Professional Documents
Culture Documents
JosephCampbell Junak Sa Tisucu Lica PDF
JosephCampbell Junak Sa Tisucu Lica PDF
A
N
F N
Z
J Š
U
J Š
N T H
W
T
F
C © B
F
I.
C © F N
,
P V C
S
G
G
G
T T .
.
.
I -!---
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
S
V C
S
Z ,
S
Uvodna riječ / 11
Popis ilustracija / 15
Popis fotografija / 21
Prolog
1. / 29
2.
/ 49
3. / 54
4. / 63
I. #
:
1. / 71
2.
/ 80
3.
/ 89
4. / 95
5. / 106
II. #
:
1. / 113
2.
/ 123
3.
/ 134
4.
/ 140
5. / 160
6.
/ 178
III. #
:
1.
/ 199
2. / 202
3. / 212
4. / 221
5.
/ 233
6.
/ 241
IV. #
: / 249
I. #
:
1.
/ 283
2. / 288
3. - / 296
4. - / 299
5.
/ 306
6.
/ 313
II. #
:
!
1. / 319
2.
/ 324
3.
/ 329
4.
/ 332
III. #
:
1.
/ 335
2.
/ 338
3. / 352
4. / 359
5.
/ 363
6. / 366
7.
/ 371
8.
/ 373
IV. #
:
1. / 383
2. / 391
Epilog
1. / 397
2. ,
/ 398
3.
/ 403
Bilješke / 409
Mojem ocu i mojoj majci
Uvodna rijeè
“I
$
u sebi nose religijske doktrine tako su
izobličene i sustavno prerušene, naposljetku,” piše Si-
gmund Freud, “da ih masa čovječanstva ne može pre-
poznati kao istinite. Slučaj je sličan onome što biva kada
kažemo djetetu da novorođenčad donose rode. I tada ka-
zujemo istinu u simboličkoj odori, jer znamo što ta velika
ptica označava. Ali, dijete to ne zna. Ono čuje samo izobli-
čeni dio toga što mu kažemo, i smatra da ga vučemo za
nos; a znamo kako često njegova prgavost i nepovjerenje
prema odraslima zapravo potječu od ovoga dojma. Stekli
smo uvjerenje da je bolje izbjegavati takva simbolička pre-
rušavanja istine u onome što ćemo kazati djeci, i ne uskra-
ćivati im znanje o stvarnom stanju stvari, sukladno njiho-
voj intelektualnoj razini.”&
Namjera je ove knjige otkriti dio istina koje su nam pre-
rušene u likove iz religije i mitologije tako što će sprezati
mnoštvo ne pretjerano teških primjera i dopuštati prvo-
tnome značenju da postane jasno samo po sebi. Stari su
učitelji znali što kazuju. Kada jednom opet naučimo čitati
njihov simbolični jezik, bit će dovoljno raspolagati darom
antologa kako bismo čuli njihov nauk. Ali prvo nam valja
naučiti gramatiku simbola, a u našem vremenu ne znam
za bolji ključ ovoga otajstva od psihoanalize. Nije potre-
11
U
12
U
J. C.
N' Y, &. &*+0.
13
Popis ilustracija
15
I
16
I
17
I
18
I
19
Popis fotografija
21
F
22
F
23
F
24
F
25
Junak s tisuæu lica
P
Monomit
. M
29
P
30
M
31
P
32
M
33
P
S 1
34
M
35
P
36
M
37
P
38
M
39
P
40
M
41
P
42
M
43
P
44
M
45
P
46
M
47
P
S 2
48
M
. T
49
P
50
M
51
P
52
M
še, ostaje straga, nastaje, čega još ne bi, i svaki nov nam je
časak.”;+ “Samo se za tijela, u kojima ovo vječno, neuništi-
vo, nespoznatljivo Ja boravi, kaže da imaju kraja.”;9
Pravi je posao mitologije, kao i bajke, otkriti specifične
opasnosti i postupke mračnoga unutrašnjeg puta iz trage-
dije u komediju. Zbog toga su događaji fantastični i “ne-
stvarni”: oni predstavljaju psihološke, a ne fizičke podvi-
ge. Čak i kad je legenda posvećena nekoj stvarnoj povije-
snoj osobi, pobjedonosna djela ne prikazuju se u životnim,
već u snolikim uobličenjima; jer poanta nije u tome da se
to i to učinilo na Zemlji; poanta je u tome da se, prije nego
što se to i to moglo učiniti na Zemlji, ova druga, važnija,
primarna stvar morala zbiti unutar onoga labirinta koji
svi mi poznajemo i posjećujemo u snovima. Mitološki ju-
nak može proputovati svoj put Zemljom, uzgredno; u biti,
on putuje prema unutra – u dubine gdje se nadvladavaju
tamni otpori, i gdje se davno izgubljenim, zaboravljenim
moćima udiše nov život, kako bi postale dostupne preo-
brazbi svijeta. Kad se ovo djelo ostvari, život više ne pati
beznadno pod groznim unakaženjima sveprisutne nesre-
će, natučen vremenom, odvratan diljem protežnoga svije-
ta; nego, dok se na njemu još vidi užas, dok mu jauci još
burno ječe, u njega prodire sveprožimajuća, svehranitelj-
ska ljubav, uz spoznaju o vlastitoj neporaženoj moći. Na
površinu, sa sve glasnijim povikom, izbija dio one svjetlo-
sti što nevidljiva blista u bezdanima svoje obično neproni-
čne tvarnosti. Strašna unakažavanja tada se oku otkrivaju
kao puke sjenke jedne imanentne, neprolazne vječnosti;
vrijeme popušta pred slavom; a svijet pjeva uglas sa ču-
desnom, anđeoskom, ali možda u konačnici monotonom
53
P
!. J
54
M
55
P
56
M
57
P
58
M
59
P
60
M
61
P
62
M
. P#
63
P
64
M
65
P
66
M
67
P
68
I. DIO
Junakova pustolovina
P
O
. Z
#
71
J
72
O
73
J
74
O
75
J
S 3
76
O
77
J
78
O
79
J
. O %
80
O
81
J
82
O
83
J
84
O
85
J
86
O
87
J
88
O
!. N #
89
J
90
O
91
J
92
O
93
J
94
O
. P % #
#
95
J
96
O
97
J
98
O
99
J
S 4
100
O
101
J
102
O
103
J
104
O
105
J
tak, život i smrt, lijepo i ružno, dobro i zlo i svi ostali pola-
riteti što vezuju čula uz nadu i strah, te spajaju organe dje-
lovanja s djelima obrane i stjecanja) predstavljaju sklapaju-
će stijene (Simplegade) što putnike melju, ali kroz koje ju-
naci uvijek prođu. Ovaj je motiv poznat diljem svijeta. Grci
su ga vezivali uz dva kamenita otoka na sjevernom ulazu
u Bospor, koji su se sklapali pod naletima vjetra; ali nakon
što je Jazon u lađi Argo sretno prošao između njih, ostale
su razmaknute za sva potonja vremena.&& Junake Blizan-
ce iz predaje Navaha na istu je prepreku upozorila Žena
Pauk; no kako su ih štitili peludni simbol puta i orlovska
pera iščupana iz žive sunčeve ptice, uspjeli su je proći.&&;
Kao dim žrtve paljenice što se uzdiže kroz sunčeva
vrata, prolazi i junak, oslobođen ega, kroz zidine svijeta
– ostavlja ego zalijepljen uz Ljepljivlasa i nastavlja dalje.
. U
106
O
107
J
108
O
109
J
110
O
S 5
111
D
I
. P $
113
J
114
I
115
J
116
I
117
J
118
I
119
J
120
I
121
J
122
I
. S
&
123
J
124
I
125
J
126
I
127
J
128
I
čuva i razara. Ime joj je Kali, Crna; naziv joj je: Splav preko
Oceana Postojanja.&9;
Jednog mirnog poslijepodneva Ramakrishna je ugle-
dao prekrasnu ženu gdje izranja iz Gangesa i prilazi gaju
u kojem je meditirao. Zapazio je da će upravo roditi dijete.
Za koji tren čedo se porodilo, a ona ga je nježno podojila.
Nije prošlo dugo, međutim, prije no što je dobila užasan
izgled, zgrabila dojenče svojim odjednom groznim čelju-
stima, zdrobila ga i prožvakala. Progutala ga je i vratila se
natrag u Ganges, u kojemu je nestala.&9+
Tek geniji sposobni za vrhunsko shvaćanje mogu po-
dnijeti punu objavu istančanosti ove božice. U slučaju ni-
žih, ona ublažava svoje blještavilo i dopušta si da se poja-
vi u obličjima sukladnim njihovim nerazvijenim moćima.
Ugledati je cijelu bila bi grozna nesreća za svakoga tko nije
duhovno pripreman: tome svjedoči tužni slučaj pohotnog
mladog jelena Akteona. Nije on bio svetac, već lovac ne-
spreman za objavu obličja koje se mora sagledati bez uobi-
čajenih ljudskih (tj. djetinjastih) sklonosti i slutnji žudnje,
iznenađenja i straha.
Žena u slikovnom jeziku mitologije predstavlja uku-
pnost svega spoznatljivog. Junak je taj koji spoznaje. Dok
napreduje polaganom inicijacijom koja je život, lik božice
za njega doživljava niz preobličavanja: ona nikad ne može
biti veća od njega, iako uvijek može obećati više nego što
on još može shvatiti. Ona mami, ona vodi, ona mu nalaže
da slomi okove. A ako on uspije biti ravan njezinom smi-
slu, njih će dvoje, spoznavatelj i spoznata, biti oslobođe-
ni svih ograničenja. Žena je vodič do istančanog vrhunca
osjetilne pustolovine. U nepotpunim očima ona se svodi
na podređena stanja; u zlom oku neznanja osuđena je na
129
J
130
I
131
J
132
I
S 6
133
J
!. Ž
%
134
I
135
J
136
I
137
J
138
I
139
J
. P
140
I
Jamom, baš kao što netko drži Pauka ili nekog odurnog
Kukca nad Vatrom, grozi vas se i silno se libi; Gnjev prema
vama u njemu Bukti; gleda vas kao da ničega drugog do
bacanja u Vatru Vrijedni niste; prečiste su mu Oči da bi Po-
gled na vas istrpjeti mogle; Deset ste Puta gnusniji u njego-
vim Očima od najodurnije Guje otrovnice u našima. Uvri-
jedili ste ga nemjerljivo više nego ikad ikoji uporni Pobu-
njenik Vlastelina svoga; pa ipak, ništa do njegove Ruke ne
drži vas da istoga Trena ne padnete u Vatru…
O Grešniče! …Visiš o tankoj Niti, dok Plamenovi Bo-
žanskoga Gnjeva palucaju oko nje, spremni da je svakog
Trena oprlje i kroz nju progore; a tebe ne Zanima nikakav
Posrednik i nemaš se za što pridržati izuzev sebe sama,
nemaš ničega što bi zadržalo Plamenove Gnjeva, ničega
vlastitog, nijednog jedinog djela u životu, nijednog jedi-
nog djela koje ti preostaje ne bi li umolio Boga da te pošte-
di bar na jedan Tren…”
Ali eto, napokon, velikog razrješenja u prizoru drugog
rođenja – međutim, samo načas:
“Tako ste svi vi što nikad ne doživjeste silnu Promjenu
u Srcu putem moćne sile Duha BOŽJEGA nad svojim du-
šama, svi vi što nikad ne bijaste preporođeni i pretvoreni
u nova Stvorenja, uzdignuti iz mrtvih u Grijehu do Stanja
novoga i prije posve neznana Svjetla i Života (ma kako da
ste možda preobrazili svoje Življenje u Mnogočemu, i mo-
žda slijedili religijske Naputke, i možda održavali neki Vid
Religije u svojim Obiteljima i Ložnicama, kao i u Kući Bo-
žjoj, i pritom možda strogi bili); tako se nalazite u Rukama
ljutitoga Boga; i tek zato što se njemu tako Sviđa, već ovo-
ga vas Trena ne proždire vječno Uništenje.”&>9
141
J
“Samo zato što se Bogu tako sviđa”, taj razlog koji brani
grešnika od strijele, potopa i plamenova, uvriježenim se
rječnikom kršćanstva naziva Božjim “milosrđem”; a “mo-
ćna sila duha Božjega”, koja donosi promjenu srcu, to je
Božja “milost”. U većini mitologija prizori milosrđa i milo-
sti prikazuju se jednako živopisno kao i prizori suđenja i
gnjeva, tako da se zadržava ravnoteža, a srce dobiva oslo-
nac, umjesto da ga se kažnjava putem. “Ne boj se!” govori
bog Šiva gestom ruke dok pred štovateljem pleše ples ko-
zmičkog smaka.&>> “Ne boj se, jer sve počiva dobro u Bogu.
