Marilyn Monroe

Jump to navigationJump to search

Marilyn Monroe

Marilyn Monroe (1952.)

Rodno ime Norma Jeane Mortenson

Rođenje 1. lipnja 1926.

Smrt 5. kolovoza 1962.

Pseudonim(i) Norma Jeane Baker

Godine rada 1947.-1962.

http://www.marilynmonroe.com/

[otkrij]Nagrade

Portal o životopisima

Portal o filmskoj umjetnosti

Marilyn Monroe (Los Angeles, 1. lipnja 1926. – Hollywood, 5. kolovoza 1962.) bila
je američka filmska glumica, pjevačica, model i pop-ikona, svojedobno i dobitnica Zlatnoga globusa za
najbolju glavnu glumicu.[1] Bila je poznata po svojim komičarskim vještinama pa je postala jedna od
najvećih filmskih zvijezda pedesetih i ranih šezdesetih godina 20. stoljeća[2] te kulturna i modna
ikona.[3] Potkraj karijere okrenula se ozbiljnijim ulogama.[4] Međutim, tada se suočavala s
razočaranjima u karijeri i osobnom životu. Njezina smrt bila je predmet raznih špekulacija i teorija
urota.

Sadržaj

 1Djetinjstvo

o 1.1Njezina majka

o 1.2Njezin otac

o 1.3Posvojitelji

 2Karijera

o 2.1Rane godine

o 2.2Filmska zvijezda

 2.2.1Playboyeva ljepotica

 2.2.2Prvorazredna glumica

 2.2.3Marilyn Monroe Productions

o 2.3Kasnije godine

 3Brakovi i veze

o 3.1James Dougherty

o 3.2Joe DiMaggio

o 3.3Marlon Brando

o 3.4Arthur Miller

 4Kennedyji

 5Filmografija

 6Nagrade i nominacije

 7Izvori

 8Literatura

 9Vanjske poveznice

Djetinjstvo[uredi VE | uredi]
Njezina majka[uredi VE | uredi]

Izvod iz matične knjige rođenih za Marilyn Monroe, rođene 1926. kao Norma Jean Mortenson.

Marilyn Monroe rođena je kao Norma Jeane Mortenson[5] u sirotištu okružne bolnice u Los
Angelesu.[6][7] Prema zapisima njezina biografa Freda Lawrencea Guilesa, njezina ju je baka, Della
Monroe Grainger, krstila pod imenom Norma Jean Baker.[6] Dana 23. veljače 1956. promijenila je ime
u Marilyn Monroe.[8]

Monroeini djed i baka s majčine strane bili su Otis Emer Monroe i Delia Mae Hogan. Njezina majka
Gladys Pearl Monroe[9] rođena je u Porfirio Diazu, u Meksiku, sada poznat kao Piedras Negras, 27.
svibnja 1902., gdje se obitelj preselila kako bi Otis mogao raditi na željeznici. Obitelj se vratila
u Kaliforniju gdje je rođen Gladysin brat Otis, 1905. Njihov otac, koji je bolovao od sifilisa koji mu je
napao mozak, umro je 1909. u bolnici u Južnoj Kaliforniji, u okrugu Bernardino. Gladys se prvo 1917.
udala za Jaspera Baker Maya, s kojim je dobila dvoje djece, Roberta Kermita Bakera (rođenog 24.
siječnja 1918.) i Berniece Baker (rođenu 30. lipnja 1919.). Oboje su rođeni u Los Angelesu. Nakon što
su se Gladys i njezin muž razveli, on je odveo djecu sa sobom u Kentucky, gdje je rođen. Prema
Miracleovoj knjizi My Sister Marilyn, i Gladys se preselila tamo, kako bi bila bliže djeci. Nakon što je
živjela tamo neko vrijeme, vratila se u Los Angeles.

Njezin otac[uredi VE | uredi]

Kad se vratila u Los Angeles, udala se za Martina Edwarda Mortensona (1897.-1981.) 11.
listopada 1924. Razveli su se nakon samo šest mjeseci. Prema knjizi My Sister Marilyn, Martinov otac,
koji se isto zvao Martin, rođen je u Haugesundu, u Norveškoj, a imigrirao je u Sjedinjene
Države oko 1880. gdje se oženio sa Stellom Higgins. Njihov sin rođen je u Valleju, u Kaliforniji.

