VJEŽBA 2.

- GREŠKE DRVA I NORMIZACIJA OBLOG DRVA

I. GREŠKE DRVA
Pojam »greška drveta« je relativan pojam. U tehničko-trgovačkom smislu pod greškom se
podrazumijevaju nepravilnosti grañe, teksture, boje ili boje i konzistencije drveta koje smanjuju
njegova tehnička svojstva ili otežavaju njegovu obradu, smanjuju stupanj upotrebljivosti drveta
kao sirovine, odnosno nepovoljno utječu na kvalitetu gotovih proizvoda. Sa ovog su gledišta
npr. žljebovitost debla ili kvrge greška, dok su sa botaničkog (fiziološkog) gledišta oni sasvim
normalna pojava. Zakrivljenost debla je greška prilikom izrade trupaca za rezanje, ali je korisna
značajka kod uporabe drveta za brodarsku grañu.
Neki su nedostaci neizbježni zbog same prirode rasta drveća; drugi nastaju pod nepovoljnim
životnim uvjetima drveća ili su posljedica nepravilnog postupka pri uzgajanju i podizanju šuma
ili prerade drveta; najzad, neki nastaju kad vanjski organizmi napadnu drvo. Mnoge se greške
mogu izbjeći ili smanjiti pravilnom njegom šuma i pravilnim postupcima pri preradi drveta.
Greška drva je s gledišta pridobivanja drva dakle svaka osobitost u obliku ili grañi živog ili
obloga drva koja može utjecati na iskorištenje ili tehničku obradu materijala. One se mogu
različito podijeliti:
⇒ prema dimenzijama one mogu biti velike (kvrge, pukotine, kosa žica itd.) i male (sržne
mrlje, smolne vrećice, hodnici insekata itd.).
⇒ prema postanku mogu se dijeliti na prirodne greške (koje su posljedica načina rasta
drveća), zatim greške nastale nepravilnim postupcima pri preradi drveta i greške koje su
posljedica napada organizama (gljiva ili/i insekata).
Kod pridobivanja drva greške oblog drva i piljene grañe mogu biti:
⇒ nepravilnosti oblika
⇒ nepravilnosti anatomske grañe drva
⇒ nepravilnosti obrade drveta
⇒ oštećenja od fizikalno – mehaničkih utjecaja
⇒ promjene boje te promjene boje i konzistencije drva
⇒ oštećenja od insekata
Poznavanje grešaka drva neophodno je pri prikrajanju drva kao najvažnijem postupku izradbe
drva. Bez poznavanja grešaka ne može se pravilno izvršiti procjena kvalitete sastojine,
odreñivanje kakvoćnih razreda drvnih sortimenata i njihova trgovina.
Važnost grešaka drva je što neposredno odreñuju tehničku i novčanu vrijednost drva i drvnih
sortimenata.

Nepravilnosti oblika oblog drva

Eliptičnost (ovalnost) je odstupanje poprečnog presjeka oblog drva od kružnog oblika. Ogleda
se u značajnoj razlici izmeñu većeg i manjeg promjera. Presjek se
smatra pravilnim ako razlika izmeñu najvećeg i najmanjeg promjera
nije veća od 1/10 (10%) najvećeg promjera.
Mjere se najveći i najmanji promjer na udaljenosti 1 metra od debljeg
kraja oblovine sa točnošću na 1 cm i nepravilnost izražava odnosom
njihove razlike prema većem promjeru.
Eliptičnost = [(dmax – dmin)/dmax] x 100

1
Stabla nesimetrične krošnje (npr. zbog neravnomjernog pridolaska svjetla) redovito imaju
eliptične presjeke. Uslijed neravnomjerno rasporeñene težine (kod nagnutih stabala) ili utjecaja
vjetra, prilagoñavanjem stabla mehaničkim i statičkim silama poprečni presjeci postaju
nepravilni, eliptični, a nekad i kvadratični. Pojava eliptičnih presjeka može biti izazvana i
infekcijom gljive (Peridermium pini, npr. na boru), zatim raspucavanjem od studeni i
srašćivanjem dvaju ili više debala.
Žljebovitost je odstupanje poprečnog presjeka oblog drva od kružnog oblika, koji u perifernim
zonama ima nepravilnost u obliku žljebova orijentiranih prema unutrašnjosti. Žljeb je
longitudinalno usko udubljenje i izdignuće na površini oblog drva. Ako odnos dubine najvećeg
žljeba i promjera na tanjem kraju nije veći od 1/20 (5%), presjek se smatra pravilnim.
Žljebovitost je kod nekih je vrsta nasljedna osobina (grab), dok je kod drugih posljedica
fiziološke i anatomske veze izmeñu grana i korijena. Mjeri se na tanjem kraju sortimenta dubina
najvećeg žljeba, sa točnošću na 1 cm, i izražava odnosom izmjerene veličine prema većem
promjeru.
Koničnost je odstupanje oblika obloga drva od oblika valjka, odnosno od punodrvnosti. To je je
smanjenje promjera debla uzduž visine debla ili duljine obloga drva. Drvo se smatra jedrim ako
koničnost nije veća od 1 % većeg promjera. Koničnost se mjeri na način da se razlika u
promjera na debljem i tanjem kraju obloga drva (najmanje 5 cm od čela) podjeli sa njegovom
duljinom, a izračunava se odnosom pada promjera promjera po tekućem metru prema većem
promjeru. Jedrina se izražava u centimetrima po metru na jednu decimalu.

(d1 − d 2 )
Konič . =
L
Koničnost oblovine sa žilištem (perac – prvi sortiment) mjeri se od mjesta gdje prestaje velika
deformacija odnosno na najmanje 1 metar udaljenosti. Kada koničnost nije jednolična, mjeri se
na mjestu gdje je najveća, s tim da dužina bude najmanje 1 metar.
Zakrivljenost je odstupanje geometrijske osi obloga drva od prave linije.
Ona može biti:
⇒ Jednostruka - krivina samo u jednoj ravnini
⇒ Dvostruka - krivina u dvije ravnine
⇒ Višestruka - krivina u više od dvije ravnine
Izražava se u postocima kao odnos najveće visine luka i duljine debla (trupca). zakrivljenost se
mjeri dijeljenjem visine luka, izraženog u centimetrima zaokruženo na niži centimetar, s
razmakom izmeñu dva kraja zakrivljenosti, izraženim u metrima na jednu decimalu.
Zakrivljenost se izražava u centimetrima po metru.

h/ cm
Zakrivljenost =
L/ m

2
Nepravilnosti anatomske grañe drva

Nejednakost širine godova je nepravilnost strukture drveta. Mjeri se na čelu oblovine koje ima
uže godove. Čelo mora biti glatko, ravno i prerezano pod pravim kutem na uzdužnu os oblog
drva da bi linije godova bile što vidljivije. Od centra prema periferiji povuče se pravac na kojem
se izmjere širina najužeg i najšireg goda s točnošću na 0,5 cm. Nejednakost se izražava
njihovim meñusobnim odnosom (razlikom). Od mjerenja se izuzimaju godovi u srcu do 10 %
promjera čela oblog drva. Nepravilni poprečni presjeci ujedno znače da je nejednaka širina
godova. Oni povećavaju nehomogenost grañe drveta, čime se smanjuje njegova tehnička
vrijednost (zbog razlika u težini, tvrdoći, čvrstoći, cepljivosti i promijenljivosti obujma dijelova
drveta širih godova i dijelova drveta užih godova).

