Manje znane zapreke

na putu predanosti

Purnacandra Goswami
Purnacandra Goswami

Manje znane zapreke na putu predanosti

Izdavač hrvatskog izdanja:

Centar za Vedske studije Zagreb

S engleskog prevela:
Irena Hajsok

Urednik:
Jasminko Kontrec

Lektorirali:
Irena Hajsok, Josipa

Prijelom knjige:
Tridasa Raya das

Tisak:
A.G. Matoš, Samobor, 2003.

Tiskanje dovršeno u 2003. godini.

POSVETA
Ova knjiga posvećena je osnivaču-acaryi Međunarodnog društva za
svjesnost Krsne, Srila A. C. Bhaktivedanti Swamiju Prabhupadi i
svim njegovim iskrenim sljedbenicima.
SADRŽAJ

Uvod

1 Temelji devocije
2 Bhakti je neovisna
3 Sloboda i povjerenje
4 Autoritet i sloboda
5 Slijepo slijeđenje
6 Stvaralačka energija
7 Varnasrama i biti svoj
8 Emocije i impersonalizam
9 Uloga emocija
10 Tekući otpad – institucionalizam
11 Suština i forma
12 Proračunata i spontana predanost
13 Karakter i kultura
14 Zaključne riječi

Dodatak

1 Filozofska spekulacija
2 Biti svoj
3 Osjetila se produhovljuju
4 O vodstvu iz publike bhakta
 UVOD

Ova knjiga namijenjena je praktikantima bhakti i vođama unutar

ISKCON-a. Bavi se psihološkim i sociološkim pitanjima. Mnoge
stvari o kojima govori mogu se ticati i drugih devocijskih i duhovnih
organizacija. Daleko od toga da bude potpuna analiza, jer je sadržaj
neiscrpan, raspravlja o svega nekoliko tema. Nisam sociolog, ali pro-
učavam i prakticiram bhakti-yogu dvadeset šest godina.
Tijekom godina prakticiranja, podučavanja bhakti-sastra i savjeto-
vanja bhakta, primijetio sam određene obrasce ponašanja i koncep-
cije od kojih su neke štetne za kultiviranje devocije. Pokušati ukazati
na njih i nije najzahvalniji zadatak, ali iza tog mog nastojanja krije se
konstruktivna svrha. Abraham Lincoln jednom je rekao: „Onaj tko
ima srce da pomogne, ima pravo kritizirati.“
Konstruktivnu kritiku cijene samo inteligentni koji osjećaju olakša-
nje, nadu i vjeru budući da istina izvire iz tame, a to je ono što ih naj -
više zanima. No, ipak, ponizno bih vas zamolio da zanemarite po-
greške na koje ćete možda naići na stranicama koje slijede. No, pro-
nađete li istinu, molim vas, prigrlite je.
ISKCON je rastuće društvo i suočava se s brojnim unutarnjim pro-
blemima. Nedavno su se neki od naših članova pridružili drugim or-
ganizacijama i babajijima. Problem, međutim, nije u samom

8
ISKCON-u niti u procesu kojeg je Srila Prabhupada utemeljio unutar
njega. Poput svete rijeke Yamune, ISKCON je čist i transcendentalan
i uvijek može pročistiti i podariti devociju. Božansko je vozilo milos-
ti Gospodina Caitanye. Na žalost, punimo ga smećem i zagađujemo
svojim nečistim navikama i prethodnom uvjetovanošću, grubom kao
i suptilnom. Ova knjiga analizira neke od oblika uvjetovanosti i na-
dam se da će dovesti do introspekcije i poboljšanja na individualnoj i
kolektivnoj razini.
Drugim riječima, cilj je ove knjige pobuditi socijalne i duhovne
reforme u ISKCON-u. Zašto? Pa, jedan od razloga je taj što živim u
društvu i želim da se njegovi problemi riješe. ISKCON je Srila
Prabhupadina ostavština, njegova misija, kreacija i dijete. Svaki uče-
nik prirodno želi zaštititi, održati i poboljšati misiju svojega učitelja.
Kada smo bolesni, prvi korak k ozdravljenju je dijagnoza bolesti.
To obično podrazumijeva pregled jezika, mjerenje krvnog tlaka i
vađenje krvi i ništa od toga nije previše ugodno. No bez toga liječnik
ne može dijagnosticirati problem, i niti će on, a niti pacijent znati što
je potrebno dalje činiti.
Ne namjeravam zauzeti ulogu liječnika, no postojani pacijent na putu
oporavka može donekle razumjeti metode liječenja. Stoga, ostavljam
čitaoca da sam procijeni razmatranja i zaključke u njihovom vlasti-
tom svijetlu.

9
 “Za običnu je religioznu osobu grijeh sve što
se protivi principima religije. Međutim, za
bhakte Svevišnjeg Gospodina grijeh je sve što
stoji na putu čistome predanom služenju.”

Srila Sanatana Gosvami

Brhad-Bhagavatamrta 2.7.124 smisao

1 TEMELJI DEVOCIJE

Srila Rupa Gosvami na početku svojeg poznatog djela Bhakti-

rasamrta-sindhua, na koje bi se trebalo pozvati kada govorimo o
bhakti, definira osnovna načela bhakti-yoge. Ovdje se neću osvrtati
na sve njegove izjave, no neka će nam načela pomoći u potkrjeplji-
vanju poglavlja koja slijede.

Paribhasa-sutra Srila Rupe Gosvamija moćna je osnova Bhakti-rasa-

mrta-sindhua. (1.1.11) U njoj je rečeno da čistu devociju (uttama-
bhakti) može dostići samo onaj (1) koji jedino želi zadovoljiti Go-
spodina (2) nije dopustio jwani, karmi i drugim zaprekama da
zasjene njegovu devociju, (3) povoljno služi, (4) služi Krsnu,
Njegove ava-tare, ekspanzije ili čiste bhakte i (5) neprekidno
kultivira bhakti ti-jelom, umom i riječima.

anyabhilasita-sunyam
jwana-karmady-anavrtam
anukulyena krsnanu
cilanam bhaktir uttama

Jwana se ovdje odnosi na filozofsku spekulaciju s tendencijama k im-

personalizmu i impersonalističkom zaključivanju. Filozofska speku-
lacija se ne mora u potpunosti odbaciti, no ukoliko filozofski interesi

10
osobe prevagnu nad njezinim devocijskim aktivnostima, ti će interesi
prekriti njezin devocijski stav i diskvalificirati je za čisto predano
služenje.
Riječ karmadi također je značajna. Sastoji se od dvije riječi: kar-
ma i adi. Karma upućuje na kontaminaciju s plodonosnim aktivno-
stima i plodonosnim obredima, a adi, što znači 'i tako dalje', ukazuje
na druge zapreke, kao što su sagkhya-yoga, lijenost, suha umjetna
odvojenost ili opsjednutost s astagga-yogom ili varnacrama-dhar-
mom. Dakle, određene aktivnosti, želje, pa čak i suptilne koncepcije,
mogu prekriti ili zasjeniti čistu devociju.
Na primjer, udaje vam se sestra i sasvim će vas sigurno pozvati na
vjenčanje. Svi rođaci očekuju da ćete doći i uznemirit će se ako ne
dođete. Vjerojatno će se početi pitati o toj vašoj novoj religiji. Stoga,
da ih ne uznemirite, odlučite doći i to je u redu. Ako tako razmišljate,
tada nema opasnosti za vašu devociju. Ako, međutim, mislite da je za
razvoj vaše predanosti nužno da dođete ili da će za nju biti pogubno
ako ne dođete, tada je stav da bhakti ovisi o društvenoj svečanosti
zapreka čistom predanom služenju. Iako je suptilne prirode, još je
uvijek zapreka. Dakle, suptilne koncepcije mogu omesti razvoj
devocije.
Možemo kao još jedan primjer navesti bhaktu opsjednutog s astagga-
yogom. Neki je članovi ISKCON-a prakticiraju dnevno i to većinom
iz zdravstvenih razloga ili zbog kontroliranja uma prije jape, no ne i
kao metodu samospoznaje. Znaju da je bhakti-yoga neusporedivo su-
periornija. No, postanemo li opsjednuti s astagga-yogom i počnemo
ju koristiti kao nadomjestak za predano služenje ili ukoliko nam ona
postane važnija od predanog služenja, to će zasjeniti naš devocijski
stav i omesti duhovni napredak. Slično je i s astrologijom i drugim
vedskim ili nevedskim sistemima.
Sve to može ponekad sličiti čistim devocijskim aktivnostima i
moramo biti iskusni kako bismo prepoznali razliku.
Srila Prabhupada nas je upozorio na taj princip sličnosti u svojem
komentaru na Caitanya-caritamrtu (Madhya 19.159):
„Sve ove zapreke su opisane u ovom stihu kao nepoželjne pu-
zavice. One predstavljaju samo zapreku za pravu puzavicu, bhakti-
lata-biju. Trebamo veoma pažljivo izbjegavati sve te nepoželjne stva-
ri. Ponekad te nepoželjne puzavice izgledaju upravo kao puzavica
bhakti-lata. Kad se pripiju uz bhakti-latu može se činiti da su iste ve-
ličine i da pripadaju istoj vrsti, ali usprkos tome, nazivaju se

11
upacakha. Čisti bhakta može raz-likovati puzavicu bhakti-late od
svjetovne puzavice i uvijek pazi da uoči razliku između njih i
razdvoji ih.“
Kako bismo razvili čistu bhakti, moramo najprije razum-jeti to
načelo i zatim ga primijeniti. Moramo dopustiti da bhakti slobodno
raste nesputana od svih zapreka, kao što i mladu puzavicu ništa ne
smije sputavati u njezinom rastu. Mlado drvo može se podržati
konopcima kako bi pravilno raslo, ali nitko ne bi stavio zapreku
točno iznad njega. To ne bi imalo smisla.
Potencijal da se razvije bhakti nalazi se duboko u svačijem srcu.
Čeka da se probudi u aktivni, budni svijet. Treba se samo oživjeti
pravilnom praksom koju opisuje Srila Rupa Gosvami u svojem
Bhakti-rasamrta-sindhuu (1.2.2):

krti-sadhya bhavet sadhya

bhava sa sadhanabhidha
nitya-siddhasya bhavasya
prakatyam hrdi sadhyata

“Kada se transcendentalno predano služenje kojim se dostiže lju-

bav prema Krsni vrši osjetilima zove se sadhana-bhakti ili regulirano
predano služenje. Takva devocija vječno postoji u srcu svakog živog
bića. Sadhana-bhakti ima moć da probudi vječnu devociju.“
Proces oživljavanja jednostavan je i uzvišen. Počinje sa slušanjem
i pjevanjem. Budi izgubljenu svjesnost duše dovodeći ju u njezin iz-
vorni položaj, baš kao što se i osobi koja boluje od amnezije vraća
sjećanje prilikom posjete doma, obitelji ili radnoga mjesta. Važno
na-čelo bhakti-yoge koje moramo jasno razumjeti je da osoba mora
početi koristiti svoja osjetila kako bi zadovoljila Krsnu.
Sri Narada Muni daje svoje objašnjenje, koje je također sutra, u
Narada-pawcaratri. Rupa Gosvami citira taj isti stih u Bhakti-
rasamrta-sindhuu (1.1.12):

sarvopadhi-vinirmuktam
tat-paratvena nirmalam
hrsikena hrsikesa-
sevanam bhaktir ucyate

12
 “Bhakti ili predano služenje znači sa svim osjetilima predano slu-
žiti Gospodina, Svevišnju Božansku Osobu, Gospodara svih osjetila.
Kada Ga duhovna duša služi, javljaju se dva popratna učinka - osoba
se oslobađa svih materijalnih imenovanja te, jednostavno služenjem
Gospodina, pročišćava osjetila.” Da bismo uspjeli u bhakti-yogi
potrebno je upotrijebiti osjetila u koja se ubrajaju i suptilna osjetila -
um i inteligencija.
Srila Prabhupada to objašnjava na lekciji: “Duhovni život ne zna-
či biti bez osjetila. Zašto bi se inače reklo hrsikena? Hrsika znači in-
driya, osjetila. Osjetila ne nestaju, već se pročišćavaju. Baš kao kad
imate mrenu na oku; operacijom se odstranjuje mrena, a ne oko. Oči
moraju ostati. Koja bi inače bila svrha liječenja? Slično tome, naša
osjetila su trenutno zagađena. Moramo ih pročistiti.” (Bhag 1.2.7 stu-
deni 1973. godine, Delhi)
Srila Prabhupada to dalje objašnjava u komentaru na Srimad-Bhaga-
vatam (5.5.27):
“Ovo je zaključak bhakti. Gospodin Rsabhadeva je svo vrijeme
isticao predano služenje, a sada zaključuje izjavom da sva osjetila
trebamo uključiti u služenje Gospodina. Postoji pet osjetila kojima
stječemo znanje i pet osjetila kojima djelujemo. Ovih deset osjetila i
um trebaju biti potpuno zaposleni služenjem Gospodina. Bez toga se
ne možemo osloboditi kandži maye.”
Um je koordinativno osjetilo i mora se uključiti i pročistiti. To je
ključ uspjeha svih sustava yoge. Um je suptilan i osjetljiv instrument;
potrebuje pravu atmosferu, duhovnu atmosferu. Također mora istra-
živati, analizirati, proučavati i razmišljati. Srila Prabhupada je rekao
da trebamo shvatiti filozofiju iz raznih kutova gledišta te da je naš
Pokret namijenjen tome da učini osobe neovisno misaonima. Za to je
potrebna određena količina slobode. Treće i četvrto poglavlje govore
o njezinoj važnosti.
Um je kralj osjetila i druga osjetila slijede um kao što ministri sli -
jede kralja. Funkcije su uma mišljenje, osjećanje i htijenje. Bhakte
žele osjetiti Krsnino prisustvo i na kraju razviti čistu ljubav prema
Njemu. To je svjesnost Krsne. Ona nije umjetni ili mehanički proces
koji je samo intelektualne naravi. Prakticiranje bhakti-yoge budi pri-
sustvo Krsne u srcu.
U uvjetovanom stanju naša individualna priroda ili bhava odre-
đena je antah-karanom ili unutarnjim osjetilima to jest umom. Proces

13
svjesnosti Krsne prvenstveno je namijenjen mijenjanju te prirode iz
materijalne u duhovnu. Ta je promjena postupna, a ne nagla.
Srila Prabhupada govori o preobrazbi bhave ili prirode na lekciji:
“Hrsikeca-sevanam. Bhava se mijenja. Bhakti znači promijeniti bha-
vu. Trenutno se nalazimo u drugačijoj bhavi. Ona se mora pročistiti,
parisuddha-bhava. Prakrsta-rupena ili parisuddha, pročišćena bhava.
Nemamo što odbaciti. Jednostavno trebamo promijeniti bhavu.
Bhava mora biti prisutna. Čitav Pokret svjesnosti Krsne
namijenjen je pročišćenju bhave. To je ovdje rečeno. Parisuddha-
bhava. Mi ništa ne negiramo. Jednostavno mijenjamo iz materijalne
bhave u duhovnu bhavu. To je sve… Promijeniti bhavu, to je ono što
se traži. To je jako važna stvar. (Bhag. 7.9.36 ožujak 1976. godine,
Mayapur)
Priroda, osjećaji i stavovi bhakte od suštinske su važnosti. Treba-
mo ih stoga razumjeti te naučiti upotrijebiti na zdravi način.
Slijedi nekoliko citata koji to potvrđuju:
“…predano služenje ne ovisi ni o čemu drugome osim o osjećaju
ili želji za služenjem. Nije potrebno ništa više do iskrenosti.” (Nektar
devocije 14. poglavlje)
“Onima koji Me uvijek služe s ljubavlju dajem razumijevanje za-
hvaljujući kojem mogu doći Meni.” (Bg. 10.10)
“Dvije stvari [su potrebne]: odanost Krsni i odanost Krsninom
bhakti.” (lekcija Bhag. 6.1.16 svibanj 1976. godine, Honolulu)
“U Durgama-saggamani komentaru na Bhakti-rasamrta-sindhu
Srila Jiva Gosvami objašnjava da riječ anucilanam ima dva
značenja. Kao prvo, znači ulagati napor u uključivanje i isključivanje
tijela, uma i riječi. A drugo značenje te riječi je kultiviranje osjećaja
u srcu i umu.” (Bhakti-tattva-viveka Srila Bhaktivonoda Thakura)
Dakle bhakti ne smije biti prekrivena ni s čime, koliko god to sup-
tilno bilo. Sva osjetila, zajedno s umom i inteligencijom, moraju se
uključiti u predano služenje. Kultiviranjem bhakti naša se priroda
postepeno mijenja. Osjećaji i stavovi kao što su iskrenost, odanost,
posvećenost i ljubav, sastavni su dio devocijskog života.

14
 „Stoga je sloboda temeljno načelo u svim vi-
dovima predanog služenja. Bez slobode nema
predanog služenja.“

Srila Prabhupada,
Bhag. 1.6.37 smisao

2 BHAKTI JE NEOVISNA

Bhakti je neovisna. To je njezino urođeno svojstvo. Ne ovisi ni o

kojem drugom procesu religije ili yoge. Netko može biti iznimno
pobožan, ali ne mora postati bhakta. S druge strane, netko može biti
bezbožan, ali može postati bhakta.
Prije mnogo godina jedan bi mladić na ulici čekao bhakte koji su
dijelili knjige. Kada bi ih susreo, nevino bi se pravio kao da ih nikada
prije nije vidio. No dobivši jednom knjigu u ruke, poderao bi je i ba -
cio na tlo. I tada bi opet čekao neku novu zgodu.
Nakon nekog vremena taj je mladić postao bhakta, možda zbog
toga što je dodirnuo toliko svetih spisa. Štoviše, godinama kasnije,
postao je sannyasi. Pobožna djela zasigurno nisu bila uzrok njego-
vom dolasku u arenu bhakti.
Svatko može postati Krsnin bhakta. Nema materijalnih preduvje-
ta. Bhakta može biti mlad ili star, lijep ili ružan. Može biti muškarac
ili žena, iznimno inteligentan ili poprilično tup, veoma uspješan ili
potpuni gubitnik. Nema materijalnih mjerila kojima bi se moglo
predvidjeti gdje će se bhakti pojaviti.
Jedan drugi mladi čovjek pio je pivo u engleskoj gostionici. Pri-
družio mu se stranac i nakon nekog vremena zapodjenuli su razgovor
o religijama. Stranac reče: “Znaš, što se tiče religija, Hare Krsne, oni
su najbolji.” Mladića su uvjerile njegove riječi te je otišao do
Bhaktivedanta Manora i pridružio se hramu. Srila Prabhupada piše o
načelima koja uzrokuju takve pojave u Srimad-Bhagavatamu

15
(1.6.37): „Slično tome, transcendentalno predano služenje također je
slobodno. Može se, i ne mora, u nekome razviti, neovisno o podvrga-
vanju svim propisima. Društvo bhakta je također slobodno. Osoba
ga zahvaljujući sreći može steći ili ga, čak ni nakon tisuća pokušaja,
ne mora dostići.“
O bhakti se sa sigurnošću može reći samo da je neshvatljiva i
transcendentalna. Tradicionalno je da je za proces prosvijetljena i
samospoznaje potrebno još nečije društvo. Srimad-Bhagavatam
(11.22.10) kaže: “Budući da osoba koja je od pradavnih vremena
prekrivena neznanjem ne može sama dostići samospoznaju, mora po-
stojati netko drugi tko posjeduje pravo znanje o Apsolutnoj Istini i
može joj ga prenijeti.”
Klasičan primjer je Sri Narada Rsi. U svojem je prijašnjem životu
pomagao majci u dharmacali. Tamo je služio skupinu Vaisnava,
uzimao ostatke njihove hrane te ih slušao kako pričaju i pjevaju o
Gospodinu. Nakon smrti njegove majke, koja je umrla od ugriza zmi -
je, Narada je posve sam lutao okolicom. Ubrzo je dostigao bhava-
bhakti, uzvišenu razinu svjesnosti u kojoj mu se Gospodin razotkrio
najprije u srcu, a zatim i glasom.
U sljedećem životu Narada je postao moćni prenositelj bhakti-
sakti. Dao je bhakti petogodišnjem princu Dhruvi. Također je pro-
svijetlio i šumskog stanovnika Mrgarija, primitivnog lovca koji je bio
bolno lišen društvenih manira i religijskih pravila. Mrgari bi ubijao
šumske životinje samo na pola, nanoseći im takvom polaganom smr-
ću veliku bol. Ipak, Narada ga je doveo na put čiste bhakti.
Postoje i drugi nevjerojatni primjeri primanja bhakti od bhakta u
koje će neki čitatelji možda teško povjerovati. Jedan od takvih je i
primjer bengalskog sveca Rasikanande iz šesnaestog stoljeća koji se
neustrašivo suočio s poludjelim slonom. S ljubavlju je propovijedao
nasilnoj životinji koja je uništila brojne domove i ubila mnoge ljude.
Sa suzama u očima slon je pao do stopala Rasikanande i s pošto-
vanjem ga obišao. Rasikananda ga je inicirao mantrom i dao mu ime
Sri Gopal. Nakon toga, slon je postao ponizan i blag i nikada više ni -
je nikoga napao.
Bhakti se, dakle, često prenosi na tradicionalni, a ponekad i neuo-
bičajeni način, kao i drugi procesi samospoznaje poput jwana-yoge
ili astanga-yoge. To potvrđuje gore navedeni stih iz Srimad-
Bhagava-tama u kojem je rečeno da osoba ne može sama dostići
samospo-znaju.

16
 Međutim, bhakti je neusporedivo transcendentalna, čak u tolikoj
mjeri da transcendira uobičajene metode prenošenja. Srila Jiva
Gosvami navodi nekoliko primjera u svojoj Bhakti-sandharbi (Annu-
cheda 139) u kojoj kaže da je predano služenje Gospodinova moć i
da se manifestira samo. Da bi to potvrdio citira sljedeći stih iz Sri-
mad-Bhagavatama (5.14.45): „Iako u tijelu jelena, Maharaja Bharata
nije zaboravio Svevišnju Božansku Osobu; zato je prilikom napuš-
tanja tijela glasno izgovorio sljedeću molitvu: 'Svevišnja Božanska
Osoba je personificirano žrtvovanje. On dodjeljuje rezultate obrednih
djelatnosti. On je zaštitnik religijskih sustava, personifikacija mistič -
ne yoge, izvor sveg znanja, upravitelj cjelokupne kreacije i Nad-duša
u svakom živom biću. Prekrasan je i privlačan. Napuštam ovo tijelo
odajući Mu poštovanje u nadi da ću Ga neprestano moći služiti s lju-
bavlju.' Izgovorivši to, Maharaja Bharata napusti tijelo.“
Iako se Bharata nalazio u tijelu jelena, mogao je uputiti takvu
molitvu u trenutku smrti. I Maharaja Indradyumna je u svojem slje-
dećem životu, kada se nalazio u tijelu slona Gajendre, uputio Gospo-
dinu molitve. Jwani ili yogi to isto ne bi mogao učiniti. Ako bi bio
neuspješan na svome putu i rodio se u tijelu životinje, ne bi mogao
nastaviti sa svojom duhovnom praksom iz prethodnog života.
U Bhakti-sandharbi (Anuccheda 152) Srila Jiva Gosvami također
opisuje kako se bhakti prenosi slučajnim događajima te opisuje da i
samo blijedi odraz bhakti može uništiti sve grijehe i dovesti osobu na
Visnuloku. Daje primjer iz Narada Purane. Jednom su u starom na-
puštenom Gospodinovom hramu dva pijanca plesala i mahala štapo-
vima na koje su bile privezane krpe. Tim su činom dostigli rezultat
dizanja zastava u Gospodinovom hramu te su se vratili u Gospodi-
novo transcendentalno prebivalište.
Postoji i primjer ptice koju je ubio lovac. Pas koji je tuda naišao
stavio ju je u gubicu i potrčao s njom oko hrama. Ptica je tako do-
stigla rezultat kruženja oko Gospodinova hrama i isto se tako vratila
u Gospodinovo prebivalište.
U Nrsmha Purani je opisano da se Prahlada Maharaja u svojem
prijašnjem životu svađao s prostitutkom na sveti dan Nrsimha-catur-
dasi. Prepirući se s njom cijeli dan i noć, nije niti jeo niti spavao. Bu-
dući da je na taj sveti dan slučajno postio i ostao budan, postao je
veliki Gospodinov bhakta.

17
 Te tri aktivnosti, naime, dizanje zastave u hramu, kruženje oko
Božanstva i post na sveti dan agge su ili udovi bhakti i mogu
ponekad, premda rijetko, dati željeni rezultat, čak i ako osoba ne zna
koliko su vrijedne. To su čudesni primjeri koji se ne pojavljuju kod
svih bhakta u svim okolnostima. Do njih je uistinu došlo i naši ih
acarye navode kao primjere moći pojedinih agga bhakti.1 Ja ih ovdje
navodim iz drugog razloga, a taj je da ukažem na neovisnu prirodu
bhakti.
Bhakti je potpuno slobodna i neovisna, baš kao što je i Svevišnji
Gospodin Sri Krsna slobodan i neovisan. To je njezina urođena
priroda.

1
Netko bi mogao pomisliti da zbog toga uspjeh u predanom služenju ovisi o neče -
mu hirovitom ili da je Gospodin pristran. No, to nije tako jer samo Svevišnji Gospo -
din zna što se dogodilo u nečijem prijašnjem životu. On uvijek uzvraća u skladu s
količinom predavanja svake duhovne duše. Ponekad nekoj osobi može dati posebnu
milost vidjevši njezino bespomoćno stanje jer bez takve milosti za nju nema nikak -
ve nade. Također, može učiniti posebne aranžmane za svoje vječno oslobođene
sluge kako bi pokazao moć pojedinih udova bhakti, kao što je to učinio u slučaju
Prahlade i Narade. Stoga ne smijemo nikada zanemariti Gospodinovu vrhovnu pre-
sudu.

18
 “Sloboda je zasigurno majka napretka. Sveta sloboda uzrok
je neprestanog uzlaznog napredovanja prema vječnosti i bes-
krajnoj aktivnosti ljubavi. Zloupotrebljavana sloboda uzro-
kuje degradaciju i vaisnave moraju uvijek pažljivo koristiti
taj vrijedan i prekrasan Božji dar.”

Srila Bhaktivinoda Thakura

Bhagavata

3 SLOBODA I POVJERENJE

Bhakti je slobodna i osoba koja prakticira bhakti također mora biti

slobodna. Njoj se prilazi po vlastitom izboru, a ne iz straha ili zbog
ugnjetavanja i zastrašivanja. Lotosov cvijet bhakti ne raste u jezeru
sputavanja. On raste u vodama slobode.
Gospodin Krsna u Bhagavad-giti propovijeda Svojem prijatelju
Arjuni. Iznosi brojne filozofske argumente iz raznih
transcendentalnih disciplina. Svi su oni jaki i uvjerljivi. Međutim,
rekavši sve, Krsna Arjuni daje slobodu, slobodu izbora, tako da se
bhakti može roditi u njegovom srcu. Krsna zna da je to potrebno.
Stoga izgovara sljedeći stih:

iti te jwanam akhyatam

guhyad guhyataram maya
vimrcyaitad acesena
yathecchasi tatha kuru

“Tako sam ti objasnio još povjerljivije znanje. Dobro razmisli o

tome i zatim postupi po svojoj volji.” (Bg.18.63)
Srila Prabhupada u komentaru piše:
“Ovdje riječi yathecchasi tatha kuru - ‘postupi po svojoj volji’ – uka-
zuju na to da se Bog ne miješa u malu neovisnost živoga bića… Prije

19
no što se preda osoba može slobodno razmisliti o tome koliko god joj
to inteligencija dopušta. To je najbolji način da se prihvate upute
Svevišnje Božanske Osobe.”
Najbolji način prihvaćanja Gospodinovih uputa je da se o njima
slobodno razmisli, a zatim se preda. Sloboda je nužna. Krsna ne pri-
siljava Arjunu niti ga plaši. Ne kaže mu: “Bolje ti je da učiniš kako
sam rekao Arjuna. Ja sam ti Svevišnji Gospodin, znaš. Ako se ne pre-
daš, ideš u pakao.”
To je važna poanta i Srila Prabhupada ju je slijedio i o njoj pisao
u svojem komentaru na Srimad-Bhagavatam (1.6.37): „Svako živo
biće čezne za potpunom slobodom, jer je to njegova duhovna priroda.
Ta se sloboda dostiže samo transcendentalnim služenjem Gospodina.
Obmanut izvanjskom energijom, svatko misli da je slobodan, no
zapravo je vezan zakonima prirode. Uvjetovana se duša ne može
slobodno kretati iz jednoga mjesta u drugo čak ni na ovoj planeti
Zemlji, a da ne govorimo o putovanju s jednoga planeta na drugi. No
potpuno slobodna duša poput Narade, uvijek zaokupljena pjevanjem
Gospodinovih slava, može se slobodno kretati ne samo po Zemlji,
već i u bilo kojem dijelu materijalnog svemira ili duhovnog neba.
Možemo samo zamisliti veličinu i neograničenost njegove slobode,
ravne slobodi Svevišnjega Gospodina. On nije prisiljen putovati iz
obveze ili kakva druga razloga, niti ga itko može u tome spriječiti.
Slično tome transcendentalno predano služenje također je slobodno.
Može se i ne mora u nekome razviti, neovisno o podvrgavanju svim
propisima. Društvo bhakta također je slobodno. Osoba ga zahvalju-
jući sreći može steći ili ga, čak ni nakon tisuća pokušaja, ne mora do-
stići. Bez slobode nema predanog služenja. Predati slobodu Gospo-
dinu ne znači postati ovisan u svakom smislu. Predavanje Gospodinu
preko prozirnog medija, duhovnog učitelja, podrazumijeva dostizanje
potpune slobode u životu.“
Zanimljivo je primijetiti da je riječi ‘slobodan’ i ‘sloboda’ upotri -
jebio u gotovo svakoj rečenici.
Ponovno u Srimad-Bhagavatamu (3.9.33) Srila Prabhupada u ko-
mentaru piše:
„U transcendentalnom služenju s ljubavlju, sluga je isto tako slobo-
dan kao i Gospodar. Gospodin je svarat ili potpuno nezavisan, a slu-
ga je također potpuno nezavisan ili svarat, jer ne postoji prisilna služ-
ba. Tamo je transcendentalno služenje s ljubavlju posljedica spontane
ljubavi.“

20
 Logično je i prirodno da je za bhakti potrebna sloboda: bhakti
znači predano služiti s ljubavlju, a za ljubav je potrebna sloboda.
Ako je ljubav uvjetovana izvanjskim činiteljima, tada to ne možemo
nazvati ljubavlju. Ljubav mora izvirati iz srca, a ne biti izvanjski mo-
tivirana. Iako će uvijek biti poticaja za ljubav kao što su ljepota, lju-
baznost, dovitljivost, nesebičnost i nježnost voljene osobe, u ljubavi
ne bi trebalo biti skrivenih, sebičnih motiva.
Da damo jedan grubi primjer - netko u vas uperi pištolj i zahtijeva
da ga volite; možda ćete na kraju i uspjeti izgovoriti 'volim te', ali te
riječi ne bi ništa značile.
Možemo reći da bi tako nešto učinio samo luđak, ali na taj se na-
čin svakodnevno suptilno ponaša mnogo naizgled normalnih osoba.
Gdje god postoji strah, društveni pritisak, otuđenje, psihološko za-
strašivanje ili bilo koji drugi materijalni čimbenik motivacije, dolazi
do slične pojave. To su izvanjski utjecaji ili motivi nametnuti od dru-
gih koji sprečavaju slobodan protok bhakti. 2
Možemo učiniti nešto, ali bez predanosti. Koja je korist od tak-
voga rada? On ne može zadovoljiti Gospodina Krsnu, a niti bhaktu
koji ga radi. Takav će bhakta uzrujati druge jer sam nije zadovoljan i
miran. Ako se situacija nastavi, on će ili napustiti predano služenj e
ili potražiti alternativnu atmosferu.
Postoje i unutarnji čimbenici motivacije nastali iz želje za bogat-
stvom, moći, slavom ili sljedbenicima. O tim unutarnjim, individual -
nim čimbenicima često se raspravlja u devocijskim krugovima pa ta-
ko na lekciji iz Srimad-Bhagavatama saznajemo da se materijalne že-
lje ne bi trebale miješati s bhakti. No o izvanjskim činiteljima, kao
što su otuđenje ili psihološko zastrašivanje, obično se ne govori.
Zašto?
Postoje brojni razlozi. Jedan od njih je taj što su suptilne prirode i
teško ih je precizno definirati. Također se često javljaju na masovnoj
razini pa, budući da ih svi slijede, izgledaju prihvatljivima. Na kraju,
mnoge od njih uvode nekvalificirani vođe. Tako na scenu stupa strah
- strah od otuđenja, strah od odbacivanja ili neuspjeha te strah od
gubitka položaja ili povoljnosti dostupnih unutar organizacije.

2
Vanjske okolnosti ne mogu utjecati na osobu koja je dostigla visoku razinu bhakti.
No najprije moramo proći kroz niže stadije i upravo tu bhakta može biti uznemiren i
otići.

21
 Naša temeljna definicija bhakti dana je u Srimad-Bhagavatamu
(1.2.6): ahaituky apratihata yayatma suprasidati: “Bhakti mora biti
nemotivirana i neprekinuta da bi u potpunosti zadovoljila jastvo.”
Ako duhovni vođe svjesno ili nesvjesno primjenjuju negativne takti-
ke motivacije, time sputavaju rast nježne puzavice bhakti vršeći na-
silje nad onima koji su im povjereni na brigu. Naravno, podređeni ne
moraju pristati na ugnjetavanje. Mogu intuitivno osjećati da nešto ni-
je u redu, no ako su tek došli u svijet devocije, slijepo podređivanje
može im se nametati u ime poniznosti. Na taj način mogu dopustiti
da se rani bitan dio njihovog devocijskog života.
Za bhakti je potrebna sloboda, ali sloboda ovisi o povjerenju. Ne-
ćemo dopustiti osobi da ispolji svoju slobodu ako joj ne vjerujemo.
Naravno, potpuno povjerenje mora se zaslužiti, ali na samom počet-
ku vođe moraju uložiti povjerenje u sljedbenike kako bi proces kre-
nuo. Postepeno, kako se tko dokazuje u areni bhakti, ukazuje mu se
sve više povjerenja.
Napustili smo Gospodina i sada ponovno želimo uspostaviti svoj
izgubljeni odnos s Njim. On nas voli i želi nam vjerovati, a i mi ta-
kođer želimo da ima povjerenja u nas. Spoznaja da nam vjeruje daje
nam nevjerojatnu snagu. Osjećamo se ponovno prihvaćenima i nada-
mo se ponovnom uspostavljanju odnosa s Njim.
Jednom sam prisustvovao seminaru o savjetovanju i predavač je
rekao da moramo uložiti povjerenje u osobe koje savjetujemo. Raz-
mišljao sam: „Kako da vjerujem nekome koga prvi put vidim?“ Tije-
kom seminara dobio sam odgovor - moramo pretpostaviti da je ta
osoba zapravo dobar bhakta. Iskrena je. Možda ima neke probleme,
ali je zapravo dobra osoba. Znao sam da je to točan odgovor, ali sam
također osjećao da u našem društvu nedostaje takav stav i pristup.
U ranim danima Pokreta Srila Prabhupada nije svoje učenike
opunomoćio samo svojom mističnom bhakti-sakti, već i ophođenjem
prožetim ljubavlju, povjerenjem, ohrabrivanjem i dubokim uvažava-
njem. Osjećali smo da mu je uistinu stalo do nas. Željeli smo biti to -
liko dobri koliko je Prabhupada to od nas želio. Vjerovao je da ćemo
dobro učiniti službu te smo stoga mislili: „Moram to dobro učiniti
bez obzira na sve.“ Povjerenje dovodi bhakti na višu razinu.
Jednom sam imao problema s hramskim autoritetom koji mi nije
vjerovao. Stalno je provjeravao sve što bih učinio, često pitajući dru-
ge o meni umjesto da mi se sam obrati. Ponekad bi uletio u moju
službu, preuzeo je i kasnije jednostavno otišao, ostavljajući da sve

22
završim sam (s privrženošću to volim zvati vodstvom hobotnice).
Osjećao sam da nema povjerenja u mene te sam u to vrijeme imao
zanimljivu realizaciju. Zamišljao sam kako Gospodin Ramacandra
traži od Hanumana da skoči na Lanku, pronađe Situ te joj preda
poruku, kao što je to i opisano u Ramayani. Gospodin Rama vadi
dragocjeni prsten koji je nekada krasio prelijepu Sitinu ruku. Počne
objašnjavati Hanumanu kako će Sita, kada jednom vidi prsten, biti
uvjerena da je Hanuman uistinu Ramin povjerenik. Ali, odjednom,
Gospodin Rama se predomisli. Uzimajući u obzir da je Hanuman
ipak samo majmun, odluči da mu možda ne bi trebao dati nešto tako
vrijedno te, okrećući se Hanumanu, naredi: „Skoči Hanuman! Sve-
jedno skoči, bez prstena. Može?“ Kako bi se vi osjećali u takvoj situ-
aciji?
Priča o bhaktin Aleksandri još je jedan primjer koji ukazuje na
potrebu za slobodom i povjerenjem u areni bhakti. Bila je jedna od
mojih najbistrijih učenica kada sam podučavao bhakti-sastre u En-
gleskoj. Nakon što je nekoliko godina služila u Bhaktivedanta Mano-
ru, prijateljica ju je pozvala u New York. Kada je stigla tamo, lokalni
ju je sannyasi upitao koju bi službu voljela raditi. Bila je zatečena pi -
tanjem i nije znala kako da odgovori na njega. Predložio joj je da ma-
lo razmisli.
Kasnije se sjetila: željela je poučavati nove bhakte filozofiji. Bilo
je to otkriće. Nikada ju nitko nije ohrabrio da razmisli što bi voljela
raditi. Novi ju je autoritet tada upitao može li započeti, a ona je od-
govorila da još treba proučiti Sri Icopanisadu jer je napustila Engles-
ku prije završetka bhakti-sastra. „Kako ćeš to učiniti?“, upitao ju je.
Odgovorila je da se mora vratiti u Englesku, što je i učinila.
Bilo mi ju je drago vidjeti, ali me iznenadilo što je o svojem krea-
tivnom talentu za podučavanje počela razmišljati s druge strane At-
lantika tek dok ju je netko upitao: „Što bi ti voljela raditi za gurua i
Krsnu?“ Želja za podučavanjem bila je zatomljena u njoj sve dok
netko nije imao povjerenja u nju i dao joj slobodu. Njezina bhakti
porasla je sa slobodom.
Još jedan primjer su dvojica poznatih ISKCON propovjednika:
Njegova Svetost Radhanatha Swami i Njegova Svetosta Bhakti Tir-
tha Swami. Obojica su razvili vlastite stilove propovijedanja na po-
malo neortodoksne načine.
U Chowpattyiju je Radhanatha Swami inzistirao na iznimno viso-
kim standardima za brahmacari acram. Također je uveo razne odbore

23
unutar zajednice koji su bili zaduženi za duhovne i materijalne po-
trebe članova svih asrama. Odbori su pokrili sljedeća pitanja: zdrav-
lje, stambeno pitanje, zaposlenje, brak, profesionalnu orijentaciju, fi -
nancijsku pomoć te duhovno savjetovanje. To je jedinstveni primjer
brige za bhakte budući da većina naših zajednica u vezi toga čini ma-
lo ili gotovo ništa. Također je ohrabrio gradnju bolnice unutar zajed-
nice, za što je bila potrebna velika pronicavost budući da tako nešto
do sada nikada nije bilo učinjeno. 3
Bhakti Tirtha Swami je svoju zajednicu također razvio na ponešto
drugačiji način no što je to slučaj u većini ISKCON zajednica. Naj-
prije moram spomenuti da je on afroamerički Vaisnava te da je često
nosio afričku odjeću dok je živio i propovijedao u Africi. U Americi
mu je propovijedanje često formulirano žargonom kršćanstva i New
Age-a, što odgovara njegovoj kongregaciji koja se većinom sastoji od
New Age profesionalaca.
Oni su oboje započeli svoj stil propovijedanja kada su privremeno
bili izvan ISKCON-a.4
Kasnije su pozvani natrag u ISKCON i bili su cijenjeni zbog svojeg
uspjeha. Moglo bi se postaviti sljedeće pitanje: „Bi li imali dovoljno
slobode da razviju svoje projekte da su u to vrijeme ostali u ISK-
CON-u? Možemo li ohrabriti i druge propovjednike da postignu veći
uspjeh dajući im više slobode? Postoje li i sada propovjednici koje
nedostatak slobode guši?“
Ipak, sloboda ima svoje granice. Moramo biti odgovorni i izvrša-
vati svoje materijalne i duhovne dužnosti. A svatko ima i neke nemi -
le dužnosti. Ako ih obavljamo bez razmišljanja o vlastitom zadovolj -
stvu, to pročišćava srce od duboko ukorijenjene sebičnosti i strasti.
Ironično je što svoju slobodu pronalazimo u strogom slijeđenju regu-
lativnih načela i propisanih dužnosti. To je važna strana našeg du-
hovnog napretka i ne možemo je hirovito napustiti. Na početku ju
prihvaćamo po vlastitom izboru i nastavljamo s njome po vlastitoj
volji.

