TRGOVINA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

DESANKA KOVAČEVIĆ-KOJIĆ
Bilješke

POČECI TRGOVINSKIH VEZA

1.Promet s Jadranskim primorjem

9.stranica

 Trgovačke veze između Bosne i stranih gradova – druga polovina XII. Stoljeća (osnove
bosanske države i feudalstva)
 Prvi zvanični dokument kojim se regulišu međunarodni trgovački odnosi – Povelja Kulina
bana 1189.g.
 Spomen o ranijim ugovorima u dub. hronikama, ali nisu pouzdane
 Ban Ninoslav potvrđuje prava u prvoj od povelja izdatih Dubrovčanima i proširuje ih
znatno u drugim poveljama, jasno određuje da carina neće biti
 Donosi i odredbe koje su realna prepreka njihovoj trgovačkoj aktivnosti
 Ukidanje izme, vansudske represalije, utanačivanje postupka rješavanja sporova između
Dubrovčana i Bošnjana (inače mnogo ometao trgovinu)

10.stranica

 Veze s dalmatinskim gradovima . Toma Arhiđakon – Zadrani Matej i Aristodije 1200.g.

– vješti slikari i kovači zlata, išli često u Bosnu
 Zadugo jedini podaci
 Uplitanje Ninoslava u odnose Trogira i Splita dovelo do trgovačkih veza?
 Određeniji dalmatinsko-bosanski odnosi – dr. Polovina XIII st.
 Trogirski notarijat – ugovor - kupovina roba Dobroslava 1272.g.
 Testament Duymus Domiche od 11.10.1275, naznačava trgovinu
 Prodiranje Šubića krajem XIII.st. – bliži kontakt s dalmatinskim gradovima
 Split – prijateljstvo s Napuljem – glavna luka – nije imao mnogo da izveze, okreće se
zaleđu – sj. i z. Bosne
 Doba Šubića – jedinstveno područje se stvara pogodno za trgovinu
 1302.g. – ban Mladen – sloboda trgovanja Splićanima po Bosni
 1307.g. – ban Pavle – sloboda trgovine i Rabljanima
11.stranica

 Prvi spomen Mletaka u Bosni, 50 uhvaćeno. Dubrovčani se zalagali za njihovo

oslobođenje. Nije poznato da li su bili tu zbog trgovine.
 Dubrovnik – Bosna trgovački odnosi aktivni i u dr. Pol. XIII.st. Intenzivira se.
 1282, Dub.statu, čl.52 – odredbe regulisanja sporova D-B – govori o čestim kontaktima
 Dub. Notarijat i Kancelaria, 1278 – naročito trgovina robljem s Bosnom, između
ostalog, čest kontakt
 V.Vinaver napravio listu na osnovu kupoprodajnih ugovora, koja mora biti u realnosti
veća (vj. se odnosi većinom na bos. roblje)
 Na razne načine se dolazilo u ropstvo
 Navodilo se ime i porijeklo roba, ugl. „de Bossina“ i zavičaj iz kojeg dolazi
 Većina roblja ženskad
 Kraj XIII.st. – preprodaja bossanskog roblja (Venecija, Bari, Trani, Mesina, Pula,
Kandija, Ravelo Fermo)

12.stranica

 Nastavlja se u XIV.st., prve dvije decenije u smanjenom broju – robovi se u Dub.

zamjenjuju slobodnom poslugom
 Cijene: uzrast, spol, zdravlje, mjesto kupovine, kraj XIII.st.: izm. 4 i 20 perpera
 Početkom XIV.st. opadaju
 Pored roblja i drugi predmeti kupovine u ovom periodu – konj za bosanskog bana kupljen
u Dubrovniku (početak XIV.st.)
 5.11.1296.g. – Slaven Predragović – iskaz – prodaja 350 libara voska u predjelima
Vrhbosne
 Svjedočenje o krijumčarenju robe u Bosnu – tovar suhih koža ili tovar suhih koža i dva
tovara voska
 Doba bana Prijezde – slab, ne zna se jesu li regulisani odnosi Dub. i Bosne
 Doba Šubića – pouzdano povlastice, Dub. komisija 20.februara 1304.g. šalje komisiju –
nisu uspjeli dobiti garanciju, ali opet idu u Bosnu
 Veliko vijeće, 1302.g. – naredba za trgovce koji idu po Bosni, Srbiji i Mađarskoj

2. PREDMETI I OBIM RAZMJENE

 Oslobađanje od carine - krupna privilegija, davala podsticaja trgovini

 Nije poznato kako su se u praksi odrazile: da li je bilo i u kom obimu trgovine u Kulinovo
doba? – Povelja jedino ukazuje na trgovinu
 Teško je nagađati je li povelja posljedica ranijih raniih trgovačkih odnosa
13.stranica

