SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODNOSI S JAVNOŠĆU

SPORTSKO NOVINARSTVO NA TELEVIZIJI

Seminarski rad

Studenti: Marko Andrijanić i Matej Martinović

Mentor: prof.dr.sc. Miroslav Vasilj

Mostar, ožujak 2018.

 SADRŽAJ

UVOD...........................................................................................................2
1. ODNOSI S JAVNOŠĆU U SPORTU....................................................3
1.1 Definiranje sportskih odnosa s javnošću........................................3
1.2. Sportski odnosi s javnošću i društvena zajednica...........................4
2. SPORTSKO NOVINARSTVO NA TELEVIZIJI.................................6
3. TELEVIZIJSKE SPORTSKE EMISIJE................................................8
3.1.Tjedni magazin.................................................................................8
3.2 Dnevna kronika................................................................................8
3.3. Sportske vijesti................................................................................9
3.4. Emisije prije i nakon izravnih prijenosa..........................................9
3.5. Sportski blok u Dnevniku..............................................................10
3.6. Sportske dokumentarne emisije.....................................................10
3.7. Sportski intermeco.........................................................................11
3.8. Sport i ostali TV programi.............................................................11
4. TELEVIZIJKE VIJESTI– IZMEĐU JAVNOSTI I POLITIKE..........12
5. MEDIJSKA SLIKA SPORTA..............................................................16
ZAKLJUČAK.............................................................................................17
POPIS LITERATURE.................................................................................18
 UVOD

Tema ovog seminarskog rada je sportsko novinarstvo na televiziji. Sport kao

djelatnost od javnog interesa zauzima značajno mjesto u gotovo svakoj državi. Sportsko
novinarstvo uvelike ima važnu ulogu da se ne samo održe već i otvore nove perspektive
razvoja sporta. Sport bi trebao postati važan faktor svijesti o zdravlju, odnosno važan
čimbenik prevencije zdravlja. Treba istaknuti i da vrhunski sportski uspjeh doprinosi
međunarodnoj promociji države.
Seminarski rad podijeljen je u pet poglavlja. U prvom poglavlju govori se
općenito o odnosima s javnošću u sportu. U drugom i trećem poglavlju sam pisao o
sportskom novinarstvu na televiziji i o sportskim televizijskim emisijama koje postoje.
Četvrto i peto poglavlje govori televizijskim vijestima između javnosti i politike i o
medijskoj slici sporta.

2
 1. ODNOSI S JAVNOŠĆU U SPORTU

Zbog svoje jedinstvene prirode sport zahtijeva specijalizirane odnose s javnošću.

Pojam sportski odnosi s javnošću tek se pojavio u posljednjem desetljeću s činjenicom
da sportski marketing više u potpunosti ne obuhvaća različite funkcije sportskih odnosa
s javnošću. U posljednjih nekoliko godina postalo je jasno da sportski odnosi s javnošću
i sportski marketing imaju potpuno različite ciljeve. Budući da je primarni cilj sportskog
marketinga osigurati isplativost sportskog identiteta , glavni prioritet sportskih odnosa s
javnošću je i . Sportski odnosi s javnošću započinju ustrojem komunikacije u sportskoj
organizaciji te definiranjem ključnih osoba za provedbu te komunikacije. Sportska
organizacija nakon strateške odluke da želi uspostaviti komunikacijski sustav treba se
odrediti i o načinu organizacije odjela ili ureda za odnose s javnošću. Odluka se može
dimenzionirati na tragu strateških i taktičkih odnosa s javnošću. Strategiju sportskih
odnosa s javnošću planirat će osoba s većim praktičnim iskustvom u (sportskim)
odnosima s javnošću, a poslovi taktičkih odnosa s javnošću povjerit će se osobi koja će
ujedno biti i glasnogovornik organizacije. Naravno da postoje i drugi modeli. No ovaj se
strateški pokazao iznimno praktičnim i u provedbi uspješnim. Na kvalitetu odnosa s
javnošću u sportskoj organizaciji svakako će utjecati i mjesto odnosa s javnošću u
strukturi organizacije. Ako se odnosi s javnošću smjeste u upravu, nema sumnje da će
dati maksimum od svog velikog potencijala. Linijska razina neće osigurati strateško
planiranje i proaktivnu provedbu odnosa s javnošću u sportskoj organizaciji.1

1.1 Definiranje sportskih odnosa s javnošću

O sportskim odnosima s javnošću na znanstvenoj razini, u odnosu na druga

područja, manje je recentnih radova i knjiga, posebno onih koji jasno definiraju ovo
područje primjene odnosa s javnošću. Uzimajući u obzir činjenicu da je filozofija
odnosa s javnošću ista ili slična u svim područjima, definiranju sportskih odnosa s
javnošću treba pristupiti sa specifičnostima koje ih karakteriziraju. Tako pojedini autori
sportske odnose s javnošću definiraju kao organizacijsku funkciju koja potiče razvoj