Obličja što dolaze i odlaze – a od kojih je tvoje tijelo tek je-
dno – bljeskovi su mojih udova u plesu. Poznaješ li Mene
u svemu, ta čega ćeš se bojati?” Čarolija sakramenata (dje-
lotvornih putem pasije Isusa Krista, odnosno meditiranja
Buddhe), zaštitnička moć primitivnih amuleta i hamajlija,
te nadnaravni pomagači iz svjetskih mitova i bajki, daju
jamstva čovječanstvu da strijela, plamenovi i poplava nisu
tako brutalni kakvima se čine.
Jer vid nemani oca refleks je ega same žrtve – proizašao
iz onoga čuvstvenog prizora u kolijevci koji je ostao u pro-
šlosti, ali se projicira u budućnost; a netremično pokloniš-
tvo tom pedagoškom ničemu samo je po sebi mana koja
zadržava čovjeka uronjenim u dojam grešnosti i ograđuje
potencijalno zreli duh od uravnoteženijeg, realističnijeg
gledanja na oca, a time i na svijet. Pomirba (poistovjeće-
nje) sastoji se tek od napuštanja tog dvojakog čudovišta
stvorenog u nama samima – zmaja kojeg smatramo Bo-
gom (superego)&> i zmaja kojeg smatramo Grijehom (poti-
snuti id). Ali to zahtijeva napuštanje privrženosti samome
egu, a upravo je to teško. Nužno se ufati u očevo milosrđe
i zatim pouzdati u to milosrđe. Time se središte vjerovanja
142
I
143
J
144
I
145
J
146
I
147
J
148
I
149
J
vode ili neke druge vrele tekućine, jer kad sam ga izvadio,
dijete je bilo posve kuhano, kao pileći paprikaš.
Položio sam to jelo na dasku za kruh na stolu i narezao
ga nožem. Kad smo ga pojeli do kraja kao pileće iznutri-
ce, s izuzetkom jednog komadića, zabrinuto sam pogledao
suprugu i upitao je: ‘Sigurno si tražila da baš ovo učinim?
Nisi li htjela da nam on bude večera?’
Odgovorila mi je, kućanski se namrštivši: ‘Nakon što
se tako dobro skuhao, nije nam bilo druge.’ Taman sam se
spremao pojesti onaj zadnji komadić, kad sam se probu-
dio.”&;
Ova arhetipska mora o ocu-nemani postaje stvarna u
iskušenjima primitivne inicijacije. Dječaci iz australskog
plemena Mungin, kao što smo vidjeli, prvo se zastraše da
uteknu majkama. Veleotac Zmija zaziva njihove kožice.&+
To ženi daje ulogu zaštitnice. Oglasi se silan rog, zvan Yur-
lunggur, tobože kao poziv Veleoca Zmije koji je izašao iz
jazbine. Kad muškarci dođu po dječake, žene dohvate ko-
plja i pretvaraju se ne samo da se bore, već i da jauču i za-
pomažu, jer će im malene odvesti i “pojesti”. Trokutasto
plesno tlo muškaraca tijelo je Veleoca Zmije. Ondje se dje-
čacima, iz noći u noć, pokazuju brojni plesovi što simboli-
ziraju razne totemske pretke te ih se podučava mitovima
što objašnjavaju postojeći poredak svijeta. Zatim bivaju
poslani na dugo putovanje u susjedne i daleke klanove,
čime se oponašaju mitološka lutanja faličkih predaka.&9
Ovako se, takorekuć “unutar” Veleoca Zmije, upoznaju sa
zanimljivim svijetom novih protežnosti koji im nadomje-
šta gubitak majke; a muški falus, umjesto ženske dojke,
postaje središnja točka (axis mundi) mašte.
150
I
151
J
152
I
153
J
154
I
155
J
156
I
157
J
158
I
159
J
. A#
%
160
I
161
J
162
I
163
J
164
I
165
J
166
I
167
J
168
I
169
J
170
I
171
J
172
I
173
J
174
I
175
J
176
I
177
J
'. K
178
I
179
J
180
I
181
J
182
I
S 7
183
J
184
I
185
J
186
I
187
J
S 8
188
I
189
J
190
I
191
J
192
I
193
J
194
I
195
J
196
I
197
T
P
. O #
199
J
200
P
201
J
. Č
202
P
203
J
204
P
205
J
206
P
nu.’ Ali kad se stiže vratiti i razbiti zrcalo, djeca već oda-
vno utekoše, a vodenjakinja se teškim korakom moraše
vratiti do svoga vrela.”*>
Sile bezdana ne valja olako izazivati. Na Orijentu se
snažno naglašava opasnost poduzimanja psihološki po-
tresnih joginskih poduhvata bez nadzora doraslih. Medi-
tacije kandidata valja prilagoditi njegovu napretku, kako
bi maštu na svakom koraku mogle braniti devate (predo-
čena, prikladna božanstva) dok ne kucne čas da spremni
duh samostalno zakorači na onu stranu. Kako to vrlo mu-
dro zamjećuje dr. Jung: “Nemjerljivo korisna funkcija do-
gmatskog simbola [jest u tome što] on štiti osobu od izra-
vnog doživljaja Boga dokle god mu se ona nestašno izlaže.
Ali ako… osoba napusti dom i obitelj, predugo živi sama
i preduboko gleda u tamno zrcalo, onda je grozan doga-
đaj toga susreta može snaći. No čak i tradicionalni simbol,
posve sazreo tijekom stoljeća, može djelovati poput okre-
pljujućeg napitka i odvratiti fatalni upliv žive naravi bo-
žje u posvećene prostore crkve.”* Čarobni predmeti koje
za sobom baca uspaničeni junak – zaštitnička tumačenja,
načela, simboli, racionalizacije, bilo što – odgađaju i upi-
jaju snagu razjarenog Nebeskog Goniča i daju pustolovu
mogućnost da se sigurno vrati u svoju sredinu i možda joj
donese i blagodat. Ali cijena koja se za to plaća nije uvijek
mala.
Jedan od najšokantnijih bjegova od prepreke poduzeo
je grčki junak Jazon. Pošao je u potragu za Zlatnim runom.
Zaplovio je u velebnome Argu sa silnom družinom ratni-
ka i odjedrio u smjeru Crnog mora, pa iako su ga zadržale
mnoge čudesne opasnosti, konačno je stigao, miljama iza
Bospora, u grad i palaču kralja Ejeta. Iza palače se nalazio
207
J
S 9
208
P
S 9
209
J
210
P
211
J
!. I% #
212
P
213
J
214
P
S 10
215
J
216
P
217
J
218
P
219
J
220
P
. P % # #
221
J
222
P
223
J
224
P
225
J
S 11
226
P
227
J
228
P
229
J
230
P
231
J
232
P
. V
233
J
234
P
235
J
236
P
237
J
238
P
239
J
240
P
'. S
&
241
J
242
P
243
J
244
P
245
J
246
P
247
Č
K
249
J
250
K
S 12
251
J
252
K
253
J
254
K
255
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
256
S I
S II
257
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
258
S III
S IV
259
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
260
S V
S VI
261
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
262
S VII
S VIII
263
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
264
S IX
S X
265
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
266
S XI
S XII
267
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
268
S XIII
S XIV
269
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
270
S XV
S XVI
271
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
272
S XVII
S XVIII
273
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
274
S XIX
S XX
275
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
276
S XI
S XII
277
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
278
S XXIII
S XXIV
279
II. DIO
Kozmogonijski ciklus
281
P
E
. O #
%
283
K
284
E
285
K
286
E
287
K
. U%
&
288
E
289
K
290
E
291
K
292
E
293
K
294
E
295
K
296
E
Te Kore (Ništavilo)
Te Kore-tua-tahi (Prvo ništavilo)
Te Kore-tua-rua (Drugo ništavilo)
Te Kore-nui (Prostrano ništavilo)
Te Kore-roa (Dalekosežno ništavilo)
Te Kore-para (Suho ništavilo)
Te Kore-whiwhia (Lišeno ništavilo)
Te Kore-rawea (Divno ništavilo)
Te Kore-te-tamaua (Opasano ništavilo)
Te Po (Noć)
Te Po-teki (Viseća noć)
Te Po-terea (Tekuća noć)
Te Po-whawha (Stenjuća noć)
Hine-make-moe (Kći nemirna sna)
Te Ata (Zora)
Te Au-tu-roa (Stalni dan)
Te Ao-marama (Sjajni dan)
Whai-tua (Prostor).
297
K
298
E
. B
#
-&
Od začetka bujanje,
Od bujanja misao,
Od misli sjećanje,
Od sjećanja svijest,
Od svijesti žudnja
Svijet postade plodan;
U blijedu treperanju bijaše;
299
K
Noć on iznjedri:
Silnu noć, dugu noć,
Najnižu noć, najvišu noć,
Gustu noć, osjetnu,
Noć opipljivu,
Noć nevidljivu,
Noć smrtonosnu.
Od ničega oplođavanje,
Od ničega bujanje,
Od ničega obilje,
Moć bujanja,
Živi dah.
U praznini bijaše i stvori uzduh nad nama.
Uzduh što nad zemljom lebdi,
Silni svod nad nama bijaše uz ranu zoru,
I Mjesec se izdiže;
Uzduh nad nama bijaše uz sjajno nebo,
I Sunce odande potječe;
Mjesec i Sunce odskočiše, kao glavne oči neba:
Tad se Nebesa rasvijetliše: rana zora, rani dan,
Podne: danja jara nebeska.
Gornje nebo s Hawaikijem bijaše, i stvori zemlju.;>9
300
E
S 13
301
K
302
E
303
K
304
E
305
K
. R% J
306
E
307
K
S 14
308
E
dijete, bog zraka Shu. Isti prizor nam opet podastiru dre-
vni sumerski tekstovi na klinastom pismu, nastali u tre-
ćem i četvrtom tisućljeću p. n. e. Prvo je bio praiskonski
ocean; praiskonski ocean stvorio je kozmičku goru, sasta-
vljenu od sjedinjena neba i zemlje; An (Nebeski Otac) i Ki
(Zemaljska Majka) rodili su Enlila (Zračnog Boga), koji je
zatim razdvojio Ana od Ki i zatim se sâm sjedinio sa svo-
jom majkom kako bi izrodio čovječanstvo.;0+
Ali ako ova djela očajne djece djeluju nasilno, ona su
ništa u usporedbi s općom sječom roditeljske sile koju
zatičemo u islandskim Eddama i babilonskim Pločicama
o postanku. Ovdje se konačna uvreda zadaje opisivanjem
demijurške prisutnosti iz bezdana kao “zle”, “mračne” i
“odurne”. Sjajni mladni ratnici, koji sad preziru izvor koji
ih je iznjedrio, sjemenišni lik duboka sna, po kratkom ga
postupku ubijaju, sijeku uzduž i poprijeko i dijelove ugra-
đuju u strukturu svijeta. Ovim se postavlja obrazac pobje-
de u svim našim kasnijim ubijanjima zmaja, kao i početak
vjekovne povijesti junačkih djela.
Prema navodu iz Edde, nakon što se “zjapeći bezdan”;09
na sjeveru ispunio svijetom kišne studeni, a na jugu pre-
djelom vatre, pa se žega s juga srela s ledenim rijekama
što su se slijevale sa sjevera, stao se lučiti kvaščani otrov.
Iz njega je nastala susnježica i stegla se u mraz. Zatim se
mraz rastopio i zakapao; u kapima se začeo život u liku
trome, divovske, dvospolne i polegle prilike po imenu
Ymir. Div je spavao, a pritom se znojio; jednom je nogom s
drugom dobio sina, dok su mu pod lijevom rukom izrasli
muškarac i žena.
Mraz se neprestano topio i kapao, te se iz njega izlučila
krava Audhumla. Iz njezinih su vimena potekle četiri rije-
309
K
310
E
311
K
312
E
'. N
#
#
313
K
314
E
S 15
315
K
316
E
317
K
318
D
319
K
S 16
320
D !
321
K
Väinämöinen nerođen
još u njoj bard je vječni.
Starina Väinämöinen
u majci počivaše
trideset punih ljeta
i još trideset zima
na mirnoj vodi
i burnom valu.
Misli on i promišlja
kako li će živjeti
u toj mračnoj rodnici
u tijesnu boravištu
mjesečine gdje nema
gdje se Sunca ne vidi.
