Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Odjel za komunikologiju
Kolegij Rizici masovne komunikacije

Vanessa Kovač i Matea Kovačić

COPYRIGHT – internet i svakodnevni rizici

gubljenja autorskih prava
Seminarski rad

Zagreb, siječanj 2018.

Sadržaj

1.Uvod........................................................................................................................................................... 3
2.Autorska prava i njihova zakonska zaštita ................................................................................................. 3
3. Slobodno korištenje interneta i autorska prava ......................................................................................... 6
4. Zakoni o copyrightu u svijetu ................................................................................................................... 8
4.1. Sjedinjene Američke države .............................................................................................................. 9
4.2. Kanada ............................................................................................................................................. 10
4.3. Europa .............................................................................................................................................. 10
4.4. Ujedinjeno Kraljevstvo .................................................................................................................... 10
4.5. Tko je vlasnik sadržaja na internetu? ............................................................................................... 11
5. Rizici za industriju, ali i korisnike .......................................................................................................... 12
6. Zaključak................................................................................................................................................. 16
7. Popis korištenih izvora ............................................................................................................................ 17

2
1. Uvod

Tema ovoga rada je internet i svakodnevni rizici gubljenja autorskih prava.

Autorsko pravo stvaratelju nekog djela daje potpuno vlasništvo nad njim, ali i mogućnost
ustupanja tog prava drugima. U interesu je autora da svoje djelo zaštiti autorskim pravom jer
tako sprječava njegovo objavljivanje pod tuđim imenom. Internet je pun glazbe, filmova, slika i
ostalih multimedijskih sadržaja koji su dostupni gotovo svima. Postavlja se pitanje, je li slobodno
preuzimanje tih sadržaja moralno. Primjerice: hoćete li kupiti novi album Eda Sheerana ili ćete
ga besplatno preuzeti s interneta? Smatrate li da ilegalnim preuzimanjem glazbenih djela s
interneta kršite autorska prava i nanosite štetu stvarateljima?

Cilj ovoga rada prikazati je pozitivne i negativne strane slobode interneta s aspekta
autorskih prava.

U prvom dijelu rada ćemo navesti što je autorsko pravo i koja su njegova zakonska
ograničenja. U drugom dijelu rada ćemo objasniti odnos slobode korištenja interneta i autorskih
prava. U trećem dijelu rada govorit ćemo o zakonima povezanima s autorskim pravima u svijetu.
U četvrtom dijelu rada ćemo objasniti mogu li se pomiriti autorsko pravo sa slobodom korištenja
interneta.

2. Autorska prava i njihova zakonska zaštita

Prema Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, autorsko pravo je pravo autora u pogledu
njegovog autorskog djela.Autori djela iz područja književnosti, znanosti i umjetnosti imaju
isključivo pravo korištenja svog djela, a drugima mogu odobriti ili zabraniti korištenje djela.

Isto tako, Državni zavod za intelektualno vlasništvo ističe kako je autorsko pravo skup pravnih
pravila koje uživa svaki stvaratelj svojih djela, a samo autorsko pravo štiti nositelja prava i

3
identitet stvarateljevog djela. Također, pojam autorskog prava obuhvaćen je širim pojmom
poznatim kao intelektualno vlasništvo.

Kao dio međunarodnog privatnog prava, autorsko pravo i srodna prava su sastavnice pravnog
područja intelektualnog vlasništva koje imaju naglašeno međunarodnopravno obilježje.
Međutim, kao dio unutarnjeg prava, svaka država donosi i vlastite unutarnje propise koje uređuju
ovo područje. U Republici Hrvatskoj, sve oblike autorskih prava štiti Zakon o autorskom
pravu i srodnim pravima.

Autor može zabraniti ili odobriti umnožavanje, javnu izvedbu, snimanje, emitiranje, prijevod ili
prilagodbu svog djela. Autori često svoja imovinska prava nad djelima ustupaju pojedincima ili
pravnim osobama koje ih mogu najbolje komercijalno iskorištavati, u zamjenu za plaćanje
naknade koje ovise o korištenju djela. Međutim, moralna prava autora vezana su uz osobu autora
i nisu prenosiva. Moralna prava autora samo su djelomično prenosiva u slučaju smrti autora.

U Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima stoji:

Autorskim pravom ne štiti se ideja, već autorsko djelo koje je izražaj ideje, bez obzira na vrstu ili kvalitetu
izražavanja. Autorsko pravo nastaje samim ostvarenjem djela i, za razliku od većine drugih oblika
intelektualnog vlasništva, ne podliježe administrativnim ili registracijskim postupcima.

