Sutkinja Jasna Zoretić Rendulić (to je ista ona koja je osudila čak

i dugogodišnjeg profesora Etike na Pravnom fakultetu u Zagrebu Vjekoslava Miličića, i to dva puta –
vidjeti link: https://www.facebook.com/ante.vrankovic/posts/10215464598761727 i knjigu Ivice
Grčara „Državom i pravom protiv akademske čestitosti“ o tome:
https://ivicagrcar.weebly.com/uploads/4/8/2/1/48211791/drzavom_i_pravom_protiv_akademske_ce
stitosti_ivica_grcar.pdf?
fbclid=IwAR0AwpcwG8e4YAnjNCP9ZVqa94goacbksAD9fa3FsYRgHs56j8nQsT0ASNg – str. 18, 19, 22,
osudila je Antonija Dananića na 10 mjeseci
168-170)

zatvora, iako je svjedok tužbe dao iskaz

kontradiktoran iskazu same tužiteljice!

Županijski sud u Splitu se posve oglušio i

ignorirao taj ključni navod Žalbe, činjenicu da je
iskaz tužiteljice kontradiktoran iskazu njezinog
svjedoka (vidjeti niže u Žalbi na str. 7 – označeno
žutim markerom!).

Time je taj sud, kao i prvostupanjska sutkinja

Jasna Zoretić Rendulić ignorirao jedno od
temeljnih načela prava od Rimljana: „In dubio pro
reo“ tj. "U dvojbi valja presuditi za optuženog".

Čovjek je dobio 10 mjeseci zatvora bespravno!

Na posl. broj: 8. K-370/17
OPĆINSKOM KAZNENOM SUDU U ZAGREBU
Kazneni postupak:
OKRIVLJENIK: Antonio Dananić iz Sv. Ivana Zeline, Ivana Žigrovića Pretočkog 35a,

2* ŽALBA
protiv presude Nasl. suda posl. broj 8. K-370/17 od dana 4. listopada 2017. g.
------------------------------------------------------------------------------------------------------

I. Presudom Nasl. suda posl. broj: 8. K-370/17 od dana 4. listopada 2017. godine
prvostupanjski sud je presudio da je nižepotpisani Antinio Dananić počinio kazneno djelo
protiv osobne slobode – prijetnjom opisano po čl. 139 st. 2 i 3.Kaznenog zakona, a kažnjivo
po čl. 139 st. 2 KZ-a.

Protiv naznačene presude optuženik u otvorenom zakonskome roku podnosi ovu žalbu zbog
bitne povrede odredaba kaznenoga postupka kao i zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.