3
Kao što je i bilo za očekivati, neki su bhakte osporavali taj pristup budući da je
Srila Prabhupada oštro govorio protiv otvaranja bolnica i protiv inih altruističkih
djelatnosti, no to se odnosilo na mayavadije koji su materijalni dobrotvorni rad
zamijenili za predano služenje. Projekt u Chowpattyiju je potpuno različit od
njihove ideje.
4
Bhakti Tirtha Swami nije službeno napustio ISKCON, ali je na nekoliko godina
prestao komunicirati s administracijom.

24
 Bhakti Tirtha Swami piše o toj podvojenosti u svojoj knjizi
Duhovni ratnik II: „Zdrave, konstruktivne granice daju ljudima do-
voljno slobode da rastu i služe Boga na svoj vlastiti individualni na-
čin bez smetnji. Istovremeno, učinkovite granice su svjesne vrijed-
nosti duhovnih smjernica koje pomažu da se društvo pravilno razvije
u skladu s božanskim principima. Mudar vođa usklađuje oboje - niti
krši prava drugih, a niti dopušta anarhiji da zavlada.“
Kasnije u knjizi piše: „...da bi bila učinkovita, pravila ne smiju
potiskivati naše energije ili nas na neprirodan način sputavati.
Umjesto toga, trebaju nas štititi, poticati kreativnost te unaprijediti
osjećaj blagostanja.“
Očito je da su pravila i propisi nužni čak i unutar obitelji, a da ne
govorimo o organizacijama. No pretjerano naglašavanje istih upućuje
na nedostatak ljubavi i povjerenja. Njihovim neumjesnim isticanjem
koči se kreativnost i rast. Na žalost, nekim je vođama više stalo do
pravila no što im je stalo do ljudi.
Neki možda misle da su nam potrebna stroga pravila koja bi štitila
nevine od zlonamjernih osoba. To je točno, ali ta ista pravila ne bi
smjela ometati slobodu dobronamjernih osoba. Sloboda ne znači pot-
punu, neograničenu slobodu u smislu opuštenog, hedonističkog pona-
šanja. Da bismo uspjeli, potrebna je zdrava ravnoteža, a ona se po-
stiže tako da se postepeno povećava sloboda kako rastemo i sazri-
jevamo. Očito je da bhakta koji dvadeset godina sve striktno slijedi i
propovijeda treba imati više slobode od novog bhakte koji je tu tek
dvije godine.5
Srila Prabhupada je također govorio o slobodi na sljedećoj lekciji:
„Zato oni nisu anyabhilasita-sunyam (Cc. Madhya 19.167). Oni ima-
ju želje. Kako onda mogu biti bhakte? Zato jer je bhakta čist, on ne-
ma... akamah. Zašto se to preporučuje? I polubogovima se također
preporučuje. To je sloboda. Sastre vam daju svu slobodu: 'Ako želiš,
učini to.' Ali na kraju daju uputu... baš kao Krsna. Spomenuo je toli-
ko toga: jwana-yogu, dhyana-yogu, karma-yogu. Ali na kraju kaže:
sarva-dharman parityajya mam ekam cara... (Bg. 18.66) 'Napusti sve
te gluposti i samo se predaj Meni.' To je konačna uputa. To znači da
nam sastre daju slobodu i u isto vrijeme nam daju priliku. Sastre ni-
su... Baš kao što smo i mi slobodni; državni su zakoni tu, a mi smo ih

5
Broj godina provedenih u predanom služenju nije jedini činitelj za procjenu nečije
zrelosti, ali igra važnu ulogu.

25
slobodni kršiti ili ih se pridržavati. Slično tome i sve sastre, sve je tu.
I sloboda je također tu. Ne mislim reći konačna sloboda, ali sloboda
postoji, mala sloboda. Možemo izabrati.“ (Bhag. 2.3.10 svibanj 1972.
godine, Los Angeles)
Budući da smo sićušne duhovne duše koje se uvelike razlikuju od
Svevišnjeg Gospodina, naša je sloboda zasigurno vrlo mala. Ipak,
sloboda mora postojati u devocijskoj zajednici. No, ne možemo stva-
rati vlastiti put religije niti možemo skretati od standardne prakse
unutar Sarasvata Gaudiya tradicije, posebno ne s puta kojeg je zacr-
tao naš osnivač-acarya Srila Prabhupada. To su naša mjerila. Sve dok
ih slijedimo možemo slobodno putovati nazad kući, nazad Bogu.

26
 „Vodstvo temeljeno na ljubavi i poštovanju bolje je
od onoga temeljenoga na strahu i prisili, ali vodstvo
je najbolje kada ljudi kažu: 'Učinili smo to sami.'“

Lao Tsu

4 AUTORITET I SLOBODA

Kada sam jednom vodio seminar u Tbilissiju, u Gruziji, objasnio

sam da je za bhakti potrebna sloboda. Jedan lokalni bhakta je ispri-
čao kako ga je na početku njegovog duhovnog života autoritet natje-
rao da dijeli knjige, iako zapravo to nije želio učiniti. No bilo je to
najsretnije razdoblje u njegovom životu. Želio je znati kako je to mo-
guće, ako je bio natjeran da to čini, naizgled bez slobode.
Odgovor je bio jednostavan. Pitao sam ga: „Jesi li imao dobar od-
nos s njim?“
„Da.“, odgovorio je.
„Jesi li osjećao da djeluje za tvoje najviše dobro?“
„Da.“
„Stoga si prihvatio njegov pritisak jer si osjećao da to čini s bri-
gom i ljubavi. Zar ne?“
„Da, mislim da je tako.“
Kada netko vrši pritisak nad nama iz istinske brige za našu dobro-
bit, tada ne koristi prisilu ili strah, već drugu snagu, a ta je ljubav.
Ljubav je najmoćnija sila koja može nadahnuti svakoga da učini
bilo što. Srila Prabhupada je spomenuo taj princip na lekciji koju je
dao u Bombayu, u travnju 1976. godine: „To nije nešto umjetno.
Brahmacari, učenik, mora imati autentičnu, istinsku ljubav prema gu-
ruu. Tada može biti pod njegovom kontrolom. Zašto bi inače pristao
na kontrolu? To je moguće kada je osoba snažno povezana s guruom.
Običan odnos nije dovoljan.“

27
 Prije mnogo godina, tijekom turneje Indijom, Srila Prabhupada i
nekolicina njegovih učenika putovali su vlakom. Kada je vlak stao na
stanici u New Delhiju, Prabhupada je bez prethodnog upozorenja re-
kao nekim učenicima predvođenim Guru dasom da siđu s vlaka i
negdje u gradu otvore hram. Dogodilo se to na licu mjesta, bez ikak-
ve prethodne najave. Učenici su sretno i s ljubavlju prihvatili izazov.
Srila Prabhupada je upotrijebio slično načelo za ispravljanje dru-
gih. Dao je primjer lončara koji oblikuje zemljane posude koje indij-
ske seljanke nose na glavi. Desnom rukom lončar zamahuje čekićem,
obavljajući time i najveći dio posla, dok lijevu ruku stavlja u posudu,
podupirući je da ne pukne. Desna ruka se uspoređuje s ispravljanjem
i prijekorom, a lijeva s ljubavnim odnosom između dviju osoba. Bez
čekića ispravljanja posuda se ne može pravilno oblikovati, a bez po-
drške odnosa posuda pod udarcima lako puca. To je prava formula za
ispravljanje i za nježno, ali odlučno usmjeravanje drugih da učine
stvari koje možda ne žele učiniti. Za tu je formulu potrebna ljubav.
Srila Prabhupada je ophodeći se s drugima koristio slobodu i lju-
bav. Evo jednog primjera iz sjećanja Njegove Svetosti Mukunde
Goswamija: „Razgovarao sam sa Srila Prabhupadom i usred razgo-
vora ušao je bhakta ponudivši mi čaj. Uzeo sam ga, no Prabhupada je
tonom glasa kojim me napola korio rekao: „Zašto to piješ?“, na što
sam ja odgovorio da pijem zato što mi je bhakta ponudio. Prabhu-
pada na to reče da se čaj smije koristiti samo kod prehlada. Držao
sam šalicu u ruci i umjesto da ju jednostavno odložim, pogledao sam
Prabhupadu i rekao: 'Onda ga znači ne bih trebao popiti?' Mislio sam
da to i nije tako ozbiljno i da bi bilo u redu da ga uzmem osim ako
Prabhupada zaista ne bi zahtijevao da to ne učinim. Kada je Prabhu-
pada shvatio moje raspoloženje te da cijelu stvar ne shvaćam veoma
ozbiljno, odlučio je biti blag te je rekao da ga mogu uzeti ovaj puta,
ali ne i ubuduće. Nisam želi sjediti tamo i piti ga polako pred Pra -
bhupadom pa sam cijelu šalicu popio odmah, počevši osjećati kriv-
nju.
Kako sam pio čaj i razgovarao s Prabhupadom, lice mi se počelo
jako znojiti te sam se posramio i zbog toga. Imao sam jaki osjećaj da
me samo tolerira. Znao sam da nikada ne odstupa od svojih načela, a
opet, mislio sam da je zaista divno što je bio voljan iskusiti nove,
drugačije stvari u raznim ljudima te što je bio tako blaga i fleksibilna
osoba. Smatrao sam da je to dio njegove veličine, dijelom i zbog toga

28
što sam znao da zapravo u sebi nikada nije radio kompromise. Bili
smo veoma zahvalni i oživljeni načinom na koji je postupao s nama.“
Osoba koja djeluje kao autoritet nesumnjivo će ponekad morati
vršiti pritisak na druge, ali to mora učiniti jako pažljivo, nikada ne
zaboravljajući individualnu slobodu osobe. Sam se Gospodin Krsna
nikada ne upliće u sićušnu neovisnost duše; tko smo mi da to učini-
mo? Mislimo li da smo veći od Njega?
Zastanite na trenutak i postavite si sljedeće pitanje: „Što Gospo-
dina Krsnu čini vrhovnim autoritetom?“ Nedvojbeno, tu je Njegova
apsolutna ontološka pozicija, ali je li to jedini razlog zbog kojega ste
Njega prihvatili kao najviši autoritet?
Zamislite na trenutak da postoji Bog kojemu nije stalo do vas,
Bog koji vas ne voli. Bi li i dalje bio vaš vrhovni autoritet? Naravno,
gopije iz Vraje vole Krsnu bez obzira na to voli li On njih ili ne, ali
ovdje ne govorimo o toj visokoj razini ljubavi. Osim toga, Krsna do-
ista voli gopije i to je jedna od stvari koja povećava njihovu nese-
bičnu ljubav.
Riječ 'autoritet' ne označava samo položaj, već upućuje i na pri-
sustvo ljubavi. Da bi bili istinski autoriteti, roditelji moraju voljeti
svoju djecu. Da bi dobili pravi odaziv, učitelji moraju voljeti svoje
učenike. Da bi pomogao svojim učenicima, guru ih mora voljeti.
Kralj mora voljeti svoje podanike, a žena mora biti voljena da bi pri -
hvatila autoritet muža.
Kada govorimo o toj temi, vođe hramova se često blago uznemire.
Misle: „Sloboda? Ljubav? Ma daj. Kako bih upravljao da su svi slo-
bodni? Osim toga, mogli bi me optužiti da nemam dovoljno ljubavi i
odbiti da učine ono što od njih tražim. Nastao bi kaos!“
Moj odgovor njima je: „Da, u svakodnevnom upravljanju mora
doći do hijerarhijske suradnje, u to nema sumnje. Ne zagovaramo
anarhiju. No teme ovdje izložene općenita su načela namijenjena du-
goročnoj primjeni. Kako ćete ih primijeniti, ovisi o vama. I vi imate
slobodu. Vaš uspjeh leži u primjeni. Ali ako se nekome uistinu ne
može vjerovati, čak i do te mjere da mu se ne može dati sloboda, bi li
on i dalje trebao živjeti u uskom krugu bhakta?
Sloboda i ljubav povećavaju devocijski entuzijazam. One su bo-
žanske i oplemenjujuće sile. Stoga, bilo kada i bilo gdje vucite
umjesto da gurate. Bhaktama o kojima se brinete uvijek dajte moguć-
nost izbora i slobode. Neka porazmisle o tome što bi voljeli raditi.
Posao će vam biti lakši ako ste okruženi ljudima koji su zadovoljni i

29
pravilno situirani. Vjerujte da će učiniti pravi izbor. Ako pogriješe,
naučit će iz tog iskustva, ali i uvijek cijeniti što ste im dali slobodu.“
U prosincu 1972. godine Srila Prabhupada je pisao jednom od
svojih vodećih menadžera Karandhari o slobodi i ljubavi: „Naši vođe
moraju biti pažljivi da ne ubiju duh entuzijastične službe koja je indi-
vidualna, spontana i dobrovoljna. Uvijek bi trebali stvarati atmosferu
svježeg izazova za bhakte tako da ga oni entuzijastično prihvate. To
je umjetnost upravljanja - izvući spontani ljubavni duh kojim bi se
žrtvovalo nešto energije za Krsnu.“
Dotakao sam neka osnovna načela djelovanja iz predanosti: slo-
bodu, povjerenje i ljubav. Bez njih nema devocije, bez njih je po-
trebna druga energija kako bi se stvari pokrenule, ali ona nije pozi-
tivna, čista niti božanska. Ustvari, negativna je i destruktivna. Izazi-
va nepovjerenje, gorčinu i frustraciju.
Komunistički vođe u Sovjetskom Savezu u nedavnoj su prošlosti
koristili takvu negativnu energiju. Stvorili su sustav u kojem su obič-
ni ljudi postali doušnici, izvještavajući o svakoj osobi i svakoj situa-
ciji koja bi mogla biti prijetnja sovjetskoj doktrini. Osobu bi odmah
proglasili krivom i etiketirali je vrag naroda ili državnim neprijate-
ljem. Jednostavno na temelju toga izvještaja i bez suđenja osobu bi
ubili ili poslali u radnu koloniju u Sibir.
Ljudi su živjeli u stalnom strahu. Pazili bi što govore i s kime. Za-
boravili su što znači slobodno se izražavati. To je ono što riječ glas -
nost znači - sloboda izražavanja. Danas mnogi ljudi nose traume iz
toga razdoblja. Naravno, između tih mračnih i sjajnih sustava kontro-
le postoje i nijanse sivila, ali u pravilu postoje ta dva načina motivi -
ranja osoba. Kao što postoje i dvije vrste ljudi, sure i asure, tako
postoje i dva pristupa upravljanju drugima, a to su strah i ljubav.
Strah je odsustvo ljubavi i gdje god je strah, nema ljubavi.
Kada se netko boji vjerovati drugima, to znači da je njegova vjera
u Boga mala ili da je uopće nema. Nesiguran je i misli da mora vla -
dati silom. Njegov slogan je: „Sila vlada“.
Ne vjeruje sebi i ne voli sebe pa stoga ne može voljeti druge niti
im vjerovati. Postaje ovisan o slavi, bogatstvu, sljedbenicima i moći.
Te stvari same po sebi nisu loše; negativno je biti ovisan o njima. Da
bi se oslobodila te zavisnosti, osoba ih može ponekad maknuti u stra-
nu te promatrati um. Čak i veoma uzvišene duše mogu postati njiho-
vom žrtvom te stoga ne bismo trebali prenaglo zaključiti da smo se
oslobodila vezanosti za njih. Teže je no što se čini.

30
 Srila Bhaktivinoda Thakura svojoj Bhaktyaloki citira iz Hari-
bhakti-vilase:

sarva tyage 'py aheyayah sarvanartha bhuvac ca te

kuryuh pratisthavisthaya yatnam asparcane varam

„Čak i ako osoba može napustiti sve materijalne želje, želju za

slavom jako je teško napustiti. Ta želja, koja se uspoređuje s izme-
tom, korijen je svih anarthi. Stoga je osoba mora veoma pažljivo
izbjegavati.“
Srila Vicvanatha Cakravarti Thakura kaže isto u Madhurya
Kadambini: „Kao što i pokraj glavne biljke raste korov, tako se za-
jedno s bhakti pojavljuju bogatstvo, obožavanje i poštovanje te udo-
ban položaj i slava - labha, puja i pratistha. Taj korov bujno raste i
svojim prisustvom guši bhakti.“
Preuzeti ulogu autoriteta znači predstavljati samoga Boga. Kako
itko može misliti da je to lak zadatak? Ništa nije teže od toga.
Evo i zanimljivog citata Don Richarda Risoa, pisca i socijalnog
psihologa iz New Yorka: „Sloboda je jedan od najvažnijih činitelja
zdravog funkcioniranja, kao što je to i individualnost. Zdravi ljudi
uistinu su najviše svoji, a nikada nisu više svoji nego kada trans-
cendiraju sami sebe. Tako nastaje paradoks: u transcendiranju samih
sebe pronalazimo svoju najdublju slobodu i najdublje ja. A vrijedi i
obrnuto: kako se kroz razne stadije psiholoških 6 spuštamo do neuro-
ze, postepeno gubimo slobodu i postajemo sve više neslobodni i
opsesivni.“
Riso povezuje slobodu sa zdravim funkcioniranjem i individual-
nošću. Iz toga slijedi da nedostatak slobode potpomaže našem za-
kletom neprijatelju - impersonalizmu. Ako bi vam netko postavio
pitanje ima li u vašoj zajednici dovoljno personalizma i topline te
ukoliko bi vaš odgovor bio ne, evo jednog mogućeg uzroka – nedo-
statak slobode.

6
Prema Don Richardu Risou postoje razni stadiji psiholoških stanja: niski, srednji i
visoki. Na samom dnu pronaći ćemo psihozu gdje se osoba ne može nositi sa ži -
votom i ozbiljno je bolesna. Malo više od psihoze, ali još uvijek pri dnu, nalazi se
neuroza: osoba može izaći na kraj sa životnim problemima, ali ima poteškoće s
emocijama, odnosima itd. Na malo višoj razini osoba se već lakše nosi s problemi -
ma, a na još višoj, normalno funkcionira bez gotovo ikakvog naprezanja. Stupnjeva -
nje ide i dalje. (op. prev.)

31
 Sjećam se kako je prije mnogo godina moj autoritet, koji se po-
nekad prema meni ponašao kao prema svojem vlasništvu, saznao da
sam otišao u zonu drugog autoriteta. Kada sam ga nazvao, poprimio
je kontrolirajući, zastrašujući ton glasa. Nakon što sam mnogo godi-
na bio tretiran na takav način i sâm sam, nesvjesno, poprimio slično
raspoloženje. To sliči djetetu koje su zlostavljali pa kasnije samo zlo-
stavlja druge. Nedavno sam se tako ponašao prema mlađem bhakti u
svojoj zoni. Razgovarali smo o tome i morao sam se suočiti s vlasti-
tom anarthom. Bilo je neugodno i bolno, ali to je jedan od načina na
koji se možemo osloboditi od dubokih, negativnih obrazaca pona-
šanja.
Takvi suptilni stavovi i očekivanja mogu postati pravi teret. Kada
očekujemo od drugih da se na određeni način ponašaju prema nama,
obično na način temeljen na našem izvanjskom položaju, nesvjesno
onemogućujemo drugima da djeluju slobodno i iz srca te na taj način
uništavamo svaku mogućnost da se bhakti izrazi. Ironija je u tome
što to često činimo ljudima koji su nam dragi kao što su naši učenici,
podređeni ili članovi obitelji.
Ako se netko ponaša u skladu s našim očekivanjima, koja se mo-
gu snažno, iako suptilno, izraziti govorom tijela, tonom glasa ili već
samim pogledom, tada su ta očekivanja motivacijski faktori koji utje-
ču na ponašanje, a ne ljubav. A bhakte žele osjetiti i izraziti svoju de -
vocijsku ljubav u službi za Boga i vaisnave. Sloboda im daje veliku
nagradu u duhovnom životu - mogućnost da predano služe s
ljubavlju.

32
 „U ovom se stihu osuđuju i slijepo slijeđenje i
besmislena pitanja.“

Srila Prabhupada,
Bg. 4.34 smisao

5 SLIJEPO SLIJEĐENJE

U prethodnom poglavlju o autoritetima spomenuo sam dva puta -

put ljubavi i put straha. Slijepo slijeđenje ide ruku uz ruku sa stra-
hom. Oni su prijatelji i dobro funkcioniraju zajedno stvarajući u su-
radnji autoritarnu atmosferu potpuno suprotnu onoj individualne slo-
bode mišljenja i djelovanja.
Srila Prabhupada osuđuje slijepo slijeđenje na sljedećoj lekciji:
„Da. Slijepo slijeđenje i besmislena pitanja. Te su stvari osuđene u
ovom stihu. Slijepo slijediti znači: 'Oh, evo swamija. Tolike ga tisuće
slijede. I ja ću postati njegovim učenikom.' To je slijepo slijeđenje.
Ne znate tko je on, je li swami ili nitkov. Ne znate, ali zato što svi
kažu: 'Postat ću njegov učenik' i vi to činite. To je slijepo slijeđenje,
bez znanja.“ (Bg. 4.34 - 39 siječanj 1969. godine, Los Angeles)
„Proučavamo ovu Bhagavad-gitu samo da uvidimo kako ne slije-
dimo slijepo. To je znanost. Temelji se na filozofiji i znanosti. No
olakšali smo proces slijedeći velike nepokolebljive osobnosti, to je
sve. Ali ne znači da je to slijepo slijeđenje.“ (Bhagavad-gita 7.28 -
8.6, listopad 1966. godine, New York)
„Vicara znači da logikom nastojimo razumjeti poklon Gospodina
Caitanye. Ne slijedite slijepo. Nije dobro nešto slijepo slijediti. To
neće potrajati. Sve treba razumjeti s logikom.“ (Bhag. 6.2.1 - 5 sije-
čanj 1971. godine, Calcutta)
Danas se u ISKCON-u puno govori o načelima vodstva. Bhakte
pohađaju seminare, odlaze na sastanke i čitaju knjige o toj temi. Me -
đutim, koliko nam je poznato, Srila Prabhupada nije činio sve te

33
stvari, ali je usprkos tome bio savršeni vođa. Čak ga i svjetovni kru-
govi smatraju takvim. Kako je prirodno bio tako dobar vođa? 7
Vodstvo znači autoritet, a autoritet dolazi od Krsne. Budući da je
Prabhupada bio izravno povezan sa Svevišnjom Božanskom Osobom,
Sri Krsnom, bio je opunomoćen energijom predanosti, bhakti-sakti.
Prabhupada je bio ispunjenom devocijom pa je mogao razumjeti koja
načela potiču predanost. Stoga se uvijek brinuo da duh i raspoloženje
predanosti budu prisutni u njegovom društvu. Ono što je za njega bi-
lo prirodno mi sami moramo usvojiti, naučiti i primijeniti.
Postoji jaz razlike između autoritativnog i autoritarnog. Prema
Websterovom rječniku, riječ autoritativan odnosi se na ono što ima
autoritet ili što proistječe iz autoriteta. Autoritativnoj osobi ili grupi
dopušteno je da primi autoritet i da bude prihvaćena.
S druge strane, riječ autoritaran po Websteru ima dva značenja.
Autoritarno je, s jedne strane, ono što traži slijepu pokornost, a s dru-
ge, ono što svu moć daje vođama koji nisu ustavom odgovorni ljudi-
ma. Drugim riječima, vođe ne snose odgovornost za probleme u
društvu i treba ih se poštovati bez obzira kako se ponašali.
Zbog svoje unutarnje duhovne moći, istinski je duhovni vođa au-
toritativan. Ne ovisi o slijepoj pokornosti, titulama ili crkvenim kon -
vencijama. Uvijek se nastoji poboljšati iznutra, znajući da težinu svo-
jeg položaja može nositi samo ako ostane otvoren, čist i nesebičan.
Stalo mu je do drugih jer osjeća njihovu povezanost sa Sri Krsnom te
zna da su sve duše sastavni djelići Gospodina. Takav se vođa uvijek
osjeća odgovornim za druge. Ako su nesretni ili prigovaraju, osjeća
se osobno odgovornim. Daje sve od sebe kako bi shvatio na koji je
način pridonio problemu i na koji ga način može riješiti. Ljudi ga
prirodno slijede i on u njima budi istinsko poštovanje.
U ISKCON-u je došlo do velikih unutarnjih raskola kao što su
Rtvikvadiji, na koje se obično gleda kao devijantne. Osim toga, ma-
sovni odlasci bhakta u druge Gaudiya institucije šokirali su ISK-
CON-ove članove. Neki vođe misle da bi se te pojave trebale suzbiti,
ali mnogi nisu stali i razmislili da su možda sami odgovorni što je do
njih uopće došlo.
Ako je guru ponizan i smatra sebe samo svećenikom koji pomaže
svojemu stadu, onda će ga njegovi učenici i ostali prirodno poštovati

7
Jedan od vodećih menadžera Stevena Coveya nakon čitanja Crila Prabhupada
Lilamrte pohvalio je Prabhupadin sjajni nastup u skladu s njihovih sedam navika.

34
i cijeniti. Međutim, misli li da je bolji od drugih i postane ponosan na
svoje sljedbenike i položaj, onda će ga neki smatrati samo sveće-
nikom, a ne guruom u pravom smislu te riječi. Eto poetske pravde
koju ju sasvim moguće uredio sam Gospodin kako bi ga nečemu po-
dučio.
Za vrijeme Bhaktisiddhante Sarasvatija Thakure mahante ili vođe
hramova zbog pohlepe su razvili jati-gosai8 kontaminaciju želeći
uvesti monopol nad obožavanjem calagram-cila i davanjem inicija-
cija. Tvrdili su da samo oni zbog svojeg visokog brahmanskog podri-
jetla mogu vršiti te aktivnosti. Kada im se Srila Sarasvati Thakura su-
protstavio, mahante su zajedno s plaćenim razbojnicima napali nje-
govu gaura-mandala parikramu u Navadvipi. Kada su građani vidjeli
da njihovi vlastiti mahante napadaju nevine vaisnavske hodočasnike,
mnogi od njih su izgubili vjeru u ortodoksnu Gaudiya religiju koju su
do tada slijedili; kao rezultat toga, devijantne sekte izvan sampradaye
niknule su u velikom broju.
Jedna bengalska poslovica kaže da riba počinje truliti od glave.
To znači da su religijski vođe odgovorni za devijacije koje nastaju u
njihovoj liniji ili instituciji. Koristoljublje, autoritarnost i ponos već
su stvarali probleme u povijesti Gaudiya vaisnavizma i čine to i da-
nas u našim zajednicama. Povijest se često ponavlja.

Istinska pokornost

Ako duhovni vođa nije duhovno jak kao što je to bio Srila Pra-
bhupada, ne bi trebao očekivati istu snagu predavanja od svojih
sljedbenika. To je poniznost. On može misliti: „Posvetio sam se Pra-
bhupadinoj misiji i baštinio njegovo nasljeđe. Stoga bi se moji sljed-
benici trebali predavati meni kao što su se bhakte predavali Prabhu-
padi.“ No to je pogrešna pretpostavka i pogrešno očekivanje. Često
ih bhakte osjete i oni pridaju neugodan okus njihovoj predanosti.
Ako vođa tako razmišlja, to može biti pokazatelj da se više oslanja
na svoju institucijsku ulogu nego na svoju čistoću i karakter.

8
Jati-gosai - Gaudiya vaisnavski izraz za kontaminirajuću ideju da samo osobe ro-
đene u određenim brahmanskim obiteljima mogu prihvaćati učenike, davati mantre,
obožavati Božanstva i sl. Takav mentalitet stvara monopol nad raznim religijskim
funkcijama, obično iz financijskih razloga. (op. prev.)

35
 U vezi toga postoje četiri mogućnosti: 1) osoba posjeduje i ka-
rakter i položaj, 2) osoba posjeduje karakter, ali ne i položaj, 3) oso-
ba posjeduje položaj, ali ne i karakter, 4) osoba je bez položaja i bez
karaktera. Pod 'karakterom' mislim na čistoću i integritet. Prve dvije
verzije su dobre; četvrta nije baš najsretnija, ali je prihvatljiva, no
treća je neprihvatljiva. Mark Twain jednom je rekao: „Bolje je zaslu-
žiti počasti, a ne ih imati, nego ih imati, a ne ih zaslužiti.“
Naravno, ako osoba prilazi guruu tražeći u njemu utočište i u nje-
mu vidi Božju milost, predavanje će se postepeno razvijati u njoj, ali
guru ili duhovni vođa ne očekuje potpunu predaju odmah, niti od
svakoga; čak niti Srila Prabhupada to nije očekivao. Potpuno preda-
vanje je nešto iznimno rijetko. Predavanje treba doći prirodno i te-
meljiti se na vjeri. Potpuno predavanje može se jedino blago ohra-
brivati kroz ljubav, trening i praktično savjetovanje.
Spomenuo sam da su ljubav, povjerenje i sloboda neophodni za
stvaranje pravilnog raspoloženja. Inače odnosi i atmosfera u zajed-
nici postanu ukočeni i zagušljivi. Idealni duhovni vođe utemeljeni su
u Apsolutnoj Istini pa se u ophođenju s drugima ponašaju kao inte-
grirane osobe. Stoga nikada nisu nesigurni, sebični ili bešćutni, već
sposobni, brižni i nesebični.

Inteligentno slijeđenje

Suprotno od slijepog slijeđenja jest inteligentno slijeđenje i ono je

poželjno. Slijede dva citata koja opisuju korištenje razuma i otvo-
renih očiju u predanom služenju:
„Kao što je brahmana avadhuta preporučio, promatranjem običnih
stvari u prirodi osoba može dublje proniknuti u učenja acarye i izbje-
ći kršenje njegovih naredbi. Guruova učenja ne smiju se prihvatiti
mehanički. Učenik treba biti misaon i vlastitom inteligencijom ra-
zumjeti što je čuo od svojeg duhovnog učitelja, promatrajući svijet
oko sebe.“ (Bhag. 11.9.31 smisao)
„Ako osoba primi učenja od svojega acarye, ali ih drži zaključani-
ma u glavi kao teoretsku dogmu, neće vidno napredovati. Da bi raz-
vila potpuno znanje, osoba mora vidjeti njegova učenja svuda; zato
vaišnava odaje svoje poštovanje svim stvarima i stvorenjima koja mu
pružaju daljnje prosvjetljenje na putu obožavanja njegovog vjero-
dostojnog acarye koji se ne razlikuje od Gospodina Krsne.“ (Bhag.
11.9.31 smisao)

36
 Ove izjave su jasne: mehaničko prihvaćanje filozofije slabi nas i
otežava napredak. Kao što je bilo rečeno u prvom poglavlju, osjetila,
zajedno s umom i inteligencijom, moraju se uključiti u predano
služenje. Da bi se osjetila pravilno upotrijebila, potrebna je sloboda.
Kada dođe do slijepog slijeđenja i straha, ne može se djelovati
slobodno i puzavica predanosti vene.
To načelo proporcionalno raste ovisno o količini individualne in-
teligencije. Drugim riječima, inteligentna osoba ne voli da se zaklju -
čuje u njezino ime ako nije prethodno dobila priliku da razmisli
sama. Osobi s manjom inteligencijom to toliko i ne smeta, ali ipak
cijeni dobivenu priliku da razmisli, čak i ako nije sposobna donijeti
vlastite zaključke. Nakon što se mučila s problemom, prirodno će
potražiti osobu koja joj može dati savjet i iskreno će ga prihvatiti ako
je mudar.

Ludost slijepog slijeđenja

Da bi ukazao na ludost slijepog slijeđenja, Prabhupada je ispričao

priču o smrti Sargal Singha. Jedan trgovac je jako volio Sargal Sin-
ghua te je nakon njegove smrti obukao crninu i obrijao glavu. Neki je
čovjek ušao u trgovčevu radnju te upitao trgovca tko je umro. „Umro
je Sargal Singh“, odgovori trgovac. Posjetitelj nika-da nije čuo za
Sargal Singha, ali je i on obrijao glavu i obukao cr-ninu. Ostali su ga
ljudi u gradu slijepo slijedili, ne želeći ispasti neuki. Kada bi ih netko
upitao tko je umro, odgovorili bi: „Sargal Singh je umro“.
Kada je kraljev ministar vidio tugovanje tolikih građana i on je
obukao crninu i obrijao glavu. No, kada ga je kralj ugledao, upitao ga
je: „Zašto tuguješ? Tko je umro?“
„Sargal Singh“, odgovori ministar.
Kralj upita: „Tko je on?“
Kada ministar nije znao odgovor, kralj mu reče neka sazna. Mini-
star se tako raspitivao kod mnogih i konačno došao do trgovca:
„Tko je Sargal Singh?“, upita.
Trgovac odgovori: „Sargal Singh bio je moj magarac kojeg sam jako
volio.“ U ovoj priči građani su slijedili tuđi primjer, dok je kralj inte-
ligentno postavljao pitanja i preispitao situaciju.
Još jedan primjer slijepog slijeđenja je onaj petorice majmuna ko-
ji su bili stavljeni u kavez s čijeg su vrha visjele banane. U kavezu su
bile i ljestve koje su vodile do banana i kada bi se koji majmun po-

37
kušao uspeti uz njih, na sve bi se majmune izlijala hladna voda.
Uskoro su mališani shvatili da penjanje ljestvama podrazumijeva ve-
liku patnju te bi zato žestoko napali svakog majmuna koji bi im pri-
šao blizu.
Nakon par dana jednog su majmuna maknuli iz kaveza i
zamijenili ga novim. Pridošli-ca je bio neupućen i entuzija-stičan.
Primamljen bananama uputio se do ljestava, no drugi su ga napali.
Nakon nekog vremena došlo je do nove za-mjene i majmun koji je
došao ponovio je istu pogrešku. Svi su ga majmuni napali, a to je
učinio i onaj pridošlica koji zapravo nije znao zašto točno napada.
Jednostavno je slijedio druge. Postupno, nakon niza zamjena, svi su
majmuni iz prve skupine otišli. Novi majmuni nisu znali zašto
napadaju one koji se približavaju ljestvama, ali su ipak slijepo na-
stavili s agresijom.
Majmuni nisu jedina bića podložna uvjetovanju materijalnom pri-
rodom. Ljudi također mogu djelovati na sličan način.

Sastavni dijelovi obrazovanja

Sada ćemo pogledati sastavne dijelove obrazovanja i njihovu

ulogu u našoj raspravi o devociji. Devocija je više od obrazovanja,
ali sadrži edukacijska načela. Kada smo uistinu obrazovani, ne mo-
žemo nešto slijepo slijediti jer nam istinsko obrazovanje daje više od
uvodnih ili površnih razina učenja. Istinsko duhovno obrazovanje sa-
drži dublje razine učenja, razine u koje se ubraja i dodavanje znanju.
To posebno vrijedi za dublje ulaženje u Apsolutnu Istinu koja sadrži
nebrojene aspekte.
Razmatranje, razmišljanje i analiziranje pomoću uma i inteligen-
cije važniji su dijelovi edukacijskog procesa i čine njegovu drugu ra-
zinu. Riječ „edukacija“ dolazi iz korijena latinske riječi „educare“
što znači „iznijeti na vidjelo“ ili „pokazati put“. To ukazuje na pozi-
tivan, opunomoćujući proces koji se nastavlja nakon što formalne
lekcije završe; učenik se ne bi trebao vratiti neznanju, već dalje na-
staviti sam.
Razine obrazovanja opisane su u Brhad-aranyaka Upanisadi
(2.4.5), Patawjalijevim Yoga-cutrama (1.17) i u Naisadha-caritamu
(1.4). Ove sastre nabrajaju osnovne sastavne dijelove učenja, svaka
na ponešto drugačiji način, ali se sve podudaraju u prve tri najvažnije
razine.

