Skupovi, relacije, funkcije. Skup realnih brojeva.

1. A) Kada su dva skupa A i B jednaka?

Ako je svaki element skupa A ujedno i element skupa B i svaki element skupa B ujedno i
element skupa A, onda su A i B identični (jednaki) skupovi, što se kratko zapisuje sa A=B i
čita „skup A jednak skupu B“. Dakle, dva skupa A i B su jednaka ako i samo ako se sastoje
od istih elemenata.
B) Da li su skupovi A= {a, b, b, c} i B= {a, b, c} međusobno jednaki?
Skupovi A= {a, b, b, c} i B= {a, b, c} su jednaki jer se sastoje od istih elemenata, tj. od
elemenata a, b, c.

2. Definirati uniju, presjek i razliku skupova A i B.

Neka su A i B podskupovi univerzalnog skupa E. Tada se pod unijom skupova A i B
podrazumijeva skup svih elemenata x∈E koji pripadaju bar jednom od skupova A ili B. Ako
se sa C označi unija skupova A i B, tada se kratko zapisuje C= A∪B= {x∈E: x∈A ˅ x∈B},
gdje je ∪ početno slovo riječi „unija“.
Neka su A i B podskupovi univerzalnog skupa E, tada se skup C, koga čine svi elementi koji
pripadaju istovremeno i skupu A i skupu B, tj. skup C= {x∈E: x∈A ˄ x∈B}, naziva presjek
skupova Ai B. Presjek skupova A i B simbolično se označava sa A∩B.
Može se desiti da presjek skupova A i B univezralnog skupa E nema nijednog elementa,
odnosno da podskupovi A i B nemaju zajedničkih elemenata. Za takve skupove se kaže da su
dijunktni. Skup bez ijednog elementa naziva se prazan skup i obično se označava sa Ø.
Neka su A i B podskupovi univerzalnog skupa E. Pod razlikom skupova A i B
podrazumijeva se skup svih elemenata skupa A koji nisu istovremeno elementi skupa B.
Razlika skupova A i B se simbolično zapisuje sa A\B što se čita: „A isključeno B“ ili „A bez
B“. Definicija razlike skupova A i B se kratko zapisuje sa: A\B= {x∈E: x∈A ˄ x∈B}.

3. Definirati komplement skupa A. Koja je veza između razlike skupova i komplementa

skupa?
Neka su A i B podskupovi univerzalnog skupa E i neka je A⊆B. Tada je skup svih elemenata
skupa B koji nisu elementi skupa A naziva komplement skupa A u odnosu na skup B. To se
simbolično zapisuje sa: A' ili CB (A).
Ova definicija se kratko zapisuje sa CB (A)= {x∈E: x∈B ˄ x∉A}.

4. Definirati Kartezijev proizvod skupova. Šta je to univerzalni skup?

Direktni ili Kartezijev proizvod nepraznih skupova A i B je skup svih uređenih parova (x, y)
čija je prva koordinata x element skupa A, a druga komponenta y element skupa B, i
označava se sa AxB i čita “A puta B”. Direktan proizvod skupova A i B se kratko zapisuje
AxB= {(x, y): x∈A ˄ y∈B}.
 Svi skupovi se posmatraju kao dijelovi nekog skupa, kao podskupovi skupa E, I tada se
shvata da ne postoje skupovi koji nisu podskupovi skupa E. Ovako shvaćen skup E ima
univerzalno značenje i naziva se univerzalni skup. Jasno je da univerzalni skup E ima
relativno značenje i da varira od slučaja do slučaja. Tako, na primjer, univerzalni skup može
biti skup realnih brojeva, skup kompleksnih brojeva, skup studenata ekonomskog fakulteta,
skup preduzeća jedne regije, skup tačaka, itd. Iz praktičnih razloga dobro je univerzalni skup
E predstaviti pravougaonikom, a njegove podskupove kao dijelove površine tog
pravougaonika (Veneov dijagram).

5. A) Kada za albegarsku strukturu (S, o) kažemo da je grupa?

Grupoid (S, o) se zove grupa ako su ispunjena sljedeća svojstva:
 Asocijativnost: (za svako ∀ x, y, z ∈ S) xᵒ (yᵒ z)= (xᵒy)ᵒ z
 Neutralni element: (∀ x∈S) xᵒ e= eᵒ x= x
 Svaki element ima svoj inverzni element: (∀ x∈S) (postoji ℱ x'∈S) takav da je xᵒx'=
x'ᵒx= e; e- neutralni element
 Ako grupa zadovoljava i zakon komutacije (xᵒy= yᵒx) onda se zove komutativna ili
Abelova grupa.

B) Da li su (N, +), (Z, +), (R, +), (N, ᵒ), (Z, ᵒ), (R, ᵒ) grupe? Obrazložiti!
 (N, +) Skup prirodnih brojeva N u odnosu na operaciju sabiranja ne čini grupu jer
nema jediničnog (neutralnog) elementa e, tj. takvog elementa da je n+ e= n za svako
n∈N.
 (N, ᵒ) Skup N ne čini grupu ni u odnosu na operaciju množenja jer nema inverznog
elementa za svako n∈N.
 (Z, +) Skup cijelih brojeva Z čini Abelovu grupu u odnosu na operaciju sabiranja.
Zadovoljava sva tri svojstva: zakon asocijativnosti, ima neutralni element 0, posjeduje
svoj inverzni element od m to je –m.
 (Z, ᵒ) Nula je jedinični element a suprotan broj je inverzni element. Skup Z nije grupa
u odnosu na operaciju množenja jer nema inverznog elementa.
 (R, +) Jeste grupa, jer zadovoljava sva tri svojstva: zakon asocijativnosti, ima
neutralni element 0 i inverzni element npr 1/m to je – 1/m.
 (R, ᵒ) Nije grupa zato što nema inverznog elementa za 0.

6. A) Kada za algebarsku strukturu (S, +, ᵒ) kažemo da je polje?

Za algebarsku strukturu (S, +, ᵒ), S≠Ø kažemo da je polje ako zadovoljava sljedeće:
 (S, +) Abelova grupa
 (S \{o}, ᵒ) Abelova grupa i množenje je kumutativno na cijelom skupu S.
 (∀ x, y, z ∈ S) xᵒ(y+ z)= xy+ xz Množenje distributivno u odnosu na zbrajanje.
 B) Da li (N, +, ᵒ), (Z, +, ᵒ), (Q, +, ᵒ), (R, +, ᵒ) polja? Obrazložii!
 (N, +, ᵒ) Nije polje, zbog toga što nije niti grupa, a uslov da bi algebarska struktura
bila polje jeste da prvo mora da bude grupa.
 (Z, +, ᵒ) Nije polje, iako zadovoljava uslov da je (Z, +) komutativna grupa, množenje
distributivno u odnosu na zbrajanje, ali ne zadovoljava uslov da je (Z\{o}, ᵒ) Abelova
grupa I da je komutativno na cijelom skupu Z.
 (Q, +, ᵒ) Jeste polje, zbog toga što je (Q, +) komutativna grupa (Q\{o}, ᵒ) je Abelova
grupa i množenje je distributivno u odnosu na zbrajanje.
 (R, +, ᵒ) Jeste polje, zbog toga što je (R, +) komutativna grupa.

