-
nnis Stevensona, jednog od direktora u plemenskoj administraciji za Puyallup-a Indijance doš-
lo i do susreta sa gosp. Francis X. Lame Bull-om, sucem u plemenskom sudu za Puyalupa indi-
jance (Puyallup Tribal Court). Uz neposredan uvid u stanje materijalne potpore koju Američ-
ka vlada daje Indijancima, vođeni su doista sadržajni razgovori i o brojnim pravnim pitanjima
– od ugovornog odnosa između Indijanaca i Amerike, ispunjavanju ugovora, ustroju i funkci-
oniranju i nadležnosti „paralelnog“ sudstva, sve do posebnih organa „unutarnjih“ poslova itd.
Riječ je o iznimno zanimljivim pravnim rješenjima u reguliranju pravnog položaja autohtonih
manjina.
Zaključno, treba reći kako svaki profesionalni boravak i uvid u način obavljanja djelatno-
sti visokog obrazovanja u Sjedinjenim Američkim Državama za djelatnike hrvatskih sveučili-
šta može biti iznimno koristan, jer organizacija i struktura visokoobrazovnog sustava u SAD-
u, u odnosu na ostatak svijeta i dalje predstavlja vodeću organizacijsku i obrazovnu struktu-
ru, čemu svjedoči i većina vodećih mjesta koje američka sveučilišta zauzimaju na rang lista-
ma svjetskih sveučilišta. I ne samo u pogledu organizacije i strukture i funkcioniranja visoko-
obrazovnog sustava (tu se ne smatra jedino važnim pitanje financiranja obrazovanja, jer ono
se i sa stajališta pojedinaca ne smatra kao trošak, već kao investicija, a nitko ne dovodi u pita-
nje obvezu plaćanja „školovanja“, studiranja), već i u pogledu načina i puteva stjecanja znanja,
koja diplomiranim studentima nude i osiguravaju visoku kompetitivnost u suvremenom svi-
jetu, kojeg obilježava, baš svugdje, duh natjecanja. I to ne samo u području znanja, već i sveu-
čilišnog športa koji uvelike doprinosi identifikaciji studenata sa sveučilištem na kojem studi-
257
raju. Natjecateljski duh, kreativnost, rad i odgovornost svih i svakog dolaze do izražaja na sva-
kom koraku.
Iz tih razloga, ovaj kratki prikaz imao je za cilj ne samo prikazati tijek i sadržaj vlastitog
predstavljanja i predstavljanja institucije Pravnog fakulteta i Sveučilišta J.J. Strossmayera, već
i iskustva i koristi (brojni ostvareni kontakti s glasovitim profesorima, nositeljima odvjetnič-
kih tvrtki, sucima) koje svaki profesionalni posjet nosi sa sobom.
259
Poziv na pretplatu
Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, S. Radića 13, Osijek, tel:
(031)224-500, ž.r. br.2340009-110063962.
Obraćajući se znanstvenoj i stručnoj javnosti Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Stro-
ssmayera u Osijeku slobodan je izvijestiti o redovitom izlaženju znanstveno-stručnog časopi-
sa pod nazivom PRAVNI VJESNIK - časopis za pravne i društveno-humanističke znanosti. Na-
mjera je Fakultetskog vijeća bila i ostala da časopis objavljuje znanstvene, stručne i druge rado-
ve koji udovoljavaju visokim standardima, neovisno potječu od nastavnika Fakulteta ili drugih
suradnika.
Slijedom toga pozivamo znanstveno-stručnu javnost na suradnju, a zainteresirane pravne
osobe i pojedince na pretplatu. Pozivajući na pretplatu slobodni smo vas obavijestiti da se na
komplet br. 1-4/2009. možete pretplatiti po cijeni od 120,00 kn za pravne i fizičke osobe te 80,00
kn za studente.
Naziv i adresa naručitelja (za fizičke osobe ime i prezime)
.........................................................................................................................................................
.........................................................................................................................................................
(Mjesto)
.........................................................................................................................................................
(Ulica i kućni broj i broj pošte)
............................................................ ........................................................
(Mjesto) (Datum)
NARUDŽBENICA
kojom se neopozivo pretplaćujem na časopis PRAVNI VJESNIK za _________ godinu.
Ukupno kompleta .................... po cijeni od 120,00 kn
. .........................................................
Potpis ovlaštene osobe
260
Uputstva autorima
Pravni vjesnik preferira radove do 30 stranica, zajedno s popisom literature (bibliografijom).