Prosječna širina goda mjeri se na vanjskoj 1/3 polumjera u mm. Vrijednost 1/3 polumjera dijeli
se sa brojem godova u tom području.

Širina goda = (R/3)/n

Valovitost linije goda je nepravilnost strukture drva, vidljiva je na poprečnome presjeku drva.
Valovitost se iskazuje kao omjer površine sa pojavom valovitih godova i ukupne površine
poprečnoga presjeka oblovine.
Reakcijsko drvo najčešće se formira u nagnutim stablima te ranama četinjača i listača. Ono
može nastati i zbog djelovanja vanjskih faktora koji izazivaju promjene u unutarnjim
naprezanjima stabla (konstantni vjetar u jednom smjeru, pritisak snijega ili naslonjenih stabla).
U formiranju reakcijskog drva sudjeluju i drugi faktori kao (npr. sila teža, svjetlo, hormoni rasta
i sl.).
⇒ Kompresijsko drvo (crljen drvo) je lokalna promjena strukture drveta četinjača u vidu
zadebljanja zone ranog drva u godovima. Kompresijsko drvo većinom je tamnije obojeno
što je izraženije na radijalnom i poprečnom presjeku. Mjeri se i izražava kao valovitost.
Kompresijsko drvo je abnormalno tvrdo i slabije od normalnog drva iste volumne težine.
⇒ Tenzijsko drvo je lokalna promjena strukture drva listača u vidu pojačanja stijenki
stanica želatiniranim (neodrvenjelim) vlaknima. Nastaje s gornje strane grana i nagnutih
debala. Ono je obično najbolje razvijeno u najširim dijelovima ekscentričnih
ekscentričnih godova. Greška se ne mjeri samo se konstatira postojanje.
Kovrdžavost (dževeravost) je nepravilan, isprepleten tok drvnih vlakanaca (rebravost,
upredenost, ikričavost, čičkavost ili mazer, cvjetavost). Dževeravost predstavlja sasvim
nepravilan tok vlakanaca. Javlja se kod javora, klena, jasena, brijesta, breze, hrasta, oraha,
bora, smreke i nekih drugih vrsta. Uzdužni presjeci takvih stabala imaju naročito lijepu i
cijenjenu teksturu. Drvetu nepravilnog toka vlakanaca menjaju se čvrstoća na savijenje, modul
elastičnosti, stupanj cjepljivosti, tvrdoća, čvrstoća na pritisak i otpor na smicanje. Njegova se
estetska vrijednost značajno uvećava.

3
 Javor rebraš Javor ikraš Topola dževerava

Mlazevi: velika širina zone ranog (proljetnog) drva na tangecijalnom presjeku grañe. Mlazevi se
ne mjere, nego se samo konstatira njihovo postojanje
Ekscentrično srce je srce koje značajno odstupa od geometrijskog središta na poprečnom
presjeku obloga drva. Ekscentrično srce udaljeno je od središnje osi debla, a uzrokuje
neravnomjernost gustoće drva odreñenog stabla, zbog čega često dolazi do deformacije. Mjeri
se utvrñivanjem najveće udaljenosti izmeñu srčike i geometrijskog središta oba čela trupca.
Ekscentričnost se izražava u postocima srednjeg promjera jednog čela trupca.

Ekscentričnost (%)= (l/D) x 100

Dvostruko srce je postojanje dvaju srčika na poprečnome presjeku oblovine (koji najčešće ima
ovalan oblik). Kad srastu debla dvaju ili više stabala iste vrste, koja su se u mladosti nalazila
priljubljena jedno uz drugo (naročito stabla sañena u snopove i izdanačka stabla iz istog panja),
na poprečnom presjeku se vide dva ili više srca. Dvostruko se srce javlja i pri dekapitaciji
terminalnog pupa kod stabala gaćnjaka i kod pripanjaka (jele i smreke). Kod listača se
dvostruko srce javlja na mjestima gdje se deblo grana i gdje se izdvajaju debele grane od
debla. Na mjestima gdje se dodiruju srasla debla vidljivi su ostaci kore (urasla kora). Kod drveta
sa dvostrukim srcem povećana je nehomogenost grañe; zbog toga se ono nepravilno uteže,
buja, puca i vitla, stupanj cjepljivosti je manji, a tekstura je nejednolika. Mjeri se razmak izmeñu
centara srčika s centimetarnom točnošću koji se stavlja u odnos s srednjim promjerom oblog
drva.
Unutrašnja (dvostruka) bijel je prisustvo potpunog ili nepotpunog prstena u srži koji ima boju i
značajke bijeli. To je postojanje pojasa bijeli u unutrašnjem dijelu srži pa se na poprečnom
presjeku vide dva pojasa bijeli. Nastaje uslijed nenormalnog procesa osržavanja. Ovo može
nastupiti iz raznih uzroka: privremeno nedovoljne ishrane stabla uslijed nepovoljnih klimatskih
prilika (npr. višegodišnje suše) i sl. Dvostruka bijel može biti više ili manje izrazita; ona redovno
teče granicom godova. To je rijetka pojava osim kod hrasta gdje se češće pojavljuje. Smanjuje

4
estetsku vrijednost drveta, a postoje razlike i u tehničkim svojstvima srži i bijeli. Izražava se
mjerenjem širine prstena s točnošću na centimetar.
Urasla kora greška je drveta koja označava postojanje dijela kore obuhvaćenog drvetom. Može
biti:
⇒ površinska, kada izbija samo na jednoj strani grañe,
⇒ prodiruća kada izbija na dvije strane grañe.
Greška se ne mjeri već se samo konstatira njena pojavnost.
Usukanost vlakanaca odnosi se na spiralno ovijanje vlakanaca oko centralne osi debla. Prema
smjeru žice razlikuje se lijeva i desna usukanost žice. Kod nekih vrsta ona je konstantnog
smjera. Stabla divljeg kestena su npr. usukana nadesno, a jablana ulijevo. Jela i smreka su u
mladosti usukane ulijevo, a u starosti pretežno udesno. Stupanj usukanosti nije isti na cijeloj
dužini stabla; on može biti najveći u blizini žilišta, a i blizu površine; redovno je veći na površini
nego dublje u deblu (tj. manji je kod mladih stabala).

