Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet
Odsjek za historiju
Predmet: Opšta historija savremenog doba I

MEĐUNARODNI ODNOSI 1927. I 1928. GODINE

PREMA PISANJU LISTA „NOVI BEHAR“

Seminarski rad

Predmetni nastavnik Student

dr. sc. Sead Selimović, vanr. prof. Amir Krpić
Tuzla, 2017.
 Sadržaj
Uvod ...................................................................................................................................................................... 1

I. Kraljevina SHS u međunarodnoj politici prema pisanju Novog Behara ................................. 2

II. Međunarodni odnosi u Europi prema pisanju Novog Behara................................................... 6

III. Međunarodni odnosi u vaneuropskom svijetu prema pisanju Novog Behara .................. 9

IV. Zaključak ................................................................................................................................................... 12

Literatura ......................................................................................................................................................... 13
 UVOD

Ovaj seminarski rad govori o međunarodnim odnosima tokom 1927. i 1928. godine
prema pisanju lista Novi behar, koji je upravo tada počeo izlaziti. U radu navode događaji
diplomatskog i vanjskopolitičkog karaktera, koje je pomenuti list zabilježio u prve dvije
godine svoga postojanja. Rad može pružiti donekle nepotpunu sliku međunarodnih
odnosa u naznačenom periodu zato što drugi izvori nisu korišteni, jer je cilj bio prikazati
međunarodne odnose isključivo prema pisanju pomenutog lista, čije je brojeve autor
koristio iz fonda Arhiva Tuzlanskog kantona u Tuzli.

Rad je podijeljen u tri poglavlja zbog preglednosti. Prvi dio govori o vanjskopolitičkom
položaju i međunarodnim odnosima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, o kojoj je list
svakako donosio najviše informacija. Tu se navode odnosi sa Italijom, Francuskom,
Bugarskom, Albanijom, Mađarskom, Grčkom i Rumunijom.

U drugom dijelu se govori o međunarodnim odnosima u Europi, pri čemu se težište

postavlja na zemlje o kojima je list najviše pisao, a to su Italija i Francuska, o njihovim
međusobnim odnosima i odnosima sa drugim zemljama u Europi.

Treći dio rada je posvećen dešavanjima u vaneuropskom svijetu, podijeljenih u tri

žarišta: bliskoistočnom, dalekoistočnom i američkom. Nakon toga su iznesena zaključna
razmatranja, a na kraju stoji popis izdanja i brojeva Novog behara koji su korišteni
prilikom pisanja ovog rada.

1
I. KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA U
MEĐUNARODNOJ POLITICI PREMA PISANJU NOVOG BEHARA

List Novi behar je nasljednik Behara, a pokrenut je 1927. godine. Prvi broj Novog behara
izašao je 1. maja 1927. i neprekidno je izlazio dva puta sedmično sve do 1943. godine, a
potom i povremeno do 1945. godine. Donosio je priloge iz područja književnosti,
historije, islamske nauke, te između ostalog pratio najvažnija dešavanja iz zemlje,
Europe i svijeta. Vlasnik je bila Islamska dionička štamparija do 1944, a od tada Narodna
uzdanica. Prvi urednik je bio Husejn Đogo, a od 1930. to mjesto pripada Aliji Nametku.
List je odigrao važnu ulogu u kulturnom i prosvjetnom životu muslimana Bosne i
Hercegovine, a među najvažnijim saradnicima bili su: Safvet-beg Bašagić, Edhem
Mulabdić, Ahmed Muradbegović, Hamid Dizdar, Alija Nametak, Husejn Đogo Dubravić,
Ilijas Dobradžić, Tin Ujević, Muhamed Hadžijahić, Omer Čampara, Atif Ljubović, Hamza
Humo, Hasan Kikić i drugi.