Mnogi biografi, kao što je Donald H. Wolfe u knjizi The Last Days of Marilyn Monroe, vjeruju kako je
biološki otac Norme Jeane bio Charles Stanley Gifford, prodavač u filmskom studiju RKO Pictures gdje
je Gladys radila kao montažerka. Na Monroeinom rodnom listu kao otac je naveden Gladysin drugi
muž, Martin Edward Mortenson.[10] Kako je Mortenson ostavio Gladys prije rođenja Norme Jeane,
neki biografi smatraju kako bi on mogao biti otac. U intervjuu za Lifetime, James Dougherty, njen prvi
muž, rekao je da je Norma Jeane vjerovala da joj je Gliford otac. Tko god bio njezin otac, nije imao
nikakvu ulogu u njezinom životu.

Posvojitelji[uredi VE | uredi]

Kako nije uspjela nagovoriti Dellu da uzme Normu Jeane, Gladys ju je udomila kod Alberta i Ide
Bolender iz Hawthornea, Kalifornija, gdje je živjela do svoje sedme godine.[11] U njezinoj
autobiografiji My Story, Monroe je izjavila kako je mislila da je Albert djevojka.
Gladys je posjećivala Normu Jeane svake subote. Jednog dana, rekla je kako je kupila kuću. Nekoliko
mjeseci nakon što su se uselili, Gladys je doživjela slom živaca. U My Story, Monroe se prisjetila kako
je majka "vrištala i smijala se" te da je na silu smještena u bolnicu u Norwalku. Prema knjizi My Sister
Marilyn, Gladysin brat, Marion, se objesio nakon izlaska iz umobolnice, a i Dellin otac je počinio istu
stvar kad je patio od depresije.

Norma Jeane proglašena je državnom štićenicom, a Gladysina najbolja prijateljica, Grace McKee
(kasnije Goddard) postala je njezin skrbnik. Kad se McKee 1935. udala, Norma Jeane poslana je u
sirotište u Los Angelesu, a zatim se selila po udomiteljskim kućama.

Goddardovi su se selili na istočnu obalu te je nisu mogli povesti sa sobom. Grace je prišla majci
Jamesa Doughertyja i upitala je bi li njezin sin oženio djevojku. Vjenčali su se dva tjedna nakon što je
navršila 16 godina, pa se Norma Jeane nije morala vratiti u sirotište ili udomiteljima.[11]

Karijera[uredi VE | uredi]

Rane godine[uredi VE | uredi]

Norma Jeane Dougherty, časopis YANK, 1945.

Dok joj je muž služio u transportnoj mornarici tijekom Drugog svjetskog rata, Norma Jeane Dougherty
preselila se sa svekrvom i počela raditi u tvornici Radioplane Company (čiji je vlasnik bio holivudski
glumac Reginald Denny) gdje su se bojili dijelovi aviona i pregledavali padobrani. Vojni fotograf David
Conover pregledavao je lokalne tvornice, fotografirajući za članak u časopisu YANK o ženama koje
pridonose ratnim naporima. Nju je vidio kao potencijalni model, a ubrzo je potpisala agenciju za
modele, The Blue Book. U svojoj knjizi Finding Marilyn, Conover je tvrdio kako s njom godinama bio u
vezi. Ubrzo nakon potpisivanja za agenciju, Monroe je skratila kosu, izravnala je i obojila u zlatno
plavu.

Postala je jedna od najuspješnijih modela agencije, pojavljujući se na desecima naslovnica raznih

časopisa. 1946. ju je primijetio lovac na talente Ben Lyon. Dogovorio joj je audiciju u 20th Century
Foxu. Ponuđen joj je standardni šestomjesečni ugovor uz početnu plaću od 125 dolara tjedno.[12]
Lyon joj je predložio da uzme umjetničko ime Marilyn (po Marilyn Miller), budući da Norma Jeane
nije bilo toliko komercijalno.[13] Za prezime je uzela majčino djevojačko prezime. Tako je 21-godišnja
Norma Jeane Baker postala Marilyn Monroe. Tijekom svojih prvih šest mjeseci u Foxu, Monroe nije
dobivala angažman, ali je Fox produžio ugovor, a nastupila je u manjim ulogama u filmovima Scudda
Hoo! Scudda Hay! i Opasne godine, oba iz 1947.[4] U Scudda Hoo!, cijela njena izvedba je izrezana
osim kratke pojave njezina lica kad izgovara dvije riječi. Fox nije htio obnoviti ugovor. Monroe se
vratila poslu modela te je počela ostvarivati kontakte u Hollywoodu.