Usukanost se izražava na više načina: odnosom izmeñu opsega debla i otklona žice na 1 m
dužine debla (kvocijentom usukanosti); kutom koji zatvara smjer žice sa uzdužnom osi debla
(kutom sukanja); dužinom punog okreta spirale; odnosom otklona žice i dužine na kojoj se
mjeri taj otklon; postotkom usukanosti (otklonom žice na 1 m dužine debla ili oblog drva).
Usukanost se lako može primijetiti na stablima izbrazdane kore ili užlebljenim stablima po toku
brazda i žljebova. Kod vrsta sa širokim sržnim trakovima na okoranim stablima usukanost se
poznaje po njihovu toku, a kod okoranog drveta svih vrsta po raspuklinama od isušivanja, koje
teku u smjeru žice. O pojavi spiralne žice postoji više teorija. Ona se objašnjava ili utjecajem
vjetra ili svjetla, zatim utjecajem zemljišta. Kod nekih je vrsta usukanost redovna pojava; ona
se javlja i kod stabala prenesenih iz svog prirodnog areala; zbog toga se smatra nasljednom
osobinom.
Usukanost žice negativno utječe na neka mehanička i fizička svojstva drveta, čime se smanjuje i
njegova tehnička upotrebljivost. Kod odnosa otklona žice 1:18 čvrstoća na savijanje smanjuje se
na 85% normalne čvrstoće, a kod odnosa 1:8 na svega 53%; čvrstoća na pritisak kod odnosa
1:14 iznosi 87%, a kod 1:6 samo 56%. Utjecaj usukanosti na čvrstoću savijanja prestaje kod
odnosa 1:20 ili kuta usukanosti od 3°, a na čvrstoću na pritisak kod 1:15, odnosno 3° i 50'.
Čvrstoća na istezanje se takoñer smanjuje u velikoj mjeri. Pored toga, drvo usukane žice više se
vitla (naročito daske izrezane od stabala koja su u mladosti bila usukana na jednu, a kasnije na
drugu stranu).
Ova se nepravilnost po važećim standardima mjeri utvrñivanjem razmaka izmeñu smjera
vlakanaca i linije koja je usporedna s osi dugog drva, izraženoga u centimetrima na metru
duljine. Usuknost vlakanaca izražava se u centimetrima po metru.
a/ cm
Usukanost =
l/ m
Ako se usukanost izražava u postocima otklona vlakanaca od promjera moze se dijeli:
⇒ usukanost do 5 % ne smatra se greškom

5
 ⇒ mala usukanost 5 - 10 %
⇒ srednja usukanost 10 - 20 %
⇒ velika usukanost preko 20 %
Smolenice ili smolne vrećice su plankonveksne šupljinice izdužene u pravcu toka žice i ispunjene
smolom. Česte su u deblima četinjača koje imaju smolne kanale. Mogu se naći i meñu smolnim
kanalima patološkog porijekla. Prema Frey-Wysslingu smolne vrećice nastaju uslijed izvijanja i
uvijanja stabla na staništima izloženim vjetru. Forsaith smatra da su one rezultat aktivnosti
kambija, jer su njihovi zidovi obloženi epitelom kao i smolni kanali. Prema drugim autorima,
nastaju uslijed mehaničkih povreda. Pošto smolne vrećice prekidaju tok organske hranjive tvari
(isprekidani drvni trakovi), može izostati normalno osržavanje. Smolne vrećice utječu negativno
na čvrstoću drveta slično kao i male pukotine. One prouzrokuju i lokalno izvijanje žice drveta.
Ako su brojne, one smanjuju tehničku upotrebljivost i vrijednost drveta.
Mjere se duljina i širina na najširem mjestu sa točnošću od 1 mm te se greška iskazuje
izmjerenim veličinama.
Smolenice po veličini mogu biti:
⇒ sitne – do 2 mm x 20 mm,
⇒ male – do 5 mm x 50 mm,
⇒ srednje – do 10 mm x 100 mm,
⇒ velike – preko 100 mm, bez obzira na širinu.
Kvrge se normalno nalaze u svakom stablu. To su osnovice živih i dijelovi mrtvih grana
obuhvaćeni godovima debla. Dok je grana živa, ona svake godine stvara novi god koji se
direktno nastavlja na god debla. Kada izumre, godovi debla postupno obuhvaćaju njen donji dio
(njenu osnovicu). Postoji puno raščlambi kvrga, a za područje pridobivanja drva od važnosti su
raščlambe obzirom na: stupanj uraslosti, veličinu, zdravstveno stanje, stupanj sraslosti, oblik i
meñusobni položaj. Kvrga koja potječe od žive grane naziva se živa ili srasla kvrga, jer je u
anatomskom kontinuitetu sa tkivom debla. Ujedno je to i neispadajuća kvrga, a nekad se naziva
još i zdrava ili crvena kvrga (uži godovi, veći sadržaj smole kod četinjača te tanina kod nekih
listača redovno čini boju kvrge tamnijom od okolnog drveta). Kvrga koji potiče od mrtve grane
naziva se mrtva kvrga. Ona nije srasla sa tkivom debla; zbog toga lako ispada pri preradi
drveta; otuda joj i ime ispadajuća kvrga ili sljepica. Crnom kvrgom naziva se dio ispadajuće
kvrge koji posljednji uraste u deblo. Tamnu boju dobiva od kore koju godovi debla postupno
obuhvaćaju.
⇒ Podjela kvrga na obzirom na stupanj uraslosti:
o neurasle kvrge - kvrge vidljive na površini oblovine,
o zarasle kvrge (sljepice) – potpuno zarasle kvrge sa vidljivim tragovima na
površini kore,
o urasle kvrge – nevidljive na oblome drvu.
⇒ Podjela kvrga po veličini:
o kvržice (četinjače – do 6 mm promjera, listače – do 10 mm promjera)
o male kvrge (četinjače – od 7 - 20 mm promjera, listače - od 11 - 20 mm
promjera)
o srednje kvrge (od 21 mm do 40 mm promjera)
o velike kvrge (preko 40 mm promjera)
⇒ Podjela kvrga prema zdravstvenom stanju:
o zdrave kvrge – bez tragova truleži i pukotina,

6
 o natrule kvrge – sadrže trulež do 1/3 površine presjeka kvrge,
o trule kvrge – sadrže trulež preko 1/3 površine presjeka kvrge,
o kvrge sa pukotinama – sa 1 ili više radijalnih pukotina te mogu biti natrule i trule.
⇒ Podjela kvrga prema stupnju sraslosti sa drvom:
o srasle kvrge – godovi su srasli sa okolnim drvom na ¾ opsega kvrge,
o djelomično srasle kvrge - godovi su srasli sa okolnim drvom na duljini od ¼ do
¾ opsega kvrge,
o nesrasle (Ispadajuće) kvrge - godovi su srasli sa okolnim drvom na duljini manjoj
od ¼ opsega kvrge.
⇒ Podjela kvrga prema obliku:
o okrugle kvrge – odnos najmanje i najveće osi kvrge nije veći od 2,
o duguljaste kvrge – odnos najmanje i najveće osi kvrge kreće se u rasponu od 2
do 4,
o poleguše - odnos najmanje i najveće osi kvrge veći je od 4.
⇒ Podjela kvrga prema meñusobnom pložaju:
o pojedinačne kvrge – udaljenost izmeñu dvije kvrge veća je od 15 cm,
o kvrge u pršljenu – kada se kvrge na površini obloga drveta rasporeñene u
pršljenu.