Na međunarodnom planu Novi behar je redovno pratio dešavanja. Razumljivo, najviše je

pratio odnose Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca sa vanjskim svijetom. U ove dvije
godine o kojima je riječ, veoma aktivni su bili odnosi sa nekoliko država, uglavnom
susjeda. Možda najvažniji odnosi su bili sa Francuskom i Italijom, dvjema najsnažnijim
državama sa kojima je Kraljevina SHS vodila neku vrstu pregovora u ove dvije godine. Sa
Italijom je Kraljevina SHS još od kraja Prvog svjetskog rata stalno vodila pregovore o
granicama i drugim pitanjima. Međutim, Italija je za Kraljevinu SHS bila ipak
neprijateljska država, jer su svima bile poznate namjere Italije, koja je od dolaska fašista
na čelu sa Benitom Mussolinijem na vlast postala jako agresivna. Stoga je Kraljevina SHS
morala pronaći jednog jakog saveznika za slučaj rata, a pronašla ga je u Francuskoj.

Sporazum sa Francuskom nagoviješten je u ljeto 1927. godine.1 List je pratio pregovore i

izvještavao o njima, mada nije mnogo podataka iznešeno jer se o njima generalno nije
mnogo znalo. List je izvijestio da je na desetogodišnjicu potpisivanja primirja između
antante i centralnih sila, tj. 11. novembra 1928, sklopljen pakt prijateljstva sa
Francuskom. Na osnovu tog ugovora zagarantovano je međusobno nenapadanje i
uzajamno pomaganje u slučaju da treća država napadne jednu od zemalja potpisnica, te
je predviđeno da ugovor bude predstavljen Ligi naroda uz dodatak da je otvoren svakoj

1 Novi behar, 1927, god. I, br. 9, str. 140.

2
državi da mu pristupi ukoliko želi. U tekstu lista se postavlja veoma zanimljivo pitanje:
koji je neposredan povod bio potpisivanju ovog pakta nije poznato, a imaće da ga utvrdi
tek u kasnija vremena historija.2

Pregovori sa Italijom su također bili jedna od češćih tema u odjeljku posvećenom

vanjskopolitičkom položaju Kraljevine SHS. Kako je navedeno, sa Italijom su kroz cijelo
desetljeće vođeni razni pregovori i zaključeno je nekoliko ugovora, od kojih su najvažniji
Rapalski ugovor, Rimski ugovori i Nettunske konvencije. U posljednjem navedenom riječ
je o željezničkom saobraćaju, turizmu i pitanjima nacionalnih manjina. Tekst konvencije
kojeg je predložila italijanska strana favorizovao je Italiju. Međutim, sa italijanske strane
je postojao i jak pritisak na vlasti u Beogradu da se taj prijedlog sporazuma prihvati. To
se i dogodilo u julu 1928. godine. Kada se u javnosti saznalo za prihvatanje Nettunskih
konvencija, došlo je do masovnih demonstracija u nekim od najvećih gradova srpsko-
hrvatsko-slovenačke države, o čemu je izvijesti i Novi behar.3 Sa italijanske strane su
stizale pohvale u Beograd zbog prihvatanja sporazuma. Mislilo se, prema pisanju lista, da
će prihvatanje sporazuma smiriti situaciju sa Italijom, ali se to nije dogodilo, čak štaviše,
Italija je nastavila sa radom na štetu Kraljevine SHS.4

U sklopu odnosa sa Italijom bilo je i pitanje Albanije. Zapravo, na Albaniji su se najviše

lomila koplja između službenog Rima i Beograda. Italija je u Albaniji željela dominaciju
koju bi priznala i Kraljevina SHS. Sa druge strane, Kraljevina SHS nije mogla dopustiti da
Albanija postane italijanska baza na Balkanu, te je zagovarala očuvanje Albanije u njenim
trenutnim granicama. Zato su odnosi sa Albanijom često bili zapravo odnosi sa Italijom.
List je izvijestio da je 5. juna došlo do prekida odnosa sa Albanijom i povlačenja
srpskohrvatskoslovenačkog diplomatskog osoblja iz Tirane, Skadra i Valone.5 Međutim,
to je bilo samo privremeno, budući da je spor riješen vrlo brzo,6 a službeno su
diplomatski odnosi obnovljeni 12. augusta 1927. godine.7 Do kraja godine odnosi su bili
korektni, te „(...) šta više albanska vlada drži se prema nama predusretljivo i pažljivo.“8
Međutim, sljedeće godine je došlo do novog zaoštravanja odnosa, kako list piše zbog
politike Benita Mussolinija, pa je naređeno zatvaranje albanske granice prema Kraljevini