7. Dokazati da √𝟐 nije racionalan broj.

Pretpostavićemo suprotno, tj. da je √2 racionalan broj. Tada bi postojali relativno prosti
𝑚
brojevi m∈Z i n∈N takvi da je 𝑛 = √2 / *n => 𝑚 = √2𝑛/2 . Kvadriranjem ove jednakosti
dobijamo
a) 𝑚2 = 2𝑛2 .
Iz (a) slijedi da je 𝑚2 paran broj, odnosno da je m paran broj. Tada se može pisati da je
b) m = 2k, k∈Z
Zamjenom m iz (b) dobijamo jednakost 4𝑘 2 = 2𝑛2 ili 𝑛2 = 2𝑘 2 . To znači da je n neparan
broj. Dakle brojevi m i n su djeljivi sa 2, što znači da oni nisu relativno prosti. To je u
suprotnosti sa pretpostavkom. Ta kontradikcija obara pretpostavku da je √2 racionalan broj.

8. A) Šta je otvorena okolina realnog broja ɑ, a šta ε- okolina realnog broja?

Okolina realnog broja ɑ je svaki (proizvoljno mali otvoreni interval koji sadrži broj ɑ. Za broj
x se kaže da se nalazi u blizini broja ɑ ako pripada interval (a – ε, ɑ + ε) za proizvoljno malo
ε > 0. Interval (a – ε, ɑ + ε) se naziva i ε okolina broja ɑ.
B) Kako još možemo zapisati činjenicu da x ∈ ( a – ε, ɑ + ε)? Obrazložiti!
ɑ∈R
(a – ε, ɑ + ε)
x ∈ (a – ε, ɑ + ε)  ɑ – ε < x < ɑ + ε
-ε<x-ɑ<ε  (x - ɑ) < ε

9. A) Kada za skup 𝑆⊂ℝ kažemo da je ograničen, odnosno neograničen?

Neka je R uređen skup i S⊂R (S podskup od R), 𝑆≠Ø. Ako za neko m∈ℝ vrijedi (∀ x∈𝑆)
m≤x tada se za m kaže da je donje ograničenje ili minoranta skupa S. Ako za neko n∈ℝ
vrijedi (∀ x∈𝑆) x≤n tada se za n kaže da je gornje ograničenje ili majoranta skupa S. Za skup
S se kaže da je ograničen ako ima minorantu i majorantu.
𝟏
B) Da li su sljedeći skupovi ograničeni ili neograničeni: N, { 𝒏; n ∈ N}, {x ∈ R: 𝒙𝟐 ≤ 2}.
Skup N je neograničen, jer iako ima gornju granicu, nema donje. Za svaki realan br M,
 postoji pr br veći od M, dok je za minorantu dovoljno uzeti bilo koji realan br manji ili jednak
1.
0< 1/n ≤1 je omeđen i odozgo i odozdo jer uzimanjem da je n ∈ N, donja granica je 0,
gornja 1.
𝑥 2 ≤ 2  x ≤ √2 . Omeđen je i odozgo i odozdo. Donja granica je - √2 , a gornja √2 .

10. A) Kako se definira infimum/ supremum skupa 𝑆⊂ℝ, a kako minmum/ maksimum
skupa? (Iz knjige Drpljanin)↓
Ako minoranta m (majoranta n) skupa S pripada skupu S onda kažemo da je m minmum (n
maksimum) skupa S. To pišemo m=minS odnosno n=maxS.
Ako skup svih minoranata skupa S ima maksimum m, tada se za m kaže da je infimum skupa
S i piše se m= infS.
Ako skup svih majoranata skupa S ima minimum n, tada se za n kaže da je supremum skupa
S i piše se n=supS.
(iz sveske)↓
Supremum (gornja međa) skupa 𝑆⊂ℝ je najmanje gornje ograničenje skupa S i označava se
sa supS.
Infimum (donja međa) skupa 𝑆⊂ℝ je najveće donje ograničenje skupa S i označava se sa
infS.
Ako supS ∈ 𝑆 nazivamo ga maksimalnim elementom skupa S i označavamo sa max S.
Ako infS ∈ 𝑆 nazivamo ga minimalnim elementom skupa S i označavamo sa min S.
𝟏
B) Odrediti supremum, infimum, minimum, maksimum (ako postoje) skupova {𝒏; n ∈
N}, {x ∈ R: 𝒙𝟐 ≤ 2}.
1
Max {𝑛; n ∈ N}=1 jer najmanji br n ∈ N je 1, a 1/n = 1.
1
Min {𝑛; n ∈ N}. Ne posjeduje, jer skup N je neograničen odozgo.
1
Sup {𝑛; n ∈ N}=1 jer najmanji br n ∈ N je 1, a 1/1=1.
1
Inf {𝑛; n ∈ N}= 0. Jer povećavajući n, približavamo se vrijednosti izraza 0, tj 1/besk =0.
Min= Inf {x ∈ R: 𝑥 2 ≤ 2} = - √2 jer najmanja vrijednost ovog izraza je zadovoljena kada
je x=- √2 , a pošto pripada skupu R, to je ujedno i min.
Max= Sup {x ∈ R: 𝑥 2 ≤ 2}= √2 jer najveća vrijednost je x= √2.

11. Definirati pojam funkcije ili preslikavanja.

Neka su X i Y neprazni skupovi. Pod preslikavanjem (ili funkcijom) ⨍, skupa X u skup Y
podrazumijeva se svaki postupak (zakon) kojim se svakom element x iz skupa X pridružuje
jedan i samo jedan element y iz skupa Y. Činjenicu da je ⨍ preslikavanje skupa X u skupu Y,
označavamo na jedan od načina: ⨍: X→Y; ili ⨍: x→y, ili y= ⨍(x). elementi skupa X nazivaju
se originali, a elementi skupa Y slike preslikavanja ⨍.
12. A) Kada možemo definirati kompoziciju dvije funkcije i kako se ona definira?
Neka su X, Y i Z tri neprazna skupa i neka su ⨍ i g funkcije takve da ⨍: X→Y, g: X→Z.
Funkcijom ⨍ se svakom elementu x ∈ X prvo pridružuje element ⨍ (x) ∈ Y, a zatim
funkcijom g se svakom elementu x ∈ X pridružuje potpuno određeni element g [⨍(x)]∈Z,
dakle zadana je funkcija sa X u Z. Tu funkciju nazivamo kompozicijom funkcija ⨍ i g i
označavamo je sa h=g ⃘⨍. Dakle, h(x)= (g ⃘⨍)(x)= g[⨍(x)]∈Z, x∈X.
𝟓−𝒙
B) Date su funkcije ⨍(x)= 2x + 3 i g(x)= . Odrediti ⨍ ⃘ g i g ⃘ ⨍.
𝟒
5− [⨍(𝑥)] 5− [2𝑥+3] 5−2𝑥−3 2−2𝑥 2(1−𝑥) 1−𝑥
h(x)= (g ⃘⨍)(x)= g[⨍(x)]= = = = = = .
4 4 4 4 4 2

5−𝑥 2(5−𝑥) 10−2𝑥 10−2𝑥+12 22−2𝑥

(⨍ ⃘g)(x)= ⨍[g(x)]= 2 ⃘[g(x)] + 3= 2 ⃘[ ]+ 3= + 3= + 3= = =
4 4 4 4 4
2(11−𝑥) 11−𝑥
= .
4 2

13. Kada za preslikavanje kažemo da je injekcija, a kada za preslikavanje kažemo da je

surjekcija?
Neka je ⨍: X→Y. Ako je ⨍(x)= Y, tj. ako je svaki y iz Y slika bar jednog x∈X, kažemo da je
preslikavanje ⨍ surjekcija ili preslikavanje “na” (y= ±√𝑥).
Preslikavanje ⨍: X→Y naziva se injektivnim ili injekcija skupa X u skup Y, ako i samo ako se
različiti elementi skupa X preslikavaju u različite elemente skupa Y. ovo preslikavanje se
naziva i “1- 1” preslikavanje.