1948. je nastupila u mjuziklu Columbia Picturesa, Ladies of the Chorus, ali niskobudžetni fim nije
ostvario veći uspjeh, a Monroe je opet dobila otkaz. Tada je upoznala jednog od najboljih holivudskih
agenata, Johnnyja Hydea, koji joj je sredio novi ugovor s Foxom nakon što ju je MGM odbio.
Potpredsjednik Foxa Darryl F. Zanuck nije bio siguran u njen potencijal, ali je popustio zbog Hydeove
upornosti. Monroe je dobila sporedne uloge u Foxovom filmu Sve o Evi i MGM-ovoj Džungli na
asfaltu. Iako su uloge bile male, publika i kritičari su primijetili kako je Hyde sredio manju operaciju
plastičnu operaciju za nju, za njen nos i bradu, koja je došla nakon stomatološke operacije.[14][15][16]

Sljedeće dvije godine bile su ispunjene beznačajnim ulogama u filmovima kao što su We're Not
Married! i Ljubavno gnijezdo. Međutim, šefovi RKO-a iskoristili su njezine potencijale na box-officeu u
produkciji Fritza Langa, Clash by Night. Nakon što je film dobro prošao, Fox je iskoristio sličnu taktiku
pa je dobila ulogu recepcionarke s Caryjem Grantom i Ginger Rogers u jeftinoj komediji Howarda
Hawksa, Majmunska posla. Kritičari je više nisu izbjegavali, a uspjeh oba filma često je pripisivan
njenoj sve većoj popularnosti.

Fox joj je 1952. konačno dao glavnu ulogu u Dont Brother to Knock, u kojem je portretirala
poremećenu dadilju koja napada djecu koju čuva. Bio je to jeftini film B-produkcije a iako su kritike
bile podijeljene, tvrdili su kako je Monroe potvrdila da je spremna za ozbiljnije uloge. Izvedba u tom
filmu uzima se kao jedna od njezinih najboljih u karijeri.[17]

Filmska zvijezda[uredi VE | uredi]

Marilyn Monroe u filmu Princ i plesačica (1957.)

Monroe je potvrdila kako se može nositi s ulogama u visokobudžetnim filmovima kad je nastupila
u Niagari 1953. Filmski kritičari pisali su o Monroeinoj vezi s kamerom koliko i o zlokobnoj
priči.[18] Igrala je neuravnoteženu ženu koja planira ubojstvo svog muža.

Playboyeva ljepotica[uredi VE | uredi]

U to vrijeme počele su kružiti fotografije gole Monroe, koje je snimio fotograf Tom Kelley kad je ona
tražila posao. Slike je kupio Hugh Hefner, a u prosincu 1953. se pojavila u prvom izdanju Playboya.
Zbog konsternacije u Foxu, Monroe je odlučila javno potvrditi da je na slikama uistinu ona. Kad ju je
novinar upitao što nosi u krevetu, odgovorila je, "Chanel no.5".[19] Kad su je pitali što je imala na sebi
tijekom snimanja, odvratila je, "Radio".[19]

Prvorazredna glumica[uredi VE | uredi]

Tijekom sljedećih mjeseci, uloge u filmovima Muškarci više vole plavuše i Kako se udati za
milijunaša zacementirali su njezin status na A-listi glumica te je postala jedna od najvećih svjetskih
filmskih zvijezda. Raskošne Technicolorove komedije utemeljili su Monroeinu personu glupe
plavuše.[11]

U filmu Muškarci više vole plavuše, Monroe se pojavila kao sponzoruša i plesačica Lorelei Lee, a scena
u kojoj pjeva "Diamond Are a Girl's Best Friend" inspirirala je pjevačice kao što su Madonna,[20] Kylie
Minogue[21] i Geri Halliwell.

U filmu Kako se udati za milijunaša, Monroe se udružila s Lauren Bacall i Betty Grable. Glumila je
kratkovidnu glupu plavušu, a iako je uloga bila stereotipna, kritičari su primijetili njezin komičarski
timing.[22]
Njezina dva sljedeća filma, Rijeka bez povratka i mjuzikl Nema biznisa do šoubiznisa, nisu bili uspješni.
Monroeovoj su dosadile uloge koje joj je dodjeljivao Zanuck. Nakon završetka snimanja filma Sedam
godina vjernosti početkom 1955., raskinula je svoj ugovor i otišla studirati glumu u New
York kod Leeja Strasberga.[4] Fox nije pristao na njezine zahtjeve te je inzistirao da se vrati za
produkcije filmova koje je smatrala neumjesnima, kao što su Djevojka u ružičastim tajicama (koji
nikad nije snimljen), The Girl in the Red Velvet Swing i Kako biti jako, jako popularan.

Monroe je ostala u New Yorku. Kako se Sedam godina čežnje popeo na vrh liste najuspješnijih filmova
1955., a Foxove starlete Jayne Mansfield i Sheree North nisu uspjele osvojiti publiku, Zanuck je
priznao poraz, a Monroe se vratila u Hollywood. Sastavljen je novi ugovor, uz klauzulu da može
nastupati i u projektima drugih studija.