2 Novi behar, 1927, I, 14, 220.

3 Novi behar, 1928, II, 4, 63.
4 Novi behar, 1928, II, 10, 158.
5 Novi behar, 1927, I, 4, 13.
6 Novi behar, 1927, I, 6, 94.
7 Novi behar, 1927, I, 9, 140.
8 Novi behar, 1927, I, 15, 237.

3
SHS zbog navodne epidemije, što je kraljevska vlada demantovala.9 Nakon što se
pokazalo da od epidemije nema ništa, granica je ipak ubrzo ponovo otvorena opozivom
ranije odluke od strane albanske vlade.10

Odnosi sa Bugarskom su bili vrlo napeti. Bugarska, kao poražena zemlja iz Prvog
svjetskog rata, teško se mirila sa novim gubitkom teritorije, jer je i iz Drugog balkanskog
rata izašla kao gubitnik. Iako je njena vlada bila oprezna prema vani, unutar Bugarske su
postojale nacionalističke, iredentističke grupe koje nisu dale mira ni Bugarskoj, ali ni
njenim susjedima, prije svega Kraljevini SHS i Grčkoj. Tako su, prema pisanju Novog
behara od 15. oktobra 1927, grčki listovi javili da je grčka policija spriječila bombaški
napad kojeg je jedna grupa bugarskih komita pokušala izvesti na zgradu konzulata
Kraljevine SHS u Solunu.11

Djelovanje nacionalističkih grupa otežavalo je normalizaciju odnosa Kraljevine SHS i

Bugarske. Novi behar je izvijestio 1. novembra 1927. da je na sjednici Narodnog Sabranja
(bugarske skupštine) 18. oktobra donesena odluka o proglašenju opsadnog stanja u
dijelu Bugarske koji graniči sa Kraljevinom SHS,12 što znači da je situacija bila veoma
ozbiljna. Međutim, i pored svega bugarska vlada je pokušala normalizovati odnose, pa je
preduzela mjere za suzbijanje akcija bugarskih nacionalista.13

Problematično je bilo i sa Mađarskom, možda i najbuntovnijom poraženom zemljom.

Sama činjenica da je Mađarska posljednja potpisala mir od europskih država mnogo toga
govori. Ona je nastavila voditi rat sa Rumunijom, a imala je i građanski rat. S ozbirom da
je mnogo teritorije izgubila u korist Kraljevine SHS (Hrvatsku, Slavoniju, Vojvodinu),
razumljivo je da su odnosi dvije zemlje bili loši.

Svetozar Pribičević je u prvoj polovini oktobra 1927. u Narodnoj skupštini govorio o

odnosima sa susjedima, pa se dotakao i Mađarske, kratko prokomentarisavši da „(...)
odnosi sa sadašnjom aristokratskom vladom ne mogu biti tako srdačni kao što će biti onda
kada u Madžarskoj zavlada demokratija.“14 Još je problematičnije postalo kada je Italija

9 Novi behar, 1928, I, 23, 389.

10 Novi behar, 1928, I, 24, 405.
11 Novi behar, 1927, I, 12, 190.
12 Novi behar, 1927, I, 13, 206.
13 Novi behar, 1927, I, 15, 237.
14 Novi behar, 1927, I, 15, 238.