II - OBRAZLOŽENJE
Kako je to od pamtivijeka poznato i zakonom definirano, svaka stranka dužna
je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze
kojima se utvrđuju činjenice.
Usprkos tome što se navodno oštećena Sanjica Ferin pozvala na brojne „SMS poruke
prijetećeg sadržaja“ kao i na „prijetnje putem Facebooka“, temeljem kojih je okrivljenik i
osuđen (presuda, str. 6) iz presude i iz sadržaja spisa je očito da niti Sanjica Ferin, niti državni
tužitelj nisu priložili NITI JEDAN MATERIJALNI DOKAZ od brojnih koje su naveli u
svojim iskazima pred nasl. sudom, a to osobito vrijedi za navod da se okrivljeni fizički
obračunao sa Sanjicom Ferin, što da se doista i dogodilo, ista S. Ferin bi to sigurno mogla
dokazati liječničkim potvrdama o modricama, koje se međutim, kao ni odgovarajuće
liječničke potvrde o istima (modricama) nigdje ne spominju, a kamoli da su kao ključan
materijalni dokaz priložene u spis, što je obzirom na okolnosti događaja i drakonsku izreku
presude, uistinu šokantno i u krajnjoj opreci sa svom unanom pozitivnom sudskom praksom.
Okrivljeni je uistinu drakonski osuđen temeljem dviju pukih izjava, onih same
navodno oštećene Sanjice Ferin, i njezina svjedoka koje su ne samo međusobno u
kontradikciji, već su i svaka po sebi nelogične i nekonzistentne, pa se tako na jednom mjestu
tvrdi da je tijekom inkriminiranih događaja okrivljenik Sanjicu Ferin „primio za vrat, nabio na
zid i počeo je gušiti“, dok na drugom mjestu stoji da je okrivljenik Sanjicu Ferin zapravo
„uhvatio rukama za vrat i da je istu bacio na pod“ pa nije jasno da li je okrivljenik navodno
gušio S. Ferin na zidu ili na podu: takva nekonzistentnost navedenih iskaza (a sličnih primjera
u presudi ima još!) ne čudi zato jer su oba izmišljena, pa nije ni čudo da su u kontradikciji.
Okrivljenom međutim, suprotno slovu zakona i okolnostima ovog postupka, nije
omogućeno da u svojstvu svjedoka sasluša inače spominjanog Dražena Šabana, Bukali,
Lužan, koji se spominje u spisu, i koji me i preporučio na navedeni posao, gdje se cijeli
incident i dogodio, ali on nije ispitan, a nije ispitan niti otac okrivljenika Dragutin Dananić,
Ivana Žigrovića Petočkog 35a, Sv. Ivan Zelina, a na okolnost da je okrivljenog odmah po
dobivanju otkaza odvezao kući iz čega biva jasno da su sve tvrdnje o navodnim prijetnjama
Sanjici Ferin nakon što je okrivljeni dobio otkaz potpuna izmišljotina, jer je okrivljeni nakon
toga radio u Bistri i uopće nije bio u prilici na navedene načine istoj osobi prijetiti.
 Naslovni sud je dakle donio svoju drakonsku presudu isključivo na temelju „rekla-
kazala“ argumentacije, i to kontradiktorne i nekonzistentne, te bez ijednog na sudu
prezentiranog materijalnog dokaza pa je doista jasno i neprijeporno je da se u navedenom
slučaju radi ne samo o drastičnom krnjenju temeljnog ljudskog prava na pošteno suđenje,
zagarantiranog i Ustavom RH i međunarodnim konvencijama, nego i o izrazitoj materijalnoj,
spolnoj i obrazovnoj diskriminaciji, jer npr. Tomo Horvatinčić ubije 4 osobe i ne dobije ni
dana zatvora, a okrivljenom za par izgovorenih riječi u afektu, a što je i priznao te bi to trebala
bit olakotna okolnost, nasl. sud dosudi 10 mjeseci zatvora, iako je isti prvostupanjski sud vrlo
dobro znao da okrivljeni svojim povremenim poslovima kao samohrani otac prehranjuje
svojeg malodobnog 10-godišnjeg sina (kojeg je majka ostavila kad je imao samo 10 mjeseci)
te ga i u toj njegovoj dužnosti i obavezi svojom drakonskom kaznom svjesno sprječava, čak i
izrijekom ne uzimajući tu olakotnu okolnost i druge olakotne okolnosti u obzir prigodom
svojeg izricanja presude (Presuda, str. 6)!

III Slijedom svega gore detaljno izloženog, okrivljenik

predlaže

da drugostupanjski sud ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i uputi predmet

prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U Svetom Ivanu Zelini, 31. listopada 2017.

____________________________
(Antonio Dananić, v. r.)
PS
Županijski sud u Splitu se posve oglušio i ignorirao je ključni navod Žalbe, činjenicu da je
iskaz tužiteljice kontradiktoran iskazu njezinog svjedoka (vidjeti u Žalbi – označeno žutim
markerom!)
Time je taj sud ignorirao jedno od temeljnih načela prava od Rimljana: „In dubio pro reo“ tj.
„U dvojbi valja presuditi za optuženog“.

Čovjek je dobio 10 mjeseci zatvora bespravno!