Prvi film pod novim ugovorom bio je Autobusna postaja, redatelja Joshue Logana. Glumila je
Cherie,[23] salonsku pjevačicu koja se zaljubljuje u kauboja. Monroe se namjerno pojavila loše
našminkana i neglamurozna. Bila je nominirana za Zlatni globus, a i kritičari su hvalili njezinu
izedbu.[11] Kritičar The New York Timesa, Bosley Crowther, je napisao: "Ljudi, čvrsto se držite i
pripremite se za silno iznenađenje. Marilyn Monroe se konačno dokazala kao glumica." U svojoj
autobiografiji, Movie Stars, Real People and Me, redatelj Joshua Logan je napisao: "Shvatio sam kako
je Marilyn jedan od najvećih talenata svih vremena... Iznenadilo me kako je bila mnogo bistrija osoba
nego što sam zamišljao, a mislim da sam tada prvi put shvatio kako inteligencija i oštroumnost
nemaju nikakve veze s obrazovanjem."

Marilyn Monroe Productions[uredi VE | uredi]

Monroe je osnovala vlastitu produkcijsku kompaniju s prijateljem i fotografom Miltonom H.

Greeneom. Marilyn Monroe Productions objavio je 1957. prvi i zadnji film, Princ i plesačica, koji je
zaradio podijeljene kritike. Osim što je bila izvršni producent, nastupila je u glavnoj ulozi s
afirmiranim britanskim glumcem Laurenceom Olivierom, koji je i režirao film.

Olivier je bio bijesan zbog njezine navike da kasni na set, kao i zbog njezine ovisnosti o svojoj učiteljici
drame, Pauli Strasberg. Kritičari su hvalili njezinu izvedbu, posebno u Europi, gdje joj je dodijeljena
nagrada David di Donatello, talijanski ekvivalent Oscara. Bila je nominirana i za BAFTA nagradu.

Kasnije godine[uredi VE | uredi]

1959. je donijela najveći hit njene karijere, komediju Billyja Wildera Neki to vole vruće, u kojoj je
nastupila s Tonyjem Curtisom i Jackom Lemmonom. Kad je snimanje završilo, Wilder je javno pričao o
njezinom teškom ponašanju na setu. Ubrzo se, međutim, Wilderov stav ublažio te ju je počeo hvaliti
kao veliku komičarku. Neki to vole vruće smatra se jednim od najboljih filmova ikad snimljenih,[24] a
Monroe je za svoju izvedbu dobila Zlatni globus kao najbolja glumica u mjuziklu ili komediji.

Nakon tog filma, Monroe je snimila Volimo se redatelja Georgea Cukora, s Yvesom Montandom.
Monroe je bila prisiljena snimiti film zbog obaveza prema studiju 20th Century Fox. Iako film nije bio
ni financijski ni kritički uspjeh, u njemu je otpjevala jednu od legendarnih glazbenih brojeva,
pjesmu Colea Portera "My Heart Belongs to Daddy".

Arthur Miller napisao je ono što će postati posljednja dovršena suradnja Monroe i Clarka
Gablea, Neprilagođeni. Iscrpljujuće snimanje odvijalo se u vrućoj pustinji u Nevadi. Monroe, Gable
i Montgomery Clift ostvarili su izvedbe koje suvremeni kritičari smatraju izvrsnima.[25] Tabloidi su
okrivljivali nju zbog smrti Clarka Gablea od srčanog udara, tvrdeći kako ga je gnjavila na setu.[26] Gable
je, međutim, inzistirao da sam izvodi kaskaderske scene, a bio je i strastveni pušač. Nakon Gableove
smrti, Monroe je nazočila krštenju njegova sina.

Monroe se vratila u Hollywood kako bi nastavila snimanje komedije Georgea Cukora, Something's
Got to Give, nikad završeni film koji je postao legendaran zbog problema na setu, a pokazao se kao
skupi debakl za Fox. U svibnju 1962. je ostvarila posljednji poznati javni nastup, pjevajući Happy
Birthday, Mr. President na televizijskoj rođendanskoj proslavi predsjednika Johna F. Kennedyja.

Kako je bio financijski opterećen produkcijom Kleopatre, s Elizabeth Taylor u glavnoj ulozi, Fox je
otpustio Monroe i zamijenio je s Lee Remick. Međutim, Dean Martin, koji je u svojem ugovoru imao
klauzulu da može birati glumce s kojima će surađivati, nije htio nikog do Monroe. Studio ju je
vratio.[27]

