Glasnik Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta

Journal of Faculty of Mining, Geology and Civil Engineering

ISSN: Vol. 2013/1, pp. 49-59
Rad je objavljen na V savjetovanju geologa BiH sa međunarodnim učešćem, Jahorina, oktobar 2013.

Sejfudin Vrabac1
Izudin Đulović2
Irma Tahirović3
Edina Šabanović4
Muamer Imamović5

DONJI EOCEN I MIOCEN U PODRUČJU DOKNJA KOD TUZLE

Sažetak: U području Doknja istraženi su izdanci sedimenata na jugozapadnom i sjeveroistočnom krilu Dokanjske sinklinale. Na
osnovu foraminifera definisan je donji eocen, donji baden i sarmat. Donji eocen je određen na osnovu rukovodeće vrste Nummulites
robustus SCHAUB. Donji baden je predstavljen sa dvije zone. Starija zona je Ammonia viennensis i Nonion commune, a mlađa
Globigerinoides trilobus i Orbulina suturalis. Sarmat reprezentuje zona Porosononion granosum. Donji miocen i panon izdvojeni su
na osnovu ostrakoda i superpozicije.
Ključne riječi: Donji eocen, Miocen, Dokanjska sinklinala

THE LOWER EOCENE AND MIOCENE IN THE AREA DOKANJ NEAR TUZLA

Summary: In the area Dokanj near Tuzla was investigated outcrops on the southwest and northeast limb of the Dokanj syncline. On
the basis of foraminifera is determined the lower Eocene, the lower Badenian and the Sarmatian. The lower Eocen is defined on the
basis Nummulites robustus SCHAUB. The lower Badenian is represented by the two zones. The older zone is Ammonia viennensis
and Nonion commune, and the younger zone is Globigerinoides trilobus and Orbulina suturalis. The Sarmatian is represented by the
zone Porosononion granosum. The lower Miocene and the Pannonian are separated by the ostracods and superposition.
Key words: Lower Eocene, Miocene, Dokanj syncline

1
Dr.sc., Redovni professor, Univerzitet u Tuzli, Rudarsko-geološko-građevinski fakultet, Univerzitetska 2, Tuzla, Bosna i
Hercegovina,
2
Dr.sc., Docent, Univerzitet u Tuzli, Rudarsko-geološko-građevinski fakultet, Univerzitetska 2, Tuzla, Bosna i Hercegovina
3-5
Student, III godina studija Geologije, Univerzitet u Tuzli, Rudarsko-geološko-građevinski fakultet, Univerzitska 2, Tuzla, Bosna I
Hercegovina
1. UVOD

Dokanjska sinklinala predstavlja izuzetno znaĉajnu strukturu Tuzlanskog bazena jer se u njoj nalazi leţište
kamene soli Tetima. Ova sinklinala prema Sokliću (1986) ima duţinu preko 15 km a širinu do oko 5 km. Asimetriĉna
je, sa nagibom slojeva u sjeveroistoĉnom krilu uglavnom izmeĊu 50-70 stepeni, dok je nagib slojeva u jugozapadnom
krilu obiĉno 20-40 stepeni. Unutar ove velike sinklinale javlja se niz brahisinklinalnih i brahiantiklinalnih struktura, kao
i uzduţnih i popreĉnih rasjeda. Geološka graĊa Dokanjske sinklinale intenzivno se istraţuje nakon pronalaska leţišta
kamene soli 1978 god.. Na perspektivnost ove sinklinale prvi je ukazivao Soklić (1948-1950). Znaĉajne doprinose
poznavanju geologije Dokanjske sinklinale dali su: Soklić (1948-1950, 1986), Kranjec (1965), Petrović (1979/80),
Čičić & Jovanović (1987), Vrabac (1999), i ostali brojni geolozi.
U martu 2012 god. na podruĉju Doknja realizovane su terenske vjeţbe studenata III godine Geološkog odsjeka
RGGF-a Univerziteta iz Tuzle. Na popreĉnom profilu duţine oko 3 km istraţeno je deset izdanaka sedimenata
Dokanjske sinklinale (sl. 1). Uzorci za mikropaleontološka istraţivanja su nakon pripreme ispirani na sitima 0,8-0,1
mm. Nadsitna frakcija sa sita 0,1 mm analizirana je pod mikroskopom Carl Zeiss Jena pri povećanju 40 x. Rezultati
terenskih i kabinetskih istraţivanja prezentirani su u ovom radu.

