Professional Documents
Culture Documents
Parmenid, O Prirodi - Prev. Ježić
Parmenid, O Prirodi - Prev. Ježić
PARMENID: 0 PRIRODI
41
UVOD
Parm~nid, sin Piretov, Elejanin iz bogate obitelji, bio je u naponu snage1 kako nas
izvjeStava Oiogen Laertije (IX 21-23), za Sezdesetdevete olimpijade (504-501.
pr.n.e.). SluSao je Ksenofana, a pridruZio se pitagorovcu Aminiji, Covjeku siromaSnu
ali .. lijepu i dobru", te mu je posmrti 1 i]pc;Jovpodigao. Speusip nam (po Diogenu)
kaZe da je gradanima Eleje i zakone napisao, a Plutarh (adv. Co!. 32 p. 1126 A) da
su gradske vlasti svake godine zaklinjale gradane da "ostanu u Parmenidovim
zakonima".
l~ak, ovaj se rad ne temelji na iscrpnom poznavanju relevantne Iiterature o Parme- 1 koji otvaraju i zatvaraju 2 siringama i glavCinama ujedno
3
WVc; fxov Citam
mdu, _te ~~oga n_i filoloSki ni filozofski ni izdaleka ne kuSa biti zadnja rijeC o njemu, tnV f!oxov 4 ujedno: zdravo! 5 Uredba, Odredba: D€1Jtc; 6 pridjev Jstinl'
nego J pnjevod I razlaganje predstavljaju samo moje sadaSnje razumijevanje tog spisa • 7 Uzimam lioK.{JJ.wc; (Kranz, Reinhardt), a ne öox4,twa' (Diels). ist;v-.~-,7
na osnovu filozofski zainteresiranog susreta s njim.
Fr. 2 Clem. Strom. 5,15 (II 335,25 St.)
Fr. 5 C/em. Strom. V/23 (II 440,12 St.)
Platin Enn. V 1,8
Pozri kako Cak odsutno umu je prisutno stalno.
1
NeCe bo rasjeCi sui:e od tog da dri:i se 2 suCeg,
Ta isto misliti 1 jest i biti.
niti posve posvuda rasuto svemira diljem,
niti sabrano. 1
t.miti
rO ~6v - podmet: TD Jvru - prirok; ako je .,bitak" prirok (supstantivirano biti")
1
ne valja kao prijevod za rO Mv. Ova je .,ono Sto jest", to Sto kai:e naS zabo~avljeni
part.prez. g/agola biti ,,suCi, -a, -e" (usp. staroslavenizam .,suSti" kojl je izmijenio Fr.6 Simpl.phys. 117,2 (1 .,jestbo ... "-3,4-9)
znaCenje u ,.bitan"). ,.BiCe" je mo.Zda prikladno - no o tarn joS treba razmisliti _ 78,2 (.,tako da ... neisto")
pored_ kolokvijalnog znaCenja, kao prijevod za oboia ( ,.bivstvo" je drugi termin za
to, _ali je nesretniji zbog veze s glagolom .,bivati" jer oVa{a ne biva). Drugi prijevodi Treba reCi i mislit 1 da suCe jest: jest bo bitak;
za TO €6v, kao kovanice .,bivstvujuCe" (opet vezano uz ,.bivstvo" i uz .,bivati''t) niSte, da nije: tote ja s~m da si ukai:eS nukam.
i .,jestvujuCe" (od .,jeststvujuCe"!), oCito su nezgrapniji od ,,zastarijelog" .,suCeg" Prvoga puta 2 tog istrai.ivanja ja Cu te klonit,
{koje je osim toga sluCajno i etimoloSki podudarno sa rO öv, ens, das Seiende ; zatim takeder i onog3 Sto smrtnici, ne znajuC niSta,
sanskrtskim sat). Odnos suCe- bitak kao odnos predmet- prirok naCelno treba 5 njeg uobrazuju sebi: ta nevjeStina ~jima
l:uvati _jer upravo prvenstvo tog odnosa u glavnini helenske filozofije predstavlja ravna u grudima smetenim umom, te poneseni
njenu najbitniju razliku prema novovjekovnoj filozofiji u kojOj prvenstvo ima odnos träve se kakono gluhi i slijepi4 , nerasudnO pleme,
podmet-predmet! 2f!xea!?aL Ovje .. upuCuje na auvex.ir:, continuum, neprekidno tako da smatraju da je biti i ne biti isto,
(usp. Ir. 8,6; 22-25; 43-49). ali i neisto, u svem da ima povratna staza.