Pa prozbori ovako
riječi ove kaza:
“Mjeseče, pomozi mi,
Sunce, oslobodi me,
ti, Veliki Medvjede
savjetom me izvedi
kroz izlaz nepoznati
kroz dveri strane
iz gnijezdâ malenih
i tijesnih staništa!
Namjerniku zemlju daj;
pod nebesa me izvedi
da mjesečinu vidim
i blistavo mi Sunce
322
D !
323
K
o ruke se osovi;
mjesečinu pogleda
Sunca se naužije
Veliki Medvjed vidje
i zvijezde nebeske.
Rodi se Väinämöinen
vrli bard tako nasta:
Svemajka ga iznese,
načini ga Ilmatar.++
. M
324
D !
325
K
326
D !
327
K
328
D !
!. R
#
329
K
330
D !
331
K
. N
#
332
D !
333
K
334
T
P
. P
335
K
336
P
337
K
. D
338
P
339
K
340
P
341
K
342
P
343
K
344
P
345
K
346
P
347
K
348
P
349
K
mu nije htio olakšati napor sve dok svi momčići nisu došli
pod njegovu zaštitu i jamstvo.+
Cuchulainnov prvi dan pod oružjem bila je prigoda
njegovog punog iskazivanja sebe. Nije bilo ničega sveča-
no suzdržanog u ovome nastupu, ni tračka prpošne ironi-
je koju osjećamo u djelima hinduističkog Krišne. Prije se
obilje Cuchulainnove moći po prvi put otkrivalo njemu
samome, kao i svima ostalima. Provalilo je iz dubina nje-
gova bića, a onda je s njim valjalo izaći na kraj, nepripre-
mljeno i brzo.
To se opet zbilo na dvoru kralja Conchobara, na dan
kad je druid Cathbad prorekao da će svaki mladunac koji
se toga dana lati oružja i oklopa “imenom svojim nadići
sve ostale irske mladiće: no život će mu biti letimično kra-
tak.” Cuchulainn je smjesta zatražio bojnu opremu. Seda-
mnaest bojnih oprema koje su mu dali rastrgao je svojom
snagom, sve dok mu Conchobar nije povjerio vlastitu. Za-
tim je razlomio bojna kola na komadiće. Samo su kraljeva
bila dovoljno snažna da podnesu njegov ispit.
Cuchulainn je naložio Conchobarovu kočijašu da ga
odveze iza dalekoga “Osmatračkog gaza” i ubrzo su sti-
gli do zabačene utvrde, Tvrđe Nechtanovih sinova, gdje
je braniteljima odrubio glave. Pričvrstio je glave za boko-
ve kola. Na povratku je saskočio s njih i “čistim trkom i
pukom brzinom” ulovio dva najkrupnija jelena. Dvama je
kamenovima s neba skinuo dva tuceta labudova u letu. I
zatim ih je sve, i zvijeri i ptice, mašicama i drugim oruđem
pričvrstio za kočije.
Proročica Levarchan uzbunila se ugledavši gdje povor-
ka prilazi gradu i dvorcu Emania. “Krvave glave njegovih
neprijatelja kočiju rese,” kazala je, “krasne bijele ptice ima
350
P
351
K
!. J
352
P
353
K
ja sam sâm. Želio bih sada na put poći i sebi srodnu su-
prugu naći; želio bih ogledati snagu svoju spram onih koji
moje su vrste; želio bih upoznati ljude – živjeti onako kako
ljudi žive. Ne uskrati mi blagoslova; unizno te molim. Kla-
njam ti se i pred tobom na koljena padam.”
Nato lišće drveta zašušta, a blaga, mliječnobijela kiši-
ca pade s njega na Bijeloga Mladića. Osjeti se dašak topla
vjetra. Drvo se stade naprezati, a iz njegova korijenja do
pojasa se pomoli ženstven lik: žena srednjih godina, usr-
dna izraza lica, raspuštene kose i obnaženih grudi. Božica
ponudi mladića mlijekom iz bujne dojke, a nakon što ga
se naužije, oćutje kako mu se snaga ustostručuje. Pritom
božica obeća mladiću svaku sreću i blagoslovi ga tako da
mu ni voda, ni vatra, ni željezo, ni išta drugo nikada neće
moći nauditi.+;&
Junak odlazi s pupčanog mjesta u ostvarenje svoje su-
dbine. Njegova zrela djela izlijevaju stvaralačku snagu u
svijet.
S 17
354
P
355
K
356
P
357
K
358
P
S 18
. J
359
K
360
P
361
K
362
P
. J
363
K
364
P
365
K
'. J
#
366
P
367
K
368
P
369
K
370
P
. J
371
K
372
P
. J
%
373
K
374
P
375
K
376
P
377
K
378
P
379
K
380
P
381
Č
R
. K
%
383
K
384
R
385
K
386
R
S 19
387
K
388
R
S 20
389
K
S 21
390
R
. K
%
391
K
392
R
393
K
394
R
Ako vam tada tko rekle: “Gle, evo Krista!” ili: “Eno ga!”
– ne povjerujte! Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i
iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zave-
du i izabrane. Eto, prorekao sam vam. reknu li vam dakle:
“Evo, u pustinji je!”, ne izlazite; “Evo ga u ložnicama!”, ne
vjerujte. Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do za-
pada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega. Gdje bude
strvine, ondje će se skupljati orlovi. A odmah nakon nevo-
lje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetlje-
ti i zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. I
tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će
proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječje-
ga gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i sla-
vom. I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat
će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do
drugoga… A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli
nebeski, ni Sin, nego samo Otac.”+>
395
E
Mit i društvo
. M
397
E
. U
,
398
M
399
E
400
M
401
E
zgri. “Nisam to, ni to,” meditira on: “ni moja majka ili sin,
što su netom preminuli; ni moje tijelo, što je bolesno ili
ostarjelo; ni moja ruka, ni moje oko, ni moja glava; ni skup
svega toga. Nisam moj osjećaj; nisam moj um; nisam moja
intuicija.” Takva ga meditiranja tjeraju do vlastite dubine,
te se konačno probija do nedokučivo dubokih spoznaja.
Nitko se ne može vratiti iz takvih vježbi i nastaviti sebe
vrlo ozbiljno shvaćati kao gospodina Tog-i-Tog iz Takvog-
i-Takvog grada u SAD-u – društvo i dužnosti postaju ne-
bitni. Gospodin Taj-i-Taj, otkrivši puninu ljudskosti u sebi,
postaje povučen i izdvojen.
Ovo je stadij Narcisa koji gleda u jezero ili Buddhe koji
sjedi udubljen pod drvetom, ali to nije krajnji cilj; to je nu-
žan korak, ali ne i ispunjenje. Cilj nije uvidjeti, već shvatiti
da čovjek jest ta bit; tada je slobodan kročiti svijetom kao ta
bit. Nadalje: svijet je od upravo te iste biti. Bit čovjeka i bit
svijeta: njih dvije su jedno. Stoga odvojenost i povučenost
prestaju biti potrebne. Kamo god junak odlutao, što god
učinio, uvijek je u prisutnosti vlastite biti – jer usavršio je
svoje oko da to vidi. Izdvojenost ne postoji. Tako, baš kao
što put sudjelovanja u društvu može u konačnici dovesti
pojedinca do shvaćanja Svega u sebi, tako izgon dovodi
junaka do shvaćanja Sebstva u svemu.
U pojedinca usredotočenog u ovoj stožernoj točki pi-
tanje sebičnosti naspram altruizma nestaje. Prestao je po-
stojati pred zakonom i iznova se rodio istovjetan sa cijelim
smislom univerzuma. Svijet je stvoren za Njega i kroz Nje-
ga. “O, Muhamede,” rekao je Bog, “da tebe ne bje, ne bih
bio stvorio nebo.”
402
M
!. J
403
E
404
M
405
E
406
M
407
E
408
Bilješke
&
Sigmund Freud, The Future of an Illusion (prema prijevodu
Jamesa Stracheyja i drugih, Standardno izdanje, sv. XXI;
The Hogarth Press, London &*>&.), str. ++-+9. (Izv. &*.)
Clement Wood, Dreams: Their Meaning and Practical
Application (New York: izdao Greenberg, &*;&.), str. &+.
“Građa o snovima iz ove knjige,” navodi autor (str. Viii),
“prvenstveno potječe iz tisuću i više snova koji mi se sva-
koga tjedna podastiru na analizu, vezano uz moju dnevnu
kolumnu koju prenose listovi diljem zemlje. Nadopunjuju
ih snovi koje analiziram u svojoj privatnoj praksi.” Za ra-
zliku od većine snova koje donose standardna djela o ovoj
temi, snovi iz ovog popularnog uvoda u Freuda potječu od
ljudi koji ne prolaze psihoanalitički postupak. Izvanredno
su domišljati.
;
Géza Róheim, The Origin and Function of Culture (Nervous
and Mental Disease Monographs, br. >*, New York &*+;.),
str. &-9.
+
D. T. Burlingham, “Die Einfühlung des Kleinkindes in die
Mu<er”, Imago, XXI, str. +*; citira Géza Róheim, War, Crime
and the Covenant (Journal of Clinical Psychopathology,
Monograph Series, br. &, Monticello, N. Y. &*+9.), str. &.
9
Róheim, War, Crime and the Covenant, str. ;.
>
Freud, Tumačenje snova (prevela Vlasta Mihavec, Stari Grad,
Zagreb &.), str. *+. (Izv. &*9.)
Freud, Three Essays on the Theory of Sexuality, III: “The
Transformations of Puberty” (prema prijevodu Jamesa
Stracheyja, Standardno izdanje,VII; The Hogarth Press,
London &*9;.), str. 0. (Izv. &*9.)
409
B
0
Sofoklo, Kralj Edip (preveli Koloman Rac i Nikola Majnarić,
Založba Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb &**.), stihovi
*0&-*0;.
Zamijećeno je da se otac može doživjeti i kao zaštitnik,
a majka, time, kao zavodnica. Ovo je put od Edipa do
Hamleta. “O Bože, mogao bih biti zatvoren u orahovu lju-
sku i smatrati se kraljem beskrajna prostranstva – da ne-
mam ružnih snova.” (Hamlet II, , preveo Josip Torbarina,
Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb &**.). “Svi su ne-
urotičari,” piše dr. Freud, “ili Edip, ili Hamlet.”
A što se tiče slučaja kćeri (koji je za stupanj složeniji),
sljedeći će ulomak dostajati za ovu uvodnu skicu. “Sinoć
sam sanjala da je otac zabio nož majci u srce. Izdahnula je.
Znam da ga nitko nije krivio zbog toga što je učinio, iako
sam ja gorko plakala. San se tada nekako promijenio, te
smo on i ja zajedno išli na nekakav put, a ja sam bila vrlo
sretna.” Ovo je san mlade, neudane dvadesetčetverogodi-
šnjakinje. (Wood, navedeno izdanje, str. &;).
*
Wood, navedeno izdanje, str. *-*;.
&
U ceremonijama poput onih vezanih uz rođenje i sahranu
značajne posljedice, naravno, doživljavaju roditelji i rodbi-
na. Svi obredi prolaza za namjeru imaju dotaknuti ne samo
kandidata, već i sve pripadnike njegova kruga.
&&
A. van Gennep, Les rites de passage (Pariz &**.).
&
Géza Róheim, The Eternal Ones of the Dream (International
Universities Press, New York &*+9.), str. &0.
&;
C. G. Jung, Symbols of Transformation (prema prijevodu
R.F.C. Hulla, Collected Works, sv. 9: New York i London,
. izdanje &*>), odl. 909. (Izvorno &*&&.-&., Wandlungen
und Symbole der Libido, u engleskom prijevodu Beatrice M.
Hinkle Psychology of the Unconscious, &*&>. Preradio Jung
&*9.)
&+
Harold Peake i Herbert John Fleure, The Way of the Sea i
Merchant Venturers in Bronze (Yale University Press, &**.
i &*;&.).
&9
Leo Frobenius, Das unbekannte Afrika (Oskar Beck, München
&*;.), str. &-&&.
&>
Ovidije, Metamorfoze (preveo Tomo Maretić, Matica hrvat-
ska, Zagreb &*.), VIII., &; i dalje; IX, ;> i dalje.
410
B
&
T. S. Eliot, The Waste Land (Harcourt, Brace and Company,
New York; Faber and Faber, London &*.), ;+-;+9.
&0
Arnold J. Toynbee, A Study of History (Oxford University
Press, &*;+.), sv. VI, str. &>*-&9.