Radovi trebaju biti pisani na formatu A4, s jednostrukim proredom (uključivo fusnote i re-
ference), širim marginama i konsekutivno numeriranim stranicama. Na prvoj stranici treba pi-
sati ime i prezime autora, naziv i adresa ustanove u kojoj autor radi, e-mail adresa, telefon, i na-
slov rada. O detaljnijem izgledu rada molimo pogledati uputstva za pisanje radova na web stra-
nici http://vjesnik.pravos.hr. Sažetak kojeg se prilaže na hrvatskom i engleskom jeziku, na 10-15
redaka iznosi svrhu rada, metodologiju, rezultate i zaključak. Potrebno je navesti i ključne riječi
na hrvatskom i engleskom jeziku.
Objavljuju se oni radovi koji su pozitivno ocijenjeni. Ti se radovi kategoriziraju kako slijedi:
• izvorni znanstveni rad (sadrži dosad još neobjavljene rezultate izvornih
• znanstvenih istraživanja);
• prethodno priopćenje (sadrži rezultate novih istraživanja na projektima u tijeku, i ne
mora imati dovoljno pojedinosti koje bi omogućavale provjeru kao kod izvornih znan-
stvenih radova. Takovi radovi zahtijevaju brzo objavljivanje.);
• pregledni članak (daje sažet i kritički prikaz stanja i trendova određenog područja, a
popraćen je iscrpnim popisom literature iz kojeg je vidljiv doprinos autora tome po-
dručju.);
• stručni članak (ne mora biti vezan uz izvorno istraživanje, već daje prijedloge za pri-
mjenu rezultata prethodnih znanstvenih istraživanja.);
• izlaganje sa znanstvenog skupa (treba biti koncipirano kao cjelovit članak, i objavljuje
se samo ako već nije objavljeno kao referat u zborniku dotičnog skupa.)
Odluku o kategorizaciji donosi Uredništvo na temelju prijedloga dvaju anonimnih recenze-

nata.
Šalju se tri primjerka na papiru, a istovjetna se kopija šalje i u elektroničkoj formi - na CD-u
ili disketi, u Microsoft Word DOC ili PDF formatu.
Prilozi se šalju na adresu:
PRAVNI VJESNIK – UREDNIŠTVO

PRAVNI FAKULTET OSIJEK
S. Radića 13
31000 Osijek
e-mail: vjesnik@pravos.hr

Pravni Vjesnik 2009 3 4

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pravni Vjesnik 2009 3 4

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Časopis za pravne i društveno-humanističke znanosti

Pravnoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Zeitschrift für Rechts - und Sozialwissenschaften der Fakultät

Journal des sciences juridiques et sociales de la Faculté de droit

Journal of Law and Social Sciences of the Faculty of Law

Međunarodno uredništvo/International Editorial Board

Lektor za hrvatski jezik/Croatian Language Editor

Adresa uredništva/Address of the Editorial Board

Časopis izlazi u 4 broja godišnje (cijena četverobroja 120,00 kn)