4
počela naoružavati Mađarsku i podržavati mađarske ambicije o reviziji Trianonskog
mira, što bi svakako išlo na štetu Kraljevine SHS.15

Sa južnim susjedom, Grčkom, Kraljevina SHS nije imala mnogo problema. To su zapravo
bile dvije prijateljske zemlje, saveznice iz tri prethodna rata. Makedonsko pitanje između
dvije zemlje nije otvarano. Pregovori su vođeni tek u vezi privrednih odnosa, preciznije
trgovačkih.16 U trenucima sklapanja pakta sa Francuskom bilo je riječi i o učvršćavanju
veza između Kraljevine SHS i Grčke,17 a tim povodom je 9. oktobra grčki premijer
Venizelos stigao u Beograd kako bi potpisao ugovor o prijateljstvu između Grčke i
Kraljevine SHS.18

Od pitanja sa europskog jugoistoka treba još izdvojiti pregovore o prijateljskim

odnosima između Bugarske i Turske,19 usvajanje razgraničenja između Turske i Italije u
Egejskom moru, pri čemu su Dodekanez i još jedanaest egejskih ostrva pripali Italiji,20
zatim privremeni prekid grčko-turskih odnosa zbog grčkog odbijanja da isplati štetu za
muslimane koji su bili primorani napustiti Grčku,21 te potpisivanje pakta o nenapadanju
između Rumunije i Grčke.22

15 Novi behar, 1928, I, 18, 286; Novi behar, 1928, I, 21, 340.
16 Novi behar, 1927, I, 6, 94.
17 Novi behar, 1927, I, 14, 221.
18 Novi behar, 1928, II, 12, 191.
19 Novi behar, 1928, II, 12, 191.
20 Novi behar, 1928, I, 18, 288.
21 Novi behar, 1928, I, 20, 327.
22 Novi behar, 1928, I, 23, 389.

5
II. MEĐUNARODNI ODNOSI U EUROPI PREMA PISANJU NOVOG
BEHARA

Na europskom nivou Novi behar je najviše pisao o Italiji, kao najvećoj prijetnji za srpsko-
hrvatsko-slovenačku državu, te Francuskoj, kao prijatelju i savezniku Kraljevine SHS.
Ubrzo nakon rata na vlast su u Italiji došli fašisti Benita Mussolinija, tako da je Italija u
međunarodnoj diplomatiji bila zločesti dečko. Italija je, slučajno, bila jedan od pobjednika
Prvog svjetskog rata, ali je nova vlast nastupala veoma agresivno i revizionistički prema
sistemu stvorenom Versajskim, Senžermenski, Nejskim i Trianonskim mirom.

Tako je tokom 1927. godine došlo do ozbiljnog incidenta između Italije i Francuske.
Naime, početkom novembra, u vrijeme kada su se privodili kraju pregovori o
prijateljstvu između Francuske i Kraljevine SHS, jedna italijanska eskadra uplovila je u
marokansku luku Tanger. Taj incident neodoljivo je podsjetio tadašnju europsku, prije
svega francusku javnost na skoro identičan incident koji je doveo do Prve marokanske
krize 1905/06. godine, kada je njemački kajzer Wilhelm II stigao u istu luku i održao
jedan za Francusku provokativan govor. Skoro istu stvar sada su učinili Italijani, tačnije
grof od Puglie, koji je komandovao brodom, a čak mu je i govor na banketu bio sličan
govoru kajzera Wilhelma dvadesetak godina ranije. On je poručio da Italija neće priznati
nikakav ugovor u vezi Maroka koji bude usvojen bez njenog pristanka. To je izazvalo
reakciju Francuske i Španije, zemalja koje su imale interesne sfere u Maroku, te dodatno
pokvarilo odnose Italije sa Francuskom, ali i njenom latinskom sestrom Španijom.23

Vrlo brzo nakon incidenta u Maroku, Italija je sklopila novi sporazum sa Albanijom,
zemljom koju je koristila za destabilizaciju prilika na Balkanu, tačnije u Kraljevini SHS.
Od ranije su dvije zemlje imale potpisan Tiranski pakt, a novim vojno-političkim
ugovorom Italija je faktički dobila mogućnost da u slučaju rata može iskrcati svoje trupe
na albansko tlo.24