Što se tiče srodnih prava, to su prava koja su bliska (odnosno srodna ili susjedna) autorskom
pravu, pretpostavljaju već postojanje autorskog djela i imaju svoj poseban predmet zaštite, a u
Hrvatskoj prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima pružaju zaštitu:

1. Umjetnicima izvođačima na njihovim izvedbama,

2. Proizvođačima fonograma na njihovim fonogramima,

3. Filmskim producentima (proizvođačima videograma) na njihovim videogramima,

4. Organizacijama za radiodifuziju na njihovim emitiranjima,

5. Nakladnicima na njihovim izdanjima,

6. Proizvođačima baza podataka na njihovim bazama.(prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim

pravima)

4
Autorsko pravo sadrži:

 moralna prava autora - štite osobne i duhovne veze autora s njegovim djelom,

 imovinska prava autora - štite imovinske interese autora u pogledu korištenja njegovih djela,

 druga prava autora - štite ostale interese autora u pogledu njegovog djela. (prema Zakonu o
autorskom pravu i srodnim pravima)

Moralna prava obuhvaćaju:

 Pravo prve objave – autor ima pravo odlučiti kada i kako će njegovo djelo postati pristupačno
javnosti,

 Pravo na priznanje autorstva – autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela,

 Pravo na poštovanje autorskog djela i čast ili ugled autora – autor ima pravo usprotiviti se svakom
deformiranju, sakaćenju ili drugoj izmjeni svojeg djela i svakom korištenju djela koji ugrožava njegov
čast ili ugled,

 Pravo pokajanja – autor ima pravo opozvati pravo korištenja djela i spriječiti njegovo daljnje
korištenje uz popravljanje štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili
ugledu. (prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima)

Imovinska prava su isključiva prava autora i ona se manifestiraju kao:

 pravo reproduciranja (pravo umnožavanja) – pravo izrade autorskog djela u jednom ili više
primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim
sredstvima i u bilo kojem obliku.

 pravo distribucije (pravo stavljanja u promet) i iznajmljivanje - pravo distribucije je isključivo pravo
stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na koji drugi način.
Iznajmljivanje označava davanje na korištenje izvornika ili primjeraka djela u ograničenom razdoblju,
radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.

 pravo priopćavanja autorskog djela javnosti obuhvaća:pravo javnog izvođenja,pravo javnog

prikazivanja scenskih djela,pravo javnog prenošenja,pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela,pravo
javnog prikazivanja,pravo radiodifuzijskog emitiranja,pravo radiodifuzijskog reemitiranja,pravo
javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranjai pravo stavljanja na raspolaganje javnosti.(prema
Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima)

Državni zavod za intelektualno vlasništvo ističe posebnu važnost koje ima pravo stavljanja na
raspolaganje javnosti kao pravo priopćavanja djela javnosti putem Interneta. Prema Državnom
zavodu za intelektualno vlasništvo „to je pravo uređeno modernom definicijom isključivog prava
stavljanja na raspolaganje javnosti djela, bežično ili putem žica, na način koji pripadnicima

5
javnosti omogućava pristup djelu s mjesta i u vrijeme koje sami izaberu”i tvrde da su „na taj
način otklonjene sve eventualne dvojbe koje su se mogle javiti u svezi zaštite autorskog prava
kada se djela javno priopćavaju putem Interneta.”

3. Slobodno korištenje interneta i autorska prava

Prema Fahd A. Batayneh (2010) internet se smatra najvećom prijetnjom autorskim pravima od
samog osnutka i on je preplavljen informacijama s različitim stupnjevima zaštite autorskih prava.
Autor ističe kako je zapravo „zastrašujuća stvarnost je da je gotovo sve na internetu zaštićeno
Zakonom o autorskim pravima.” Dakle, svi oblici autorskih prava su zaštićeni zakonom, a to
vrijedi i za autorsko pravo na internetu.

Mirna Pibernik (2013.) tvrdi kako je internet uvelike olakšao pristup sadržaju svih vrsta i oblika
te pojednostavnio njegovo dijeljenje. Autorica također smatra da upravo zbog olakšanog pristupa
sadržaju dolazi do povreda autorskih prava više nego ikad prije.