14. A) Definirati bijektivno preslikavanje uz objašnjenje svih pojmova koji se javljaju u toj
definiciji.
Za preslikavanje ⨍: X→Y kažemo da je bijekcija skupa X i skupa Y ili obostrano-
jednoznačno preslikavanje skupova ako je ⨍ istovremeno injekcija i surjekcija.
Injekcija i surjekcija objašnjena ↑.
B) Da li je preslikavanje ⨍(x)= |x| bijekcija?
Nije bijekcija, jer IxI = x i I-xI = x. Nije istovremeno bijekcija i surjekcija.

15. A) Koja je najvažnija osobina bijektivnih preslikavanja?

Najvažnija osobina bijektivnog preslikavanja jeste postojanje funkcije ⨍− 𝟏:K-> D definiranu
formulom ⨍− 𝟏 (Y): =x , gdje je x E D jedinstveni element takav da je f(x): = y. Funkciju ⨍− 𝟏
zovemo inverznom funkcijom funkcije f.
𝟐
B) Kada funkcija ⨍(x)= 𝟑𝒙−𝟑 ima inverznu funkciju? Naći je.
2 2
⨍(x)= 3𝑥−3 => y =3𝑥−3 .
Funkcija ima inverznu funkciju samo ako važi da je y=f(x).
2 2
= 𝑦 / * (3x-3). 2 = 3xy – 3y. => x= 2+3y / 3y. Pri čemu je ⨍(x)= 3𝑥−3 a ⨍− 1(x) =
3𝑥−3
2+3x / 3x.
 C) Čemu je jednako ⨍ ⃘ ⨍− 𝟏 i ⨍− 𝟏 ⃘ ⨍?
Da bi postojala inverzna funkcija od funkcije ⨍: X→Y nužne su dvije pretpostavke:
 Funkcija ⨍ preslikava različite elemente skupa X u različite elemente skupa Y
 Svaki element skupa X je slika nekog elementa skupa Y.
U tom slučaju možemo definisati funkciju g: Y→X tako da vrijedi ⨍[g(y)]= y ∀ y∈Y
g[⨍(x)]= x ∀ x∈X
Ako za funkciju ⨍ postoji takva funkcija g, tada je njihova kompozicija identitet tj. funkcija
koja preslikava svaki element u samog sebe
⨍ ⃘g= 1𝑌 i g ⃘ ⨍= 1𝑋 .
Zato funkciju g zovemo inverzna funkcija i označavamo sa ⨍− 1
⨍ ⃘ ⨍− 1 = 1Y i ⨍− 1 ⃘ ⨍= 1X.

16. Definirati graf funkcije y= ⨍(x).

Grafom funkcije ⨍ zovemo skup tačaka u ravnini za koje vrijedi G= {(x, y): y= ⨍(x)}. Da bi
neki skup tačaka u ravnini bio graf funkcije, svakoj vrijednosti x mora pripadati najviše jedna
vrijednost y.
Slika:

17. A) Definirati pojam relacije na skupu X x Y.

Bilo koji neprazan podskup ρ Dekartovog proizvoda 𝑋1 𝑥𝑋2 𝑥 … 𝑥𝑋𝑛 (𝑋𝑘 ≠ ∅, k= 1, 2,…n)
nazivamo n- arna relacija u tom proizvodu. Za elemente 𝑥1 ∈ 𝑋1, 𝑥2 ∈ 𝑋2,…𝑥𝑛 ∈ 𝑋𝑁 kažemo
da su u relaciji ρ, ako i samo ako (𝑥1 , 𝑥2 , … 𝑥𝑛 ) ∈ ρ.
Ako je n= 2 tada dobijamo relaciju ρ⊆ 𝑋1 x 𝑋2 koja se zove binarna relacija u 𝑋1 x 𝑋2.
Specijalno, neprazan podskup ρ skupa 𝑋 2 zove se binarna relacija u X. ako je (x, y)∈ρ, tada
se kaže da je x u relaciji ρ sa y i piše se ρ(x, y) ili xρy.
Skup uređenih parova{(x, y)}⊂ X x Ykoji su u relaciji sa ρ piše se
ρ= {(x, y)∈ X x Y: xρy}.
B) Kada za relaciju kažemo da je relacija ekvivalencije?
Za binarnu relaciju ρ u nepraznom skupu X kažemo da je relacija ekvivalencije ako je
refleksivna, simetrična i tranzitivna, tj. ako vrijedi
(∀ x∈D(ρ)) xρx
(∀ x, y∈D(ρ)) xρy => yρx
(∀ x, y, z∈D(ρ)) (xρy ∧ yρz)=> xρz,
I označava se sa “~”. Ako je ρ relacija ekvivalencije i ako je xρy, onda kažemo da su x i y
ekvivalentni i označavamo sa x~y.
18. A) Definirati klasu ekvivalencije.
Neka je u skupu X definisana relacija ekvivalencije ~ i neka je z proizvoljan element iz X.
Neka je 𝐶𝑧 skup svih elemenata iz X ekvivalentnih sa z. Za skup 𝐶𝑧 se kaže da čini klasu
ekvivalencije koja odgovara elementu z. Neka su 𝐶𝑧 i 𝐶𝑦 dvije klase koje odgovaraju
elementima x i y, tada su skupovi 𝐶𝑧 i 𝐶𝑦 jednaki ili disjunktni. Znači skup X je podijeljen na
disjunktne klase koje se zovu klase ekvivalencije. Klasu ekvivalencije skupa X koje
odgovaraju elementu x kratko zapisujemo 𝐶𝑧 = [X]= {y: y∈X ∧ x~y}.
B) Navesti neke relacije ekvivalencije koje poznaješ.
Relacija “=” u skupu realnih brojeva je relacija ekvivalencije. Relacija “biti sličan” i “biti
podudaran” u skupu trouglova su relacije ekvivalencije.

19. A) Definisati apsolutnu vrijednost realnog broja. Nacrtati graf funkcije ⨍(x)= |x|.
Apsolutna vrijednost realnog broja x, koja se označava sa |x|, definiše se sa:
𝑥 𝑧𝑎 𝑥 ≥ 0,
|x|= {
− 𝑥 𝑧𝑎 𝑥 ≤ 0.
Iz definicije apsolutne vrijednosti realnog broja neposredno slijedi nejednakost |x|≥0.

B) Navesti značajnije osobine apsolutne vrijednosti realnog broja.

Osnovne osobine apsolutne vrijednosti realnog broja su:
 |x|= |- x|,
 - |x| ≤ x ≤ |x|,
 (|x| ≤ a (a > 0))  (- a ≤ x ≤ a),
 (|x| > a (a > 0))  (x < - a ∨ x > a).