Jedan udarac za Italiju dogodio se 1928. godine. Naime, Britanci i Francuzi su sklopili
jedan pomorski ugovor, koji je omogućio Francuskoj da svu flotu iz Atlantika povuče u
Sredozemno more, što je Italija vidjela kao prijetnju. To je dovelo do znatno slabljenja
odnosa između službenog Londona i Rima, a kao odgovor na to Mussolini je počeo sa

23 Novi behar, 1927, I, 14, 221.

24 Novi behar, 1927, I, 15, 238.

6
planovima o izgradnji najjače mornarice na Sredozemlju. 25 Uz sve to, list je izvijestio da
Italija tajno naoružava Mađarsku i podržava njene revizionističke zahtjeve.26 Također,
Italija je u cilju destabilizacije Balkana nagovarala Rumuniju da napusti Malu antantu,27
a imala je loše odnose i sa Austrijom zbog, kako je izvijestio Novi behar 1. marta 1928,
bezobzirnog postupanja sa njemačkom manjinom u Tirolu.28

U Srednjoj i Zapadnoj Europi međunarodni odnosi su uglavnom zavisili od relacije Pariz

– London – Berlin. Novi behar je najviše podataka donio o Francuskoj, kako je već
navedeno, budući da je ta država bila prijatelj i saveznik Kraljevine SHS. Dva važna
događaja i nekoliko manje važnih su se zbili 1927. i 1928. godine na tom planu. Prvi je
već spomenuti spor oko Maroka, gdje su Italijani napravili diplomatski incident. Drugi se
dogodio sljedeće godine, a riječ je o također spomenutom britansko-francuskom
pomorskom paktu. Riječ je o paktu koji je bio prvi korak ka obnovi Antante iz Prvog
svjetskog rata. Tim sporazumom dogovoreno je da britanska kraljevska mornarica
kontroliše Atlantik, a da francuska mornarica preuzme Sredozemlje.29

To je značilo rasterećene za ne baš tako jaku francusku mornaricu, jer je ona nakon
potpisivanja pakta svu svoju pomorsku snagu mogla koncentrisati na Sredozemlje,
prostor na kojem su Italijani izazivali nespokojstvo. Slučajno ili ne, ovaj pakt je došao
nakon blagog zaoštravanja francusko-njemačkih odnosa, koji su izašli na vidjelo na
sjednici Lige naroda u Ženevi. Tu su, naime, njemački predstavnici zatražili odlazak
okupacionih trupa iz Rajnlanda, ali je francuski premijer Briand veoma oštro reagovao.
Iako je francuska štampa pokušala ublažiti premijerov govor, njemačka štampa je već
počela sa natpisima kako njemačka vanjska politika treba krenuti u izgradnju dobrih
odnosa sa Sovjetskim savezom.30 Međutim, krajem marta 1928. britanska vlada je
zatražila također povlačenje savezničkih trupa iz Rajnlanda.31

25 Novi behar, 1928, II, 12, 191.

26 Novi behar, 1928, I, 18, 286; Novi behar, 1928, I, 21, 340; Novi behar, 1928, I, 23, 389.
27 Novi behar, 1928, I, 19, 309.
28 Novi behar, 1928, I, 21, 341.
29 Novi behar, 1928, II, 11, 174-175.
30 Novi behar, 1928, II, 10, 158.
31 Novi behar, 1928, I, 23, 366.

7
Govoreći o odnosima u Srednjoj Europi treba dodati još potpisivanje čehoslovačko-
mađarskog pakta o nenapadanju,32 te dolazak rumunskog ministra vanjskih poslova u
posjetu Poljskoj u cilju produživanja kulturnih i privrednih veza.33

Zemlje Istočne Europe Novi behar rijetko spominje. Izdvaja se zaoštravanje francusko-
sovjetskih odnosa zbog odbijanja sovjetskih vlasti da iz Pariza povuku svog predstavnika
Rakovskog, kojeg je Francuska smatrala nepoželjnim zbog njegovog uplitanja u njena
unutrašnja pitanja.34 Uz to zabilježen je poljsko-litvanski sukob oko Vilnijusa (Vilna), koji
je skoro doveo do rata između dvije države. Međutim, pod pritiskom međunarodne
zajednice šefovi dvije države su dogovori protokol o budućem sporazumu, tako da je rat
izbjegnut, ali se nijedna država nije mogla prisiliti na razoružanje.35