Ljudi najčešće ne razmišljaju mnogo o autorskim pravima kad su na internetu, ali autorska prava
se odnose na mnogo toga:

Naravno, prilično ste uvjereni da skidanje filmova i glazbe s torrent sajtova “nije baš” u skladu sa
zakonskim propisima, odnosno da bi se tu moglo raditi o nekakvoj povredi autorskih prava, ali zaštita
autorskih prava seže mnogo dalje od besplatnoga pribavljanja sadržaja koji produciraju multimilijunske
filmske kompanije i diskografske kuće. Znam da ne zvuči utješno, ali vjerojatno svakodnevno kršite mnogo
više autorskih prava nego što ste mislili. (Mirna Pibernik, 2013.)

U nastavku je pet najčešćih zabluda o pravno reguliranom području zaštite autorskih prava na
internetu:

1. Ako nema napomene o copyrightu, nije zaštićeno copyrightom.

Ovo je vrijedilo u prošlosti, ali danas većina zemalja svijeta (među kojima i Hrvatska) primjenjuje Bernsku
konvenciju. Općenito biste za svaki sadržaj trebali pretpostaviti da je zaštićen autorskim pravom i da je
njegovo kopiranje zabranjeno, osim ako niste sigurni u suprotno.Uvijek biste trebali biti vođeni
pretpostavkom da ako nešto izgleda kao da bi moglo biti zaštićeno, vjerojatno i jest. Primjerice, nije
dozvoljeno skenirati slike iz časopisa i stavljati ih na internet. Ne treba posebno napominjati kako se gleda
na brisanje napomene o autorskom pravu.

6
 2. Ako ništa ne zarađujem od toga, to nije povreda autorskog prava.

Jedina razlika između toga naplaćujete li distribuciju sadržaja koji je pod zaštitom autorskog prava ili ne
jest u tome koliku odštetu može dobiti autor na sudu. Dijelite li takav sadržaj besplatno, i dalje možete biti
osuđeni na davanje velike odštete ako ste svojim djelovanjem umanjili komercijalnu vrijednost sadržaja
(npr. masovnim dijeljenjem sadržaja).

3. Nikome ne štetim – zapravo, besplatno ih reklamiram!

Na autoru je da odluči želi li vašu besplatnu reklamu ili ne. Nemojte racionalizirati, pitajte. Danas nije
teško stupiti u kontakt s bilo kime.

4. Ako je nešto objavljeno putem Useneta (foruma, društvenih mreža), to je javno dobro i slobodno
to mogu koristiti kako želim.

Samim time što je nešto objavljeno na forumu zaštita autorskog prava nije prestala. To se događa tek ako
autor nedvojbeno obznani da se odriče autorskog prava (jasno to navodeći riječima: “Odričem se autorskog
prava na ovom djelu i stavljam ga u javnu domenu” i sl.) ili protekom 70 godina od smrti autora (prema
Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, NN br. 167/2003, 79/2007, 80/2011).

5. Fair use

Na velikom broju YouTube videa koji sadrže obrade pjesama (ili čak u cijelosti originale pjesama poznatih
izvođača), isječke iz filmova i slično u opisu možete pročitati “This posting is Fair Use, no copyright
infringement intended!”. Fair use je najčešća obrana protiv tužbe za povredu autorskog prava. Fair use je
stvoren kako bi se sadržaji mogli koristiti u svrhu komentara, parodija, vijesti, školovanja, a da se ne mora
tražiti odobrenje autora.Uglavnom se, dakle, radi o situacijama kada je u pitanju tekstualni sadržaj. Kod
fotografija teško da se možete izvući na fair use jer je kopirano 100% autorskog sadržaja, radeći tako štetu
tržišnoj vrijednosti djela i direktno vrijeđajući pravo ovlaštenika autorskog prava. (Mirna Pibernik, 2013.)

Putem interneta dolazimo doraznih korisnih informacija, slika, muzike i ideja. World Wide Web,
raznoliki chatovi, blogovi, Facebook, Twitter, Google +, web preglednici i ostale društvene
stranice isto kao i književni radovi, izumi ili umjetnička djela dio su čovjekova stvaralaštva. S
obzirom na to da se radovi na internetu promatraju kao kvalitetni čovjekovi radovi ili izumi,
osobe kojeih stvaraju mogu zaštiti svoj rad i uživati svoja autorska prava. Tako možemo
zaključiti da sadržaji koji se objavljuju na internetu jesu nečije autorsko djelo i zato su zaštićeni
Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima te se treba paziti da se ne povrijedi nečije
autorsko pravo.