Promjer kvrga mjeri se u milimetrima, na mjestu najmanje dimenzije. Skupine kvrga mjere se
tako da se zbroje najmanjih promjera pojedinačnih kvrga.

Živići su ostaci grana koje su se razvile iz spavajućih pupova. Oni se ne mjere već se samo
konstatira njihovo postojanje.

7
Oštećenja od fizikalno – mehaničkih utjecaja
Raspukline (pukotine, napukline) od utezanja i drugih činilaca: razdvajanje drvnih vlakna u
uzdužnom smjeru:
Na obloj grañi mogu biti:
⇒ raspukline na periferiji čela grañe (pukotine) koje su:
o male, ako ne prodiru prema srcu više od 10 % promjera,
o velike, ako prodiru više od 10 % promjera.
Mjere se dubinom prodiranja prema srcu i izražavaju odnosom prema promjeru grañe.
⇒ sunčane raspukline (napukline) na plaštu oble grañe, koje su:
o male, ako prodiru u dubinu do 2 cm,
o srednje, ako prodiru do 3 cm,
o velike, ako prodiru u dubinu više od 3 cm.
Mjere se dubinom prodiranja u cm.
⇒ raspukline koje zauzimaju cijelo čelo oble grañe u radijalnom ili tangecijalnom smjeru i
teku u pravcu drvnih vlakana.
Mjere se dužinom prodiranja duž drvnih vlakana grañe u cm, i izražavaju izmjerenom
veličinom ili odnosom prema duljini oble grañe.
Mogu biti:
o jednostavne, ako je samo jedna raspuklina,
o složene, ako ima više raspuklina,
o zvjezdaste, ako ima više raspuklina koje se križaju.
Po veličini mogu biti:
o male, ako im je dužina duž vlakana do 10 cm,
o srednje, do dužine jednog promjera,
o velike, ako im je dužina veća od jednog promjera.
Paljivost predpostavlja raspucavanje oblog drveta u radijalnom smjeru, pri čemu raspukline teku
od srca gdje su najšire, a sužavaju se prema periferiji.
Prema dubini može biti.
⇒ mala paljivost: dužina protezanja od srca prema periferiji do 1/6 debljine grañe,
⇒ srednja paljivost: dužina protezanja od srca prema periferiji do 1/2 debljine grañe,
⇒ velika paljivost: dužina protezanja od srca prema periferiji preko 1/2 debljine grañe.

8
Po obliku može biti:
⇒ jednostruka paljivost: u smjeru jednog promjera (v. sliku),
⇒ unakrsna paljovost: u smjeru dva različita promjera,
⇒ zvjezdasta paljivost: u smjeru više od dva promjera (v. sliku).
Mjerenje:
⇒ jednostruka paljivost: mjeri se dužina pukotine od srca u milimetrima
⇒ unakrsna i zvjezdasta paljivost: mjeri se dužina pukotine najvećeg kraka u milimetrima
Zimotrenost, mrazopuc(ljivost) ili raspukline od studeni su radijalne
pukotine koje uz kratak glasan prasak naglo nastaju najčešće u
donjim dijelovima debla za vrijeme velikog i naglog ohlañivanja.
Naročito često nastaju za jakih hladnih vjetrova, pred zoru, na
sjevernim i istočnim ekspozicijama i na vlažnim staništima. Pukotine
su u početku najšire na periferiji debla. U unutrašnjosti debla
raspuklina je obično i dalje otvorena. Pukotine su široke nekoliko
milimetara do par centimetara; one mogu biti dugačke i nekoliko
metara. raspukline nastaju uslijed jakog tangentnog utezanja pri ohlañivanju drveta. Periferija
debla se hladi jače i naglije nego unutrašnjost; raspukline usljed djelovanja jakog mraza koje
nastaju u vanjskim slojevima debla i protežu se duž stabla, a mogu da prodiru do srži.
Mjeri se kao raspukline.

Okružljivost je lučna ili kružna raspuklina, odnosno odlupljivanje drveta po granici goda. Nalazi
se u deblu (rijetko i u granama), na odreñenoj udaljenosti od srca, obično samo u njegovu
najdonjem dijelu (nekad samo do visine od 1 m ili još manje). Ponekad se proteže uzduž cijelog
debla.
Po veličini može biti:
⇒ djelomična okružljivost, kada pukotina zahvaća dio periferije goda,
⇒ potpuna okružlijivost, kada pukotina zahvaća cijelu periferiju goda.
Potpuna okružljivost je redovitono duža i nastaje kod debala pravilnog kružnog preseka i
centričkog srca, dok djelomična je češća kod debala ekscentričnog srca.
Po broju godova, u kojima se javlja, može biti:
⇒ jednostruka okružljivost, kada pukotina zahvaća
samo jedan god,
⇒ dvostruka okružljivost, kada pukotina zahvaća dva
goda,
⇒ višestruka okružljivost, kada pukotine zahvaćaju više
od dva goda.

Mjeri se promjer raspukline u milimetrima ili se promjer

raspukline stavlja u odnos sa promjerom i izražava u
postupnom odnosu prema istom.