38
 Brhad-aranyaka Upanisada govori o tri široke kategorije učenja:
cravani, manani i nidhidhyasani. Cravana se odnosi na slušanje od
učitelja. Manana znači steći intelektualni uvid ili razumijevanje raz-
mišljanjem o temi. Nidhidyasana se odnosi na usvajanje znanja i pri -
mjenu u životu.
Yoga-cutre govore o četiri razine: vitarki, vicari, anandi i
asmitarupi. Vitarka obuhvaća studiranje, analizu, pretpostavku i
zaključivanje. Vicara promišljanje, meditaciju, uvid i razumijevanje.
Ananda obuhvaća usvajanje i primjenu. Asmitarupa je istoznačna
svarupa-siddhiju, savršenstvu svih astagga-yoga praksi.
Naisadha-caritam također govori o četiri razine: adhiti, bodhi,
acarani i pracarani. Adhiti znači detaljno naučiti predmet. Bodha se
odnosi na stjecanje uvida i vještine u učenju. Acarana obuhvaća uvi-
đanje svrhe učenja i življenje prema njemu. Pracarana se odnosi na
davanje tog znanja drugima.
Ako povučemo paralelu između ovih sustava, možemo vidjeti da
prva razina svakoga od njih govori o uvodnim koracima u učenju, a
to su slušanje, učenje i analiziranje. Druga se razina odnosi na inte-
lektualni uvid i razumijevanje razmišljanjem. Na trećoj razini učenik
usvaja predmet, a vještine postaju njegovom drugom prirodom; on
predmet živi i diše bez napora.
Sljedeći Srila Prabhupadine upute konačno smo doveli ISKCON
na prvu razinu. Dostupni su bhakti-sastra tečajevi i ispiti i postali su
popularnima. To je ISKCON energiziralo transcendentalnim zna-
njem, a bhaktama dalo osjećaj uspjeha i prosvjetljenja. No Prabhu-
pada je želio da njegovi sljedbenici dođu na drugu razinu. Često bi
imao lažne debate sa svojim učenicima prisiljavajući ih da dublje
razmišljaju o filozofiji. Druga razina, ona koja se odnosi na uvid i ra-
zumijevanje, zahtijeva dublje razmišljanje, promišljanje i rasprav-
ljanje i još se nije razvila u našem društvu. Uviđanje i razumijevanje
znači da filozofiju ne prihvaćamo slijepo, već ju podvrgavamo sum-
nji i promatramo iz raznih kutova gledanja.
„Ovih dana jako naglašavam da moji učenici moraju povećati či-
tanje mojih knjiga i pokušati ih shvatiti iz raznih kutova gledanja.
Svaka se sloka može promatrati iz mnogo, mnogo raznih kutova, zato
vježbajte da biste tako vidjeli stvari.“ (Pismo Tribhuvanathi, 16.
srpnja 1972. godine)
„Tvoj glavni zadatak je pobrinuti se da svaki bhakta u tvojoj zoni
redovno čita naše knjige i ozbiljno razmišlja o njima iz raznih kutova

39
gledanja te da se na neki način apsorbira u znanje o filozofiji svjes-
nosti Krsne. Ako su upućeni u našu filozofiju i prouče je iz svih ku-
tova gledanja, tada će veoma lako vršiti tapasyu i razviti odvojenost
te će to biti njihov napredak u svjesnosti Krsne.“ (Pismo Satsvarupi,
16. srpnja 1972. godine)
Ne dođemo li na drugu razinu, treća će nam prirodno biti nedo-
stupna. No čak je i za drugu razinu potreban brahmanski duh koji
prati put slobode, otvorena raspitivanja, oslobođenog straha od kaz-
ne, ismijavanja ili otuđenja. Mislim da je to u mnogim našim zajed-
nicama trenutno nedostupno te je jedan od brojnih razloga zašto se
napušta naše društvo.
Srila Prabhupada kaže da je treća razina nužna za brahmane i
propovijedanje: „Ovo je istinski opis brahmane. Brahmana je osoba
koja je usvojila vedske zaključke obuzdavajući um i osjetila...osoba
koja je doista spoznala srž Veda može propovijedati istinu.“ (Bhag.
5.5.24 smisao)
„Znanje iz razotkrivenih spisa može se usvojiti jedino slušanjem i
objašnjavanjem.“ (Bhag. 1.1.6 smisao)
Bez usvajanja filozofije ne možemo učinkovito propovijedati. Sri-
la Prabhupada također govori o te četiri razine: „Svjesnost Krsne ve-
lika je potreba ljudskog društva. Naučite je, shvatite, usvojite i podu-
čavajte. To je jako jednostavno.“ (Savršenstvo yoge, četvrto po-
glavlje)
Na trećoj razini, razini usvajanja, dostupna je potpuna zaoku-
pljenost koja zauzvrat donosi anandu. Usvajanje pokreće tok stvara-
laštva. Kada filozofiju primjenjujemo s razumijevanjem, koristimo
sva osjetila, uključujući um i inteligenciju. Ona postaje dijelom nas.
Usvajamo praksu i osjećamo nešto duboko; osjećamo povezanost s
Gospodinom. To je yoga.

tad-buddhayas tad-atmanas
tan-nisthas tat-parayanah
gacchanty apuanr-avrttim
jwana-nirdhuta-kalmasah

„Kada osoba usredotoči svoj um i inteligenciju na Svevišnjega,

polažući svoju vjeru u Njega i uzimajući Njegovo utočište, zahva-
ljujući potpunu znanju sve njezine dvojbe u potpunosti nestaju i tako
napreduje na putu oslobođenja.“ (Bg. 5.17)

40
 Da bismo napredovali na putu oslobođenja trebamo um i inte-
ligenciju usredotočiti na Svevišnjega. To nećemo moći učiniti ako ne
razumijemo na koji su način guru, sadhu i sastra vjerodostojni (vidi
dodatak o filozofskoj spekulaciji). Da bismo mogli usvojiti transcen-
dentalno znanje, moramo um i inteligenciju usredotočiti na Sveviš-
njega. Inače ćemo ovisiti o dogmatskom pristupu filozofiji. Propovi-
jedanje nam može postati nevažno jer svjesnost Krsne ne možemo
primijeniti na današnje okolnosti. Stoga ćemo biti prisiljeni živjeti u
prošlosti.
Srila Bhaktivinoda Thakura piše: „Zaboravi prošlost koja spava i
nikada ne sanjaj o budućnosti. Djeluj u vremenu u kojem jesu i pri-
zvat ćeš napredak.“ Prošlost ima svoju važnost, no ne bismo trebali
živjeti u njoj.
Burke Rochford kaže sličnu stvar: „Na čudan način ISKCON-ovi
vođe i dalje ostaju vezani uz načine razmišljanja koji zapravo ogra-
ničavaju njihovu sposobnost suočavanja sa sadašnjim i budućim pro-
blemima organizacije. Možda je uzrok u oslabljenom autoritetu vod-
stva, no mnogi ISKCON-ovi vođe čvrsto prianjaju uz Prabhupadine
riječi, ali ne i uz njegovu mudrost. ISKCON je zbog nesposobnosti
da djeluje u skladu s vremenom, mjestom i okolnostima izgubio na
svojoj dinamičnosti. Vođe moraju biti više od teologa koji čvrsto pri-
anjaju uz riječi svetih spisa.“
Nemojmo biti uznemireni njegovim riječima, već pogledajmo ima
li u njima istine. Kritika ima i svoje pozitivne strane. Ako je lažna,
nemamo se čega bojati, a ako je istinita, možemo joj se prilagoditi i
uroniti dublje u svjesnost Krsne kako bismo poboljšali stanje.
Vratimo se na gore navedeni stih iz Bhagavad-gite. Ako koristimo
inteligenciju u sadašnjosti, razvijamo nisthu, postojanost, te možemo
uzeti utočište, parayanu. Nistha i parayana dodaju se vjeri i uključene
su u treću razinu, razinu usvajanja.
Korištenje vlastite inteligencije ohrabruje bhaktu da leti vlastitim
krilima, što neizbježno mora učiniti kako bi uspio na putu bhakti.
Dužnost je duhovnog učitelja dovesti učenika na treću razinu, dakle
razinu usvajanja, na kojoj učenik može razlikovati na temelju gurua,
sadhua i sastra te primijeniti filozofiju u svakodnevnom životu. To je
puno bolje nego da ga uči dogmi samo da bi učenik ostao u institu-
ciji. Ustvari, dogmatski pristup će više od ičega navesti inteligentnog
učenika da ode. S druge strane, ako mu guru da slobodu i nauči ga

41
misliti, što je uistinu oslobađajuće, osjećat će toliku zahvalnost da ni-
kada neće napustiti njegova lotosova stopala.

Pitanja i odgovori

P: Čini se da bhakte koji nisu intelektualni i analitični ipak lijepo

napreduju.

O: Većina bhakta neće diskriminirati u tolikoj mjeri kao što to

čine intelektualni bhakte. To je prirodno. Ali i oni bi trebali što du-
blje razmišljati o osnovama naše teologije. Na taj će im način ojačati
vjera. To što napreduju, barem naizgled, ne umanjuje činjenicu da bi
mogli još i više ako bi dublje razmišljali i analizirali. Rezultat ne -
dostatka razlikovanja jest da neki učenici uistinu palih gurua i dalje
prihvaćaju njihove upute iako više nisu povezani s guru-parampara.

P: Može li do spoznaje, Božjom milošću, doći zbog vjere, ljubavi i

služenja bhakte, čak i ako bhakta nema intelektualnih sklonosti?

O: Da. Srila Prabhupada je to spomenuo u komentaru na Bhagavad-

gitu 10.10. Da bismo napredovali, potrebno je um i inteligenciju
usredotočiti na Svevišnjega. To nećemo moći učiniti ako ne koris-
timo inteligenciju kako bismo shvatili zašto su guru, sadhu i sastre
vjerodostojni. Svatko razmišlja o filozofiji koliko god može, nasto-
jeći razumjeti kako i zašto je istinita. Pokušamo li, ali iz nekog raz-
loga ne uspijemo, Krsna nam pomaže iznutra. Krsna uzvraća na naš
napor da shvatimo filozofiju, ali druga je stvar ako nikada nismo niti
pokušali.

42
 „Svaki sastavni djelić Potpune Cjeline obdaren je
određenom energijom kako bi djelovao po Gospodi-
novoj volji... Sri Isopanisada nas od samog početka
upozorava da pažljivo igramo ulogu koju nam je do-
dijelio Gospodin.“

Srila Prabhupada
Sri Isopanisada mantra 4 smisao

6 STVARALAČKA ENERGIJA

Nastavimo analizu od trećeg stadija, usvajanja. Usvajanje se u

Patawjalijevim yoga-sutrama naziva ananda, zadovoljstvo, a u Naisa-
dha-caritamu acarana, ponašanje.
Kada nešto usvojimo, onda se u skladu s tim i ponašamo i to po-
staje izvorom zadovoljstva. Na sličan način možemo usvojiti i pre-
dano služenje. Bhakta prihvaća bhakti-sadhanu kao stil života, a ne
nešto što tek povremeno čini. Ona postaje istinskim izvorom stvara-
lačkog zadovoljstva za njega. Stvaralačka energija sam je život bhak-
ti. Potiče nas da smisleno i dinamično koristimo osjetila. Stvaralačka
energija ovisi o slobodi i izražava se kroz našu prirodu, počevši od
uvjetovane prirode za početnike pa sve do duhovne prirode za
napredne duše. Stvaralačko izražavanje izdiže nas iznad knjiškoga
znanja i otvara vrata spontanosti.
Aktivnosti poput pjevanja, plesanja, upućivanja molitvi, kuhanja,
slikanja, pisanja, podučavanja, propovijedanja i sviranja izrazi su lju-
bavi duše prema Krsni.
„Postoji devet aktivnosti predanog služenja i osoba bi trebala pre-
dano služiti na način kojemu je posebno sklona. Na primjer, netko vi-
še voli slušati, netko drugi mantrati, a drugi opet služiti u hramu.
Stoga bi se te tri aktivnosti, ili bilo koja od preostalih šest, trebale

43
prihvatiti sa svom ozbiljnošću. Na taj način, svatko treba djelovati u
skladu sa svojim posebnim ukusom.“ (Nektar devocije 16. poglavlje)

Filozofska usporedba

Stvaralačka energija se na sanskrtu zove kriya-sakti i u tom kon-

tekstu ovdje koristim riječ 'stvaralaštvo'. 9

9
Ljudi su različiti. Neki u onome što rade nisu kreativni ili poduzetni, no svatko
može biti kreativan u smislu da radi ono što voli i to bi se trebalo ohrabriti.

44
 Kriya-sakti je spomenuta u Caitanya-caritamrti (Madhya 20.252-
25):

ananta-sakti-madhye krsnera tina sakti pradhana

'iccha-sakti', 'jwana-sakti', 'kriya-sakti' nama

„Krsna posjeduje bezbroj moći od kojih su tri glavne - moć volje,

moć znanja i stvaralačka moć.“

iccha-sakti-pradhana krsna - icchaya sarva-karta

jwana-sakti-pradhana vasudeva adhisthata

„Gospodar moći volje je Gospodin Krsna, jer zahvaljujući Njego-

voj vrhovnoj moći sve nastaje. U volji postoji potreba za znanjem,
koje se manifestira kroz Vasudevu.“

iccha-jwana-kriya vina na haya srjana

tinera tina-sakti meli' prapawca-racana

„Stvaranje nije moguće bez mišljenja, osjećanja, htijenja, znanja i

djelovanja. Kozmička manifestacija nastaje iz spoja vrhovne volje,
znanja i djelovanja.“

kriya-sakti-pradhana sagkarsana balarama

prakrtaprakrta-srsti karena nirmana

„Gospodin Sagkarsana je Gospodin Balarama. On, kao upravitelj

stvaralačke energije, stvara materijalne i duhovne svjetove.“
Kriya-sakti može djelovati unutar ovog materijalnog svijeta ili u
duhovnom svijetu. Upravo uz pomoć kriya-sakti, koja se ne razlikuje
od Gospodina Balarame, stvara se sveukupnost duhovnih i materijal-
nih svjetova. Stvaranje je vrhunac, prayojana, Gospodinovog mišlje-
nja, osjećanja i htijenja. Ovaj niz nalikuje procesu učenja. Treći stu-
panj u procesu znanja je usvajanje, odnosno djelovanje u skladu s
onim što smo čuli i razumjeli.

jnana-sakti - znanje - vikara ili cravana - Vasudeva

iccha-sakti - mišljenje, osjećanje, htijenje - vicara ili manana - Krsna
kriya-sakti - aktivnost - ananda ili nidhidhyasana - Balarama

45
 Treći stih koji smo gore naveli kaže da bez te tri energije nema
stvaranja. U njih je uključeno mišljenje, osjećanje i htijenje kojima
vlada Krsna. Slično tome, bez sva tri koraka u procesu učenja ne-
moguće je dostići duhovni život; teško da bismo bez njih susreli Go-
spodina, a što da govorimo o oslobođenju?
No da bismo susreli Gospodina, ta tri koraka nisu dovoljna. Mo-
ramo moliti i preklinjati Gospodina. Sri Baladeva Vidyabhusana to
potvrđuje u svojem komentaru na 15. stih Sri Isopanisade.
„Samim procesima cravane (slušanja), manane (uvida i razumi-
jevanja) i nidhidhyasane (usvajanja i realizacije) nije moguće izravno
susresti Gospodina. Čak i ako Ga susretnemo, ne znači da ćemo do-
stići oslobođenje. Samo Gospodinovom milošću možemo dostići Go-
spodina. Da bismo susreli Gospodina, nisu dovoljne samo cravana,
manana i nidhidhyasana; moramo Mu se također i moliti.“
Stoga osoba najprije prolazi kroz tri stadija učenja - cravanu, ma-
nanu i nidhidhayasanu - te zatim duboko iz srca moli i vapi za po-
vratkom Gospodinu. Iskreni osjećaji su najvažniji i ne mogu se nau-
čiti iz knjiga ili učionica. No, ipak, ukoliko postoje uvjeti za obra-
zovanje i trening, ta se prva tri stadija moraju razumjeti i primijeniti.

Primjena

Ohrabrujući bhaktu da koristi stvaralaštvo i produktivnost, poti-

čemo ono najbolje u njemu istovremeno pomažući i misiji. Konačno,
što je ISKCON? Nisu samo zgrade, bankovni računi i hijerarhija.
Društvo ne može biti bolje od svojih članova. Svaki je pojedini bhak-
ta ISKCON, dio ISKCON-a i što su više bhakte trenirani i uključeni
u skladu sa svojim sklonostima, to će ISKCON biti privlačnije i bla-
ženije društvo.
„ISKCON-ovi vođe trebaju biti brižniji i baviti se više ljudima ne-
go institucijom. Bhakte trebaju biti neovisno misaoni i kreativni u
služenju Krsne, a ne gurani u kalupe koji im ne odgovaraju samo da
bi bili korisni instituciji. To može uništiti bhakti. Bhakte trebaju biti
sretni i zadovoljni; tada će i čitav ISKCON biti sretan. Instituciju či -
ne ljudi, a ne cigle na zgradama.“ (Pawca Tattva Dasi, Our Hare
Krishna Youth)
„Ako dobro vodimo ljude sa željom da im pomognemo, oni mogu
učiniti sve i učiniti to dobro. Najvažnije načelo je pokušati usrećiti

46
svakoga. Kada sam učila osnove menadžmenta, shvatila sam koliko
su ljudi važni za projekt. Bez ljudi nema projekta.“ (Sri Gandhari
Dasi, Our Hare Krishna Youth)
Možda će ovo zvučati čudno, ali postoje bhakte koji su čvrsto
uvjereni da trebamo raditi ono što ne volimo. Na taj način, kažu oni,
žrtvujemo svoje sklonosti na Gospodinovom oltaru i brže se pročiš-
ćavamo.10
To je zanimljiva teorija, ali nije naša filozofija. Da bi potvrdili
svoje razmišljanje, neki se pozivaju i na Bhagavad-gitu. Kažu da je
Arjuna želio otići u šumu, ali mu je Krsna rekao neka se preda borbi
i napusti tu zamisao. Arjuna se predao Krsninim riječima i učinio
nešto što nije želio. Zato, kažu oni, trebamo žrtvovati sklonosti koje
imamo za određenu službu i raditi ono što nam se ne sviđa.
Ustvari, Arjuna je igrom slučaja želio nešto što nije bilo u skladu
s njegovom prirodom; želio je postati mudrac i odvojenik. Krsna mu
je rekao neka napusti tu nepriličnu želju te jednostavno obavlja duž-
nosti u skladu sa svojom prirodom. U Arjuninom slučaju to su bile
dužnosti ratnika. Naravno, oslobođena duša može transcendirati svo-
ju materijalnu prirodu, ali obični ljudi je ne mogu oponašati. Oni bi
trebali otkriti svoju vlastitu prirodu i djelovati u skladu s njom.
Netko može primijetiti: „Ali Srila Prabhupada je rekao da
trebamo učiniti ono što je potrebno kako bi se Pokret za svjesnost
Krsne proširio.“ To je istina, ali širenje svjesnosti Krsne nije statičan,
suhoparan proces, već je živ i promjenjiv. Ono što je prije trideset
godina značilo 'učiniti potrebno' (do the needful op. prev.) sigurno vi-
še ne znači isto danas. Naša misija je sada toliko raširena, s br ojnim
centrima i članovima, da možemo i trebamo ohrabrivati bhakte da
pronađu svoje mjesto pod suncem u skladu sa svojom prirodom. Lak-
še je upravljati ljudima koji su pravilno situirani u svojoj varni nego
ih siliti da se uguraju u kalupe koji im ne odgovaraju. Neka zauzmu
mjesto koje im po prirodi pripada. Tako će se sve službe popuniti, a
bhakte biti mirni.
Jednom sam se i sam odlučio za službu koja bi skršila moj bra-
hmanski ponos. Nakon što sam nekoliko godina u Londonu poučavao

10
Neki tako pristupaju i braku. Misle da bi se trebali udati za osobu u koju nisu za-
ljubljeni kako se ne bi razvile privlačnost i vezanost. Međutim, privlačnost i veza-
nost pomažu da se brak održi, što je u ovome dobu religijski korak naprijed za ve-
ćinu ljudi, posebno za Zapadnjake.

47
sastre, dobrovoljno sam se prijavio za rad u restoranskoj kuhinji.
Trčanje gore dolje po stepenicama, unajmljivanje perača s ulice, pla -
niranje rasporeda, određivanje plaća, narudžbe i sastanci uvelike su
se razlikovali od mirnog sjedenja i podučavanja. Nakon mjesec dana
takvih aktivnosti vratio sam se svojem voljenom podučavanju.
Tako nešto možemo smatrati eksperimentom ili privremenom si-
tuacijom koju činimo iz nužde, ali ne i trajnim rješenjem.
Srila Prabhupada piše o različitim oblicima dužnosti:
„Što se tiče propisanih dužnosti, one se mogu svrstati u tri podsku-
pine: uobičajene djelatnosti, nužne djelatnosti i poželjne djelatnosti.
Uobičajene djelatnosti koje se vrše iz dužnosti u skladu s naredbama
spisa, bez želje za rezultatima, predstavljaju djelovanje u guni vrline.
Djelovanje s vezanošću za rezultate postaje uzrok ropstva; zato nije
povoljno. Svatko ima pravo obavljati propisane dužnosti, ali treba
djelovati bez vezanosti za rezultat. Takve nesebične dužnosti ne-
sumnjivo vode osobu k putu oslobođenja.
Gospodin je zato savjetovao Arjuni da se bori iz dužnosti, bez ve-
zanosti za rezultate. Njegovo odbijanje da sudjeluje u bitki bila je
druga strana vezanosti. Takva vezanost nikada ne vodi do puta spa-
senja. Svaka vezanost, pozitivna ili negativna, predstavlja uzrok rop-
stva. Neaktivnost je grešna. Stoga je borba iz dužnosti bila jedini
povoljan put spasenja za Arjunu.“ (Bg. 2.47 smisao)
Odbaciti vezanost znači odvojiti se od plodova rada, a ne djelo-
vati suprotno svojoj prirodi. Možda ćemo ponekad morati djelovati
suprotno svojoj prirodi, ali to nije poželjno, pogotovo ne na početku.
To su nužne djelatnosti.
'Nesebične dužnosti' ne odnose se na prihvaćanje djelatnosti koje
su nam mrske, već na žrtvovanje plodova rada kojega volimo
obavljati. Stoga, naša žrtva nije u prihvaćanju aktivnosti koje su u
suprotnosti s našom prirodom, već u djelovanju u skladu s njom za
zadovoljstvo Gospodina.
Naravno, na samom početku možda nećemo moći prepoznati
svoju prirodu; mogu proći i godine sve dok ju ne otkrijemo. U ovome
dobu većina nas nije začeta pravilno. Isto smo tako lišeni pravilnih
samskara i treninga. Zapadno društvo je ludnica neučinkovitih obi-
telji, razvoda, ovisnosti, emocionalnih problema, psiholoških ožilja-
ka, neuroza, zlostavljanja i drugih oblika ludila.
Obično je potrebno nekoliko godina reguliranog devocijskog ži-
vota kako bismo došli u normalno stanje, a unutarnja priroda pro-

48
virila iz ruševina. U međuvremenu možemo predano služiti na razne
načine i oni će svi biti dobri za nas. Nema žurbe. Naša će se priroda s
vremenom očitovati i moći ćemo se usmjeriti na službu koja nam
najviše odgovara.
Stvaralačka se energija izražava na neograničene načine. Možemo
graditi hram, kuhati za Božanstva, baviti se biznisom, odgajati djecu
ili pisati knjige. Gospodin Balarama stvara na kozmičkoj razini, a mi
na mikrokozmičkoj. Budući da smo Gospodinovi sastavni djelići, i
mi posjedujemo kriya-sakti u maloj mjeri i iznimno je važno da ju
koristimo.
„Svaki sastavni djelić Potpune Cjeline obdaren je određenom
energijom kako bi djelovao po Gospodinovoj volji. Kada sastavni
djelić, živo biće, zaboravi svoje djelatnosti podređene Gospodinovoj
volji, smatra se da je u mayi, iluziji. Sri Icopanisada nas od samog
početka upozorava da pažljivo igramo ulogu koju nam je dodijelio
Gospodin. To ne znači da individualna duša nema vlastitih pobuda.
Budući da je sastavni djelić Gospodina, mora, kao i Gospodin, posje-
dovati slobodnu volju. Kada osoba pravilno koristi tu slobodnu volju,
ili aktivnu prirodu, s razborom, shvaćajući da je sve Gospodinova
moć, može oživjeti svoju izvornu svjesnost, izgubljenu zbog druženja
s mayom, vanjskom energijom.“ (Sri Icopanisada, mantra 4 smisao)
Ovo je od suštinske važnosti. Da bismo uspjeli na putu bhakti
moramo svoje prirodne, stvaralačke sposobnosti usmjeriti prema Go-
spodinovoj službi. Svatko od nas ima svoju ulogu i dodijelio nam ju
je Gospodin. U onome što radimo koristimo vlastitu inicijativu s
krajnjim ciljem da zadovoljimo Gospodina. Za tako nešto potrebna je
sloboda, povjerenje i inteligencija.
Pravilno korištenje kriya-sakti također je neophodno i za subli-
maciju seksualne energije. Osobe koje žive u celibatu zasigurno po-
sjeduju moćnu količinu kriya-sakti. Ukoliko se ne usmjeri na kre-
ativne, devocijske sadržaje, bit će iskorištena seksualno, ponekad u
perverznom obliku. Osobe koje žive u celibatu trebale bi se ohrabri-
vati da se izraze devocijski.
„Iznimno je teško ispuniti želje; no ukoliko netko želi nešto ne-
razumno što se nikada ne može ispuniti, ta se želja može obuzdati i
zadovoljiti, a to je umjetnost. Tom vještinom osoba također može
obuzdati seksualne porive kada se probude, a mogu se čak i u bra-
hmacari životu.“ (Krsna, izvor sveg zadovoljstva, 45. poglavlje)

49
 Drugim riječima, postoje metode sublimacije želja od kojih je
jedna kreativno predano služenje. Da bismo bili kreativni, potrebna
nam je dinamična služba koja će stimulirati i uključiti naše sposob-
nosti. Služeći na taj način, prirodno ćemo biti entuzijastični; zajed -
nica će nas cijeniti za ono što činimo, pa ćemo tako osjećati još veće
zadovoljstvo. To će članove naših duhovnih zajednica zaštititi od po-
žude i drugih materijalnih sklonosti.

50
 „Budi svoj - nitko drugi to neće učiniti.“

Židovska poslovica

7 VARNĀŚRAMA I BITI SVOJ

Nije tako lako biti svoj kao što to možda zvuči, iako bi trebalo bi-
ti. U svakom društvu socijalni pritisak i mnogi drugi vanjski čim-
benici navode osobu da se ponaša na način koji često nije u skladu s
njom samom. Društvo nagrađuje ponašanje koje smatra poželjnim
bez obzira odgovara li ono pojedincu ili ne. U djetinjstvu su roditelji
željeli da budemo poput njih i da se na sličan način ponašamo. Uči-
telji su željeli da prihvatimo njihova pravila, a prijatelji da im se pri -
družimo u zadovoljavanju osjetila. Čini se kao da društvo prisiljava
pojedinca da bude sve osim onoga što on uistinu jest.
Nije zahvalno govoriti o ovoj temi u duhovnim krugovima jer je
pravo ja atma, duhovna duša, koja ima svoj vječni duhovni oblik,
prirodu i odnos s Gospodinom. Postoji i materijalno ja koje nije toli-
ko važno, ali je značajno bhaktama koji nisu oslobođeni. Materijalno
ja zasniva se na karmi i očituje se kao psihofizička priroda. Ovdje
ćemo prvenstveno govoriti o materijalnom ja istovremeno imajući na
umu pravo ja.
U suvremenom materijalističkom društvu seksipilno, uvredljivo,
arogantno i agresivno ponašanje nije samo nagrađivano, već je zado-
bilo i status poželjnog ponašanja. S druge strane, čestitost, jednostav-
nost, strogost, čistoća i predavanje jednostavno ne prolaze. ISKCON
također ima svoje poželjne obrasce ponašanja. Težimo odlikama koje
smo posljednje spomenuli. Želimo iskorijeniti užasne kali-yuga odli-
ke koje smo razvili boraveći u ovom materijalnom svijetu, iako ta
demonska svojstva mogu s vremena na vrijeme još uvijek izviriti
usporedno s razvijanjem viših, duhovnih kvaliteta. Druge odlike, po-
put poštenja, iskrenosti, integriteta, ljubaznosti, otvorenosti i topline

51
također su potrebne da bi se mogla kultivirati predanost i trebale bi
se očitovati u prisustvu devocije.
Srila Prabhupada je pisao o njima: „Svatko može postati uspješan
u predanom služenju ako nije dvoličan. Ovdje je objašnjeno da mo-
ramo biti veoma pošteni i otvorenog uma (amayinah). Biti utemeljen
na nižem položaju života nije diskvalifikacija za dostizanje uspjeha u
predanom služenju. Jedina kvalifikacija je da osoba mora biti otvo-
rena i poštena, ništa ne zadržavajući za sebe, bez obzira da li je bra-
hmana, ksatriya, vaicya ili sudra. Tada, izvršavajući svoje propisane
dužnosti pod vodstvom pravog duhovnog učitelja, može dostići naj-
viši uspjeh u životu.“ (Bhag.4.21.33)
U Srimad-Bhagavatamu (7.11.8-12) Narada Rsi prije no što opi-
suje varnacrama-dharmu nabraja trideset odlika koje bi svatko trebao
imati da bi se mogao smatrati ljudskim bićem. Naša rasprava govori
o tome. Te odlike su u nama i one su duhovne; izlaze na vidjelo pre-
danim služenjem i važan su dio toga da budemo ono što uistinu jes-
mo jer su odlike čiste duše. Postepeno postajemo čiste duše i trebamo
znati kakvom ponašanju i odlikama trebamo stremiti.
Prabhupada je ponekad na svojim lekcijama također govorio o
odlikama kao što su iskrenost i ljubaznost: „Sato vrtteh znači da op-
hođenje mora biti iskreno. Bez dvoličnosti. Veoma otvoreno i jedno-
stavno. Sato vrtteh, sadhu-sagge, i u društvu bhakta. Sadbhir bhaktih
prasidhyati. Tako će naša ljubav prema Krsni rasti.“ (Nektar devoci-
je, listopad 1972. godine, Vrndavan)
Netko može primijetiti da ponekad ksatriye i vaicye moraju biti
nepošteni kako bi se uzdržavali. No vaisnave, čak i početnici, igraju
svoju ulogu u varnasrami i teže devocijskoj čistoći; njeguju najviše
odlike. Teže brahmanskim odlikama kao Yudhisthira Maharaja. Vai-
snave su čak uzvišeniji od brahmana pa bi trebali težiti najvišim stan-
dardima.
Srila Prabhupada je govorio o tome i u pismima svojim učenici-
ma. Evo primjera: „...vidjet će da su postali prvoklasni građani sa
svim dobrim odlikama kao što su iskrenost, čistoća, istinoljubivost,
odanost itd. To je jako važna stvar.“ (Pismo Satsvarupi 1. srpnja
1972. godine)
Osim toga, Gospodin Krsna izjavljuje da cijeni odliku prijatelj-
stva: „Moj bhakta koji nije zavidan, već je ljubazan prijatelj svih ži-
vih bića, veoma Mi je drag.“ (Bg. 12.13) „Dragi Moj Arjuna...onaj

52
tko se prijateljski ophodi prema svim živim bićima sigurno dolazi k
Meni.“ (Bg. 11.55)
Te su odlike prirodne devocijske odlike koje isijavaju iz duše ka -
ko napredujemo na putu predanosti i trebali bismo potražiti svete
bhakte koje te odlike krase. Ne trebamo misliti da ih netko posjeduje
samo zato što drugi tako kažu ili zato jer osoba zauzima neki položaj.
Ako te osnovne odlike nisu prisutne, kako su moguće više realiza-
cije? K tome, ako osoba ne voli druga živa bića, naročito druge vai-
snave, možemo zaključiti da istinska ljubav prema Krsni nije prisut-
na u njezinom srcu.
Ako se usredotočujemo na dobre odlike, postajemo sve što može-
mo biti. Pažnja se usmjerava na jastvo; ne samo na ono što imamo,
već na ono što jesmo.

Rad u skladu s varnom

Sada ćemo promotriti osnovna načela djelovanja u skladu s var-

nom, neke stvari povezane s propovijedanjem i neke sa sudra-var-
nom.
Prepoznavanje varne često je važan korak u duhovnom životu za
sadhake, naročito grhaste, budući da oni zarađuju za život. Brahma-
cariji nisu toliko ovisni o svojoj varni, no razvijanjem devocijskih
vještina i prihvaćanjem određenih službi i oni će s vremenom uvidje-
ti kojoj su službi skloni.
Sredinom osamdesetih ISKCON bhakte u New Vrndavani poku-
šali su uvesti varnacrama-dharmu. Izvjesili su shematski dijagram
koji je ukratko opisivao četiri varne te četiri razine koje postoje unu -
tar svake varne. Drugim riječima, postoje prvoklasni, drugoklasni,
trećeklasni i četveroklasni brahmane te prvoklasni, drugoklasni, tre-
ćeklasni i četveroklasni ksatriye. Vaicye i sudre su također podije-
ljeni u četiri razreda. Administracija je izvjesila dijagram u prostoriji
za prasadam kako bi ga svi mogli vidjeti. Podrazumijevalo se da bi se
osoba trebala upisati u jedan od praznih prostora na dijagramu.
Koliko se sjećam tog sustava, prvoklasni brahmana je onaj koji
prisustvuje svim programima u hramu i slijedi četiri regulativna na-
čela. Drugoklasni brahmana je također intelektualnih sklonosti, ali
njegova sadhana nije toliko dobra. Također je uključen u većinu
hramskih aktivnosti i slijedi četiri načela. Trećeklasni brahmana, iako
intelektualnih sklonosti, rijetko dolazi u hram i ima problema sa sli -

53
jeđenjem regulativnih načela. Četveroklasni brahmana ima intelektu-
alnih sklonosti, ali rijetko služi u hramu. Možda slijedi samo tri regu-
lativna načela. Na isti se način pristupilo i ostalim varnama.
Iako iz današnje perspektive ovaj sustav izgleda pretjerano pojed-
nostavljenim, bio je dobar pokušaj uzimajući u obzir vrijeme i mje-
sto. Međutim, njegova primjena bila je pomalo zastrašujuća. Mnogi
mogu osjećati sličnu tjeskobu kada načuju nešto o uvođenju var-
nacrame u ISKCON, i to s dobrim razlogom.
Budući da još više naglašava hijerarhiju, neki smatraju da bi taj
sustav za zlonamjerne vođe svih vrsta - uključujući učitelje, roditelje
i menadžere, stvorio nove uvjete za zlostavljanje štićenika.
Njegova Svetost Bhakti Tirtha Swami rekao je sličnu stvar na
seminaru u Mayapuru: „Ako nije jasan cilj našega društva, ako se ne
poštuje kvaliteta sadhu-sagge, ako se ne poštuju razlike u sinerget-
skom smislu, tada sa sigurnošću mogu reći da bi varnasrama stvorila
kastinski sustav. Stvorila bi tirane. Uzrokovala bi daljnju fragmen-
taciju.“
Ovo je upozorenje mudro pristupimo li cijeloj stvari s institucijske
razine. No moguć je i drugi pristup - onaj s individualne. Za svaku je
osobu dobro da zna svoju varnu i to ne mora imati veze s institu-
cijom.
Kao što je dobro znati svoj broj cipela, dobro je poznavati i svoju
varnu, bez obzira zna li institucija za nju ili ne. Ako ne znamo koji
broj cipela nosimo, možemo potrošiti dosta vremena pokušavajući
pronaći odgovarajući par. Osim toga, nitko nas neće pozdraviti:
„Drago mi je da sam vas upoznao. Usput, koji broj cipela nosite?“
Nitko ne razmišlja o tome jer to ništa ne znači u odnosu, no ipak je
korisna informacija.
Isto se odnosi i na varnu. To je vaša osobna stvar za vašu osobnu
korist - nije namijenjena drugima. Vaš glavni identitet je onaj
vaisnave. Varna je sekundarna ili čak tercijarna. Ne tiče se nikoga
drugog. Ništa se neće objaviti u javnosti i nitko ne biva obilježen.
Dobro, ako ste se opustili, možete pokušati odrediti svoju varnu.
U Indiji bi to tradicionalno učinili roditelji, guru, seoski starješine i
brahmane. Veliku većinu svakog društva čine sudre. Stoga, prije ne-
go što krenemo, budite spremni prihvatiti činjenicu da možda spadate
u tu kategoriju.
Nadam se da niste previše šokirani. Možda je to malo bolno za
ego, ali sudra kategorija i nije tako loša. Da ste se tu morali upisati,

54
bili biste u odličnom društvu. Mnogi maha-bhagavata vaisnave
prihvatili su taj društveni položaj. Srila Ramananda Raya pojavio se
u sudra kasti, kao i Srila Narottama dasa Thakura i Srila Haridasa
Thakura. Srila Haridasa Thakura bio je podrijetlom iz muslimanske
obitelji koja se smatra čak i nižom od sudra kaste. U Madhva liniji
pojavio se poznati Sri Kanaka također u sudra kasti. Ramanuja-sam-
pradaya hvali se sa Sri Kawcipurnom od kojeg je Sri Ramanujacarya
želio prihvatiti diksa-mantre. Popisu nema kraja.
Iako tradicionalno nitko iz sudra-varne ne uči pod vodstvom gu-
rua, ne prima upanayanu (Gayatri mantre), ne studira sanskrit niti
obožava Božanstva, vaisnavama je prema Pawcaratrika sistemu do-
pušteno činiti sve te aktivnosti i ništa im ne stoji na putu do čiste lju-
bavi prema Bogu, suddha-bhakti. Svi gore navedeni maha-bhagavata
vaisnave prihvatili su sudra-varnu kako bi to pokazali.
Osobe u sudra-varni također često ponizno služe druge svojim
umijećem. Ne moraju se nositi s javnošću kao vaicye. Ne moraju pri-
mjenjivati političku diplomaciju ili se zaplitati u zamršene političke
odnose kao ksatriye niti naprezati mozak studirajući poput brahmana.
Sudra-varna je zapravo dobra za miran devocijski život.
Bhakte sa sudra-varnom11 mogu nastaviti sa svojim jednostavnim
radom, opustiti se, slušati i mantrati. Neki se možda proslave svojim
umijećem, kao Michaelangelo. Ne ocrnjujmo stalno sudre do te mjere
da nitko neće htjeti prihvatiti tu ulogu.
Primijetio sam da postoji taj problem: poneki bhakte sa sudra-var-
nom nevoljko to prihvaćaju. To sliči brahmacariju koji se zaista mora
oženiti, ali nije spreman. Ili s jedne strane pokušavaju biti ono što ni -
su ili su samo zbunjeni i ne mogu odrediti na koji trening da se
usmjere.
Naravno, naše društvo trebalo bi trenirati ljude da dođu na bra-
hmansku razinu i sve su hramske aktivnosti prirodno usmjerene pre-
ma tome cilju, no to ne znači da će svi preko noći postati brahmane
ili da nakon uvodnog treninga moramo nastaviti s brahmanskim
aktivnostima. Iako se sadhana nastavlja, posao će poprimiti razne
oblike ovisno o prirodi osobe.

11
Smatra se uvredljivim reći 'cudra-vaisnava.' Stoga sam koristio termin 'vaisnave
sa cudra-varnom.' To upućuje da je varna odvojena od vaisnave.

55
Propovijedanje za sve varne

Kao što rad može poprimiti brojne društveno prihvatljive oblike,

isto tako može i propovijedanje. Svatko može propovijedati i pomoći
drugima da postanu svjesni Krsne. To nije namijenjeno samo bra-
hmanama, brahmacarijima i sannyasijima, iako oni to najčešće čine.
Gospodin Caitanya i Srila Prabhupada ističu da svi bhakte mogu i
trebaju propovijedati.
Jednom sam susreo bhaktu po imenu Mahacrgga Prabhu koji je u
Poljskoj vodio Food for life. Kasnije se sa svojom obitelji preselio u
Mayapur. On je jednostavan bhakta; nije učenjak, moćan poslovni
čovjek niti lider. Počeo je propovijedati lokalnim Bengalcima. Kasno
jedne noći, kada se biciklom vraćao kući s nama-hatta programa iz
obližnjeg sela, primijetio je staricu koja je teškom mukom nosila ve -
liku vreću. Izgledala je kao da će pasti. Sišao je s bicikla i pogledavši
je pomislio: „Kako mogu dopustiti da se ova starica toliko muči?
Moram joj pomoći.“ Stoga joj je ponudio pomoć i stavio vreću na bi-
cikl. Žena ga zapanjeno upita: „Zašto to radiš?“, a on joj odgovori na
bengaliju: „Ti si mi kao majka. Ne mogu dopustiti da nosiš tako te-
žak teret.“ Nasmijala se s olakšanjem i nastavili su pješice do njezi-
nog sela. Kada su nakon sat vremena stigli, on se oprostio od nje,
skočio na bicikl i odvezao kući.
Žena, koja je uzgred budi rečeno bila veoma poštovana u svome
selu, ispričala je svim rođacima kako joj je sveti stranac pomogao.
Kao rezultat ovog jednostavnog, ali ljubaznog čina mnogi lokalni lju-
di od tada imaju visoko mišljenje o ISKCON-u, a on je postao popu-
larnim propovjednikom u okolnim selima.
Nikada ne bismo trebali misliti: „Ja ne mogu propovijedati. Ni-
sam brahmana ili sannyasi.“ Bez obzira na okolnosti, obrazovanje,
mjesto stanovanja ili acram i mi možemo učiniti značajne promjene i
pomoći Srila Prabhupadi u približavanju drugih Krsni. To je smisao
propovijedanja.
Prije mnogo godina u New Yorku sveti vaisnava po imenu
Jayananda Prabhu primijetio je uvodne simptome bolesti koja će ga
kasnije koštati života. Otišao je u bolnicu, a jedan mu je bhakta sva -
kodnevno donosio prasadam. Jayananda Prabhu je ležao na bolesnič-
kom krevetu spojen na razne intravenozne naprave. Ugledavši bhaktu
s prasadamom, živnuo je i počeo smišljati plan.
Upita: „Jesi ponio karatale?“

56
 „Da, baš imam jedne sa sobom.“, odgovori bhakta.
„Dobro“, reče Jayananda, „a sada molim te razreži prasadam na
komadiće.“ Bhakta je vjerno slijedio Jayanandine upute, misleći da
će Jayanandi biti lakše pojesti manje komade.
„Sada mi, molim te, pomozi“, reče Jayananda.
„Što ćeš učiniti?“ upita bhakta.
„Imat ćemo mali festival“, odgovori, smiješeći se s pouzdanjem.
Jayananda uhvati kotače svojeg pokretnog kreveta, uđe u hodnik
praćen svojim gostom i na veliko negodovanje medicinskog osoblja
uđe u dizalo. U čekaonici reče svojem radoznalom prijatelju neka za-
počne kirtanu i da lekciju dok je on dijelio prasadam sa svojeg
pokretnog kreveta. I to je bilo to - prva Gaudiya Vaisnava – mahot-
sava u američkoj bolnici na Istočnoj Obali.
Ljudi su bili zapanjeni. Mnogi od njih nisu nikada vidjeli Hare
Krsna bhakte. Za vrijeme kirtane Jayananda je dijelio prasadam paci-
jentima, posjetiteljima, doktorima i sestrama. Na početku su oprezno
uzimali halavu i komadiće purija da bi kasnije tražili još. Postepeno
su okružili dvojicu bhakta, a Jayananda im je živahno objašnjavao
filozofiju. Osjećao se kao kod kuće.
Jayananda je odličan primjer kako biti svoj; na njega nije utjecala
potreba da bude društveno prihvaćen: propovijedao je u skladu s vre-
menom, mjestom, okolnostima i sposobnostima. Djelovao je kao
acarya, onaj koji uči primjerom. I mi trebamo biti dovoljno hrabri da
budemo ono što jesmo i da slijedimo stope takvih bhakta. Kao rezul -
tat toga osjećat ćemo se blaženo povezani sa Svevišnjom Božanskom
Osobom.

57
 To što se Dhruva Maharaja razljutio, ožalošćen i zavidan na
neprijatelja, nije bilo nespojivo s njegovim položajem velikog
bhakte. Shvaćanje da se bhakta ne smije razljutiti, biti zavi-
dan ili biti preplavljen jadikovanjem je pogrešno.