 Nedostatak građe isključuje bilo kakve zaključke

 Može se pretpostaviti da je bilo odranije trgovine robljem – trgovina ljudi uobičajena na
Balkanu prije ovoga
 Uvoz – so, jer je bila potrebna za ljude i stoku, a nije bilo tad solana, nema pisanih
dokaza za ovo
 Ban Ninoslav – bilo definitivno trgovačke aktivnosti, nosioci Dubrovčani, imamo
podatke koje nemamo za vrijeme Kulina bana
Ninoslav suzbija poteškoće u praksi, koje su smetnje. Činjenica da je bilo prakse upućuje
da je bilo odnosa ranije – moralo biti razmjene
 Odluka Dub. vlade iz 1237 – kazna od 50 perpera, zabrana trgovine sa Bosnom, govori
o djelatnosti Dubrovnika, privremeni prekid dok se ne vrate poslanici. Pojedinosti
trgovine nepoznate
 Notarske knjige primorskih gradova – od kraja XIII.st. – doprinosi gore navedenom
 Može se pretpostaviti izvoz roblja, a uvoz soli u ta doba
 Sredina XIII.st. – prošiticanje trgovačkih veza na dalmatinske gradove jedan po jedan,
omogućava razvoj trgovine
 Direktniji podaci o trgovačkim odnosima, ne samo ugovorima tj. indirektno
 Spominju se i predmeti razmjene za razliku od prije: robovi, vosak, koža
 O uvozu i dalje nema podataka – pretpostavljena sol
 Živnula trgovina naročito između Dubrovnika i Bosne – knjige notarijata i Dubrovnika i
primorskih gradova otprilike se krenule voditi u isto vrijeme, ali u dubrovačkim puno više
podataka o trgovini s Bosnom
 Trgovina od Kulina do Stepana II – stalno u porastu
 Pretežni dio izvoza – roblje – oživljavanje ropstva na Mediteranu

14.stranica

 Nema još traga trgovima i tržištima

 U ugovorima o prodaji roblja – „de Bosna“ + eventualno kraj ili župa
 Sva razmjena – spoljnja trgovina
 Nema carine (povelje Kulin i Ninoslav)
 Prijezda slab pa se nije tim bavio
 Nije jasno sa Šubićima, ne navodi se carina
 Odsustvo carina = mal promet, ne bi se odrekli da nisu morali, uskraćene osnove
ojačavanja vlasti
 Razvoj trgovine nije imao uticaj na razvoj prilika u državi
 Usporeni tempo uočljiviji u odnosu na susjedne zemlje – razvijeni srbijanski trgovi i
rudnici krajem XIII.st.
  Razlog zaostajanja Bosne: Spoljnjopolitičke prilike:
1. Stalni ratovi
2. Pretenzije Mađara na Bosnu
3. Vlast birbirskih knezova
4. Nerazvijeno rudarstvo

II

NAPREDAK TRGOVINE U XIV VIJEKU

1.TRGOVAČKI ODNOSI SA STRANIM GRADOVIMA

15.stranica

 Stepan II – regulisao odnose s feudalcima što je omogućilo sređivanje unutrašnjih prilika,

iskoristio za proširenje teritorija
 Zauzimanje novih krajeva veoma značajno za bosansku privredu
 Izbijanje na more važno, jer se trgovina u ranijem periodu ionako vrtila oko primorskih
gradova
 Smrt kralja Milutina – metež u Srbiji – Stepan II iskorištava i širi se na Hum
(1325.g.)
 Hum: omogućava neposredan kontakt sa primorskim gradovima
 23.novembar 1322.g. – Malo vijeće – zabrana i kazna od 500 perpera zbog banovog
oduzimanja robe jednom Dubrovčanu
 28.maj 1323.g. – izaslanstvo u Bosnu novom banu za trgovačka prava

16.stranica

 Februar 1326.g. - Novi ban uveo carine, deseti dio robe

 Dubrovčani šalju poslanike i uvode zabranu, kazna 300 perpera
 Bezuspješno, polahko se ustaljuje novi carinski sistem (e jeste mislili džabaluka )
 1332.g. – dogovor kojim se utanačuju sporovi između Bosne i Dubrovnika (razrada
odredbe statuta iz 1282.g.):
a.) Kazna od 6 volova prisvajaču dubrovačke imovine
b.) Rok od 6 mjeseci Dubrovčanima da napuste Bosnu, ako dođe do rata
 Ne odnosi se direktno na trgovačke povlastice, ali je korak dalje u produbljivanju
uzajamnih trgovačkih odnosa
 Inicijativa za sastavljenje povelje: Dubrovčani – odluka Velikog vijeća – 14.jun 1332.g.
 U praksi i dalje postojale smetnje, što se može vidjeti iz odluka vlade dub. na klasičan
način, zabranama i kaznama i dizanjem istih uslijed normalizacije odnosa
 (iz fusnote br.9:
1. 12.februar.1326. – zabrana, kazna 300 perpera do 15.2.1327.
2. 23.decembar.1335. – zabrana
3. 27.april.1336. – zabrana, do 22.jula 1336.
4. 27.jul 1336. – Malo Vijeće, komisija za nadoknadu štete sinovima Rastića
5.15.jul 1348. – Dubrovčani banu u vezi nekih pljački
6.11. novembar 1448. – pravljenje komisije za procjenu štete uzrokovane banovom
zabranom)