9
 Upala kore odnosi se na oštećenje dijelova kore izloženih jakom zagrijavanju od sunčevih zraka
uslijed čega stanice kore umiru. Ne mjeri se, nego se samo konstatira postojanje.
Reljefni križevi Na periferiji stabla smreke i bora se ponekad javljaju reljefni križevi. To su
izbočine koje teku uglavnom pod kutom od 45° na uzdužnu os debla. Drvo reljefnih križeva je
širokih godova, te donekle poprima karakteristike kompresijskog drveta. Smatra se da je pojava
reljefnih križeva posljedica djelovanja nekog vanjskog mehaničkog utjecaja tj. da je posljedica
djelovanja torzionih protusmjernih vjetrova jačeg intenziteta.
Ostala oštećenja drva od fizikalno-mehaničkih utjecaja su oštećenja od groma, oštećenja
nastala su uslijed povrede na živom drvetu (zasjecanja, navrtanja, zabijanja čavala i sl.),
oštećenja nastala prije i u toku uporabe nepravilnim radom (privlačenje, tociljanje) i slično.
Mjere se na slijedeći način:
⇒ na obloj grañi dubina oštećenja, sa točnošću od 0,1 cm i promjer grañe, sa točnošću od
1 cm, i iskazuje odnosom dubine i promjera, kao i veličinom i brojem oštećenih mjesta,
⇒ na piljenoj grañi dubina oštećenja i debljina grañe, sa točnošću od 0,1 cm, i iskazuje
odnosom dubine oštećenja i debljine grañe, kao i veličinom i brojem oštećenih mjesta.

Promjene boje te promjene boje i konzistencije drva

Promjena boje je odstupanje od prirodne boje drveta pod djelovanjem oksidacije, svjetlosti i
drugih činitelja, pri čemu drvo dobija sivu, žućkastu, bjeličastu, smeñu i tamnu boju (sivljenje,
žućenje, smeñenje i crnjenje), bez smanjenja tehničkih svojstva i uporabljivosti drva.
Mjerenje na oblom drvu:
⇒ na periferiji čela mjeri se dubina zahvaćenog dijela i promjer čela i izražava odnosom
dubine i promjera,
⇒ u srcu mjeri se promjer zahvaćenog dijela i promjer čela grañe i izražava njihovim
odnosom.

Neprava srž (lažno, crveno, smeñe srce): promjena anatomske grañe stvaranjem tila u
stanicama drva bakuljavih vrsta drva; neprava srž ima nepravilan oblik koji se ne poklapa sa
granicama goda; razlikuje se od ostalog drva po boji, heterogenoj strukturi i nepravilnim
oblikom.
Može biti:
⇒ svijetla, zdrava, jednobojna i približno pravilnoga oblika u odnosu na godove,
⇒ tamno omeñena (crveno srce),
⇒ plamenasta (zvjezdasta), nepravilno zvjezdastoga oblika i tamne boje.
Na obloj grañi mjeri se prosječnim promjerom zahvaćene površine i izražava postotnim
odnosom prema promjeru čela oble grañe. Za utvrñivanje veličine neprave srži za oba čela
grañe, uzima se aritmetička sredina izmjerenih vrijednosti na oba čela. Na piljenoj grañi mjeri
se zahvaćena površina i površina punog presjeka sa točnošću od 1 cm2. Izražava se odnosom
površine neprave srži prema površini punog presjeka, u postotku.
Mrazna srž (srž od studeni, mrzlo jezgro): postojanje neprave srži uslijed djelovanja mraza,
sivosmeñe boje sa tamnijim rubom. Mjeri se i izražava prema točki.
Prešlo drvo je drvo čija fizikalna i mehanička svojstva su se u toku procesa prirodnog starenja
smanjila (npr. manja volumna masa, čvrstoća i elastičnost).Ne mjeri se, nego se samo
konstatira postojanje.

10
Mrlje i trake su promjene boje uslijed djelovanja gljiva koje ne umanjuju tvrdoću drva (prva
faza djelovanja).
Mjerenje na obloj grañi (mrlje):
⇒ na periferiji čela mjeri se zahvaćena dubina i promjer čela i izražava odnosom dubine i
promjera,
⇒ u srcu mjeri se promjer zahvaćenog dijela i promjer čela grañe i izražava njihovim
odnosom.
Trake se mjere na način da se izmjeri dužina i širina trake u mm, uzimajući u obzir i njihov broj
po metru dužine ili na cijeloj dužini grañe.
Obojenost bijeli je promjena boje bijeli uslijed djelovanja gljiva koje ne izazivaju trulež i ne
umanjuju tvrdoću.
Obojenost bijeli razvrstava se:
⇒ Po boji:
o modrina (plavetnilo) - obojenost sa plavičastim nijansama,
o zelenilo - obojenost sa zelenkastim nijansama,
o mrlje - narandžaste, žute, ružičaste, ljubičaste i smeñe boje.
⇒ Po intezitetu (stupnju obojenosti):
o svijetla obojenost - obojenost drva u blijedim tonovima pri kojoj je vidljiva
tekstura,
o tamna obojenost - obojenost drva u jakim tonovima pri čemu je njegova tekstura
nevidljiva.
⇒ Po dubini:
o površinska obojenost - kada dubina obojenosti iznosi najviše 2 mm,
o duboka obojenost - kada je dubina obojenosti veća od 2 mm,
o unutrašnja obojenost - kada je promjena boje na izvjesnom razmaku od
površine.
⇒ Po veličini:
o mala obojenost - sasvim svijetle boje i obuhvaća u većim mrljama ili prugama do
1/6 površine piljene grañe ili čela oble grañe,
o srednja obojenost - obuhvaća u većim mrljama ili prugama do 1/3 površine
piljene grañe ili čela oble grañe,
o velika obojenost - obuhvaća do 1/2 površine i debljine piljene grañe ili čela oble
grañe,
o potpuna obojenost - obuhvaća preko 1/2 površine i debljine piljene grañe ili čela
oble grañe.
Mjere se elementi za izračunavanje zahvaćene površine, njena dubina (po mogućnosti) i ukupna
površina strane grañe. Dubina se mjeri sa točnošću od 1 mm, a zahvaćena površina u cm2.
Veličina se izražava postotnim odnosom zahvaćene površine prema ukupnoj površini strane, i
dubinom maksimalnog prodiranja.
Smeñe mrlje mekih listača su smeñe mrlje duž godova ili smeña obojenost tkiva drva.
Piravost (prozuklost): promjena prirodnog tona boje oble i piljene grañe u crveno i crveno-
smeñe uz smanjenje permeabilnosti tj. propustljivosti za tekućine (zagušenost). U daljnjem
stupnju razvoja dolazi do pojave crnih linija, crvenih, bijelih i crnih tonova koje izazivaju gljivice