20. A) Kako glasi tzv. nejednakost trougla?

Apsolutna vrijednost zbira realnih brojeva manja je ili jednaka zbiru apsolutnih vrijednosti
sabiraka.
|𝑥1 + 𝑥2 | ≤ |𝑥1 | + |𝑥2 | (𝑥1 , 𝑥2 ∈R)
Dokaz. Iz
- |𝑥1 | ≤ 𝑥1 ≤ |𝑥1 |
- |𝑥2 | ≤ 𝑥2 ≤ |𝑥2 |
Sabiranjem dobijamo
- (|𝑥1 | + |𝑥2 |) ≤ 𝑥1 + 𝑥2 ≤ |𝑥1 | + |𝑥2 |
Odakle prema 3. osobini ((|x| ≤ a (a > 0))  (- a ≤ x ≤ a), slijedi:
|𝑥1 + 𝑥2 |≤ ||𝑥1 | + |𝑥2 ||= |𝑥1 | + |𝑥2 |.
 B) U skupu realnih brojeva riješiti jednačinu √(𝒙 − 𝟑)𝟐 = 1 - |x|.
I) xE (-besk,0) : √(𝑥 − 3)2 = 1 + |x|  x-3= 1+x  0=4 N.RJ.
II) xE (0, +besk) : √(𝑥 − 3)2 = 1 - |x|.  x=2.
RJ: X=2.

21. A) Navesti princip matematičke indukcije i objasniti kako ga primjenjujemo.

Peti Peanov aksiom, koji je poznat i kao princip matematičke indukcije, upotrebljava se pri
dokazivanju iskaza čija formulacija implicira prirodne brojeve. Princip matematičke indukcije
može se iskazati i na sljedeći način:
Zadan iskaz P je istinit za svaki prirodan broj:
 Ako je istinit za prirodan broj 1 (vrijedi za P(1))
 Ako iz pretpostavke da je istinit za prirodan broj n=k≥1 slijedi da je istinit za broj
k+1.
Može se desiti da jedan iskaz važi počev od prirodnog broja 𝑛0 > 1. Tada se princip
matematičke indukcije iskazuje na sljedeći način:
Ako je neki iskaz istinit za prirodan broj 𝑛0 i ako iz pretpostavke da je istinit za prirodan broj
k ≥ 𝑛0 slijedi da je istinit za n= k + 1, tada je ovaj iskaz istinit za svaki prirodan broj n ≥ 𝑛0 .
B) Koristeći princip matematičke indukcije dokazati tzv. Bernulijevu nejednakost:
(𝟏 + 𝒙)𝒏 ≥ 1 + nx (n∈N) (x∈R ∧ x > - 1).
Dokaz: za n = 1
(1 + 𝑥)1 ≥ 1 + 1x
(1 + x) = 1 + x. Pretpostavimo da je
(1 + 𝑥)𝑛 ≥ 1 + nx tačna. Tada množenjem sa (1 + x) > 0 imamo
(1 + 𝑥)𝑛 (1 + x) ≥ (1 + nx) (1 + x)  (1 + 𝑥)𝑛−1 ≥ 1 + x + nx + 𝑛𝑥 2 ≥ 1 + (n + 1)x.
Kompleksni brojevi

22. A) Navesti opću definiciju skupa kompleksnih brojeva.

Neka je R polje realnih brojeva. Za bilo koja dva elementa (a, b), (c, d) ∈ 𝑅 2 neka je
(𝑎, 𝑏) + (𝑐, 𝑑) = (𝑎 + 𝑐, 𝑏 + 𝑑),
{
(𝑎, 𝑏) ∙ (𝑐, 𝑑) = (𝑎𝑐 − 𝑏𝑑, 𝑎𝑑 + 𝑏𝑐).
2
Skup 𝑅 koji ima navedene osobine nazivamo skup kompleksnih brojeva i označava se sa C.
B) Da li je (C, +, ∙) polje?
Skup 𝑅 2 uz definisane operacije sabiranja i množenja, ima algebarsku strukturu polja, što se
može dokazati koristeći se činjenicom da je skup R polje u odnosu na operacije “+” i “∙”
definisane u R.
1. Sabiranje u C je asocijativno. Neka su (a, b), (c, d), (e, f) proizvoljni elementi iz C,
tada je [(a, b)+ (c, d)]+ (e, f)= (a+ c, b+ d)+ (e, f)= ((a+ c)+ e, (b+ d)+ f)= (a+ (c+ e),
b+ (d+ f))= (a, b)+ (c+ e, d+ f)= (a, b)+ [(c, d)+ (e, f)].
2. (∀ (a, b)∈ C) (∃ (0, 0)∈ C) tako da je (a, b)+ (0, 0)= (a+ 0, b+ 0)= (a, b).
3. (∀ (a, b)∈ C) (∃ (-a, -b)∈ C) tako da je (a, b)+ (-a, -b)= (a+ (-a), b+ (-b))= (a- a, b- b)=
(0, 0).
4. (∀ (a, b), (c, d)∈ C)=> (a, b)+ (c, d)= (a+c, b+ d)= (c+ a, d+ b)= (c, d)+ (a, b).
Na osnovu 1, 2, 3 i 4 slijedi da je (C, +) Abelova grupa.
5. (∀ (a, b), (c, d), (e, f)∈ C)=> [(a,b)∙(c, d)]∙ (e, f)= (a, b)∙ [(c, d)∙ (e, f)].
6. (∀ (a, b), (c, d), (e, f)∈ C)=> [(a, b) + (c, d)]∙(e, f)= (a, b)∙(e, f) + (c, d)∙ (e, f).
7. (∀ (a, b)∈ C)(∃ (1, 0)∈ C) tako da je (a, b)(1, 0)= (a, b). Broj (1, 0) je jedinica u C.
8. (∀ (a, b)∈ C ∧ (a, b)≠ (0, 0)) (∃ (x, y)∈ C) tako da je (a, b)(x, y)= (1, 0), odakle je
ax – by= 1
ay + bx= 0.
Rješavanjem ovog sistema jednačina po x i y dobije se
𝑎 −𝑏
x= 𝑎2 + 𝑏2, y=𝑎2 + 𝑏2.
Dakle, inverzni element za (a, b) je kompleksan broj
𝑎 −𝑏
(𝑎2 + 𝑏2 , 𝑎2 + 𝑏2).
9. (∀ (a, b), (c, d)∈ C)=> (a,b) (c, d)= (ac- bd, ad+ bc)= (ca- bd, da+ cb)= (c, d) (a, b).
Na osnovu osobina 1 do 9 i na osnovu definicije polja slijedi da je (C, +, ∙) polje.

23. A) Kako se iz općeg prelazi u algebarski oblik kompleksnog broja? Kako se izvode
operacije, sabiranja, množenja, dijeljenja i stepenovanja kompleksnog broja?
Kompleksan broj (0, 1) zovemo imaginarna jedinica i označavamo ga sa i, dakle i= (0, 1).
Svaki kompleksan broj z možemo napisati u obliku
z= (x, y)= (x, 0)+ (0, y)= (x, 0)+ (0, 1)(y, 0)= x+ iy, što predstavlja poznati algebarski ili
Gausov oblik kompleksnog broja z= x+ iy. Broj x naziva se realni, a y imaginarni dio broja z.
𝑧̅ = x- iy je konjugovano kompleksan broj broja z= x + iy.
 Za kompleksne brojeve 𝑧1 , 𝑧2 ∈ C vrijedi:
1. 𝑧1 ± 𝑧2 = (𝑥1 ± 𝑦1 𝑖) ± (𝑥2 ± 𝑦2 𝑖)= (𝑥1 ± 𝑥2 ) ± (𝑦1 ± 𝑦2 )i
2. 𝑧1 ∙ 𝑧2 = (𝑥1 + 𝑦1 𝑖) ∙ (𝑥2 + 𝑦2 𝑖) = (𝑥1 ∙ 𝑥2 − 𝑦1 ∙ 𝑦2 ) + (𝑥1 ∙ 𝑦2 + 𝑦1 ∙ 𝑥2 )𝑖
𝑧1 𝑥 +𝑦 𝑖 𝑥1 ∙𝑥2 +𝑦1 ∙𝑦2 𝑥2 ∙𝑦1 +𝑥1 ∙𝑦2
3. = 𝑥1 +𝑦1 𝑖 = + 𝑖
𝑧2 2 2 𝑥22 +𝑦22 𝑥22 +𝑦22