1 Usp. Tomić, Zoran: Odnosi s javnošću-Teorija i praksa, Synopsis, Zagreb, 2016., str. 549.

3
pozitivnih odnosa između organizacije i njezinih najvažnijih javnosti. 2 Nastaju i druge
definicije sportskih odnosa s javnošću nastojeći opisati važnost odnosa s javnošću u
sportu: sportski odnosi s javnošću obuhvaćaju sve procese kroz koje se sportske
organizacije mogu stvoriti i razviti dugoročne međusobno korisne odnose s velikim
brojem korisnika.3 Pojedine definicije potječu od znanstvenika iz studije izvrsnosti.
Opisuju odnose s javnošću kao menadžment komunikacije između organizacije
njezinih javnosti. Kombinacija koja nastaje kao rezultat tih pristupa služi kao radna
definicija C. G. Stoldta, S. W. Dittimora, S. E. Branvold. Prema njima sportski odnosi s
javnošću su funkcija menadžmenta koja se temelji na komunikaciji i koja ima namjeru
identificirati ključne javnosti sportske organizacije, procijeniti njihove odnose s
javnošću s tim javnostima i potaknuti željene odnose između sportske organizacije i tih
javnosti.4

1.2. Sportski odnosi s javnošću i društvena zajednica

Drugi najčešći oblik odnosa s javnošću u sportu odnosi sa zajednicom. Odnosi sa

zajednicom mogu se definirati kao organizacijska aktivnost namijenjena uspostavljanju
i održavanju željenih odnosa između sportske organizacije i zajednice u kojoj djeluju ili
stvaranju strateških interesa. Programi odnosa sa zajednicom mogu biti komplicirani
uzevši u obzir da mnoge sportske organizacije imaju višestruke zajednice koje žele
unaprijediti.5 Druge sportske organizacije mogu biti smještene na jednom mjestu, ali
njihova zajednica se može protezati izvan granica sjedišta. Sama lokacija nije jedini
relevantni čimbenik radi kojega su se sportske organizacije raširile na velika područja.
Odnosi sa zajednicom su tradicionalno koncipirani kao dugoročno ulaganje u svoje
potrošače u zajednici. Korist odnosa sa zajednicom ne treba biti podcijenjena.
Učinkoviti odnosi s članovima zajednice mogu biti stimulirani pozitivnim interakcijama
između sportske organizacije i javnosti. Kao posljedica programa odnosa sa zajednicom,

2 C. Stoldt, C. Pratt, J. Jackson: Public Relations in the Sport Industry, in: Contemporary Sport
Management, J. B. Parks & J. Quarterman (eds.), Champaign, Human Kinetics, IL, cit. pr. G. C. Stoldt, S.
W. Dittmore, S. E. Branvold: Sport Public Relations: Managing Organizational Communication, Elsevier,
Amsterdam, 2010., 175.
3 M. Hopwood, P. Kitchin, J. Skinner: Sport Public Relations and Communication, Elsevier, Amsterdam,
2010., 175.
4 G. C. Stoldt, S. W. Dittmore. S. E. Branvold: Sport Public Relations: Managing Organizational
Communication, Human Kinetics, Champaign, 2006., 2.
5 G. C. Stoldt, S. W. Dittmore, S. E. Branvold, n. dj., 14-15.

4
sportske organizacije mogu ostvariti dobre rezultate jer demonstriraju društvenu
odgovornost, izgrađuju javnu svijest, stvaraju popularnost u potrošača, povećavaju
moral uposlenika, doprinose blagostanju svoje zajednice. Također mogu dospjeti do
javnosti koje inače nisu na meti marketinških i aktivnosti odnosa s javnošću
organizacije pojedini teoretičari su primijetili da odnosi sa zajednicom mogu biti
ekskluzivan izvor pozitivnog publiciteta za sportske organizacije.6

6 Isto, 15.

5
 2. SPORTSKO NOVINARSTVO NA TELEVIZIJI

Sport je u medijima doživio istinsku invaziju i procvat s pojavom televizije. Niti