11
(piravost). Krajnji stupanj razvoja završava se mramornom truleži. Prema stupnju razvoja
izaziva slabljenje mehaničkih svojstava.
Smeñenje ili rujavost predstavlja prvi stadij truleži koji se ogleda u promjeni normalnog tona
boje drva i smanjenju čvrstoće drva. Česta je pojava kod stabala jele. Uzročnici smeñenja su
različite saprofitske gljive (Trametes odorata, Lenzites abietina). Gljive za svoj razvoj traže veće
količine vode te se zbog toga smatra da mokra srž utječe na pojavu smeñenja. Smeñenje se
može pojaviti u središnjem dijelu stabla ili se širiti od periferije.
Razvrstava se na:
⇒ malu rujavost - kada je trakasto zahvatila periferiju čela oble grañe
⇒ srednju rujavost - kada je trakasto zahvatila periferiju i sredinu čela oble grañe
⇒ velika rujavost - kada je potpuno zahvatila jedno čelo oble grañe
⇒ potpuna rujavost - kada je potpuno zahvatila oba čela oble grañe
Rujavost se izražava odnosom dubine zahvaćenog dijela promjene boje i promjera čela trupca
ako se nalazi na perifernom dijelu, odnosno promjerom zahvaćenog dijela promjene boje i
promjera čela trupca kod centralno smještene rujavosti. Može biti:
⇒ mala rujavost - kada je trakasto zahvatila periferiju čela oble grañe ili jednu ivicu piljene
grañe,
⇒ srednja rujavost - kada je trakasto zahvatila periferiju i sredinu čela oble grañe ili dvije
ivice piljene grañe,
⇒ velika rujavost - kada je potpuno zahvatila jedno čelo oble grañe ili površinu jedne
strane piljene grañe,
⇒ potpuna rujavost - kada je potpuno zahvatila oba čela oble grañe ili dvije strane piljene
grañe.
Mjeri se kao promjena boje.
Trulež je pojava razaranja drva uslijed djelovanja gljiva koja se ogleda izrazitom promjenom
boje,a zatim smanjenjem težine, čvrstoće i tvrdoće drva. Promjena fizičkih i mehaničkih
svojstava drva su uzrokovana kemijskim razgrañivanjem organskih spojeva (lignina,
celuloze,…). Drvo s kasnim stadijem truleži se ne može iskoristiti kao tehničko drvo. Trulež se
javlja u stojećem, oborenom i prerañenom drvetu. Proces truleži teče različito kod sržnih i
bakuljavih vrsta zbog samih razlika u njihovoj histološkoj grañi.
Po boji razlikuju se:
⇒ bijela trulež - promjena prirodne boje drva u svijetlo-bijelu, bjeličastu ili žućkastu boju
trulog drva;
⇒ crvena trulež - promjena prirodne boje drva u crvenu ili smeñu boju trulog drva;
⇒ boginjava trulež - promjena prirodne boje drva u tamnosmeñu boju trulog drva sa
nepravilno razasutim bijelim pjegama. Najčešće se javlja kao sekundarna pojava kod
hrasta koji je izgubio koru i bijel. Napada samo srž, a širi se naglo u smjeru debla. Kod
smeñe truleži česta je i tzv.“kockasta“ trulež kod koje se drvo raspada u kocke, godovi
se odjeljuju, a trulo drvo se može pretvoriti u prašinu;
⇒ prošarana trulež - kada na drvu nastaju smeñe mrlje razasute u vidu traka koje požute
ili pobijele;
Prema smještaju razlikuju se:
⇒ periferna trulež - kada je zahvatila vanjsku (perifernu) zonu drva, na poprečnom
presjeku je u obliku prstena, uglavnom je posljedica vanjskih povreda u koje se nasele
gljive;

12
 ⇒ centralna trulež - kada je zahvatila unutrašnju (centralnu) zonu drva, te se počinje širiti
od anatomskog središta debla, gdje je zaraza preko korijena ili kroz ostatke prelomljenih
grana;
⇒ nepravilna trulež - kada je nepravilno zahvatila i vanjsku i unutrašnju zonu drva, počinje
se širiti od periferije debla, samo što zahvaća pojedine dijelove i u perifernom i u
centralnom dijelu stabla.
Trulež smanjuje trajnost drva, umanjuje mu čvrstoću, tvrdoću, elasticitet i ostala tehnička
svojstva, te drvo postaje neupotrebljivo za tehničke svrhe. Općenito se može reći da gljive koje
uzrokuju smeñu trulež dovode do brzog smanjenja čvrstoće drveta, gljive koje uzrokuju bijelu
trulež dovode do sporijeg smanjenja čvrstoće drveta (uz izuzetke), pojedina tehnička svojstva
padaju različitom brzinom i odreñenim redoslijedom, te premda drvo u početku truleži izgleda
nepromijenjeno – čvrstoća mu je smanjena.
Mjeri se kao i promjena boje.
Mokra srž. Kod jele se ponekad u blizini srčike nalazi se zona drva s visokim sadržajem vode što
se naziva mokra srž. Mokra srž se pojavljuje i kod zdravih stabala jele, ali njezinu pojavu ne
znamo objasniti. Ne smatra se greškom i nakon sušenja oble grañe može nestati. No prijašnja
istraživanja dovodila su u vezu pojavu mokre srži sa sušenjem jele i početkom pojave truleži ili
drugih grešaka. Pretpostavka je da pojavu povećanog udjela vode u središnjem dijelu
poprečnog prereza na donjem dijelu stabala jele uzrokuje povećana bakterijska aktivnost.

Oštećenja od insekata
Bušotine (hodnici) i rupe (otvori) - oštećenja koja insekti stvaraju u drvu. Razlikujemo oštećenja
po dubini, veličini i broju.
Po dubini:
⇒ plitke, kada nisu dublje od 5 mm,
⇒ duboke, kada su dublje od 5 mm.
Po veličini:
⇒ sitne, kada je promjer do 3 mm (mušićavo drvo),
⇒ krupne, kada je promjer veći od 3 mm (crvotočno drvo).
Po broju:
⇒ mala mušićavost odnosno crvotočnost: kada su bušotine, najviše 1 po metru dužine
šumskog sortimenta ili piljene grañe rasporeñene na jednoj i drugoj strani daske ili na
dvije strane gredice,
⇒ srednja mušićavost odnosno crvotočnost: kada su bušotine, najviše 4 po metru dužine
šumskog sortimenta ili piljene grañe rasporeñene naizmjenično na jednoj i drugoj strani
daske ili na dvije strane gredice,
⇒ velika mušićavost odnosno crvotočnost: kada su bušotine rasporeñene u grupama po
čitavom plaštu šumskog sortimenta ili piljene grañe na obje strane daske ili na sve četiri
strane gredice.
Mjere se dubina i promjer otvora, sa točnošću od 1 mm, kao i broj po metru dužine. Iskazuje se
u izmjerenim veličinama i brojem po metru dužine, s tim što se kod piljene grañe greška
iskazuje za svaku oštećenu stranu.

