Dragi prijatelji i prijateljice esselamu alejkum.

Drago mi je što smo ponovo skupa i šta ćemo se zajedno družiti na našoj trećoj zajedničkoj
radionici, koja je prvi dio drugog modula, koji je predviđen za mart mjesec, a koji nosi naziv:
Živite u miru

Moto ili povod zašto ovaj modul nosi ovaj naziv jeste kur'anski ajet u kojem Allah, dž.š.,
kaže:

ُ‫ان ۚ ِإنَّه‬
ِ ‫ط‬ َ ‫ش ْي‬
َّ ‫ت ال‬ ُ ‫س ْل ِم َكافَّةً َو ََل تَت َّ ِبعُوا ُخ‬
ِ ‫ط َوا‬ ِّ ِ ‫َيا أَيُّ َها الَّذِينَ آ َمنُوا ا ْد ُخلُوا فِي ال‬
‫عد ٌُّو ُّمبِين‬َ ‫لَ ُك ْم‬
O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj
otvoreni. (El-Bekare, 208)

Dakle u ajetu se spominje riječ silm, u korjenu ove riječi su dakle tri slova, koja se nalaze i u
riječi selam, što znači Mir – i zato mi kad kažemo esselamu alejkum – kažemo neka je
Allahov mir na tebe, ili kada predajemo selam, mi melecima koji se nalaze na našim
ramenima govorimo, neka je Allahov mir i Allahova milost na vas, itd.

Jedno od 99 Allahovih lijepih imena, nosi i naziv Es-Selam – Izvor mira, jer Allah, dž.š., je taj
koji je uspostavio ravnotežu između svjetova i mir, međutim ljudi su ti koji to narušavaju i
umjesto mira proizvode nemir, a Allah, dž.š., nas u suri El-Bekare, upozorava i kaže: „Ne
remtite red na Zemlji“, dakle, ne remetite taj poredak, tu ravnotežu, mir i sklad, jer, Allah,
dž.š., je sve stvorio u skladu, sve imao smisao, jer u drugom ajetu sličnom ovom Allah, dž.š.,
kaže: «... i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas,
ako vjerujete.!» (El-A'raf, 85.), ali ljudi kao ljudi to svojim djelovanjem i ponašanjem remete i
kvare, pod izgovorom koji i Kur'an spominje, odmah iza pomenutog ajeta, kad im se kaže, ne
remetite red na zemlji, oni odgovaraju: Mi samo red uspostavljamo, a dakle, Allah je red
uspostavio ni ja, ni ti nemamo to potrebu raditi, naše je da u tom redu i miru zajedno s ostalim
stvorenjima živimo i radimo dobro.

Naša vjera nosi naziv islam, što znači da ona donosi mir, propagira mir, poziva miru, na
njemu insistira, čini onoga ko je slijedi i praktikuje mirnim, itd.

I zato kad Allah, dž.š., kaže živite u miru, to znači u miru s ljudima ali u miru sa prirodom, tj.
nemojte kvariti njen mir, red koji je Allah uspostavio itd., i cilj ovog modula i ovih radionica,
jeste da se osvrnemo upravo na ovo, živiti u miru s prirodom, kako bi promijenili i izgradili
lijep odnos i prema njoj kao što trebamo imati prema svim ljudima jer i ona je živa, a ne
mrtva priroda, i kad Allah kaže Poslaniku, a.s., Ti sa svakim lijepo, možemo to razumjeti: ti se
prema svemu lijepo odnosi. Dakle, mi ćemo ovdje govoriti o ekologiji, problemima u vezi
toga, šta možemo i na koji način promijeniti, kakve su naše sredine gdje boravimo, itd.