17.stranica

 Sporovi najčšće pljačka dubrovačke imovinei banova nespremnost da je nadoknadi

 Ovo nije dugoročno uticalo na odnose
 Stepan II znao biti blagonaklon prema Dubrovčanima – pismo – poziva Dubrovčane u
svoju zemlju – 22. novembra 1351. Prevedeno na latinski i pročitano u Velikom
vijeću
 Intenzivirane veze s primorskim gradovima
 Trogir – odnosi se pojačavaju od 1250-ih; banova garancija 7.oktobar 1339.g.
(fusnota 11.:
*12.jun 1326.g. – odšteta, „librarum 2000 denariorum)
 Šibenićani kupuju „bestialia et mercantiones“, dozvola Mletačke vlade da tu robu nose
gdje hoće
 Veze sa Splitom jačaju od Huma, ali bilo sukoba i svađa (pozajmice novca Bošnjanima)
 3.jul 1351 Veliko Vijeće grada Splita – zabranjena pozajmica ili davanje robe na dug
Hrvatu ili Bošnjanu, sud ne pomaže ako se upuste

18.stranica

2. POČECI RUDARSTVA

 Stepan II – izvorna građa – podaci o eksploataciji rudnika

 Prvi pouzdani pisani dokument o rudnicima – decembar 1349. (rudarske jame u
Ostružnici, vlasništvo Dubrovčana)
 Povelja 7.oktobar 1339.g. - ranija vijest aktivnosti rudnika, u vezi Trogiraca
 Prve godine Stepana II – krajnja granica početka rudarstva, nema indikacija za ranije.
Zna se da je kovao novac, najvjerovatnije od vlastitiog srebra, ali se ne spominje kad

19. stranica

 Pavle Šubić, početak XIV.st. – kuje prvi srebreni novac, može se pretpostaviti da je
srebro iz Bosne - pretpostavka
 Nikola Radojčić – objašnjava nastanak i pozadinu „legende“ rudarstva za vrijeme Kulina
3. TRGOVINSKA RAZMJENA

 Izvozni proizvodni:
1. Rudarski proizvodi
2. Roblje
3. Žito
4. Vosak
5. Konji
6. Stoka
 Povelja Stepana II Trogiranima – spominje se srebro (Ostružnica, Srebrenica (1352))
 Izvoz roblja manje (napomenulo se da Dubrovčani uzimaju radije slobodnu poslugu)
 Najviše roblje kupuju: Puljizi, Ankonitanci, Katalani, Firentinci i Mlečani (Drijev)
 1329.g. – dovezeno žito u Dubrovnik
 1334.g. – 1500 staria žita
 8.novembar 1346.g. – 2000 staria žita (Malo Vijeće)
 Vosak koji su Bošnjani opljačkali od Dubrovčana, vjerovatno porijeklom iz Bosne (23.
Septembar 1325. – u tri maha istog dana)
 Nabavka konja za fustan jednog Bošnjana

20.stranica:

 Uvozni artikli:
1. Sol (podaci iz Dubrovnika, 6.novembar 1346) – važna Drijeva, dotad razvijeni trg,
između ostalog i soli
2. Fustan?
 Tkanina samo u vidu poklona banu
Fusnota 28:
1. 28. April 13 1324.
2. 25.februar 1327.
3. 31. Jul 1344.
 Stepan II:
1. obim trgovine naglo porastao (carine),
2. porastao broj artikala
3. porast količine kojom se trguje
4. uvoz robe na veliko, karavani idu za Bosnu
 Odabir „capitaneus turme“ u Malom vijeću:
Fusnota 29:
a.) 29. Jul 1325.
b.) 21. Jul 1326.
c.) 21.maj 1332.
  Jačina dubrovačke trgovine: 25.000 perpera 1331.g. – vrijednost u jednom momentu, ne
sveukupna
 Uveliko olakšanje: dolina Neretve u Bosni – saobraćajna arterija i veza s morem,
razvijeni trg Drijeva (dobra dolazila i morskim i kopnenim putem)
 Trgovački centri unutar Bosne nepoznanica, nema ih u Dubrovačkim arhivima, počinju se
razvijati kad Drijeva ulazi u Bosnu