4
44 1 ümit drugoga iz fr. 4 "kako nije" 3 treCi put, to je mnjenje
2 zapravq Umu se 45
Fr. 3 Procl. in Parm. 1 p. 708,16
neumnost i:ini takvom kao mnjenju sljepoCa i gluhoCa; smrtnicima je um smeten,
zapravo izbiien: 1TAaJ<.ufc:, kao Sto su njihovi udovi odlutali, zapravo u mnoStvo izbi-
Meni je naime, svejedno 1
odakle ~apoCne~; tamo opet snova Cu doCi.
2 jeni, 1ToAVn-Aa')"KTOt, iz nj_ega (u gr. 16)
1
~vvOv: zajedniCko, ~vv: skupa -Öv: suCe, aluzija na sabranost suCeg, stoga i:
2
OmrOt?ev, usp. npr. B,43 i 44: 11&vrot?ev odsvuda, JlEaat:hlev: oda sredine Fr.7 PlatoSoph.237 A (1-21
Aristot. Metaph. N2. 10898 2 {.,Nikada ... bude")
Simp/. phys. 78;1. ( .,nego ... kloni")
Fr. 4 Proc. in Tim. t./343,18 (1-6, 7-6)
Simp/. Phys. 116,25 (3-8)
Nikada nei:eS prinudit to da nebitka bu.de;
~ego s tog puta ti istraZivanja misao kloni 1 •
Hajdeder ja Cu ti reCi, ti priCu pohrani pak CuvSi,
koji sve put istraZivanja jedino zamislit 1 moZeS: 1
umnju ustegni
jedan je kako jest 2 , i kako ne biti 3 nije,
to Uvjerenja je staza (jer lstinu ona slijedi),
5 drugi je kako nije 4 , i kako je ne biti 5 nui.no,
Fr. 1,33-38 Sext. VII 111 i d.
za taj puteljak ti velim da posve jest neispitiv;
usp. fr. 7,2
niti bi mogao nesuCe spoznat (izvedivo nije),
niti iskazat. Nego s tog puta ti istrai.ivanja misao kloni ,
1
to kako nije 7 • A koja bi nuZda 8 nagnat ga mogla jedno od kojih ne treba- u tom su oni u bludnji,
10 kasnije ili ranije postati poCev od niCeg? oprekama razluCiSe lik i znakove djenu
55
Take, i/i je nuZno da posve jest, ili ga nema. 28
jedno odvojiv od drugog: ovdje etersku .vatru
Nit Ce iz nesuCeg 9 pustiti kada uvjerljiva sila 1 0 , plama, blagu, prelaku, sebi posvuda istu,
Sto da po sebi 8 postane; stoga niti je postat ali neistu drugom, a ondje i ono pri sebi,
niti prOpast pustila Pravda slabaviv negve, oprekU, besplamnu noCcu 28 , pregusti lik i teZak.
15 nego drZi; a odluka o tom tad je u ovom: To ti je ureSenje 29 kazujem, sve Sto se Cini,
60
jest ili nije 11 • A odluCeno je, kako je nuZda, da te nikad ne pretekne koje smrtnika mnjel1je.
jedan da put je nemiSijiV 12 , bezimen (nije bo istin
13
put) • a drugi da stoji i da je doista valjan.
Kako da suCe kasnije bude? Da postade, kako? lprvi put iz fr. 4 2 ,.sve ujedno" usp. moi.da s fr. 9,3 3 nasuprot fr. 8,53 ,.dva ...
7
prije ?~stanka:
6
20 Ako je postalo, onda nije; ni ako kad bude. 'edno od kojih ne treba'' 4 usp. fr. 2, bilj. 2 5 bmiti umljivo
Tako je postanak ugaSen, a neispitljiva prC;päst. -~sp. fr. 6,8-9, pobija se treCi put opreka: niti izvanjskom nuidom, mtl po seb1
8
Reinhardt i Calogero Citaju "iz suCeg" kao opreku rij~Cima .,iz niCeg": su<:e jz
9
Fr. 10 Clem. Strom. V 138 (11419, 12 St.)