Srila Prabhupada, Bhag. 4.10.4 smisao

8 EMOCIJE I IMPERSONALIZAM

„Religija od vrata pa na gore“ - fraza je koju je smislio član lon-

donske kongregacije. Time je želio reći da mnogi bhakte, iako dobro
poznaju filozofiju te izvršavaju duhovne dužnosti, rijetko pokazuju
osjećaje. To je naravno subjektivna izjava, preopćenita generalizacija
jer mnogi bhakte pokazuju plemenite osjećaje – istinsku iskrenost,
poniznost i samilost. No ipak, budući da je iznesena, trebali bismo
nešto više reći o toj temi.
Moj brat po Bogu jednom je na letu za Indiju sjedio pokraj krš-
ćanskog svećenika. Kako se razgovor odvijao, svećenik je spomenuo
da je kojih godinu dana živio u jednom od naših acrama. Bhakta je
prirodno postao znatiželjan, želeći saznati nešto više o njegovom is-
kustvu, naročito o razlogu zbog kojeg je otišao.
Svećenik je slavio bhakte, odajući im iskreno poštovanje što žive
ono što propovijedaju. Nije rekao ništa negativno niti naveo razloge
odlaska. Rekao je da uistinu poštuje bhakte vidjevši iz prve ruke ka-
ko rano ustaju, tuširaju se hladnom vodom, okupljaju za pjevanje i
molitvu i ozbiljno prakticiraju celibat. To je mojeg brata po Bogu još
više zaintrigiralo pa ga je ponovno upitao zašto je otišao. Oklijevaju-
ći, svećenik odgovori: „Nije bila dovoljno prijateljska atmosfera za
mene.“
Vodeći brojne seminare o ljubavi i povjerenju, primijetio sam
sličnu pojavu u našim ISKCON zajednicama. Nakon radionica o
otvorenoj komunikaciji, bhakte bi mi često prilazili govoreći: „Tako

58
mi je drago što si držao ovaj seminar. Uspio sam duboko razgovarati
s bhaktom kojeg viđam već godinama, ali s kojim nikad nisam zapra-
vo pričao. Baš sam sretan, pronašao sam novog prijatelja. Hvala ti.“
Ovakvim sam seminarima na svoj skroman način pokušao ublaži-
ti napade impersonalizma i općeg nedostatka bratstva u našem druš-
tvu. Nekolicina je osoba stekla dobrobit, no problem nije nestao.
I sam sam imao slična iskustva. Jednom sam rano ujutro sjedio i
mantrao s bhaktama. Neki su hodali u krugu u hramskoj prostoriji,
kao što to obično čine. Nakon nekog vremena jedan je bhakta zastao,
sagnuo se, podigao moju ruku i pogledao na sat. Kada je vidio koliko
je sati, vratio je ruku i otišao. Sve je to učinio ne rekavši ni riječi niti
me pogledavši u oči.

To mi se dogodilo svega jedanput u dvadeset šest godina, ali je

ipak značajno. Sokrat je jednom rekao da društvo možemo ocijeniti
po jednom njegovom članu. Nadam se da Sokrat neće izabrati baš tu
osobu kako bi procijenio naše društvo.
Podučavajući sedam godina Bhagavad-gitu i druge bhakti-sastre u
Bhaktivedanta Manoru, uočio sam neobične obrasce ponašanja u po-
laznika. Osobe koje su bile u hramu manje od godinu dana reagirale
bi u skladu s mojim raspoloženjem. Ako bi moj ton glasa bio snažan
ili ljut, oni su se namrštili. Kada sam se šalio, oni su se smijali, a ka -
da sam šaputao, kao da želim odati tajnu, nagnuli bi se naprijed, že-
leći čuti što ću reći. Bili su potpuno sa mnom.
No, oni koji su živjeli u acramu duže od tri godine nisu se
odaziva-li na isti način. Naprotiv, nisu uopće reagirali, bili su tmurni
i poker-skoga izraza lica. Pitao sam se pomažemo li uistinu tim
ljudima u du-hovnom životu.
Naravno, uvodimo osobe u osnove bhakti-sadhane - mantranje ja-
pe, obožavanje Božanstava, slušanje Srimad-Bhagavatama, izvođenje
kirtana itd. Nitko ne može poreći neprocjenjivu vrijednost tih aktiv-
nosti. Ali čemu tupost? Dodajemo li nešto novo procesu? Ili nešto
oduzimamo od njega?
Potrebne su još brojne stranice kako bi se u potpunosti opisale sve
nebrojene mogućnosti. Ne mogu reći da u potpunosti razumijem sve
uzroke te pojave. Sigurno su upleteni filozofski, sociološki, kulturo-
loški, pa čak i psihološki faktori. Kao što sam rekao, nisam sociolog,
ali pokušat ću nešto reći o toj temi.

59
 Prvo što bi moglo biti uzrok jest apstinencijska kriza transcenden-
taliste početnika. U nastojanju da kontrolira osjetila početnik često
izbjegava dodir s predmetima osjetila. Čineći to, također može potis -
nuti i osjećaje jer ne može sasvim jasno razdvojiti osjetilne privla -
čnosti od bezazlenih i korisnih ljudskih emocija. Srila Prabhupada
piše: „Početniku u duhovnom životu obično se savjetuje da izbjegava
predmete osjetila.“ (Bg. 3.42 smisao)
Prije nego što nastavim, dopustite mi da ukažem na razliku izme-
đu emocija i umnih ili tjelesnih poriva. Emocije su jedno, a porivi
drugo. Iskusiti emocije ne znači nužno biti napadnut tjelesnim ili
mentalnim porivima, iako ponekad dolazi do preklapanja. Čini se da
postoji sklonost mišljenju da su sve emocije zapreke. Međutim, nisu
sve loše; neke emocije su dobre. Pozitivni osjećaji predanosti, gnuša-
nje nad materijalizmom, vjernost guruu, grižnja savjesti i ljubav pre-
ma Bogu i Njegovim stvorenjima dio su devocijskog života. 12 Čak i
negativne emocije moramo prihvatiti i s njima se suočiti. To je dio
procesa sazrijevanja i odrastanja. Ne možemo se praviti da ne po-
stoje.
Dopustite mi malu digresiju: ispričat ću vam ovdje nešto o sebi.
Kao tinejdžer šezdesetih entuzijastično sam konzumirao sve vrste
opojnih sredstava, kao i većina mladih Amerikanaca. S šesnaest go-
dina umrla mi je majka. Bio sam duboko potresen i osjetio sam veliki
gubitak. Znao sam da, ukoliko želim emotivno sazrijeti, moram bez
otupljujućeg utjecaja opojnih sredstava u potpunosti i sa svim svojim
duševnim sposobnostima osjetiti njezinu smrt. Inače bih se kasnije u
životu mogao nositi s emotivnim problemima, možda čak i neuro-
zom. Stoga sam se suzdržao od svoje uobičajene navike i u potpu-
nosti iskusio potrebnu bol. Danas se zbog toga mogu sa sigurnošću
sjećati njezine smrti bez negativnih emocija.
To je jedan od načina na koji se možemo nositi s jakim, ponekad
čak i negativnim emocijama. Naravno, tada nisam bio svjestan Gau-
diya vaisnavske filozofije, ali mislim da u ono vrijeme to i ne bi ne-

12
Psiholozi često prave razliku između sirovih emocija poput ljutnje, ljubavi, mrž-
nje, straha itd. i osjećaja koji su pomiješani s intelektom poput: 'Osjećam se us -
pješno' ili 'Osjećam se neudobno'. Ja sam u svoju analizu uključio i sirove i pro -
cesuirane emocije. Ta razlika sliči razlici između anubhave i sattvika-bhave u Bhak-
ti-rasamrta-sindhuu.

60
što značajno promijenilo, uzimajući u obzir nisku razinu moje svje-
snosti.
Prije nekoliko godina umro je otac moje bivše žene. Saznao sam
to u londonskom hramskom dućanu. Uletjela je naglo, potpuno izbe-
zumljena, dašćući i jecajući. Nisam joj namjeravao propovijedati da
je duša njezinog oca vječna ili nešto slično tome. U tom trenutku to
joj ne bi puno pomoglo. Trebala je rame za plakanje. Kada je sve
ispustila iz sebe, mogla se nositi s njegovom smrću i promatrati je iz
filozofske perspektive. Tek joj je tada filozofija pomogla.
Ljudi imaju osjećaje, a ako negiramo osjećaje mogli bismo postati
impersonalni, zar ne? To se čini logičnim. Impersonalizam znači po-
ricati da Bog ima osjetila. Stoga, ako negiramo svoja osjetila, u koja
su uključeni i osjećaji i emocije, otvaramo vrata impersonalizmu.
Ne predlažem da postanemo ocean osjećaja, uznemireni i najma-
njim valom. Emocije se moraju kontrolirati jer nastaju iz guna mate-
rijalne prirode. Nisu apsolutne istine, već privremene, relativne istine
koje nam govore nešto o našoj uvjetovanoj prirodi. Ovisno o razini
duhovnog napretka možemo ih kontrolirati, ali ih ne smijemo negi-
rati.
Naša iskustva ne mogu se poricati, već ih moramo potkrijepiti i ra-
zumijeti filozofijom. I sukladno tome, filozofiju moramo potkrijepiti
iskustvom. Inače naša svjesnost Krsne nije realna niti praktična. Na
primjer, ako mantranje Svetih Imena ne donosi radost i slobodu od
čežnji i grijeha, koja je korist od njega?
Sada ću potražiti vodstvo Srimad-Bhagavatama. U trećem pjeva-
nju četvorica Kumara stižu do kapija Vaikunthe, ali ih zaustavljaju
Jaya i Vijaya. Kumare se ljute i proklinju čuvare.
Srila Prabhupada u komentaru piše da ljutnja na oslobođenom ni-
vou ne nestaje: „Ovdje možemo istaći da su čak i velike svete lič-
nosti poput Kumara bile ljute, ali se oni nisu razljutili radi svog lič -
nog interesa. Naljutili su se, jer im je bilo zabranjeno ući u palaču da
vide Božansku Osobu. Ovaj stih stoga ne podržava teoriju da se oso-
ba na savršenom nivou ne treba ljutiti. Gnjev će postojati čak i na
oslobođenom nivou.“ (Bhag. 3.15.31)
Postoji razlika između ljutnje oslobođenih i ljutnje uvjetovanih
duša, ali oboje su isto - ljutnja, dakle emocija. A emocije Kumara, ia-
ko povezane s Gospodinom, nisu bile bhava ili prema-bhakti jer oni
tada još nisu bili bhakte.

61
 Prijeđimo na sljedeće pjevanje koje opisuje život Maharaja Dhru-
ve. Osjećaji povrijeđenosti i boli izazvani maćehinim riječima naveli
su Dhruvu da potraži Gospodinovo utočište. Ti su osjećaji bili nega-
tivni i materijalni, ali su mu na neki način ipak pomogli na putu do
Boga. Još su značajniji događaji koji su se odigrali nakon Dhruvina
oslobođenja: „Kada je Dhruva Maharaja čuo da su Yakse u planina-
ma Himalaye ubili njegovog brata Uttamu, preplavljen jadikovanjem
i gnjevom popeo se na kočiju i krenuo da pobjedi grad Yaksa, Ala-
kapuri.“ (Bhag. 4.10.4)
Srila Prabhupada u komentaru piše:
„To što se Dhruva Maharaja razljutio, ožalošćen i zavidan na ne-
prijatelja, nije bilo nespojivo s njegovim položajem velikog bhakte.
Shvaćanje da se bhakta ne smije razljutiti, biti zavidan ili biti prepla -
vljen jadikovanjem je pogrešno.“

62
 Dhruvini osjećaji nisu bili povezani s Gospodinom kao što su bili
osjećaji Kumara. Bili su negativni i materijalni, iako je bio oslobođe-
na duša13 no Srila Prabhupada kaže da to nije nespojivo s njegovim
položajem uzvišenoga bhakte. Prabhupada ide čak toliko daleko da
kaže kako za velikog bhaktu nije nepomirljivo da bude preplavljen
tugom i jadikovanjem.
U sljedećem pjevanju nalazimo opis Agnidhre, sina Priyavrate
Maharaje. Agnidhra je želio sina koji bi mu osigurao boravak na Pi -
trloki. Prabhupada u komentaru piše: „Budući da je Maharaja Agnid-
hra bio sin vaisnave, trebao je željeti biti prenesen u duhovni svijet,
na Vaikunthaloku. Zašto je onda želio biti prenesen na Pitrloku? U
odgovoru na ovo, Gosvami Giridhara, jedan od komentatora Bhaga-
vatama, ističe da je Agnidhra rođen kad je Maharaja Priyavrata bio
zasljepljen požudnim željama. Ovo se može prihvatiti kao činjenica,
jer se sinovi začinju s različitim mentalitetima, prema vremenu nji -
hovog začeća.“ (Bhag. 5.2.2 smisao)
Srila Prabupada ne odbacuje komentar Giridhari Gosvamija, već
prihvaća da je Priyavrata bio zaluđen požudnim željama. To je kon-
traverzna izjava. Priyavrata je bio maha-bhagavata. Kako je mogao
doći pod utjecaj požude?
Kod začeća požuda mora biti prisutna u nekoj mjeri. Inače ne mo-
že doći do smrtnog začeća. Iako Agnidhra nije bio čisti bhakta, bio je
veoma uzvišena duša, sveti kralj. Nije bio zao. Čini se da je u tom
trenutku bio samo malo požudan.
Srila Prabhupada piše: „Misli se neprestano izmjenjuju, to je pri-
roda uma; zato ne možete očekivati da i velike svete osobe budu
oslobođene od misli.“ (Pismo Satyabhami, 28. veljače 1972. godine)
Budući da bi se ovo moglo lako pogrešno tumačiti i koristiti kako
bi se opravdala vlastita požuda, objasnit ću detaljnije da ne dođe do
zabune. Trenutak požude tijekom začeća nije tako ozbiljna stvar. No
ovaj događaj ne bi se smio zloupotrijebiti za opravdanje grubih greš -
nih djelatnosti. Maha-bhagavata bhakte su ljudi i imaju osjećaje te
mogu u rijetkim okolnostima učiniti male ili neznatne pogreške, ako
se nalaze na najnižoj razini.

13
„Dhruva Maharaja je već bio oslobođena osoba, jer je kada mu je bilo pet godina
vidio Svevišnju Božansku Osobu. Ali iako je bio oslobođen, izvjesno vrijeme je bio
pogođen iluzijom maye, misleći u tjelesnom shvaćanju života da je Uttamin brat.“
(Bhag. 4.11.30)

63
 Prema Bhakti-sandarbhi Srila Jive Gosvamija postoje tri nivoa
maha-bhagavate. Na najvišem stupnju, bhakta se u potpunosti oslo-
bodio guna prirode te je probudio svoj odnos s Gospodinom. Dan je
primjer Narade Rsija. Na drugom stupnju, bhakta je također oslo-
bođen guna, ali nije spoznao svoju svarupu. Dan je primjer Cukadeve
Gosvamija. Na trećoj i najnižoj razini nalazi se bhakta koji je još uvi -
jek pod utjecajem materijalnih guna, ali u veoma maloj mjeri. Dan je
opet primjer Sri Narade, ali u prethodnom životu.
Narada je nakon majčine smrti lutao besciljno okolicom. Kada je
sjeo u meditaciju, Gospodin mu se pojavio u srcu, ali uskoro naglo
nestao. Tada je Narada začuo Gospodinov glas: „O Narada, žalim što
Me u ovom životu više nećeš moći vidjeti. Oni koji se nisu potpuno
posvetili služenju i oslobodili materijalne prljavštine, teško Me mogu
vidjeti.“ (Bhag. 1.6.21)
Srila Jiva Gosvami objašnjava da je Naradin nedostatak, na koji
Gospodin misli u ovome stihu, bio privučenost tišinom i ljepotom šu-
me. Još uvijek je u maloj mjeri bio pod utjecajem sattva-guna, gune
vrline, zbog koje nije mogao u potpunosti razviti odnos s Gospo-
dinom. To nije velika pogreška, ali je bila sasvim dovoljan povod za
Gospodinove riječi. Dakle, takve mane mogu se ponekad pojaviti i
kod maha-bhagavata bhakta, ali ih mudri ne smatraju pogreškama.
Sada ćemo se osvrnuti na Jadu Bharatu, koji je također opisan u
petom pjevanju Srimad-Bhagavatama. Riječi kralja Rahugane uvri-
jedile su Jadu Bharata u čijem su se umu pojavili valovi nezadovolj -
stva. Kraljeve su riječi bile oštre i svako bi se ljudsko biće uvrijedilo.
Jada Bharata se, međutim, razlikuje od drugih ljudi. Kasnije je zane-
mario te osjećao i opet se smirio. Ali iskusio je te emocije, nije ih po-
ricao. Nije bio mrtav kamen nesvjestan svijeta oko sebe.
„Srila Cukadeva Gosvami nastavi: Dragi moj kralju, o sine majke
Uttare, neki talasi nezadovoljstva su se pojavili u umu Jada Bharate,
jer ga je kralj Rahugana uvrijedio natjeravši ga da nosi njegovu
nosiljku, ali je Jada Bharata to zanemario i srce mu je opet postalo
mirno kao ocean. Iako ga je kralj Rahugana uvrijedio, bio je veliki
paramahamsa. Kao vaisnava, prirodno je imao dobro srce i ispričao
je kralju o prirodnom položaju duše. Zaboravio je uvredu, jer je kralj
Rahugana ponizno molio za oproštaj pred njegovim lotosovim sto-
palima. Nakon toga je počeo lutati svuda po zemlji kao i prije.“
(Bhag. 5.13.24)

64
 Prabhupada u komentaru piše: „Čisti bhakta ima sve dobre odlike
sadhua. Jada Bharata je jedan takav primjer. Zbog materijalnog tijela,
njegova čula su svakako bila uznemirena kada ga je kralj Rahugana
uvrijedio, ali kasnije, kada se kralj ponizno potčinio, Jada Bharata
mu je oprostio.“
Jada Bharata je još jedan primjer uznemirenog maha-bhagavate.
Budući da je imao materijalno tijelo, kraljeve su riječi uznemirile
njegova osjetila. To je važno. Često pogrešno mislimo da uzvišeni
bhakte nikada nisu mentalno uznemireni ili nezadovoljni. Iako oslo-
bođena duša osjeća čitav raspon ljudskih emocija, nikada im ne do-
pušta da ju skrenu s pravoga puta. Oslobođena duša snagom svoje
predanosti brzo i prirodno obuzdava sve negativne emocije.
Licemjerno je oponašati uzvišene stadije predanosti. Ali lice-
mjerje je iskrivljeno ako bhakta oponaša pogrešnu koncepciju trans-
cendencije. Ako bhakta teži takvoj transcendenciji, lišenoj osjećaja,
može nastati samo kaos. U prošlosti je nekolicina naših vođa bila za -
vedena na taj način pa možemo samo zamisliti koliko je to utjecalo i
na druge. Bešćutno zanemarivanje krava, žena, djece i brahmana neki
su od pokazatelja toga.
Za ovo jedinstveno izvrtanje Gaudiya vaisnavizma nije odgovorna
samo jedna osoba. Kasnih devedesetih neki su se poznati ISKCON-
ovi vođe naglo suočili s ozbiljnim razinama tih, a možda i drugih
problema. Jedan cijenjeni američki bhakta koji je dvadeset godina
bio brahmacari, stup zajednice i uspješan propovjednik, imao je pro-
blema s izražavanjem emocija. Naglo je nestao s mladom djevojkom
iako ju je jednostavno mogao oženiti na uobičajeni način i nastaviti
sa svojom službom. Preplavila ga je eksplozija potisnutih emocija i
djelovao je nerazumno.
Do sada sam analizirao dva moguća uzroka impersonalizma: 1)
nastojanje početnika da obuzda osjetila i 2) općenito pogrešan stav
prema emocijama u devocijskom životu. Prvi je prirodan i može mu
se prilagoditi, dok drugi izgleda izvrnut i neprirodan i ukazuje na du-
blje duhovne i psihološke probleme. No mogući su i drugi uzroci im-
personalizma.
Ubrzo nakon dolaska u ISKCON, saznali smo da je gotovo sve
što čini našu zapadnu 'kulturu' – hot dog, nogomet i pivo; disko,
Rolling Stones i Rusty Nails; odrezak, seks i brzina; bingo, kupanje
jednom tjedno, TV i pizza protivno putu bhakti. Odmah smo sve to
odbacili krenuvši prema svojem cilju.

65
 Ponekad se pitam je li u analima povijesti ikada došlo do takve
ekstremne sociološke pojave u kojoj je jedna grupa gotovo preko no-
ći odbacila čitavu svoju kulturu. Odbacivši matičnu kulturu ne raz-
vivši u potpunosti onu koju smo željeli usvojiti, ostali smo više ili
manje bez kulture. Pogodite što će nastati iz toga? Da, impersona-
lizam. Ovdje vidimo još jedan razlog – kulturološki. Ljudi ne mogu
živjeti bez kulture, barem ne dugo. Nekolicina rijetkih duša pre-
živjela je u Indiji dvadeset ili trideset godina, naučila jezik i više se
ili manje uspješno prilagodila vaisnavskoj kulturi u dhamama. No za
većinu nas smrtnih stvorenja, svjesnost Krsne znači živjeti na Zapa-
du.
Srećom, neki aspekti zapadne kulture mogu se unijeti u krsna-
bhakti, ali za tako nešto moramo dobro poznavati bhakti znanost.
Moramo znati što je povoljno, što nepovoljno, a što neutralno. Ne
bismo trebali biti fanatično striktni (niyama-agraha) niti hirovito
opušteni (niyama-agraha). Moramo znati što se smije promijeniti, a
što ne. Za to je potreban zdrav razum i istinska realizacija. Ako se
vlastiti individualni proces razmišljanja nije razvio, zdravo razumsko
razmišljanje neće se očitovati i borba će se nastaviti.
Da bi naše društvo prosperiralo, potrebni su neovisno misaoni
brahmane. Trebamo njihov savjet. Savjetovati se s brahmanama nije
samo kliše iz knjiga; to je sustav koji moramo uvesti u praksu. Tre-
bale bi im se osigurati osnovne stvari poput hrane, utočišta, odjeće i
drugih potrepština kao što su lijekovi. Oni ne bi trebali žudjeti za
društvenim položajem ili ugledom. Moraju biti spremni žrtvovati se
za istinu.
Još jedan uzrok impersonalizmu, kojeg ću ovdje posljednjeg na-
vesti, je odnos među spolovima. Postalo je jasno tijekom vremena da
će se velika većina bhakta prije ili kasnije oženiti. No, neko vrijeme
na početku ipak žive redovničkim životom kao monasi i monahinje.
Osim tradicionalno brahmacari učenika, takvim načinom života žive
samo osobe koje su već prošle obiteljski život ili su se čvrsto odlu-
čile suzdržati od njega. Ljudi obično žive kao monasi ako uistinu je-
su monasi ili to barem žele postati. No zasigurno ne žive zajedno s
pripadnicima suprotnog spola, što prirodno otežava situaciju. U ISK -
CON-u je situacija drugačija jer ne uvodimo samo novu religiju, već
i posve novi svjetonazor i stil života, puno drugačiji od društva do-
maćina. Stoga mnogi novi bhakte, većinom mladi neoženjeni Zapad-
njaci, dođu živjeti u hram u kojem usvajaju Gaudiya vaisnavsku

66
praksu. To je bilo i još uvijek jest potrebno. Učeći nekoliko godina,
obično se ožene i žive blizu hrama postajući dijelom hramske kon-
gregacije.
Stoga bi glavni hramovi trebali biti usmjereni prema tome da po-
stanu centar grhasta zajednice, što obično ionako bude slučaj. Velika
hramska zajednica nudi obiteljima sve pogodnosti: od raskošnog
obožavanja Božanstava, obilnog maha-prasadama, raskošnih festiva-
la s glazbom, plesa, vjenčanja, društvenih sastanaka do devocijskog
druženja i raznolikih devocijskih aktivnosti.
Na žalost, takva atmosfera ne pogoduje jednostavnom monahu –
brahmacariju, vanaprasthi ili sannyasiju koji teži miru, samoći, stro-
gostima, jednostavnoj hrani, proučavanju svetih spisa, ranom ustaja-
nju i spokojnoj atmosferi. Potrebno mu je mirno mjesto poput samo-
stana gdje neuznemiren može obavljati svoje dužnosti i vršiti oboža-
vanje. Takvo mjesto trebalo bi biti jednostavno, bez pretjerane ras-
koši kako mu nitko na njemu ne bi zavidio. Može putovati i propo-
vijedati ili služiti u zajednici, ali mu je potrebno utočište mirnoga
acrama i društvo srodnih duša kojima se može vratiti na kraju dana.
ISKCON acrami prihvaćaju i muškarce i žene. To je prvi takav
slučaj u povijesti Gaudiya vaisnavizma koji je uveden zbog Srila
Prabhupadine samilosti i oštroumnosti. Zapadne žene su isto kao i
muškarci morale napustiti svoje domove kako bi prakticirale svjes-
nost Krsne. Uviđajući to, Srila Prabhupada ih je mudro primao u hra-
move. To se treba nastaviti. Miješani hramovi povoljni su za Zapad-
njake koji se tek uvode u proces, no možda je potrebna podjela za
one koji se ne žele oženiti. Trebamo biti svjesni toga te učiniti po -
trebne prilagodbe. Jedna od njih je da bismo mogli imati nekolicinu
samostana za brahmacarije i vanaprasthe, primjerice jedan u svakoj
zemlji.
Inače dolazi do sukoba interesa, sukoba energija i sukoba vrijed-
nosti. Bhakte u šafranu i grhaste mogu jedni drugima stvarati nepo-
trebnu nelagodu. Brahmacari ulazi u zajednicu napola ispunjenu mla-
dim djevojkama koje se često žele udati. Ne gleda u njihovom smjeru
u želji da se kontrolira. Da bi preživio iz dana u dan, iz mjeseca u
mjesec, polako razvija naviku ignoriranja djevojaka u hramu. Isto ta-
ko počinje ignorirati i druge, što postepeno dovodi do ravnodušnosti
i impersonalizma. Ako je netko kratko vrijeme živio u grhasta zajed-
nici i naučio osnove svjesnosti Krsne, a uistinu želi živjeti monaškim
životom, trebao bi imati prikladnu okolinu koja bi mu u tome pomog-

67
la i spriječila da se razvije ravnodušnost. 14 Zapadne djevojke imaju
svoje socijalne potrebe, različite od onih koje imaju monasi u
celibatu. Kada bi monasi živjeli u samostanima, obje bi se strane
osjećale udobnije i opuštenije među sebi ravnima, što im je potrebno
za duhovnu snagu te zdravo psihološko i emotivno funkcioniranje.
Pokušao sam proniknuti u jedan aspekt našeg društva koji je va-
žan za njegov budući razvoj i za naš individualni napredak. Imper-
sonalizam moramo prepoznati i s njime se suočiti jer je sasvim očito
naš neprijatelj.

14
Pretpostavljam da bi isto vrijedilo i za žene te da bi se tako nešto moglo učiniti i
za njih.

68
 „Presijecanje svih drugih osjećajnih veza ne podrazumijeva
potpuno odricanje od plemenitih osjećaja, poput privrženosti
nekom drugome. To nije moguće. Živo biće, bez obzira na
svoj položaj, mora osjećati ljubav prema drugima jer je to
simptom života. Simptomi života kao što su želja, srdžba, žud-
nja i naklonost, ne mogu se uništiti; samo se cilj mora pro-
mijeniti.“

Srila Prabhupada
Bhag. 1.8.42 smisao

9 ULOGA EMOCIJA

Nakon što smo prepoznali i prihvatili ulogu emocija u cjelokupnoj

slici razvoja u predanom služenju, mogu se postaviti brojna pitanja:
1) Koja je razlika, ako uopće postoji, između kontroliranih i potis -
nutih emocija? 2) Kako možemo uskladiti i uravnotežiti emocije s ra-
zumom za svrsishodan život? 3) Što učiniti kada nas obuzmu nega-
tivne emocije?
O ova će se tri pitanja raspravljati u tekstu koji slijedi.
Najprije bih želio pojasniti da su emocije različite od bioloških
nagona kao što su porivi jezika, trbuha i genitalija. Glad je nedvoj -
beno osjećaj ili poriv, ali ne i emocija, barem ne za većinu ljudi. No,
emocije se ipak mogu promatrati kao osjetila, suptilna osjetila, i ov-
dje ću ih tretirati kao takve jer nastaju iz uma koji je kralj osjetila.
Osim toga, čini se da emocije, baš kao i osjetilni porivi, dolaze i
odlaze po vlastitoj volji. Stoga se moraju kontrolirati kao, na primjer,
ljutnja. Isto vrijedi i za mržnju, zavist, ponos i strah. Međutim, druge
emocije, poput samilosti i ljubavi mogu se spremnije izraziti unutar
religijskih parametara i razviti u uzvišene duhovne osjećaje. No one
se isto tako mogu krivo upotrijebiti ukoliko se ispolje na materijalnoj
razini.

69
 Na koncu, duša posjeduje duhovna osjetila i emocije koje se s
napretkom u bhakti-yogi postepeno bude, ali to je druga tema. Na-
vedimo najprije principe koji se mogu primijeniti i za emocije i za
osjetila.

Kontrolirane ili potisnute emocije

U Bhagavad-giti (3.33) Gospodin Krsna prihvaća kontroliranje,

ali ne i potiskivanje osjetila i emocija: prakrtim yanti bhutani nigra -
hah kim karisyati. Nigrahah znači potiskivanje. Krsna kaže da svatko
djeluje u skladu sa svojom prirodom, a zatim pita: „Što se može po-
stići sputavanjem?“ To je retoričko pitanje pa je odgovor jasan - ne
može se postići ništa. Uronimo li dublje u tematiku, uviđamo da su
gune materijalne prirode toliko jake da ih je zapravo nemoguće kon-
trolirati. Moramo težiti guni vrline pravilima, čistoćom, sadhanom
itd., a onda dalje težiti za čistom vrlinom. Sve do tada, uvjetovana je
duša nošena gunama prirode i prisiljena je u svakom trenutku bespo-
moćno djelovati:

na hi kaccit ksanam api

jatu tisthaty akarma-krt
karyate hy avacah karma
sarvah prakrti-jair gunaih

„Svatko je prisiljen da bespomoćno djeluje u skladu s odlikama

koje je dobio od guna materijalne prirode. Stoga nitko ne može biti
neaktivan, čak ni na trenutak.“ (Bg. 3.5)
Ovaj stih posredno savjetuje da prihvatimo svoju dharmu te djelu-
jemo u skladu sa svojom uvjetovanom prirodom, ne pokušavajući
prijevremeno preskočiti trenutnu situaciju. To se također može pro-
matrati u svjetlu naše rasprave. Krsna ovdje ne zagovara neogra-
ničeno osjetilno uživanje. U drugom je poglavlju već preporučio kon-
trolu osjetila (Bg. 2.55-72), kako bi onda mogao sam Sebi proturje-
čiti u trećem? To nije moguće. Krsna nas upozorava da ne smijemo
pasti pod utjecaj osjetilnih privlačnosti jer su one zapreke na putu.

indriyasyendiryasyarthe
raga-dvesau vyavasthitau

70
 tayor na vacam agacchet
tau hy asya paripanthinau

„Postoje načela za reguliranje vezanosti i odbojnosti osjetila pre-

ma predmetima osjetila. Osoba ne bi trebala podleći takvoj vezanosti
i odbojnosti, jer one su kameni spoticanja na putu samospoznaje.“
(Bg. 3.34)
Svevišnji Gospodin stoga očito naglašava potrebu za kontrolom
osjetila. No, On ipak pita: „nigrahah kim karisyati: Što se može po-
stići sputavanjem?“ Kako se te dvije proturječnosti mogu izmiriti?
Odgovor je u kontroli koja je u skladu s našim individualnim kapa-
citetom. Za različite pojedince postoje različiti standardi kontrole
osjetila. U tome je povoljnost varnacrama-dharme; različite stvari za
različite osobe. Moramo slijediti pravila i kontrolirati osjetila što je
moguće više no bez pretjerane nelagode. To je osnovno načelo u vje-
rodostojnim religijskim sustavima i on pomaže uvjetovanim dušama
da kontroliraju osjetila dajući izvedive upute.
To je odgovor na naše prvo pitanje. Razlika između kontroliranja i
potiskivanja emocija je u kontroli u skladu s vlastitim kapacitetom.
Djeci se obično dopušta da plaču, vrište i skaču po podu, no ne i od -
raslima. Novi bhakta radosno uzima velike količine prasadama do
svog punog zadovoljstva, dok je stariji vaisnava puno oprezniji. Va-
icye mogu iskriviti istinu, dok brahmane ne smiju. Očekivati od cu-
dre ili vaicye da kontrolira osjetila kao brahmana značilo bi tražiti da
umjetno potiskuje. Sannyasi ne može voditi posao ili zagrliti ženu,
dok grhasta može.15
Dakle, do potiskivanja dolazi kada pokušavamo kontrolirati osje-
tila daleko iznad svojih mogućnosti. Simptomi potiskivanja su težak
napor i nemogućnost da se zadrži ta razina.
Još jedna razlika između potiskivanja i kontrole je u tome što po-
tiskivanje može biti umjetno i u tom slučaju uzrokovati ogorčenost i
mržnju. A kada su osjetila kontrolirana, osoba je odvojena od njih i
opaža ih kao različite od sebe.

15
Grhasta može zagrliti svoju ženu, kćer, majku ili druge bliske rođakinje, ali mora
paziti na upozorenje dano u spisima da ne bi trebao ostati na samo s pripadnicom
suprotnog spola.

71
 Također postoji i razlika između obuzdavanja i potiskivanja 16 u
kontekstu u kojemu se o njima govori u psihološkim krugovima.
Obuzdavanje možemo definirati kao odbacivanje ili otpuštanje
nagona ili osjećaja. 17 Može se pojaviti u bezazlenom obliku kada se
na primjer prisiljavamo da ostanemo budni na lekciji, ili u
ozbiljnijem obliku kao na primjeru brahmacarija koji obuzdava
potrebu da raz-govara sa ženama. Ne uspije li je kontrolirati, morat
će promijeniti acram. Tada će obuzdati želju da uživa u tuđim
ženama.
Potiskivanje se s druge strane odnosi na nesvjesno sputavanje
emocija ili želja. To je malo kompliciranije. Snažni osjećaji se potis-
kuju u podsvjesni dio psihe, a osoba niti ne zna što se zbiva. Kao što
je za pretpostaviti, napetost raste sve dok ne dođe do emotivne eks-
plozije koja dovodi do nekontroliranog bijesa, čudnog ponašanja i
neuroze.
Transcendentalista početnik doživljava arsenal materijalnih osje-
ćaja, emocija i nagona koje najčešće kategorički gura u stranu kako
bi mogao ući u svijet duhovnosti. To sam spomenuo u prijašnjem
poglavlju. No, ne može dugo primjenjivati tu metodu; mora naučiti
pročistiti, uskladiti, obuzdati i sublimirati emocije te razlučiti između
materijalnih nagona i emocija. To se može naučiti iskustvom i pro-
matrajući um, ali i unutarnjim uvidom kojeg nam daje Gospodin kao
nagradu za iskreno predavanje.

Uravnoteživanje emocija s razumom

Slijedi osvrt na iskustvo, promatranje i razum. Razum ima ulogu

u balansiranju i uravnoteživanju emocija, što je bila tema našeg dru-
gog pitanja.

atmano gurur atmaiva

purusasya vicesatah

16
Razlika između obuzdavanja – 'suppression' i potiskivanja – 'repression' (op.
prev.)
17
David L. Rosehan, Martin P. Seligman, Abnormal Psychology, drugo izdanje,
1989., W.W: Norton & Company, Inc. Ono što počinje kao svjesno obuzdavanje
može s vremenom postati nesvjesno potiskivanje.

72
 yat pratyaksanumanabhyam
creyo 'sav anuvindate

„Inteligentna osoba, vješta u primjeni logike i promatranju svijeta

oko sebe, može steći istinsku dobrobit koristeći vlastitu inteligenciju.
Tako ponekad sama djeluje kao svoj duhovni učitelj.“ (Bhag.
11.7.20)
Srila Jiva Gosvami u komentaru na taj stih piše: gurv-anusarane
pravartaka ity arthah – znanje dobiveno promatranjem i korištenjem
vlastite inteligencije pomaže nam uvidjeti vrijednost duhovnog učite-
lja.
To je zanimljiv komentar. Ukazuje na to da duhovni učitelj mora
biti iznimno inteligentan i propovijedati praktično s logikom i razu-
mom. Zašto bi ga inače inteligentan učenik cijenio? Također znači da
duhovni učitelj ohrabruje učenika da koristi vlastitu moć opažanja.
Srila Jiva Gosvami također kaže da riječ creyas u ovome stihu znači
da korištenjem inteligencije možemo napredovati u životu.
Uravnotežena, senzitivna i razumna osoba može steći radost i zna-
nje promatrajući pažljivo svijet oko sebe. Ova jednostavna formula
često se zanemaruje. Promatrajući sreću i nesreću drugih živih bića,
možemo razlučiti poželjno od nepoželjnoga.
Gospodin Krsna savjetuje da u odnošenju s materijalnom energi-
jom koristimo razum i izravno iskustvo:

crutih pratyaksam aitihyam

anumanam catustayam
pramanesv anavasthanad
vikalpat sa virajyate

„Iz četiri izvora znanja – vedske mudrosti, izravnog iskustva, tra-

dicionalne mudrosti i logičke indukcije – možemo shvatiti privreme-
nu prirodu materijalnoga svijeta i to nam znanje može pomoći da se
odvojimo od dualnosti.“ (Bhag. 11.19.17)
Razum mora podržati, a ne ugušiti emocije. On ih mora usmjeriti i
dati im cilj. Inače dolazi do sentimentalizma i fanatizma. Srila Pra-
bhupada govori o tome na lekciji u Mayapuru (Bhag 1.8.47). Poka-
zao je kroz priču kako materijalna privrženost i emocije bez razuma i
znanja mogu biti pogrešno usmjerene te izazvati negativne poslje-
dice.

73
 Priča ukratko ide ovako: Ispred Srila Prabhupadinog mjesta bo-
ravka jedna je susjeda tukla dijete. Prabhupada se raspitivao kod slu-
ge zašto žena to čini. Sluga je saznao i vrativši se Prabhupadi rekao
da je dječak dao paratu starijem bratu koji je bolovao od tifusa. Za
vrijeme tifusne groznice strogo je zabranjeno jesti krutu hranu, ali
dječak to nije znao. Stariji je brat ogladnio i zamolio mlađega da
ukrade paratu. Tako je dječak, suosjećajući s bratom, učinio što mu
je bilo rečeno, ali je to samo pogoršalo bolest. Kada je majka saznala
što se dogodilo, počela je žestoko udarati mlađeg dječaka vičući:
„Zašto si dao?“. Iako je to učinio iz samilosti i privrženosti, bio je
kažnjen.
Prabhupada je na to rekao da ukoliko ne znamo gdje i kako upo-
trijebiti emocije, čak i ako su one ljubaznost i privrženost, pod utje -
cajem smo zakona materijalne prirode. Ne upotrijebimo li emocije
pravilno, možemo biti kažnjeni. Moramo biti oprezni i djelovati s ra-
zumom i znanjem.
Ako ne koristimo svoje vještine zapažanja i moć razuma te ako
ostanemo u svojevrsnom institucijskom balonu, rezultat će biti im-
personalizam ili u najmanju ruku tupost. U komentaru na stih vita-
raga-bhaya-krodha (Bg. 4.10) Srila Prabhupada piše: „Zamisao o za-
državanju osobnosti nakon oslobođenja od materije budi u njima
strah. Kad saznaju da je duhovni život individualan i osoban, plaše se
da ponovno ne postanu osobe i tako prirodno više vole neku vrstu
stapanja s neosobnom prazninom.“ Neki ljudi se skrivaju stapajući se
s prazninom. Drugi se skrivaju stapajući se s institucijom, postajući
još jednim bezizražajnim licem u gomili lišenim moći zaključivanja i
želje za promatranjem svijeta oko sebe; misle da je to duhovni život.
Drugi se opet boje reći što misle zbog mogućih posljedica – možda
će biti izolirani, odbijeni ili lišeni budućih položaja. Tako će razum i
emocije – glava i srce – postepeno zakržljati. I što onda ostaje od
ljudskoga bića?
„Sljedbenici vaidhi-bhakti moraju kultiviranje svjesnosti Boga
smatrati najvažnijim zadatkom u svojemu životu. Uvijek bi to trebali
činiti na povoljan način. Ne bi trebali kultivirati povođeni strahom i
zlobom, već bi to trebali činiti iz ljubavi. To se naziva povoljnim
putem.“ (Srila Bhaktivinoda Thakura, Sri Caitanya-ciksamrta 3.1)
Strah je najgora stvar; u ovom kontekstu ništa dobrog ne može na-
stati iz njega. Bolje je biti cjelovit – biti svoj – pa što bilo da bilo.
Zadržimo svoj integritet. Zašto se brinuti što drugi misle o nama ili

74
pokušati steći udobnost i ugled? No, ipak, više volimo živjeti u stra -
hu kako ne bismo izgubili svoj udobni položaj. Koja je korist od tak-
voga života? Vaisnavama je smrt draža od njega.
Emocije se na kraju moraju pročistiti i uzdići do nivoa rase. To je
naš cilj i vizija, a ne samo uravnotežene i dobroćudne materijalne
emocije. Neka naše emocije bjesne i bukte ako je njihov cilj ljubav
prema Svevišnjoj Božanskoj Osobi. To nadilazi razum, ali je potpuno
u siddhanti. Usmjeriti ljubav prema Bogu upravo je ono što se prema
našoj filozofiji traži. Tako ćemo opravdano nadići razum. Sve osje-
ćaje trebamo promatrati u ovom svjetlu: kako voljeti Gospodina i va-
isnave? Kako izraziti tu ljubav? Kako djelovati na temelju te ljubavi
kroz službu? To je prava svrha Gaudiya vaisnava emocija. Svi osje-
ćaji ostvaruju svoju svrhu u Božanskome Paru, Rasaraji, Sri Krsni i
Mahabhavamayi, Sri Radhiki.