21.stranica

 Nosioci trgovine: Dubrovčani, bilo da je izvoz ili uvoz

 Dubrovnik postao jak trgovački centar na osnovu trgovine s Balkanom (rudarski i
stočarski proizvodi)
 Venecija im nije dozvoljavala da budu trgovački centar na Jadranu, podsticali trgovinu sa
unutrašnjošću oslobađanjem od carina na tu robu (objašnjava aktivnosti u Bosni)
 Domaći element pri nabavci sirovina: malo poznato, zabilježene prodaje konja u dva
navrata
 Dubrovačka knjiga Debita Notariae – rijetko i bojažljivo zaduživanje Bošnjana (do 25
perpera) – dokaz da se ljudi upuštaju u sitne trgovačke poslove:
Fusnota 35:
1. 16. Mart 1335. – 5 perpera
2. 23.mart 1337. – 25 perpera
3. 18.jun 1339. – 20 perpera i 10 groša
 Splićani također kreditiraju Bošnjane
 Dozvola Vlasima da iznesu robu – 300 perpera vrijednost – poslanik obavještava bana
Stepana II
 Osvajanje Huma – promjena fizionomije bosanske privrede
 Najviše koristi ima vladar, feudalci sitno pljačkaju (slučaj žalbe Dubrovčana na
Nikoliće iz Popova polja, rod vladarev)
 Ubiranje novca od carina, zarada od rudnika, prvo kovanje bosanskog novca od strane
domaćeg vladara

22.stranica

 Početak razvoja robno-novčane privrede: dosta srebrenih novčića, falsifikacija i

imitacija dubrovačkog novca
Fusnota 40:
*krivotvorenje da bi spriječio jako širenje i kolanje dub. novca (M. Rešetar)
 Jača centralna vlast
4.PROŠIRENJE TRGOVINSKIH ODNOSA

 1355. - Povelja bana Tvrtka, brata Vuka i majke im kneginje Jelene: jamstvo
Dubrovčanima kao kod Stepana II
 1356 – potvrda povelje
 1367. – čini isto u Dubrovniku
 1375. – oslobađanje Dubrovčana od carine (preivremeno, pokazat će se)
 Postanak kraljem nije promijenilo stav prema Dubrovčanima
 10. April 1378, Žrnovnica – povelja kralja Tvrtka kojom se tačno formulišu pitanja iz
dub.- bos. odnosa (zanimljiv dio za regulisanje međusobnih trgovačkih odnosa –
uključene sve privilegije od davnina)
 17. Juna 1378, Trstivnica pod Bobovcem– potvrda gornje povelje

23.stranica

 Zanimljivo: nadoknada štete iz državne blagajne i zaštita od nasilja

 Plaćanje Svetodmitarskog dohotka od 2000 perpera Tvrtku kao kralju Srbije
 Tvrtkov novac:
1. Dinar koji liči Stepanovom
2. Dinar identičan dubrovačkom (poslije 1365., kalupi iz Dubrovnika, Ć. Truhelka –
Nalazi iz Vranjske)
*Vranjska – 1901 nađeno 203 novca, 19 Tvrtkovih, 184 dubrovačka (fusnota 49)
 Dolazilo do smetnji u trgovini, ali zvog spoljno ili unutrašnjopolitičkih dešavanja (Tvrtko
i mađarski kralj Ludovik – stoj između 4. i 18. Juna 1363., kazna 500 perpera)

24.stranica

 Okršaji Tvrtka i Vuka ometali trgovinu, Dubrovčani se preko posalnika žale

Fusnota 51:
*4.februar 1366. – slanje komisije za povrat otetih stvari i slobodu trgovanja
 Bosna i Dubrovnik oko Kotora problemi – privremeno napuštanje Bosne:
Fusnota 52:
*Dubrovačka vlada, 14.april 1379. – rok za povratak iz Bosne mjesec i pol
 Nema Tvrtkove povelje za primorske gradove, obašnjenje su politički ciljevi oko tih
gradova – 1390. - Podredio ih sebi
 Zapisi Trogirskog vijeća . Notae Joannes Lucii – samo politički odnos se komentariše
 1358. – oslobađanje dalmatinskih gradova od Mletaka, pripajanje Ugarima, pogodniji
uslovi za trgovinu – najviši uspon (najviše pomorska, ali i kopnena)
 Izvori oskudni, ali moralo biti više trgovine
 Nema pojačanih odnosa između Mlečana i Bosne
  29.mart 1(3)436? – Tvrtko (II?) - štićenje prava Mletačke republike, vjerovatno se
podrazumijevaju i trgovci, nije povelja koja reguliše trgovinu

25.stranica

 Mleci angažovani uglavnom na Levant, čuvaju kolonije od Turaka, artikle s Balkana

preko Dubrovnika
 Učešće Mletaka na Balkanu ograničeno na jadransku obalu samo, rijetko idu u
unutrašnjost
 Nema podataka o njihovoj aktivnosti u Bosni