Važno je znati da na internetu nisu zaštićeni samo oni sadržaji pored kojih se nalazi natpis
copyright ili znak ©. Naime, Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima zaštićeno je svako

7
pisano, glazbeno, kinematografsko, slikarsko, grafičko, fotografsko i drugo djelo, uz zakonske
izuzetke i djela za koja su autori sami izričito naveli da se mogu slobodno kopirati i koristiti. Bez
dozvole autora ne smiju se koristiti slike, fotografije, glazbene melodije i slični elementi. Na
primjer, ne bismo smjeli uzeti neku fotografiju umjetničke slike s autorove internetske stranice i
objaviti je na svojem Facebooku.

Daniel Horowitz (2013.) tvrdi kako su jedni od najčešćih kršenja copyrighta na internetu
skidanje filmova s Torrenta, korištenje neslužbenih stranica za online gledanje filmova i
korištenje ostalih sadržaja koji su zaštićeni autorskim pravima. Horowitz (2013.) navodi
zanimljiv primjer u kojemu je fotografkinja iz Idaha, Kai Eislen, tužila stranicu BuzzFeed za 3.6
milijuna dolara nakon što je stranica iskoristila njezine fotografije bez dopuštenja.

David Poter smatra da je pojava interneta promijenila kako gledamo na autorska prava. Iako su
podaci na internetu zaštićeni Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, sadržaji se mogu
beskonačno slati i kopirati. Poter (2013.) smatra da je stav ljudi taj koji je utjecao na mogućnost
tehnologije da se provuče kroz zakone o intelektualnom vlasništvu. Autor primjećuje kako ljudi
danas žele besplatni i neograničeni pristup podacima svih tipova, žele da ti podaci cirkuliraju i to
žele odmah. Česti primjer viđamo u školama i na fakultetu gdje se materijali koji su objavljeni u
raznim oblicima mogu koristiti besplatno. Iako neki izdavači nude plaćen pristup esejima,
seminarima i istraživanjima, dovoljno je da samo jedna osoba proširi materijale da bi takav način
zarade bio bezvrijedan. Poter (2013.) smatra da nakon što je nešto objavljeno na internetu, čak i
ako sud naredi da se sadržaj makne, vlasnik gubi intelektualno vlasništvo. Primjer toga je
ilegalno skidanje filmova putem torrenta, pri čemu se vlasnici originalnog filma više ne mogu
zaraditi punu cijenu proizvoda.

4. Zakoni o copyrightu u svijetu

U samom početku valja ukratko pojasniti najbitnije sporazume koji se tiču ove cjeline, zajedno
sa svojim organizacijskim tijelom prema Association of Corporate Counsel:

8
1. Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO):

• WIPO Konvencija, od Lipnja 1980.

• Pariška konvencija (industrijsko vlasništvo)

• Rimska konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za

radiodifuziju

• Bernska konvencija (literarna i umjetnička djela)

• Ženevska konvencija (neautorizirano dupliciranje fonograma)

• WIPO Autorska prava, izvođačka i producentska prava

2. Svjetska trgovinska organizacija (WTO):

• TRIPS dogovor

3. Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO):

• Univerzalna konvencija za autorska prava.

4.1. Sjedinjene Američke države

Temeljnijim proučavanjem zakona i konvencija, uviđeno je kako je to iznimno uređen

zakon, iako nedovoljno s obzirom na rast novih tehnologija. Kao prvi primjer, uzet je američki
Copyright law. U članku 1., stavak 8, klauza 8. Američkog Ustava stoji kako Kongres ima moć
promovirati progres i unaprjeđenje u znanosti i korisnim umjetnostima, osiguravajući piscima i
izumiteljima isključivo pravo, na ograničeno vrijeme na njihova djela i otkrića.

9
Također, dobro je spomenuti još nekoliko zakona u Sjedinjenim Američkim državama u kojima
je zakon o autorskim pravima uređen, poput Federal law, The Digital Millenium Copyright Act
(DMCA), U.S. Copyright Office, Librarian of Congress.

4.2. Kanada

Što se tiče Kanade, oni imaju „The Canadian Copyright Act“ kojim je uređen zakon o autorskim
pravima. Za razliku od svojih „južnih susjeda“, oni nemaju neki ekvivalent DMCA jer su
trenutno u procesu mijenjanja zastarjelih zakona o autorskim pravima. No, s druge strane,
Kanada je potpisnica Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela, kao i
Hrvatska, te je potpisnica (no nije još verificirano) Copyright Treaty of 1996 Međunarodne
organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) koju su i SAD i Europska unija ratificirale.
Trenutni kanadski zakon za intelektualno vlasništvo nije dovoljno ažurno za doba interneta i
društvenih mreža. Posljednji puta pokušali su modernizirati svoje zakone 2010. Godine, no
bezuspješno.