Kako možemo kontrolirati emocije?

Da bismo odgovorili na treće pitanje, osvrnut ćemo se na Gospo-

dinove upute u Uddhava-giti (Bhag. 11.20.18-21). Gospodin kaže da
kada god um skrene sa svoje duhovne putanje možemo dopustiti
osjetilima ograničeno zadovoljstvo kako bismo ga kontrolirali.
Učenici Srila Prabhupade u komentaru pišu: „Na primjer, iako
obično jedemo skromnije, ponekad možemo uzeti obilan maha-prasa-
dam kako se um ne bi uznemirio. Isto tako, ponekad se možemo opu-
stiti s drugim transcendentalistima kroz šalu, plivanje i slično. No,
pretjerano bavljenje takvim aktivnostima, može usporiti duhovni ži-
vot.“ (Bhag. 11.20.19 smisao)
To je jedna od metode kontrole osjetila. Na isti način možemo i
balansirati emocije. Možemo se opustiti, šaliti, otići na plivanje s
bhaktama te tako emotivno ispuniti. Netko drugi će emotivnu stranu
zadovoljiti pisanjem, plesanjem, mantranjem, čišćenjem, pjevanjem,
šetnjom ili sviranjem. Zapravo je velik dio onoga što činimo kao
bhakte rekreacija i postoji veliki prostor za ispunjenje emocija i za-
dovoljstvo u procesu svjesnosti Krsne. Sri Krsna kaže: „su-sukham
kartum avyayam – ovaj put se s radošću primjenjuje.“
Međutim, kada osoba želi grješna zadovoljstva kao što su nezako-
niti seks ili uzimanje opojnih sredstava, tada mora tolerirati ludilo
uma i intenzivno ga usredotočiti na svjesnost Krsne. U tom nastoja-
nju nikada ne smije izgubiti iz vida cilj te koristeći inteligenciju

75
osnaženu gunom vrline, mora dovesti um pod kontrolu jastva. To je
često prava borba u kojoj nas može preplaviti stari neprijatelj, požu-
da. Svjesni svoje bespomoćnosti, u takvim trenucima možemo se mo-
liti Gospodaru osjetila Hrsikeci da kontrolira naša osjetila, napose
um. Iluzija će uskoro nestati širom otvarajući vrata zdravom stanju.
Najbolje je um uvijek uključiti u predano služenje tako da ne
odluta na opasan put osjetilnog uživanja na kojemu je glavna
privlačnost seksualna želja. Prirodna je sklonost materijalnog uma
neprestano prihvaćati osjetilne objekte. Ukoliko se um ne kontrolira,
nema govora o postojanosti na putu napretka u duhovnom životu.
Sve ove tehnike za kontrolu osjetila možemo primijeniti i za urav-
noteživanje emocija. Ravnoteža je dobar izraz, jer su i osjetila i emo-
cije živi i aktivni te oboje traže zadovoljstvo, ali se zadovoljstvo mo-
ra kontrolirati. Iako su trenutno u kontaminiranom stanju, moraju se
iskoristiti u predanom služenju. Na taj se način pročišćavaju.
Gospodin Krsna na kraju daje odličnu analogiju s konjanikom:
„Iskusni konjanik, u želji da ukroti neposlušnog konja, najprije do-
pušta konju da radi po svojem, da bi zatim, potežući uzde, polako do-
veo konja na željeni put. Slično tome, najviši je proces yoge onaj u
kojem osoba pažljivim promatranjem djelovanja i želja uma poste-
peno dovodi um pod potpunu kontrolu.“ (Bhag. 11.20.21)
To je glavni zaključak na našu raspravu o kontroli osjetila i urav-
noteženju emocija. Osjetila i emocije možemo usporediti s divljim
konjima. Moramo ih ukrotiti, ali vješto i postepeno.
U komentaru je objašnjeno: „Baš kao što iskusni konjanik prisno
poznaje sklonosti divljega konja i postepeno ga uspijeva ukrotiti, is-
kusni yogi dopušta umu da razotkrije svoje materijalističke sklonosti
kako bi ga kontrolirao nadmoćnijom inteligencijom. Učeni transcen-
dentalista uskraćuje i dobavlja objekte osjetila kako bi mogao u pot -
punosti kontrolirati um i osjetila, baš kao što konjanik ponekad sna-
žno poteže uzde, a ponekad dopušta konju da slobodno trči. Konjanik
nikada ne zaboravlja svoj stvarni cilj ili odredište i na koncu usmje-
rava konja na pravi put. Slično tome, iako ponekad dopušta osjeti-
lima da djeluju, učeni transcendentalista nikada ne zaboravlja cilj sa-
mospoznaje niti dopušta osjetilima da djeluju grešno. Prevelike stro-
gosti i ograničenja mogu dovesti do velikog mentalnog uznemirenja,
kao što i zbog prejakog povlačenje uzdi konj može nauditi konjaniku.
Put samospoznaje ovisi o čistoj inteligenciji, a najlakši put da ju se

76
dostigne je predavanje Gospodinu Krsni. Gospodin kaže u Bhagavad-
giti (10.10):

tesam satata-yuktanam
bhajatam priti-purvakam
dadami buddhi-yogam tam
yena mam upayanti te

Osoba ne mora biti veliki učenjak ili posjedovati veliku duhovnu in-
teligenciju, ali ako iskreno predano služi Gospodina bez lične zavisti
ili osobne motivacije, Gospodin će joj unutar srca razotkriti na koji
način može kontrolirati um.“
Ništa ne može nadomjestiti iskrenost, predavanje i predano služe-
nje. Iskrenost i predavanje uključuju istinsku poniznost, duboku mo-
litvu i ovisnost o Gospodinu. Poniznost, molitva i ovisnost o Gospo-
dinu dio su onoga što podrazumijevamo pod 'uzimanjem utočišta'. Sri
Krsna može kontrolirati, uravnotežiti i zadovoljiti svakoga tko uzme
Njegovo utočište. On čeka na priliku da to učini.
Osim predavanja i uzimanja utočišta, moramo postati i vješti ko-
njanici te iskustvom naučiti kako ponekad popustiti osjetilima i emo-
cijama, a kako ih ponekad obuzdati. Na primjer, grhaste koji ne mo-
gu začeti dijete mogu zadovoljiti svoje emotivne potrebe podučava-
jući ili brinući se o djeci drugih bhakta. To je usporedivo s dopušta-
njem konju da slobodno trči. Oni bi u isto vrijeme bili svjesni svih
ograničenja toga. To je usporedivo s povlačenjem uzdi.
Još jedan primjer mogu biti roditelji koji su izgubili djecu. Primio
sam dirljivo pismo od jedne vaisnavi nakon što smo razgovarali o toj
temi i ovdje dajem jedan njegov dio:

„Kada sam izgubila sina shvatila sam da koliko god situacija ne-
opisivo bolna bila, imam izbor, i nije bio lak – mogla sam izabrati
smrt ili život. Možda zvuči dramatično, ali razgovarala sam i s
drugim majkama koje su izgubile djecu i one su to doživjele na is-
ti način. Ne bismo trebale nadživjeti svoju djecu, a da bismo mo-
gle, moramo to izabrati. Prisustvovala sam tolikim obredima uči-
njenima za njega: pogrebu, žrtvenoj vatri, obredu craddhe, rasipa-
nju pepela u Gangu i Yamunu te obredu na kojem smo spalili sve
njegove polomljene i krvave stvari s mjesta nesreće. Svaki je ko-
rak bio neopisivo težak. Mogla sam osjetiti bol kroz koju ću mo-

77
 rati proći te bih se jednostavno suočila s njom i prošla je i u prola-
ženju kroz nju stigla iscijeljena na drugu stranu. No, u suočavanju
s boli, prolaženju kroz nju i iscjeljenju, također sam osjetila veli-
ku radost i zahvalnost za ljude i stvari.“

To je slično mojem iskustvu suočavanja s majčinom smrću. Da

bismo bili uistinu živi, moramo iskusiti emotivnu stranu života, čak i
onu bolnu. Negiranjem i poricanjem emocija možemo izbjeći bol i
druge osjećaje, ali time gubimo sposobnost da iskusimo život u pot-
punosti s popratnom zrelošću koja donosi potpunost bića. Bolje je
suočiti se sa životom i živjeti.
Naravno, osoba koja nije emotivna, neće se morati s puno toga su-
očavati. Različiti ljudi imaju različita srca i onima bez bogatog emo-
tivnog života ova je tema možda i nevažna.
Srila Rupa Gosvami govori o tvrdim srcima u Bhakti-rasamrta-
sindhuu: „Tvrdo srce uspoređuje se s munjom, zlatom i voskom. Mu-
nja je nemilosrdna i nikada ne postaje blaga. Slično tome, srca osoba
koje vrše oštre pokore i strogosti ne tope se tako lako. Zlatno se srce
topi na visokoj temperaturi, kao u ekstatičnoj ljubavi. A srce od
voska lako se topi i na nižim temperaturama.“ (Nektar devocije, 13.
poglavlje)
Materijalne emocije moramo preobraziti u duhovne pročišćujućim
procesom bhakti-yoge. Trebamo li čekati nivo čistoće ili čak bhava-
bhakti prije no što uključimo svoje sadašnje osjećaje u služenje Go-
spodina? Ne. Osjećaji su važni u samom procesu pročišćenja. Odli-
čan je primjer toga savjet koji je Srila Prabhupada dao svojim uče-
nicima da propovijedaju s hrabrošću Engleza i srcem Bengali majke
te da pjevaju Sveto Ime poput djeteta koje plače za majkom. Dijete
ima jaki osjećaj ovisnosti o majci. To znači upotrijebiti sadašnje
osjećaje u sadhana-bhakti.
„Gospodinovo Sveto Ime doista ima tako veliku moć. Međutim,
kvaliteta izgovaranja ovisi o osjećaju.“ (Bhag. 1.8.26 smisao)
Osjećaji su od samog početka potrebni u bhakti-yogi. Kako smo
ikad mogli misliti drugačije? Cilj je voljeti Krsnu i osjetiti Njegovo
prisustvo. Ako sada ne počnemo koristiti osjećaje, kako i kada ćemo
početi?
„Živo biće ne može biti bez želja; nije mrtav kamen. Ono mora
djelovati – misleći, osjećajući i želeći. Kad misli, osjeća i želi materi-
jalno, zapleće se u materijalno postojanje, a kada svoje misli, osjeća -

78
je i želje usmjerava na služenje Gospodina, postupno se oslobađa sve
zapletenosti.“ (Bhag. 1.6.22 smisao)
„Ako um nije ispunjen mislima o Krsni, osjećajima prema Krsni i
željama da služimo Krsnu, bit će ispunjen materijalnim djelatnosti-
ma.“ (Caitanya-caritamrta Madhya 13.137 smisao)
Naravno, duhovna je ljubav više od osjećaja, ali obuhvaća osjeća-
je. Ako iz straha ili iz žele da izbjegnemo materijalnu zapletenost
izbjegavamo emocije i osjećaje, to nas može dovesti do prve razine,
ali bez devocijskih osjećaja nikada nećemo stići do kraja puta. U
jednom ćemo se trenutku morati nositi s njima.
„Presijecanje svih drugih osjećajnih veza ne podrazumijeva pot-
puno odricanje od plemenitih osjećaja, poput privrženosti nekom
drugome. To nije moguće. Živo biće, bez obzira na svoj položaj, mo-
ra osjećati ljubav prema drugima jer je to simptom života. Simptomi
života kao što su želja, srdžba, žudnja i naklonost, ne mogu se uništi-
ti; samo se cilj mora promijeniti.“ (Bhag. 1.8.42 smisao)
Srila Prabhupada je to objasnio više puta. Slušanje i razumijeva-
nje transcendentalne filozofije za našu je dobrobit kako bismo mogli
pravilno predano služiti. Inače će sklonost ka traženju izvan ortodok-
snog Sarasvata Gaudiya vaisnavizma sve više rasti.
Evo i izvatka iz članka Klausa Klostermaiera, pročelnika i profe-
sora odsjeka za religijske studije Sveučilišta u Manitobi u Kanadi.
Živeći u Vrndavani, imao je priliku susresti i često se družiti sa Srila
Prabhupadom. On piše: „Tijekom posljednjih nekoliko stoljeća glav-
ne su religije Zapada pokušavale racionalizirati svoje tradicije, potis -
nuti emocije i voditi mise kao poslovne sastanke.“ No za Srila Pra-
bhupadu je rekao da je: „Propovijedao religiju koja se nije bojala
emocija.“
Iskusivši na vlastitoj koži degradaciju emocija u suvremenoj za-
padnoj civilizaciji, ja sam se, kao i mnogi drugi, degradirao do nivoa
životinjskih instinkta. Tada sam prispio do obala Gaudiya vaisnaviz-
ma gdje sam našao utočište te rastao duhovno, kulturno i emotivno.
No, dogodilo se nešto čudno: primijetio sam sličnu pojavu u društvu
koje me spasilo. Mislim da se pojavila zbog straha, impersonalizma,
autoritatarnosti i drugih činitelja spomenutih ranije u knjizi. Volio
bih da ih naše društvo nadraste kako bismo mogli više pomoći drugi-
ma da dođu Krsni.

79
Bačen s konja

Da li ste ikada osjetili emociju koja vas je izbacila iz takta? S

dvanaest godina bio sam bačen s konja. Teško sam disao očajno tra-
žeći zrak.
Instruktor jahanja mi reče: „Ustani i pokušaj ponovno.“
Jedva dišući pomislih: „Nema šanse!“
On nastavi, čvrsto uvjeren: „Ako opet ne pokušaš, nikada više ne-
ćeš jahati.“
Naslućujući mudrost njegovih riječi i smogavši hrabrosti, popeo
sam se na konja i jahao bez poteškoća.
Isto načelo možemo primijeniti i u nošenju s emocijama – kriv-
njom, ljutnjom, zavišću, jadikovkom, strahom ili depresijom. Ako
smo bačeni s konja, moramo ustati i pokušati ponovno. Možda je to
teško u tom trenutku, ali postaje sve lakše kako iznova pokušavamo,
a gotovo nemoguće ako uopće ne pokušamo.
Razmotrimo slijed događaja ako bhakta slučajno padne i počne
osjećati krivicu. S jedne strane može mučiti sam sebe smatrajući to
nužnim korakom kako bi ponovno zadobio Gospdinovu milost. Može
jadikovati, uzimajući utočište tamo-gune. Ili se može braniti, strast-
veno i drsko potvrđujući svoju vrijednost, što vodi samozavaravanju.
Bio sam u takvim situacijama pokraj bhakta i njihov je problem
često nesigurnost. Važno im je osnažiti osjećaj vrijednosti kako bi
mogli opet pokušati. Prihvaćanje igra važnu ulogu i ono je i najsup-
tilniji element u cijeloj priči. Bhakta se mora osjećati prihvaćenim i
to ne s visine. Budući da je materijalna energija iznimno jaka, mnogi
će se sadhake poskliznuti s puta te trebaju prijateljstvo, razumije-
vanje i ohrabrenje kako bi krenuli dalje.
Postoje još neke stvari u vezi pada i bhaktine reakcije na njega.

yadi kuryat pramadena

yogi karma vigarhitaam
yogenaiva dahed amho
nanyat tatra kadacana

„Ako zbog trenutka nepažnje yogi slučajno počini odvratno djelo, ta-
da istim procesom yoge mora spaliti u pepeo grešne reakcije niti jed-
noga trenutka ne primjenjujući neki drugi proces.“ (Bhag. 11.20.25)

80
 Riječ yogena se ovdje odnosi na jwana-yogu i bhakti-yogu budući
da oboje imaju moć spaliti karmu u pepeo. Riječ amhas, 'grijeh', od-
nosi se na slučajni pad koji ne želimo. Unaprijed smišljena zloupo-
raba Gospodinove milosti puno je ozbiljniji propust. Gospodin zabra-
njuje bilo koji drugi obred pročišćenja jer sami sustavi yoge imaju
najsnažniju moć da to učine, napose bhakti-yoga. Napustimo li svoje
uobičajeno predano služenje zbog nekog posebnog obreda ili pokore
u želji da pročistimo grešnu reakciju možemo počiniti dodatni grijeh
zato što karmu uzvisujemo nad bhakti. Ne trebamo se obeshrabriti,
već ustati i entuzijastično nastaviti sa svojim devocijskim dužnosti -
ma. No, ako padnemo u preveliku depresiju zbog slučajnog pada, ne-
ćemo imati dovoljno entuzijazma da nastavimo.

Iscjeljenje

Analizirali smo neke od pogrešnih sustava vrijednosti i disfunkci-

onalih dinamika unutar našega društva. Tijekom mnogih godina uvo-
dili su ih prošli vođe iako su bili dobronamjerni i vjerni Srila Pra-
bhupadi. Ušuljao se duh koji zaustavlja slobodan tok predanosti. Ne
možemo kriviti samo jednu osobu ili misliti da je Gospodin bilo koga
osudio jer On prihvaća samo bhaktinu iskrenost i pozitivne dopri-
nose.
Ipak, pogrešna razmišljanja, ideje i ophođenja moraju se prepo-
znati i iskorijeniti, barem unutar nas samih. Možemo također izbje-
gavati osobe koje ih prihvaćaju te djeluju na temelju takvih nezdra-
vih stavova. Nema potrebe da tražimo krivce ili postanemo ljuti i
ogorčeni. Takve jake negativne emocije samo bi nam nepotrebno na-
udile. Što je učinjeno, učinjeno je. Razmislimo li bolje, sasvim je
moguće da smo i vi i ja mogli učiniti isto ili još gore.
Evo i zanimljivih riječi Srila Prabhupadinog brata po Bogu Sripa-
de B.R. Sridhara Maharaje koje su filozofski duboke i iscjeljujuće za
osobe koje su bile povrijeđene u nastojanju da se predaju Mahapra-
bhuovoj misiji unutar bilo koje organizacije:
„Trebamo razmišljati kao da drugi nisu ničemu krivi i to je uistinu
tako. Sami smo odgovorni za svoje palo stanje. Put samorazvoja je
sličan: moramo naučiti prosuđivati sebe i cijeniti okolinu, posebno
Krsnu i Njegove bhakte, a onda postepeno i sve druge. Nikome nije
dao moć da nas povrijedi. Ako i izgleda tako, to je površna i zavara-
vajuća slika. Pomisao da itko ikoga može povrijediti istinita je samo

81
na površnom planu. Naravno, to ne opravdava povrjeđivanje drugih
ili zanemarivanje nasilja, ali s apsolutne točke gledišta zlostavljanje
ne postoji. Kada jednom dostignemo najvišu razinu predanosti, vidjet
ćemo da je sve blagonaklono i da je naša bojazan bila neosnovana.
Bilo je to pogrešno shvaćanje.“ (Potraga s ljubavlju za izgubljenim
slugom str. 21-22)
Srila Prabhupada se u početku morao suočiti s brojnim proble-
mima. Počeo je od ničega i morao se nositi s nezrelošću, ludilom i
svađanjem tisuća mladih bhakta. Evo i važnih riječi iz pisma Atreya
Rsiju Dasi iz veljače 1972. godine:
„Ako postoje mane u našoj braći i sestrama po Bogu te ukoliko
dođe do krivog upravljanja ili nedostatka suradnje, to ne znači da su
impersonalisti, ne. U prirodi je uvjetovanosti da će uvijek postojati
nedostaci. Čak i u duhovnom svijetu postoje pogreške i zavist – po-
nekad bi se gopije svađale oko Krsnine naklonosti, a jednom je Krsna
bio toliko privučen s Radharani da je greškom pokušao pomusti bika
umjesto krave. A ponekad, kada bi se u žurbi šminkale i oblačile za
Krsnu, gopije bi stavile kumkumu i maskaru na kriva mjesta, a ukra-
se i odjeću obukle kao mala djeca.
Postoje toliki primjeri. Ali to nije istovjetno s materijalnim mana-
ma i materijalnim nedostacima; transcendentalno je, jer se zasniva na
Krsni. Kada bi neka gopi lijepo služila Krsnu, druge bi rekle: 'O, tako
je lijepo to učinila, hajde da ja učinim bolje za Krsnino zadovoljstvo.'
To je zavist, ali je transcendentalna; u njoj nema zlobe. Nigdje neće -
mo pronaći utopiju. Upravo je to impersonalizam; ljudi ne bi trebali
očekivati da će u svjesnosti Krsne pronaći utopiju. Bhakte su osobe i
zato će uvijek biti nekih mana. No, budući da su ostavili sve kako bi
služili Krsnu: novac, posao, ugled, bogatstvo, obrazovanje, sve, nji-
hovi su nedostaci postali transcendentalni. Unatoč svemu što čine
njihova je najviša želja služiti Krsnu. 'Onaj tko predano služi, čak i
ako počini najodvratnije djelo, mora se smatrati svetim jer je pravil-
no utemeljen u svojoj odlučnosti.'
Krsnini su bhakte najuzvišenije osobe na ovoj planeti, bolji od
kraljeva, bolji od svih, zato moramo uvijek poput bumbara tražiti
nektar i najbolje odlike u drugima. A ne poput utopista, koji kao
muhe uvijek odlaze na otvorene rane, tražiti greške u drugima, te, bu-
dući da ne mogu pronaći utopiju ili savršenu osobu, žele postati pra-
znina, ništavilo, stopiti se s prazninom; oni misle da je to utopija – li-
šiti se osobnosti. Ako ponekad dođe do neslaganja među bhaktama to

82
nije zbog impersonalizma već zbog toga što su osobe; takvo nesla-
ganje ne bi se trebalo shvaćati preozbiljno. Bhakta uvijek pesimis -
tično promatra materijalni svijet, ali je istovremeno jako optimističan
u vezi duhovnog života; zato pokušaj shvatiti da je svatko tko pre-
dano služi Krsnu uvijek najbolja osoba.“
Srila Prabhupada je jednom rekao da je duhovni život težak, ali da
je materijalni život nemoguć. Zato bhakta uvijek mora biti tolerantan
i pozitivan. Očekujemo li previše od bilo koje duhovne organizacije,
tražeći savršenstvo u svemu, uvelike ćemo se razočarati. Ako se tada
želimo stopiti s prazninom ili izgubiti sebe, tada je to impersonali -
zam. Drugim riječima, impersonalizam vreba na svakom uglu – bilo
da se slijepo prekrivamo i izbjegavamo raznolikost osobnih razmjena
u koje su uključeni i nedostaci ili da uvijek tražimo greške i pretje-
rano se zadržavamo na njima. Oboje upućuju na impersonalizam. Is-
cjeljenje dolazi kroz vježbanje personalnosti. Vježbajući, prirodno i
postajemo personalni. Personalnost je stoga i sredstvo i cilj.

83
 Tragična je sudbina svih velikih religija da čim postanu ma-
sovne organizacije vođene religijskom birokracijom oskrv-
njuju, i iskrivljuju same principe slobode... To se dogodilo u
svim religijama.

Erich Fromm

10 TEKUĆI OTPAD

Institucionalizam

Autoritarnost i impersonalizam analizirali smo u prethodnim po-

glavljima. Na neki se način moramo riješiti ovog suptilnog otpada,
tekućeg otpada. Zovem ga 'tekućim' jer je suptilan, teško ga je uočiti,
a još teže dokučiti. Nalazi se u ISKCON-ovim svetim vodama i stva-
ra odvratan miris koji je dovoljno neprijatan da mnoge članove otjera
u posljednje redove društva ili, što je još gore, da ih nagna da odu.
Suptilni otpad zadaje problema većini organizacija bilo da su re-
ligijske, vladine ili trgovačke. ISKCON-u su potrebne reforme zato
što je duhovna organizacija i zato što ga je utemeljio čisti Gospodi-
nov bhakta, a on je naš život i duša.
Institucionalizam je jedan od oblika tekućeg otpada koji odbija
ljude od duhovnog utočišta. Prema Websterovom rječniku instituci-
onalizam je: „Karakteristična krutost koja prožima javne i privatne
institucije i utječe na svjetonazor njezinih službenika.“ Velika je vje-
rojatnost da će se krutost s vremenom pojaviti u svakoj organizaciji.
Kako možemo znati da je organizacija postala kruta ili instituciona-
lizirana? To je dobro pitanje na koje možemo dati brojne odgovore.
Pokušajmo pristupiti jednom odgovoru dajući primjer poslovnog i
organizacijskog razvitka koji ima četiri stadija. Ti su stadiji primje-
njivi i u širem kontekstu pa njihov primjer možemo koristiti i za reli -
gijske institucije.

84
 (1) Posao započinje s poduzetništvom. Ima mali broj klijenata i
mali udio na tržištu; agresivan je i kreativan. Snaga mu leži u kvalite-
ti dobara i usluga kojima privlače klijente. (2) Svojstva drugog stadi-
ja su promjena, prilagodljivost i inovacija. Posao se zasniva na tim-
skom radu, a tržište raste. (3) Treći ili formalni stadij karakterizira
vodstvo koje nastaje unutar stvorene kulture. Oblikuje se i formalna
struktura s čvrstim, nepokretnim te često samozadovoljnim i biro-
kratskim ugođajem koji teško podliježe promjeni ili inovaciji. (4) Če-
tvrtim stadijem ili fazom umiranja dominiraju krize i koristoljublje.
Osrednjost je snažno prisutna.

Dublja studija ove analize mogla bi se provesti i u kontekstu povi-

jesti religija, ali to nadilazi okvire knjige. Međutim, možemo u tom
svijetlu ukratko proći kroz povijest ISKCON-a. Prvi dio puta zapo-
čeo bi tako na broju 26 Druge Avenije sa svojim malim, ali kreativ-
nim počecima te trajao do, recimo, 1970. godine.
Drugu fazu mogli bismo locirati u sedamdesetima kada je otvo-
rena većina hramova, s Prabhupadinim brojnim putovanjima i osni-
vanjem GBC-a. Treći stadij, s precizno određenim zonama, mena-
džerskim sastancima i infrastrukturom pristigao je u osamdesetima.
Kako biste primijetili razliku između prve i treće faze samo po-
gledajte časopise Back to Godhead ili Vyasa-puja knjige iz šezdese-
tih i ranih sedamdesetih godina kada su ponude bile pisane puno prije
no što su se klišeji i otrcane fraze nastanili u društvu. Primijetit ćete
svojevrsnu slobodu izražavanja i slikovitosti, zaodjevenu ponekad ju-
deokršćanskim izrazima, rječniku kulturnog miljea naših zapadnih
članova. Neke od njih možda izgledaju idealističke, no sadržavale su
svojevrsnu iskrenu realnost dostupnu i danas, ali bojim se sve rjeđe.
Krutost se nastanila među nama.
A što je sa četvrtom fazom? Naravno, pokret Gospodina Caitanye
neće umrijeti i voljeli bismo isto misliti i o svojoj organizaciji, no
ISKCON će morati proći kroz značajne promjene da bi preživio. Njih
će isplanirati i o njima odlučiti sam Gospodin.
Prabhupada: „Da, to je propovijedanje. Stoga pišemo tolike knji-
ge. Ako se ne brinemo za knjige, propovijedamo te sami čitamo i
shvatimo filozofiju, ovaj će Hare Krsna Pokret nestati za nekoliko
godina. Zato jer neće biti života.“ (Jutarnja šetnja, 12. prosinca 1973.
godine, Los Angeles)

85
 „Zato sve nestaje. Crkve se zatvaraju. Slično tome, ako ne osta-
nete u formi za propovijedanje, svi će se vaši hramovi nakon nekog
vremena zatvoriti.“ ( Jutarnja šetnja 12. prosinca 1973. godine, Los
Angeles)
Vozeći se jednom na autoputu u kombiju s bhaktama, razmišljao
sam o problemima u našem društvu, osjećajući se pomalo obeshrab-
ren. Pogledao sam kroz prozor i ugledao stari, truli panj. Bio je velik
i mora da je u svoje vrijeme bio ogromno stablo. Na njemu je rasla
svježa mladica, zasigurno njegovo potomstvo.
Odjednom sam shvatio simboliku drveta. Kao odgovor na očaj po-
javila se nada: „Pokret će preživjeti u svakom slučaju, bez obzira ko-
liko stvari postale teške. Nemamo se čega bojati. No vanjski oblik
ISKCON-a možda će se ponešto promijeniti, staro će nestati i otvoriti
put za novo.“
Potvrđujući istu stvar, Drutakarma Prabhu nedavno je napisao:
„Novi ISKCON izgradit će se na osnovama iskrenih personalnih od-
nosa u predanom služenju, a ne na zakonodavnom birokratskom su-
stavu kontrole.“
Namjera mi nije da dramatiziram ili ovlastim devijantne sekte.
Drugim riječima, ideja o novim 'mladicama' mogla bi dati vjerodo-
stojnost rtvicima, sahajiyama, pseudo babajijima, New-Age mistici-
ma i drugima. Ja želim vidjeti ortodoksni oblik Gaudiya vaisnaviz-
ma, onakav kakvim ga je Prabhupada zamislio – pun ljubavi, povje-
renja, iskrenosti i slobode. Nažalost, mnogi bhakte i nepristrani pro-
matrači vide znakove nečeg drugog, a malo toga se čini da bi se rije-
šio problem.
Prema istraživanju Burkea Rochfora iz 1996. godine18 ISKCON je
ispoljio simptome autoritarnosti: „Mnogi su bhakte rekli da je me-
nadžment u ISKCON-u loš te da vođe nisu uvijek prijemljivi za one
koje služe. S razlogom se pretpostavlja da to stvara nepovjerenje i
osjećaj da lokalni i regionalni vođe nisu u dodiru s potrebama i živo-
tima prosječnih članova.“ Izrazi poput 'nisu primjemljivi' te 'nisu u
dodiru sa' upućuju na autoritaran duh.
Bivši gurukulci u svojim prezentacijama GBC-u 1999. godine
kažu da je ISKCON ispoljio simptome autoritarnosti i instituciona-

18
Burke Rochford svojevremeno je živio u našoj zajednici u Los Angelesu. On je
sociolog i GBC mu je povjerio zadatak da provede istraživanje za Centennial 1996.
godine.

86
lizma. Dvije djevojke, Krsna Devata dasi i Sakuntala dasi, hrabro su
izjavile: „Pred sobom vidim ljude koji su se naprosto prodali. To više
nema nikakve veze s Apsolutnom Istinom. Većina vas izgubila je
kontakt sa sobom i sa svima drugima. Koliko rezolucija moramo na-
pisati dok ne shvatimo da to nije strukturalni problem. Nalazimo se
pred otuđenjem i izolacijom. Ne poznajemo jedni druge. Kao Pokret
više nemamo Prabhupadinu životnu snagu i viziju. Podijeljeni smo,
razbijenih iluzija i lišeni inspiracije. Kao Pokret ne vjerujemo svojim
vođama niti vjerujemo sebi.“
Ironično je što se većina ranih članova pridružila ISKCON-ovim
redovima zbog njegovog revolucionarnog duha i prodornih, smionih
izjava o Apsolutnoj Istini bačenih u lice zagušljivom materijalistič-
kom konformizmu. ISKCON-ova mladež izrekla je vlastitu istinu, no
čini se da je premali broj ljudi ozbiljno saslušao njihove riječi.
Član GBC-a Njegova Svetost Bhakti Tirtha Swami također kaže:
„Tijelo putem povraćanja i probavnih smetnji pokazuje da nešto nije
u redu. Trebamo znati kakva bolest napada sustav. Kada primijetimo
nedostatak entuzijazma, to je upozorenje da nešto nije u redu. A kada
je cijela zajednica takva, to odaje ozbiljne probleme.“
Slažem se sa Swamijem. Kada znamo da problemi postoje, mo-
žemo ih riješiti. Ako se pretvaramo da ih nema, oni neće nestati.
Simptomi pokazuju da moramo djelovati pozitivno kako bismo po-
pravili stanje. Inače je alternativa daljnja patnja. Znanje da su neki
vođe svjesni problema, ulijeva nam nadu.
Bhakti Tirtha Swami kasnije dodaje: „Vođama je često teško pro-
mijeniti način razmišljanja. Prije mnogo godina odlazio sam u Švi -
carsku gdje sam radio u UN-u. Propovijedao sam tamošnjim diplo-
matima i uskoro primijetio da žive u vlastitom svijetu. Većinom sam
radio s vođama iz zemalja trećega svijeta. Imali su limuzine i Mer-
cedese te skupljali funte, marke i dolare. Kada bi se vratili u svoju
zemlju, pravili bi se kao važni ljudi posjećivali bi svoje prijatelje i
šepurili se. Zapravo nisu uopće morali biti dijelom sredine koju su
predstavljali. Svjesno ili nesvjesno izgubili su dodir sa stvarnim po-
trebama ljudi jer ih se često nije doticalo ono što bi se zbivalo.“
Nebrojeno puta smo već vidjeli vođe koji nisu svjesni potreba
drugih. Na primjer, vođa kojemu se prasadam servira posebno možda
nije svjestan da prasadam ostalih bhakta nije adekvatan. Gdje god da
ode primaju ga s poštovanjem, dajući mu sve potrebne uvjete, tako

87
da ne zna da bhakte općenito ne primaju niti najmanje izraze dobro-
došlice.
Evo i konkretnog primjera kojeg je naveo jedan poštovani stariji
bhakta: „U jednom hramu lokalni GBC i predsjednik hrama ne pri-
maju goste zbog neugodnih iskustava koje su imali u prošlosti jer su
neki gosti ostali duže no što su bili dobrodošli i bili naporni, ne žele-
ći otići. To je službena odluka hrama, ali ipak primaju učenike lokal-
nog gurua i bhakte koji dođu služiti u hram. No, bhakte koji se žele
preseliti u zajednicu, ali ne i cijelo vrijeme živjeti u hramu, ne mogu
ostati niti nekoliko dana dok pokušavaju pronaći smještaj. Čini se da
lokalni vođe ne suosjećaju s neugodnostima koje to donosi korektnim
članovima ISKCON-a. Kada lokalni GBC putuje, prima sve potrebne
uvjete. Nije svjestan poteškoća s kojima se mora suočiti osoba koja
dođe u njegovu zonu i mora odsjesti u skupocjenom hotelu.“
Kada više osoba s raznih strana kaže istu stvar, koristeći pri tome
čak i iste riječi ('van dodira s realnošću'), najvjerojatnije govore isti -
nu. Jedan od načina na koji možete saznati da li je vaša organizacija
postala institucionaliziranom jest da vam drugi to kažu.
Čini se da su osobe na vrhu svjesne problema. U ISKCON
Communications Journalu iz 1999. godine profesor Larry D. Shinn
napisao je članak naslovivši ga: „Osvrti na duhovno vodstvo: ostav-
ština Srila Prabhupade“ u kojemu piše: „Dobra vijest je da u Ame-
rici, Europi i drugdje u svijetu gurui i ostali ISKCON-ovi vođe po-
staju svjesni da moraju više živjeti i djelovati u skladu sa svojim uče-
njima. Konferencije održane u Europi tijekom prošlog desetljeća ot-
krivaju pokajnički i ispričavajući ton bhakta prilikom predstavljanja
javnosti. Međutim, Prabhupadina je ostavština bogatija za lekciju
koju uči suvremene bhakte: kvaliteta duhovne prakse i rasta, odnosno
unutrašnja duhovna bit osobe, mora prevagnuti nad i podržavati
teološku učenost osobe kao i njezine privatne i javne aktivnosti.
Lekcija je razvijanje duhovnih tragatelja, a ne traženje religijske ulo -
ge u ISKCON-u kao instituciji.“
Sve dok smo zaokupljeni religijskim ulogama, nema žurbe da rje-
šavamo dublje, suptilnije probleme kao što su elitizam, autoritarnost,
nedostatak ljubavi i povjerenja, nedostatak brahmanskog duha te ne-
dostatak zajedništva i integriteta. Kada stvari krenu loše, samo treba-
mo pokazati pokajničko lice i poprimiti ispričavajući ton da bi se
kasnije ponovno uljuljali u svoje udobne religijske uloge. No, ako
uistinu želimo razviti čistu ljubav prema Bogu i naširoko dijeliti

88
svjesnost Krsne, moramo biti spremni žrtvovati sve i pristupiti tim
problemima na najdubljoj razini, počevši od sebe samih. Introspekci-
ja i rad na sebi najteži su dio posla. Oni odvajaju svece od službenih
religijskih glasnogovornika.
Moramo biti spremni na istu žrtvu koju smo učinili u ranim da-
nima pridružujući se Pokretu. Isto kao što smo tada žrtvovali kari-
jeru, obiteljsko nasljedstvo, 'prijatelje' i druge društvene pogodnosti,
tako i sada, poprimajući isto raspoloženje, moramo odbaciti sve iz-
vanjske stvari i sebične motive te iskreno identificirati i pročistiti
motive, vezanosti i nezdravo ponašanje, radosno promatrajući kako
nestaju. Ubrat ćemo iste plodove kao i na početku – Krsna će nam
duboko uzvratiti.
Ukoliko bhakta nije introspektivan, anarthe će rasti u njegovom
srcu. Poput korova, ugušit će puzavicu predanosti. Pažnju će mu za-
okupiti izvanjske stvari koje nisu ništa drugo nego materijalna ener-
gija. Uvriježit će se suptilni oblik karma-micra kontaminacije koja
stvara plitku atmosferu, lišenu duhovne ljubavi. Umjesto da temelji -
mo odnose na onome što jesmo, temeljit ćemo ih na onome što ima-
mo.
Srila Prabhupadin sannyasa guru Sripada Bhakti Prajwana Kecava
Gosvami piše: „Zbog utjecaja doba Kali, jedenje, dokolica i materi-
jalna sigurnost postaju, na žalost, glavnom zanimacijom religijskih
sljedbi.“
Kao slijed takvih okolnosti, bhakte svoju društvenu vrijednost že-
le povećati izvanjskim stvarima umjesto da razvijaju unutarnje odlike
poniznosti, cjelovitosti, ljubaznosti, jednostavnosti, velikodušnosti i
poštenja. Zbog takvog ozračja, one možda i neće puno vrijediti u za-
jednici; možda ih se neće nagraditi, već promatrati kao nevažne ili
čak kao slabosti.
Sličnu stvar je rekao i Bhakti Tirtha Swami na seminaru održa-
nom za Gaura-purnima festival 2000. godine: „Naše društvo kultivira
ljude da postanu vođe i prihvate položaj te ponekad na temelju tih
svojstava slavimo napredak. Na taj se način stvara atmosfera u kojoj
stalno nastojimo nadzirati druge kako bismo kontrolirati imovinu i
sredstva, misleći da su to potrebna svojstva za razvoj bhakti-lata-
bije.“
U vezi toga David Frawley piše: „...vanjski ciljevi u životu često
se prikazuju kao unutarnji. To je velika tragedija društva iz koje iz-
rastaju najveći nemiri i iluzije. Potragu za bogatstvom i moći prika-