5.PROŠIRENJE TRGOVAČKE RAZMJENE

 Za izvoz prvorazredan nastavak razvoja rudarstva

 Srebrenica postaje vrlo poznat i napredan rudarski centar, privlači Dubrovčane
 Otvaraju se mnogi rudnici – područje srednje Bosne – Fojnica (tu je i Ostružnica)
 Prvi spomen Fojnice – 1365. (vrlo vjerovatno i ranije):
Fusnota 60:
*Jedan dokument iz 9.1368. spominje prodaju polovine rupa u Fojnici od strane
Hansa i Nikla Sasinovića Jakopčetu Ilije Kelagića i Paulušku Kudelinoviću
 Kreševo – 1381.
 Busovača 1371. – željezo
 Srednja Bosna – srebro, bakar i željezo
 1370-ih – Olovo (možda i ranije, Vlasi odnose Olovo u zamjenu za so, ali se ne zna je li
to Olovo iz Bosne)

26.stranica

 Olovo – 1382.
 Kamenica – 1376., vezana uz Olovo
Fusnota 66:
*15.februara 1376 – Matko i Žore Bokšić – 90 milijara olova iz Kamenice
kreditorima
*19.aprila iste godine kreditori se odriču svojih prava u korist gornje dvojice
*Spominje se i izvjesna količina olova iz Kamenice u Bosni
 Kamenica vezana uz Olovo:
Fusnota 67:
*11.februar 1382 – olovo „in contratas Camenize“
*17. Jul 1387 – Dubrovačka vlada ne daje dozvolu za ...
 Intenzivno eksploatisani:
 Fusnota 68:
*2.jul 1376 – naredba Dubrovačke vlade braći Bokšićima i Tvrdaku Bjelojeviću da
puste Bošnjane i Vlahe iz Bosne da prenose čije hoće olovo, a ne samo njihovo
 Ili su bili ista ili blizanačka naselja (K. Jireček – Kamensko, M. Filipović- izvor
Kamenica kod Bakića)
 Dosad nepoznati rudnik „Čečelj“ – 11. Februar 1382 – Pasko Rastić da pronađe imovinu
pokojnog Mihaila Budačića– „in contratas Cecegli et Camenice“

27.stranica

 Ubikacija lahgana – naselje Ćeće u popisu iz 1950.

 Razvoj rudarstva paralelan mjestu rudarskih proizvoda u izvozu
 Morao biti znatan izvoz srebra, iako ga nema u izvorima mnogo (mnogo rudnika srebra,
Dubrovčana prisutnih, nosioca izvozne trgovine)
 Zlato – Radoje Utiković, decembar 1367. – obavezuje se Dubrovčanu jednom da će mu
poslati zlato i srebro na ime duga (6,5 dukata na svaku uncu)
 Određeniji podaci o prodaji , dosta odredbi – Dubrovnik mnogo zainteresovan
 6.1384. – Žore Bokšić – izvoz soli iz Dub. za olovo, kazna od 200 dukata ako proda sol
za novac
 6.1387 – općinska nabavka soli, ali samo ako se zakune da će se dovesti olovo iz
Kamenice
 7.1387 – odluka – ko donese olova do 30.9, može dati sol na veresiju (jedan od načina
forsiranja dovoza olova)
 Česta zabrana odnosa olova bilo gdje dok se Dubrovniku ne namiri i burne reakcije
Vladena bilo kakve novine (monopol Bakšića i Bjelojevića)

28.stranica

 Želja za konstantnim dovozom Olova iz Bosne uzokuje intenzivnu mu proizvodnju

 Izvoz olova se pominje u:
1. Ugovorima o kupovini mu
2. Ugovori o prevozu mu
3. Dozvole vlade zamjene soli za olovo
1. Od 1370-ih uvoz olova veoma obiman i to, začudo, odmah po otvaranju rudnika

29.stranica

2. Dubrovčani se najviše bave trgovinom olova, rijetko domaći

3. Jedino se vladar bavi prodajom (ponekad i do 100 milijara i poslije Tvrtka I)
Fusnota 83:
Prezbiter Rastko prodao trgovcu iz Ankone 50 milijara olova 14.Maj 1390
„Jouenchous de Florentia“ kupuje olovo od kralja Tvrtka putem Žore Bokšića
 4. Dubrovčani koji su prodavali Olovo: Marin Benvenutić, Maroje Radoslavić, Marin
Menčetić, Pasko Rastić, Miho Rastić, Andrija Sorkočević, Klemenet Gučić, Nikola
Gučetić, Marin Gučetić, Simon Bunić, Andrija Bunić, Matko Đorđić
Fusnota 84:
*Maroje Radoslavić se žali da mu je oduzeto 20 tovara olovo dok se vraćao iz Bosne
(22.decembar 1372)
*Ratko , kapelan bosanskog kralja prodaje Marinu Menčetiću 23.august 1376
*Dubrovačka vlada šalje Peska Rastića sa zadatkom da pokupi imovinu Mihaila
Budačića, koja je većinom olovo
*Vlah Visulović – podići će sve olovo iz Kamenice i posalti ga jednom trrgovcu u
Dubrovnik (22.april 1382)
*Andrija Sorkočević, Simon Bunić, Klement Gučetić - dobijanje općinske soli za
prevoz olova iz Kamenice u Dubrovnik (17.august 1387)
*Klement Gučetić – posebno odobrenje za općinsku sol za plaćanje prevoza da doveze
olovo u Dubrovnik (14.maj 1390)
*Matko Đorđić – kupio od Žore Boksića 70 dukata olova i poslao u Veneciju
*Andrija Bunić – od žene Žorine, Marusa 40 milijara olova
*Miho Rastić – kupio od Maruse s