32 Novi behar, 1928, I, 23, 389.

33 Novi behar, 1928, I, 23, 366.
34 Novi behar, 1927, I, 13, 206.
35 Novi behar, 1927, I, 16, 253.

8
III. MEĐUNARODNI ODNOSI U VANEUROPSKOM SVIJETU
PREMA PISANJU NOVOG BEHARA

Izvan europskog svijeta bilo je također nekoliko značajnih događaja iz ovog perioda koji
su uticali na međunarodne odnose. Možemo te događaje zaokružiti u tri žarišta. Jedno je
bliskoistočno, drugo dalekoistočno i treće američko. Na Bliskom istoku dosta je
promjena bilo nakon Prvog svjetskog rata. Prije svega, više nije bilo Osmanske države, a
arapske zemlje su među sobom podijelili uglavnom Francuzi i Britanci. Na Dalekom
istoku nosioc svih procesa bio je Japan, koji se nazustavljivo širio u Kini i Mandžuriji. Na
američkom kopnu težište je na Sjedinjenim Državama, najvećim dobitnikom Prvog
svjetskog rata.

Podjela Bliskog istoka, tačnije arapskih provincija Osmanske države, predvidjela je da

Sirija bude francuski okupacioni mandat. Međutim, Sirijci su se teško s tim mirili. U
vremenu o kojem govorimo, vođen je ustanak protiv francuske okupacione vlasti, kojeg
je vodio izvjesni Sultan paša Atraš. Novi behar je 15. juna 1927. zabilježio proglas
pomenutog vođe ustanka, u kojem se zahtijeva uspostavljanje sirijske narodne skupštine
čije bi članove birao sirijski narod. Ustanici su pokušavali sa svojom borbom upoznati
Ligu naroda, ali nije poznato, bar prema pisanju Novog behara, da li su u tome uspjeli.36
Naravno, teško je pomisliti da bi uopšte nešto i mogli dobiti od toga kada je jasno kakav
uticaj u Ligi naroda ima Francuska. Početkom augusta list je izvijestio da su sami
Francuzi pokušali pregovarati sa sirijskim ustanicima, ali da su se pregovori zalomili na
pitanju opšte amnestije za ustanike, koju Francuska nije htjela garantovati. U sirijskom
ustanku Francuze je podržavala i Britanija, koja je u susjedstvu također imala svoje
okupacione mandate i upravna područja, pa su Francuzi dobili zeleno svjetlo da istjeraju
ustanike iz jednog važnog uporišta Azrak.37

Istovremeno sa tim dešavanjima, Britanci su se služili diplomatijom u regulisanju

pojedinih pitanja u svojim sferama, prije svega Transjordaniji, današnjem Jordanu.
Britanci su uspjeli dogovoriti sa vlastima Transjordanije sporazum na osnovu kojeg će
biti formirana skupština, ali će ona imati tek savjetodavnu ulogu, odnosno Britanija kao

36 Novi behar, 1927, I, 4, 14.

37 Novi behar, 1927, I, 7, 109.

9
mandator će imati stvarnu vlast u svojim rukama. Istovremeno su započeli hedžasko-
jemenski pregovori o najvažnijim pitanjima ove dvije zemlje Arapskog poluostrva.38

Na Bliskom istoku je tih godina došlo i do spora dvije velike sile – Britanije i Sovjetskog
saveza na prostoru Kurdistana. Međutim, nije riječ samo o te dvije države, čiji se interesi
sukobljavaju, već ima i drugih aktera. Problem je, manje-više kao i danas – nepostojanje
kurdske nacionalne teritorije i državnog okvira, pa su kurdska plemena tih godina
napadala čas na Turke, čas na Perzijance. Na područje na kojem žive Kurdi pretenduje i
Perzija, koja želi jedinstveni Kurdistan pod njenim uticajem, ali pretenduje i Irak, tačnije
Britanija kao irački mandator. Svoje interese je imala i Italija, i to ne samo prema
Kurdistanu i Iraku, već i prema samoj Perziji.39 Novi behar dalje nije pratio dešavanja u
vezi sa Kurdistanom, bar ne u periodu o kojem govorimo.