Ono što još želim da kažem prije nego što započnemo razgovor o ovoj temi, jeste da se malo
osvrnem na ovu temu sa stanovišta islama, jer joj Allah, dž.š., u Kur'anu, a i Poslanik, a.s.,
kroz hadise pridaju veliku pažnju.
Ono što još kao učenici u mektebu učimo jeste to: šta je to Šerijat? Pa u definiciji stoji:Šerijat
je objavljeni Allahov, dž.š., zakon koji reguliše odnose čovjeka prema Bogu, čovjeka prema
čovjeku, i čovjeka prema prirodi.

Dakle, islam i sam Allah, dž.š., kroz Kur'an ne posvećuje pažnju samo obredima, ibadetu
nego svemu, pa dakle i prema prirodi, i govori o njoj i njenom čuvanju, što smo mogli vidjeti
iz već pomenutih ajeta. Mada je to mnogima nezamislivo, i oni misle da se u Kur'anu samo
spominje da treba klanjat, nagrade ili kazne, itd., dakle uopšte ne znaju da Kur'an, odnosno
Allah, dž.š., svemu posvećuje pažnju, pa se zbog tog neznanja prema prirodi odnose kako
netreba, zagađuju je, uništavaju je, eksploatišu njena bogatstva, a sve to je sa stanovišta vjere
grijeh i uzrok zašto će pojedinac, ali i grupa ljudi ukoliko nisu svijesni ovoga i ne vode
računa, biti sankcionisani ili kažnjeni zbog neodgovornosti, a jedna od kazni jeste gubitak
ovih blagodati, što mi možemo vidjeti: sve je manje pitke vode, neki je i nemaju, hrana sve
zagađenija, itd., dakle, kazna i sankcije već su tu zbog našeg ne promišljenog djelovanja, i
zato jer nema bogobojaznosti i nema šta se ne radi, u rijke se baca smeće, deponije nisu
adekvatne, sijeće se šuma, uništavaju korita rijeka, prave se divlje deponije, i zato je jedan od
naših ciljeva da ovdje o tome razgovaramo i da pokušamo na neki način da doprinesemo
boljem odnosu prema prirodi, da izgradimo ispravan stav o njoj i odnosu prema njoj i da to
ponudimo drugima, itd., na način kako je to dragi Bog propisao i odredio.

Svaki poremećaj u prirodi, svaka nepravilnost je rezultat pogrešnog djelovanja čovjeka,

pogrešnog odnosa prema skladu kojeg je Allah, dž.š., uspostavio, jer Allah sve stvara u
najljepšem obliku, nema greške u Allahovom stvaranju, ali ima u ljudskom djelovanju, jer
kako Allah, dž.š., kaže: «Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da
im On dao da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.» (Er-Rum, 41.). Kada bi
priroda mogla da govori naše uši bi ogluhile od njenih krikova kojim doziva u pomoć!

Dakle, Allah je čovjeku naredio pravilan odnos prema prirodi, i mnoge nauke iz oblasti islama
tome posvećuju pažnju i akaid, i fikh, npr. iz fikha, u poglavlju u kojem se govori o čistoći
nalazi se hadis u kojem Muhammed, s.a.v.s., zabranjuje mokrenje u stajaću vodu, jer bi se
tako voda zagadila i ne bi bila pogodna za upotrebu. Muhammed, s.a.v.s., proklinje onoga ko
vrši veliku nuždu u izvor vode, na mjestu kuda ljudi prolaze ili u hladu gdje se odmaraju,
kako se okolina čovjeka ne bi zagadila i postala opasna po čovjeka. Zatim, ahlak, jer
Muhammed, s.a.v.s., je rekao: «Ihsan je propisan u svakom postupku!» zatim usuli fikh, itd.