jedan drugi medij nema tu moć i snagu kao televizija kada je riječ o praćenju sportskih
događaja. Televizija je transformirala kvalitetu informacije, čineći gledatelja svjedokom
realnosti i, s druge strane, izmijenila neke osnovne datosti samoga pojma spektakla. U
prvom redu datosti gledatelja kao recipijenta senzacije: po prvi put u povijesti gledatelj
je sam, oči u oči sa spektaklom za koji ima dojam da se odigrava jedino i upravo radi
njega.7 Nije ni čudo da se, bez obzira na to jeli riječ o javnim ili komercijalnim
televizijama, i jedne i druge natječu u kupovini vrhunskih sportskih događaja. Izravni
prijenosi svjetskih i europskih prvenstava, kvalifikacijskih susreta te utakmica Lige
prvaka obaraju rekorde gledanosti u Europi. No ni ostali sportovi ne zaostaju, poglavito
kada je riječ o uvijek rado gledanim natjecanjima na Olimpijskim igrama, te košarci i
rukometu. Koliko je televizija utjecajna, pokazuje činjenica da se termini utakmica i
općenito sportskih događaja usklađuju s televizijskim programskim shemama te da
klubovi i savezi veliku zaradu imaju ponajviše od TV prijenosa i sponzorstva. Upravo je
komercijalna televizija u SAD-u prva shvatila moć sporta u smislu profita , čemu se
Europa sa svojim javnim servisima dugo opirala, no očigledno bezuspješno. Koliko je
velika moć transnacionalinih korporacija u sportu, govori činjenica da se mnoge
medijske kompanije bave i aktivnim kreiranjem novih sportskih liga i događaja kako bi
ih iskoristili za komercijalno pokrivanje. John Street navodi kako su medijski moguli
uzrokovali transformaciju samih sportova , mijenjajući njihovu dostupnost, kontrolu nad
njima i značenje koje im se pridaje. „Sportske momčadi, činilo se, postale su još jedno
sredstvo gospodarskog rata između medijskih konglomerata, dok je njihova veza s
navijačkom bazom i njihovom okolicom postala sve slabija.“8
Zbog izrazito velike gledanosti sportskih programa već odavno postoje i televizije koje
su se isključivo specijalizirale za sport. I na prostorima jugoistočne Europe, kao i u
svjetskim okvirima, sportski TV programi imaju iznimno veliku gledanost. Nerijetko na
barometrima gledanosti prva mjesta zauzimaju upravo izravni prijenosi sportskih
događaja.
7 Usp. Balvanović, Vladimir: Magija slike, Sarajevo, Sineast, 1975., str. 149.
8 Street, John: Masovni mediji, politika i demokracija, Zagreb, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u
Zagrebu, 2003., str.68.

6
7
 3. TELEVIZIJSKE SPORTSKE EMISIJE

Televizija kao medij zahvalna je za proizvodnju brojnih vrsta televizijskih

emisija.

3.1.Tjedni magazin

Televizijske kuće emitiraju tjedne sportske magazine koji su svojevrsni tjedni

pregled sportskih događaja i u kojima se najavljuju događaji idućeg tjedna. No osim
kronologije događaja te emisije, s obzirom da traju duže, problematiziraju određene
pojave u sportu, te bi trebale sadržajnije od dnevnih emisija prezentirati sportske
događaje i pojave u sportu. U njima se realiziraju brojna gostovanja poznatih
sportaša/sportašica s kojima se rade intervjui i razgovori. Takve emisije su pune
analiza, prezentiranja podataka kroz grafikone najboljih strijelaca, liste crvenih i žutih
kartona, te reportaža u kojima se otkrivaju neki novi sportski talenti, ali i nagradnih
igara kojima se postiže interakcija s gledateljstvom. U jednoj od takvih sportskih
emisija Hrvatske radiotelevizije, prvi put su hrvatskoj javnosti predstavljeni Janica i
Ivica Kostelić. Kasnije je Kosteliće, zahvaljujući vrhunskim sportskim rezultatima,
upoznao cijeli svijet.9

3.2 Dnevna kronika

Riječ je o specijaliziranim dnevnim sportskim emisijama koje se emitiraju iza

22:00 sata s brojnim izvješćima kao presjekom dana. Najčešći žanrovi su izvješće i
vijest. Traju oko deset minuta.10

9 Vasilj, Miroslav: Sportsko novinarstvo, Synopsis, Zagreb/Sarajevo/Mostar, 2014., str. 166.

10 Isto. str. 166.

8
3.3. Sportske vijesti

Slične su dnevnoj sportskoj kronici no kraćeg su oblika. Obiluju kratkim

informacijama prezentiranima u obliku standardne vijesti. Tijekom sportskih vijesti na
krolu se mogu vidjeti i sportske blic-vijesti u kojima se sažeto donose rezultati,
ljestvice, najave sportskih događaja…11