13
II. NORMIZACIJA OBLOG DRVA
Norma je dokument donesen konsenzusom i odobren od mjerodavnog tijela, koji za opću i
višekratnu uporabu daje pravila, upute ili značajke za aktivnosti i njihove rezultate te jamči
najbolji stupanj ureñenosti u datim uvjetima.
Normizacija se temelji na sljedećim načelima:
⇒ pravo dragovoljnog sudjelovanja svih zainteresiranih strana u postupku pripreme
hrvatskih norma, prihvaćanje hrvatskih norma, te dragovoljna uporaba hrvatskih norma,
⇒ konsenzus o sadržaju hrvatskih norma,
⇒ javnost rada u svim njegovim fazama i obavješćivanje jav-nosti na prikladan način,
⇒ sprječavanje prevladavanja pojedinačnih interesa nad zajedničkim interesom,
⇒ meñusobna usklañenost hrvatskih norma,
⇒ uzimanje u obzir dostignutog stanja tehnike i pravila te rezultata meñunarodne i
europske normizacije.
Hrvatski zavod za norme je neovisna i neprofitna javna ustanova osnovana kao nacionalno
normirno tijelo Republike Hrvatske radi ostvarivanja ciljeva normizacije:
⇒ povećanja razine sigurnosti proizvoda i procesa,
⇒ čuvanja zdravlja i života ljudi te zaštite okoliša,
⇒ promicanja kvalitete proizvoda, procesa i usluga,
⇒ osiguranja svrsishodne uporabe rada, materijala i energije,
⇒ poboljšanja proizvodne učinkovitosti,
⇒ ograničenja raznolikosti, osiguranja spojivosti i zamjenjivosti te
⇒ otklanjanja tehničkih zapreka u meñunarodnoj trgovini.

Sastoji se od većeg broja tehničkih odbora meñu kojima je i Tehnički odbor 218 (HZN/TO 218,
Drvo, područje: nemetalni materijali). Ovaj odbor zadužen je za koordinaciju donošenja
službenih normi vezanih uz drvo i drvne proizvode. Njegovo područje rada je:
⇒ Priprema norma u području obloga drva i piljene grañe koje obuhvaća:
o trupce, neprofiliranu piljenu grañu i drvo u svim vrstama uporabe
o definicije i mjerenje.
⇒ Priprema norma u području svojstava drva koje obuhvaćaju: svojstva prirodne ili
postignute otpornosti drva i gradiva od drva na biološka djelovanja, svojstva zaštitnih
sredstava, postupke postizanja trajnosti, postupke ispitivanja mehaničkih svojstava drva,
utvrñivanje razreda rizika, metode ispitivanja (zaštitna sredstva za drvo, zaštićeno drvo i
gradiva na osnovi drva) i tumačenje rezultata, specifikaciju zaštitnih sredstava za drvo i
zaštićeno drvo po razredima rizika uključujući postupke, metode provjere kakvoće te
nazivlje.

Zakonska regulativa:
⇒ Zakon o klasifikaciji neobrañenog drva
⇒ Pravilnik o mjerenju, razvrstavanju i obilježavanju neobrañenog drva

14
Tablica 1. Popis odnosnih normi pridobivanja drva
HRN EN 844-1:1999 Oblo i piljeno drvo -- Nazivlje -- 1. dio: Opći nazivi zajednički za oblo i
piljeno drvo (EN 844-1:1995)
HRN EN 844-2:1999 Oblo i piljeno drvo -- Nazivlje -- 2. dio: Opći nazivi povezani s oblim drvom
(EN 844-2:1997)
HRN EN 844-5:1999 Oblo i piljeno drvo -- Nazivlje -- 5. dio: Nazivi povezani s dimenzijama
obloga drva (EN 844-5:1997)
HRN EN 844-8:1999 Oblo i piljeno drvo -- Nazivlje -- 8. dio: Nazivi povezani sa značajkama
obloga drva (EN 844-8:1997)
HRN EN 844-10:1999 Oblo i piljeno drvo -- Nazivlje -- 10. dio: Nazivi povezani s promjenom boje
i napadom gljiva (EN 844-10:1998)
HRN EN 844-11:1999 Oblo i piljeno drvo -- Nazivlje -- 11. dio: Nazivi povezani s oštećenjem drva
od insekata (EN 844-11:1998)
HRN EN 844-12:2001 Oblo i piljeno drvo -- Nazivlje -- 12. dio: Dodatni nazivi i kazalo (EN 844-
12:2000)
HRN EN 1310:1999 Oblo i piljeno drvo -- Metoda mjerenja svojstava (EN 1310:1997)

HRN EN 1311:1999 Oblo i piljeno drvo -- Metoda mjerenja bioloških oštećenja (EN 1311:1997)

HRN EN 1315-1:1999 Razredba dimenzija -- 1. dio: Oblo drvo listača (EN 1315-1:1997)

HRN EN 1315-2:1999 Razredba dimenzija -- 2. dio: Oblo drvo četinjača (EN 1315-2:1997)

HRN EN 1316-1:1999 Oblo drvo listača -- Razvrstavanje po kakvoći -- 1.dio: Hrast i bukva (EN
1316-1:1997)
HRN EN 1316-2:1999 Oblo drvo listača -- Razvrstavanje po kakvoći -- 2. dio: Topola (EN 1316-
2:1997)
HRN EN 1316-3:1999 Oblo drvo listača -- Razvrstavanje po kakvoći -- 3. dio: Jasen i javori (EN
1316-3:1997)
HRN ENV 1927-1:2000 Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača -- 1. dio: Smreke i jele
(ENV 1927-1:1998)
HRN ENV 1927-2:2000 Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača -- 2. dio: Borovi (ENV 1927-
2:1998)
HRN ENV 1927-3:2000 Razvrstavanje po kakvoći oblog drva četinjača -- 3. dio: Ariši i duglazije
(ENV 1927-3:1998)

15
III. USPOREDBA STARIH (JUS D.A0.101) I NOVIH (EN 1310:1997) NORMI
JUS D.A0.101 EN 1310:1997
Eliptičnost
Mjeriti minimalno 1m od većeg kraja trupca,
Mjere se najveći i najmanji promjer (točnost u
mjere se najmanji i najveći promjer te se
1cm) i nepravilnost se izražava njihovom
njihova razlika u cm i postotku stavlja u odnos
razlikom u odnosu na veći promjer.
sa većim promjerom.
Koničnost
Mjere se promjeri na debljem i tanjem kraju i
njihova razlika podijeli sa njihovom Promjeri se mjere minimalno 5cm od svakog
meñusobnom udaljenošću. Izračuna se kraja (u slučaju prvog trupca mjeri se 1m od
odnosom pada promjera po tekućem metru debljeg kraja), te se njihova razlika (u cm po
prema većem promjeru. Na prvom trupcu metru tekućem) stavlja u odnos sa dužinom
mjerenje počinje na mjestu na kojem prestaje njihovog razmaka.
velika deformacija.
Zakrivljenost
Mjere se najveća visina luka na zakrivljenoj
Mjere se najveća visina luka na zakrivljenoj
dužini i dužina tetive tog luka (točnost 1cm).
dužini i dijeli se sa razmakom izmeñu dva
Visina luka se podijeli sa dužinom sortimenta i
kraja zakrivljenosti. Izražava se u cm po m'.
izražava se u postotku.
Nepravilnost strukture drveta
Nejednakost širine godova – mjeri se na čelu
rezane grañe koje ima uže godove. Povuče se
ravna linija okomito na godove, najveće Prosječna širina goda – mjeri se vanjskih 75%
moguće dužine. na toj se liniji izmjeri širina reprezentativnog promjera. Povuče se linija
najšireg i najužeg goda sa točnošću od (okomito na godove) duž koje se prebroje
0,5mm. Nejednakost se izražava izračunatom godovi te se dužina linije (u mm) podjeli sa
razlikom mjerenih širina. Kod oble grañe je isti brojem godova.
postupak mjerenja, samo se godovi u srcu do
10% promjera ne uzimaju u obzir.
Reakcijsko drvo
Ovisno o metodi mjerenja - mjeriti duljinu i/ili
širinu pravokutnika koji zatvara grešku, te
izraziti u cm ili % sa ukupnom
Ne mjeri se već se samo konstatira greška.
širinom/duljinom površine na kojoj se javlja.
Ne mjeriti – samo konstatirati grešku.