4. 𝑧 𝑛 = 𝑟 𝑛 ∙ [𝑐𝑜𝑠𝑛𝜃 + 𝑖 ∙ 𝑠𝑖𝑛𝑛𝜃]; 𝑟 = √𝑥 2 + 𝑦 2
B) Ako je 𝒛𝟏 = 2 + 3i i 𝒛𝟐 = 1 – i, napisati u algebarskom obliku brojeve 𝒛𝟏 + 𝒛𝟐 , 𝒛𝟏 ∙ 𝒛𝟐 i
𝒛𝟏
.
𝒛𝟐
z1 + z2 = (x1 + x2 ) + (y1 + y2 )i = (2 + 1) + (3 − 1)i = 3 + 2i.
z1 ∙ z2 = (x1 ∙ x2 − y1 ∙ y2 ) + (x1 ∙ y2 + y1 ∙ x2 )i = (2 ∙ 1 − 3 ∙ (−1)) + (2 ∙ (−1) + 3 ∙ 1)i
= (2 + 3) + (−2 + 3)i = 5 + 1i
𝑧1 2 ∙ 1 + 3 ∙ (−1) 1 ∙ 3 − 2 ∙ (−1) 2−3 3+2 −1 5
= 2 2
+ 2 2
i= + i= + i
𝑧2 1 + (−1) 1 + (−1) 1+1 1+1 2 2

24. Prelaz sa algebarskog na trigonometrijski oblik kompleksnog broja uz geometrijsku

interpretaciju?
Kompleksan broj z= x+ yi ≠0 određen je poluprečnikom r= |z|= √𝑥 2 + 𝑦 2 centralne kružnice
koja prolazi tačkom z i uglom 𝜃 (0 ≤ 𝜃 ≤ 2𝜋) koji duž ̅̅̅ 0𝑧 zaklapa sa poluosom x>0. Ugao 𝜃
se zove argument kompleksnog broja z= x+ yi i označava se sa argz.
𝑥 𝑦
Kako je cos 𝜃 = 𝑟 ili x= r cos𝜃, i sin 𝜃 = 𝑟 ili y= r sin𝜃 tako je
z= x+ yi= r∙(cos 𝜃 + 𝑖 sin 𝜃), (0 ≤ 𝜃 ≤ 2𝜋).
𝑦 𝑟 cos 𝜑
= 𝑟 sin 𝜑 = tg 𝜃.
𝑥
Znači argument kompleksnog broja z (arg z) je
𝑦
𝜃 = 𝑎𝑟𝑔𝑧 = 𝑎𝑟𝑐 𝑡𝑔 𝑥 ; 0 < 𝜃 < 2𝜋.
Kompleksan broj z= r∙(cosθ + 𝑖 sin 𝜃) zovemo trigonometrijski oblik kompleksnog broja z.
25. A) Operacije množenja, dijeljenja i stepenovanja kompleksnih brojeva u
trigonometrijskom obliku. Moavrova formula.
𝑧1 ∙ 𝑧2 = 𝑟1 ∙ 𝑟2 ∙ [cos(𝜃1 + 𝜃2 ) + 𝑖 ∙ sin(𝜃1 + 𝜃2 )]
𝑧1 𝑟
= 𝑟1 ∙ [cos(𝜃1 − 𝜃2 ) + 𝑖 ∙ sin( 𝜃1 + 𝜃2 )]
𝑧2 2
𝑧 𝑛 = 𝑟 𝑛 ∙ [cos 𝜃 + i ∙ sin 𝜃]𝑛 = 𝑟 𝑛 ∙ [cos ∙ n 𝜃 + i ∙ sin ∙ n 𝜃] Za r= 1 na osnovu prethodne
relacije dobijamo relaciju [cos 𝜃 + i ∙ sin 𝜃]𝑛 = [cos ∙ n 𝜃 + i ∙ sin ∙ n 𝜃], n∈N koja je poznata
pod nazivom Moavreova formula.
𝒛
B) Ako je 𝒛𝟏 = 𝟏 + 𝒊 𝒊 𝒛𝟐 = 𝟏 − 𝒊, izračunati 𝒛𝟏 ∙ 𝒛𝟐 , 𝒛𝟏 i 𝒛𝟐𝟎 𝟏 .
𝟐
Z1*Z2= (1+i)(1-i)= 1-i² = 2.
Z1/Z2= (1+i/ 1-i) * (1+i/ 1+i)= (1+i)² / (1-i)² = i.

26. A) Izvesti formulu za korjenovanje kompleksnih brojeva u trigonometrijskom obliku.

Kompleksan broj w= ρ(cos 𝜑 + 𝑖 sin 𝜑) nazivamo n- ti korijen kompleksnog broja
𝑛
z=r∙(cos 𝜃 + 𝑖 sin 𝜃) i pišemo w= √𝑧, ako je 𝑤 𝑛 = 𝑧. Ovdje na osnovu formule za
stepenovanje kompleksnih brojeva, dobijamo
𝜌𝑛 (cosn 𝜑 + 𝑖 sinn 𝜑)= r∙(cos 𝜃 + 𝑖 sin 𝜃), odakle je
𝑛 𝑛
𝜌𝑛 = r ili 𝜌 = √𝑟, gdje se pod √𝑟 podrazumijeva aritmetički korijen, a 𝑛𝜑 = 𝜃 + 2𝑘𝜋, ili
𝜃+2𝑘𝜋 𝜃 𝑘
𝜑= . Iz 𝜑 = 𝑛 + 𝑛 ∙ 2𝜋 slijedi da će sinusi, odnosno kosinusi ugla 𝜑, biti različiti k= 0,
𝑛
1, 2, ….n- 1, pa će
𝑛 𝜃+2𝑘𝜋 𝜃+2𝑘𝜋
w= √𝑟 (𝑐𝑜𝑠 + 𝑖 ∙ 𝑠𝑖𝑛 )
𝑛 𝑛
imati n različitih vrijednosti i označavaćemo ih sa 𝑤0 , 𝑤1 , . . 𝑤𝑛 , dakle
𝑛 𝜃+2𝑘𝜋 𝜃+2𝑘𝜋
𝑤𝑘 = √𝑟 (𝑐𝑜𝑠 + 𝑖 ∙ 𝑠𝑖𝑛 ), k= 0, 1, 2, n- 1.
𝑛 𝑛
Ova formula se zove formula za korjenovanje kompleksnih brojeva.
𝟑
B) Izračunati √−𝟏 + 𝒊.
3 6
√−1 + 𝑖 = √2 ( cos (0+2kπ / n) + isin (0+2kπ / n) ).
Z= -1+i. IZI = √20. Cosθ = -1. θ= 0. Z= √2 (cos 0 + isin 0).
6
𝑍𝑎 k=1 : √2 ( cos (2π / 3) + isin (2π / 3) ).
6
Za k=2 : √2 ( cos (4π / 3) + isin (4π / 3) ).
6
Za k=0 : √2 ( cos 0 + isin 0 ).

27. A) Kakav položaj u kompleksnoj ravni zauzimaju brojevi koje dobjamo u

izračunavanju n-tog korijena nekog kompleknog broja? Obrazložiti!
B) rješenja jednadžbe 𝒛𝟑 + 𝟏 = 𝟎. Predstaviti u kompleksnoj ravni.