&*
“Oblici ili prizori kolektivne prirode što se javljaju u pra-
ktički cijelome svijetu kao ključne sastavnice mitova i isto-
dobno kao samosvojni, individualni proizvodi nesvjesnog
podrijetla” (C. G. Jung, Psychology and Religion [Collected
Works, sv. &&; New York i London &*90.], odl. 00. Izvorno
napisano na engleskom &*;. Vidi također njegovo djelo
Psychological Types, kazalo.)
Kako ističe dr. Jung (Psychology and Religion, odl. 0*),
teorija arhetipova nipošto nije njegov izum. Usporedi s
Nietzcheom:
“Dok spavamo i dok sanjamo prolazimo kroz cjelokupnu
misao prethodećega čovječanstva. Hoću reći, isto onako
kako čovjek razmišlja u snovima, on je razmišljao na javi
tisućama godina… San nas odnosi natrag u ranija stanja
ljudske kulture i pruža nam način da je bolje razumijemo”
(Friedrich Nietzche, Human all too Human, sv. I, &;; navodi
Jung, Psychology and Religion, odl. 0*, bilj. &.)
Usporedi s teorijom Adolfa Bastiana o etničkim
“Elementarnim idejama” koje, u njihovu prvotnom psihi-
čkom karakteru (kojemu odgovara Logoi spermatikoi stoi-
ka), valja smatrati “duhovnim (ili psihičkim) začetničkim
naklonostima iz kojih se organski razvila cjelokupna druš-
tvena struktura”, te koje bi, kao takve, trebale služiti kao te-
melji induktivnog istraživanja (Ethnische Elementargedanken
in der Lehre vom Menchen, Berlin &0*9., sv. I, str. Ix).
Usporedi s Franzom Boasom: “Nakon Waitzove temelji-
te rasprave o pitanju jedinstva ljudske vrste ne može više
biti sumnje da su osnovne mentalne karakteristike čovjeka
iste u cijelome svijetu” (The Mind of Primitive Man, str. &+.
Copyright &*&&. The Macmillan Company, citirano s njiho-
vim dopuštenjem). “Bastian je bio ponukan prozboriti o za-
prepašćujućoj monotoniji fundamentalnih ideja čovječan-
stva diljem cijeloga globusa” (isto, str. &99). “Izvjesni obra-
sci povezanih ideja mogu se prepoznati u svim tipovima
kulture” (isto, str. 0).
411
B
412
B
413
B
*
James Joyce, A Portrait of the Artist as a Young Man (The
Modern Library; Random House, Inc.), str. ;*.
;
Aristotel, On the Art of Poetry (preveo Ingram Bywater, s
predgovorom Gilberta Murrayja, Oxford University Press
&*.), str. &+-&>.
;&
Robinson Jeffers, Roan Stallion (Horace Liveright, New York
&*9.), str. .
;
Euripid, Bakhe, && (preveli Koloman Rac i Nikola Majnarić,
Založba Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb &**.).
;;
Euripid, Krećanke, ul. +9, također Porfirije, De abstinentia,
IV. &*, prema prijevodu Gilberta Murrayja. Vidi raspravu o
ovoj strofi u Jane Harrison, Prolegomena to a Study of Greek
Religion (treće izdanje, Cambridge University Press &*.),
str. +0-9.
;+
Ovidije, Metamorfoze, XV., &>9-&>; &0+-&09 (preveo Tomo
Maretić, Matica hrvatska, Zagreb &*.).
;9
Bhagavad Gita, :&0 (prema prijevodu Swamija Nikhilanande,
New York &*++.).
;>
Riječ monomit potječe iz djela Jamesa Joycea Finnegans Wake
(Viking Press, Inc., New York &*;*.), str. 90&.
;
Vergilije, Eneida (preveo Bratoljub Klaić, Globus media,
Zagreb 9.), VI, 0*.
;0
Ovo je najbitniji pojedinačni trenutak u orijentalnoj mi-
tologiji, pandan Razapinjanju na Zapadu. Buddha pod
Stablom prosvijećenosti (stablom Bo) i Krist na Svetome
raspelu (Stablu iskupljenja) analogni su likovi, što spaja-
ju arhetipski motiv Spasitelja svijeta, Svjetskoga stabla, što
potječe iz pamtivijeka. Još ćemo mnoge varijacije ove teme
pronaći među epizodama koje slijede. Nepomično mjesto
i Kalvarijska gora prikazi su Svjetskoga pupka, odnosno
Svjetske osi (vidi dolje, str. +).
Pozivanje Zemlje da svjedoči prikazuje se u tradicional-
noj budističkoj umjetnosti prizorima Buddhe koji sjedi u
svojem klasičnom položaju, desne ruke oslonjene na desno
koljeno, s prstima što lagano dodiruju tlo.
;*
Smisao je u tome da se drugome ne može priopći-
ti stanje Buddhe, Prosvijećenost, već samo put prema
Prosvijećenosti. Ova doktrina nepriopćivosti Istine koja
stoji onkraj imena i oblika temeljna je u velikim orijental-
414
B
415
B
+0
To je ona zmija koja je štitila Buddhu petoga tjedna njego-
vog prosvjećenja. Vidi gore, str. ;;.
+*
Alice C. Fletcher, The Hako: A Pawnee Ceremony (Twenty-se-
cond Annual Report, Bureau of American Ethnology, part
; Washington &*+.), str. +;-++.
“Pri stvaranju svijeta,” kazao je jedan visoki svećenik
Pawneeja gospođici Fletcher, objašnjavajući joj koja se to
božanstva štuju u ovoj ceremoniji, “uređeno je tako da će
postojati i niže sile. Tirawa-atius, moćna sila, nije se mogao
približiti čovjeku, koji ga nije mogao ni vidjeti ni osjetiti;
stoga su dopuštene niže sile. Dobile su ulogu posrednika
između čovjeka i Tirawe” (isto, str. ).
9
Vidi Ananda K. Coomaraswamy, “Symbolism of the Dome”,
The Indian Historical Quarterly, sv. XIV, br. & (ožujak &*;0.).
9&
Ivan, >:99.
9
Isto, &:*.
9;
Isto, >:9>.
9+
Kur’an, 9:&0.
99
Heraklit, fragment &.
9>
Heraklit, fragment +>.
9
William Blake, The Marriage of Heaven and Hell, “Proverbs
of Hell”.
90
Leo Frobenius, Und Afrika sprach… (Vita, Deutsches
Verlagshaus, Berlin &*&.), str. +;-+9. Usporedi s upečatlji-
vo sličnom epizodom koja pripovijeda o Othinu (Wotanu) u
Proznoj Eddi, “Skáldskaparmál” I (“Scandinavian Classics”,
sv. V, New York &**., str. *>). Usporedi i Jahveovu nare-
dbu u Knjizi Izlaska, ;:: “Neka svatko pripaše mač o be-
dro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svo-
ga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.”
9*
Grimmove bajke, br. &, “Kralj Žabac”.
>
The Psychopathology of Everyday Life. (Standardno izdanje,
VI; izvorno &*&.)
>&
Evelyn Underhill, Mysticism, A Study in the Nature and
Development of Man’s Spiritual Consciousness (E. P. Du<on &
Co., New York &*&&.), II. dio, “The Mystic Way”, II. pogla-
vlje, “The Awakening of the Self”.
416
B
>
Sigmund Freud, Introductory Lectures on Psycho-Analysis
(preveo James Strachey, Standardno izdanje, XVI; The
Hogarth Press, London &*>;.) str. ;*>-*. (Izv. &*&>-&.)
>;
Malory, Le Morte d’Arthur, I, xix. Ovaj progon jelena i po-
gled na “lajuću zvijer” označava početak otajstava vezanih
uz Pohod za Svetim Gralom.
>+
George A. Dorsey i Alfred L. Kroeber, Traditions of the
Arapaho (Field Columbia Museum, Publication 0&,
Anthropological Series, sv. V; Chicago &*;.), str. ;.
Pretiskano u Stith Thomson, Tales of the North American
Indians (Cambridge, Massachusse<s &**.), str. &0.
>9
C. G. Jung, Psihologija i alkemija (prevela Štefanija Halambek,
Naprijed, Zagreb &*0+.), ulomci &, ;. (Izv. &*;9.)
>>
Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes (Verlag von J. F.
Bergmann, Wiesbaden &*&&.), str. ;9. Dr. Stekel ističe
odnos krvavog rumenila i pomisli na krv koju iskašljavaju
sušičavci.
>
Prenijeto uz dopuštenje izdavača iz Henry Clarke Warren,
Buddhism in Translations (Harvard Oriental Series, ;),
Harvard University Press, Cambridge, Massachusse<s,
&0*>., str. 9>-9.
>0
U gornjem odjeljku, kao i na stranicama što slijede, nisam
ni pokušavao iscrpiti dokaze. Kad bih to učinio (kao što to,
primjerice, čini Frazer u Zlatnoj grani) uvelike bih produ-
ljio svoja poglavlja, a da bitni smjer monomita time ne bi
postao ništa jasniji. Umjesto toga u svakom odjeljku dajem
nekoliko upečatljivih primjera iz niza naširoko raspršenih,
reprezentativnih tradicija. S odmakom djela postupno mi-
jenjam svoje izvore, tako da čitatelj može okusiti osebujne
kvalitete pojedinih stilova. Kada stigne do posljednje stra-
nice, iza njega će biti uvid u pozamašan broj mitologija.
Ushtjedne li tada dokazati jesu li sve mogle biti navedene u
svakom pojedinom odjeljku monomita, dovoljno će mu biti
samo da posegne za nekim od izvornih izdanja navedenih
u bilješkama i prođe kroz nekoliko pripovijesti iz ovoga
mnoštva.
>*
Izreke, &:+-, ;.
“Duhovne knjige katkad navode [ovu] latinsku izreku,
koja je prestravila ne jednu dušu” (Ernest Dimnet, The Art
417
B
418
B
0+
Prilagođeno iz Noć, preveo Esad Duraković, navedeno
izdanje, Druga knjiga, str. *-&*.
09
Bruno Gutmann, Volksbuch der Wadschagga (Leipzig &*&+.),
str. &++.
0>
Washington Ma<hews, Navaho Legends (Memoirs of the
American Folklore Society, sv. V, New York &0*.), str.
&*.
Pelud je simbol duhovne energije među Indijancima s
američkog Jugozapada. Obilato se rabi u svim ceremonija-
ma, i za odagnavanje zla, i za obilježavanje simbolične ži-
votne staze. (Za raspravu o simbolici junakove pustolovine
u plemenu Navaho vidi Jeff King, Maud Oakes i Joseph
Campbell, Where the Two Came to Their Father, A Navaho War
Ceremonial, Bollingen Series I, . izd., Princeton University
Press &*>*., str. ;;-+*.)
0
Dante, “Raj”, XXXIII, &-& (preveo Mate Maras, navedeno
izdanje, str. 99*-9>).
00
Vidi Oswald Spengler, The Decline of the West, prema prije-
vodu Charlesa Francisa Atkinsona (Alfred A. Knopf, Inc.,
New York &*>-0.), sv. I, str. &++. “Pretpostavimo li,” do-
daje Spengler, “da je sâm Napoleon, kao ‘empirijska osoba’,
pao na Marengu – onda bi se ono što je on označavao aktu-
aliziralo u nekom drugom obliku.” Junak, koji je u ovom
smislu i u ovim razmjerima prestao biti pojedinac, za tra-
janja svog epohalnog djelovanja utjelovljuje dinamizam
kulturnog procesa; “između njega kao činjenice i drugih
činjenica postoji harmonija metafizičkog ritma” (isto, str.
&+). Ovo je sukladno Thomasu Carlyleu, koji pojmi Kralja
Junaka kao “Sposobnoga” (On Heroes, Hero-Worship and the
Heroic in History, VI. lekcija).
0*
U razdoblju helenizma stvoren je amalgam Hermesa i
Thotha u liku Hermesa Trismegistosa, “Hermesa Triput
Najvećega”, smatranoga zaštitnikom i učiteljem svih umije-
ća, a naročito alkemije. “Hermetički” zapečaćena retorta, u
koju su bili stavljeni mistični metali, smatrala se zasebnim
predjelom – posebnim područjem povišenih sila, uspore-
divim s mitološkim predjelom; ondje su metali prolazili
kroz čudnovate metamorfoze i transmutacije, simbolične
prikaze transfiguracija duše pod skrbništvom nadnaravno-
ga. Hermes je bio gospodar drevnih inicijacijskih misteri-
419
B
420
B
*9
Usporedi sa zmijom iz sna, gore, str. >.