Naklada 500 primjeraka

Izdano uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske

Deša Mlikotin Tomić, Barbara Preložnjak

Žaklina Harašić, Vilma Pezelj

Dragutin Vincek, Branka Ljubišić

Srećko Jelinić, Zvonimir Jelinić

Deša Mlikotin Tomić, Barbara Preložnjak

Žaklina Harašić, Vilma Pezelj

Dragutin Vincek, Branka Ljubišić

Srećko Jelinić, Zvonimir Jelinić

Deša Mlikotin Tomić, Barbara Preložnjak

Žaklina Harašić, Vilma Pezelj

Dragutin Vincek, Branka Ljubišić

Srećko Jelinić, Zvonimir Jelinić

Klasično učenje o diobi vlasti i odnosi

Sažetak: U suvremenom komparativnom ustavnom pravu uvriježeno shvaćanje da je tri-

1.1. Sudbena vlast i političke institucije (I): Charles Montesquieu

Doktrina o diobi vlasti u formulaciji francuskog ustavnog pisca Charlesa Montesquieua

1.1.1. Dva tradicionalna tumačenja Montesquieove koncepcije o diobi vlasti.

Postoji više različitih interpretacija Montesquieuove teorije. Francuski ustavnopravni pisac

17 Eisenmann C., LA PENSÉE CONSTITUTIONNELE DE MONTESQUIEU, u: LA PENSÉE POLITIQUE ET CONSTITUTIONNELE

da se ovo načelo u političkoj interpretaciji jasno prepoznaje u Montesquieovim opaskama o en-

19 Usp. Stewart I., op. cit., str. 3.

1.1.2. Suvremena interpretacija Montesquieove koncepcije diobe vlasti i ‘’Duha za-

27 Carrese P.O., op. cit., str. 1. et passim.

1.2. Sudbena vlast i političke institucije (II): Hamilton,

31 Carrese P.O., op. cit., str. 62.

1.2.1. Načelo diobe vlasti i ‘’The Federalist’’.

43 THE FEDERALIST no. 49, New York, 1937., str. 326.

no izabranim sucima i pravom ustavnosudskog nadzora, otkrivaju nam varijantu konstituciona-

1. Carrese P.O., THE CLOAKING OF POWER: MONTESQUIEU, BLACKSTONE, AND THE

60 THE FEDERALIST No. 78, op.cit., str. 506.

DSc Petar Bačić, Faculty of Law, University of Split

Classical Doctrine of Separation of Powers and Relations

Conventional wisdom in modern comparative constitutional law that trias politica is a

Key words: separation of powers, government authorities organisation and principles,

Dr. Petar Bačić, Fakultät für Rechtswissenschaften der Universität in Split

Klassische Rechtslehre über die Gewaltenteilung und

Im modernen komparativen Verfassungsrecht herrscht die Überzeugung, dass trias politica

Schlüsselwörter: Gewaltenteilung, Organisation und Grundsätze der Staatsgewalt,

Nives Mazur-Kumrić, Ph.D., LL.M. Original scientific paper

LEGAL STATUS OF THE GERMAN LANGUAGE

ETHNIC STRUCTURE OF SOUTH TYROL

HISTORICAL OVERVIEW OF THE CONSTRUCTION OF SOUTH

THE GRUBER-DE GASPERI AGREEMENT (1946)

AUTONOMY STATUTE (1948, 1972, 2001)

28 Cf: Triffterer, O., op. cit., pp. 477-478.

PROVISIONS OF ITALIAN LEGISLATION ON MINORITY RIGHTS

50 Flanz, G. H., ibid., pp. 1-116.

Dr. sc. Nives Mazur, viša asistentica Pravnog fakulteta u Osijeku

PRAVNI STATUS NJEMAČKE GOVORNE SKUPINE U TALIJANSKOJ

Dr. Nives Mazur-Kumrić, Assistentin an der Fakultät für Rechtswissenschaften in Osijek

RECHTSSTATUS DER DEUTSCHSPRACHIGEN EINWOHNERGRUPPE IN

Schlüsselwörter: Südtirol, deutschsprachige Einwohnergruppe, Minderheit, territoriale

Nives Mazur-Kumrić, Ph.D., LL.M. Original scientific paper

Izabela Pruchnicka-Grabias, Ph.D. Original scientific paper