 Spominju se na dva mjesta najviše, mal obim

 Braća Bokšići se ističu, Žore i Matko vezani uz prvi spomen Kamenice
 Trguju bos. olovom, koje otpremaju brodovima za Veneciju (fusnota 86: Vlaho Radanić
se obavezuje da će odnijeti 125.5 milijari olova u Veneciju)
 Upozorenje Dubrovnika na njihove novotarije (već spomenuto gore)
 Odvojeno posluju (Matko od 1372)

30.stranica

 Brat Žore – protovestijar i carinik na Tvrtkovom i Dabišinom dvoru, kao i gl. Posrednik
za prodaju olova na dvoru, visok položaj koristi za tvoj interes (preko žene u Dubrovniku
prodaje bosansko olovo), postao veoma poznat, drugi mu počeli plaćati prevozninu
 Pregled cijena nije jasna:
1. Osim količine, ne znaju se mjere (dubrovačke ili mletačke)
2. Ne zna se dali pribilježeni iznos ima prodajnu cijenu Dubrovnika ili kupovnu u Bosni
3. Nije poznata cijena dukata u svakom slučaju

31.stranica

 19-20 perpera po milijaru (684-720 groša)

 Najviše je olova išlo na stranu, pogotovo Mlecima malo ostajalo u Dubrovniku za lok.
upotrebu
 Naročito intenzivan obim za Veneciju- 1370. i poslije
  1371-1392 – oko 311 tona olova (srbijansko i bosansko olovo – ali većina bosanskoga)
 Kopneni put – do Neretve, pa odatle morskim putem u Veneciju
 Nekada od Neretve lađama do Dubrovnika, odakle opet za Veneciju
 I u druge zemlje, pogotovo na talijanskom tlu (Piza, Sicilija, Gaeta,Firenca)
 Izvoz bakra (brondium): Pauluško Kudelinović – prodaja rudnika bakra Žori Bokšiću
„in Ostrunica“ (15 dukata – 45 perpera – 540 groša)
 Hans Sasinović prodaje isto bakar jednom Mlečaninu (fusnota 104: Johan Ramboldo)
 Izvoz u komadima razne težine, mjerio se u litrima, u većim količinama milijarima
 Prečišćavanja i afinatura: prvo kod Mletaka, kasnije i kod Dubrovčana

32.stranica

 Spominje se izvoz željeza: jedanpu, 1371.g., Busovača – Gojko Čepić Johanu Ramboldu
30 milijara željeza po 20,5 dukata po jednom

Pored metala, izvoz:

1. Koža od 1350-ih – važan materijal i izvozni artikal, u Srbiji i Bosni sve intenzivniji
 Preko Dubrovnika u Veneciju porast izvoza 1350-ih, vrhunac 1370-1380.g.
 Poslije ovog perioda opada potražnja u Mletaka, ali se povećava izvoz u dr. gradovima
Italije
 Broj bala i do nekoliko stotina
 Ne zna se tačno koliki je izvoz, ali je bio u stalnom porastu
 Kao olovo, znalo se plaćati određenom količinom soli (slučaj 3.1376 u Goraždu)
2. Izvoz mesa i sira domaćeg stanovništva u Dubrovnik (bez toga tamo nema sira i mesa)
 Kralj izvozio sir

3. Konji predmet izvoza također, prodavali domaći ljudi (fusnota 114: Vukmir
Pribislavić prodao konja za 6 perpera, po duploj cijeni, inače cijene do 5 perpera)

4. Proizvodi pčelarstva, u prvom redu vosak

33.stranica

5. Drva s Drine

6. Žitarice (Trip de Biste – oktobar 1383. – dozvola za prevoz žita preko Goražda, Slanog
do Kotora)