*>
Leonhard S. Schultze, Aus Namaland und Kalahari (Jena
&*.), str. ;*.
*
Isto, str. ++, ++0.
*0
David Clement Sco<, A Cyclopaedic Dictionary of the
Mang’anja Language spoken in British Central Africa
(Edinburgh &0*.), str. *.
Usporedi sa sljedećim snom dvanaestogodišnjaka:
“Jedne sam noći sanjao stopalo. Mislim da je ležalo na
podu, a ja sam se spotaknuo o njega, jer nisam očekivao
nešto takvo. Čini mi se da je bilo istog oblika kao moje sto-
palo. I to stopalo odjednom skoči i počne me goniti; mislim
da sam skočio ravno kroz prozor, pa okolo kroz dvorište
na ulicu, dajući petama vjetra. Mislim da sam otrčao skroz
u Woolwich, a onda me ono odjednom sustiglo i protre-
slo. Tada sam se probudio. Nekoliko puta sanjao sam to
stopalo.”
Dječak je prethodno čuo vijest da mu je otac, mornar, ne-
davno pretrpio nezgodu na moru u kojoj je slomio gležanj
(C. W. Kimmins, Children’s Dreams, An Unexplored Land,
George Allen and Unwin, Ltd., London &*;., str. &).
“Stopalo je,” piše dr. Freud, “od pamtivjeka simbol spol-
nosti koji se javlja čak i u mitologiji” (Three Essays on the
Theory of Sexuality, str. &99). Ime “Edip”, valja primijetiti,
znači “onaj s natečenim stopalom”.
**
Usporedi s V. J. Mansikka, u Hastingsovoj Encyclopaedia
of Religion and Ethics, sv. IV, str. >0, prilog “Demons and
Spirits (Slavic)”. Niz priloga brojnih stručnjaka, okupljenih
u ovoj knjizi pod nadnaslovom “Demoni i duhovi” (zase-
bno su obrađeni afrički, oceanijski, asiro-babilonski, budi-
stički, keltski, kineski, kršćanski, koptski, egipatski, grčki,
hebrejski, indijski, džainistički, japanski, židovski, musli-
manski, perzijski, rimski, slavenski, teutonski i tibetski
oblici), predstavlja izvanredan uvod u ovu tematiku.
&
Isto, str. >*. Usporedi s Lorelei. Mansikka svoju raspravu
o slavenskim duhovima šume, polja i vode temelji na iscr-
pnome djelu Hanusa Máchala Nákres slovanského bájeslovi
(Prag &0*&.), koji se u skraćenom obliku na engleskom je-
ziku može naći u Máchalovoj knjizi Slavic Mythology (“The
Mythology of All Races”, sv. III, Boston &*&0.).
421
B
&&
U aleksandrijsko se doba Pan poistovjećivao s itifaličkim
egipatskim božanstvom Minom koje je, između ostaloga,
bilo zaštitnik pustinjskih putova.
&
Usporedi s Dionizom, velikim tračkim pandanom Pana.
&;
Wilhelm Stekel, Fortschri e und Technik der Traumdeutung
(Verlag für Medizin, Weidmann und Cie., Beč-Leipzig-
Bern &*;9.), str. ;.
Kako tumači dr. Stekel, čuvar je simbol “svijesti, ili, ako
vam je tako draže, utjelovljenje moralnosti i ograničenja
zastupljenih u svijesti. Freud bi,” nastavlja dr. Stekel, “čuva-
ra opisao kao ‘superego’. Ali on je zapravo tek svojevrstan
‘interego’. Svijest sprečava izbijanje opasnih želja i nemo-
ralnih postupaka na vidjelo. U tom smislu valja općenito
tumačiti čuvare, redarstvenike i časnike u snovima” (isto,
str. ;-;0).
&+
A. R. Radcliffe-Brown, The Andaman Islanders (. izdanje,
Cambridge University Press &*;;.), str. &9-&.
&9
Morsko-kopnena zmija prepoznatljiva po tamnim i svi-
jetlim prugama, koja ulijeva strah u većoj ili manjoj mjeri
svugdje gdje se pojavi.
&>
R. H. Codrington, The Melanesians, their Anthropology and
Folklore (Oxford University Press &0*&.), str. &0*.
&
Jataka, &:&. Sažetak prema prijevodu Eugenea Watsona
Burlingamea u Buddhist Parables (Yale University Press
&*.), str. ;-;+. Prenijeto uz dopuštenje izdavača.
&0
Zamijećeno je da je ova pustolovina princa Petoružnika naj-
raniji poznati primjer glasovite i praktički univerzalne pri-
če o katranskom djetetu iz narodne predaje. (Vidi Aurelio
M. Espinosa: “Notes on the Origin and History of the Tar-
Baby Story”, Journal of American Folklore, +;, &*;., str. &*-
*; “A New Classification of the Fundamental Elements
of the Tar-Baby Story on the Basis of Two Hundred and
Sixty-Seven Versions”, isto, 9>, &*+;., str. ;&-;; te Ananda
K. Coomaraswamy, “A Note on the Stickfast Motif”, isto, 9,
&*++., str. &0-&;&.)
&*
Munja (vajra), jedan od ključnih simbola budističke iko-
nografije, označava duhovnu moć stanja Buddhe (neuništi-
ve prosvijećenosti) koje razara iluzorne stvarnosti svijeta.
Apsolutni, odnosno Adi Buddha, u Tibetu se prikazuje kao
422
B
423
B
&&>
Henry Callaway, Nursery Tales and Traditions of the Zulus
(London, &0>0.), str. ;;&.
&&
Ananda K. Coomaraswamy: “Akimcanna: Self-Naughting”
(New Indian Antiquity, sv. III, Bombaj &*+.), str. >, bilje-
ška &+, pri citiranju i raspravi o Toma Akvinski, Summa
Theologica, I, >;, ;.
&&0
Sarkofag ili lijes alternativa su utrobi kita. Usporedi s
Mojsijem u trstiku.
&&*
Sir James G. Frazer, The Golden Bough (jednosveščano
izdanje), str. ;+-;+*. Copyright &*. The Macmillan
Company, prenijeto uz dopuštenje.
&
Duarte Barbosa, A Description of the Coasts of East Africa and
Malabar in the Beginning of the Sixteenth Century (Hakluyt
Society, London &0>>.), str. &; navodi Frazer, isto, str.
+-9. Prenijeto uz dopuštenje izdavača, tvrtke The
Macmillan Company.
Riječ je o onoj žrtvi koju je kralj Minos odbio podnijeti
kad je Posejdonu uskratio bika. Kako je Frazer pokazao,
ritualni regicid bila je opća tradicija u davnini. “U južnoj
Indiji,” piše on, “kraljeva vladavina i život okončavali su
se s obilaskom planeta Jupitra oko Sunca. U Grčkoj je pak
kraljeva sudbina vjerojatno bila u neizvjesnosti s istekom
svakih osam godina… Bez neprimjerene prijekosti može-
mo odatle zaključiti da je danak od sedam mladića i se-
dam djevica, koji su Atenjani bili dužni slati Minosu svakih
osam godina, imao neke veze s obnavljanjem kraljeve u na-
rednom osmogodišnjem ciklusu” (isto, str. 0). Žrtvovanje
bika koje se tražilo od kralja Minosa podrazumijevalo je da
će on kao žrtvu prinijeti sebe, u skladu s obrascem nasli-
jeđene tradicije, po isteku svojeg osmogodišnjeg manda-
ta. Ali on je očito kao zamjenu ponudio atenske mladiće
i djevice. Tako je možda božanski Minos postao neman
Minotaur, samozatorni kralj tiranin Svedržac, a hijeratska
država u kojoj svatko ispunjava svoju ulogu, pak, trgova-
čko carstvo, gdje se svatko brine za sebe. Čini se da je takva
praksa supstituiranja postala općeprihvaćena u starome
svijetu pri kraju velikog razdoblja prvotnih hijeratskih dr-
žava, tijekom trećeg i drugog tisućljeća p. n. e.
&&
Apulej, The Golden Ass (Modern Library Edition), str. &;&-
&+&.
424
B
&
Knud Leem, Beskrivelse over Finmarkens Lapper
(Kopenhagen &>.), str. +9-+0. Engleski se prijevod
može naći u John Pinkerton, A General Collection of the Best
and Most Interesting Voyages and Travels in All Parts of the
World (London &00.), sv. I, str. +-+0.
&;
U slučaju da žene ne uspiju odrediti šamanov položaj u
onom svijetu, njegov se duh možda ne uspije vratiti u ti-
jelo. Moguće je i da lutajući duh neprijateljski nastrojenog
šamana s njim zapodjene borbu, ili ga pak zavede na krivi
put. Kazuje se da se mnogi šamani nisu uspjeli vratiti. (E. J.
Jessen, Alandling om de Norske Finners og Lappers Hedenske
Religion, str. ;&. Ovo djelo pripojeno je Leemovu navede-
nom izdanju kao dodatak sa zasebno obrojčanim strani-
cama.)
&+
Uno Harva, Die religiösen Vorstellungen der altaischen Völker
(“Folklore Fellows Communications”, br. &9, Helsinki
&*;0.), str. 990-99*; prema G. N. Potanin, Očerki ševero-zapo-
dnoj Mongolii (St. Petersburg, &00&.), sv. IV, str. >+->9.
&9
Géza Róheim, The Origin and Function of Culture (Nervous
and Mental Disease Monographs, br. >*), str. ;0-;*.
&>
Isto, str. ;0.
&
Isto, str. 9&.
&0
Underhill, navedeno djelo, II. dio, III. poglavlje. Usporedi
gore, str. 9&, bilješka ;.
&*
Wilhelm Stekel, Fortschri e und Technik der Traumdeutung,
str. &+.
&;
Svedenborgs Drömmar, , “Jemte andra hans antec-
kningar e=er original-handskri=er meddelade af G. E.
Klemming” (Stockholm, &09*.), navedeno u Ignaz Ježower,
Das Buch der Träume (Ernst Rowohlt Verlag, Berlin &*0.),
str. *.
Komentar samoga Swedenborga o ovome snu glasio je:
“Zmajevi te vrste, koji se zmajevima ne otkrivaju sve dok
im se ne opaze krila, simboli su lažne ljubavi. Upravo pi-
šem o toj temi” (Ježower, str. +*).
&;&
Ježower, navedeno djelo, str. &>>.
&;
Plutarh, Temistoklo, >; Ježower, navedeno djelo, str. &0.
&;;
Stekel, Fortschri e und Technik der Traumdeutung, str. &9.
&;+
Isto, str. &9;.
425
B
&;9
Isto, str. +9.
&;>
Isto, str. 0.
&;
Isto, str. &>.
&;0
Isto, str. +.
&;*
Isto, str. &9*.
&+
Isto, str. &.
&+&
Stekel, Die Sprache des Traumes, str. . “Naravno,” piše dr.
Stekel, “ovdje ‘biti mrtav’ znači ‘biti živ’. Ona počinje živje-
ti, a policajac ‘živi’ s njom. Zajedno umiru. Ovo nelagodno
jasno obasjava popularnu fantaziju dvostrukog samouboj-
stva.”
Također vrijedi zamijetiti da ovaj san sadrži praktički
univerzalan mitološki prizor mosta od mača (ruba bri-
tve, gore, str. ), koji se javlja u romanci o Lancelotovu
izbavljenju kraljice Guinevere iz dvorca Kralja Smrti (vidi
Heinrich Zimmer, The King and the Corpse, ur. J. Campbell
(Bollingen Series, New York &*+0.), str. &&-&; također
D. L. Coomaraswamy, “The Perilous Bridge of Welfare”,
Harvard Journal of Asiatic Studies, 0).
&+
Stekel, Die Sprache des Traumes, str. 0.
&+;
Isto, str. 0>.
&++
“Problem nije nov,” piše dr. C. G. Jung, “jer sva su doba pri-
je našega vjerovala u bogove u ovom ili onom obliku. Samo
nam osiromašenje simbolike za kakvo nema presedana
može omogućiti da iznova otkrijemo bogove kao psihičke
čimbenike, odnosno, kao arhetipove nesvjesnoga… Nebo
je za nas postalo kozmički prostor fizičara, a božanski em-
pirej lijepa uspomena na stvari iz davnine. Ali ‘srce se žari’,
a tajna nelagoda glođe korijene našega bića.” (“Archetypes
of the Collective Unconscious”, navedeno izdanje, odlomak
9.)
&+9
Kur’an, :&+.