Monroe je dala veliki intervju za Life, u kojem je otkrila kako je bila ogorčena kad su je
u Hollywoodu počeli etiketirati kao glupu plavušu te kako je voljela svoju publiku.[28] Snimila je i
fotosession za Vogue, a počela je raditi na svom sljedećem filmskom projektu s Geneom
Kellyjem i Frankom Sinatrom, prema biografiji Donalda Spota. Osim toga, namjeravala je nastupiti u
biografskom filmu o Jean Harlow. Drugi projekti u kojima je trebala nastupiti bili su What a Way to
Go! (u kojem će je zamijenila Shirley MacLaine), Poljubi me, budalo, komedija s Deanom Martinom u
glavnoj ulozi (Kim Novak preuzela je Monroeinu ulogu) i mjuzikl A Tree Grows In Brooklyn.[11]

Monroein zadnji dom bio je u Brentwoodu u Los Angelesu. Spremačica ju je našla mrtvu 5.
kolovoza 1962. Objavljeno je kako je uzrok smrti bilo predoziranje tabletama za spavanje. Ostala su
pitanja o okolnostima i o tome koliko je vremena prošlo kad ju je spremačica našla. Osim toga,
postoje neke teorije zavjere koje govore kako su za njezinu smrt odgovorni John i Robert Kennedy.

8. kolovoza 1962., Monroe je pokopana u kripti u groblju Westwood Village Memorial Park u Los
Angelesu, Kalifornija. Lee Strasberg održao je govor na sprovodu. Ona ostaje jedna od
najlegendarnijih ličnosti 20. stoljeća i prototip holivudske filmske zvijezde.

Brakovi i veze[uredi VE | uredi]

James Dougherty[uredi VE | uredi]

Monroe se udala za Jamesa Doughertyja 19. lipnja 1942. U knjigama The Secret Happiness of Marilyn
Monroe i To Norma Jean with Love, Jimmie, tvrdio je da su se voljeli, ali da su nju ponijeli snovi o
slavi. 1953. je napisao članak zvan "Marilyn Monroe Was My Wife" za Photoplay, u kojem je tvrdio da
ju je ostavio.

U dokumentarcu iz 2004., Marilyn's Man, Dougherty je ustvrdio još tri stvari: da je bio njezin Svengali
te da je on stvorio "Marilyn Monroe" personu, da su je šefovi studija natjerali da se razvede od njega
i da je on bio njezina jedina prava ljubav.

Ponovno se oženio 1947. Kad su ga obavijestili o njezinoj smrti, 6. kolovoza 1962., New York Times je
objavio da je odgovorio, "Žao mi je", i nastavio svoju policijsku patrolu u Los Angelesu. Nije se pojavio
na njezinom sprovodu.
Joe DiMaggio[uredi VE | uredi]

Joe DiMaggio vidio je 1951. Monroeinu sliku s dva igrača Chicago White Soxa, ali ju nije pozvao sve
do 1952. Ona je napisala u My Story da ga nije htjela upoznati, bojeći se da se on uklapa u stereotip
američkog sportaša. Vjenčali su se u gradskoj vijećnici San Francisca 14. siječnja 1954. Tijekom
medenog mjeseca, posjetili su Japan, a nju su zamolili da posjeti Koreju. U četiri dana je održala deset
nastupa na vrlo niskim tempereturama za sto tisuća vojnika koji su tamo služili. Biografi su naglasili
da DiMaggio, koji je ostao u Japanu, nije bio sretan ženinom odlukom jer je htio da to bude intimni
put.

14. rujna 1954. ona je snimila sada već kultnu scenu u kojoj joj vjetar diže haljinu za film Sedam
godina vjernosti u njujorškom kazalištu Trans-Lux. Bill Kobrin, tadašnji Foxov dopisnik s istočne obale,
rekao je kako je Billy Wilder htio da to postane medijski cirkus: "... svaki put kad bi se haljina digla,
publika bi se uzbudila, a DiMaggio bi poludio." Par se poslije posvađao u predvorju hotela.[29] Ona je
zatražila razvod zbog mentalnog nasilja 274 dana nakon vjenčanja.

Godinama kasnije obratila mu se za pomoć. U veljači 1961., njezin psihijatar poslao ju je u

psihijatrijsku kliniku Payne Whitney, gdje je, prema Donaldu Spotu, smještena u odjel za najteže
slučajeve. Kako se nije mogla sama odjaviti, nazvala je DiMaggija, koji ju je izveo. Poslije mu se
pridružila na Floridi. Njihova priča o tome kako su "samo dobri prijatelji" nisu zaustavili glasine o
tome kako su se ponovno vjenčali.

Prema Mauryju Allenu, 1. kolovoza 1962., DiMaggio je - alarmiravši kako se njegova bivša žena
spetljala s ljudima koji će joj nauditi, kao što su Frank Sinatra i njegov "Rat Pack" - dao je otkaz u
vojnoj službi kako bi je ponovno zaprosio. Pokupio je njezino tijelo i sredio sprovod. Dvadeset godina
je u njezinu kriptu stizao tucet crvenih ruža - tri puta tjedno. Za razliku od njezina druga dva muža,
nikad nije govorio o njoj u javnosti, nije pisao o tome te se nije ponovno oženio.