4.3. Europa

Što se tiče same Europe, zakoni o autorskim pravima variraju od države do države. Prvi puta,
europske su države pokušale zaštiti intelektualno vlasništvo Bernskom konvencijom za zaštitu
književnih i umjetničkih djela. Ova konvencija traži od svojih potpisnica da prepoznaju rad
autora ostalih potpisnica ove konvencije na isti način kako se štite autori vlastite države.

Pošto su države u Europi različito uređene, kao što se i zakone donose drugačije, ne postoji jedan
univerzalni zakon koji bi se odnosio na sve, postoje određene direktive Europske unije za
autorska prava u kojima stoje načini za reguliranje autorskih prava na internetu i ostalim
elektroničkim medijima.

4.4. Ujedinjeno Kraljevstvo

U Velikoj Britaniji, digitalni sadržaj reguliran je UK DEA (Digital Economy Act) 2010. Ono daje
vlasti pravo na limitiranje, zabranu ili čak terminaciju internet usluga prekršiteljima zakona.

10
 Jedan od kontroverznijih sporazuma je i ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement),
(trgovinski sporazum protiv piratstva i krivotvorenja). U teoriji, ovaj sporazum je trebao pojačati
zaštitu intelektualnog vlasništva, no od samog početka ovijen je velom tajni. Osim nekolicine
spornih članaka, cijeli je sporazum bio napravljen da bi se njime mogla kršiti ljudska prava (na
što su upozorili i iz Anonymous-a - poznate hakerske aktivističke skupine koja se zalaže za
slobodu govora, medija, interneta i slično). S pregovorima o potpisivanju ACTE se stalo nakon
odbijanja Europskog parlamenta, a i nakon što je organizirano mnogo prosvjeda po cijelom
svijetu, posebice u Europi.

Iako je ACTA zaustavljena, danas se pojavljuje novi problem koji bi mogao u potpunosti
zaustaviti slobodu korištenja interneta kakvog poznajemo danas– Net neutrality.

4.5. Tko je vlasnik sadržaja na internetu?

Kada instaliramo novu aplikaciju ili se registriramo na neke nove stranice, obično se od
svakog korisnika traži da stavi kvačicu pokraj teksta: „Prihvaćam uvjete korištenja“. Rijetko koji
korisnik će zapravo stati sa svojom registracijom/instaliranjem kako bi pročitao u prosjeku 50-ak
stranica teksta. Upravo u tom tekstu stoji članak o User Generated Content Ownership koji se
pobliže pojasnio Associoation of corporate Counsel;

To je zapravo davanje prava svih korisnika na sadržaj postavljen na aplikaciji ili

društvenoj mreži javnosti. O tome tko je vlasnik tih prava zapravo vrti se dosta polemika po
forumima, no, Facebook kao jedna od najvećih društvenih mreža daje dobar primjer, te u svojim
Uvjetima korištenja jasno daju do znanja kako su oni vlasnici svog objavljenog sadržaja na svom
mediju.

Zbog svih prvih zakona i regulacija, dolazi do zbunjenosti među autorima koji svoje
radove objavljuju na internetu; najviše su ovdje pogođeni blogeri, Youtuberi i slični autori iz
Sjedinjenih Američkih država. Kako bi se zaštitili, (ako koriste neki rad koji je zaštićen

11
autorskim pravom) mogu se pozvati na Fair Use – što dozvoljava korištenje radova pod
autorskim pravom bez dozvole samog autora. Razlika između ovoga i kršenja zakona o
autorskim pravima dosta je mala i granica je mutna, ali potrebno je imati 4 faktora ispunjena
kako bi se korištenje nečijeg intelektualnog vlasništva nazvalo kršenjem njegovih prava, a ne
Fair use. Što se tiče Kanade i Velike Britanije oni ne priznaju Fair Use u svojim državama, već
je kod njih Fair Dealing - doktrina pravnih obrana koja može biti valjana protiv kršenja
autorskih prava. Svaka država koja ima postavljeno kao i Kanada i Velika Britanija imaju
slobodu na drugačije načine interpretirati ovu doktrinu.