List se dotakao i kineskih pitanja, gdje se u to vrijeme vodio građanski rat. Jedan izvještaj
se donosi u broju od 15. juna 1928, u kojem se navodi pobjeda nacionalista predvođenih
Čang Kaj Šekom, koji se bore za jedinstvenu i nezavisnu Kinu, nad Čang Co Lijem, koga je
podržavala Velika Britanija. Ta pobjeda nacionalista omogućila im je put ka Pekingu.40
Međutim, čini se da to nije odgovaralo najmoćnijoj sili Dalekog istoka, Zemlji izlazećeg
Sunca, Japanskom carstvu. Nacionalistička vlada u Pekingu je, prema pisanju Novog
behara od 1. augusta iste godine, prekinula dotadašnje kinesko-japanske ugovore, na što
je japanska vlada reagovala prekidom diplomatskih odnosa sa Kinom.41

O krajnjem zapadu također je zabilježeno nekoliko važnih događaja za vanjskopolitička

kretanja i međunarodne odnose. To se prije svega odnosi na Sjedinjene Američke
Države, čiji je predsjednik Calvin Coolidge, odobrio povećanje više novca za armiju i
mornaricu, kako je Novi behar pisao 1. septembra 1927. godine.42 Već 1. decembra list je
pisao o novom američkom nosaču aviona Saratoga kao pojačanju za američku
mornaricu.43 Tokom 1928. bilo je veoma važnih pitanja u vezi SAD-a, koja se itekako tiču
međunarodnih odnosa. Naime, list je pisao o izborima u Sjedinjenim Američkim
Državama, na kojima su se te godine za mjesto predsjednika takmičili republikanac
Herbert Hoover i demokrata Alfred Smith. List je naglasio kako su ti izbori važni, jer bi

38 Novi behar, 1927, I, 7, 109.

39 Novi behar, 1927, I, 16, 253.
40 Novi behar, 1928, II, 4, 64.
41 Novi behar, 1928, II, 7, 111.
42 Novi behar, 1927, I, 9, 140.
43 Novi behar, 1927, I, 15, 239.

10
mogli dovesti do promjene u američkoj vanjskoj politici, prije svega politici prema Ligi
naroda, zato što su demokrate bile za saradnju sa Ligom, dok su republikanci bili
protiv.44 Prije nego su provedeni izbori, list je zabilježio još jedan događaj. Naime,
američki ministar vanjskih poslova, Kellog, i francuski premijer Briand, sklopili su
sporazum, po njima nazvan Kellog-Briandov pakt, koji je bio izrazito pacifističkog
karaktera. Pakt je proglasio rat nedozvoljenim sredstvom rješavanja međunarodnih
sporova, a u Parizu ga je 27. augusta potpisalo četrnaest država.45 Pakt je, prema tome,
ciljao da usmjeri države da diplomatijom rješavaju sve svoje sporove.

Međutim, same Sjedinjene Američke Države nisu pokazivale svojim primjerom da će se

držati ovog pakta, pa su ponovo povećale vojni budžet – za 800 miliona dolara za nove
ratne brodove, pa je uredništvo lista ironično ostavilo opasku – „a razoružanje?“ Uz to, u
Havani se održao šesti panamerički kongres, na kojem se iznio prijedlog o formiranju
Američkog društva naroda po uzoru na europsku (!?) Ligu naroda. 46 Na osnovu toga
bismo mogli zaključiti ono što danas jasno znamo – da su Sjedinjene Američke Države
tih godina vodile izolacionističku politiku, naročito se suzdržavajući od miješanja u
komplikovane europske poslove.