Kada pogledamo u usuli-fikh na primjer vidjet ćemo da on veliku pažnju poklanja prema pet
temeljnih stvari bez kojih život ne bi bio moguć. To su: očuvanje vjere, života, razuma,
potomstva i imetka. Svaka od ovih stvari su u uskoj vezi sa okolinom u kojoj se čovjek nalazi.
Kako ćemo sačuvati svoje potomstvo ako svojim djelovanjem uništimo okolinu u kojoj treba
da živi?! Allah, dž.š., kaže: «Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da pravi na Zemlji
nered, ništeći usjeve i potomstva – A Allah ne voli nered!» (El-Bekare, 205.) Dakle, svaka
generacija bi red da uspostavlja i mijenja, i pri tome kako Allah kaže sve uništava, a mi,
pogotovo vjernici se ne smijemo nemarno ponašati prema prirodi misleći samo na svoju korist
zaboravljajući generacije koje dolaze poslije nas. Također, očuvanje razuma od svega što ga
blokira, ili smanjuje njegovu funkicju je u direktnoj vezi sa našim odnosom prema okolini
koja nas okružuje.

Nije dovoljno samo usputno biti pažljiv prema okolini, nego maksimalan napor uložiti kako
svojim djelovanjem ne bi ugrozili prirodu, odnosno sklad koji nas okružuje, a kojeg je Allah,
dž.š., stvorio.

Glavni razlog ovih problema sa kojima se ćitav svijet danas suočava jeste slabost opće
kulture, nerazvijena svijest svakog pojedinca po ovom pitanju, nedostatak ahlaka i odgoja, ili
bolje reći Bogobojaznosti, jer ko se Boga ne boji on sve živo i radi.

I škola a i kroz mekteb o ovom pitanju treba posvetiti pažnju, jer i tu se malo pažnje
posvećuje ovome, i po meni bi trebalo uvesti praktičnu nastavu po ovom pitanju.

Očuvanje okoline je vjerska dužnost, to naša djeca trebaju da uče u školama, trebaju da znaju
da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: «Ko posječe sadnicu Allah, dž.š., će ga strmoglaviti u
džehennem!». Učenjaci pojašnjavaju ovaj hadis pa kažu da je to zbog velike korisiti koju ljudi
imaju od drveta poput plodova i hlada koji je neprocjenjive vrijednosti u pustinjskim
vrelinama.

O ovome se malo priča i školama i mektebima, ali i u medijima nema puno emisija, tekstova,
koji tretiraju ovo pitanje, jedna od emisija koje se ja sjećam ja mislim da i sada ide, zelena
panorama, i darovi prirode, meni se čini da ima ta emisija, itd. Dakle, mnogo je prostora, i svi
smo zakazali po ovom pitanju, i svi trebamo raditi na ovome, sve strukture društva i vlasti.

Dovoljan nam je samo jedan hadis, ako ga pravilno razumijemo, da potpuno promjenimo stav
po ovom pitanju i da sve odgovorne pokrenemo na akciju koja će poboljšati stanje u ovoj
oblasti, a Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Sadaka je i ukloniti sa puta ono što smeta
prolaznicima!». Svi smo čuli ovaj hadis, ali kakvog je on odjeka proizveo kod nas?! Da li je
ovaj hadis uvršten u osnove našeg bontona, naše kulture i obrazovanja mladih?! Ako pravilno
razumijemo ovaj hadis dovoljano je da se čitave institucije, ministarstva i organizacije
pokrenu kako bi se okolina zaštitila od naših negativnih utjecaja.

Za razliku od nas u mnogim državama Zapada imamo političke partije zelenih, razne pokrete
za očuvanje prirode, koji imaju izuzetno velikog utjecaja na svijest ljudi i njihov izbor
političkih predstavnika, i kod nas se to pokušava malo više kroz nevladine organizacije
pokrenuti tako da imamo akcije poput let's do it., ali je to nedovoljno, i ono što bi svaki
čovjek trebao da zna jeste da ne postoji bolji filter za prečišćavanje zraka od zelenila, a u nas
se sve uništava radi gradnje zgrada, centara, hotela, itd. i zato ne treba da nas čude ova
zagađenja i sve ostalo sa čime se suočavamo.