suCeg nije moguCe, po Calogeru, jer bi to bilo umnai:anje- opet na raCun ,.niCeg"
10
Uvjerenje, usp. fr. 4A 11 ostaju prvi i drugi put 12 neumljiv 13 u fr.4,6-8. Znat CeS prirodu etersku, sve u eteru k tOme
Time je misao o tri puta joS jednom obuhvai:ena. 14 usp. fr. 1,30 15 usp. fr. 1, znake: i djela svjetiljke Ciste blagozrakog Sunca,
bilj. 5 16 opreka s fr. 8,4: suCe je nesvrSno, ne mo.Ze se svrSiti jer je unaprijed nevidna Sto su, i otkle izrodila jesu se ona,
sviSeno (Riezler): radi se o putu spoznaje, a neo putu djelovanja. 17 bez Bergkove djela ter lutalaCka kruglocke ti CeS Lune,
ispravke l11?1: nesuCem bi treba/o svega) tekst bolje iskazuje nemiSijivost da su<:e nije 5 prirodu njenu, ispitati; znat CeS ophvatno Nebo
18 19
svrSeno. Umit ili " ... je umnja."; predmet miSijenja, umljenja 20 umljenja: otkle posta i kako ga, vodeCi, Nui:da sveza
miSijenje se spoznaje i izriCe na predmetu, a/i jedini predmet koji obuhvaCa i samo mede zvijezda da dri:i 1 •
miSijenje jest sul:e: o podmetu miSijenja, subjektu, ne znamo niSto osim da jest.
Zato je suCe jedino: jedno bez inoga. 21 Moipa: Usud 22 Sto nije jedno, samoje 1 po Aetiju II 7,1 (D 335). Parmenid zamiSija svemir kao niz vijenaca, Sto iz "tan-
ime, usp. fr. 8,53 i d., te fr. 9 i fr. 19 23 radi preglednosti moZe se tekst fr. 8 do kog", Sto iz "gustog", a izmedu njih su mijeSani od svjetla i tame. Sve obuhvaCa
ovog mjesta ovako podijeliti; 1-6: oznake suCeg, 6-18: odbacivanje treCeg pUta uz .,kruta'' pravda (tj. zemljana, tamna, itd.), zatim vatreni vijenac, a posve je u sredini
pregled svih triju pri razlaganju oznaka iz 3-4 (,.nerodeno ... nesvrSno"). 19-21: opet kruti vijenac (povrSina zemlje?), a pod njim vatreni. Najsrednji od mijeSanih
niti bje nit bit Ce, 22-25: neprekidnost, 26-33: sve je ujedno sada, 34-41: jedno, da je svima uzrok kretanja i postanka, te ga naziva i boi:anstvom Sto kormilari,
ujedno sa miSijenjem jer je dvojstvo s ovim najdublje, 42-49: ponovno dovrSenost, Pravdom i Nui:dom. Oko Zemlje je zrak, pa Mjesec mijeSan od zraka i vatre,,pa
neprekidnost, jednakost sa sobom: krivulja kugle se u·sebe zatvara kao istovetnost vatreno nebo koje prekidaju Sunce i krugiTIIijeCne staze, a nad svim vijenac eterski.
svih oznaka. lstovetnost je meda suCeg kojom ga NuZda sputava 24 ili ,.govor
Fr. 11 Simpl. cael. 559, 90
uvjerljiv i s njime umnju" 25 ovdje svrSava prvi dio spjeva i poCinje drugi 26 usp.
27
22 -yvWp.ru.: spoznaje, mnjenja, predodZbe; svakako to nisu umski pojmovi,
nego mnjeni dojmovi. 2 8 opreka vatre, svjetla, tankog, (toplog - po tumai::enju ... kako Zemlja,Sunce i Luna k tarne,
Arist. de gen. et corr. 8 3. 330b 13-) i (zemlje, hladnog- po Arist. ibid.-) noCi, Eter ter zajedni s njima, nebesko mlijeko i Olimp
48 gustog treba objasniti kretanje u svijetu, n~ tu nema istine vjere, samo se mni da je krajnji 1 , i topla sri:anost zvijezda krenuti budu 49
tako.
29
uredenje svemira, svemir, i ujedno ures kazivanja koji se hotice povezuju k postanku.
kao izrazi mnjenja.
1 Krajnji Olimp poistoveCuje Diels s .,krutim" najobuhvatnijim vijencem iz fr. 10,
bilj. 1.
Ukorijenjena 1 u vodi
1 Zemlja
Ako je jedinstvenost suCeQ takva, ono je doista jedino, i nije Cudo da su sve njegove Boginja, koja-je ujedno podmet miSijenja o istini suCeg, jer to je boi:ansko znanje,
oznake, svi putokazi na putu od bitka do suCeg, na kraju istovetni. SuCe se suCega i _jedna $tim miSijenjem i sa suCem samim kao njegovim predmetom, istovreineno u
drii, i niSt:o ga u njem ne prekida: nigdje ga n·ema viSe ili manje.jer je jednfiko sebi, svijetu smrtnika upravlja radanjem koje je naCin opstanka smrtniCkog svijeta, stoga
nije djeljivo jer ga nigdje nema viSe ili manje (a kamoli niSt:a), cijelo je jer nije jedno s umiranjem, ~ zato grozno.