89
zujemo kao traganje za istinom i služenjem svoje religije. Koristimo
religiju kao paravan za promicanje komercijalnih i političkih ciljeva.
Ne činimo to nužno svjesno. Većinom smo žrtve svojih želja koje sli-
jepo prenosimo u religijske vode, gdje im nije mjesto.“
„Volimo vjerovati da je ono što činimo vrijedno ili da je namije-
njeno nekom višem dobru, čak i ako nije tako. To je uzrokovalo nasi-
lja u ime religija. Same religije u svojem pravom smislu ne promiču
sukobe. Čine to oni koji prihvaćaju ne-religijske vrijednosti, maski-
rajući svoju pohlepu religijskom terminologijom. Time ne obmanjuju
samo druge, već i sebe. Zbog toga se suvremeni um pobunio protiv
religije kao oblika iskvarenosti i kontrole te izopačenog oblika mate-
rijalizma, što je često i bila.“ (God, Sages and Kings / Vedic Secrets
of Ancient Civilization str. 241)
Moramo zato biti oprezni s kim se družimo te kome prilazimo tra-
žeći utočište; moramo upotrijebiti moć diskriminacije. Putem bhakti
moramo hodati pažljivo, širom otvorenih očiju, tražeći nagovještaje
neispravnog ponašanja koji mogu odavati devijaciju unutar drugih,
ali i unutar nas samih. Bhakte početnici možda misle da je svatko tko
ima titulu i svetac, ali sam položaj nije nužno pokazatelj da je osoba
oslobođena požude, pohlepe ili želja koje uznemiruju bhakte počet-
nike.
Srila Prabhupada piše: „Postoje mnogi zavidni ljudi u odjeći vai-
snava u ovom Pokretu svjesnosti Krsne i njih trebamo potpuno izbje-
gavati. Nije potrebno služiti zavidnu osobu u odječi vaisnave. Kada
Narottama dasa Thakura kaže chadiya vaisnava seva nistara peyeche
keba, on misli na istinskog vaisnavu, ne na zavidnu osobu u odjeći
vaisnave.“ (Cc. Madhya 1.220)
„Na žalost, u ovome dobu postoje mnoge svjetovne osobe u odjeći
vaisnava i Srila Bhaktivinoda Thakura ih je nazvao učenicima Kali.“
(Cc. Madhya 1.220 smisao) Ovo može vrijediti i za druge Gaudiya
vaisnavske institucije.
Ne želim se ovdje okomiti na sve ISKCON-ove vođe jer mnogi
od njih nesebično služe vaisnave. Osim toga, posljednjih se godina
već dosta kritiziralo vođe, što je otežalo život iskrenim vođama s in-
tegritetom. Međutim, Srila Prabhupada i Bhaktivinoda Thakura pro-
dornim okom diskriminacije sjeku iluziju i mi moramo učiniti isto.
Da bismo bili uravnoteženi, potrebna je zrelost utemeljena na znanju
i razlikovanju. Bez njih, može nas obmanuti takozvani vaisnava koji
se predstavlja kao duhovni autoritet. Ovo može iznenaditi neke ili se

90
činiti nezrelim drugima, ali ne smijemo biti naivni. Inače bismo se
sami mogli iznenaditi.
Kada sam živio u Engleskoj, pozvali su me na Nama-Hatta pro-
gram i nazvao sam domaćine kako bih potvrdio dolazak. Javila se že-
na i predložila da nazovem kasnije, kada se muž vrati. No, upitala me
može li pričati sa mnom o nečemu što ju je mučilo i ja sam, naravno,
pristao. Prigušenim glasom počela mi je objašnjavati kako su nedav-
no dobili dijete te da su im primanja bila skromna. Glas joj se ste -
gnuo u grlu dok nije počela jecati: „Ali naš guru maharaja je tražio
da mu damo tisuće funti za njegov projekt.“ Nastojeći je umiriti, obe-
ćao sam da ću pričati s drugima o tome i da ću nekako pokušati rije -
šiti problem. Naravno, učitelji se ne bi smjeli ponašati na taj način.
Zato trebamo početi diskriminirati na temelju individualnih odlika.
Ni slijepo prihvaćanje ni slijepo odbacivanje neće nas dovesti do že-
ljenoga cilja.
Možemo se s pravom pitati: „Kako da pravilno razlikujem, a da
ne postanem vrijeđalac i počnem neprestano tražiti greške?“ Odgovor
je jednostavan, ali je za primjenu potrebna praksa. Vaisnava uvijek
nastoji vidjeti dobro u drugima, previđajući tuđe pogreške. Zbog te
odlike može biti ljubazan, jednostavan i čist. Ta bi se vizija uvijek
trebala ohrabrivati. 'Previdjeti' znači vidjeti tuđe mane, ali ne ih i isti -
cati ili se pretjerano zadržavati na njima. Ne znači da smo slijepi, na-
ivni ili budalasti. No ne bismo se trebali pretjerano baviti njima, zna -
jući dobro da svi griješe, a pogotovo mi sami.
Ako ipak primijetimo ozbiljno negativno ponašanje, devijantno
ponašanje koje može zaustaviti napredak drugih, trebamo učiniti po-
trebne korake. Koji su oni? To ovisi o okolnostima i ovdje ne može-
mo ući u sve pojedinačne slučajeve. Ponekad možemo izravno razgo-
varati s tom osobom, a za to je potrebna poniznost i pravi način. Is-
pravljanje drugih je umjetnost i za dublje razumijevanje možemo po-
tražiti savjet vaisnavske etikete. S druge strane, možemo priči sebi
jednakima ili starijim bhaktama u nadi da će ga oni moći ispraviti.
Ako ni jedan od ovih načina ne uspije, možemo jednostavno biti to-
lerantni te izbjegavati kontakt s tom osobom ili potražiti drugi du-
hovni autoritet. U ozbiljnim situacijama, kao što je zlostavljanje, mo-
žemo potražiti pravdu na sudu.
Može nam pomoći klasičan primjer Bali Maharaje. Njegov učitelj
Cukracarya prekršio je pravila ponašanja za duhovnog učitelja savje-
tujući Baliju da se ne preda Gospodinu Vamana Devi. Prema Maha-

91
bharati, Udyoga 179.25 koju citira Srila Jiva Gosvami, duhovni uči-
telj koji ne poznaje pravi put mora se odbaciti. Bali Maharaja se iz-
ravno sukobio sa Cukracaryom i vječno je slavljen u Srimad-Bhaga-
vatamu zbog korištenja svoje moći diskriminacije. Ovo je neuobiča-
jen slučaj i presedan.
Postoji i suprotna pogreška, a ta je da se odbaci guru koji je za-
pravo istinski vaisnava kako bi se prišlo učenijem, s jačom kariz-
mom. Učenik može greškom odbaciti učitelja jer se ovaj ne uklapa u
površne, stereotipske kalupe ili ga smatra odgovornim za pogreške
organizacije.
Narahari Sarkara Thakura u Sri Krsna-bhajanamrti (stih 54) kaže:
„Iako otac, duhovni učitelj ili muž možda ne posjeduju savršene odli-
ke, ipak su vrijedni obožavanja.“
Da bismo razlikovali, moramo biti uravnoteženi ne poprimajući in-
kvizicijski mentalitet, smatrajući sebe superiornijim drugima ili ro-
mantičnim junakom koji raskrinkava zlobnike. Lako je upustiti se u
jednu od ovih krajnosti.
Početkom osamdesetih, prilikom posjete Americi, susreo sam se s
jednim gnjevnim bhaktom koji je poprimio fanatično reformatsko
raspoloženje. Odjednom je ljutito počeo objašnjavati kako više voli
Prabhupadu od mene. Okomio se na mene bez vidljivog razloga, a ja
sam u tom trenutku osjetio gorke plodove neuravnoteženog pona-
šanja.
Reforma i diskriminacija trebaju se nastaviti, ali trezvenih glava.
Bhakta koji trezveno razmišlja zna da se devijacija može pojaviti i u
njegovom srcu. Iskusni, inteligentni i odvojeni članovi trebaju biti
vođe. Inače će tekući otpad ostati.

Kako da ne padnemo pod preveliki

utjecaj institucije?

Ovo je još jedno dobro pitanje na koje se opet mogu dati mnogi
odgovori. Evo nekoliko jednostavnih prijedloga. Moja mi opažanja
govore da je jedan od načina na koji možemo izbjeći krutost koja se
javlja nakon godina rada unutar institucije taj da se učini nešto izvan
nje. U taj rad ne mora nužno biti uključena naša uloga svetog čovjeka
ili duhovnog vođe i on nam može pomoći u nadilaženju društvenih ili
psiholoških smetnji koje stvaraju krutost. Naravno, to trebamo učiniti
oprezno, ne ugrožavajući svoje duhovne principe.

92
 Ovdje možemo navesti primjer Bhakti Tirthe Swamija. Radio je za
UN, a sada vodi seminare o vodstvu i samorazvoju u svjetovnim kru-
govima. Njegova Svetost Smita Krsna Swami vodio je jednog od
svojih učenika kroz terapiju od dvanaest koraka kako bi mu pružio
moralnu podršku. Izgradio je radne odnose s ljudima koji nisu znali
ništa o duhovnom životu niti o njegovom uzvišenom položaju swa-
mija. Jedan stariji propovijednik iz Europe prisustvovao je tečaje-
vima o javnom govorništvu koji su oplemenili njegovu osobnost kao
i njegove lekcije.
Uobičajeniji način izbjegavanja institucionalizma je propovijeda-
nje u prvim linijama fronte. Uzvišeni institucijski položaj prolazi ne -
primjećen budući da novopridošlice nisu svjesne institucijske hije-
rarhije ili institucijskih zvijezda. To je jedan od razloga zašto su
uvodni razvojni stadiji religijskih pokreta lišeni krutosti – svi su čla-
novi zaokupljeni pionirskim propovijedanjem te dojmljivo i uvjerlji-
vo preobraćaju druge na svoj voljeni put, ne razmišljajući o ugledu ili
položaju.
Prema gore navedenom prikazu organizacijskog razvitka, krutost
se javlja tek u trećem, formalnom stadiju. Ona se i ne može pojaviti u
prva dva stadija iz jednostavnog razloga što u njima nema 'institucije'
kao takve. Je li svim organizacijama suđeno da prije ili kasniju dođu
na treću razinu? Mnogima da, ali se to može izbjeći ili umanjiti
sljedećim koracima:

(1) Jasno odredite ciljeve i osnovne principe organizacije. Uvijek

razjasnite viziju i ciljeve.
(2) Budite otvoreni za ideje, prijedloge i povratne informacije
(čak i drugačije ili provokativne) od svih članova organizacije, uklju-
čujući i manje važne članove ili čak osobe izvan nje. Canakya
Pandita piše: „Prema svakome se trebamo ophoditi s poštovanjem.
Svačije mišljenje trebamo saslušati. Mudri bi trebali prihvatiti čak i
razborite riječi djeteta.“
(3) Imajte jasnu predodžbu razlike između suštine i prateće forme.
(4) Pažljivo prilagodite pojedinosti, ali ne i načela, vremenu, mje-
stu i okolnostima kako biste dostigli cilj.
(5) Vodite brigu o pojedincima, posebno o onima od kojih ne mo-
žete imati koristi.
(6) Ohrabrujte kreativnost i individualna ostvarenja.

93
 (7) Učinite nešto devocijski otkačeno! Pokucajte na nečija vrata i
preklinjite osobu koja otvori neka pjeva Sveta Imena. Zagrlite pijan -
ca i recite mu da ga Bog voli. U Srimad-Bhagavatamu Gospodin
Krsna kaže Uddhavi neka oda poštovanje čak i psu, kravi ili magar-
cu.
(8) Povećajte kvalitetu i kvantitetu sadhane.
(9) Postanite duhovno napredni. To je najvažnije, no opet, i najte-
že učiniti.

Srila Prabhupada

Iz ponašanja Srila Prabhupade vidimo da nije bio rob institucije.

Prema ljudima se odnosio kao prema ljudima, ili je bolje možda reći
kao prema duhovnim dušama. U normalnim prilikama nije se poi-
stovjećivao sa svojom institucijskom ulogom osnivača-acarye. To
jest, ponekad bi ju morao uzeti u obzir pa bi tražio da titulu osni -
vača-acarye stavljamo ispred njegovog imena na službene tiskanice i
institucijske zgrade. No u normalnim okolnostima bio je odvojen od
nje. Sljedeće priče govore u prilog tome.
Jednom je Srila Prabhupada posjetio Amsterdam gdje je trebao
instalirati Božanstvo Jagannathe. Primijetio je brojne nedostatke u
hramu. Lokalni bhakte nisu dobro namjestili oltar, a nije bilo niti
žitarica, voća i cvijeća za žrtvenu vatru. Novinari i snimatelji su pri-
stigli, a hram je bio krcat gostima.
Kada je došao na žrtvovanje, ljutito je upitao: „Zašto nema cvi-
jeća? Gdje su žitarice i voće? Gospodinu Jagannathi niste donijeli
voće? Tko je odgovoran za ovo?“
Jedan je bhakta otrčao vrativiši se s velikom zdjelom voćne
salate.
Prabhupada se još više razljutio: „Donosiš voćnu salatu na žr-
tvovanje?“ Pred televizijskim kamerama Prabhupada je počeo vikati
na lokalnog vođu: „Ti nisi sposoban da budeš predsjednik hrama.
Gospodin Jagannatha je zanemaren! Pozivate Ga da dođe, a onda Ga
zanemarujete!“
U blizini se našao redovan gost, hipi, kojemu bi bhakte ponekad
rekli: „Samo pjevaj Hare Krsna.“ Stoga, kada je vidio Srila Prabhu-
padinu ljutnju, nevino je rekao: „Nemoj se ljutiti, samo pjevaj Hare
Krsna.“

94
 Prabhupada ga je pogledao raširenih očiju i rekao: „O, dao si mi
jako dobar savjet. Napravio si najbolju stvar danas.“ Odmah je izva-
dio japa vrećicu i počeo mantrati. Bio je toliko mudar i ponizan da je
čak i od hipija prihvatio savjet.
Čuvena priča o Srila Prabhupadi koja se odigrala na aerodromu u
New Yorku pokazuje koliko je bio odvojen od svojeg položaja.
Mnogo je bhakta okružilo Prabhupadu dok je čekao na ukrcavanje.
Došlo je na stotine bhakta iz raznih hramova željnih druženja s Nje-
govom Božanskom Milošću. Izbezumljen službenik zamolio je bhak-
te da odu jer su priječili put ostalim putnicima.
Rupanuga Dasa je skočio na stolac i uzviknuo: „Hare Krsna! Svi
bhakte moraju odmah otići. Svi otiđite odmah.“
Bili su preneraženi ne znajući što da učine, no Srila Prabhupada je
brzo ustao i počeo hodati, sve dok ga Rupanuga nije zaustavio: „O,
ne ti Srila Prabhupada.“ Ova refleksna reakcija puno je toga razot-
krila. Srila Prabhupada je ispoljio svoju duboku poniznost i odsustvo
ponosa.
U Hyderabadu su bhakte unajmili kuhara. Kada je to saznao, Srila
Prabhupada se razljutio i rekao da su unajmili običnog smetlara koji
je prerušen u brahmanu želio nešto zaraditi, te da je hrana bila sku-
hana s tako lošom svjesnošću da je zagadila nevine seljake koji su je
jeli. Tada je pogledao svoje učenike: „Zašto mene niste zamolili da
kuham?“ Svi su se bhakte posramili. Srila Prabhupada je očekivao da
ga učenici traže da kuha ako ne bi pronašli kvalificiraniju osobu; že-
lio je služiti na sve moguće načine. Nije smatrao da je nadišao slu-
ženje bhakta.
„Prabhupada se ponašao kao jedan od sudionika u raspravi. Nije
djelovao sa svoje uzvišene pozicije osnivača-acarye samo diktirajući
pravila. Ohrabrivao nas je i dopuštao da bez bojazni izrazimo svoja
mišljenja, obučavajući nas da postanemo neovisno misaoni ljudi.“ (Iz
knjige Njegove Svetosti Lokanatha Swamija Festivals, str. 219)
Srila Prabhupada se nije poistovjećivao sa svojim institucijskom
ulogom osnivača-acarye ISKCON-a, već se smatrao poniznim Go-
spodinovim slugom. Nikada nije očekivao da ga drugi poštuju samo
zato jer je bio osnivač pokreta. Osim toga, u gotovo svim okolnosti-
ma bio je spreman učiti od vlastitih učenika, pa čak i od ljudi koji
nisu ni bili bhakte.
Izgleda jednostavno tako djelovati, no ipak, to nije lako slijediti.
Sklonost da žudimo za, zloupotrijebimo, preuveličamo, ovisimo ili se

95
poistovjetimo sa svojim položajem iznimno je jaka. Veoma mali broj
ljudi može je se u potpunosti osloboditi, pa čak i iskreni, ponizni vai-
snave s najboljim namjerama.
ISKCON je prije bio jedina Gaudiya vaisnavska organizacija na
Zapadu i još je uvijek jedna od najistaknutijih. Međutim, to je stvori-
lo osjećaj monopola, barem na Zapadu, jer je jedini put do Sri Krsne
bio kroz ISKCON. U neku ruku to je i prirodno ili barem logično.
No, pomoglo je nastajanju elitizma i autoritarnosti.
Kada sam živio u Velikog Britaniji, iskusio sam monopolizaciju
pokušavajući uvesti telefonsku liniju u svoj stan. U to je vrijeme Bri-
tish Telecom bio jedino telefonsko poduzeće u zemlji. Cijena pri-
ključka bila je približno dvjesto dolara i u nju nisu bile uključene do-
datne povoljnosti. No, počela su nicati kabelska poduzeća koja su nu-
dila besplatne priključke i mnoge druge povoljnosti, kao primjerice
besplatne lokalne pozive vikendom. British Telecom je od tada naglo
počeo spuštati cijene i nuditi brojne dodatne usluge. Izgubili su ne-
koliko milijuna klijenata, ali uspjeli su preživjeti.
Slično tome, i mi smo zanemarili svoje klijente bhakte na mnogo
načina. Jedan od njih je u nedostatku treninga i obrazovanja. Sve do
nedavno, bhaktama se malo pomagalo u razvijanju osobnih vještina,
bilo profesionalnih bilo devocijskih, kao i u savjetovanju ili barem
pružanju prijateljskog i ohrabrujućeg društva. Ponegdje sada pruža-
mo takve usluge i postali smo malo srdačniji. Konkurencija je u jed-
nu ruku zdrava, ali smo se previše zanijeli uspjehom i položajem.
Osobno sam uvijek nastojao izbjeći položaj ili titule samo da iz-
bjegnem takve sklonosti, no već je i biti starijim propovjednikom i
Prabhupadinim učenikom svojevrsno imenovanje. To je vidljivo po
načinu na koji bhakte pitaju: „Jesi li ti Prabhupadin učenik?“ kao da
se radi o etiketi. No i sam snosim dio krivice jer bih ponekad oče-
kivao poštovanje od drugih i zbrinjavanje za svoje potrebe. Nisu to
samo 'oni veliki vođe' – i ja sam tu.
Moramo odbaciti ne samo imenovanja, već i očekivanja kako bi
se drugi trebali ponašati prema nama. Očekivati ili zahtijevati da nas
podređeni nama služe potječe od urođene uvjetovane sklonosti da
uživamo u drugima i da ih kontroliramo. Tendencija da se uživa u
drugima sveprisutna je među uvjetovanim dušama, stoga se ne bismo
trebali iznenaditi ako je otkrijemo i u sebi samima. Ustvari, ako mo-
žemo išta očekivati, onda je to da ta sklonost u jednom trenutku iz-
roni iz nas.

96
 Međutim, što više napredujemo, to se više oslobađamo lažnog jas-
tva s čitavom lepezom popratnih sklonosti. To je jedna strana samo-
spoznaje: muktir hitva anyatha rupam (oslobođenje znači odbaciva-
nje pogrešnih shvaćanja jastva) i sarvopadhi-vinirmuktam (bhakti nas
oslobađa od svih lažnih imenovanja). To su zapreke na putu duhov-
nosti.
Za vrijeme jednog festivala, moj brat po Bogu kojeg nisam vidio
nekoliko godina šetao se u blizini. Kada smo se susreli upitao me:
„Jesi li vidio mojeg učenika?“ Iznenađen što me nije pozdravio pitao
sam se zašto misli da mogu poznavati njegovog učenika za kojeg, uo-
stalom, nikada nisam čuo. Otišao je ne naslućujući moju nevjericu.
Iako je posjedovao mnoge odlike, čini se da je ovaj vaisnava bio ve-
zan za svoj položaj. Štoviše, izraz 'moj učenik' trebao bi se izbjega-
vati jer upućuje na to da guru osjeća da posjeduje učenika, a takav
mentalitet ne bi se trebao pojaviti. Bilo bi dobro ne pretpostavljati da
smo tako nepogrešivu duhovnu poziciju dostigli pomoću svoje služ-
bene, institucijske.
Svaki se vođa mora podsjećati na suštinu. Slušanje o zabavama
čistih bhakta kao što je Srila Prabhupada korisno je pomagalo da se
uhvatimo za duhovnu realnost i oslobodimo institucionalizma.

97
 „Sva slava postojanom toku Srila Prabhupadinih zabava u
ovome svijetu! Sva slava njegovom učvršćenom položaju,
pouzdanijem od postojane orbite sunca na nebu! I sva slava
njegovoj transcendentalnoj inteligenciji u propovijedanju
kojom je mijenjao svoje osebujne načine po Krsninim uput-
stvima kako bi najbolje predstavio svjesnost Krsne nesklonim
uvjetovanim dušama. Neka njegov Pokret svjesnosti Krsne
nastavi odražavati te dvije snage promjene i postojanosti.“

Satsvarupa Dasa Goswami,

Prabhupada Nectar
četvrti svezak, str. 260

11 SUŠTINA I FORMA

Suštinu i formu možemo si predočiti primjerom šalice i mlijeka:

šalica je forma, a mlijeko suština. Mlijeko je vrlo ukusno i zdravo.
Možemo ga izravno dobiti od krave pa njegovo postojanje ili konzu-
macija ne ovise o šalici.
Suština je neovisna o formi, ali ne vrijedi i suprotno. U stvari,
forma nema smisla bez suštine. Bez suštine, forma blijedi i nestaje,
baš kao što se i rižina ljuska suši kada se od nje odvoji riža. No for-
ma je korisna u spoju sa suštinom i obično pomaže njezinom uskla-
dištenju, prijevozu i raspodjeli. Ne mogu svi piti mlijeko izravno pa
su posude priručne i zgodne.
Prisustvo suštine i forme možemo uočiti u gotovo svakom aspektu
ljudskog života. Na primjer, prilikom obreda vjenčanja muškarac i
žena lijepo se obuku, pozovu prijatelje i rođake te pristupaju obredu.
Suština obreda je njihov ljubavni odnos i jedina je svrha obreda
njegovo produbljenje.
Isto se može reći i za inicijaciju. Dobrobiti transcendentalnog
obreda mogu se umanjiti ako je učenik više usmjeren na izvanjske

98
stvari, misleći da je s novim sanskrtskim imenom prihvatljiv u druš-
tvu ili čak bolji od drugih. A ako guru osjeća postignuće dajući uče-
niku brojanicu i duhovno ime bez da učenika poduči u siddhanti i tre-
nira u sadhani, umanjuje suštinu i vrijednost svetoga obreda.
upaniya tu yah cisyam veda-madhyapaye dvijah
sagkalpam sa-rahasyam ca tam acaryam pracaksate

„Acarya nije samo osoba koja daje sveti konac. On podučava svo-
je učenike žrtvovanju i uči ih povjerljivom značenju Veda. Prema
svetim autoritetima takva je osoba acarya.“ (Manu-samhita 2.140)

Potrebna je inteligencija da bismo mogli razlikovati manje važne

stvari od suštine. Nedostatak inteligencije pokazan je u sljedećoj pri-
či. Bila jednom jedna žena koja je sve lijepo uredila za vjenčanje
svoje kćeri. No tijekom vjenčanja neka je mačka uletjela nasred sku -
pa. „O ne!“, pomisli majka, „Što da učinim?“ Ugleda košaru, brzo je
zgrabi, baci je na mačku te neuznemirena nastavi sa svečanošću. Go-
dinama kasnije kćer je osnovala vlastitu obitelj i došlo je vrijeme za
unukino vjenčanje. Ponovno su bile učinjene raskošne pripreme, ali
kćer je osjetila da nešto nedostaje. Pomislila je: „A da, sjećam se, na
mojem vjenčanju majka je stavila mačku u košaru.“ Pronašla je mač-
ku, prekrila ju košarom i nastavila sa svečanošću. Otada njezina obi-
telj slijedi tu tradiciju.
Tendencija da se prihvati forma bez suštine uvijek postoji jer je
jednostavnije i lakše uzeti šablone iz prošlosti nego koristiti vlastitu
inteligenciju i primijeniti načela u sadašnjosti.
Budući da je Srila Prabhupada uočivši našu spekulativnu i inova-
tivnu prirodu rekao da ne mijenjamo ništa, razumljivo je zašto mnogi
od nas s oprezom razmišljaju o tome.
Ono što je Srila Prabhupada dao ne treba se mijenjati – to se treba
slijediti. No, trebamo koristiti inteligenciju kako bismo uveli pojedi -
nosti koje on nije konkretno zadao, ali se temelje na osnovnim vri-
jednostima i općenitom pristupu kojeg je dao. Ozbiljni, stariji članovi
našeg društva trebaju voditi. Prilagodbe su posebno važne kada dođe
do razdora, nesloge i otuđenja. Moramo promotriti svoju organizaciju
i sebe te mudro prilagoditi sve što sprečava napredak.

99
ISKCON – tijelo i duša

Srila Prabhupada je jednom rekao: „ISKCON je moje tijelo.“ Na

duhovnoj razini nema razlike između tijela i duše. Stoga članovi
ISKCON-a smatraju da se ISKCON ne razlikuje od Srila Prabhupa-
de. To je istina sve dok su članovi na duhovnom nivou koji se održa-
va slijeđenjem Prabhupadinih uputa. Sve dok ispunjavamo Prabhupa-
dine želje i predstavljamo njegovu volju, ISKCON jest njegovo tije-
lo. No ako ISKCON-ovi članovi ne slijede njegove instrukcije i stoga
nisu na duhovnom nivou, moguće je da Srila Prabhupada i današnji
ISKCON više nisu istovjetni. Drugim riječima, u jednom trenutku
ISKCON može prestati biti ISKCON.
Slijedeći citati to pojašnjavaju: „Sadašnji Pokret svjesnosti Krsne
ne razlikuje se od zabava Sri Caitanye Mahaprabhua kada je bio
osobno prisutan, jer se bez odstupanja slijede isti principi i vrše iste
aktivnosti.“ (Cc. Antya 5.88 smisao)
Istovjetnost zabava Sri Caitanye Mahaprabhua s Pokretom za
svjesnost Krsne nije proglašena hirovito i bezuvjetno u svim okolno-
stima. Jedinstvo se temelji na slijeđenju istih principa i vršenju istih
aktivnosti. Prabhupada nije rekao da je Pokret za svjesnost Krsne is-
tovjetan s Mahaprabhuovim zabavama bez obzira na okolnosti i bez
obzira da li slijedimo ili ne. Postoji jaz razlike između toga dvoga.
Važno je da to shvatimo. Inače mogu nastati čudne koncepcije.
Na primjer, ako netko misli: „ISKCON je Prabhupada i Prabhupada
je savršen, stoga je ISKCON također savršen. Ja sam u ISKCON-u te
sam i ja savršen“ mogu iz toga nastati razna nedolična ponašanja u
ime Prabhupada ili ISKCON-a. Nadajmo se da nitko tako ne razmiš-
lja, no stvar je u tome da se moramo usmjeriti na suštinu, a ne formu.
Tada će sve doći na svoje mjesto.
Srila Prabhupada je jednom rekao da bi Gospodin Jagannatha u
budućnosti mogao napustiti hram u Puriju i doći u ISKCON-ov hram.
Gospodin Jagannatha ne mora ostati u drevnom i prekrasnom man-
diru ako ga bhakte ne služe s ljubavlju i pravilno ne djeluju. On osta-
je samo u ozračju čistoće i predanosti. Slično tome, guru i Krsna nisu
prinuđeni ostati u instituciji samo zato što nosi njihova imena. Hram
Jagannathe u Puriju također nosi ime Jagannathe.
Ovo bi moglo zabrinuti neke čitatelje, a i trebalo bi. Također bi
moglo potaći neke da slijede Srila Prabhupadino raspoloženje i upu-
te. To će nam pomoći da sačuvamo ono što nam je dao i pomoći nam

100
da ne postanemo samosvjesni misleći da ništa ne može krenuti po zlu
samo zato što posjedujemo ISKCON-ov biljeg. To je ograničeno i
sektaško razmišljanje.
Prirodno se postavlja sljedeće pitanje: Što je suština ISKCON-a?
Potrebna je još jedna knjiga da bi se u potpunosti odgovorilo na
njega zato što je suština čisto predano služenje Svevišnje Božanske
Osobe. Do sada sam spomenuo neka od načela bhakti. Znanost o
bhakti najsuptilnija je znanost zato što govori o duši, duhovnoj slo-
bodi i duhovnoj ljubavi. To je neiscrpna tema.

U uvodu sam ISKCON usporedio s rijekom Yamunom zato što

oboje mnogima mogu dati Gospodinovu milost. Danas je većina rije-
ka zagađena, a otpad ćemo pronaći i u većini organizacija. Srila
Bhatisiddhanata Sarasvati Thakura imao je također iskustva s institu-
cijskom kontaminacijom. Ona je izvanjska i često ju, ne znajući, uvo-
de sami članovi. Mislim da većina bhakta želi poboljšati sadašnje
stanje u ISKCON-u i da je spremna prilagoditi pojedinosti kako bi
mogli krenuti dalje. Za poboljšanje su potrebne inteligencija i reali-
zacija udružene s integritetom i iskrenošću.
Ako imamo isti cilj – zadovoljiti gurua i Gauraggu, tada će iako
spor, napredak biti osiguran. Nisam izgubio nadu; pisanje ovakve
knjige bilo bi besmisleno da jesam. Kako krenuti dalje? To nije tako
jasno. Možda će ove stvari navesti druge da još dublje razmisle o na-
šim potrebama.
Rijeka ISKCON-a ima svoj suptilni, unutarnji sustav samopročiš-
ćenja. Iako ne postoji opipljiva infrastruktura za unutarnje pročiš-
ćenje, do njega ipak dolazi. Trenutno duboko u njezinim vodama od
pritiska nastaju mjehurići – znak da dolazi do čišćenja. Ako jasno
razlikujemo suštinu od forme, nosit ćemo se puno lakše s bilo čime
što izroni iz vode.
Forma nije loša. Od velike je pomoći ukoliko sadrži suštinu. To je
svrha GBC-a. GBC je uveo prvoklasni paramahamsa, Srila Bhakti-
siddhanta Sarasvati Thakura jer je želio da se suština sačuva. Među-
tim i on je bio svjestan da ju crkve i organizacije narušavaju.
„Ideja organizirane crkve u jasno definiranom obliku označava
kraj živoga pokreta. Velike crkvene ustanove nasipi su i brane nami-
jenjeni obustavljanju toka suštine koji se takvim napravama ne može

101
zaustaviti… Niti je moguća zemaljska naprava za trajno očuvanje
vječnoga života na svjetovnoj razini za mase ljudi.
Izvorna namjera službenih crkava svijeta nije nužno uvijek upitna.
Ali ni jedan stalan religijski poredak zamišljen da poučava na ma-
sovnoj razini nije još bio uspješan. Svevišnji Gospodin Sri Krsna
Caitanya u slijeđenju učenja spisa nalaže učiteljima vječne religije da
ne budu vezani konvencijama. To ne znači da će puko mehaničko
usvajanje nekonvencionalnoga načina života osobu učiniti podesnim
učiteljem religije. Pravila su nužna da bi se obuzdala urođena svje-
tovnost uvjetovanih duša. No ni jedno mehaničko pravilo ne može
pomoći čak ni u tome. Vjerodostojan učitelj religije niti je proizvod
niti zagovaratelj mehaničkog sustava. U njegovim se rukama niti
jedan sustav ne može degradirati do beživotne organizacije. Puko sli-
jeđenje utvrđenih doktrina i liturgija ne može pomoći osobi da se
uhvati za istinski duh doktrine i liturgije.“ (Esej Srila Bhaktisiddhan-
te Sarasvatija Thakure izdan u časopisu The Harmonist, u siječnju
1932. godine)
Sripada B.R. Sridhara Dev Gosvami u Follow the Angels kaže:
„Jedina svrha organizacije je ljudima dati istinu za njihovo dobro.
Ona sama za sebe nema vrijednost. Ako nešto zdravo doprinosi at-
mosferi, tada je dobrodošla. No ako ne uspije dati istinu, tada ne
ispunjava svoju svrhu i svoju pravu dužnost te čini samoubojstvo.“
Organizacija ISKCON-a pruža brojne pogodnosti. Najveća od
njih su uvjeti za moćno, strateško propovijedanje kojima privlači
nove članove sa svih razina i iz svih sruštvenih slojeva. ISKCON je
medij za davanje svjesnosti Krsne drugima diljem svijeta. Također
omogućuje raznoliko devocijsko druženje i služenje nudeći i farme,
škole, restorane, obožavanje Božanstava, obilnu literaturu, velike fe-
stivale, raznovrsne poslovne mogućnosti te međunarodnu i lokalnu
kongregaciju. Čak i bhakte koji su otišli u druge Gaudiya vaisnavske
organizacije cijene širinu ISKCON-ovog propovijedanja.
Želimo da se svjesnost Krsne proširi u svaki grad i selo jer je to
želja Sri Caitanye Mahaprabhua. No mi smo prva generacija u povi-
jesti vaisnava koja propovijeda globalno, a zadatak nije lak. Bilo ka-
kav oblik propovijedanja na Zapadu je borba, a da ne spominjemo
dodatni problem koji nastaje kada se međunarodna organizacijska
infrastruktura koristi za promicanje tradicionalnog vaisnavizma.
Stoga nas problemi neće minuti. Osim toga, naš nas je voljeni
Srila Prabhupada napustio dosta rano. Gotovo svi stariji ISKCON-

102
ovi vođe bili su u sredini dvadesetih kada je otišao i preuzeli su na
sebe veliku odgovornost. Neki su počeli prihvaćati učenike već na-
kon sedam godina bhakti-sadhane. Prema tome, kada diskriminiramo
i nismo naivni u vezi vodstva, također moramo biti širokogrudni i
zreli, što je priroda vaisnave.
Narahari Sarakara Thakura savjetuje: „Ne bismo smjeli tražiti
greške u vaisnavi zbog njegovih djelatnosti ili ponašanja. Tko je
oslobođen utjecaja kali-yuge te je čist i savršen u svojem ponašanju i
djelovanju?“ (Sri Krsna-bhajanamrta stih 49)
Netko može upitati: što ako institucija više ne sadrži izvorne ide -
ale osnivača? Je li to još uvijek ista institucija ili samo odražena for -
ma? Drugim riječima, ako Yamuna postane jako zagađena, je li to još
uvijek Yamuna? Ili prljavština s kapima Yamune? Treba li vjerni
sljedbenik izvorne ideje i dalje podržavati instituciju koja se previše
zagadila? To je pitanje subjektivnog stava. Oni malo kritičniji među
nama napustili su svaku nadu, ostajući samo imenom povezani s
ISKCON-om ili su prekinuli svaku vezu s njim. Drugi pak misle da
samo prolazimo kroz patnje odrastanja; ispravljaju se sadašnje po-
greške, a situacija se postepeno mijenja. A postoje i oni koji misle da
zapravo nema ozbiljnih problema.
Kada bih se morao uvrstiti u jednu od navedenih kategorija, iza-
brao bih drugu, jer se još uvijek nadam. No ipak, iako se možda kre-
ćemo u pravom smjeru, bojim se da to činimo presporo, stvarajući
nepotrebno uznemirenje mnogim bhaktama i našem osnivaču-acaryi.
Puno toga uzrokuje uznemirenje, a jedan važan činitelj je sektaški
institucijski ponos, usko povezan s autoritarnošću i formalizmom.
Sektaški institucijski ponos samo je još jedan oblik ponosa. On se
temelji na ideji da smo neuništivo apsolutni. „Ja sam centar. Zato,
služi mene. Ja sam predstavnik Gospodinova autoriteta. Dođi preko
mene. Ne možeš Ga dostići ni na koji drugi način.“ No, čak niti Srila
Prabhupada nije tako razmišljao. Mislio je: „Nisam kvalificiran. Ne-
mam dobrih odlika. Ako sam za išta zaslužan, onda je to što sam sli-
jedio zapovijedi svojeg gurua maharaje.“ Prabhupada je bio i jest ap-
solutan, ali se nije smatrao takvim. Često bi prije donošenja odluka
pitao druge za mišljenje i savjet i odlučio bi tek nakon što bi pažljivo
razmislio.
Srila Prabhupada je prilikom jedne posjete Stockholmu govorio o
četiri klase ljudi: brahmanama (prvoklasnim ljudima), ksatriyama
(drugoklasnima), vaiSyama (trećeklasnima) te sudrama (četveroklas-

103
nima). Ustao je jedan student iz publike i izazovno rekao: „Sjedite na
uzvišenom sjedištu bogato ukrašeni cvijećem. Vi sigurno mislite da
ste prvoklasni čovjek, zar ne?“
Srila Prabhupada je šutio. Par trenutaka ništa se nije zbivalo.
Prabhupada je zatim tiho progovorio: „Zapravo, ja nisam prvoklasni
čovjek. Ja sam petoklasni čovjek zato jer sam svačiji sluga.“ Suza se
otkotrljala niz njegove obraze. Nikada se nije smatrao kvalificiranim.
Tada je rekao studentu: „Ako imam bilo kakve kvalifikacije, to je što
ponavljam poruku svojeg duhovnog učitelja. Ako postoji bilo kakav
uspjeh Pokreta za svjesnost Krsne u ovome svijetu, to je zato što
slijedimo principe gurua i Gauragge.“
Srila Narahari Sarakara Thakura kaže: „Tijekom ove kali-yuge,
kada zabave Sri Caitanye Mahaprabhua i Sri Nityanande Prabhua
više ne budu očitovane, Njihova Gospodstva postat će objektom
transcendentalnog istraživanja i raspravljanja. Od tog vremena sve
vrste bhakta, uključujući uttama-adhikarije, madhyama-adhikarije te
kanistha-adhikarije bit će za sva vremena zbunjeni, osjećajući nesi-
gurnost u svojim srcima o pravilnom načinu razumijevanja vječnih
istina o predanom služenju.“ (Sri Krsna-bhajanamrta, stihovi 3 i 4)
Prirodno je da se ponizni vaisnava osjeća nesigurnim u pogledu
suvremene primjene Gaudiya vaisnavizma. Pojedinci imaju različita
mišljenja, stoga trebamo biti liberalni prilikom stvaranja stavova o
drugim vaisnavama ili strategijama propovijedanja. Ne trebamo biti
previše samouvjereni i osuđivati druge samo zato što imaju suprotne
stavove ili što pripadaju drugoj organizaciji.
Ovisno o tome koliko nam nedostaje suština, postajemo propor-
cionalno ovisni o formi. Isto vrijedi i za naš odnos sa Srila Prabhu-
padom; ako smo čvrsto povezani i sigurni u odnosu s njim, možemo
primijeniti ili barem saslušati različite ideje raznih ljudi, čak i ako ni-
su ortodoksne. Nećemo osuditi druge vaisnave samo zato što imaju
suprotno mišljenje ili što su napustili našu organizaciju. Njihovi
osobni razlozi vrijede za njih. No možda postoje drugi razlozi zbog
kojih bi ih trebali izbjegavati. Konačno, sve odluke i stavovi moraju
se zasnivati na guruu, sadhuu, sastri i zdravom razumu. Sve se mora
podvrći tim pokazateljima istine te ako se pred njima pokaže kao do-
bro, zaslužuje svo povjerenje.