7. Roblje – opada broj, ali je izvoz konstantan. Obično robovi iz Prače, Trebinja, Drine
,Neretve, Breznice, Usore. Cijena robova od 1450-ih u porastu, zbog manje zastupljenosti
  Uvoz:
1. Sol – trg Drijeva glavni za sol, kasnije ga Bosna gubi (1357.g. – kralju Ludoviku s
desnom obalom Neretve – nadoknada dizanje Brštanika i Novog)
Dovelo do sukoba s Dubrovnikom, jer je ugrožavalo njihovu poziciu u prodavanju
soli:
*Drijeva, Kotor, sv.Srđ i Dubrovnik – tradicionalna tržišta soli dotad
*1382. – Drijeva se vraćaju nazad u Bosnu, planovi se otkazuju, Dubrovnik zadržava
poziciju
*1357. – spisak zemalja koje nabavljuu sol iz dubrovačkog općinskog kumerka
*Nagao porast uvoza soli – nabolje vidljivo preko zamjene soli za olovo
*Drugi izvori za sol – ugovori Vlaha sa Dub. o prevozu do Prače, Borača, Goražda i
Foče, jedan dio ide u Srbiju
*Pošiljke i do 100 tovara
*cijena soli za razmjenu za olovo = cijena soli u općinskom kumerku

 Nema spomena drugih artikala previše

2. Malvasija, mrčarija
Fusnota 128:
*23.februar 1386. – Neki Vlah se obavezuje Mirku Zečeviću da će sa 6 konja odvesti
mrčarije do Goražda
*26.januar 1387. - Dvojica Dubrovčana uvoze „mercium“ – (mrčarija vjerovatno)
*17.maj 1383. – Dozvolja se bosanskom kralju „extrahere de Ragusio et emere de
vino malvasia

3. Tkanina
*Ne spominje se mnogo
*29.septembar 1382. – Veliko vijeće dopušta bosanskom kralju da kupi u
Dubrovniku tkanine
*Uvoz tkanine u istočnu Bosnu u dva navrata (Dubrovnik)
*Hanus Petar Sasinović, nabavlja tkanine iz Venecije
*Domaća proizvodnja tekstila – raša, grubi tekstil za podmirivanje potreba. Isto i na
Tvrtkovom dvoru, samo za osoblje i okolinu dvora

6. NOSIOCI TRGOVINE

 Dubrovčani uveliko prisutni i angažovani u privredi

 Uvoz-izvoz trgovina
 Obim dub. trgovine povećan (kontrolisali su većinu rudarske trgovine)
35. stranica

 Organizacija i razgranatost poslova postaje sve komplikovanija i složenija

 Javljaju se krupni trgovci (Matko, Žore Bokšić)
 Eksploatacija bosanskih rudnika
 U Tvrtkovo doba – čvrst ei značajne pozicije u svim granama bosanske privrede
 Spoljnotrgovinski promet uključivao sve više i domaće ljude u trgovinu (knjige Debita
Dubrovačkog arhiva) – Bošnjani počinju uzimati zajam na dukate, ne samo na perpere
(984,23 dukata i 6 perpera ukupna zaduženja 1350-ih):
Fusnota 139:
1. Radoje Tvrdojević iz Prače – 11.10.1381. – 116 dukata
2. Tihoslav Radinčić i brat Pribislav iz Prače – 15.11.1381. – 87 dukata
3. Dunaj Radoslavić i brat mu Gradoje – 15.11.1381. – 112 dukata
4. Obrad i Dabižin Nartičić iz Foče – 15.1.1399. - 110 dukata, 5 groša
5. Radoslav i Stojša Sorčić iz Ustikoline – 15.1.1399. – 250 dukata
 Kapital domaćih ljudi u porastu
 Najviše zabilježenih zaduženja iz Foče, Ustikoline, Prače
 Domaći ljudi izvjestan činilac u privrednim centrima

36.stranica

 Predmet trgovine domaćih ljudi nepoznat u ovom dobu

 Prema nekim podacima
a.) Olovo
b.) Gvožđe
c.) Vosak
d.) Konji
e.) Sir i meso
f.) Fustan
g.) Vjerovatno so
 Organizacija posla, pitanje sarađivanja s Dubrovčanima nepoznato
 U izvorima nejasna razlika između Bošnjana i Dubrovčana
 Tvrtko se bavi trgovinom (sir, posebno olovo)
 Ramboldo iz Venecije – primio 68 dukata od Hansa Sasinovića posredstvom bana i majke
mu – isplaćena kupovina robe neke
 Jakov Grimani – htio prodati dijamant za 16.000 dukata, spustio na 400, Tvrtko htio da
mu plati u olovu, on se žalio i na to i na cijenu, tvrdeći da je određena pod prisilom i
nastade tako čitav spor na dubrovačkom sudu. Spor nije do kraja okončan, nisu se mogli
nagoditi
  Novi ekonomski centri – izraz trgovačke razmjene domaćih i stranih ljudi
 Javljaju se bosanski trgovi u Dubrovačkim arhivima, preciznije info.
 Doba Tvrtka – trgovi u punom zamahu:
1. Foča – 1368
2. Goražde – 1376
3. Visoko 1379
 Trgovačka aktivnost na širokom području