28.A) Definirati logaritam kompleksnog broja.

 𝑑𝑒𝑓
Prirodni logaritam kompleksnog broja z, u oznaci Ln z, definiše se kao w= Ln z ⇔ z= 𝑒 𝑤 ,
(w∈ C). Na osnovu prethodne definicije i relacije z= 𝜌𝑒 𝑖(𝜃+2𝑘𝜋) , k∈ Z dobija se
Ln z = ln ρ + i(𝜃 + 2𝑘𝜋), k∈Z . Dakle, Ln je višeznačna funkcija, a izrazom Ln z = ln ρ + i𝜃,
-𝜋 < 𝜃 < 𝜋 Je definisana tzv. glavna vrijednost prirodnog logaritma kompleksnog broja z=
𝜌(cos 𝜃 + 𝑖 sin 𝜃), gdje je ln ρ logaritam realnog broja ρ.
 Algebra matrica

29. Definirati pojam matrice i njene osnovne elemente.

Neka su m i n prirodni brojevi. Skup A 𝑎𝑖𝑗 (i= 1, 2, ,…m; j= 1, 2, …n) realnih ili
kompleksnih brojeva koje zapisujemo u obliku pravougaone šeme
𝑎11 𝑎12 … 𝑎1𝑛
𝑎21 𝑎22 … 𝑎2𝑛
A = [⋮ ⋮ ⋮ ] (1)
𝑎𝑚1 𝑎𝑚2 𝑎𝑚𝑛
zvaćemo matrica. Za matricu kažemo da ima m vrsta i n kolona, odnosno da je tipa (formata)
mxn. Umjesto (1) kraće pišemo A= [𝑎𝑖𝑗 ]𝑚𝑥𝑛 . Brojeve 𝑎𝑖𝑗 (i= 1, 2, ,…m; j= 1, 2, …n) zovemo
elementima matrice. Ako je broj vrsta matrice A jednak broju kolona, tj. m= n, tada za
matricu A kažemo da je kvadratna matrica reda n. Matrica A je realna ako su svi elementi 𝑎𝑖𝑗
realni brojevi. Kako ćemo elemente matrice obilježavati malim slovima sa dva indeksa, prvi
indeks označava redni broj vrste, a drugi indeks redi broj kolone. Dakle brojevi 𝑎𝑖𝑘 =(1, 2, n)
čine i- tu vrstu matrice, a brojevi 𝑎𝑘𝑗 =(1, 2, …m) čine j- tu kolonu matrice.
Matrica može biti i višedimenzionalna, tj. npr. sa elementima oblika 𝑎𝑖𝑗𝑘 ; i= 1, 2, ,…m; j= 1,
2, …n; k= 1, 2, …p.
Transponovana matrica matrice A=[ 𝑎𝑖𝑗 ] tipa mxn je matrica B=[𝑏𝑗𝑖 ] tipa nxm za koju je
𝑎𝑖𝑗 =𝑏𝑗𝑖 (i= 1, 2, ,…m; j= 1, 2, …n). Transponovanu matricu matrice A označavamo sa𝐴𝑇 .

30. Ako je matrica formata mxn, kako glase elementi njene pretposljednje vrste i treće
kolone?
𝑎11 𝑎12 𝑎13⋯ 𝑎1𝑛
𝑎21 𝑎22 𝑎23⋯ 𝑎2𝑛
𝐴𝑚𝑥𝑛 = ⋮ ⋮ ⋮ ⋮ ⋮
𝑎𝑚−11 𝑎𝑚−12 𝑎𝑚−13 ⋯ 𝑎𝑚−1𝑛
[ 𝑎𝑚1 𝑎𝑚2 𝑎𝑚3 ⋯ 𝑎𝑚𝑛 ]
Elementi pretposljednje vrste matrice 𝐴𝑚𝑥𝑛 su: [𝑎𝑚−11 𝑎𝑚−12 … 𝑎𝑚−13 𝑎𝑚−1𝑛 ].
Elementi treće kolone su: [𝑎13 𝑎23 … 𝑎𝑚−13 𝑎𝑚3 ].

31. Kod kojih matrica možemo govoriti o tragu matrice? Definirati trag matrice.
Za elemente 𝑎11 𝑎22 … 𝑎𝑛𝑛 kvadratne matrice
𝑎11 𝑎12 … 𝑎1𝑛
𝑎21 𝑎22 … 𝑎2𝑛
A= [ ⋮ ⋮ ⋮ ]
𝑎𝑛1 𝑎𝑛2 𝑎𝑛𝑛
kažemo da čine dijagonalu matrice A. Zbir elemenata kvadratne matrice koji čine glavnu
dijagonalu zove se trag matrice A i obilježava se sa trA. Dakle,
trA= ∑𝑛𝑖=1 𝑎𝑖𝑖 = 𝑎11 +𝑎22 + ⋯ + 𝑎𝑛𝑛 .
32. Definirati determinantu matrice. Iskazati stav Laplaceov razvoj determinante.
Determinanta kvadratne matrice A=[𝑎𝑖𝑗 ] reda n je broj koji se korespondira matrici A preko
elemenata matrice A. Determinantu matrice A obilježavaćemo
𝑎11 𝑎12 … 𝑎1𝑛
𝑎21 𝑎22 … 𝑎2𝑛
detA= [ ⋮ ⋮ ⋮ ].
𝑎𝑛1 𝑎𝑛2 𝑎𝑛𝑛
Preciznije, pod determinantom matrice A=[𝑎𝑖𝑗 ] reda n (n>1) podrazumijevamo broj,
detA= ∑𝑛𝑘=1(−1)𝑘+1 𝑎𝑖𝑘 𝐴𝑖𝑘 ,
gdje je 𝐴𝑖𝑘 determinanta kvadratne matrice reda n – 1 koja je dobijena iz matrice A brisanjem
i- te vrste i k- te kolone.
Matrica reda 1 se sastoji samo od jednog elementa i njenu determinantu uzimamo po
definiciji da je jednaka tom element. S obzirom da se determinanta kvadratne matrice reda n
određuje pomoću determinanata kvadratnih matrica reda n – 1, a te determinante ni same nisu
određene čini nam se na prvi pogled da je data definicija neefikasna. Međutim, u pitanju je
samo privid, jer za određivanje determinante 𝐴𝑖𝑘 možemo koristiti istu formula budući da ona
vrijedi ∀ n>1. Time se detA može predstaviti pomoću determinante kvadratnih matrica reda
n–2. Nastavljajući isti postupak dolazimo do determinanata matrica prvog reda koje
određujemo neposredno.
Laplaceov razvoj determinante. Za svaku kvadratnu matricu A reda n i svako i, j (1 ≤ 𝑖,
𝑗 ≤ 𝑛) važi:
detA= ∑𝑛𝑘=1(−1)𝑘+1 𝑎𝑖𝑘 𝐴𝑖𝑘 ,

detA= ∑𝑛𝑘=1(−1)𝑘−1 𝑎𝑘𝑗 𝐴𝑘𝑗 .

Razlika je što je kod jedne razvoj po vrstama, a kod druge razvoj po kolonama.