Traženje suštine

104
 Svi vaisnave posjeduju realizacije i sposobnost davanja dobrih
savjeta. Suštinu možemo naći svugdje, neovisno o formi. Možemo ju
otkriti na mjestima na kojima bismo joj se najmanje nadali. To će
nam pomoći da ostanemo otvoreni i budni za volju i poruku Gospo-
dina.
Ako ne tražimo posvuda suštinu, doći će do krutosti. 19 Mislit će-
mo da je sve pod našom kontrolom. Čim se pojavi takav stav, Gospo-
din nestaje. Gosvamiji nikad nisu mislili da posjeduju Gospodina.
Uvijek su tragali: „he radhe vraja-devike ca lalite he nanda-suno ku-
tah sri govardhana-kalpa-pada-pa-tale kalindi-vane kutah, O Radha-
rani! O Lalita! O sine Maharaje Nande! Gdje ste? Jeste li na brdu
Govardhani ili pod okriljem drveća na obali Yamune? Gdje ste?“ Ta-
kvo raspoloženje moramo usvojiti u vodstvu i svakodnevnom životu
nikada ne postajući samozadovoljni. Ako sebe smatramo Božjim slu-
gama te uvijek tragamo za njegovim vodstvom u propovijedanju i de-
vocijskom životu, krenut ćemo prema svojem najdražem cilju i pri-
bližiti se ljubavi prema Gospodinu.
Suština je ljubav prema Gospodinu, a ISKCON je samo forma,
grandiozna forma. Ako se članovi ISKCON-a usmjere na suštinu,
prirodno će cvjetati i forma ISKCON-a. Da bismo se usmjerili na su-
štinu, potrebna je snažna vjera koja nadilazi kanistha razinu. Zato
trebamo propovijedati i prakticirati svjesnost Krsne, a ne svjesnost
organizacije. Maser masirajući mišiće automatski masira i kožu. No
ako se usmjeri samo na kožu, njegov rad je nepotpun jer je svrha ma-
saže opuštanje mišića.
Problem je svih religija da se vjernici s vremenom usmjeravaju na
formu. Mnogi kršćani misle da je priča o Adamu i Evi u rajskome vr-
tu povijesna činjenica. Štoviše, često ne shvaćaju suštinu priče, pa
žele uživati u ovom privremenom svijetu. Gospodin je Adamu i Evi
ponudio čitav vrt za njihovo uživanje, osim zabranjenog voća koje se
tradicionalno prikazuje kao jabuka. Sotona u obliku zmije nagovorio
je Evu koja je namamila Adama. Priča sadrži neporecive istine, ali da
bismo doprli do poruke, moramo promatrati iza same priče.

19
Traženje posvuda također ima svoja ograničenja. Moramo striktno slijediti svoju
guru-parampara i adi-gurua odnosno osnivača-acaryu. Sadhui u Vrndavani slijede
neizrečenu etiketu: ponekad možda slušaju druge izvore i odaju svoje poštovanje
svima, ali nikada ne napuštaju svojeg gurua ili paramparu.

105
 Otvarajući Bhagavad-gitu pronaći ćemo istu istinu: „Na početku
stvaranja, gospodar je svih bića stvorio naraštaje ljudi i polubogova,
zajedno sa žrtvovanjem za Visnua, i blagoslovio ih rekavši: 'Budite
sretni s ovom yajwom (žrtvovanjem), jer će vam izvođenje yajwe po-
dariti sve što je poželjno za sretan život i dostizanje oslobođenja.“
(Bg. 3.10)
Gospodin nam je dao ovaj materijalni svijet da u njemu živimo i
da možemo uživati u njemu, ali samo prihvaćajući dio koji nam je
On odredio. Uzmemo li više no što nam je potrebno, ubiremo zabra-
njeno voće. To je princip icavasye – sve pripada Krsni. Đavolja
zmija naša je vlastita požuda koja nam posredstvom uma šapuće:
„Ajde, uzmi još. Ti si uživatelj. Zašto da ograničiš svoje uživanje?“
U Bibliji ćemo pronaći suštinu i istinu, ali ih je moguće previdjeti
ili pogrešno razumjeti. Slično tome, i mi imamo iznimno vrijedne is-
tine, ali ih također možemo pogrešno razumjeti. Prabhupada je to na-
zivao 'crkvenjaštvom'.
Prabhupada: „Ne želi napredovati. Želi to sačuvati kao…Baš
kao profesionalna crkva, hram.“
Bhakta (1): „Više su vezani za izvanjsku formu koju već imaju.“
Prabhupada: „Ne, ne, to je ono što zovemo crkvenjaštvom. Krš-
ćanstvo, crkvenjaštvo.“
Bhakta (1): „'Crkvenjaštvo.'“ (Smijeh)
Bhakta (2): „Također, on može izgubiti položaj jer ne posjeduje
znanje.“
Prabhupada: „To se svuda zbiva. Naše Indijce ne zanima Bog.
Zanimaju ih blagoslovi kojima mogu unaprijediti svoj materijalni
položaj.“ (Jutarnja šetnja 28. veljače 1973. godine, Jakarta)
„Postani madhyama adhikari, napredni bhakta. Baš kao i svi ti lju-
di, bilo u Indiji ili ovdje, oni samo slijede crkvenjaštvo bez ikakvog
razumijevanja. Zato to ne uspijeva. Crkve se zatvaraju. Slično tome,
ako ne ostanete u formi za propovijedanje, vaši će se hramovi s vre-
menom pozatvarati.“ (Jutarnja šetnja 12. prosinca 1973. godine, Los
Angeles)
Moramo ostati u formi koncentrirajući se na suštinu svjesnosti
Krsne, a ta je da se uvijek sjećamo Sri Krsne i stoga vidimo Sri
Krsnu svugdje. Krsna je vrhovna Apsolutna Istina. On utjelovljuje
apsolutnu ljubav, apsolutnu ljepotu i apsolutno znanje. Zato organi-
zacija koja koristi Njegovo ime mora predstavljati te Njegove oso-
bine.

106
 Ako prihvatimo suštinu, Apsolutnu Istinu, tada će ISKCON biti
pun istine. No ako se usmjerimo na formu, tada ISKCON možda
neće biti takav. Drugim riječima, ne smijemo prihvatiti licemjere ni u
kojem obliku, čak i ako nosi ISKCON-ov biljeg ili je ogrnuto ša-
franom. Prihvaćanjem suštine očuvat ćemo čistoću našega društva.
Prabhupada nam je došao dati Apsolutnu Istinu, ljepotu, ljubav i slo -
bodu i mi ih moramo nastaviti davati drugima. Ne možemo koristiti
Krsnino ime bez tih svojstava, jer ih Njegovo ime i oblik sadrže.
Osoba koja iskreno pjeva Njegovo ime i služi Ga s predanošću razvit
će apsolutnu istinoljubivost, ljepotu, ljubav i slobodu.

107
 „Sve se treba ponuditi duhovnom učitelju iz
dužnosti, ali se treba ponuditi sa srcem i du-
šom, a ne neiskreno, zbog materijalnog ugle-
da.“

Srila Prabhupada, Bhag. 7.7.30 – 31

12 PRORAČUNATA I SPONTANA
PREDANOST

Naša Krsna religija zahtijeva određeno raspoloženje koje je spon-

tano i neproračunato. Kako proučavamo i živimo Gaudiya vaisnavi-
zam, sve više uviđamo da je takav pristup Bogu drugačiji od bilo ko-
jeg drugog. Krsna je više od Boga u smislu da Bog, Gospodin Visnu,
mora stvarati i održavati svemir, pažljivo pratiti i popisivati svačije
grešne i pobožne djelatnosti te zadovoljiti polubogove kad god dođe
do uznemirenja u svemiru, najčešće ubijanjem nekog demona. Ali
Krsna, Syamasundara, ne zamara se time. Igra se sa svojim prijatelji-
ma, čuva krave, svira flautu i pleše s gopijama.
Stanovnici Njegovog prebivališta Goloka Vrndavane nisu svjesni
Krsninog božanskog položaja Svevišnje Božanske Osobe, najvišeg
položaja u kozmičkoj hijerarhiji. Krsna, Vraja-kumara, dječak je iz
susjedstva, Nanda Babin sin, koji je tako sladak, mio, drag i pametan
da nitko ne može prestati misliti na Njega.

dustyajac canurago 'smin

sarvesam no vrajaukasam
nanda te tanaye 'smasu
tasyapy autpattikah katham

108
„Dragi Nanda, kako to da mi i svi ostali stanovnici Vraje ne možemo
prestati osjećati privrženost prema tvome sinu? I kako to da je On ta-
ko spontano privučen nama?“ (Bhag. 10.26.13)

Oni Ga prirodno vole ne razmišljajući o tome što sve može učiniti

za njih, ne razmišljajući o dobrobitima pobožnih aktivnosti niti o to-
me da se pročiste od grijeha. Svjesni su jedino čiste privlačnosti i lju-
bavi. Da bismo ušli u tu posebnu unutarnju skupinu bhakta koji se
svakodnevno prisno druže s Krsnom, potrebno je posebno raspolože-
nje čiste ljubavi lišeno proračunatosti osnaženo jakim, spontanim lju-
bavnim osjećajima.
Taj sladak dječak, Syamasundara, očitovao je božanske zabave
kako bi pokazao koje je raspoloženje potrebno da bi se ušlo u Njego-
vo zamamno društvo. Tu je naravno govardhana-lila. Vrajavasiji su
namjeravali obožavati Indradevu, kao što su to činili svake godine,
no Nandin sin je prišao Svome ocu i raspitujući se kod njega što to
Vrajavasiji čine, zaključio da tako nešto nije potrebno. Stoga je rekao
Vrajavasijima neka obožavaju brahmane, krave i brdo na kojem su
krave pasle. „Krave su naše bogatstvo“, objasni, „a prebivališta pasti-
ra su šume i brda. Zato trebate odati poštovanje kravama, brahma-
nama i brdu Govardhani.“
Ove riječi nadilaze formu te izravno prilaze suštini, čistoj suštini.
Upravo je završila lila s brahmanama. Nudeći odobrene žrtvene po-
nude svetoj vatri, brahmane su odbili poniznu molbu Krsninih prija-
telja pastira. Koje licemjerje! Gopala je pomislio: „Ne želim da moji
prisni prijatelji Vrajavasiji budu takvi.“
Među religijskim obredima teško je pronaći onaj koji bi bio više
izvanjski i služben od obožavanja polubogova za osobnu dobit, udob-
nost i ugled. Obožavanjem polubogova ne razvija se svjesnost koja bi
privukla Krsnu. Krsna takve osobe ne pušta u Svoje osobno prebiva-
lište. Samo će čiste, nesebične osobe mekog srca, pune ljubavi i sa-
milosti otići Njemu u Vraja-dhamu – ostali ne.
Da bismo razvili ljubavno devocijsko raspoloženje, moramo poče-
ti tu i sada. Elitizam i proračunatost u bilo kojem obliku bit će za -
preke tome, jer ako su oni prisutni, znači da ne djelujemo iz srca.
Naši sustavi vrijednosti, raspoloženje i mentalitet govore u kojem se
smjeru krećemo, a postoji sklonost kretanja u pogrešnom smjeru.

109
Moramo tražiti simptome istinske predanosti u kojoj nema proraču-
natosti i glume te se izravno usmjeriti na čisto devocijsko raspolože -
nje kakvo je pokazao Srila Prahupada i ostali na tome putu, izbjega-
vajući svakoga tko samo glumi. No, ne bismo smjeli preopćenito ge-
neralizirati. Gledajte pojedince, ne skupine. Vaisnave možemo proci-
jeniti po njihovim individualnim zaslugama, temeljeći svoju procjenu
na sadhuu, guruu i sastri te našem vlastitom iskustvu i razmišljanju.
To je način na koji možemo preispitati sve te mirno nastaviti dalje.

crutih prayaksam aitihyam

anumanam caustayam
pramanesv anavasthanad
vikalpat sa virajyate

„Iz četiri izvora znanja – vedske mudrosti, izravnog iskustva, tra-

dicionalne mudrosti i logičke indukcije – možemo shvatiti privreme-
nu prirodu materijalnoga svijeta i to nam znanje može pomoći da se
odvojimo od dualnosti.“ (Bhag. 11.19.17)
Da bismo razvili pravilno unutarnje raspoloženje, potrebno nam je
ozračje slobode, lišeno straha, presnažnog naglašavanja hijerarhije,
elitizma i drugih vanjština. U suprotnom, bit ćemo spriječeni u izra-
žavanju devocije. Sadhana-bhakti ne može se razviti u potpunosti ako
ne koristimo osjetila. Čak i u predanom služenju s pravilima i
propisima moramo izraziti sebe, a što onda reći za spontano predano
služenje?
Vaisnavska pravila i propisi nisu samo izvanjski, ali mogu postati
takvi za osobu u niyamagraha mentalitetu. Oni pomažu ući u čistu
bhakti, ali se mogu zloupotrijebiti ako imamo druge ciljeve osim pre-
ma-bhakti, postajući tako zaprekama. Budući da ih je usvojio, zreo
bhakta sva pravila i propise uključuje u svoju praksu. Izbjegava greš-
ne djelatnosti te intenzivno propovijeda i vrši bhajan jer je duboko
privržen duhovnim aktivnostima. Pravila i propisi nisu samo izvanj-
ski, budući da čine bhakti-agge koje je dao Srila Rupa Gosvami, ali
ih početnici često mehanički slijede.
U službenoj kozmičkoj hijerarhiji Indra je uzvišeniji od Gopale
jer je Gopala tek mali dječak pastir. Gopalaji zapravo ne voli takve
intrige; samo se želi igrati i družiti sa svojim dragim prijateljima. In -
dra je ubrzo saznao da Gopala nije običan dječak te da je u Vrnda-
vani mjerilo statusa ljubav. Na žalost, jadni je Indra imao malo ljuba-

110
vi pa je ušavši u arenu ljubavi, Vraja-dhamu, naglo pao – s vrha do
dna.
Iako slavan u svemiru, Indra je bio neuspješan u Vraji, jer mu je
nedostajala suština. Nije mogao prepoznati Krsnu kao vrhovnog pri-
matelja vrijednog obožavanja; gledao ga je samo izvanjski, vidjevši u
njemu samo seoskog dječaka. Zanemario je Gospodina i pokušao
omesti one koji su Ga voljeli poslavši bujice kiše.

Svjesnost slavnih

Do idealiziranja slavnih vođa dolazi kada se sljedbenici vežu za

izvanjska svojstva duhovnih vođa, a ne za njihovu duhovnost. U neke
od tih svojstava ubrojivi su acram, ugled, karizma, nacionalnost,
obilje, materijalni talenti, velik broj sljedbenika, materijalno obrazo -
vanje te položaj u instituciji. Usmjerenost na izvanjske stvari može
dovesti do zanemarivanja ostalih bhakta i osoba koje nisu slavne, što
je samo jedna od štetnih posljedica takvog mentaliteta. Takvi duhov-
ni vođe više su pop zvijezde nego sadhui za svoje sljedbenike, koji
su najčešće početnici skloni idealiziranju. Karakteristika ove pojave
je da je vođama stalo samo do njihovih sljedbenika ili potencijalnih
sljedbenika, a sljedbenicima samo do njihovih slavnih vođa.
Prihvaćanje sljedbenika slatkog je okusa, kao što je i bijeli šećer.
No pretjerano uzimanje izaziva hipoglikemiju ili dijabetes. Sri Cai-
tanya Mahaprabhu 'sljedbenike' svrstava na popis stvari koje odba-
cuje, na dhanam na janam na sundarim kavitam va, znajući koje su
moguće kobne posljedice prihvaćanja sljedbenika. Neki vođe prihva-
ćaju sljedbenike bez obzira na površnost odnosa, ponekad ih čak na
razne suptilne i grube načine nastojeći i pridobiti. U ozbiljnijim si-
tuacijama slavni vođa postaje emotivno ovisan o takvim odnosima i
ne može na miru sjediti i mantrati; mora stalno pribavljati nove čla-
nove. Tako forma postaje važna, a suština zamjenjiva.
Mnogobrojne moguće posljedice ove pojave mogu ugušiti duhov-
ni život i moramo paziti da ne upadnemo u tu zamku. Jedan od nedo-
stataka je da vođe postaju ovisni o obožavanju svojih sljedbenika,
smatrajući to pokazateljem vlastitog duhovnog napretka. Zato ne vi-
de potrebu da se trude ili dublje uranjaju u duhovni život te postaju
ponosni i samozadovoljni. No, moramo paziti da ne tražimo tu manu
u drugima jer bismo na taj način mogli počiniti uvrede. S druge stra -
ne, bhakte početnici, poneseni svojim slavnim vođom, vide njega kao

111
sve u svemu i često su u svojem nastojanju da ga služe nepažljivi
prema drugima. Sâm sam, kao i mnogi drugi, doživio to često puta.
Sljedbenici ponekad na nezdravi način predaju vođi odgovornost
za svoje živote pa moraju tražiti dopuštenje za sve što čine. To ih ve-
zuje i osljepljuje jer ne koriste inteligenciju. Takva je svjesnost usko
povezana s autoritarnošću. Slijepo, autoritarno raspoloženje spušta se
do lokalnih vođa koji često očekuju slično ponašanje od sebi podre-
đenih. Evo i jednog primjera:
Prije mnogo godina brahmacarija koji je imao poteškoće lokalni
je vođa savjetovao da se oženi. Brahmacari se složio i spomenuo
mladu djevojku iz kongregacije koja mu se sviđala. Čuvši njezino
ime, njegov se autoritet lecne: „O ne! Pa ona jedva da je bhakta. Nije
za tebe. Ima jedna djevojka u hramu koja bi ti više odgovarala.“
Bhakta upita: „Ali što je s mojim osjećajima prema drugoj djevoj-
ci?“
„Ne brini“, odgovori njegov samosvjesni autoritet, „uskoro ćeš ju
zaboraviti.“
Brahmacari je prihvatio prijedlog i pristao na susret s djevojkom iz
hrama. No ona se, s druge strane, nije htjela udati. Autoritet ju je
uvjerio u suprotno te uredio da se par počne sastajati. Za par mjeseci
su se vjenčali.
On je bio raspoložen za romancu, ali je djevojka još bila naviknuta
na život u celibatu. Osujećeni romantični pokušaji slomili su njegov
ego. Obeshrabren, odustao je od braka te se počeo viđati s djevojkom
iz kongregacije. To je naravno uznemirilo njegovu mladu ženu te je
napustila zajednicu u potrazi za svojim mirom. Takav je život onih
koji dopuštaju da drugi misle za njih. Njegov prvotni osjećaj bio je
ispravan; on i njegova žena iz kongregacije i danas su zajedno.
Duhovni autoritet ima smisla samo ako se pravilno koristi. Od od-
vojene i mudre osobe možemo primiti dobar savjet, ali tada moramo
sami donijeti vlastite odluke u životu. Na žalost, autoritarni sustav ne
ohrabruje ljude da sami odlučuju za sebe.
Vratimo se problemu slavnih osoba. Oni koje drugi ne smatraju
slavnima suočavaju se sa suprotnom dinamikom. Iako savjetuju i tre-
niraju druge, rijetko su prepoznati kao važni ili povezani s Gospo-
dinom i često ih se uzima zdravo za gotovo. Prije ili kasnije, osjeća -
jući težinu svojeg drugorazrednog statusa, oni ili sami počnu težiti
slavi, ili budu obeshrabreni u nastojanju da propovijedaju i vode
druge. Mogu preživjeti borave li u sredinama gdje se njihovi napori

112
cijene, ali za takvo se preživljavanje traži poniznost i odlučnost.
Obično ih cijene zrele osobe koje su naučile gledati iza blještavila
početničke društvene scene.
Propovjednici koji nastavljaju tako godinu za godinom mogu raz-
viti svete odlike jer gledaju iza površine. Da bi uspjeli u tome, mo-
raju vidjeti Gospodinovu ruku u svojoj situaciji. S vremenom i oni
mogu steći sljedbenike. Budući da su godinama živjeli bez slave,
nisu ovisni o njoj i manja je vjerojatnost da će pasti pod njezin utje -
caj.
Što je s duhovnim vođama s urođenom karizmom koji su slavni,
ali ne zbog bilo koje materijalne želje? Zar oni nisu sadhui? Da, oni
su sadhui. Nisu privučeni blještavilom niti su pod njegovim utjeca-
jem. Nastoje ga izbjeći gdje god mogu, gurajući druge naprijed i
ohrabrujući svoje sljedbenike da poštuju druge kvalificirane vaisnave
i prihvate njihovo vodstvo. Toleriraju blještavilo nastojeći raspiriti
iskru zrelosti, umjerenosti i uravnoteženog obzira prema svima, a nji-
hova braća po Bogu ih cijene.
Uvijek će postojati sljedbenici koji će idealizirati jer svatko kreće
s početnike razine. Dužnost duhovnog učitelja je da jasnim uputama
umanji pogrešna shvaćanja i ponašanja sljedbenika tako da se duhov-
ni život može probuditi u njihovim srcima.

Svjesnost subjekta

Ako bhakta misli da je u centru on, a ne Krsna, neće uspješno na-

predovati, makar slijedio sadhanu, propovijedao i služio na razne na-
čine. Svjesnost subjekta znači: „Ja sam u centru, a ne Krsna.“ Budući
da je Krsna vrhovni subjekt, a svi ostali objekti Njegovog uživanja,
jedino On zaslužuje biti u središtu. Mi sa strane samo smo objekti i
surađujemo da bismo Ga zadovoljili. Osobi svjesnoj Krsne sviđa se
takav raspored; osjeća se nelagodno pod drugačijim okolnostima. Ne
shvaća sebe isuviše ozbiljno niti je ponosna, već se osjeća bespo-
moćno i uvijek ovisno o Gospodinu, čekajući Njegov plan.
Zapanjilo me kada sam negdje pročitao da je najistaknutiji faktor
motivacije želja da se postane heroj. Ne mogu reći je li to istina. Za -
sigurno je jedan od važnijih motivacijskih čimbenika. Nekako je pri-
rodno da želimo biti u pravu ili biti prepoznati i cijenjeni za ono što
činimo. No ta želja može biti i pretjerana, čak i do mjere da pogrešno

113
vrednujemo situacije, uznemirujemo druge, pa čak i varamo, samo da
bismo bili heroji. Na taj način u središte stavljamo sebe, a ne Krsnu.
Svi imamo svoje standarde ponašanja prema drugima pa smo po-
nekad liberalni, a ponekad strogi. Bhakta će izabrati onaj način koji
će najviše zadovoljiti gurua i Krsnu, uvijek nastojeći utjecati na dru-
ge da postanu svjesni Krsne. To je svjesnost s Krsnom u središtu.
Ako želimo vidjeti koji su motivacijski faktori koji utječu na pona-
šanje neke osobe, možemo se s njom neko vrijeme družiti. Možda će-
mo tada primijetiti da postoje i drugi kriteriji na temelju kojih ona
donosi odluke, kao što je na primjer spremnost da učini sve kako bi
izgledala dobro u očima drugih. To je suptilna, ali ružna anartha. Pre-
velika zaokupljenost vlastitim ugledom može okaljati i uznemiriti de-
vociju. Bolje je da drugi misle loše o nama i da volimo Boga, nego
da imamo besprijekoran ugled bez ljubavi prema Bogu. No, dobar
ugled i ljubav prema Bogu nisu nužno protivni jedan drugome.
Pogled moramo usmjeriti prema sebi i promatrati vlastite anarthe
ne zamarajući se previše s tuđima. Vidio sam reformatore u prošlosti
koji su oštro kritizirali druge, ali nisu svoje kritičke sposobnosti
usmjerili prema vlastitim srcima. Reformatori moraju promijeniti se-
be barem u onoj mjeri u kojoj nastoje promijeniti druge.
Krsnu možemo staviti u središte samo onda kada smo u potpu-
nosti uključeni u predano služenje, a u to se ubrajaju i ljubavne misli
i osjećaji prema Njemu. U tom pogledu ne možemo nikada otići pre-
daleko.
„Ako um osobe nije ispunjen mislima o Krsni, osjećajima za Krs-
nu i željom da služi Krsnu, bit će ispunjen materijalnim djelatno-
stima.“ (Cc. Madhya 13.138 smisao)
Ulaženje duboko u srce slušanjem i pjevanjem o Gospodinu uzvi-
šena je metoda kojom se možemo osloboditi sumnji te ponovno pro-
buditi uspavani odnos s Gospodinom. Do one mjere do koje težimo
nesebičnom predavanju postajući šuplje flaute za Gospodinovo svi-
ranje u Njegovim rukama, do te će se mjere naša srca ispuniti božan-
skom ljubavlju, a mi sami utemeljiti u izvornom položaju objekata u
kojima Sri Krsna, vrhovni subjekt, uživa.

Pitanja i odgovori

114
 P: Ali zar nije istina da ne možemo oponašati raganuga-sadhanu,
već moramo najprije proći kroz vaidhi-sadhanu u kojoj su naše dje-
latnosti proračunate?
O: Ne zagovaram oponašanje uzvišenih nivoa bhakti. To se nika-
da ne bi trebalo činiti. Ali spontana je predanost naš krajnji cilj i mo-
ramo ga uvijek biti svjesni. Nadalje, atmosfera našega društva trebala
bi potpomoći spontanoj predanosti koliko je god to moguće, a da se
opet ne udaljimo od opreznog pristupa punog poštovanja našega
acarye.
Osim toga, čini se da i vaidhi-bhakti odgovara ozračje slobode,
prijateljstva i ljubavi. S druge strane, elitizam, neumjesno naglaša-
vanje hijerarhije, osobni interesi, traganje za udobnošću ili položajem
ne stvaraju atmosferu koja bi privukla Krsnu ili predanost Njemu.
Izraz 'proračunat' možemo promatrati na više načina. Ne mislim
ovdje na jednostavne, iskrene bhakte koji tek počinju s procesom pa
je njihov napor ponešto mehaničke prirode. To je neizbježno jer je na
svakom početku potrebna vježba i mehaničko ponavljanje. Kada uči-
mo svirati gitaru, moramo vježbati akorde i ljestvice. Ali nije nužno
proces započeti s proračunatošću, barem ne u onom njezinom obliku
kojeg sam prethodno opisao.

P: Što je s osobom koja još nije spontana, ali slijedi pravila s

vjerom?
O: To je u redu. To se može učiniti s ljubavlju prema duhovnom
učitelju s krajnjim ciljem ljubavi prema Gospodinu. Takav vjerni
bhakta izbjegava osobne motive i vezanost za izvanjske stvari. Stvar
nije u tome je li bhakta rasika ili nije, već je li ili nije otvoren, iskren
i nemotiviran. Srivasa Thakura, Murari Gupta, Anupama, Vanamali
Thakura, Garuda Pandit, Paramananda Puri i nebrojeni drugi bili su
uzvišeni osobni pratioci Sriman Mahaprabhua, ali su bili u aicvarya
raspoloženju. Naravno, kada bismo susreli bilo koga od njih i dobili
njihove blagoslove, jako bismo dobro prošli. Nikada ne bismo smjeli
podcjenjivati aicvarya-bhakte. Nismo toliko uzvišeni. Osobe koje su
uistinu rasika-bhakte zbog svoje duboke poniznosti nikada to ne čine.
Osobe koje vjerno slijede načela bhakti, bez proračunatih izvanj-
skih motiva ili želje za ugledom, vrijedne su hvale, i trebamo potraži -
ti njihovo društvo.

P: Da li su pravila i propisi izvanjski ili ne?

115
 O: Vaisnavska pravila i propisi nisu samo izvanjski, ali mogu po-
stati takvi za osobu koja razvija niyamagraha mentalitet. Oni pomažu
ući u čistu bhakti, ali se mogu zloupotrijebiti ako imamo druge cilje -
ve osim prema-bhakti, postajući tako zaprekama. Budući da ih je
usvojio, zreo bhakta sva pravila i propise uključuje u svoju praksu.
Izbjegava grešne djelatnosti te intenzivno propovijeda i vrši bhajan
jer je duboko privržen duhovnim aktivnostima. Pravila i propisi nisu
samo izvanjski, budući da čine bhakti-agge koje je dao Srila Rupa
Gosvami, ali ih početnici često mehanički slijede. To se očekuje.

116
 „Pokušaj postati čovjekom od vrijednosti, a
ne čovjekom od uspjeha.“

Albert Einstein

13 KULTURA I KARAKTER

Kultura utječe na našu psihološku konstituciju, sustav vrijednosti,

stavove i radnu etiku, ukratko na cijelo naše biće. Kultura toliko pro-
žima uvjetovanu prirodu da postajemo svjesni kulturološke uvjeto-
vanosti tek kad upoznamo ljude iz drugih zemalja ili počnemo živjeti
izvan domovine.
Osvještenost kulturološke uvjetovanosti korisna je da bismo mo-
gli započeti s procesom unutarnje promjene. Ta je osvještenost dio
pročišćavajućeg procesa anartha-nivrtti u kojem mijenjamo aspekte
sebe kako bismo stvorili povoljne uvjete za bhakti. Sjećam se kada
sam se 1984. godine preselio na Filipine. Moje su amerikanizme ubr-
zo svi primijetili, a ja sam ih isto tako postao svjestan što je bilo
zdravo za moj duhovni napredak. Saznao sam da sam bučan, nestr-
pljiv, pomalo bezobziran i ponosan.
Boraveći u mnogim zemljama, primijetio sam razna svojstva raz-
nih kultura. Žitelji Filipina nisu toliko 'mentalni' kao Zapadnjaci već
su zabavni, srdačni i jednostavni. U Hong Kongu, Tajvanu i Tajlandu
sarkazam ne postoji, a marljiv rad je uobičajen. Rusi su iznimno veli-
kodušni i susretljivi, iako često sentimentalni. Kada ih se zamoli da
nešto učine, teško im je odbiti, a Amerikancima je veoma lako reći
'Ne!'. Englezi su uljudni i uslužni, ali često rezervirani.
Generalizacije i stereotipi o nekom narodu nisu neosnovani, uisti-
nu izrastaju iz nacionalnih osobina. No nisu apsolutno primjenjivi za
sve pojedince u danom narodu. Generalizacije mogu dovesti do ra-
sizma i predrasuda. Ipak, bhakta će i unutar sebe pronaći ostatke kul-
turološkog uvjetovanja s kojima se mora nositi. Zbog toga može biti

117
korisno da nekoliko godina živi u stranoj zemlji. Ne želim time reći
da kultura u kojoj živimo ne nudi ništa vrijedno, ali bez da iskusimo
druge kulture možda nećemo osvijestiti negativne osobine svoje, a
isto tako niti prihvatiti pozitivne osobine drugih kultura.
Povoljne osobine možemo usvojiti pažljivim promatranjem i dru-
ženjem. Dobre odlike bismo ionako trebali uvijek usvajati bez obzira
na okolnosti i kulturu. Drugim riječima, uvijek bismo trebali tražiti
dobre odlike u ljudima koje susrećemo, bilo da dolaze iz naše zemlje
ili ne. Gospodin često uređuje da Njegovi bhakte susretnu druge
bhakte koji posjeduju odlike povoljne za napredak na putu predano-
sti. Te su odlike često u guni vrline, ali mogu biti i transcendentalne.

Nemam kulturu

Uvijek smo skloni površnosti u materijalnom svijetu; sve prihva-

ćamo izvanjski i jeftino. Malo je ljudi voljno teško raditi kako bi do -
stiglo nešto vrijedno. Mi smo generacija koja želi brze rezultate, ali
bez uloženog napora. To je utjecaj ovog doba – mandah sumanda-
matayao manda-bhagya hy upadrutah – ljudi su spori, budalasti, lije-
ni, nesretni i uvijek uznemireni. Malo je ljudi spremno podvrći se
strogostima istinskog duhovnog života koji donosi devocijsku dubi-
nu. Utjecaj doba vidljiv je po nedostatku sattvičke kulture u moder-
nom čovjeku te po načinu na koji se ophodimo jedni prema drugima.
Jedna popularna zapadna osobina je koristiti više osjetila odjedan-
put. Zbog snažnog prisustva gune strasti, Zapadnjaci često osjećaju
potrebu da preplave sva svoja osjetila. Jednom sam vidio čovjeka ko-
ji je gledao TV te istovremeno jeo sendvič, pio piće, razgovarao na
telefom i pušio cigaretu.
Bhakte zbog svoje zapadne uvjetovanosti ponekad rade slično pa
gledaju video uzimajući prasadam ili listaju časopis mantrajući na
brojanicu. Znamo da nije isto mantrati dok vozimo i mantrati mirno,
sjedeći u hramu. Međutim, kada naučimo um usmjeriti na jednu ak-
tivnost, on postaje miran, a mantranje kvalitetnije. Koncentracija na
jednu aktivnost pomaže nam doći u gunu vrline, što je neophodno za
duhovni život.
Naše socijalne razmjene često odaju nedostatak suptilnosti. Na
primjer, prilikom upoznavanja bhakte često pitaju jedni druge: „Tko
je tvoj guru?“ kao da pitaju kako se zovu ili odakle dolaze. Iako se i
u vedsko doba ta informacija ponekad razmjenjivala prilikom susre-

118
ta, njezina je svrha bila da se produbi odnos i činilo se to s pošto -
vanjem. Nije bilo nalik pitanju o vrsti praška za rublje kojeg koris -
timo i nije služilo kao metoda impersonalnog kategoriziranja drugih.
Zamislite da vas netko prilikom prvog susreta upita: „Kako se zovu
tvoje roditelji i koje su nacionalnosti? Kako su se susreli i kako su te
začeli?“ Mogli biste odgovoriti: „Što se to tebe tiče? Zar ništa nije
sveto?“
Mnogi bhakte misle da je najvažnije znati gurua osobe te da je sa-
ma ta informacija dovoljna za procjenu njezinog integriteta, karak-
tera i inteligencije. Taj podatak nesumnjivo ima težinu, ali nije ga
potrebno toliko naglašavati. Nije li mudrije najprije upoznati osobu?
Zar ne možemo biti personalniji i vrednovati osobu zbog nje same?
Kako sve više produbljujemo odnos njezin život će nam se prirodno
razotkriti. Bolje je poznavati osobu koja stoji pred nama nego ju od-
mah procjenjivati na temelju nekog podatka.

gopayed devatam istam gopayed guru atmanah

gopayec ca nijam mantram gopayen nija-malikam

„Moramo sakriti svojeg ista devu, moramo sakriti svojeg gurua,

moramo sakriti svoju mantru i moramo sakriti svoju japa-malu.“ (Ha-
ri-bhakti-vilasa 2.147)
Svevišnji Gospodin potvrđuje tu istinu u Svojim riječima upuće-
nim Aditi:

naitat parasma akheyayam

prstayapi kathawcana
sarvam sampadyate devi
deva-guhyam susamvrtam

„O gospođo, čak i ako te netko upita, ne smiješ to nikome razot-

kriti. Veoma povjerljive stvari uspješne su ako se čuvaju kao tajna.“
(Bhag. 8.17.20)
Blago ćemo prirodno čuvati na skrivenom mjestu. Slično tome,
bhakta mudro čuva svoj odnos s guruom i ista-devom duboko u svo-
jem srcu; oni nisu za svačije oči i svačije komentare. Šutnja čuva vri-
jednost odnosa kao što i čuvanje začina u zatvorenoj posudi održava
aromu začina. Ako poklopac posude u kojoj držimo začin nije dobro

119
zatvoren, vrijednost začina brzo se gubi. Naravno, ne bismo trebali
skrivati gurua zato što ga se sramimo. Trebali bismo biti sretni što
imamo brižnog i prosvijetljenog učitelja te se osjećati palim i nekva -
lificiranima da budemo njegovim učenikom ili ga predstavljamo. Ne
bismo trebali sebe ponosno predstavljati nečijim učenikom osjećajući
kako naš društveni ugled zbog toga raste. To je kao da koristimo gu-
rua za promoviranje svojeg lažnog ugleda. Niti bi se trebali jeftino
hvalisati svojim guruom. Neka bude uistinu slavljen našim primjere-
nim ponašanjem i vaisnavskim odlikama, napose poniznošću.
Prije mnogo godina dva moja brata po Bogu otišla su u Mayapur
posjetiti postarijeg i uzvišenog sannyasija kako bi čuli njegovo mi -
šljenje o jednoj filozofskoj temi. Odali su mu poštovanje i počeli ras-
pravljati o filozofiji. U jednom su ga trenutku upitali: „Tko je tvoj
guru?“ Sannyasi je oklijevao da bi na kraju polako počeo govoriti:
„Zašto me to pitate? Moj duhovni učitelj…“ Više nije mogao
govoriti. Glas mu je zastao u grlu, a suze navlažile oči. Bhakte su
shvatili da su ga na neki način uvrijedili. Bili su previše izravni.
Zapadnjaci općenito previše toga uzimaju zdravo za gotovo i nisu
dovoljno pažljivi u ophođenju s drugima. Suvremeno nas zapadno
društvo uvjetuje da dođemo preblizu, prebrzo, bez međusobnog po-
štovanja. Ono ne poštuje ništa osim slave, novca i seksualne moći i
kao takvo antiteza je vaisnavskoj kulturi.
Preuranjeno prosuđivanje te stvaranje prenaglih zaključaka još su
neka negativna svojstva koja ćemo pronaći gotovo svugdje. Ona se
rađaju iz gune strasti i stvaraju nesuglasice i razdor. Trebali bismo
pokušati shvatiti bhakte i nastojati ih služiti. To je osnovno načela za
sve vjernike, a vrijedi i u svjetovnim odnosima.
Evo jedne priče koja ilustrira preuranjeno prosuđivanje i naglo za-
ključivanje. Jednom je čovjek sjedio na klupi u parku, u miru čitajući
novine. Uskoro je došao čovjek s troje djece i sjeo na istu klupu. Po-
tišteno je zurio u tlo, a njegova su djeca stvorila buku pokušavajući
pridobiti njegovu pažnju. Zanemario ih je, a djeca su se počela tući.
Prvi je čovjek pokušao čitati, ali su djeca bila prilično glasna. Mislio
je: „Zašto ovaj čovjek ne smiri svoju djecu?“
Prošlo je deset minuta. Konačno je prvi čovjek spustio novine,
okrenuo se drugom i rekao: „Zašto ne smirite djecu? Zar ne vidite da
smetaju? Užasno je uznemirujuće!“
Ovaj se sporo okrenuo prema njemu i sa suznim očima odgovo-
rio: „Moja je žena upravo umrla od raka. Došao sam iz bolnice. Dje-

120
ca misle da spava. Ne znaju da je mrtva, ali osjećaju da nešto nije u
redu. Ne znam kako da im objasnim.“ Čuvši to, čovjek je shvatio da
je pogriješio. Djelovao je prenaglo, ne razumjevši pravilno situaciju.
Ako bhakta bude optužen za nešto, mnogi ga odmah smatraju
krivim, iako možda ne znaju sve pojedinosti. A ako je zaista kriv,
mnogi mu to zamjeraju čak i nakon dvadeset godina, ne uzimajući u
obzir da se možda pokajao i pročistio kroz predano služenje. Takva
uskogrudnost upućuje na nedostatak vjere u proces bhakti i nedosta-
tak pravilne kulture.

Hollywoodska kultura nasuprot istočnoj

Budući da sam u proteklih dvadeset šest godina živio u sedam

stranih zemalja, od kojih su šest na istoku, govorim iz iskustva.
Istočna ili orijentalna kultura prema našem vaisnavskom razumije-
vanju potječe iz Indije. Svjedočeći orijentalnoj kulturi primijetio sam
da je srodna vaisnavskoj. Orijentalisti su općenito puni poštovanja,
blagi, ponizni, tolerantni, velikodušni i susretljivi. 20 Takve su odlike
korisne za duhovni život u svakoj tradiciji ali zapadna ili hollywood-
ska kultura suprotna je duhovnoj. Pod istočnom ili orijentalnom kul-
turom mislim na kulturu osoba s duhovnim ciljem, a ne osoba koje
prihvaćaju hollywoodsku kulturu, neovisno o zemljopisnoj lokaciji.
Suvremena nas zapadna kultura čini arogantnima ili u najmanju
ruku odveć samosvjesnima, što je već samo po sebi dovoljno za na-
stanak problema. Ubrojimo li u to i druge suvremene odlike kao što
su ravnodušnost, nezahvalnost i nedostatak poštovanja, nastaje popri-
lična zbrka. Zapadni bhakte moraju biti svjesni svojih kulturoloških
uvjetovanosti kako bi brzo nadišli anartha-nivrtti.
Nažalost, hollywoodska se kultura širi brže od duhovne i to veći-
nom posredstvom filmske industrije. To je očito posjetite li bilo koju
od zemalja trećega svijeta. Kada sam 1981. godine živio u Hong
Kongu bilo je smiono da se parovi drže za ruke. Danas ćete u javno-
sti vidjeti zagrljene parove, a prostituke, dileri i njima slični tumaraju
unaokolo što je sve većinom zbog utjecaja bezbožnih hollywoodskih
scena.