&+>
S. N. Kramer, Sumerian Mythology (American Philosophical
Society Memoirs, sv. XXI; Philadelphia, &*++.), str. 0>-
*;. Mitologija Sumera od posebnog je značaja za nas na
Zapadu; jer iz nje su proizašle predaje Babilona, Asirije,
Fenikije i Biblije (a iz ove potonje i muhamedanska i kr-
šćanska), a imala je i važan utjecaj na poganske religije
Kelta, Grka, Rimljana, Slavena i Germana.
426
B
&+
Ili, kao što to kaže James Joyce: “jednakosti suprotnosti,
izrasle iz jedneiste sile prirode odnosno duha, kao isklju-
čiv uvjet i sredstvo njegova oniona iskazanja i polarizira-
ne za ponovno sjedinjenje simfizisom svojih antipatija”
(Finnegans Wake, str. *).
&+0
Jeremiah Curtin, Myths and Folk-Lore of Ireland (Li<le,
Brown and Company, Boston &0*.), str. &&-&>.
&+*
Gore, str. >->;.
&9
Ovidije, Metamorfoze, III, &;0-9.
&9&
Usporedi s J. C. Flügel, The Psycho-Analytic Study of the
Family (“The International Psycho-Analytical Library”, br.
;, +. izdanje; The Hogarth Press, London &*;&), poglavlja
xii i xiii.
“Postoji,” zapaža profesor Flügel, “vrlo općenita pove-
zanost s jedne strane između pojma uma, duha ili duše,
te pojma oca, odnosno muškosti; i s druge strane između
pojma tijela ili materije (materia – ono što pripada materi) i
pojma majke, odnosno ženskog načela. Potiskivanje emoci-
ja i osjećaja vezanih uz majku [u našem judeokršćanskom
monoteizmu] proizvelo je, zahvaljujući toj sličnosti, sklo-
nost zauzimanju stava nevjerice, prezira, zgražanja ili ne-
prijateljstva prema ljudskom tijelu, Zemlji i cijelom materi-
jalnom Univerzumu, uz popratnu sklonost ka uzvišavanju
i prenaglašavanju duhovnih elemenata, bilo u čovjeku ili u
općem poretku stvari. Čini se vrlo vjerojatnim da bi dobar
broj izrazitije idealističkih tendencija u filozofiji mogao ve-
lik dio svoje privlačnosti mnogima dugovati sublimaciji te
reakcije usmjerene protiv majke, dok bi dogmatskiji i sku-
čeniji oblici materijalizma mogli pak predstavljati povratak
potisnutih osjećaja koji su prvotno bili vezani uz majku”
(isto, str. &+9, bilješka ).
&9
Sveti tekstovi hinduizma (Šastre) dijele se u četiri klase:
&.) Šruti, koji se drže izravnom božanskom objavom; nji-
ma pripadaju četiri Vede (drevne knjige psalama) i neke
Upanišade (drevne filozofske knjige); .) Smriti, koji uklju-
čuju tradicionalna učenja pravovjernih mudraca, kanonske
upute za kućne ceremonije i izvjesna djela svjetovnog i re-
ligijskog zakona; ;.) Purana, koji su hinduistička mitološka
i epska djela par excellence; oni razlažu kozmogonijsko, teo-
loško, astronomsko i fizikalno znanje; te +.) Tantra, tekstovi
427
B
428
B
429
B
430
B
&>0
Usporedi s brojnim pragovima koje prelazi Inanna, gore,
str. &>-&0.
&>*
Ove četiri simbolične boje, što prikazuju strane svije-
ta, imaju značajnu ulogu u ikonografiji i kultu naroda
Navaho. To su bijela, plava, žuta i crna, koje označuju istok,
jug, zapad, odnosno sjever. One odgovaraju crvenoj, bijeloj,
zelenoj i crnoj na kapi afričkog božanstva-varalice Edšua
(vidi gore, str. +9); jer Očeva je kuća, poput samoga Oca,
simbol Središta.
Junaci Blizanci bivaju iskušavani putem simbola četiriju
strana svijeta, kako bi se otkrilo ima li u njima mana i ogra-
ničenja bilo koje od tih četvrti.
&
Ma<hews, navedeno djelo, str. &&-&&;.
&&
Ovidije, navedeno djelo, II (prilagođeno prema prijevodu
Tome Maretića).
&
Kimmins, navedeno djelo, str. .
&;
Wood, navedeno djelo, str. &0-&*.
&+
Gore, str. &&.
&9
W. Lloyd Warner, A Black Civilisation (Harper and Brothers,
New York i London, &*;.), str. >-09.
&>
“Otac [tj. obrezivač] je onaj koji odvaja dijete i majku”,
piše dr. Róheim. “Od dječaka se zapravo odsijeca maj-
ka… Glavić u kožici jest dijete u majci” (Géza Róheim, The
Eternal Ones of the Dream, str. -;).
Zanimljivo je uočiti kako se do današnjih dana obred
obrezivanja nastavlja u hebrejskom i muhamedanskom
kultu, gdje je ženski element pomno istjeran iz službene,
strogo monoteističke mitologije. “Bog ne oprašta grijeh
spajanja drugih bogova s Njim”, piše u Kur’anu. “Pogani
ostavljaju Allaha i zazivlju samo ženska božanstva”
(Kur’an, +:&&>, &&).
&
Sir Baldwin Spencer i F. J. Gillen, The Arunta (Macmillan
and Co., London &*.), sv. I., str. &-;.
&0
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. +* i dalje.
&*
Isto, str. 9.
&0
Isto, str. , gdje se navode R. i C. Berndt, “A Preliminary
Report of Field Work in the Ooldea Region, Western South
Australia”, Oceania, XII (&*+.), str. ;;.
431
B
&0&
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. -0, gdje
se navodi D. Bates, The Passing of the Aborigines (&*;*.), str.
+&-+;.
&0
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;&.
&0;
R. H. Mathews, “The Walloonggura Ceremony”, Queensland
Geographical Journal, N. S., XV (&0**.-&*.), str. ; navodi
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;.
&0+
U jednom zabilježenom slučaju dva su dječaka pogledala
kad nisu smjeli. “Tada su im prišli starci, svaki s kamenim
nožem u ruci. Nagnuli su se nad dječake i rasjekli obojici
žile. Krv je pokuljala, a svi su ostali muškarci ispustili krik
smrti. Dječaci su ostali beživotni. Stari wirreenuni (vračevi)
umočili su kamene noževe u krv i njome dotakli usne svih
nazočnih… Tijela žrtava iz obreda Boorah su skuhali. Svaki
koji je prošao pet obreda Boorah pojeo je komad mesa; ni-
tko drugi nije smio vidjeti kako se to čini” (K. Langloh
Parker, The Euahlayi Tribe, &*9., str. -;; navodi Róheim,
The Eternal Ones of the Dream, str. ;).
&09
Zapanjujuće otkriće preživljavanja simboličnog sustava u
biti istovjetnog egipatsko-babilonskom, trojsko-kretskom
“kompleksu labirinta”, iz drugog milenija prije nove ere, u
suvremenoj Melaneziji, navodi John Layard u Stone Men
of Malekula (Cha<o and Windus, London &*+.). W. F. J.
Knight u knjizi Cumaean Gates (Oxford &*;>.) raspravlja o
očitoj sponi između makekulskog “putovanja duše u pod-
zemni svijet” s klasičnim spuštanjem Eneje, odnosno babi-
lonskim Gilgameša. W. J. Perry u The Children of the Sun
(E. P. Du<on and Co., New York &*;.) smatra da uspijeva
prepoznati dokaze o kulturnom kontinuumu što se pru-
ža sve od Egipta i Sumera, preko oceanijskog područja, do
Sjeverne Amerike. Mnogi su znanstvenici ukazali na blisku
sličnost pojedinosti obreda inicijacije u klasičnoj Grčkoj i
primitivnoj Australiji, prije svega Jane Harrison, Themis,
A Study of the Social Origins of Greek Religion (. prerađeno
izdanje; Cambridge University Press &*.).
Još nije jasno na koji su se način i u kojim erama mitolo-
ški i kulturni obrasci pojedinih arhajskih civilizacija mogli
raširiti do najdaljih kutova svijeta; no kategorički se može
izjaviti da rijetko koja (ili čak nijedna) od takozvanih “pri-
mitivnih kultura” koje izučavaju naši antropolozi počiva na
432
B
433
B
434
B
435
B
436
B
437
B
;+
“The Hymn of the Yogic Precepts of Milarepa”, isto, str.
;.
“Praznina Svega” (sanskrtski: śunyatā, “ništavilo”) odnosi
se, s jedne strane, na iluzornu prirodu protežnoga svijeta,
a s druge na nepriličnost pridavanja osobina koje znamo iz
iskustva protežnog svijeta na Neuništivi.
U Nebeskom Sjaju Ništavila,
Ne postoji ni sjenka stvari ili pojma,
A ipak ono prožima sve predmete znanja;
Odaj počast Nepromjenjivu Ništavilu.
(“Hymn of Milarepa in praise of his teacher”, navedeno
djelo, str. &;.)
;9
Avalokita (sanskrtski) = “gledati odozgo”, ali i “biti viđen”;
iśvara = “Gospodar”; otud ujedno i “Gospodar koji [sažal-
no] gleda odozgo” i “Gospodar koji se vidi [unutra]” (a i i
stapaju se u e u sanskrtskom; otud Avalokiteśvara). Vidi W.
Y. Evans-Wentz, Tibetan Yoga and Secret Doctrine (Oxford
University Press &*;9.), str. ;;, bilješka .
;>
Ista se ideja često iskazuje u Upanišadama; tako, “Ovo ja
daje se onome ja, ono ja daje se ovome ja. Tako se među-
sobno stječu. U tom obliku stječe onaj drugi svijet, u tom
obliku doživljava ovaj svijet” (Aitareya Aranyaka, . ;. ).
Poznaju je i islamski mistici: “Trideset mi godina transce-
dentni Bog bijaše zrcalo, sad sam sâm svoje zrcalo; odno-
sno, ono što bijah, više nisam, transcedentni je Bog sâm
svoje zrcalo. Kažem da sam sâm svoje zrcalo; jer Bog to
govori mojim jezikom, a mene više nije” (Bajazid, prema
navodu u The Legacy of Islam, uredili T. W. Arnold i A.
Guillaume, Oxford Press &*;&., str. &>).
;
“Izađoh iz Bajazidstva kao zmija iz kože. Zatim se obazreh.
Vidjeh da su ljubitelj, ljubljena i ljubav jedno, jer u svijetu
jedinstva sve može biti jedno” (Bajazid, iz istog navoda).
;0
Hošea, >:&-;.
;*
Brihadaranyaka Upanishad, &. +. ;. Usporedi dolje, str. 0.
+
“Glagol nirvā (sanskrtski) doslovno znači ‘ugasiti’, ne pri-
jenosno, već onako kao što vatra gasne… Kad ostane bez
goriva, vatra života biva ‘umirena’, tj. utažena, a kad se
um obuzda, stječe se ‘mir Nirvane’, ‘despiracija u Bogu’…
Prestankom potpaljivanja svojih vatri postižemo onaj mir
438
B
439
B
+0
Usporedi E. T. C. Werner, A Dictionary of Chinese Mythology
(Šanghai, &*;.), str. &>;.
+*
Vidi Okakura Kakuzo, The Book of Tea (New York &*>.).
Vidi i Daisetz Teitaro Suzuki, Essays in Zen Buddhism
(London &*.) te Lafcadio Hearn, Japan (New York &*+.).
9
Morris Edward Opler, Myths and Tales of the Jicarilla Apache
Indians (Memoirs of the American Folklore Society, sv.
XXXI, &*;0.), str. &&.
9&
Usporedi gore, str. &9, bilješka.
9
Za usporedbu, hinduska božica Kali (gore, str. &&9) prika-
zuje se gdje stoji na liku polegnutog boga Šive, svojega su-
pruga. Vitla mačem smrti, tj. duhovne discipline. Ljudska
glava iz koje kaplje krv štovatelju kazuje da će onaj koji
izgubi život zbog nje pronaći život. Geste “ne boj se” i “pru-
žanje blagodati” uče da ona štiti svoju djecu, da parovi su-
protnosti univerzalne agonije nisu ono što se čini, te da za
osobu utvrđenu u vječnosti fantazmagorija vremenskog
“dobrog” i “lošeg” nije ništa drugo doli refleks uma – jer je
i sama božica, premda na prvi pogled gazi boga, zapravo
njegov blaženi san.