Slika 1. Geografski položaj istraživanih izdanaka Dokanjske sinklinale

2. STRATIGRAFIJA ISTRAŽIVANIH SEDIMENATA

Na podruĉju Doknja istraţeni su sedimenti jugozapadnog i sjeveroistoĉnog krila Dokanjske sinklinale. Odabrano
je deset izdanaka, od kojih su tri nova jer su sedimenti otkriveni zahvaljujući djelatnosti ĉovjeka (bunar i temeljni
iskopi). Analizom paleontoloških uzoraka odreĊeno je da ovi sedimenti pripadaju donjem eocenu, donjem miocenu,
donjem badenu, sarmatu i panonu.

2.1. Donji eocen

Sedimenti donjeg eocena definisani su na izdanku br. 10 koji se nalazi oko 2,3 km sjeveroistoĉno od Doknja (sl.
1). Lokalitet ima koordinate: y = 6,555.244 i x = 4,941.354. Poloţaj slojeva ukazuje da je u pitanju lokalna antiklinala
horstantiklinorija Majevice. Jugozapadno krilo ove antiklinale predstavlja ujedno sjeveroistoĉno krilo Dokanjske
sinklinale. Na jugozapadnom krilu antiklinale smjenjuju se slojevi pjeskovitih laporaca i pješĉara (u osnovi se vidi
laporac debljine oko 2 m, preko slijedi pješĉar 0,4 m, laporac 0,15 m, pješĉar 0,10 m i na vrhu laporac debljine oko 2m)
(sl. 2). Slojevi imaju elemente pada 135/54 stepena.
 Slika 2. Slojevi laporaca i pješčara donjeg eocena na izdanku br. 10
Pjeskoviti laporci sadrţe kalupe gastropoda Natica sp. (sl. 3), kao i veoma rijetke otiske kapaka školjkaša.
Posebno su znaĉajni numuliti predstavljeni vrstom Nummulites robustus SCHAUB (sl.4). Ova vrsta je prvi put naĊena
u Bosni i Hercegovini baš na ovom lokalitetu, a to predstavlja i njen prvi nalazak na Balkanskom poluostrvu (Pavlovec
et al., 2005). Tada je odreĊena i vrsta Nummulites atacicus LEYMERIE.

Slika 3. Kalupi gastropoda Natica sp. (veličina 15-28 mm)

Slika 4. Nummulites robustus SCHAUB (veličina 10 mm)

U nadsitnoj frakciji granulacije 0,1-0,8 mm pored fragmenata pjeskovitih laporaca zastupljena su veoma ĉesta
uglasta do slabo zaobljena zrna kvarca, staklaste sjajnosti i mat, kao i liskice liskuna. Foraminifere su relativno ĉeste
predstavljene numulitima (Nummulites sp., sl. 5) i veoma rijetkim miliolidama. Rijetki su fragmenti bodlji ehinida i
izuzetno rijetke ljušture ostrakoda.
 Slika 5. Nummulites sp., fragmenti bodlji ehinida i kapak ostrakoda

Na osnovu numulita utvrĊeno je da istraţivani sedimenti izdanka br. 10 pripadaju donjem eocenu. Ove
sedimente je Kranjec (1965) uvrstio u „drugi horizont srednjeg eocena“, dok su ih Čičić et al. (1990) odredili kao
„E2.3“. Navedeni podaci nameću potrebu revizije stratigrafskih podjela paleogenih sedimenata posebno na prostoru
sjeverne Bosne.

2.2. Donji miocen

Slatkovodni sedimenti donjeg miocena konstatovani su na izdancima br. 8 i 9.

Izdanak br. 9 ima koordinate: y = 6,555.336 i x = 4,940.859. Ovdje su zastupljeni slojevi pješĉara i laporaca sa
elementima pada 178/52 (sl.6).

Slika 6. Donjomiocenski klastiti na izdanku br. 9

U tamnosivim laporcima naĊeni su glatki kapci i fragmenti kapaka ostrakoda koji vjerovatno pripadaju rodu
Candona (sl. 7). Zanimljivo je da su u šlemovanom materijalu identifikovani brojni kristali pirita.
 Slika 7. Kapci i fragmenti kapaka ostrakoda (? Candona)
Izdanak br. 8 ima koordinate: y = 6,555.318 i x = 4,940.672. Slojevi klastiĉnih sedimenata imaju elemente pada
194/62 (sl. 8). U laporcima su zapaţeni otisci kapaka ostrakoda. Slojevi laporaca imaju debljinu 1-3 cm a iznad njih se
nalazi sloj konglomeratiĉnog pješĉara debljine oko 40 cm. Pješĉar dobro reaguje na HCl.