3.4. Emisije prije i nakon izravnih prijenosa

Studijske emisije prije i nakon izravnih sportskih prijenosa neizostavan su način

praćenja sportskih događaja za kojima vlada veliki interes javnosti. U njima obično
gostuju treneri, sportaši ili stručnjaci. U dijelu emisije prije izravnog TV prijenosa uz
voditelja se obično nalazi jedan ili više gostiju-stručnjaka za određeni sport koji
najavljuju utakmicu, sportski događaj, analiziraju igru ekipa i formu sportaša. S pomoću
računalne animacije prikazuju se i grafički prikazi formacija momčadi. U tom dijelu
obično se emitiraju i posebni prilozi o ekipama, reprezentacijama ili sportašima,
pripremama, povijesti dosadašnjih susreta ekipa koje se sastaju, eventualnim ozljedama
i izostancima te ankete o tomu kakav rezultat očekuju građani ili pak osobe iz javnog
života koje nisu isključivo vezane za sport. U tim emisijama nerijetko gostuje i
stručnjak za suđenje koji na poluvremenu ili kraju utakmice uz usporene snimke
kadrova komentira sporne odluke sudaca te iznosi vlastiti sud jeli riječ o sudskoj
pogrešci ili ne. Realiziranje takvih emisija zahtijeva vrhunsku organizaciju. Osim
televizijskoga studija ili improviziranog studija na terenu, posebna novinarsko-tehnička
ekipa nalazi se na terenu nakon utakmice gdje pokušava dobiti prve dojmove i izjave
sportaša i stručnog stožera. Riječ je o kratkim izjavama s jednim ili dva potpitanja, s
obzirom na umor sportaša. Ti blic-intervjui se obično svode na komentar rezultata,
ključne i sporne trenutke natjecanja/utakmice te ocjenu igre suparnika. Ukoliko riječ o
reprezentaciji ili pak europskim gostovanjima klubova, onda često u emisijama poslije
utakmica, u improviziranim studijima na stadionima ili u dvoranama, gostuju članovi
stručnog stožera i sportaši koji su sudjelovali na natjecanju/utakmice.12

11 Isto. str. 166.

12 Isto. str. 166-167.

9
3.5. Sportski blok u Dnevniku

Veliku gledanost ima i sportski blok koji se emitira u sklopu informativne

emisije Dnevnik. U većini zemalja jugoistočne Europe on se emitira u sklopu Dnevnika
oko 25. ili 30. minute. Odvojen je posebnom televizijskom špicom, no ne uvijek. Pierre
Bourdieu ističe da televizijski Dnevnik tijekom jedne večeri okupi više ljudi nego sve
francuske jutarnje i večernje dnevne novine zajedno.13 Obično kod komercijalnih TV
kuća, koje preferiraju ležerniji stil vođenja takvih emisija, koji je bliži američkom
voditeljstvu, voditeljski par u Dnevniku razgovorom s voditeljem sportskog bloka bez
posebne špice uvodi gledatelje u sportski blok. Taj se „spontani“ razgovor najčešće
svodi na najavu onoga što će biti emitirano u bloku ili pak kao osvrt na jedan važniji
sportski događaj ili rezultat. Sportski blok traje svega tri do četiri minute i ukupni je
pregled događaja toga dana ili pak najave važnih sportskih događaja koji će se odvijati
sutradan. U pravilu ga vodi jedan voditelj/voditeljica s vizualnim identitetom
komplementarnim središnjem Dnevniku. Od žanrova se najčešće koriste izvješća,
vijesti, spontani telefonski intervjui, a u rijetkim slučajevima urednički komentar kao
rezime nekog važnog sportskog događaja kao što su završeni kvalifikacijski ciklus
reprezentacije, nastup domaćih sportaša na svjetskom ili europskom prvenstvu,
Olimpijskim igrama…

3.6. Sportske dokumentarne emisije

Sportske dokumentarne emisije sve više zauzimaju svoje mjesto u televizijskim

programima. Najčešće se odnose na presjek karijere sportaša/sportašice koji je obilježio
svoju eru ili pak sportaša/sportašice ili ekipe koja je osvojila medalju, prvenstvo,
rekord… Nadahnuća za takve emisije mogu biti sportaši/sportašice s invaliditetom ili
pak sportaši koji su se u profesionalni ili amaterski sport potpuno neočekivano vratili
nakon teških ozljeda ili životnih drama. Kroz izjave sportaša i najbližih suradnika
arhivskim isječcima iz najslavnijih sportskih dana, upečatljivom glazbom i napisanim

13 Usp. Bourdieu, Pierre: Narcisovo ogledalo. Rasprava o televizijskom novinarstvu, Beograd, Clio,
2000., str.64.

10
tekstom novinara, gledateljima se dočaravaju vrhunske sportske priče koje, ako su
profesionalno urađene, gledatelje ne mogu ostaviti ravnodušnima.14

3.7. Sportski intermeco

Sportski intermeco traje svega nekoliko minuta. Obično se pušta u

poluvremenima ili pred sam početak nekog sportskog događaja. Sastoji se od brojnih
kadrova iz raznih sportova čiji je cilj izazvati smijeh ili oduševljenje gledatelja.
Najčešće su to smješniji trenutci u sportu: promašaji, neuspješna obrana, bezazleni pad
sportaša. Sportski intermeco može biti sastavljen i od vrhunskih poteza u sportu.
Popraćen je odgovarajućom glazbom.15