33. Za koje determinante navodimo Sarrusovo pravilo i kako to pravilo glasi?

Navodimo ga za determinantereda 3x3. Ono glasi:
𝑎11 𝑎12 𝑎13 𝑎11 𝑎12 ⋮
|𝑎21 𝑎22 𝑎23 | 𝑎21 𝑎22 ⋮= 𝑎11 𝑎22 𝑎33 + 𝑎12 𝑎23 𝑎31 + 𝑎13 𝑎21 𝑎32 − 𝑎12 𝑎21 𝑎33 −
𝑎31 𝑎32 𝑎33 𝑎31 𝑎32 ⋮
𝑎11 𝑎23 𝑎32 − 𝑎13 𝑎22 𝑎31 .
34. Navesti osobine determinanti.
Neka je A= [𝑎𝑖𝑗 ] kvadratna matrica reda n tada detA ima sljedeće osobine:
1. detA= det𝐴𝑇 za ma koju kvadratnu matricu A
2. ako je i- ta kolona (vrsta) matrice A linearna kombinacija kolona (vrsta) P i Q oblika,
tj. oblika je 𝑎1 𝑃 + 𝑎2 𝑄, tada je detA= 𝑎1 𝑑𝑒𝑡𝐴𝑃 + 𝑎2 𝑑𝑒𝑡𝐴𝑄 , gdje su 𝐴𝑃 𝑖 𝐴𝑄 matrice
dobijene iz matrice A zamjenom i- te vrste (kolone) kolonom (vrstom) P odnosno Q
3. ako u matrici promijene mjesta ma koje dvije kolone (vrste), tad njena determinanta
mijenja znak
4. ako matrica A ima dvije jednake kolone (vrste) tada je detA= 0
5. ako je jedna kolona (vrsta) matrice A linearna kombinacija ostalih kolona (vrsta) tada
je detA= 0
6. determinanta matrice A se ne mijenja ako ma kojoj koloni (vrsti) dodamo linearnu
kombinaciju ostalih kolona (vrsta) matrice A.

35. Koji od sljedećih iskaza su osobine determinanti?

1. Ako u matrici izvršimo zamjenu mjesta ma koje vrste i kolone, determinanta ne
mijenja vrijednost
2. Ako matrica ima dvije jednake vrste vrijednost determinante je 0
3. Ako matrica ima dvije jednake kolone vrijednost determinante je 0
4. Determinantu množimo brojem tako da joj bilo koju vrstu ili kolonu pomnožimo tim
brojem
5. detA= det𝐴−1

36. Definisati minor matrice formata mxn.

Posmatrajmo matricu A = [𝑎𝑖𝑗 ] tipa m×n. Ako iz matrice A izdvojimo r (r ≤ m) vrsta koje su
numerisane redom 𝑖1 , 𝑖2 , … 𝑖𝑟 i pri čemu je 1 ≤ 𝑖1 ≤ 𝑖2 ≤ ... ≤ 𝑖𝑟 ≤ m i s (s ≤ n) kolona koje su
numerisane sa 𝑘1 , 𝑘2 , … 𝑘𝑟 i pri čemu je 1 ≤ 𝑘1 ≤ 𝑘2 ≤ ... ≤ 𝑘𝑠 ≤ n tada elementi koji se nalaze
u presjecima izdvojenih vrsta i kolona obrazuju matricu tipa r×s, tj. matricu
𝑎 𝑖 1 𝑘1 𝑎 𝑖 2 𝑘2 … 𝑎 𝑖 1 𝑘𝑠
𝑎 𝑖 𝑘 𝑎 𝑖 2 𝑘2 … 𝑎 𝑖 1 𝑘𝑠
[𝐴𝑖𝑘 ]𝑟𝑥𝑠 = [ ⋮ 2 1 ⋮ ⋮ ]
𝑎 𝑖 𝑟 𝑘1 𝑎 𝑖 𝑟 𝑘2 𝑎 𝑖 𝑟 𝑘𝑠
koju zovemo submatrica matrice A. ako je r= s tada je submatrica kvadratna reda s, tj. oblika
𝑎 𝑖 1 𝑘1 𝑎 𝑖 2 𝑘2 … 𝑎 𝑖 1 𝑘𝑠
𝑎 𝑖 𝑘 𝑎 𝑖 2 𝑘2 … 𝑎 𝑖 1 𝑘𝑠
[𝐴𝑖𝑘 ]𝑠 [ ⋮ 2 1 ⋮ ⋮ ]
𝑎 𝑖 𝑠 𝑘1 𝑎 𝑖 𝑠 𝑘2 𝑎 𝑖 𝑠 𝑘𝑠
Minor proizvoljnog elementa 𝑎𝑖𝑗 determinante matrice [𝐴𝑖𝑗 ] je determinanta [𝐴𝑖𝑘 ]𝑟𝑥𝑠
𝑚𝑥𝑛
matrice, koja je dobijena iz matrice [𝐴𝑖𝑗 ]𝑚𝑥𝑛 brisanjem i- te vrste i k- te kolone.
37. Definisati rang matrice formata mxn. Koje su moguće vrijednosti ranga ovakve
matrice?
Neka je A= [𝑎𝑖𝑗 ] matrica reda mxn tada za minor reda r matrice A kažemo da je bazisni, ako
je on različit odnule, a svi minori reda r + 1 ako postoje, su nule. Red bazisnog minora
matrice A= [𝑎𝑖𝑗 ], (i= 1, 2, …m; j= 1, 2, …n) zovemo rangom matrice A. Ako su svi elementi
matrice A nule, tada po definiciji smatramo da je RgA= 0. Moguće vrijednosti???
38. Pri nalaženju ranga matrice služimo se elementarnim transformacijama. Navesti ih.
Pod elementarnim transformacijama matrice podrazumijevamo sljedeće operacije:
1. Množenje kolona (vrsta) jednim brojem različitim od nule
2. Dodavanje jednoj koloni (vrsti) neke druge kolone (vrste) i
3. Zamjena mjesta dviju kolona (vrsta).

39. Elementarne transformacije nad matricama su (zaokruži):

1. Zamjena mjesta dvjema kolonama (vrstama)
2. Brisanje jednakih vrsta (kolona)
3. Množenje kolone (vrste) proizvoljnim brojem
4. Dodavanje jednoj koloni (vrsti) neke druge kolone (vrste).

40. Ako na matricu A primjenimo neku elementarnu transformaciju, dobijamo matricu B.

Kako nazivamo takve matrice i koja je veza između njih.
Za dvije matrice A i B istog reda koje se mogu transformisati jedna u drugu konačnim brojem
elementarnih transformacija kažemo da su ekvivalentne i pišemo 𝐴 ≅ 𝐵. Ekvivalentne
matrice imaju isti rang. Obrnuto ne važi.
41. Matrica A, formata nxn je regularna ako i samo ako je rang (A)= 1.
1. Da
2. Ne
3. Samo ako je A kvadratna matrica i
4. Samo ako je n= 1.

42. Definirati operaciju sabiranja nad matricama. Navesti osnovne osobine sabiranja
matrica.
Zbir matrica A= [𝑎𝑖𝑗 ] i B= [𝑏𝑖𝑗 ] istog reda mxn je matrica C= [𝑐𝑖𝑗 ] reda mxn, gdje je:
𝑐𝑖𝑗 = 𝑎𝑖𝑗 + 𝑏𝑖𝑗 (i= 1, 2, …m; j= 1, 2, …n).
Sumu matrica A i B obilježavamo sa C= A + B. Jednakost među matricama i zbir matrica
definisani su isključivo za matrice istog reda.
Ako su A, B i C proizvoljne matrice iz skupa 𝑀𝑚𝑛 , a i b proizvoljni brojevi tada za operaciju
sabiranja i množenja matrica brojem važe sljedeće osobine:
1. A + B= B + A komutativni zakon u odnosu na operaciju sabiranja matrica
2. (A + B) + C= A + (B + C) asocijativni zakon u odnosu na operaciju sabiranja matrica
43. Definirati množenje matrice skalarom. Navesti osobine ovog množenja.
Matrica A= [𝑎𝑖𝑗 ] reda mxn se množi brojem 𝜆 na taj način što se svaki njen element pomnoži
brojem 𝜆, tj. 𝜆A=[ 𝜆𝑎𝑖𝑗 ], (i= 1, 2, …m; j= 1, 2, …n).
Osobine množenja matrice skalarom:
1. a(A + B)= aA + bB distributivnost operacije množenja brojem u odnosu na operaciju
sabiranja matrica
2. (a + b)A= aA + bA distributivnost u odnosu na sabiranje brojeva.

