Professional Documents
Culture Documents
Narod, Drzava, Nacija - MR Boris Milosavljević
Narod, Drzava, Nacija - MR Boris Milosavljević
Mr Boris Milosavljević
Objavljeno u časopisu »Luča«, 1995. god.
Stanovništvo i narod
Pod terminom narod često se definišu ili podrazumevaju različite stvari. Nekad je reč o
stanovništvu nekog kraja, nekad o većinskom, jednostavnijem delu stanovništva nasuprot
društvenoj i državnoj eliti, nekad o naciji. Ovde bi se pod stanovništvom podrazumevao
veći broj ljudi na jednom prostoru istog, sličnog ili različitog porekla koji je formirao
jednu ili više država, a pod narodom stanovništvo istog porekla koje, iako ima važne
elemente nacionalne svesti, još nije steklo punu samosvest preko države.
Savremenu Evropu su državno–prostorno podelili i organizovali indoevropski narodi.
Posle Grka, dve najveće i najjače grane indoevropskog porekla su Germani i Sloveni.
Germani su učestvovali u konsituisanju većine evropskih država. Negde su formirali
vlastite države iz sopstvenog naroda što je slučaj na područiju današnje Nemačke, a negde
su bili najvažniji konstituitivni deo stanovništva u formiranju države kao što je slučaj sa
romanskim zemljama i Engleskom.
Neke evropske države su nastale iz naroda, a neke iz stanovništva, tj. populacije
različitog porekla sa germanskim i rimskim državnim okviriom (Italija, Španija,
Francuska). Druge države su nastale iz naroda, odnosno iz stanovništva jedinstvenog
porekla kao što je slučaj sa nemačkim državama, rukskom i srpskom (srpskim) državama.
Zato su neki jedinstveni elementi nacionalne svesti prisutni kod naroda i pre formranja
države, dok su procesi formiranja jedinstvene svesti dugotrajni i pozniji u državama
nastalim vezivanjem ili stapanjem više naroda.
Država
Određeno stanovništvo kao narod ili kao skup naroda formira državu kao jedinstveno
organizovanu celinu na jednom području sa odgovarajućom državnom i društvenom
strukturom. Presudni faktori u formiranju države su religija državotvornog naroda i
državotvornog sloja i ratništvo tj. vojna organizacija. Sa pravnog gledišta početak državne
vlasti nalazi se u vojnoj organizaciji, jer ona preko vojne discipline, utemeljuje načelo
nejednakosti. Države uvek nastaju iz vojske, jer jedino tu na konkretan način opšti interesi
dobijaju prvenstvo nad partikularnim, porodičnim i rodovskim interesima. Od vrhovnog
Narod, država, nacija – mr Boris Milosavljević strana 2 od 4
Srpska nacionalna svest je svest o srpskoj paradigmi i zato se, u punom smislu, Srbima
mogu smatrati samo oni koji imaju tu svest. Ekstenzivno gledano, Srbima se mogu
smatrati svi ljudi srpskog porekla. Između ta dva pola nalazi se čitav spektar različitih
kombinacija izraženih u realnom životu. Najvažnija odrednica srpske paradigme je
pravoslavna vera i njenim gubljenjem delovi srpskog stanovništva su uvek prelazili u
nesrpske ili protivsrpske etničke zajednice ili nacije. Tako je zapadna Hercegovina
uglavnom srpskog porekla, ali tamo sada živi stanovništvo druge nacionalne svesti, te se
ono ne može ni uslovno smatrati srpskim. Postoje katolici koji su očuvali srpsku svest, ali
je obično reč o pojedinačnim slučajevima, a ne o celim etničkim zajednicama. Šire
stanovništvo je posle napuštanja Pravoslavlja postupno gubilo svest o poreklu, državi i
istoriji. Jedino je preostajala svest o teritoriji kao svom vlasništvu i zemlji predaka.
Muslimansko stanovništvo srpskog porekla je više od katoličkog odstupilo od srpske
nacionalne svesti. Srpska paradigma je zamenjena osmanskom, Hrišćanstvo islamom,
srpska državna ideja otomanskom, starosrpski i grčki jezik arapskim. Isti je ostao samo
govorni jezik i mutno i postupno zaboravu predavano sećanje na srpsko poreklo. Pošto je
promena paradigme bila toliko radikalna, muslimani se ne mogu smatrati Srbima u punom
smislu te reči, već je moguće jedino govoriti o njihovom srpskom poreklu kao o
predispoziciji pojedinaca za povratak u srpsku paradigmu. Tako je bilo mnogo primera,
naročito u starije vreme, zalaganja i žrtvovanja srpskih muslimana za naciju iz koje vode
poreklo. Međutim, to su ipak pojedinačni primeri i ne mogu da se koriste generalizaciom
kao pravilo za širu etničku zajednicu. Naredni nivo čine delovi srpskog naroda koji su
sačuvali nacionalne odlike i svest o državnoj tradiciji ali su posredstvom političkih faktora
(komunizam) i zasebne državne strukture koja uvek ima tendenciju da produkuje novu
nacionalnu svest, izgubili punoću nacionalne svesti. Tako je u Crnoj Gori državna svest
promovisana u nacionalnu i, pošto je to proizvelo zabunu na logičko–psihološkom nivou,
proglašena je crnogorska nacija. Međutim, pošto nije u punom smislu konstituisana nova
vera i pošto je očuvan određeni deo stanovništva sa srpskom nacionalnom svešću,
sačuvane su i predispozicije za obnovu nacionalne paradigme. Neki Srbi su imali
jugoslovensku državnu svest, a srpsku nacionalnu, ali se kod manje obrazovanog
stanovništva podrazumevalo jugoslovenstvo kao najvažnija nacionalna odredica sve do
ratova 1991–95. Komunistička zamisao je bila da se srpska paradigma zameni
Narod, država, nacija – mr Boris Milosavljević strana 4 od 4
Nacionalna praksa
Narod smo definisali kao stanovništvo jedinstvenog porekla koje, iako ima važne
elemente nacionalne svesti, još nije steklo punu samosvest. Ta samosvest se stiče preko
države kao jedinstveno organizovane celine sa jedinstvenom teritorijom i odgovarajućom
državnom i društvenom strukturom. Zato su presudni faktori u konstituisanju nacija
sadržani u njenoj paradigmi – religiji, poreklu, državi, istoriji, teritoriji i svesti. Paradigma
se izražava preko kulturnih i državnih vrednosti jednog naroda kao što su Crkva,
institucije, spomenici... Bez kulturnih vrednosti kao posebnih izraza paradigme, nacionalna
svest ostaje prazna i ne može na adekvatan način da artikuliše nacionalnu praksu kao
stalno zadobijanje tradicije u novim okolnostima. Bez oformljenog kulturnog obrasca na
osnovu kog se artikuliše pojedinačno praktikovanje tradicije od liturgijske prakse do radne
etike, moguće je postići i značajne političke i nacionalne rezultate, ali je nemoguće održati
ih. Pojedinačna praksa kao praksa u zajednici je nezaobilazna u razumevanju paradigme, a
jedino tumačenje nacije iz njene paradigme (iz nje same) može da omogući ispravno i
potpuno shvatanje nacionalne svesti i povesnosti.