djeijivo, svrSeno je jer je cijelo •. ne po~aje i ne propada jer je svrSeno, netremno je
jer ne postaje ni ne propada: nJegova 1stovetnost sa sobom pr:elazi iz zora prcistora Po Teofrastu (de sensu 1 i d. /D 499/), Parmenid je, kao i kasnije Empedoklo i
(nigdje viSe ni manje) u Z'?r vremena (ni postaje ni propada), iz zora u miSijenje Platon, nauCavao da se isto osjeCa ·istim, dakle toplo toplim u Covjeku, hladno
(isto je miSijenje i 000 zb09 Cega se misli), iz miSijenja u nuidu, iz nuZde u jednotu h!adnim, a Heraklit i Anaksagora da se suprotno osjeCa suprotnim. Cak i leS da po
gdje se u medama skupa spaja .. SlijedeCi putokaze na putu uma u dovrSenosti suCeg Patmenidu osjeCa hladno, ali ne .. i toplo,- jer nema vatre.-u sebi. Otuda moiemo
zatvorili smo krug, ~vejednO je odakle smo zapoCeli.• StoviSe odasvud smo zatvorili zakljul:iti da i udovi ljudski, koji su se jzßvojili iz suCeg u svijet opreke i mnoStva
oploSje kugiC, jer suCe "lijepo kruZene k~gle je krivulji nalik". ono Sto im je isto osjei:aju kao sui:e, a tek zbog opreke u kojoj sami stoje ne osjei:aj~
1
suCe samo, nego ~mo opreke. Stoga je viSa od tag osjeCanja (a:i01JT]at~)r-pa Cak i od
To zatvaranje misaonog lika u sliku kugle ujedno kazuje da je govor o lstini zavrSen, razabiraoja (..pp01J11atc;) koj~ ono uvjetuje -- kao mnjenje- misao (v67}au;) sama -
te poCinje poul:avanje o rnnjenjima, i pretkazuje lik svemira kako se mni: u njem se kao istina- jer-ima za predmet suCe, te je s njim ista.
preplei:u vijenci, a sred krajnjih i srednjih stoluje boginja.
54 55
Smrtnici, kojima je_um prisutan koljko dozvoljava smjesa njihqvih udova ko_ji _su se Medutim, do misli se treba uspeti. Pri tom se uspinjaju iz svijeta Sto se mni kako
izdvojili iz jedinsivil sui:eQ. uspostavili su Puka imena za cmo Sto su mnili da je isti· na"m Parmenid prikazuje na PoCetk.ü spjeva, svjetl~ i tama vÜie ne javljaju sa~o kao
nito, da po~taje. i propada, jest i nije, da mijenja mjesto zato Sto mijenja pojavu koja opreka, dakle u dvojstvu, rleg.O i kao stupnjevi, dakle objedinjeni putom koJi um
nije stvarnija od b_oje stvari. ako sa stvari usp~redimo suCe. P.rolazi vra"CajuCi se U suCe. Heiijade vOde pje-snika, napustiv.Si stanove. noCi, k svjetl~ ..
MoZda- se ii tarne ..:.. kao stanja podnleta, -koje kao isto oJgovara predmetnom
VraCaju.Ci se_ ipak na taj prije spo_menuti tre~i put,. da, nas ne pretekne i ne zatekne pOCelu - Cine svjetlo i tama si.Jparnini oprekama, a da se iz svjetla, kao viSeg stanja,
.koje smrtniCko mnjenje, boginja poCinje od dvije opreCne predodZbe kojima su tama viSe ne Cini ravnopravnom oprekom, nego padreden im besplamnim, pregustim
smrtnici uspostavili imena, zapavSi __u zabludu o dvojstvu poCela: jedno je eterska i teSkim likom, te se moZda veC sl~ti da jednome od "dva dojma" nije trebalo
vatra plamena, blaga, prelak~, a drugo besplamna noC, lik pregust i teiak. Sva_ su nadjeti itne. Napokon se kroz dveri i NoCi i Darla, ·kad ih otvori Pravda- koja je isio
biCa nazvana po njima (5vop.citeaDw:), te se tako i razabiru (tppoveiv). No i na tom Sto. i NuZda, Uredba i Ud je! ja: misao~a nui:nost - ulazi" k boginji koja objavljuje
putu mrijenja treba bar znati da svjetlo ni noC, vatra ni z~mlja, moida i Zensko 11i b~Zansko znanje o istini. Upada u oCi da su sva boZanstva u Parmenida Zenska, a po
8