5. Rizici za industriju, ali i korisnike

Razvojem interneta kao nove platforme na kojoj se okuplja sve veći broj korisnika,
publike, ali i novih mrežnih veza koje mogu producirati nove digitalne sadržaje i interaktivne
usluge, dolazi do straha proizvođača sadržaja za svoje intelektualno vlasništvo. Kako bi se autori
i umjetnici, istraživači i znanstvenici zaštitili, postoje mnogi zakoni i međunarodni instrumenti
koji štite njihova prava. Zanimljiva je činjenica kako je u razmaku od samo 10-ak godina broj
korisnika interneta (od 1990. godine) porastao čak 224 puta. Osim u broju korisnika, raste i svrha
interneta kao platforme – više nije samo platforma za znanstvenike iza društvo već dobiva i
komercijalnu stranu gdje se počinju razvijati potpuno novi poslovi koji do tada nisu postojali.

Gledajući razvoj interneta kroz tehnološki napredak, vidljivo je kako se svake godine sve
više podataka može dijeliti, brzina prenošenja sadržaja i informacija dupla se, dok se cijene
korištenja interneta čak i smanjuju.

Upravo zbog razvoja širokopojasnog interneta (za razliku od prošlog, dial up) dolazi do
novih rizika – ovaj puta za glazbenu i filmsku industriju. Velikom se brzinom sav multimedijski
sadržaj, uključujući cijele dugometražne filmove, diskografije i slično mogu prebaciti na Internet
i dijeliti među korisnicima u samo nekoliko minuta. Kako Bradley S. Shear navodi u svome
članku o zakonu o autorskim pravima, upravo zbog eksponencijalnog rasta interneta, društvo se
upoznaje sa sve jeftinijom tehnologijom poput računala za svakodnevnu upotrebu koja imaju sve
veće prostore za spremanje podataka kao i sve brže procesore, sofisticirane programe koje je
lagano koristiti, digitalne snimače na koje je moguće spremiti bilo kakvu vrstu multimedijskog

12
sadržaja kojeg je moguće kasnije i izmanipulirati, promijeniti i slično. Zbog navedenog, s jedne
strane sve je više korisnika interneta koji postaju mogući, potencijalni prekršitelji zakona o
autorskim pravima. S druge strane, borba protiv prekršitelja na internetu postaje gotovo pa i
nemoguća. Iako postoje pravila i zakoni u svakoj državi o autorskim pravima, s današnjim
tehnološkim dostignućima gdje jedna individua može sakriti svoj digitalni trag na mnogim
serverima izvan vlastite države, vrlo je teško locirati prekršitelje koji se znaju služiti softverima
samo malo više od prosječnog korisnika.

Hiperlinkovi, kolačići i ostali slični programi funkcioniraju tako da pamte svačiji korak
na internetu, posjećene stranice ili način pretraživanja. S time, svaka stranica koja se posjeti,
ostaje pohranjena ne samo u računalu osobe koja provodi vrijeme na internetu (jer sustavi
pokušavaju olakšati korisniku surfanje tako da im automatski izbacuje slične stranice na kojima
su prethodno bili). Smatra li se ovo kršenjem autorskih prava? U teoriji gledano, da. U praksi je
druga stvar. Zato mnogi autori pokušavaju nagnati zakonodavce koji su u branšama medija da
promjene stare zakone jer se oni ne mogu gledati na isti način na internetu kao i na ostalim
medijima, previše je komplikacija i različitosti.

Virtualna tvornica, hrvatska tvrtka koja se bavi internet marketingom objavila je članak
upravo na sličnu temu: „Autorska prava na internetu: Pogrešna tumačenja i pravilno korištenje“.

U svom članku, autor prvo daje usporedbu interneta i dućana: „Kao što je u dućanu potrebno
platiti proizvod prije korištenja, isto je potrebno i s digitalnim proizvodima.“ Kao dobar primjer
navode ljudsku potrebu za nečim što smatraju estetski lijepim: „Putem tražilice ili društvenih
mreža pronađu privlačnu sliku te je kopiraju i iskoriste za svoje potrebe, bez da unaprijed
provjere smiju li ju koristiti.“

Zanimljiva je činjenica kako je poznata američka tvrtka Getty Images tražila odštetu od mnogih
hrvatskih portala koji su njihove fotografije koristili u vlastite svrhe.

Jedna od pretpostavki koje ljudi, korisnici imaju krive su kada na primjer navedu izvor neku
društvenu mrežu ili portal s kojeg su preuzeli željeni sadržaj, ili ako naglase kako nisu sami

13
kreatori sadržaja. Virtualna tvornica objašnjava u jedan od bitnijih razloga zašto je to i dalje
kršenje autorskih prava. Sama društvena mreža ili portal s kojeg je preuzet sadržaj nije vlasnik
tog sadržaja, već samo posrednik, to jest distributer sadržaja, što korisnici često ne shvaćaju.