37.stranica

7.PRIVREDNI PLANOVI TVRTKA

 Tvrtkovi prihodi osim trgova:

1. Carine
2. Dažbine
3. Zakupnine za eksploataciju rudnika
4. Dohodak od dozvole za slobodnu trgovinu Dubrovčana (100 libara srebra)
 Sa razvojem rudarstva i trgovine ovi svi prihodi su se povećali
 Drži sve državne prihode i svu upravu i vlast, ekonomski veoma jak, jedini gospodar u
zemlji
 Pravi četverostruki zlatni dukat, pored srebrenog
 Privredne mjere posebno važne:
1. Unaprjeđenje procesa za proizvodnju tkanine (dubrovački majstori pri kraju
vladavine) – opet nije u velikom razmjeru proizvodnja, održalo se i kod Dabiše

38.stranica

2. Razvijanje samostalne bosanske privrede bez dubrovačkog posredništva – Nakon

gubitka Drijeva, okrenuo se pravljenju novih solana, upravo u ovom smjeru, napravio
solane i digao grad u Boki (Sveti Stefan - Novi) u Dračevici župi u Kotorskom zalivu.
Napravili blokadu uvoza soli u Novi, kazna za brodove koji postupe suprotno
*20.mart 1372. – zabrana odlazaka dubrovačkih trgovaca u Bosnu
*10.april – zabranjeno odvoženje robe u Bosnu
*9.jun – pozvani svi Dubrovčani da se vrate iz Bosne sa stvarima
*Predstoji period borbe protiv Tvrtkovih namjera
*15. septembra 1382. - Poslan Kliment Gučetić da razgovara sa Tvrtkom o soli
*Cijeli slučaj proširen i na dalmatinske gradove (intervencija Dubrovčana – Trogir,
Split, Zadar)
*Blokada, sprječavanje i paljenje brodova pred Novim
*Ipak nisu mogli spriječiti to, pored svih zabrana

39.stranica

*Kad su vidjeli da ne ide, pokušali okrenuti na priču

*U Malom i Velikom vijeću raspravlji sadržaj povelje u kojoj bi se Tvrtko odrekao
svojih kombinacija
 *Nakon povratka Drijeva, Tvrtko popušta uz neke za Bosnu korisne uvjete:
 Povelja – 2.decembar 1382. – pozvivanjem na shvatanje starog zakona
ukinuo prava proizvodne soli u svom gradu
 So se ipak nastavila tamo prodavati – Kotorani se nameračili, Dubrovčani
im ulijetali:
a.) 17.12.1382. – potvrda odluke za slanje poslanika Kotoranima
b.) 11.11.1383. – pismo kotorskoj općini
c.) 21.11.1383. – ista izjava

 Javili se za pomoć čak i Ugarima

 11.april 1383. – zabrana uvoza soli iz Dalmacije i Hrvatske u Novi, pomogla im kraljica
Marija
 8.maj 1384. – ista zabrana potvrđena
 Tvrtko digao i Brštanik u blizini ušća Neretve – trgovački razlozi
(brodogradilište i tržište soli):
Fusnota 166:
*Dignut 1383.
*Brštanik dignut na lijevoj obali Neretve
*Dubravice kod sela Brštanika (spomen XIII stoljeće)
*ispod grada dubrovačka kolonija
*kad se krenula prodavati sol, intervencia Dubrovčana (šalju jednog oružanog
brigantina da kontroliše uvoz soli)
*Imao pristanište Lovoriku

40.stranica

 Zahvat nije uspješan, ne javlja se grad dugo u izvorima:

Fusnota 169:
*11.1395. – naredba Dubrovčanima da ruše sve tamošnje kuće
Poslije se Brštanik rijetko spominje
 Ovim okršajem oko Novoga, prepoznat pravi karakter dubrovačkog prisustva i uloge u
Bosni:
1. Svojim posredništvom su u trgovini i investicijama pomagali razvoj privrede;
2. Kočili su svaki pokušaj osamostaljivanja
 Doprinos njihov je neupitan, ali u jednom trenuttku su bili glavna kočnica samostalne
afirmacije domaćeg stanovništva, koje bi se manifestovalu u jačanju centralne vlasti i
domaćeg trgovačkog elementa
 Postaje stalna karakteristika dubrovačkih preduzeća

 ZAKLJUČAK:
1. Druga polovina XIV stoljeća posebno razdoblje za privredu
2. Nagao razvoj robno-novčane razmjene (intenzivna trgovina)
3. Uključivanje u europsku privredu
4. Novi trgovi i širenje na provinciju
5. Postepeno bogaćenje domaćeg elementa
6. Jačanje vlastele, ali veće jačanje centralne vlasti (Stepan II i Tvrtko I)
7. Planovi privrednog osamostaljena (Tvrtko I)