Marlon Brando[uredi VE | uredi]

Tijekom braka s DiMaggiom, Monroe je upoznala glumca Marlona Branda. Ona je u to vrijeme snimila
blockbuster Niagara, a on hvaljeni Viva Zapata!. Dvoje su se upoznali na holivudskoj zabavi, upustili
se u kratki razgovor i razišli. Nekoliko tjedana poslije, Brandov prijatelj je izazvao Branda smije li
nazvati bilo koju ženu i pitati je želi li se sastati s njim u hotelu. Ideja je bila potvrditi glasinu da
Brando može imati ženu koju poželi. On se slučajno sjetio kratkog razgovora s Marilyn Monroe samo
nekoliko tjedana prije i odlučio je nazvati i pitati hoće li se naći s njim u Hollywood Rooseveltu.
Pristala je. Iako je ideja bila pozvati Marilyn i poslati je natrag, Brando se upustio u tajnu vezu s njom.
Počeli su se privatno viđati, a čak su se zajedno pojavili na nekoliko holivudskih događaja. Veza je
potrajala godinama, a Monroe je sama zabilježila vezu u svoj privatni dnevnik koji je pronađen nakon
njene smrti 1962.

Arthur Miller[uredi VE | uredi]

29. lipnja 1956. Monroe se udala za dramatičara Arthura Millera, kojeg je upoznala 1951. u White
Plainsu, u New Yorku. Vjenčanje se tajilo od medija i od javnosti. Iako je odgojena ukršćanskom duhu,
preobratila se na judaizam prije nego što se udala za Millera. Nakon što je završila snimanje
filma Princ i plesačica s Laurenceom Olivierom, par se vratio u SADiz Engleske i otkrio kako je ona
trudna. Međutim, ona je patila od endometrioze, a trudnoća se pokazala kao vanmaterična. Završila
je pobačajem.

Millerov scenarij za Neprilagođene, priča o očajnom razvodu, trebao je biti dar za Valentinovo za nju,
ali u vrijeme kad je snimanje počelo 1960., njihov brak je bio nepopravljiv. Razvod je obavljen
u Meksiku 24. siječnja 1961. 17. veljače 1962. Miller se oženio s Inge Morath, jednom od
fotografkinja koja je radila na snimanju Neprilagođenih.

Kennedyji[uredi VE | uredi]

Bilo je glasina da je Monroe bila u vezi s Robertom Kennedyjem, Johnom F. Kennedyjem ili
obojicom.[27] Jeanne Carmen, koja tvrdi da je bila njezina prijateljica, kasnije je rekla da je Monroe
hodala s obojicom, iako je voljela samo Roberta.[27] Carmen također vjeruje da je barem jedan od njih
dvojice odogovoran za njenu smrt. Joe DiMaggio je rekao svojem sinu i odvjetniku da "su je Kennedyji
ubili".[30]

Upetljanost Kennedyja u Monroeinu zagonetnu smrt je stvar rasprava. Novinar Anthony Summers i
drugi istražitelji naveli su kako joj je prisluškivana kuća te da to i drugi dokazi indiciraju moguću
upetljanost CIA-e, FBI-ja i mafije.

Filmografija[uredi VE | uredi]

Podrobniji članak o temi: Filmografija Marilyn Monroe

Nagrade i nominacije[uredi VE | uredi]

 1952. Posebna Photoplay nagrada

 1953. Nagrada Henrietta: Najpopularnija filmska glumica

 1953. Nagrada Photoplay: Najpopularnija ženska zvijezda

 1956. Nominacija za BAFTA-u: Najbolja strana glumica, Sedam godina vjernosti

 1956. Nominacija za Zlatni globus: Najbolja glumica u komediji ili mjuziklu, Autobusna stanica

 1958. Nominacija za BAFTA-u: Najbolja strana glumica Princ i plesačica

 1958. Nagrada David di Donatello: Najbolja strana glumica, Princ i plesačica

 1959. Kristalna zvijezda: Najbolja strana glumica, Princ i plesačica

 1960. Zlatni globus za najbolju glumicu u komediji ili mjuziklu, Neki to vole vruće

 1962. Zlatni globus, Najomiljenija svjetska filmska glumica

 Zvijezda na holivudskoj Stazi slavnih, Hollywood Blvd. 6104

 1999. - šesta najveća ženska filmska zvijezda prema izboru Američkog filmskog instituta

Izvori[uredi VE | uredi]
1. ↑ Awards for Marilyn Monroe

2. ↑ "Marilyn Monroe: An icon at 80", Independent, objavljeno 14. svibnja 2006.