44 Novi behar, 1928, II, 4, 64.

45 Novi behar, 1928, II, 9, 143.
46 Novi behar, 1928, I, 19, 310.

11
IV. ZAKLJUČAK

Međunarodna politika i diplomatija vrlo često se mogu shvatiti i tumačiti na više načina.
Ako pitanja iz domena međunarodnih odnosa istražujemo i tumačimo na osnovu listova
i novina, onda moramo biti posebno oprezni u donošenju zaključaka, jer uvijek postoji
velika vjerovatnoća da je list naklonjen nekome ili nečemu. Od toga uveliko zavisi na
kakav način taj list prenosi informacije, te kakav dojam to sve stvara kod istraživača.

U ovom slučaju, evidentno je da list Novi behar pozitivno predstavlja vanjsku politiku
tadašnje srpsko-hrvatsko-slovenačke države. To se naročito vidi iz komentara koji se
donose uz informacije, naročito kada su u pitanju odnosi sa Italijom. Zapravo, u većini
slučajeva list samo navodi informacije iz svijeta, ali ponegdje se ostavljaju i komentari od
nekoliko rečenica. Zanimljivo je, da je to uglavnom slučaj kada se spominje Italija,
odnosno njen fašistički režim predvođen Benitom Mussolinijem. Na više mjesta se
spominje italijansko zveckanje oružjem kao uzrok mnogih problema u Europi i svijetu, ali
i kao uzrok mnogih bilateralnih sporazuma, kao što je ugovor o prijateljstvu i
savezništvu Francuske i Kraljevine SHS ili britansko-francuski pomorski pakt i drugi.
Dakle, list očigledno nije imao simpatija prema Italiji i njenoj agresivnoj vanjskoj politici,
naročito prema Kraljevini SHS.

Kada su druge zemlje u pitanju, list ne donosi mnogo komentara iz kojih bi se dalo nešto
više zaključiti o tome da li on podržava jednu ili drugu državu ili politiku. Tek na pitanju
Sjedinjenih Američkih Država ostavlja poneku kritiku prema američkom naoružavanju,
jačanju armije i mornarice. Za većinu pitanja iz svijeta list samo donosi informacije,
uglavnom u jednoj rečenici o tome šta se događa, bez ikakvih komentara.

12
LITERATURA

 Novi behar, God. I, br. 4, Sarajevo, 15. juni 1927.

 Novi behar, God. I, br. 6, Sarajevo, 15. juli 1927.
 Novi behar, God. I, br. 7, Sarajevo, 1. agustu 1927.
 Novi behar, God. I, br. 9, Sarajevo, 1. septembar 1927.
 Novi behar, God. I, br. 12, Sarajevo, 15. oktobar 1927.
 Novi behar, God. I, br. 13, Sarajevo, 1. novembar 1927.
 Novi behar, God. I, br. 14, Sarajevo, 15. novembar 1927.
 Novi behar, God. I, br. 15, Sarajevo, 1. decembar 1927.
 Novi behar, God. I, br. 16, Sarajevo, 15. decembar 1927.
 Novi behar, God. I, br. 18, Sarajevo, 15. januar 1928.
 Novi behar, God. I, br. 19, Sarajevo, 1. februar 1928.
 Novi behar, God. I, br. 20, Sarajevo, 15. februar 1928.
 Novi behar, God. I, br. 21, Sarajevo, 1. mart 1928.
 Novi behar, God. I, br. 23, Sarajevo, 1. april 1928.
 Novi behar, God. I, br. 24, Sarajevo, 15. april 1928.
 Novi behar, God. II, br. 4, Sarajevo, 15. juni 1928.
 Novi behar, God. II, br. 7, Sarajevo, 1. august, 1928.
 Novi behar, God. II, br. 9, Sarajevo, 1. septembar 1928.
 Novi behar, God. II, br. 10, Sarajevo, 15. septembar 1928.
 Novi behar, God. II, br. 11, Sarajevo, 1. oktobar 1928.
 Novi behar, God. II, br. 12, Sarajevo, 15. oktobar 1928.

13