Aron Balogh s Washington State Universityja u svom članku objašnjava kroz nekoliko
vrlo jednostavnih primjera kako osoba može kršiti autorsko pravo „surfajući“ internetom.

Kao što je već prethodno naveden primjer o spremanju sadržaja stranica zbog raznih programa
optimizacije, sličan primjer nabodi i Ronald B. Standler u svom eseju na kojeg se poziva autor.
On navodi kako osoba koja objavi svoj neki originalni sadržaj na internetu želi biti eksponiran/a;
želi da ljudi vide ili čuju njihov/njen sadržaj.

Kit Walsh iz Electronic Frontier Foundationa u svom članku koji se također bavi ovom
problematikom raspravlja o mogućnostima s kojima se korisnici interneta mogu „izvući“ iz
mogućih tužbi za kršenje autorskih prava. On postavlja par primjera u kojima „remixeri“ uzimaju
kulturu u svoje ruke:

1. Fan fiction – kada se uzmu stvarni likovi iz života, likovi iz knjiga, filmova, glazbe ili
bilo koje druge vrste umjetnosti kao glavni protagonisti priče; dakle, već postojeći karakter
„preuzet“ kao lik u neku drugu priču

2. Photoshop battles – česta pojava na internetu među fandomima, ali i na ostalim portalima
i stranicama gdje se više stvari fotošopira u originalnu sliku koja time u potpunosti gubi svoje
prvobitno značenje

3. Glazbeni videi fanova – kada se montažom ubaci dio pjesme koji izaziva neke osjećaje u
autoru na film, seriju ili neki drugi vizualni sadržaj kojemu pjesma u originalu ne pripada kako bi
se skrenula pažnja na određeni lik ili pojavu u seriji ili filmu (ili nekom drugom sadržaju)

Ima još nekoliko primjera iz sfere interneta gdje su autori, iako su koristili nečiji tuđi sadržaj,
sigurni da neće biti tuženi. Pitanje koje se postavlja je Zašto? Ovakve stvari još su uvijek u „sivoj
zoni“ zakona o autorskim pravima.

Prema Walshu, kada vlast daje određenim ljudima pravo da kontroliraju koje priče drugi ljudi
pričaju, to mijenja kulturu.

14
 Keri Lynn Engel daje kratak popis stvari što činiti a što ne na internetu kako ne bismo
prekršili ovaj zakon: Među ključnim točkama mogu se izdvojiti: „Ako nigdje ne piše suprotno,
računaj da je sve zaštićeno autorskim pravom“, „Ideje i činjenice generalno nisu zaštićene, ali
literarni radovi, slike, fotografije, crteži, filmovi, glazba i softveri su svi pod zaštitom.“ Za
razliku od gore spomenutog Kita Walsha koji tvrdi kako je fan fiction u „sivoj zoni“, autorica
ovog članka tvrdi suprotno; da su likovi i priče zaštićeni ovim zakonom te da autori fan fictiona
zapravo krše zakon, iako se ograđuje od ove izjave s naznakom kako tumačenje zakona varira od
države do države.

Rick Falkvinge u svome članku govori o nevjerojatnim stvarima koje korisnici interneta
navodno ne bi smjeli a da ne prekrše ovaj zakon, poput slanja e-mailom nečiju zaštićenu
fotografiju; dok s druge strane, nitko ne smije ući u e-mail korisnika i provjeriti je li on to uistinu
učinio. Kroz članak vodi raspravu o tome kako bi svi zakoni koji vrijede u realnom svijetu,
trebali vrijediti i u online svijetu. Kao dobar primjer navodi slanje kopiranog filma na kazeti. Mi
kao korisnici nismo smjeli kopirati film koji je na kazeti – jer smo sada prekršitelji ovog zakona.
No mi smo to i dalje učinili te kazetu u paketu šaljemo svojem prijatelju. Poštar, pošta niti bilo
koja druga osoba ne smije otvarati našu kutiju jer time onda i oni krše zakon o privatnosti.

Nadalje, autor navodi protuargument ovome da se tom logikom onda autori više ne bi
bavili svojim radovima, kao na primjer, glazbenici više ne bi proizvodili pjesme kada bi svi samo
kopirali njihove uratke. Na ovaj protuargument autor odgovara kako se svaka industrija vrti oko
novca; dakle ako jedan glazbenik ne zna voditi svoj posao i pod ovakvim okolnostima, ne bi ga
trebao ni voditi.