3. ↑ http://www.tsl.pomona.edu/author.php?article=248

4. ↑ Jump up to:4,0 4,1 4,2 Marilyn Monroe at Encyclopædia Britannica

5. ↑ Birth Certificate

6. ↑ Jump up to:6,0 6,1 Biography from marlynmonroe.com - Page 1

7. ↑ Marilyn Monroe from encarta.msn.com

8. ↑ Fast Facts from marilynmonroe.com

9. ↑ Social Security Death Index showing "Gladys Eley, last residence Gainesville,
Alachua, Florida, Born: 27 May 1900, Died: Mar 1984, SSN issued by Oregon (Before
1951)"

10. ↑ "Birth of Marilyn Monroe Shown to Be Legitimate", Associated Press,

objavljeno February 13 1981 pristupljeno 21. srpnja 2007. “Eighteen years after
Marilyn Monroe's death, the widely held belief that the movie star was born
illegitimate has been disproved. Authorities say they have found copies of her birth
certificate at the home of a dead man they believe was her father. Martin Edward
Mortensen, 85 years old, died on Tuesday, apparently of a heart attack, Lisle Ford, a
Riverside County coroner's investigator, said. He said that he had found copies of
Monroe's birth certificate at Mortensen's apartment, as well as marriage and divorce
papers for Mortensen and Gladys Baker, Monroe's mother. The birth certificate
states that Marilyn Monroe was born Norma Jean Mortensen on June 11926, in Los
Angeles. Her father is listed as Edward Mortensen, address unknown, age 29.
Monroe died in Los Angeles on August 5 1962, apparently a suicide from an overdose
of barbiturates.”

11. ↑ Jump up to:11,0 11,1 11,2 11,3 11,4 Marilyn Monroe - Actress

12. ↑ Biography at marilynmonroe.com - Page 2

13. ↑ Marilyn Monroe Biography at Net Glimse

14. ↑ Celebrity Plastic Surgery

15. ↑ Marilyn's Cosmetic Surgery

16. ↑ Legend: The Life and Death of Marilyn Monroe by Fred Lawrence Guiles ISBN 978-
0812885255

17. ↑ Don't Bother to Knock

18. ↑ Niagara (1953). Rotten Tomatoes. pristupljeno 1. kolovoza 2006.

 19. ↑ Jump up to:19,0 19,1 Marilyn Monroe Quotes

20. ↑ Diamonds Are A Girl's Best Friend - Marilyn Monroe Songs

21. ↑ Kylie Minogue and - Diamonds Are A Girl's Best Friend (Live)

22. ↑ How to Marry a Millionaire (1953). Rotten Tomatoes. pristupljeno 1. kolovoza

2006.

23. ↑ Bus Stop

24. ↑ Some Like It Hot (1959). Rotten Tomatoes. pristupljeno 1. kolovoza 2006.

25. ↑ The Misfits (1961). Rotten Tomatoes. pristupljeno 1. kolovoza 2006.

26. ↑ Frankly, We Gave A Damn

27. ↑ Jump up to:27,0 27,1 27,2 CNN Larry King Live - Panel Discusses Marilyn Monroe

28. ↑ Meryman, Richard. "Marilyn Monroe's Last Interview", objavljeno 1962

pristupljeno 1. kolovoza 2006.

29. ↑ Goolsby, Denise. "Meet Marilyn Monroe photographer Saturday", The Desert Sun,
objavljeno 2006-06-26 pristupljeno 1. kolovoza 2006.

30. ↑ Engelberg, Morris. DiMaggio, Setting the record straight, page 281, (2003), ISBN 0-
7603-1482-9

Literatura[uredi VE | uredi]

 Baty, S. Paige (1995). American Monroe: The Making of a Body Politic, University of California
Press. ISBN 0-520-08806-9 Examines Monroe's stature as an icon.

 Belmont, Georges (2000). Marilyn Monroe and the Camera, Te Neues Publishing
Company. ISBN 3-8238-5467-4 Monroe's "love affair" with the camera.

 Churchwell, Sarah (2004). The Many Lives of Marilyn Monroe, Metropolitan Books. ISBN 0-
8050-7818-5 Explores Western Civilization's fixation with Monroe.

 Clayton, Marie (2004). Marilyn Monroe: Unseen Archives, Barnes & Noble Inc.. ISBN 0-7607-
4673-7

 Cunningham, Ernest W. (1997). The Ultimate Marilyn, Renaissance Books. ISBN 1-58063-003-
0 A compendium of facts, fantasies and scandals about Marilyn Monroe.