Kovrdžavost
Ovisno o metodi mjerenja – mjeri se duljina
Na poprečnom presjeku rezane grañe, izmjeri
i/ili širina pravokutnika koji zatvara grešku te
se površina punog presjeka i dio površine sa
se izražava u cm ili postotku s obzirom na
greškom, te se izrazi postotnim udjelom s
ukupnu mjerenu površinu. Ne mjeri se već se
obzirom na površinu punog presjeka.
konstatira.
Ekscentričnost srca
Mjeri se udaljenost srca od središta presjeka Mjeri se udaljenost srca od središta presjeka
oble grañe (točnost 1cm) i izražava odnosom oble grañe, izrazi u cm ili postotku s obzirom
ekscentričnosti prema srednjem promjeru. na srednji promjer.

16
 JUS D.A0.101 EN 1310:1997
Dvostruko srce
Mjeri se razmak izmeñu centara (točnost 1cm)
i izražava odnosom tog razmaka i srednjeg Ne mjeri se već se samo konstatira.
promjera trupca.
Dvostruka bijel
Mjeri se širina pojasa sa točnošću od 1cm i
Ne mjeri se već se samo konstatira.
izražava izmjerenom širinom.
Urasla kora
Ovisno o metodi mjerenja (na rezanoj grañi) –
mjeri se duljina i/ili širina pravokutnika koji
zatvara grešku te se izrazi u cm ili postotku s
Ne mjeri se već se samo konstatira. obzirom na ukupnu širinu i/ili duljinu površine.
Zabilježi se broj grešaka koje su duže od 1m i
koje se protežu preko ukupne duljine grañe.
Ne mjeri se već se samo konstatira.
Usukanost žice
Mjeri se veličina otklona žice na dužini od 1m
(odabere se dio trupca sa najvećom
Mjeri se veličina otklona žice na dužini od 1m,
usukanosti). Izrazi se u cm po metru tekućem
sa točnošću od 1cm, a izražava se odnosom
ili kao postotak. U slučaju prvog trupca
veličine otklona prema promjeru u postotcima.
mjerenje se vrši minimalno 1m od debljeg
kraja.
Smolenice
Mjeri se širina i dužina smolenice na najvećem Ovisno o načinu mjerenja - mjeri se najdulja
dijelu (točnost 1mm) i iskazuje izmjerenim os smolenice (u mm), ako ih je više zabilježi se
veličinama. i broj po m' ili po ukupnoj duljini trupca. Ne
mjeri se već se samo konstatira.
Kvrge
• okrugle i duguljaste – mjere se najmanji
promjer presjeka kvrge (točnost 1 mm) i
izražava izmjerenom veličinom.
• poleguše – mjeri se dužina presjeka na
rubu grañe (točnost 1mm) i izražava
izmjerenom veličinom.
• skupne kvrge – mjeri se svaka kvrga • mjeri se manji promjer kvrge (u mm) ne
zasebno i izražava brojem svih kvrga u uzimajući u obzir okolni kalus.
skupini i zbrojem njihovih veličina.
• sljepice – ovisno o metodi mjerenja, mjeri
• kvrge u vijencu – mjeri se najveća kvrga u se visina luka sljepice (u mm), ne mjeri se
vijencu već se samo konstatira.
• sljepice – utvrñuje se dubina sljepice pod
plaštem, pa se od polumjera oblovine, na
mjestu na kojem se sljepica javlja, odbije
umnožak tog polumjera i odnosa izmeñu
visine i širine usta sljepice.

17
 JUS D.A0.101 EN 1310:1997
Paljivost
Kod jednostruke paljivosti se mjere dužina
Ovisno o načinu mjerenja – kod jednostruke
pukotine i promjer čela trupca na kojem se
paljivosti mjeri se dužina pukotine (u mm) od
paljivost nalazi. Kod zvjezdaste i unakrsne p.
središta prema van. Kod unakrsne i zvjezdaste
se mjere dužine pukotina (u cm) i promjer čela
paljivosti mjeri se dužina najduže pukotine (u
trupca, a izražava se odnosom najduže
mm) od središta prema van. Ne mjeri se već
pukotine prema srednjem promjeru trupca uz
se samo konstatira.
naznaku broja krakova paljivosti.
Okružljivost
Mjere se promjer ili tetiva luka (u cm)
Ovisno o načinu mjerenja – mjeri se promjer
okružljivosti (ovisno o veličini) i izražavaju se
okružljivosti u mm ili u postotku s obzirom na
odnosom prema srednjem promjeru
promjer trupca. Ne mjeri se već se samo
poprečnog presjeka na kojem se okružljivost
konstatira.
nalazi ili samoj širini presjeka.

Literatura:
1. Anon 1966: Šumarsko-tehnički priručnik. Ur: Luketa, S., Nakladni zavod „Znanje“,
Zagreb. 1-568 p.
2. Anon 1980: Greške drveta. Šumarska enciklopedija, knjiga II, ur: Potočić, Z.,
Jugoslavenski leksikografski zavod. 28-42.
3. Anon 1991: Standard za drvo, Hrvatske norme. Hrvatske šume, Zagreb. 1-96.
4. Janković, B., 1958: Krojenje oblovine: podela oblovine po principu maksimalnog
kvantitativnog iskorišćenja. Institut za naučna istraživanja u šumarstvu NRS Beograd. 1-
294.
5. Ugrenović, A., 1957: Eksploatacija šuma. Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu. 1- 481 p.
6. **Hrvatski zavod za norme (http://www.hzn.hr)
7. **Narodne novine online (http://www.nn.hr)

18