15
 6. Zaključak

Proučavajući zakone, konvencije i ostale pravne oblike i norme vezane uz autorska prava, vrlo je
teško izvesti jedan jednostavan zaključak. Naime, jasno je kako postoje pravni dokumenti
kojima se regulira sloboda korištenja interneta u svrhu zaštite autorskih prava. Jedan od takvih
dokumenata je i prethodno navedena ACTA, no njena provedba u europskim zemljama nije bila
uspješna, kao što je i navedeno. S druge strane, pojavljuje se problem Net neutralityja koji
postaje sve veći problem, ne samo za američko tržište, već i Europu i cijeli svijet. Internet je
platforma koja je uspjela McLuhanovo „globalno selo“ pretvoriti u javu – u realnom vremenu svi
na svijetu biti povezani.

Ako Net neutrality prođe kao zakon u Americi, logično je zaključiti kako će svjetska scena,
pogotovo umjetnost patiti. Amerikanci će odbijati plaćati velike mjesečne svote samo za
korištenje osnovnih aplikacija koje su već ugrađene u sve softvere proizvedenih smart phona u
zadnje vrijeme. Internet će moći koristiti samo viši slojevi američkog društva koji će moći
plaćati različite pretplate za skoro svaku aplikaciju posebno. Time, ostatak svijeta ostaje ne samo
bez datoteka koje još uvijek, koliko toliko, besplatno skidaju s interneta, već i bez dobrog dijela
ljudi s kojima su bili u kontaktu. Znatno bi se smanjila komunikacija, umjetnost se više ne bi
dijelila, glazba bi bilo koji drugi uraci građana Amerike jer svoj sadržaj ne bi imali gdje
postavljati. Nadalje, samo bi se trebala spomenuti kinematografija, glazbena industrija ili bilo
koja druga vrsta umjetnosti koja danas povezuje cijeli svijet.

Dakako da bi se ilegalno ponašanje na internetu trebalo kazniti kao i u realnom svijetu, no

je li moguće iste zakone provoditi na najvećoj platformi na svijetu i u realnosti?

Teško je ograničiti nešto tako veliko kao što je internet. On nije ničije vlasništvo i zbog toga na
njemu postoji toliko slobode. Mišljenja ljudi o kontroli slobode interneta su iznimno podijeljena.
Neki smatraju da bi ju trebalo ograničiti, poput začetnika ACTE ili Net neutralityja, dok drugi
smatraju da je internet mora ostati slobodan i bez ograničenja realnih zakona.

16
7. Popis korištenih izvora

1. Državni zavod za intelektualno vlasništvo, http://www.dziv.hr/ (stranica posjećena: 12. 1.

2018.)
2. Horowitz, D. (2013.) 15 Things You've Done on the Internet That Are Probably Illegal,
http://www.complex.com/pop-culture/2013/09/illegal-internet-things/ (stranica
posjećena: 13. 1. 2018.)
3. Pibernik, M. (2013.) Pet mitova o autorskim pravima na internetu, http://planb.hr/pet-
mitova-o-autorskim-pravima-na-internetu/ (stranica posjećena. 12.1. 2018.)
4. Porter, D. (2012.) Intellectual Property Rights Are Web’s Grey Area,
http://blog.mailbigfile.com/social/intellectual-property-rights-are-webs-grey-area/
(stranica posjećena: 12.1.2018.)
5. Shear, Bradley B. (2010.) Copyright protection in the digital age,
http://m.acc.com/legalresources/quickcounsel/icpituscaeu.cfm
(stranica posjećena: 12.1.2018)
6. https://www.virtualna-tvornica.com/autorska-prava/ (stranica posjećena: 16.1.2018.)
7. Balogh, A. The Internet & Copyright, https://ucomm.wsu.edu/the-internet-copyright/
(stranica posjećena 15.1.2018.)
8. Walsh, K. (2017.) Copyright Law Versus Internet Culture,
https://www.eff.org/deeplinks/2017/02/copyright-law-versus-internet-culture (stranica
posjećena 16.1.2018)
9. Engel, K. Copyright, the Internet and why it matters to you,
https://www.whoishostingthis.com/blog/2014/11/03/copyright-internet-and-you/ (stranica
posjećena 15.1.2018.)
10. Falkvinge, R. (2017.) Why shouldn't copyright law apply on the Internet?
https://www.privateinternetaccess.com/blog/2017/09/shouldnt-copyright-law-apply-
internet/ (stranica posjećena 16.1.2018.)

17