Slika 8. Sloj konglomeratičnog pješčara i tanki slojevi laporaca na izdanku br. 8

Na osnovu superpozicije, te litoloških i paleontoloških karakteristika sedimenata na izdancima br. 8 i 9 proizilazi
da oni pripadaju podini sone formacije i u Tuzlanskom bazenu su izdvojeni kao „klastiĉno-piroklastiĉna formacija“
donjomiocenske starosti (Vrabac i Ćorić, 2008).

2.3. Donji baden

Donjobadenski sedimenti odreĊeni su na izdancima br. 6 i 7 (sl. 1). Ovi izdanci se nalaze na sjeveroistoĉnom
krilu Dokanjske sinklinale.
Izdanak br. 7 ima koordinate: y = 6,555.386 i x = 4,940.495. Nalazi se sjeveroistoĉno od Doknja na udaljenosti
oko 1,5 km. Ovdje je kopan bunar pa je za analizu uzeta stijena koja se nalazi na gomili oko bunara (sl. 9.). To su
tamnosivi laporci sa karakteristiĉnim sferiĉnim formama luĉenja. U njima nisu naĊeni makrofosili.
 Slika 9. Laporci oko bunara na izdanku br. 7
Šlemovani uzorak pored fragmenata sivog laporca sadrţi relativno ĉeste liskice liskuna, kao i rijetka zrna pirita.
Foraminifere su izuzetno rijetke. NaĊene su samo ĉetiri ljušturice od kojih tri pripadaju planktonskim formama.
OdreĊene su: Globigerina praebulloides BLOW, Globigerinoides trilobus (REUSS), Globigerina sp. i Bolivina
dilatata dilatata REUSS (sl. 10).

Slika 10. Donjobadenske foraminifere sa izdanka br. 7

Prema superpoziciji ovi laporci ĉine neposrednu krovinu sone formacije, odnosno predstavljaju najstariji dio
zone Ammonia viennensis i Nonion commune.
Izdanak br. 6 nalazi se bliţe osi Dokanjske sinklinale. Njegove koordinate su: y = 6,555.418 i x = 4,940.354.
Ovdje su svjetlosivi laporci vidljivi ispod korijenja drveća (sl. 11).

Slika 11. Laporci na izdanaku br. 6

 U šlemovanoj frakciji granulacije 0,1-0,8 mm zastupljeni su fragmenti svijetlosivih laporaca, rijetka uglasta zrna
kvarca, i poluzaobljena zrna ultrabazita. Foraminifere su relativno ĉeste sa izrazitom dominacijom planktonskih formi.
OdreĊene su: Globigerinoides trilobus (REUSS), Orbulina suturalis BRÖNNIMANN, Globigerina bulloides d'
ORBIGNY, Valvulineria complanata (d' ORBIGNY), Bulimina elongata elongata d' ORBIGNY, Globoquadrina
altispira (CUSHMAN & JARVIS) i Lenticulina inornata (d' ORBIGNY) (sl. 12). Ĉesti su fragmenti bodlji ehinida.

Slika 12. Donjobadenske foraminifere sa izdanka br. 6

Asocijacija foraminifera svjedoĉi da laporci ovog lokaliteta pripadaju donjem badenu i to mlaĊoj zoni
Globigerinoides trilobus i Orbulina suturalis koja se u Tuzlanskom bazenu nalazi iznad zone Ammonia veinnensis i
Nonion commune (Vrabac et al., 2008).

2.4. Baden – Sarmat

Graniĉni sedimenti izmeĊu badena i sarmata zastupljeni su na izdanku br. 5. Koordinate ovog izdanka su: y =
6,555.496 i x = 4,940.230. Sedimenti su predstavljeni laminiranim laporcima sa jasno izraţenim ţućkastim i sivim
laminama (sl. 13). Elementi pada slojeva su 216/65 stepeni. U šlemovanom materijalu nisu naĊeni mikrofosili.

Slika 13. Laminirani laporci na izdanku br. 5

Ovi sedimenti su uvršteni u graniĉne naslage badena i sarmata na osnovu superpozicije i korelacije sa identiĉnim
sedimentima u drugim dijelovima Tuzlanskog bazena (Vrabac, 1999).