m.uSko (po Ar ist. de part. an im. 82.648 25), nijedno_ od dvoga riije da _ima Ni_Cega, Aristotelu je ie-ne smatrao i toplijima od _muSkaraca (de part. anim. B2.64aa25):
nego svako po istovetnosti sa .sobom ima su(:eg, a po .razlici prema drugome mnjenu a to, osim Sto moi:e podsjetiti na mediteranske kultove Boginje Majke,. moZe i upu·
opreku. Samo bi proturjeCnost svela jednu od suprotnosti na niSto, ali ne i opreka·. Civati na vezu Zenskog i svijetlog, i osvijetliti sa joS jedne strane stupnjeve puta na
Tako i na putu mnjenja treba odbaciti "put kako nije". Zato i Parmen~dov.spjev ~om ga Djevojke, nagovorivSi Pravdu, vode .boginji. Slil:no kpo Beatrice Dante·a ili
ima samo dva dijela mada spominje tri puta.. Po svojoj jednakoj udaljenosti na Gretchen Fausta. ProSavSi vrata iz dvojstva smrtniCk(JQ mnjenja, prelazi se u jedin·
opreCne strane od Ni{:eg, obje strane opreke su jednak~, a po tpj jednakosti, po stvo boZanske istine. A ta istina, kada doista doZivimo Nuidu ostajanja u njenim
neprih~aCanju NiCega, kaO i ~o istovetno.sti sa sobom joS su sliCne suCem. S druge medama, u istoti miSijenja i bitka, kao istinitu· Vjeru (1reu9W, n{on~ Ct111ihfc;),
je strane suCe nazvano slil:nlm svemirskoj kugli po dovrSenosti u sebi. Utoliko su izbavlja iz groznog radanja u sVijetu opreke svjetla i tarne, vatre i zemlje, i dvogla·
vosti, i uvodi u jedinstveno suCe i u misao s njim istovetnu, gdje nema postajanja ni
hEvanhxw~; - suCe je s kugl~m ~elesno usporedivo koliko i maleni i\stijanakt s propadanja i gdje se po Pravdi sve Sto se prije mnilo razdvojeno, poput krivulje
lijepom zvijezdom _ ltAhKW!; aan:pL K.aA.if; (IJ.Z,401). .kugle, sa sobom spaja.
BiljeSka o Parmenidu u povijesti filozofije No napokon posao je svakog filozofa da Wastitern cjelovitoSCu miSijenja izmakne
nepotpunosti s-Jakog iskljuCivog stava. U svoje je vrijeme Parmenid svojorri naukom
o dvije spoznaje upravo to kuSao uCiniti. Velika je njegova uloga u povijesti miSije-
nja, ali se tu sva njegova veliCina i ne moi:e sagledati jer se_ svodi na pobudu k.oju je
kao mislilac dao cjelini povijesti miSije~nja. No njegovo je miSijenje i samo za sebe
cjelina. Ak.o se tako razmatra, kao Sto je i uCinjeno u ovom radu, tada i neke
korisne kritiCke primje.dbe na Parmenida ne mdgu moida naCi pravo mjesto, ali se
U povijesti filozofije Parmenid je, naglaSavajui:i miSijivost i iskai:ljivo-st istine, zato na taj naCin najbolje ~oi:e sagledati njegova veliCina, sveobuhvatnost misli i
miSijenju u oprekama u velikih jonsk.ih filozofa Anak.simandra i Heraklita suprotsta- dubina htijenja koje tei:i jedinstvu sa svime.
vio miSijenje u jedinstvu, razvivSi Anaksimandrov pojam svjetske Pravde u misaonu
Nuidu, te vjerojatno nadredivSi anaksimandrovskoj i pitagorovs!<,oj kozmologiji kao Mislav JeZiC
Mnjenju svoju ontologiju kao lstinu.*
57
56 Aristotel polazi sa mnogo manje plodna tla za parmenidovska razmiSijanja, nego
Platon, no ipak se u_ svojoj metafizici bavi suCem kao suCem;·all ono nije jedino,
nego pojedino, a na vrhu svoje metafizike dolazi do stava: a&Öv ö€ voe"/. 0 voik·
Kaih p.er6.A111/Jcv roV VOT]~oü: "sebe samog misli, um prisviljajuCi_ predmet miSJje-
rija" (Metaph. XII 7), te se time na svoj naCin (dokidajuCi moguCnost u ostvarenju
tako da - ne dokidajuCi mnoStvo u jedinstvu - dokida tvar u misaonom obliku)
vraCa Parinednidu.