Ispod božice s Otoka dragulja (vidi gore, str. &&;-&&+) pri-
kazana su dva božja vida: jedan je, podignuta lica, sjedinjen
s njom, kao stvaralački vid koji uživa u svijetu; ali drugi,
odvraćena lica, jest deus absconditus, božanska bit u sebi i po
sebi, ponad zbivanja i mijena, neaktivan, uspavan, prazan,
smješten čak i iznad čuda hermafroditskog otajstva. (Vidi
Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and Civilisation,
str. &-&+.)
9;
Usporedi s bubnjem stvaranja u ruci hinduističkog Šive
koji pleše, gore, str. &0, bilješka +>.
9+
“I Riječ tijelom posta”; stih Angelusa što slavi Isusovo zače-
će u Marijinoj maternici.
99
U ovom su poglavlju uspostavljene sljedeće jednakosti:
Praznina Svijet
Vječnost Vrijeme
Nirvana Samsara
Istina Opsjena
Prosvjetljenje Suosjećanje
Bog Božica
440
B
Neprijatelj Prijatelj
Smrt Rođenje
Munja Zvono
Dragulj Lotos
Subjekt Objekt
Yab Yum
Yang Yin
Tao
Vrhunski Buddha
Bodhisa<va
Jivan Mukta
Riječ tijelom posta
Usporedi s Kaushitaki Upanishad, &:+, gdje se opisuje ju-
nak koji je dostigao svijet Brahme: “Kao što onaj koji vozi
kočije pod sobom vidi dva kotača kočije, tako on pod so-
bom vidi dan i noć, tako vidi dobra djela i zla djela, i sve
parove suprotnosti. On, lišen dobrih djela, lišen zlih djela,
znalac Boga, samom Bogu ide.”
9>
Curtin, navedeno djelo, str. &>-&.
9
Vidi Melanie Klein, The Psychoanalysis of Children, The
International Psycho-Analytical Library, br. (&*;.).
90
Róheim, War, Crime, and the Covenant, str. &;-&;0.
9*
Róheim, The Origin and Function of Culture, str. 9.
>
Isto, str. +0-9.
>&
Isto, str. 9. Usporedi s neuništivošću sibirskoga šamana
(gore, str. **-&) koji golim rukama vadi ugljevlje iz vatre
i udara se sjekirom po nogama.
>
Vidi Frazerovu raspravu o izvanjskoj duši, navedeno djelo,
str. >>->*&.
>;
Isto, str. >&.
>+
Pierce, Dreams and Personality (D. Appleton and Co.), str.
*0.
>9
“The Descent of the Sun” u F. W. Bain, A Digit of the Moon
(G. P. Putnam’s Sons, New York &*&.), str. &;-;9.
>>
Róheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;. Talisman je
takozvani ćurunga (ili čuringa) mladićeva totemskog pre-
tka. Mladić je primao još jednog ćurungu prilikom obre-
zivanja, kao simbol totemskog pretka po majci. Još ranije,
441
B
442
B
443
B
444
B
445
B
*0
Vidi Apolonije s Roda, Argonautika: bijeg je prepričan u IV.
knjizi.
**
Ko-ji-ki, “Records of Ancient Ma<ers” (&. n. e.), priređe-
no prema prijevodu C. H. Chamberlaina, Transactions of
The Asiatic Society of Japan, X. svezak, Dodatak (Yokohama
&00.), str. +-0.
;
Jaimuniya Upanishad Brahmana, ;. 0. 9.
;&
U mnogim mitovima o junaku u utrobi kita njega spase
ptice koje iskljuju stijenku njegova zatvora.
;
Frobenius, Das Zeitalter des Sonnengo es, str. 09-0.
;;
Ko-ji-ki, prema Chamberlainu, navedeno djelo, str. 9-9*.
;+
Šinto, “Put Bogova”, japanska domorodačka tradicija (za
razliku od uvezenog Butsuda, odnosno “Puta Buddhe”),
način je štovanja čuvara života i običaja (mjesnih duhova,
predačkih moći, junaka, božanskoga kralja, živih roditelja
i žive djece), a ne moći koje pružaju oslobađanje od kruže-
nja (Bodhisa<vi i Buddhâ). Put štovanja prvenstveno tvori
čuvanje i njegovanje čistoće srca: “Što je ritualno pranje? To
nije tek čišćenje tijela svetom vodom, već slijeđenje Pravog
i Moralnog Puta” (Tomobe-no-Yasutaka, Shinto-Shoden-
Kuju). “Krepost i iskrenost mile se božanstvu, a ne materi-
jalna podastiranja, ma koliko ih bilo” (Shinto-Gobusho).
Pramajka Kraljevske kuće Amaterasu glavno je bo-
žanstvo brojnih narodnih panteona, no sama je tek naj-
viša manifestacija neviđenog, transcedentnog no ima-
nentnog Univerzalnog Boga: “Osamsto Mirijadi Bogova
tek su različite manifestacije jednog i jedinog Božanstva,
Kunitokotachi-no-Kamija, Vječnostojećeg Božanskog Bića
Zemlje, Velikog Jedinstva Svega u Svemiru, Prvotnoga
Bića Neba i Zemlje, vječno postojećega od početka do
kraja svijeta” (Izawa-Nagahide, Shinto-Ameno-Nuboko-no-
Ki). “Koje to božanstvo Amaterasu štuje pri odricanju na
Ravnini Visoka Neba? Obožava vlastito unutarnje Ja kao
Božanstvo, nastojeći njegovati božansku krepost u vla-
stitoj osobi putem unutarnje čistoće i tako postati jedno s
Božanstvom” (Ichijo-Kaneyoshi, Nihonshoki-Sanso).
Kako je Božanstvo imanentno u svemu, sve valja sma-
trati božanskim, od kuhinjskog pribora do Mikada: to je
Šinto, “Put Bogova”. Kako je Mikado na najvišem položaju,
on prima najuzvišenije štovanje, ali ono se vrstom ne razli-
446
B
447
B
448
B
449
B
;;
U Indiji se snaga (shakti) pojedinog boga prikazuje utjelo-
vljena u ženskom liku kao njegova družica; u ritualu o ko-
jemu je ovdje riječ, milost je simbolički prikazana na sličan
način.
;;0
Ivan, ;:;-9.
;;*
Usp. C. G. Jung, “On Psychic Energy” (izv. &*0.; Collected
Works, sv. 0), u najranijoj inačici teksta naslovljen “The
Theory of the Libido”.
;+
Vidi Kant, Kritika čistog uma.
;+&
Sanskrt: māyā-śakti.
;+
Povrh kategorija, pa tako i povrh određivanja ijednim di-
jelom para suprotnosti zvanih “praznina” i “bitak”. Takvi
pojmovi predstavljaju tek naznake na putu prema transce-
dentnosti.
;+;
Ovo shvaćanje sekundarne prirode osobnosti božanstva
koje se štuje, ma koje ono bilo, odlikuje većinu svjetskih
predaja (vidi, primjerice, gore, str. &0&, bilješka &9+). U kr-
šćanstvu, muhamedanstvu i judaizmu, međutim, uči se da
je osobnost božanstva konačna – što pripadnicima tih vje-
ra razmjerno otežava shvaćanje načina na koje je moguće
nadići ograničenja vlastitog antropomorfnog božanstva.
Uslijed toga je došlo, s jedne strane, do općenitog zamu-
ćivanja simbola, a s druge, do bogomoljske zatucanosti
kakvoj nema ravne u ostatku povijesti religija. Za raspra-
vu o mogućem podrijetlu ovog zastranjenja vidi Sigmund
Freud, Moses and Monotheism (preveo James Strachey;
Standard Edn., XXIII, &*>+.) (Izv. &*;*.)
;++
Luka, &:&.
;+9
Gore, str. &*&.
;+>
Gore, str. 0-00.
;+
Gore, str. 0*.
;+0
Gore, str. +-+;.
;+*
Fernando de Alva Ixtlilxochitl, Historia de la Nación
Chichimeca (&>0.), Capitulo I (objavljeno u knjizi Lorda
Kingsborougha Antiquities of Mexico, London &0;.-&0+0.,
sv. IX, str. 9; također u Alfredo Chavero, Obras Històricas
de Alva Ixtlilxochitl, Ciudad de México, &0*&.-&0*., sv. II,
str. &-).
450
B
;9
Hastings, Encyclopaedia of Religion and Ethics, sv. V, str.
;9.
;9&
Vidi gđa. Sinclair Stevenson, The Heart of Jainism (Oxford
University Press, &*&9.), str. -0.
;9
Božanska godina iznosi ;> ljudskih godina. Vidi gore,
str. ;.
;9;
Vidi Mandukya Upanishad, ;->.
;9+
Mandukya Upanishad, 0-&.
Budući da se na Sanskrtu a i u stapaju u o, sveti slog izgovara
se i piše kao “om”. Vidi molitve na str. &9 i ;9, kao i bilje-
šku ;&, gore.
;99
Mandukya Upanishad, .
;9>
Ha idra zuta, Zohar, iii, 00a. Usporedi gore, str. &0&.
Zohar (zōhar, “svjetlost, sjaj”) zbirka je hebrejskih ezoterij-
skih spisa što ju je svijetu &;9. godine predao učeni špa-
njolski Židov Moses de Leon. Tvrdilo se da građa potječe iz
tajnih izvornika što vuku podrijetlo još iz učenja Simeona
ben Yohaija, galilejskog rabina iz drugog stoljeća n. e.
Nakon što je od Rimljana dobio prijetnju smrću, Simeon se
dvanaest godina krio u pećini; deset stoljeća potom, ondje
su pronađena njegova učenja, te su poslužila kao osnova
za knjige Zohara.
Simeonova učenja navodno su se temeljila na skrivenoj
Mojsijevoj mudrosti zvanoj hokmah nistarah, tj. skupu ezo-
terijskih predanja koja je Mojsije izučavao u svome rodnom
Egiptu, koja je promišljao tijekom četrdeset godina prove-
denih u divljini (gdje je primio posebno naučavanje od an-
đela) i koja je konačno kriptično uvrstio u prve četiri knjige
Petoknjižja, iz kojih se mogu povratiti ispravnim razumije-
vanjem i baratanjem mističnih brojčanih vrijednosti hebrej-
ske abecede. Ta predaja i skup načina na koje se ona može
iznova otkriti i upotrijebiti tvore kabalu.
Kazuje se da je učenja kabale (qabbālāh, “primljena, tradi-
cionalna predaja”) prvotno povjerio sâm Bog posebnoj sku-
pini anđela u Raju. Nakon Čovjekova izgona iz Vrta, neki
od tih anđela priopčili su naukovanja Adamu, ne bi li mu
tako pomogli da se vrati u blaženstvo. Od Adama je učenje
naslijedio Noa, a od Noe Abraham. Abraham je omaškom
odao dio učenja za boravka u Egiptu, zbog čega se ova
451
B
452
B
;;
Kenneth P. Emory, “The Tahitian Account of Creation by
Mare”, Journal of the Polynesian Society, sv. +, br. (lipanj
&*;0.), str. 9;-9+.
;+
E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians (London
&*+.), sv. &, str. 0-*.
;9
Kalika Purana, & (prema prijevodu u Heinrich Zimmer,
The King and the Corpse, The Bollingen Series XI, Pantheon
Books &*+0., str. ;* i dalje).
;>
Brihadaranyaka Upanishad, &. +. &-9. Prema prijevodu
Swamija Madhavanande (Mayavati &*;+.). Usporedi s
motivom preobražajnog bijega iz narodne predaje, gore,
str. &*-&*0. Vidi i Cypria 0, gdje Nemeza “nerado liježe
u ložnicu s ocem joj Zeusom” i bježi od njega, uzimajući
oblike riba i životinja (navodi Ananda K. Coomaraswamy,
Spiritual Power and Temporal Authority in the Indian Theory of
Government, American Oriental Society &*+., str. ;>&).
;
Mundaka Upanishad, . . 9.
;0
Zohar, i, *& b. Navodi C. G. Ginsburg u The Kabbalah, Its
Doctrines, Development, and Literature (London &*.), str.
&&>.
;*
Tai iriya Upanishad, ;. &. 9.
;0
Mitologije američkog Jugozapada, kao i predaje o postan-
ku svijeta kabilskih berbera iz Alžira, vrlo potanko opisuju
istovrstan izlazak. Vidi Morris Edward Opler, Myths and
Tales of the Jicarilla Apache Indians (Memoirs of the American
Folklore Society, br. ;&, &*;0.) i Leo Frobenius i Douglas C.
Fox, African Genesis (New York &*.), str. +*-9.
;0&
George Grey, Polynesian Mythology and Ancient Traditional
History of the New Zealand Race, as furnished by their Priests
and Chiefs (London &099.), str. &-;.