3.8. Sport i ostali TV programi

Sport i sportsko novinarstvo ne mogu se svesti isključivo na sportske emisije,

sve češće sport se na televiziji kombinira s glazbom i ostalim zabavnim sadržajima.
Veliki sportski uspjesi domaćih sportaša zauzimaju prve minute i središnjih
informativnih emisija. I nesreće mogu zauzeti prve minute središnje informativne
emisije. Takav slučaj je bio i s ozljedom Eduarda da Silve u Engleskoj Premier ligi.
Desetljećima prije podjela je između vijesti iz politike i nogometa u informativnim
emisijama bila vidljivija i znatno stroža. Raymond Boyle navodi primjer nogometnog
kluba Liverpoola koji se 2005. vratio u svoj grad kao osvajač titule Lige prvaka. Svi su
informativni programi izravno prinosili pobjedničku paradu. No nije uvijek bilo tako.
Boyle navodi primjere iz prošlosti kada se Liverpool 70-ih i 80-ih godina vraćao s
titulom prvaka, a nije bilo izravnih prijenosa na nacionalnoj razini, izuzimajući lokalne
medije.16

14 Vasilj, M., nav.dj. str. 168.

15 Isto. str. 168.
16 Usp. Boyle, Raymond: Sports journalism. Context and Issues, London-New Delhi, Sage Publications,
2006., str. 129.

11
 4. TELEVIZIJKE VIJESTI– IZMEĐU JAVNOSTI I POLITIKE

Kao jedan od najvažnijih televizijskih žanrova, informativna emisija vijesti

oduvijek je bila u rascjepu između javnosti i politike. U svakom društvu uvijek se kao
osnovni kriteriji za funkcioniranje demokracije postavljaju objektivnost i neovisnost
vijesti o političkim ili vladinim utjecajima. Televizijske kompanije koje se javljaju na
natječaje za licencije, upravo emitiranje vijesti na svojem programu navode kao dokaz
svoje društvene odgovornosti. Za Fiskea, najbolja definicija vijesti jest da su one
činjenična informacija koju gledatelji trebaju kako bi mogli sudjelovati u društvenom
životu. Televizijske vijesti vrlo su važne u postavljanju parametara javne rasprave.
Urednici odlučuju o kojim će se temama izvijestiti te o njihovoj relativnoj važnosti.
Fokus i prioriteti priče znaju se unaprijed i odlučuje se o tome tko će biti intervjuiran.
Postoji utvrđen dnevni red koga toga dana treba intervjuirati. Tijekom 70-ih Media
Group na Sveučilištu u Glasgowu (MGGU) i medijska skupina na Sveučilištu u
Birminghamu (Centre for Contemporaray Cultural Studies) često su kritički pisali o
vijestima na britanskim televizijama. Kritizirali su ih zbog konzervativizma i jer su
olako prihvaćali status quo.17 Medijska skupina provela je niz istraživanja o televiziji
tijekom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Kao rezultat našle su se i
optužbe za pristranost. U knjigama koje su postale poznate pod nazivom Bad News 18
istraživali su hipotezu da vijesti sustavno favoriziraju dominantne skupine, strukture
moći i njihovo područje djelovanja. Istraživanje su proveli na velikom broju priloga koji
su objavljivani u televizijskim vijestima u Velikoj Britaniji. Ustvrdili su da su
televizijske vijesti pristrane utoliko što dosljedno odražavaju ideologiju srednje klase.
Dakle, iako bi po definiciji trebale biti nepristrane, to nije točno, nego se oslanjaju na
određene „točke gledišta“. Te točke mogu se, kako tvrdi MGGU, naći u izboru tema
televizijskih vijesti i omiljenih tumačenja, zatim u jeziku novinara, spikera, voditelja, u
načinu na koji se vode intervjui i biraju sugovornici te u postavljanju rasprava u
studiju.19 Proturječna stajališta također su izostavljena tijekom izvještavanja o
Falklandskom ratu 1983. godine, što je prema viđenju MGGU-a određeno neposrednim
nadzorom koji je nametnuo ministar obrane, lobiranjem i osobnom novinarskom
17 GUMG: Really bad news, Glasgow University Media Group, Glasgow, 1982.
18 GUMG: Bad News, Glasgow University, Media Group, London: Routledge, 1976.
19 McQueen, David: Televizija, medijski priručnik, Beograd, Clio 2001.