2.5. Sarmat

Izdanci sarmatskih sedimenata nalaze se na jugozapadnom i sjeveroistoĉnom krilu Dokanjske sinklinale. Njihova
stratigrafska pozicija definisana je na osnovu mikroforaminifera.
Izdanak br. 1 (novi temeljni iskop) lociran je pored puta Crno Blato – Dokanj (sl. 1). Njegove koordinate su: y =
6,554.512 i x = 4,938.645. Ovdje se u osnovi vidi laminirani pješĉar debljine oko 1,5 m, preko njega slijedi paket
debljine oko 3,5 m u kome se smjenjuju slojevi laminiranih pješĉara (debljina do 0,5 m) i pjeskovitih laporaca (debljina
do 10 cm) (sl. 14). Pješĉari reaguju na razblaţenu hlorovodoniĉnu kiselinu. Slojevi imaju elemente pada 352/20 stepeni.

Slika 14. Pješčari i laporci na izdanku br. 1

Uzorak za mikropaleontološko istraţivanje uzet je iz proslojka pjeskovitog laporca koji se nalazi u središnjem
dijelu izdanka. U frakciji granulacije 0,1-0,8 mm, pored fragmenata sivog pjeskovitog laporca, ĉesto su zastupljena
uglasta do slabo zaobljena zrna kvarca staklaste sjajnosti i mat, kao i rijetka zrna ultrabazita i serpentinita. Foraminifere
su izuzetno rijetke. OdreĊene su sljedeće forme: Porosononion granosum (d' ORBIGNY), Bulimina elongata elongata
d' ORBIGNY i Elphidium sp. (sl. 15).. Rijetki su ostrakodi (Ostracoda gen. et sp. indet.) i fragmenti ljuštura mekušaca.
Prema asocijaciji mikrofosila sedimenti ovog lokaliteta pripadaju mlaĊem sarmatu odnosno zoni Porosononion
granosum. Ova zona u Tuzlanskom bazenu odgovara gornjim Ervilia i Mactra slojevima (Soklić & Vrabac, 1995).

Slika 15. Sarmatske foraminifere i ostrakodi sa izdanka br. 1

Izdanak br. 2 nalazi se u Doknju (sl. 1), na nestabilnoj padini gdje je zastupljen proces klizanja i erozije
(vododerina). Izdanak ima koordinate: y =6,554.930 i x = 4,939.105. Erozijom je otkriven sloj pješĉara debljine oko 20
cm koji se nalazi preko ţućkastog laporca debljine oko 30 cm (sl. 16). Pješĉar reaguje na razblaţenu hlorovodoniĉnu
kiselinu. Slojevi imaju elemente pada 345/20 stepeni.
 Slika 16. Sloj laporca i pješčara na izdanku br. 2
Iz laporca je uzet uzorak za mikropaleontološko istraţivanje. U šlemovanoj frakciji osim fragmenata ţućkastog
laporca zastupljena su rijetka uglasta, do slabo zaobljena zrna kvarca, staklaste sjajnosti i mat, kao i slabo zaobljena
zrna roţnjaka i ultrabazita. Foraminifere su izuzetno rijetke. Predstavljene su sa: Porosononion granosum (d'
ORBIGNY) i Elphidium sp. (Sl.17). Rijetke su ljušturice ostrakoda i fragmenti ljuštura gastropoda sa vrlo niskom
zavojnicom i velikim posljednjim zavojkom. Na osnovu foraminifera moţe se zakljuĉiti da ovi sedimenti pripadaju zoni
Porosononion granosum.

Slika 17. Sarmatske foraminifere i ostrakodi sa izdanka br. 2

Izdanak br. 4 nalazi se na sjeveroistoĉnom krilu Dokanjske sinklinale i ima koordinate: y = 6,555.350 i x =
4,939.720. Ţućkasti pješĉari imaju elemente pada 182/41 (sl. 18). Pješĉari reaguju na HCl. Slojevi su razliĉite debljine a
ima ih i debljih od 1 m.
 Slika 18. Pješčari na izdanku br. 4
Ispod pješĉara nalaze se laporci u kojima su prisutne ţućkaste i sive lamine. U ovim laporcima naĊene su
foraminifere (sl. 19): Porosononion granosum (d' ORBIGNY), Anomalinoides sp. i Globigerina sp.. Rijetki su i kalupi
gastropoda Valvata sarmatica PAPP.
Ovi sedimenti pripadaju zoni Porosononion granosum.

Slika 19. Foraminifere i gastropodi sa izdanka br. 4

2.6. Panon

NajmlaĊi miocenski sedimenti Dokanjske sinklinale nalaze se u jezgru ove strukture. Konstatovani su u
temeljnom iskopu dalekovoda odnosno na izdanku br. 3 (sl. 20). Koordinate ovog izdanka su: y = 6,555.138 i x =
4,939.187. Ovdje su zastupljeni sivi laporci nepravilnog, oštrog loma, koji dobro reaguju na HCl.