;0
Teogonija, &&> i dalje. U grčkoj inačici majka ne oklijeva; ona
sâma daje srp.
;0;
Usporedi s maorskom oprekom Mahora-nui-a-rangi i
Makua, str. &, gore.
;0+
S. N. Kramer, navedeno djelo, str. +-+&.
;09
Ginnungagap, ništavilo, provalija kaosa u koju će sve pro-
pasti na kraju ciklusa (u “Sumraku bogova”) i iz kojeg će
zatim sve iznova nastati nakon bezvremenske ere ponovne
inkubacije.
453
B
;0>
Prozna Edda, “Gylfaginning”, 0; Grímnismál, +&-+ (prijevod
zasnovan na staroislandskom izvorniku i hrvatskom prije-
vodu Dore Maček [Edda, ArTresor, Zagreb &**.], engleskim
aliterativnim prijevodima Arthura Gilchrista Brodeura
[Prose Edda, The American-Scandinavian Foundation,
New York &*&>.] i Leeja M. Hollandera [The Poetic Edda,
University of Texas Press, Austin &*>.], te engleskom
proznom prijevodu Anthonyja Faulkesa [Edda, Everyman,
London &*0.]). Vidi i Pjesnička Edda, “Voluspá”.
Pjesnička Edda zbirka je trideset četiriju staronordijskih
pjesama posvećenih bogovima i junacima iz germanskog
poganstva. Pjesme su ispjevali brojni pjevači i pjesnici
(skaldi) u raznim dijelovima vikinškog svijeta (barem je-
dnu, tako, na Grenlandu) u razdoblju između *. i &9. g.
n. e. Zbirka je, po svemu sudeći, sastavljena na Islandu.
Prozna Edda priručnik je za mlade pjesnike; na Islandu
ga je sastavio kršćanin Snorri Sturluson (&&0.-&+&.), maj-
stor pjesništva i starješina. Knjiga sažeto prikazuje mitove
germanskog poganstva i objašnjava pravila skaldskoga go-
vorništva.
Mitologija koju ovi tekstovi bilježe otkriva raniji, seo-
ski sloj (vezan uz gromovnika Thora), kasniji, plemićki
sloj (vezan uz Wotana-Odina) i treći, izrazito falički skup
(Njord, Freyja i Frey). Utjecaji irskih bardova miješaju se s
klasičnim i orijentalnim temama u ovom vrlo ozbiljno pro-
mišljenom, pa ipak groteskno smiješnom svijetu simboli-
čkih oblika.
;0
“Ep o postanku”, Pločica IV, stihovi ;9-&+;, prilagođeno iz
prijevoda L. W. Kinga, Babylonian Religion and Mythology
(Kegan Paul, Trench, Trübner and Co., Ltd., London i New
York &0**.), str. -0.
;00
Vidi Dante, “Raj”, XXX-XXXII. Ova se ruža čovječanstvu
rascvala na križu.
;0*
Postanak, ;:.
;*
Može se uspostaviti općenito razlikovanje između mitolo-
gija istinski primitivnih naroda (ribara, lovaca, sakupljača
korijenja i berača plodova) i pripadnika civilizacija koje su
nastale po razvitku poljoprivrednih umijeća, mljekarstva i
stočarstva oko >. g. p. n. e. Ipak, većina onih koje na-
zivamo primitivnima zapravo su kolonijalne, tj. proširene
454
B
455
B
;*0
Harva, navedeno djelo, str. &&+-&&9; navod iz W. Radloff,
Proben der Volksliteratur der türkischen Stämme Süd-Siberiens
(St. Petersburg, &0>>.-&0.), sv. I, str. 09. – Oslobođen od
veza s kozmogonijom, negativni, klaunovsko-đavolski
aspekt demijurške moći postao je omiljeni lik pripovije-
sti sročenih za zabavu. Živopisan primjer predstavlja ko-
jot s američkih ravnica. Europska inkarnacija mu je lisac
Reynard.
;**
Kalevala (“Junačka zemlja”) u sadašnjem je obliku dje-
lo Eliasa Lönnrota (&0.-&00+.), seoskog liječnika i izu-
čavatelja finske filologije. Prikupivši značajnu količinu
narodnog pjesništva posvećenog legendarnim junacima
Väinämöinenu, Ilmarinenu, Lemminkainenu i Kullervu,
sastavio ga je u organizirani slijed i pretočio u ujednačeni
metar (&0;9., &0+*.). Ukupno djelo sadrži oko ;. stiho-
va.
Njemački prijevod Lönnrotove Kalevale došao je pod
ruku Henryju Wadsworthu Longfellowu, nadahnuvši ga
i na strukturu i na metriku njegove poeme The Song of
Hiawatha.
Prijevod stihova što slijede zasnovan je na engleskim
prijevodima W. F. Kirbyja (Everyman’s Library br. 9*->,
&*.) i Keitha Bosleyja (Oxford University Press, &*0*.).
+
I, &-&;>.
+&
Tj. desetog ljeta nakon razbijanja kržuljinih jaja.
+
I, >;-0.
+;
I, 0-;0.
++
I, ;*-;++.
+9
Ovaj rog i ulje igraju istaknutu ulogu u narodnoj predaji
Južne Rodezije. Rog ngona čudotvoran je instrument koji
može stvoriti vatru i munju, oploditi žive i uskrsnuti mr-
tve.
+>
Ova se rečenica uzastopce ponavlja ganutim, ceremonijal-
nim tonom. [Bilješka izvornih prevoditelja.]
+
Leo Frobenius i Douglas C. Fox, African Genesis (New York
&*;.), str. &9-. Usporedi Otisak XVIII.
Riječ “Zimbabwe” okvirno znači “kraljevski dvor”.
Goleme prethistorijske ruševine u blizini tvrđave Victoria
zovu se “Veliki Zimbabwe”; druge kamene ruševine di-
456
B
457
B
458
B
+9
Parsons, navedeno djelo, str. &*;.
+>
Legendarni ciklusi srednjevjekovne Irske uključuju: &.)
Mitološki ciklus, koji opisuje seobe pretpovijesnih ljudi na
otok, njihove bitke i napose djela rase bogova zvane Tuatha
De Danaan, “Djeca Velemajke Dane”; .) Milezijske anale,
polupovijesne kronike zadnje rase koja je došla na otok,
Milezijevih sinova, osnivača keltskih dinastija koje su istra-
jale sve do dolaska anglo-normana pod Henrikom II. u
dvanaestom stoljeću; ;.) Ulsterski ciklus Vitezova Crvene gra-
ne, posvećen prvenstveno djelima Cuchulainna (izgovara
se kuhulin) na dvoru njegova ujaka Conchobara (izgovara
se konohur): ciklus je snažno utjecao na razvoj arturijanske
predaje u Walesu, Bretagni i Engleskoj – Conchobarov
dvor bio je predložak za dvor kralja Artura, a djela
Cuchulainna za djela Arturova nećaka, Sira Gawaina
(Gawain je bio prvotni junak mnogih pustolovina kasni-
je pripisanih Lancelotu, Percevalu i Galahadu); +.) Ciklus
o Fianni: Fianna je bila družina junoša pod zapovjedniš-
tvom Finna MacCoola (usp. bilješka na str. ;, gore); naj-
veća pripovijest ovog ciklusa govori o ljubavnom trokutu
između Finna, njegove nevjeste Grianni i njegova nećaka
Diarmaida; mnoge epizode iz nje naslijedili smo u prosla-
vljenoj pripovijesti o Tristanu i Iseult; i 9.) Legende o irskim
svecima.
“Maleni narod” iz predaje vilinskih bajki kršćanske Irske
umanjeni je prikaz ranijih poganskih božanstava, Tuathe
De Danaan.
+
“Taín bó Cuailnge” (iz inačice djela Book of Leinster, > a-b),
uredili Wh. Stokes i E. Windisch, Irische Texte (Extraband
zu Serie I bis IV, Leipzig &*9), str. &>-&&; engleski prije-
vod objavljen je u Eleanor Hull, The Cuchullin Saga in Irish
Literature (London &0*0.), str. &;9-&;.
+0
Book of Leinster, >+B->B (Stokes and Windisch, navedeno
djelo, str. &;-&>*); Hull, navedeno djelo, str. &+-&9+.
+*
Iz Eleanor Hull, navedeno djelo, str. &9+; prema prijevodu
iz Book of Leinster, >0A (Stokes and Windisch, navedeno dje-
lo, str. &>0-&&).
+;
Hull, navedeno djelo, str. &+-&>; iz Book of Leinster,
(Stokes and Windisch, navedeno djelo, str. ;>0-;).
459
B
460
B
461
B
++0
Ginzberg, navedeno djelo, sv. I, str. ;9-;>.
++*
Wilhelm Stekel, Die Sprache des Traumes, san br. +&. Smrt
se ovdje javlja, zapaža dr. Stekel, u četiri simbola: kao Stari
Gudač, kao Škiljavac, kao Starica i kao Mladi Seljak (Seljak
je Sijač i Žetelac).
+9
Bernardino de Sahagún, Historia General de las Cosas de
Nueva España (Mexico &0*.), Lib. III, Cap. xii-xiv (sažetak).
Djelo je iznova objavio Pedro Robredo (Mexico &*;0.), sv.
I, str. 0-0.
+9&
Thomas A. Joyce, Mexican Archeology (London &*&+.) str.
+>.
+9
“Taín bó Regamna”, uredili Stokes i Windisch, Irische Texte
(zweite Serie, He=. ; Leipzig &00.), str. +&-9+. Gornji sa-
žetak temelji se na Hull, navedeno djelo, str. &;-&.
+9;
Parsons, navedeno djelo, str. &*+-&*9.
+9+
Tathāgata: “koji je stigao ili jest u (gata) takvu stanju ili do-
segu (tathā)”: tj. onaj Prosvijetljeni, Buddha.
+99
Prenijeto iz Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations
(Harvard Oriental Series, ;), Harvard University Press,
Cambridge, Massachuse<s &0*>., str. *9-&&.
Usporedi sa stadijima kozmičke emanacije, str. ,
gore.
+9>
Bhagavad Gita, &:.
+9
Brihadaranyaka Upanishad, +. ;. ;>-;.
+90
James Henry Breasted, Development of Religion and Thought
in Egypt (Charles Scribner’s Sons, New York &*&.), str.
9.
Usporedi s Taliesinovom pjesmom, str. +&-+, gore.
+9*
Franz Boas, Race, Language, and Culture (New York &*+.),
str. 9&+. Vidi gore, str. *0-&.
+>
Sahagún, navedeno djelo, Lib. I, Apéndice, Cap. I; izd.
Robredo, sv. I, str. 0+-0>.
Bijeli i crni psi ne mogu preplivati rijeku, jer bijeli će reći:
“Okupao sam se!” a crni: “Uprljao sam se!” Samo jarkoriđi
mogu prijeći na obalu mrtvih.
+>&
N.: tu se navodi ime preminuloga; npr. Oziris Aufankh,
Oziris Ani.
462
B
+>
Zasnovano na prijevodu E. A. W. Budgea: The Book of the
Dead, The Papyrus of Ani, Scribe and Treasurer of the Temples of
Egypt, about .. (New York &*&;.)
+>;
Henry Clarke Warren, Buddhism in Translations, str. ;0-;*.
+>+
Sylvanus G. Morley, An Introduction to the Study of the Maya
Hieroglyphics (9th Bulletin, Bureau of American Ethnology,
Washington &*&9.), Otisak ; (uz str. ;).
+>9
Isto, str. ;.
+>>
Prikaz što slijedi temelji se na Poetskoj Eddi, “Voluspá”, +
i dalje (prijevod zasnovan na staroislandskom izvorniku
i hrvatskom prijevodu Dore Maček [navedeno djelo, str.
&9;-&>;] i engleskom aliterativnom prijevodu Leeja M.
Hollandera [navedeno djelo, str. *-&;]) te Proznoj Eddi,
“Gylfaginning”, 9& (prijevod zasnovan na staroislandskom
izvorniku i hrvatskom prijevodu Dore Maček [navede-
no djelo, str. &9;-&>;] i engleskom proznom prijevodu
Anthonyja Faulkesa [navedeno djelo, str. 9-99]).
+>
Matej, +:;-;>.
+>0
Odiseja, IV, +&, +&-+&0, prema prijevodu S. H. Butchera i
Andrewa Langa (London &0*.).
+>*
Isto, IV, +-+>.
+
Nietzche, Tako je govorio Zaratustra, &. . ;.
463