 Evans, Mike (2004). Marilyn: The Ultimate Book, MQ Publications. ASIN B000FL52LG

 Gilmore, John (2007). Inside Marilyn Monroe: A Memoir, Ferine Books. ISBN 0-9788968-0-
7 Examination of Monroe's personal and professional life.

 Guiles, Fred Lawrence (1993). Norma Jean: The Life of Marilyn Monroe, Paragon House
Publishers. ISBN 1-55778-583-X Reissue of a biography cited in this article.
  Mailer, Norman (1973). Marilyn: A Biography, Grosset & Dunlap. ISBN 0-448-01029-1 His
controversial take on Monroe.

 My Sister Marilyn, Miracle, Berniece Baker and Mona Raw Baker. Publisher: Algonquin Books;
first edition (1994) Hardcover: 238 pages ISBN 1565120701

 Monroe, Marilyn (2000). My Story, Cooper Square Press. ISBN 0-8154-1102-2 Reprint of her
memoirs, ghost-written by Ben Hecht; introduction by Andrea Dworkin.

 Rollyson, Carl E. (1993). Marilyn Monroe: A Life of the Actress, Da Capo Press. ISBN 0-306-
80542-1 Scholarly look at her films.

 Spoto, Donald (2001). Marilyn Monroe: The Biography, Cooper Square Press. ISBN 0-8154-
1183-9 Biography cited in this article.

 Smith, Matthew (2004). Marilyn's Last Words: Her Secret Tapes and Mysterious Death,
Carroll & Graf Publishers. ISBN 0-7867-1380-1 Alleged transcripts of Monroe's therapy
sessions.

 Steinem, Gloria (1988). Marilyn: Norma Jeane, photos by George Barris. Signet. (1988) ISBN
0451155963

 Taylor, Roger G. (2006). Marilyn in Art, Chaucer Press. ISBN 1-904957-02-1 Examines
Monroe's influence on numerous artists.

 Victor, Adam (1999). The Complete Marilyn Monroe, Thames and Hudson Ltd. ISBN 0-500-
01978-9

 Vitacco-Robles, Gary (2003). Cursum Perficio: Marilyn Monroe's Brentwood Hacienda: The
Story of Her Final Months. IUniverse. ISBN 0-595-01082-2

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Na Zajedničkom
poslužiteljupostoje datoteke na
temu: Marilyn Monroe.

Na stranicama Wikicitata postoji

zbirka osobnih ili citata o
temi: Marilyn Monroe

 Službena stranica Marilyn Monroe

 Kolekcija Marilyn Monroe

 Intervju Marilyn Monroe iz 1952. za Parade

 Marilyn Monroe u internetskoj bazi filmova IMDb-u

  Virtualna turneja po Monroeinoj hacijendi u Brentwoodu

 Grob Marilyn Monroe

 Marilyn Monroe, Frank Sinatra, Joe DiMaggio and the 1954 "Wrong Door Raid."

 Slike slapova Niagare tijekom snimanja filma Niagara

 Marilyn Monroe Collectibles Feature

 Married to Marilyn Normana Mailera iz The New York Review of Books

 New York Times, 6. kolovoza 1962.

Kategorije:

 Izabrani članci

 Američki filmski glumci

 Dobitnice Zlatnog globusa za najbolju glumicu - komedija ili mjuzikl

Navigacijski izbornik

 Niste prijavljeni

 Razgovor

 Doprinosi

 Stvori račun

 Prijavi se

 Stranica

 Razgovor

 Čitaj

 uredi VE

 uredi

 Vidi povijest

Traži

Kreni

 Glavna stranica

 Kafić
  Novosti

 Nedavne promjene

 Slučajna stranica

 Pomoć

 Donacije

Ispis/izvoz

 Napravi zbirku

 Preuzmi kao PDF

 Inačica za ispis

Wikimedijini projekti

 Zajednički poslužitelj

 Wikicitat

Pomagala

 Što vodi ovamo

 Povezane promjene

 Postavi datoteku

 Posebne stranice

 Trajna poveznica

 Podatci o stranici

 Stavka (Wikipodatci)

 Citiraj ovu stranicu

Drugi jezici

 Bosanski

 English

 Esperanto

 Føroyskt

 Français
  Magyar

 Bahasa Indonesia

 Italiano

 Српски / srpski

Još 159 drugih jezika

Uredi međuwikije

 Ova je stranica posljednji put uređivana dana 20. rujna 2018. u 22:32.

 Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima;
dodatni uvjeti se mogu primjenjivati. Pogledajte Uvjete uporabe za detalje.

 Zaštita privatnosti

 Impresum

 Uvjeti korištenja | Pravne napomene | Odricanje od odgovornosti

 Razvojni programeri

 Izjava o kolačićima

 Prikaz za mobilne uređaje