Trebamo svi dati svoj doprinos, i kao pojedinci i kao zajednica, jer što kažu bolje je spriječiti
nego liječiti, ali i liječenje posljedica je metoda koju ne smijemo zaboraviti, dakle, puno je
toga uništeno, ali što se popraviti može treba popravljat.

U Kur'anu na nekoliko mjesta Allah, dž.š., nam pojašnjava da je cijeli kosmos potčinjen
čovjeku: «Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na
nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivim i nevidljivom?»
(Lukman, 20.).

Potčinjavanje prirode čovjeku je ni'met kojim je Allah, dž.š., počastio čovjeka na Zemlji. On
Kaže: «Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje. On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje rađaju
plodovi kojima se hranite, i daje vam da se koristite lađama koje plove morem voljom
Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite, i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom,
koji se stalno kreću, i daje vam da se koristite noći i danom, i daje vam od svega onoga što od
Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu
nepravedan i nezahvalan.» (Ibrahim, 32. – 34.). Ovim ajetom nam Allah, dž.š., pojašnjava da
sve što je stvoreno na Zemlji i u kosmosu je nama na usluzi, dato je nama na poklon od
Stvoritelja svih svjetova. Naravno, na svaki poklon treba adekvatno odgovoriti. Zato je na
nama da se zahvaljujemo Allahu, dž.š., i na najbolji način ophodimo prema Njegovim
blagodatima kako nam ne bi bile uskraćene.

Mnogo je ajeta koji govore o onome od prirode što je Allah stvorio na ovome svijetu, ali i
kada govori o onome svijetu, ljepotu Dženeta, uprao čine, čiste rijeke, raznorazno voće, itd.
Dakle priroda je sastavni dio ljepote i ovoga i onoga svijeta i zato Islam strogo zabranjuje
zagađenje bilo kojeg dijela prirode i proklinje one koji zagađuju čovjekovu okolinu.
Spomenuli smo da obavljanje nužde na određenim mjestima može biti razlog proklestva
onoga koji to radi, samo iz razloga što svojim postupkom doprinosi zagađenju okoline!

Zagađenje koje je danas aktuelno je neuporedivo opasnije od pomenutog, pa je i njegova

zabrana još strožija i griješnost onoga ko to radi još veća. Zbog našeg nemara danas imamo
kompletne rijeke čija voda je toliko zagađena da je nije moguće upotrijebiti za bilo šta.
Interesantno je da od ove vrste zagađenja niko nije pošteđen i da je zagađenost veća što je
industrija neke zemlje razvijenija. Znači, razvoj industrije ne prate adekvatne mjere za zaštitu
okoline što ima za rezultat opću zagađenost do te mjere da je život u moru postao ugrožen.
Iako je skoro tri četvrtine zemljine površine prekriveno vodom čovjek je uspio da je zagadi do
te mjere da je život pojedinih životinjskih vrsta ugrožen. Ne treba posebno pojašnjavati koliki
je značaj mora za ishranu čovjeka i u koliku opasnost sebe dovodimo ako dopustimo da se
nekontrolisano zagađuje.

Resursi Zemlje su ogromni, samo se prema njima treba odnositi na adekvatan način. Jako je
puno primjera nemarnog odnosa prema resursima, kada se iskoristi samo mali dio a ostali
bude uništen. Islam nas uči da se sa dobrotom odnosimo prema svakoj stvari i da ne smijemo
upropaštavati blagodati koje su nam date.