12
procjenom javnoga mnijenja. Kada se u vijestima govorilo o obiteljima vojnika, uvijek
su se intervjuirale žene. „Od intervjuiranih žena ni u jednom se trenutku nije tražilo da
se kritički osvrnu na državnu politiku, nego su ih samo pitali kako se osjećaju. Ovakva
strategija vođenja razgovora koristi implicitnoj podjeli između racionalne javne sfere
muškog i ženskog svijeta. Nadalje, potraga za dobrim vijestima, koja je jako obojena
izborom spola, nameće stajalište o obiteljskoj i općoj solidarnosti usredotočeno na
sasvim osobnu patnju žena.“20 Tijekom rudarskog štrajka (1984.-1985.) MGGU je
također zaključio da se u televizijskim vijestima može iščitati pristranost na štetu
rudara. Analizirajući sve priloge o štrajkovima, pokazalo se da su u cjelini televizijske
vijesti pristrane, da nisu objavljivana suprotna stajališta, nego su stajališta radničke
klase dana u manjoj mjeri. Ustanovljeno je da su novinari vođu rudara Arthura Scargilla
intervjuirali na agresivniji način nego predstavnike Odbora rudara ili članove Vlade.
Dapače, uopće nisu spomenuti uzroci štrajkova. Zaključak te detaljne analize vijesti,
koju je provela Glasgovska skupina (1982.) glasi: „Televizija je toliko pristrana da u biti
krši svoju formalnu obavezu da pruži uravnotežen izvještaj. Naše istraživanje također
nam je omogućilo da otkrijemo kako su televizijske ustanove opterećene ekstremnom
hijerarhijom i kako postoje tijesne veze između njih i mnogih „službenih“ i
„prihvaćenih“ izvora. Iz svega toga proizlazi da televizijske vijesti daju prednost
određenim, unaprijed fiksiranim svjetonazorima.“21 Nick Stevenson u knjizi
Razumijevanje medijskih kultura22 istražuje mnoge sociološke teorije koje teže objasniti
ulogu medija u modernome društvu, daje pregled teorijskih radova i različitih pristupa.
Tako kada govori o Glasgovskoj grupi, primjećuje da oni nisu bili za teoriju urote,
prema kojoj mediji i moćne državne institucije kuju urotu da bi javnosti ispirali mozak,
nego kako MGGU smatra da je pristranost posljedica nesvjesne profesionalne prakse i
klasnog podrijetla televizijskih novinara, urednika i producenata. Mnogi kritičari
osporavali su teorije MGGU-a o pristranosti. Jedni su isticali njihovo marksističko
gledište, a drugi su njihove teze o pristranosti osporavali reakcijama publike koja tu
pristranost nije primjećivala. Nasuprot tomu, Stevenson je smatrao da zadovoljstvo
javnosti ravnotežom izvještavanja znači nešto posve drugo. Prema Stevensonovu

20 Stevenson, Nick: Understanding Media Culture, Sage, 1995.

21 Zaključak Glasgovske skupine prenosi D. McQueen u Televizija, medijski priručnik, Beograd, Clio
2001., str. 140.
22 Stevenson, Nick: Understanding Media Cultures: Social Theory and Mass Communications, SAGE,
2002.

13
mišljenju, analiza o tome primjećuju li gledatelji pristranost ili ne, posve je druge vrste
od one koja bi trebala odgovoriti na pitanje postoji li doista pristranost u prilozima.
Mnoge studije priloga u televizijskim vijestima te cjelovitih emisija promatrale su
ideološku strukturu informativnih emisija. Teoretičari, primjerice Stuart Hall23, koji je
bio direktor Centra za suvremeno proučavanje kulture pri Sveučilištu u Birminghamu,
istraživali su način na koji su različite društvene i etničke skupine predstavljene unutar
televizijskih vijesti. U knjizi Osiguravanje krize (Hall i ostali, 1978.) 24 Hall se bavi
medijskom prezentacijom „reda i zakona“ te otkriva načine na koje se crnci definiraju
kao delinkventi. Analiza jezika, naracije i slike u emisijama vijesti također je bila
tematski okvir mnogih istraživanja. John Hartley25 proveo je strogu semiotičku analizu i
istaknuo značenje jezika i slike. Ono što se zove novinarski njuh, bilo je izloženo
dekodiranju poruka, dekodiranju značenja svakog pojedinog kadra ili riječi u prilogu,
što su u novinarskim krugovima nazvali pročešljavanjem svake vlasi. John Fiske i John
Hartley napisali su knjigu Čitanje televizije,26 svjesni da se mnogi bave televizijom kao
komunikacijskim medijem, a nisu svjesni ni njezine strukture i ni njezine funkcije.
Govoreći o strukturi, autori objašnjavaju složenost znakovlja u televizijskom jeziku, a
govoreći o funkciji televizije, ističu kako ona djeluje na gledateljstvo. John Fiske je
dokazivao da televizijske vijesti imaju vlastitu narativnu strukturu, s junacima i
zlikovcima iz mitologije. Priče koje se provlače iz dana u dan, koje urednici u desku
često zovu „navlakuše“, sliče sapunicama. One mogu otploviti iz svijeta o kojem
navodno izvještavaju i izgraditi priču tako da njezini sudionici više ne mogu sami sebe
prepoznati.27 Kritike programa televizijskih vijesti najčešće su rezultat političkog
nezadovoljstva. Neki smatraju da vijesti i trebaju biti pristrane, ali u korist ugroženih.
Iako su postali dio studija medija na sveučilištima, takve kritičke osvrte nisu uvijek
odobravali oni koji rade u praksi. Isticali su da studije koje analiziraju televizijske
vijesti nisu uzele u obzir stalni pritisak pod kojim se one proizvode ni različite pristupe
urednika i novinara koji ni u kojem slučaju nisu homogena skupina. O tome je pisao još
1978. Schlesinger u knjizi Putting Reality Together: BBC News. 28 Studija Jeremyja