20
Suvremeni orijentalisti, poput svih žitelja Kali-yuge, mogu ponekad ispoljiti ne-
gativne odlike kao što je dvoličnost; ponekad više vole malo slagati nego uvrijedit i
druge. Smatraju to kulturnim ponašanjem, dok zapadnjacima to poprilično smeta.

121
 Čak i u indijskim selima ljudi imaju satelitske antene i gledaju
sladunjave filmove iz Amerike. Tako se mnoge drevne i uzvišene
kulture postepeno degradiraju, postajući grubo materijalističke.
U vlaku za Mayapur mlada Indijka u trapericama ušla je zamoliti
za pomoć jednu drugu Indijku. Nije znala obući sari i zamolila je
drugu ženu da joj pomogne. Ona je pristala i zajedno su napustile
kupe. Rekao sam njezinom mužu: „Mislio sam da sve Indijke znaju
obući sari.“ On mi odgovori: „Više ne. Naša se kultura mijenja.“
Zapadnim bhaktama koji nisu nikada napustili svoju zapadnu do-
movinu dobro bi došlo upoznavanje s kulturom. Srila Prabhupada je
želio da članovi našega društva redovno posjećuju dhame u Indiji i
upiju tamošnju kulturu i čistu duhovnu atmosferu. Ustvari, Srila
Prabhupada je rekao da je manja vjerojatnost da će se vratiti kući Bo-
gu ako to ne učine.
Nakon što osjete zapadnu kulturu i socijalnu dinamiku unutar
ISKCON-a, bhakte često napuste Pokret u potrazi za otvorenijom,
toplijom i susretljivijom atmosferom. Vaisnavska atmosfera je po
prirodi sattvička i srodnija istočnoj ili orijentalnoj kulturi. Trebamo
razviti istinsku vaisnavsku atmosferu ukoliko želimo biti uspješni u
svojim nastojanjima da širimo svjesnost Krsne i poboljšamo Pokret
za svjesnost Krsne.

Karakter

U ruskom folkloru postoji priča o čovjeku koji je pokazao veliku

snagu karaktera držeći svoju riječ. Jednoga je jutra začuo kucanje na
vratima i otvorivši ih, ugledao očajnog mladića.
„Molim te pomozi mi“, preklinjao je, „Traže me. Ubit će me!“
Domaćin je pokušao smiriti mladića i upitao ga: „Kako ti mogu
pomoći?“
„Molim te, sakrij me.“
Obećavši mu zaštitu, čovjek ga je odveo u potkrovlje. Kasnije je
pred kuću nahrupila grupa ljudi.
„Jesi li vidio mladog nitkova?“, pitali su.
„Zašto?“, upita čovjek, „Što je učinio?“
„Ubio je nekoga u borbi.“
„Koga je ubio?“
Seljani su oklijevali, ali su na kraju ipak rekli: „Tvojeg sina.“
Čovjek je bio zaprepašten, ali je odgovorio: „Ne, nisam ga vidio.“

122
 Dani koji su uslijedili protekli su u tugovanju rođaka i obrednim
ceremonijama. Čovjek je donio ukusnu hranu rođacima i skrivenom
gostu u potkrovlju. Nakon nekoliko dana rođaci su otišli, a čovjek se
popeo stepenicama na tavan.
„Sada možeš otići“, rekao je mladiću.
Iako je mladić ubio njegovog sina, čovjek ga je oslobodio zato jer
mu je tako obećao. To pokazuje koliko je bio čovjek od riječi.
Netko drugi na njegovom mjestu možda bi prekršio obećanje. On
je odlučio održati riječ i osloboditi mladića; možda je znao u kakvom
je odnosu mladić bio s njegovim sinom ili neke druge pojedinosti.
Mogli bismo polemizirati pokušavajući shvatiti je li to bio etički
čin ili ne te na taj način promašiti smisao onoga što želimo reći. 21
Čovjek je žrtvovao želju za osvetom kako bi održao riječ, što mu je
bilo sveto. To se smatra velikim činom i slavljeno je u azijskom dije-
lu južne Rusije gdje su obiteljske vezanosti iznimno jake.
Održati svoju riječ, ili još važnije, održati dharmički zavjet, važan
je aspekt religije koji nam omogućuje prelazak na više razine. Srila
Bhaktivinoda Thakura govori o načelima slijeđenja dharme u analizi
izraza niyamagraha u Sri Bhaktyaloki: „Uvjetovane duše mogu do-
stići veoma uzvišen položaj iz veoma niskog položaja. Između naj -
uzvišenijeg i najnižeg položaja postoje mnoge razine. Svaka od njih
je postepen korak. Svaki korak je razina napretka i svaki ima svoje
propise i zabrane. Kada god živo biće zakorači na neku razinu i na
njoj ostane, dužno je slijediti propise i zabrane namijenjene toj ra-
zini. Slijedeći ih, postaje podobno prijeći na sljedeću razinu. Ako ni-
je sposobno učiniti sljedeći korak, pada na nižu razinu. Prijelaz na vi-
šu razinu zove se napredak.“
Pravilno slijeđenje propisa svoje razine naziva se 'propisana duž-
nost' ili postojanost u vlastitom položaju. Postojanost u vlastitom
položaju je pobožnost, a nepostojanost bezbožnost. Osim njih nema
druge pobožnosti ili bezbožnosti. Zato je u Srimad-Bhagavatamu
(11.21.2) Krsna rekao Uddhavi:

sve sve 'dhikare ya nistha

sa gunah parikirtitah

21
Da je mladić ubio sina drugog čovjeka, pojavilo bi se novo etičko pitanje. Ipak,
uzimamo priču kakva nam je dana i iz nje crpimo ono što je vrijedno. No, ne bismo
je smjeli pogrešno tumačiti kao opravdanje za pomaganje ubojici.

123
 viparyayas tu dosah syad
ubhayor esa niccayah

„Postojanost u vlastitom položaju je pobožnost, dok je odstupanje

od njega bezbožnost. Na taj su način pobožnost i bezbožnost
konačno utvrđene.“

Zato trebamo biti oprezni u duhovnom životu i nepopustljivi u sli-

jeđenju zavjeta. To će nam pomoći da se uzdignemo na sljedeću ra-
zinu kojoj bismo trebali težiti, ali opet, ne previše. Drugim riječima,
ne bismo trebali naglo preskakati stepenice samo da zadivimo druge
ili iz nekih drugih materijalnih motiva. Spori i postojani bit će us-
pješni.
Održati svoju riječ, slijediti varnacrama dharmu ili druge dharme
može se usporediti s tanjurom, a bhakti s hranom. Tanjur je poma-
galo koje nam omogućuje da u miru jedemo. Postepeno, kako se do-
stiže čistoća i privrženost Sri Krsni, može se oslabiti naglasak na ni-
ža načela. Ali ako su karakter i vrline odsutni, naši bi ih vođe trebali
naglašavati, pa čak i nagrađivati, dok se duboko ne usade u srcima
aspiranata predanosti.
Srila Prabhupada je jednom ispričao priču o odanosti, odlici koja
postaje prava rijetkost, ali je važna u predanom služenju. Bio jedan
čovjek koji je imao psa i dijete. Jednom je na kratko morao napustiti
kuću pa je stavio dijete u krevet, a psa u sobu da ga čuva. Kada se
vratio, pronašao je sobu praznu. Bio je užasnut kada je ugledao trag
krvi. Slijedeći ga sve do vrta, ugledao je psa s krvavom gubicom.
Čovjek se zaprepasti i pomisli: „Pas je napao dijete i ubio ga.“ Bijes-
no potrči u kuću, zgrabi pušku i nacilja ravno u psa. Životinja je po-
slušno sjedila pred svojim gospodarom. Bum! Pas pade mrtav.
Odjednom se začu plač. Pucanj je uplašio usnulo dijete. Čovjek je
bio preneražen. Mislio je da je dijete mrtvo. Potrča u kuću i ispod
kreveta pronađe neozlijeđeno dijete. Brzo je razmišljao: „Ako pas ni-
je ubio dijete, otkuda sva ona krv?“
Vrativši se u vrt, pronađe mrtvu lisicu oblivenu krvlju. Sve je po-
stalo jasno: lisica je htjela napasti dijete pa ga je pas odvukao ispod
kreveta da bi ga zaštitio. Borio se s lisicom, ubio je i odvukao u vrt.
Čovjek zažali svoj ishitreni pothvat. Pas je hrabro izvršio svoju duž-
nost i ostao uz gospodara, iako ga je ovaj krivo shvatio. Srila Prabhu-
pada zaključuje da psi, iako niža stvorenja, imaju jednu dobru osobi -

124
nu – odani su gospodaru. Prabhupada dodaje kako učenik isto tako
mora biti odan te vjerno služiti svojeg duhovnog učitelja. 22 Očito je
da su karakterne osobine kao što su iskrenost, odanost i držanje riječi
značajne na putu bhakti. Ako ne držimo svoju riječ, kako ćemo dati
zavjete na inicijaciji? Ako nismo iskreni, kako ćemo iskorijeniti
anarthe? Kako neiskrena osoba može steći dobrobit druženja s du-
hovnim učiteljem? Ako nismo odani, kako možemo ostati postojani u
učiteljevoj službi? Dobar je karakter iznimno značajan na tom putu i
ne bismo ga smjeli omalovažavati.
„Istinoljubivost je osnovno načelo svih religija. Karakter i kvalifi-
kacije četvero vođa ljudskoga društva, naime sannyasija, brahmana,
kralja i vođa javnosti, moraju se ozbiljno testirati. Prije nego što se
prihvati kao duhovni ili materijalni učitelj društva, osoba se mora
testirati po gore navedenim kriterijima karaktera.“ (Bhag. 1.17.41
smisao)
„Živo biće se zato, kroz svoj karakter i ponašanje, treba uzdići do
nivoa vrline i zatim postepeno doći na transcendentalni nivo ili ad-
hoksaja nivo na kojem spoznaje svoj položaj i položaj drugih.“
(Bhag. 6.17.19)
U Bhagavad-giti sam Gospodin izjavljuje da svi ljudi slijede djela
i osobine velikih autoriteta. Zato su društvu potrebni vođe uzornog
karaktera. (Bhag. 3.16.23)
„Srila Vicvanatha Cakravarti Thakura savjetuje da izbjegavamo
vaisnavu koji nema dobre osobine. Vaisnava je onaj tko je prihvatio
Svevišnju Božansku Osobu kao krajnji cilj života, ali ako neko nije
čist i još uvijek ima motive, onda nije vaisnava prvoklasnog karak-
tera. Osoba može odati svoje poštovanje takvom vaisnavi jer je pri-
hvatio Svevišnjeg Gospodina kao krajnji cilj života, ali se ne treba
družiti s onim tko je u guni neznanja.“ (Bhag. 3.29.8 smisao)
„Bhakta treba izbjegavati osobu čiji karakter nije utemeljen u
pravilnom razumijevanju. Iako može biti vaisnava ili Krsnin bhakta,
ako njegov karakter nije uzoran, treba ga izbjegavati. Bhakta treba
postojano vladati osjetilima i umom, strogo sljedeći pravila i propise
i sklapati prijateljstvo s osobama koje su na istom nivou.“ (Bhag.
3.29.18 smisao)

22
To ne znači da moramo nastaviti slijediti palog gurua, ali odanost je potrebna ako
je guru vjerodostojan. Slijepo prihvaćanje i slijepo odbacivanje su oboje pogrešni i
neće donijeti željene rezultate.

125
 Mahabharata ističe dužnosti, zavjete i dharmu. Na njezinim stra-
nicama upoznajemo plemenite karaktere uzvišenih duša kao što su
Bhisma, Vidura, Gandhari, Kunti, Arjuna i drugi. Srimad-Bhagava-
tam također daje primjere čvrstih karaktera kao što su Maharaja Pa-
riksit, Dhruva, Prahlada i tako dalje. Kreposna i plemenita osoba
može steći veliku dobrobit od puta bhakti. Naravno, morala bi primiti
sjeme bhakti od čistoga vaisnave. Danas je većina ljudi lišena takvih
karakternih osobina; ljudska su bića postala lijena, sebična i besram-
na. Lagat će zbog koristi, redovito mijenjati supružnike i učitelje te
vegetirati na račun države; ljudi su postali beskičmenjaci.
Kakva je korist ako takva osoba postane učenik vaisnava gurua?
Netko može reći da prakticiranjem bhakti-yoge stječemo sve dobre
odlike polubogova, yasyasti bhaktir bhagavaty akiwcana sarvair
gunais tatra samasate surah. Bhakti-yoga obuhvaća sve religijske
principe i nudi puno više od toga, no ako osoba ne prakticira pravilno
bhakti-yogu jer je beskarakterna, te posebno ako je prevarantskog
mentaliteta, bit će potrebno čudo da bi se očitovale božanske odlike.
Možda smo puni loših odlika, ali ako smo barem iskreni i malo
ponizni, ipak ćemo napredovati. Milošću Gospodina i vaisnava bhak-
ti povremeno može sići na nas pale bijednike, ali, općenito, potrebna
je evolucija koja započinje s vrlinom kao plodnim tlom za rast
bhakti.
Bhakti se može pojaviti bilo gdje – u djetetu, životinji ili pijancu.
Ali Krsna isto tako kaže yesam tv anta-gatam papam jananam punya-
karmanam: „Osobe koje su u ovom i prošlom životu činile pobožna
djela i čija su grešna djela potpuno iskorijenjena odlučno Me služe.“
Čuda su moguća, posebno ako se osoba potpuno predaje Gospodinu i
Njegovom predstavniku, ali općenito, pobožne karakterne osobe ima-
ju više izgleda za uspjeh.
Osoba koja je već prihvatila put bhakti stječe dobrobit od čistog i
pobožnog života u kojeg se ubrajaju i iskrenost, istinoljubivost, po-
štenje i tako dalje. Takvim bhaktama obično dobro ide te imaju više
izgleda da dostignu cilj od onih koji nemaju takve odlike. Međutim,
bez bhakti one mogu nestati, a bhakti nije ovisna o njima da bi se po-
javila. No, zasigurno su plodno tlo za njezin rast.
U Sri Caitanya-ciksamrti (2.5), Srila Bhaktivinoda Thakura piše:
„Kada milošću Krsne i svetaca ili uklanjanjem svih zapreka zbog
prošle sadhane slučajni proces počne djelovati, tada nije potreban
proces evolucije vrlina. Do slučajnog procesa dolazi Krsninom vo-

126
ljom. To se ne može shvatiti razumom. Čak i spor između Božjeg za-
kona i milosti, koji je nerješiv ljudskim intelektom, pronalazi svoje
pomirenje u Apsolutnoj Istini gdje se suprotne vrijednosti mire.
Naradinom milošću nemoralni lovac je bez prihvaćanja moralno-
sti postao bhakta. Milošću Sri Ramacandre, Sabari, divlji stanovnik
šume, primio je božanske osjećaje. Nisu razvijali važne kreposne vr-
line između svojeg divljeg života i devocijskog života. Iz toga može -
mo shvatiti da je sva ljepota civiliziranog, moralnog života postala
ukrasom njihove egzistencije čim su primili bhakti. Slučajni proces
rijedak je i neshvatljiv. Zato ne trebamo ovisiti o njemu, već slijediti
evolucijski proces. Naravno, bilo bi najbolje kada bi slučajni proces
uvijek djelovao.“
Zbog stalnog slušanja o moćnoj milosti Gospodina i vaisnava,
gore spomenuto kao 'slučajni proces', možemo razviti tendenciju za-
nemarivanja uobičajenog puta dharme. Ne bismo, međutim, trebali
misliti da smo tako brzo postali transcendentalni. Često volimo misli-
ti da smo na višoj razini nego što to uistinu jesmo. Obično je bolje
staviti se u niži položaj, a zatim se polako uzdići na viši.
Iako viši put bhakti nadilazi moralnost, povoljno je razvijati mo-
ralni karakter dok kročimo tim putem. To postaje moguće ako slu-
šamo i oponašamo uzvišene karaktere velikih bhakta. Tako ćemo
pred sobom imati cilj kojemu možemo stremiti dok još nismo razvili
uzvišeni karakter i sattvičke kulturološke navike.

Jačanje karaktera

Svatko će osjetiti inspiraciju i snagu slušajući o velikim bhaktama

koji su bili utjelovljenje uzvišenog karaktera. U međuvremenu, te uz-
višene odlike možemo na male načine živjeti u svakodnevnom životu
postepeno se izgrađujući u karakterne muškarce i žene. Također bi se
trebali družiti s rijetkim dušama idealnoga karaktera, a i moliti se
Gospodinu da razvijemo određene odlike, usmjeravajući se na one
koje su najviše potrebne.
Ponekad je bhaktama koji su na nekom položaju korisno dati
ostavku kako bi ojačali karakter. Na taj se način mogu zaustaviti ne-
prilične vezanosti i napustiti samozavaravanje.
Naravno, ne bismo trebali hirovito napustiti svoje dužnosti, ali
ako učinimo tako nešto, s jedne strane dobivamo Gospodinovu mi-
lost, a s druge, uvažavanje bhakta. Ponudimo li ostavku na službeni

127
položaj, dobivamo pravu sliku onoga što Gospodin i vaisnave uistinu
žele.
Najgore što se može dogoditi jest da se ostavka prihvati, a to bi za
nas i za višu svrhu možda bilo i najbolje. Uostalom, drugi će duboko
poštovati naš integritet. Ako s druge strane Gospodin uredi da osta-
nemo, tada možemo biti sigurno da je to Gospodinova želja i podesna
služba za nas. Tako smirena uma i s pouzdanjem možemo nastaviti
dalje.
Nedavno sam prisustvovao godišnjem sastanku GBC-a u Mayapu-
ru gdje su tri moja brata po Bogu ponudila ostavke. Jednu od njih su
prihvatili, druge dvije nisu. Porasla mi je vjera u integritet tih vođa.
Također sam vidio da mnogi vođe iskreno žele shvatiti koji je naj -
bolji način promicanja Mahaprabhuove misije. Moja je nada porasla,
ali ipak, mislim da se Pokret mora izmijeniti na bolje te da mnogi
vođe nisu svjesni dubine i uzroka problema. No, na neki način, iako
presporo, ipak krećemo u pravom smjeru. Mnogi bhakte čekaju da
ISKCON postane Pokret kakav bi trebao biti. Potrebna je renesansa
povjerenja i opunomoćenja. Misaoni duhovni vođe trebaju prigrliti
Prabhupadin karakter i duh.

128
 „Neuspjeh je samo prilika da se krene ispočetka,
ovaj puta inteligentnije.“

Henry Ford

14 ZAVRŠNE RIJEČI

Prvo poglavlje opisivalo je temelje – slobodu. Sloboda dopušta

razmišljanje, a razmišljanje dovodi do usvajanja. Dostigavši razinu
usvajanja, bhakta lakše izražava sebe, što prirodno budi stvaralaštvo.
Stvaralaštvo potpomaže individualnosti. Kada smo ono što jesmo i
djelujemo stvaralački, koristimo čitavo svoje biće, sve svoje energije.
Potpuna zaokupljenost vodi do emotivnog uključivanja, poznatijeg
kao inspiracija u kojoj se bude uzbuđenje i ohrabrenje. Oni potpo-
mažu samospoznaji i procesu svjesnosti Krsne. Zaokupljenost preda-
nim služenjem i duhovnim osjetilnim objektima priziva božanski si-
lazak duhovnog zadovoljstva.
Biti emotivan ne znači postajati sentimentalan jer su emocije dio
jastva, materijalnog jastva ako smo na materijalnoj razini i duhovnog
jastva ako smo na duhovnoj. Te dvije razine susreću se postepeno.
Sadhaka se neće jednoga jutra naglo probuditi s duhovnim osjetilima
i emocijama. Potrebno je postepeno pročišćenje tijekom kojeg se ma-
terijalna osjetila, um i emocije zamjenjuju duhovnim osjetilima,
umom i emocijama. Kako se materijalna osjetila, um i emocije pro-
čišćavaju pjevanjem Svetih Imena i ostalim devocijskim aktivnosti -
ma, njihovi duhovni pandani proporcionalno se očituju. Nastaje bo-
žanska transformacija. (Vidi dodatke)
Postoje dva pogrešna pristupa. Jedan umu i osjetilima dopušta
potpunu slobodu i to je karma pristup za materijalnog uživatelja.
Drugi pristup, koji je druga krajnost, dolazi od onih koji negiraju ili
poriču sve porive i osjetila zajedno s osjećajima i intuicijom, i to je
jwana pristup. Sinteza je bhakti u kojoj moramo razlikovati povoljno

129
od nepovoljnog te odvojiti osjetilne, materijalne poticaje od duhov-
nih. Na početku osjećamo većinom samo materijalne poticaje. Ali,
kako smo čak i onda došli do svjesnosti Krsne? Nad-duša nas je
poticala u srcu: „Pronađi onu knjigu koji si tako davno stavio na po-
licu. Posjeti hram.“ Stoga moramo prihvatiti mogućnost da nas Go-
spodin potiče iznutra putem devocijskih osjećaja ili intuicije. Istovre-
meno, moramo se paziti sanjarskih projekcija iluzije.
Duhovne dragocjenosti – realizacije, senzitivnost i devocijski osje-
ćaji prirodno se razvijaju nakon niza godina prakticiranja svjesnosti
Krsne. Bilo koja devocijska zajednica trebala bi biti sretna ako to
može ohrabriti i potpomoći. Ozračje nepovjerenja, straha i koristo-
ljublja te organizacijske izobličenosti poput institucionalizma, autori -
tarnosti i elitizma mogu privremeno zaustaviti prirodni razvoj duhov-
nih dragocjenosti u osobi. Prvih devet poglavlja opisuje dinamiku
predanosti, usredotočujući se prvenstveno na pojedinca. Preostala
poglavlja opisuju organizacijske nečistoće koje priječe razvoj devo-
cije. Društvo koje vjeruje pojedincima i ulaže u njihov razvoj stječe
snagu tih pojedinaca. Inače dolazi do suprotnog učinka. Naše se
društvo danas suočava s nezadovoljnim članovima koji bi inače mo-
gli djelovati pozitivno unutar njega. Slično se dogodilo u Sovjetskom
Savezu u nedavnoj prošlosti.
Sovjetska vlada zanemarila je svoju komunističku doktrinu zane-
marujući svoje ljude. S vremenom, ljudi su je odbacili. Do tada je dr-
žava pod zastavom komunizma iskorištavala pučanstvo. Sve je bilo
usmjereno na rat i vojsku. Nije postojala ideja o individualnom raz-
voju i stvaralaštvu; cilj je bio biti dobrim državljaninom, vjernim dje-
lom sovjetske doktrine. Ta doktrina zagovarala je podmirenje indivi-
dualnih potreba, ali je zanemarila pojedinca. Rado je prihvaćala
stražnji dio kokoši koji nosi jaja, ali ne i kljun koji se treba hraniti.
Drugim riječima, u promoviranju vjere i predavanja državi nije bilo
ograničenja, ali kada je došao red na državu da se pobrine za stam-
bena pitanja, ceste, zdravstveno osiguranje, prijevoz i druge stvari,
država nije ispunila svoj dio. I danas su vidljivi tragovi toga: ruska
vlada proizvela je najbolji borbeni mlazni avion na svijetu, ali se ne
trudi proizvesti ni pošteni auto.
ISKCON, iako institucija s Bogom u središtu, s predivnim Božan-
stvima, moćnim kirtanima i divnim bhaktama, ima svoje nedostatke
kao i svaka organizacija. No, ipak je moćno društvo sa snažnom in-
frastrukturom koje će trajati i dugo nakon što se sadašnje pogreške

130
isprave. Ovo razdoblje možemo promatrati kao razdoblje unutarnjih
preobrazbi u kojem briga za bhakte postaje najvažnija; manji se na-
glasak stavlja na kvantitetu, a veći na kvalitetu. Napredak društva ne
ovisi o uspjehu samo jedne osobe, već o zajedničkim naporima. Za to
su nužni suradnja i jedinstvo, a za njih je potrebna zrelost, poniznost
i svjesnost Krsne.
Istinska svjesnost Krsne stavlja Sri Krsnu u položaj vrhovnog
subjekta, a nas same u položaj Njegovih objekata namijenjenih Nje-
govom uživanju. Ako sebe smatramo subjektima, drugi moraju posta-
ti objektima našeg uživanja. Ovo je važno razumijevanje i veoma je
suptilno. Nije moguća suradnja ako sebe ne smatramo objektima vr-
hovnog subjekta Sri Krsne.
Iako ne bismo trebali biti naivni ili budalasti, isto tako ne trebamo
postati previše negativni. Moramo imati vjeru i biti duboko uteme-
ljeni u višem razumijevanju. Našu viziju Gospodina Krsne ne smiju
zamagliti privremene društvene ili političke okolnosti. Moramo na-
predovati u osobnom odnosu ljubavnog služenja Svevišnje Božanske
Osobe. Poznavajući i živeći najuzvišenije odlike božanske ljubavi
koje nas približavaju Gospodinu, unijet ćemo ih u svoj vlastiti krug
utjecaja.
Velik je dio ove knjige utrošen na dijagnozu raznih bolesti, ali
lijek je jednostavan i uzvišen. Sve na kraju ovisi o svjesnosti Krsne.
Svi problemi, nedostaci i sumnje mogu se riješiti čistoćom svjesnosti
Krsne; ona donosi potrebnu ljubav, povjerenje, iskrenost, mudrost i
poniznost. Da bismo razvili ove odlike moramo pojačati japu, bhajan,
kirtan, krsna-kathu i sadhu saggu. Tko neće prihvatiti takav lijek?

Dragocjenosti koje posjedujemo su neopisive. Jedna od njih je naš

gurudeva. Članovi drugih Gaudiya linija, pa čak i drugih samprada-
ya, počinju shvaćati uzvišeni položaj Njegove Božanske Milosti A.
C. Bhaktivedante Swamija Prabhupade. Tijekom posjete Vrndavani
upoznao sam bhaktu iz Nityananda-parivare, linije Gospodina
Nityananade, koji mi je rekao da je njegov guru zahtijevao da uzme
utočište Bhaktivedante Swamija.
Odgovorio je: „Zašto bih otišao njemu? Ti si moje jedino utočište.
Ne trebam ići nigdje drugdje.“
Njegov guru, Radha Govinda dasa Babaji, objasnio mu je prirodu
guru-tattve i također rekao da je Bhaktivedanta Swami aveca
manifestacija Sri Nityanande Prabhua.

131
 Kasnije istoga dana otišao je vidjeti Srila Prabhupadu u Krsna-
Balarama Mandir. Prabhupada je u to vrijeme razgovarao sa skupi-
nom učenika u svojoj sobi za darcane pa su ga zamolili da se vrati
kasnije. Prabhupada je čuo razgovor ispred vrata sobe te ga je pozvao
unutra. Bhakta se predstavio i Prabhupada je shvatio da poznaje nje-
govog djeda te da je mnogo puta posjetio njihov hram. Srila Prabhu-
pada je zamolio učenike da napuste prostoriju i toplo zagrlio i bla-
goslovio bhaktu tražeći od njega da putuje diljem svijeta i propo-
vijeda Mahaprabhuovu poruku. Prihvativši Prabhupadinu zapovijed,
sada nosi odjeću boje šafrana, nosi dandu i propovijeda na Zapadu.
To je dosad nezabilježeno u njihovoj liniji.
Sličan opis daje i Srinivasa Krsnadasa, bhakta iz Sri-sampradaye,
koji je trenutno docent na sveučilištu u Madrasu. Rekao je kako mu
je njegov ciksa-guru, poznati stogodišnjak iz Madrasa Sri Krsnadasa
Maharaja, prije mnogo godina naredio neka ostatak života posveti
studiranju komentara na Caitanya-caritamrtu koje je napisao Njegova
Božanska Milost Sri Srimad A. C. Bhaktivedanta Swami Prabhu-
pada.
Srinivasa je iznenađeno upitao: „Ali Maharaja, zašto tražiš od
mene da čitam njegove knjige. On nije iz naše sampradaye.“
Maharaja je odgovorio: „Možda nije iz naše sampradaye, ali je
vječni Krsnin pratitelj, stoga nije važno u kojoj se sampradayi rodio.
Moja je osobna realizacija da te knjige nije napisao sam, već je Go-
spodin Krsna stajao pokraj njega i izravno mu govorio to znanje. Jed-
nostavno je zapisao sve što je Gospodin rekao.“
Još jednu nevjerojatnu priču ispričao je Njegova Svetost Radha-
natha Swami. Mnogo tisuća Madhava vaisnava nedavno se okupilo u
Pagkajaksetri nedaleko Udupija kako bi proslavili sedamstotu go-
dišnjicu rođenja Sri Madhavacarye. Okupili su se i istaknuti acarye, a
najutjecajniji od njih, Sri Vicvesa Tirtha (Pejavara Swami Pejavara
Matha u Udupiju) najprije je govorio o Madhvacaryi, a zatim slavio
Srila Prabhupadu. Rekao je kako Madhvina učenja nikada prije nisu
napustila obale Indije sve dok ih Sri Bhaktivedanta Swami
Prabhupada nije odnio na Zapad. Odnio je čista učenja Bhagavate i
Bhagavad-gite svim svjetskim kontinentima, niti u jednom trenutku
ne kompromitirajući učenja sanatana-dharme. Pokazujući rukom na
sve okupljene acarye, zaključio je riječima: „Svi mi zajedno nismo
dorasli niti čestici prašine s lotosovih stopala bilo kojeg od njegovih
učenika koji širi ovu poruku diljem svijeta.“

132
 Srila Prabhupada nije bio običan sannyasi ili guru. S vremenom,
to će postati sve jasnije. Ništa ne nedostaje njegovom raspoloženju,
standardima i uputama o devocijskim aktivnostima. Izravno ih je dao
sam Gospodin.
Čista predanost i duhovna ljubav rješenje su svih problema kao što
su požuda, strah, razdor, krutost, koristoljublje, autoritarnost i drugi.
Čista duhovna ljubav izazvat će renesansu opunomoćenosti. Mnogi
problemi mogu se riješiti ako prihvatimo isti duh kao i Srila Prabhu-
pada.
No, mnogi bhakte nisu niti navikli koristiti riječ 'ljubav', a kamoli
da je žive ili dišu. To nije romantična ljubav koju ćemo pronaći u
romanima. Ona dolazi u obliku pomoći, ohrabrenja i brige na putu
predanosti. Renesansa će se očitovati proporcionalno brizi i razumi-
jevanju kojeg nudimo svakom članu, neovisno o prihvaćenim i pri-
znatim kolektivnim aktivnostima dijeljenja knjiga, otvaranja hramo-
va i privlačenju novih članova. Ne procjenjujem niti sudim jednu
vrstu aktivnosti naspram druge, jer sam sam mnogo godina propo-
vijedao na prvim linijama fronte i sretan sam što sam imao prilike to
činiti. No ako pristupimo bhakti i njezinoj formi, organizaciji, na hu -
maniji i individualniji način, imat ćemo sretnije, uravnoteženije i
zrelije članove koji mogu učiniti više na svim poljima u prenošenju
Mahaprabhuove poruke onima kojima je potrebna.
U nedavnoj izjavi GBC-u za Sjevernu Ameriku Burke Rochford
rekao je sličnu stvar: „Autoritet i povjerenje moraju se zaslužiti u da-
našnjem ISKCON-u. Apeliram na GBC da nastavi dalje s ograniče-
nim brojem konkretnih projekata koji će koristiti bhaktama te na taj
način započne proces vraćanja povjerenja u vodstvo.“
Pomaganjem i služenjem bhakta pomažemo i sebi, jer je Gospo-
din zadovoljan ljubavnom suradnjom Svojih bhakta te daje Svoje
blagoslove. To snaži i propovijedačke napore; kada osjećaju ljubavnu
podršku, bhakte su stimulirani i entuzijastični. Pomaganje i služenje
pojedinačnih bhakta šalje poruku svima: „Cijenimo te. Stalo nam je
do tebe.“ čak i ako neki pojedinci sami ne ubiru plodove. Na taj na-
čin vjera raste u svima.
Vjera je prava rijetkost u suvremenom svijetu. Treba je vrednovati
i njegovati. Moramo stvoriti ozračje u kojemu može rasti. Naši od-
nosi s drugim vaisnavama od suštinske su važnosti. Kada bi vodeći
vaisnave razumjeli i djelovali na osnovu ove jednostavne misli, stra-
nica bi se pretvorila u obećavajuće poglavlje.

133
 Jedan mladi bhakta dobro je rekao: „Nijedno društvo ne može
preživjeti bez ljubavi. Nikada se nećemo pravilno ponašati prema
Bogu dok se ne počnemo prema drugima ponašati s pažnjom i pošto-
vanjem.“ (Bhakta Rupa Das, Our Hare Krsna Youth)
Možemo preokrenuti ovu izjavu i reći da ukoliko uistinu ne voli-
mo Boga, nećemo moći voljeti niti druge, jer su sva živa bića Božji
djelići. Božanski cilj ljubavi prema Bogu ne bi smjela zasjeniti niti
jedna druga želja. Inače je teško sačuvati duhovni autoritet te nastaju
problemi s kojima se susrećemo danas. Kao što sam rekao ranije,
ljubav i autoritet blisko su povezani. Srila Prabhupada je bio uspje-
šan jer je volio Gospodina Krsnu bez drugih interesa. Volimo stoga
Gospodina i postanimo istinski uspješni.
Jednom na krovu hrama u Bombayu, kada je Nitai Das masirao
Srila Prabhupadu, jedan od dvojice GBC-a koji su se često
međusobno svađali došao je Srila Prabhupadi kako bi ga izvjestio o
pogrešci ovog drugog. Prabhupada se uznemirio rekavši: „Dajem im
malo moći i odmah počnu zapovijedati: 'učini ovo, učini ovo, učini
ovo.' Ne. Neka te najprije zavole, onda će učiniti sve što želiš.“ (Is-
pričao Bhargava Das)

134
DODATAK
1 FILOZOFSKA SPEKULACIJA

Pismo za Chaturbusa
Bombay
21. siječnja 1972.

Moj dragi Chaturbhus,

Molim te primi moje blagoslove. Sretan sam što sam primio tvoje
pismo i drago mi je primijetiti da postavljaš veoma inteligentna pi -
tanja. To je prirodan položaj bhakte početnika koji iskreno želi shva-
titi Apsolutnu Istinu. Drago mi je stoga vidjeti da si ti veoma in-
teligentan dječak kao i tvoj otac te da cijela tvoja obitelj napreduje u
svjesnosti Krsne. Neka vam Krsna da sve blagoslove.
Što se tiče razlike između mentalne spekulacije i filozofske spe-
kulacije, sve se spoznaje psihološkim aktivnostima uma tako da je
filozofska spekulacija jednaka mentalnoj spekulaciji, ako je samo
nesistematska i slučajna aktivnost mozga koji nastoji shvatiti stvari i
stvoriti teorije 'ako' i 'možda'. No ako filozofsku spekulaciju usmje-
ravaju Sastra i Guru te ako je cilj njezinih nastojanja dostići Visnua,
tada filozofska spekulacija nije mentalna spekulacija. Kao na pri-
mjer: Krsna kaže u Bhagavad-giti: „Ja sam okus vode.“ Filozofska
spekulacija bi tada bila da pod vodstvom Sastra i Gurua pokušamo
shvatiti kako je točno da je Krsna okus vode. Poante iz Bhagavad-
gite možemo shvatiti iz neograničenih kutova gledišta, iako su jedno-
stavne i potpune. Zato naša filozofija nije suhoparna poput mentalne
spekulacije. Prava funkcija mozga ili psiholoških aktivnosti je shva-
titi sve s Krsnine perspektive ili kuta gledanja. Takvom razumije-
vanju nema kraja jer je Krsna neograničen. Iako se može reći da
bhakta koji zna Krsnu zna sve (15. poglavlje), ipak filozofski proces
nikada ne prestaje, a bhakta, iako zna sve, i dalje povećava svoje
znanje. Pokušaj razumjeti te stvari. To je jako dobro pitanje.

Tvoj vječni dobronamjernik

A.C. Bhaktivedanta Swami

136
2 BITI SVOJ

Ovdje Satsvarupa Maharaja iskreno piše o vlastitoj osobnoj borbi

da pronađe sebe usred društvenog i umnog pritiska da bude veliki,
važan vođa:

„Volio bih da sam mogao biti u sobi i čuti Prabhupadine vrijedne

upute, ali nisam bio pozvan. A i zašto bih bio? Bio sam tajnik-sluga.
Dužnost mi je bila da pribavim Prabhupadi svježu grančicu nima za
čišćenje zubiju, pripremim njegovu odjeću, pobrinem se za lijek,
pospremim sobu – i pozovem važne bhakte poput Tamal Krsne da
razgovaraju s njim. Pomalo žaleći sam sebe, pokušao sam mantrati
svoju tihu japu, ali je sada to bilo teže nego ikada: pokušao sam čuti
kroz vrata, a um me napadao ludim mislima.
Osim toga, postalo mi je jasno da ukoliko sam želio prihvatiti
važnije menadžerske dužnosti, u tome me ništa nije sprečavalo. Ne bi
bilo nedolično postati Prabhupadinim predstavnikom na našim puto-
vanjima: brinuti za menadžment, financije i tijek propovijedanja u
svakom mjestu. Ali nisam bio sklon tome da se svuda namećem. Niti
sam bio kvalificiran. Trebam pisati pisma, obavljati fizičke dužnosti i
naprosto putovati svuda sa Srila Prabhupadom, rekoh sebi. To je za-
dovoljilo Prabhupadu, zašto ne bi i mene? Trebala bi me zadovoljiti i
sama činjenica da me još nije izbacio. Kako mogu biti tako neza-
hvalan? Čak i veliki vođe, iako ih Srila Prabhupada zove, ostaju u
svojim zonama, dok ja pratim Prabhupadu svuda. Pa što onda ako
sam sluga? Zar to nije moj prirodni položaj?“

(Life with the Perfect Master, Satsvarupa Das Goswami str. 61-62)

137
3 OSJETILA SE PRODUHOVLJUJU

„Kada bhakte počnu predano služiti u skladu s uputama vjerodo-

stojnog duhovnog učitelja, oni svoje uši i druga osjetila uključuju u
čistu predanost pa slušaju o Gospodinu, pjevaju Njegove slave, sjeća-
ju Ga se, odaju mu poštovanje, osobno Ga služe i tako dalje. Na taj
način Gospodinove transcendentalne odlike postaju objekti bhaktinih
osjetila kao što je i sam Gospodin rekao: nirguno mad-apacrayah.“
(Bhag. 11.25.26)
Na taj način tijela bhakta transcendiraju materijalne gune. No po-
nekad bhakte mogu za svoje osjetilne objekte prihvatiti materijalne
zvukove i druge osjetilne objekte i to je materijalno. Bhaktino tijelo
stoga može imati dva aspekta: transcendentalni i materijalni.
Transcendentalni aspekti tijela postaju istaknuti, a materijalni ne -
staju ovisno o razini predanog služenja. Ta je preobrazba opisana u
sljedećem stihu Bhagavatama (11.2.42):

bhaktih parecanubhavao viraktir

anyatra caisa trika eka-kalah
prapadyamanasya yathacnatah syus
tustih pustih ksud-apayo 'nu-ghasam

„Predanost, izravno iskustvo Svevišnjeg Gospodina i odvojenost

od drugih stvari istovremeno se javljaju u osobi koja je uzela utočište
Svevišnje Božanske Osobe. Na isti način, zadovoljstvo, okrepa i ne-
stanak gladi dolaze istovremeno i povećavaju se sa svakim zaloga-
jom hrane.“
„Kada osoba dostigne čistu ljubav prema Bogu, materijalni dio ti-
jela nestaje, a tijelo se potpuno produhovljuje.“
(Bhag. 10.29.10-11, komentar Vicvanathe Cakravartija Thakura)
„Bhakti pročišćava um tako da se postepeno produhovljuje…“
(Jaiva Dharma 4. poglavlje)

138
4 O VODSTVU
IZ PUBLIKE BHAKTA

Voljeli bismo vođe koji:

- redovno serviraju prasadam

- istinski brinu za dobrobit drugih
- pozivaju druge bez da ih se pita
- traže od svojih učenika da poštuju njihovu braću po Bogu
- guraju druge naprijed
- uključujući su, a ne isključujući
- velikodušni su
- žive veoma jednostavno
- ponekad se šale i smiju s nama, a ne nama
- ispričaju se kada pogriješe
- pitaju druge što bi oni željeli učiniti za Krsnu
- ne traže da budu služeni

139