Jedne prilike je Sa'd bin Vekas, r.a., uzimao abdest pa mu je Muhammed, s.a.v.s., skrenuo
pažnju na vodu riječima: «O Sa'de, ne rasipaj vodu!» A Sa'd upita: «Zar se i voda može
rasipati!? A Muhammed, s.a.v.s., odgovori: «Da, pa i kada bi sjedio pored rijeke!».
Muhammed, s.a.v.s., je podučavao svoje ashabe kako da koriste resurse na ispravan način.
Koliko je ovo bitno u naše vrijeme kazuju nam nagovještaji da će se u ovom stoljeću voditi
ratovi za vodu. Čiste vode je sve manje, i ako se nastavi sa namarnom eskploatacijom vrlo
brzo će se pojaviti manjak vode zbog čega će biti ugroženi mnogi životi, što će biti razlog
velikim sukobima.
Poslanik Muhammed, a.s. je pionir očuvanja životne okoline: “Niko od vjernika neće zasaditi
stablo ili posijati zrno (sjeme), pa potom da ptica, čovjek ili životinja pojede njegov plod, a da
ne bude za to djelo nagrađen kao da je podijelio sadaku” (Buhari)

„Kada nastupi Sudnji dan a neko od vas ima palminu stabljiku u svojoj ruci, neka je posadi“

„Muslimani imaju jednaka prava u korišćenju vode, pašnjaka i vatre“, kao što je smatrao
grijehom uskraćivanje vode žednom. „Niko neće baciti višak vode a da ne učini grijeh prema
Allahu i čovjeku“ (Miškatu-l-mesabih).

„Zemlja mi je učinjena mesdžidom i čistom“ (Buhari, I: 331). Ovim riječima Poslanik, a.s.,
naglašava svetu prirodu zemlje ili tla, ne samo kao čistu materiju već kao materiju koja čisti.

„Ko god oživi mrtvu zemlju i kultivira napuštenu, on u njoj ima nagradu.“ Tako bilo koja
osoba koja navodnjava mrtvu zemlju ili pustinju postaje njen punopravni vlasnik.

Čovjek (Homo sapiens) je najmlađa tvorevina evolucije, a ipak je u današnje vrijeme

najmoćniji ekološki faktor. Djelovanje čovjeka na prirodu je snažno i složeno i čini se da na
planeti Zemlji nema mjesta do kojih čovjek nije došao i ostavio tragove svog boravka. Od
svog nastanka čovjek je koristio prirodu. U prošlosti je bilo manje ljudi a njihove potrebe su
bile skromnije. Danas, sa napretkom civilizacije, naročito nakon tehnološke revolucije, brzina
promjena sve više raste. Čovjek sve više želi i sve više uzima od prirode.

Devastrirali smo šume, zagadili okeane i mora, zatrovali zrak i zemlju, postali smo predatori
biosfere. Čovjek je na ,,dobrom“ putu da uništi sav prirodni sklad i harmoniju, koji je bez nas
ljudi , savršeno funkcionisao gotovo četiri milijarde godina.

U XXI vijeku ljudska civilizacija se suočila uz gore pomenute sa sljedećim problemima:

klimatske promjene, oštećenje ozonskog omotača, troposferski ozon, degradacija zemljišta i
erozija tla, povećano zračenje, siromaštvo, velike količine otpada, glad, bolest, migracija selo-
grad, ozonske rupe, topljenje , itd.

O ovome bi se moglo još puno govoriti, ali po meni uz već pomenute probleme ovoliko
zagađenje je rezultat i znak koliko smo se udaljili od islama i islamskih normi ponašanja, ali u
nekim zapadnim zemljama kad vidim kakav odnos imaju, što kažu po tim nekim stvarima tim
ljudima još fali samo šehadet, i evo na primjeru Bosne, ode Bošnjak tamo živi u suri, dođe
ovamo baca smeće na svakom koraku. I ono što se odnosi na nas muslimane i jedna izreka ide
baš na naš račun, a to je: Prljavo i zapušteno ko tursko, čitaj prevodi muslimansko greblje.

Koji su problemi u našoj Općini, u našim mjestima, kako nam je oko džamije, kakva su nam
mezarja, rijeke, ulice, avlije, itd.

Hikaja o imamu i učenicima koji su trebali da naberu cvijeće za zadaću „... ništa ne
postoji što Boga ne hvali.“ (El – Isra', 44.)

Ne postoji mrtva priroda, sve je oko nas živo i zaslužuje našu pažnju