Slika 20. Laporci oko temeljnog iskopa na izdanku br. 3

U šlemovanom materijalu naĊen je jedan ostrakod sa dva sastavljena kapka koji vjerovatno pripada rodu
Hemicytheria, kao i jedan fragment kapka vjerovatno od roda Candona (sl. 21).
 Slika 21. Ostrakodi iz laporaca sa izdanka br. 3
Na majeviĉkoj cesti sjeverozapadno od Doknja u ovim laporcima pored ostrakoda naĊena je i Congeria cf.
banatica R. HOERNES (Kranjec, 1965).

3. ZAKLJUČAK

Terenskim i kabinetskim istraţivanjima sedimenata Dokanjske sinklinale odreĊen je donji eocen, donji miocen,
donji baden, sarmat i panon. Ovaj profil predstavlja osnovu za dalja detaljna stratigrafska istraţivanja, kojima pored
biostratigrafskih podjela stratona, treba definisati i njihove granice. Rezultati ovih istraţivanja primijenit će se za izradu
detaljne geološke karte leţišta kamene soli Tetima, a profil Dokanj će u budućnosti predstavljati posebno instruktivan
teren za obuku studenata, iz raznih geoloških disciplina.

ZAHVALNICA

S obzirom da je naš profesor, akademik Ivan Soklić dao veliki doprinos pronalasku leţišta kamene soli u
Dokanjskoj sinklinali, kao i poznavanju njene geološke graĊe, ovaj rad posvećujemo njemu.

4. LITERATURA

1. Cicha I., Rögl F., Rupp C., Ctyroka J., 1998: Oligocene-Miocene foraminifera of the Central Paratethys. Abh. senckenberg.
naturforsch. Ges., 549, 1-325, Frankfurt.
2. Ĉiĉić S., Jovanović Ĉ., 1987: Prilog poznavanju geološke graĊe, geneze, evolucije i tektonike Tuzlanskog basena, sa širim
osvrtom na prilike u slivu Jale i Soline, Geološki glasnik, 30, 113-156, Sarajevo.
3. Ĉiĉić S., Mojiĉević M., Jovanović Ĉ., Tokić S., Dimitrov P., 1990: Osnovna geološka karta – list Tuzla, 1:100.000, Savezni
geološki zavod, Beograd.
4. Kranjec V., 1965: Geološka graĊa šireg tuzlanskog podruĉja. Sveuĉilište u Zagrebu, 1-288, Zagreb.
5. Pavlovec R., Pavšić J., Vrabac S., 2005: Spodnji eocen na Majevici severno od Tuzle (severovozhodna Bosna). Geologija,
Geološki zavod Slovenije, 48/1, 5-12, Ljubljana.
6. Petrović M., 1979/80: Biostratigrafski znaĉaj srednjomiocenskih foraminifera iz bušotina tuzlanskog basena, Geološki anali
Balkanskog poluostrva, 43-44, 155-209, Beograd.
7. Soklić I., Vrabac S., 1995: Fauna moluska i biostratigrafija sarmata sjeverne Bosne, Geološki glasnik, 33, 31-45, Sarajevo.
8. Soklić I., 1948/50: Stratigrafija naftonosnog tercijara sjeverne Bosne. Geološki vjesnik, V-VII, 127-148, Zagreb.
9. Soklić I., 1986: Tektonsko-strukturni oblici Tuzlanskog bazena i Majevice. Akademija nauka i umjetnosti BiH, Knj. 10, 23-
55, Sarajevo.
10. Vrabac S., Ćorić S., 2008: Revizija „karpata“ Tuzlanskog bazena sa osvrtom na stratigrafski poloţaj sone formacije,
Geološki glasnik, 37, 71-81, Sarajevo.
11. Vrabac S., 1999: Facijalne i biostratigrafske odlike badena i sarmata sjeverne Bosne Univerzitet u Tuzli, 1-107, Tuzla.
12. Vrabac S., Ferhatbegović Z., Đulović I., Bijedić Dţ., 2008: Asocijacije mikroforaminifera u krovinskim sedimentima sone
formacije i njihova primjena pri izradi istraţno-eksploatacione bušotine B-84 na leţištu kamene soli Tetima, Geološki
glasnik, 37, 59-70, Sarajevo.