23 Hall, S., Critcher, C., Jefferson, T. i Roberts B.: Policing the Crisis, London: Macmillan Hutchinson,
1978.
24 Hall, Stuart: Policing the Crisis (Critical Social Studies), Palgrave Macmillan, 1978.
25 Hartley, John: Understanding News, London: Methuen, 1982.
26 Fiske, John i Hartley, John: Čitanje televizije, Zagreb: Barbat i Prova, 1992.
27 Fiske, John: Television Culture, London: Routledge, 1987., str. 293.
28 Schlesinger, P.: Putting 'Reality' Together: BBC News, London: Constable, 1987.

14
Tunstalla o profesionalnim uredničkim kriterijima jedna je od knjiga koje daju pogled
na stajališta onih koji proizvode vijesti.29 U svijetu dominiraju američki mediji, a način
na koji oni vijesti odabiru i strukturiraju unutar emisije znatno utječe i na neamerička
područja. Zbog toga Tunstall govori o medijskom imperijalizmu, a svoju knjigu
objavljenu 1977. godine nazvao je Mediji su američki. 30 Istina, gotovo trideset godina
poslije, Tunstall u knjizi Mediji su bili američki31 priznaje da se dosta toga promijenilo.
Danas američki mediji imaju znatno manji utjecaj u svijetu, a u gotovo svakoj zemlji u
prvome su planu nacionalni mediji. Istina, i dalje „euroamerički mediji“ imaju
dominantnu ulogu, ali svjetske regije kao što su Indija, Južna Azija, Kina i Istočna Azija
u medijskoj industriji imaju važnu ulogu. Dovoljan je primjer satelitskog televizijskog
kanala Al-Jazeere, koja ima velik utjecaj u arapskom svijetu. 32 Petar Jay i John Birt još
su tijekom sedamdesetih kroz članke u časopisu The Times kritizirali televizijske vijesti
zbog navike da se objavljuje ono što se događa u tome trenutku, bez potrebe da se te
vijesti objasne, da se označi kontekst događaja. Oni su zaključili kako upravo zbog toga
većina vijesti nije razumljiva. Zauzimali su se za „objašnjenje“, za pružanje informacije
koja bi dala smisao neizbježno kondenziranom kratkom prilogu.

29 Tunstall, Jeremy: Media are American, Constable, London, 1977.

30 Tunstall, Jeremy: The Media are American, 1977.
31 Tunstall, Jeremy: The Media were American, New York, Oxford Oxford University Press,
32 Isto, str. 360-384

15
 5. MEDIJSKA SLIKA SPORTA

Specifičnost sportskog novinarstva ističu i novinari i znanstvenici. To katkad ide

toliko daleko da je i u znanstvenim radovima moguće naći pretjerane ocjene, u skladu s
pretjerivanjem, kao (nepoželjnom) odlikom u sportskom novinarstvu. Tako Jonas Bjork
navodi: „Od svih područja o kojima novinari izvješćuju, sport se izdvaja kao posebno
područje, jer ga prate novinari koji istinski vole ono o čemu pišu. Posebno je i po tome
što sportske novosti, kao i one o umjetnosti i zabavi, nisu bitne za svakodnevni život.
Njih čitaju iz čistog užitka.“33 Rečene tvrdnje nije moguće pobiti kao neistinite, ali valja
istaknuti da ima novinara koji prate neka druga područja društvene zbilje (kazališnu
umjetnost, međunarodnu politiku, financije, kulinarstvo itd.) i da oni „istinski vole ono
o čemu pišu“, koliko god to nekomu drugom moglo biti nezanimljivo pa i čudno. No,
Bjork na kraju rada o sportskom novinarstvu ističe kako sportski novinari, kao i svi
drugi novinari, moraju uvijek poštovati načelo nepristranosti i neovisnosti u
izvješćivanju. Opisujući rad sportske rubrike, Stjepan Malović ističe kako je, usprkos
specifičnom stilu koji smije obilovati stilskim figurama, ali do granice da ne ugroze
jasnoću poruke, „striktno poštivanje zanatskih pravila više je negoli potrebno u
sportskom novinarstvu.“34 Objašnjavajući veliko zanimanje medija za sportska zbivanja,
Malović navodi kako je to prouzročeno interesom ljudi: „Vrhunska natjecanja u
izravnim prijenosima gledaju stotine milijuna ljudi diljem svijeta. Olimpijske igre,
svjetsko nogometno prvenstvo i slična vrhunska natjecanja prekidaju redovite
djelatnosti.“ Potom, tumačeći kako izvješćivati, navodi pravila koja su osmislili Itule i
Anderson iz kojih je očito da i sportsko novinarstvo, bez obzira na veliku slobodu u
sredstvima i oblicima izražavanja, mora biti utemeljeno na predočavanju točnih
činjenica, imena, citata, statističkih podataka i analiza.35