44. U definiciji kanonskog proizvoda koje tipove matrica množimo i kako definiramo to
množenje? Šta je bitno u navedenom množenju i šta je njegov rezultat?
Matrice koje je moguće množiti su matrica A= IayImxn I B= IbyInxp, tj br kolona matrice A
jednak je br vrsta matrice B. Tada definišemo matricu C= AB = ICyImxp, kod koje je broj
vrsta jednak broju matrice A, a broj kolona jednak broju kolona matrice B.
Pod kanonskim proizvodom dviju uređenih n- torki brojeva (𝑎1 , … 𝑎𝑛 ) i (𝑏1 , … 𝑏𝑛 )
podrazumijevamo broj
𝑎1 𝑏1 + 𝑎2 𝑏2 + ⋯ + 𝑎𝑛 𝑏𝑛 = ∑𝑛𝑘=1 𝑎𝑘 𝑏𝑘 .

45. Definisati operaciju množenja nad matricama i navesti osnovne osobine množenja
matrica.
Proizvod matrica A i B definiše se samo ako matrica A ima onoliko kolona koliko matrica B
ima vrsta. Proizvod matrica A i B obilježavamo AB i definišemo na sljedeći način: Neka je
matrica A reda mxn i matrica B reda nxp. Proizvod matrica A i B je matrica C= AB reda mxp
čiji su elementi:
𝑐𝑖𝑗 = 𝑎𝑖1 𝑏1𝑗 + 𝑎𝑖2 𝑏2𝑗 + ⋯ + 𝑎𝑖𝑛 𝑏𝑛𝑗 = ∑𝑛𝑘=1 𝑎𝑖𝑘 𝑏𝑘𝑗 ; (i= 1, 2, …m; j= 1, 2, …p)
Dakle, element 𝑐𝑖𝑗 tj. element koji se nalazi u presjeku i- te vrste i j- te kolone matrice C= AB
jednak je kanonskom proizvodu i- te vrste matrice A i j- te kolone matrice B, gdje pod
kanonskim proizvodom vrste 𝑎𝑖1 , … , 𝑎𝑖𝑛 širine n i kolone 𝑏1𝑗 , … 𝑏𝑛𝑗 visine n po definiciji
podrazumijevamo broj
∑𝑛𝑘=1 𝑎𝑖𝑘 𝑏𝑘𝑗 , tj.
𝑏1𝑗
𝑏
[𝑎𝑖1 𝑎𝑖2 ⋯ 𝑎𝑖𝑛 ] 2𝑗 = ∑𝑛𝑘=1 𝑎𝑖𝑘 𝑏𝑘𝑗 , koji smatramo matricom reda 1.
⋮
[𝑏𝑛𝑗 ]
Osobine množenja matrica:
1. U opštem slučaju AB≠ BA. Ukoliko je AB= BA matrices u komutativne, ako je AB=
- BA matrice su antikomutativne
2. Ako su A, B i C matrice redom, reda mxn, nxp i pxq tada je (AB)C= A(BC)
3. Ako su A, B, C i D matrice redom, reda mxn, mxn, pxm i nxq i a proizvoljan broj tada
je C(A + B)= CA + CB lijevi distributivni zakon
(A + B)D= AD + BD desni distributivni zakon
 a(AD)= (aA)D= A(aD)
4. Za svake dvije matrice A i B za koje postoji proizvod AB, važi (𝐴𝐵)𝑇 = 𝐵 𝑇 𝐴𝑇 .

46. Šta znače pojmovi regularna i singularna matrica?

Za kvadratnu matricu kažemo da je regularna ako je detA ≠ 0, a singularna ako je detA = 0.
47. Koje matrice imaju inverznu matricu i kako računamo inverznu matricu (objasniti
formula).
Neka su A i B kvadratne matrice reda n. za matricu B kažemo da je inverzna matrica matrice
A ako je AB= BA= I. Inverznu matricu matrice A ćemo označavati sa 𝐴−1 . Ako je A
1
regularna matrica reda n tada je 𝐴−1 = 𝑑𝑒𝑡𝐴 ∙ 𝑎𝑑𝑗𝐴. Prema definiciji inverzne matrice treba
1
dokazati da je A∙ 𝐴−1 = 𝐴 ∙ det 𝐴 ∙ 𝑎𝑑𝑗𝐴 = 𝐼 .
Neka je A=(𝑎𝑖𝑘 ) matrica reda n. Tada je
𝑛

𝑑𝑒𝑡𝐴 = ∑ 𝑎𝑖𝑘 𝐴𝑖𝑘 , 𝑖 = 1, 2, , … 𝑛

𝑘=1
𝑛

∑ 𝑎𝑖𝑘 𝐴𝑗𝑘 = 0, 𝑖 ≠ 𝑗
{ 𝑘=1
Iz relacije
𝑎11 𝑎12 … 𝑎1𝑛 𝐴11 𝐴21 … 𝐴𝑛1
1 𝑎21 𝑎22 … 𝑎2𝑛 𝐴 𝐴22 … 𝐴𝑛2
𝐴 ∙ 𝐴−1 = ∙ [⋮ ⋮ ⋮ ]∙ [ 12 ]
det 𝐴 ⋮ ⋮ ⋮
𝑎𝑛1 𝑎𝑛2 𝑎𝑛𝑛 𝐴1𝑛 𝐴2𝑛 𝐴𝑛𝑛
pa je na osnovu prethodne formule
𝑑𝑒𝑡𝐴 0 0 ⋯ 0 1 0 0 ⋯ 0
1
0 𝑑𝑒𝑡𝐴 0 ⋯ 0 0 1 0 ⋯ 0
𝐴 ∙ 𝐴−1 = det 𝐴 ∙ 0 0 𝑑𝑒𝑡𝐴 ⋯ 0 = 0 0 1 ⋯ 0
⋯ ⋯ ⋯ ⋯ ⋯ ⋯ ⋯ ⋯ ⋯ ⋯
[ 0 0 0 ⋯ 𝑑𝑒𝑡𝐴] [ 0 0 0 ⋯ 1]
čime je teorema dokazana.

48. Dokazati da proizvoljna kvadratna regularna matrica ima jedinstvenu inverznu

matricu.
Da bismo pokazali da je 𝐴−1 jedinstvena pretpostavimo suprotno, tj. da postoje matrice X i Y
tako da je AX= I; YA= I. množeći prvu relaciju sa 𝐴−1 s lijeva, a drugu sa 𝐴−1 s desna
dobijamo
𝐴−1 AX= 𝐴−1 I; YA𝐴−1= I𝐴−1
IX= 𝐴−1 YI= 𝐴−1
X= 𝐴−1 Y= 𝐴−1, jer je
𝐴−1 A= A𝐴−1 = 𝐼
49. Svaka dijagonalna matrica ima inverznu matricu. DA NE (zaokružiti).