33 Bjork, Jonas: Područno izvješčivanje, Ricchiardi/Malović: Uvod u novinarstvo, Izvori, Zagreb, 1996.,
str. 89.
34 Malović, Stjepan: Novine, Drugo izdanje, Sveučilišna knjižara, Zagreb, 2003., str. 148.
35 Malović, Stjepan: Osnove novinarstva, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., str. 306.

16
 ZAKLJUČAK

Globalno gledajući odnosi s javnošću označavaju pristup koji je blizak

društvenim znanostima kroz neposrednu aktivnost analize promatranih trendova i
njihovih posljedica. Nivo kreativnosti ove profesije sve je viši i pretpostavlja se da će
sve više rasti.
Što se tiče sportskog novinarstva i sportskog PR-a, zaključujemo da se razlikuju
od drugih područja o kojim novinari izvješćuju, jer ga prate novinari koji ga istinski
vole o onome što pišu. Funkcija PR-a u sportu predstavlja organizaciju i kreaciju
strateško-komunikacijske politike jedne sportske organizacije. Razvojem sporta i
sportske djelatnosti postao je sve više važan posao i svjetska industrija u kojem se
ostvaruje veliki poslovni i menadžerski uspjeh, a istovremeno i profit.

17
 POPIS LITERATURE

1. Zoran Tomić, Odnosi s javnošću-Teorija i praksa, Synopsis, Zagreb, 2016

2. C. Stoldt, C. Pratt, J. Jackson: Public Relations in the Sport Industry, in:
Contemporary Sport Management, J. B. Parks & J. Quarterman (eds.), Champaign,
Human Kinetics, IL, cit. pr. G. C. Stoldt, S. W. Dittmore, S. E. Branvold: Sport Public
Relations: Managing Organizational Communication, Elsevier, Amsterdam, 2010.
3. M. Hopwood, P. Kitchin, J. Skinner: Sport Public Relations and Communication,
Elsevier, Amsterdam, 2010.
4. G. C. Stoldt, S. W. Dittmore. S. E. Branvold: Sport Public Relations: Managing
Organizational Communication, Human Kinetics, Champaign, 2006.
5. BALVANOVIĆ, Vladimir: Magija slike, Sarajevo, Sineast, 1975.
6. STREET, John: Masovni mediji, politika i demokracija, Zagreb, Fakultet političkih
znanosti Sveučilišta u Zagrebu, 2003.
7. VASILJ, Miroslav, Sportsko novinarstvo, Synopsis, Zagreb/Sarajevo/Mostar, 2014.
8. BOURDIEU, Pierre: Narcisovo ogledalo. Rasprava o televizijskom novinarstvu,
Beograd, Clio, 2000.
9. BOYLE, Raymond: Sports journalism. Context and Issues, London-New Delhi, Sage
Publications, 2006.
10. GUMG: Really bad news, Glasgow University Media Group, Glasgow, 1982.
11. GUMG: Bad News, Glasgow University, Media Group, London: Routledge, 1976.
12. McQUEEN, David: Televizija, medijski priručnik, Beograd, Clio 2001.
13. STEVENSON, Nick: Understanding Media Culture, Sage, 1995.
14. Hall, S., Critcher, C., Jefferson, T. i Roberts B.: Policing the Crisis, London:
Macmillan Hutchinson, 1978.
15. Zaključak Glasgovske skupine prenosi D. McQueen u Televizija, medijski priručnik,
Beograd, Clio 2001.
16. Hartley, John: Understanding News, London: Methuen, 1982.
17. Fiske, John i Hartley, John: Čitanje televizije, Zagreb: Barbat i Prova, 1992.
18. Schlesinger, P.: Putting 'Reality' Together: BBC News, London: Constable, 1987.
19. Tunstall, Jeremy: Media are American, Constable, London, 1977.

18