Gimnazija Dobrinja

Seminarski rad:
ATLETIKA(Bacačke discipline)

Uradila:Selma Mesihovic Profesor: Hadžiahmetović Sead

 ATLETIKA

Atletika je jedna od temeljnih i

najraširenijih sportskih grana, a koja
obuhvaća: trkačke, bacačke i skakačke
discipline. Zbog svoje sveobuhvatnosti
zovemo je, što atletika istinski i
jest, kraljica sportova! Atletskim
vježbama stječe se fizička snaga,
izdržljivost, brzina i okretnost a učvršćuju
se svojstva volje kao sto su hrabrost,
odlučnost i upornost.

Discipline atletike odlikuju se motoričkim kretanjima koja se uspješno mogu primjenjivati u

toku obrazovnog procesa ili kroz druge oblike vježbanja, pomoću kojih se značajno utiče na
podizanje opće psihofizičke sposobnosti pojedinca. Atletika je polazište i temelj za sve
ostale sportove. Od 1896. godine uključena je u redovni program Olimpijskih igara.

Brojne su atletske discipline ali onu koju cu ja obradjivati su bacacke discipline.

Bacačke discipline

Bacanje koplja  datira iz stare Grčke. Koplje se koristilo u ratu i u lovu, ali i u nekim igrama.
Od početka olimpijskih igara bacanje koplja bilo je sastavni dio, kao i sve do danas. Bacanje
koplja je vrlo zahtjevno. Suprotno od općeg mišljenja da je to jednostavno bacanje rukom,
ova disciplina koristi aktivnost cijelog tijela. Čak i mala odstupanja od pravilne tehnike skratit
će dužinu leta koplja, a i loše će utjecati na zglobove,ligamente i tetive.

Da bi razvio maksimalni potencijal bacač mora imati

kombinaciju brzine, snage, koordinacije i fleksibilnosti. Da
bi hitac bio dobar bacač mora biti opušten.

Tehnika bacanja koplja

Tehnika bacanja koplja dijeli se na nekoliko faza :

1. zalet
 2. započinjanje bacanja iz nogu i kukova sa efektivnim prijenosom težišta tijela samo
naprijed
3. torzija s maksimalnim odgađanjem opružanja ruke
4. blokiranje lijeve strane (kod dešnjaka)
5. dugotrajno ubrzanje bacačke ruke

→ Pravilnom tehnikom stičemo najvažniju komponentu: maksimalnu brzinu koplja u trenutku

izbačaja.
Zalet

Važna komponenta dobrog bacanja je zalet koji ima 30% do 40% učinka. Bacač koji iz

mjesta baci 48 metara sa zaletom bi trebao 63 do 69 metara. Glavni cilj zaleta je postići
maksimalnu kontroliranu brzinu trčanja uoči samog bacanja. S povećanjem brzine zaleta,
bacaču će sve teže biti pravilno se postaviti tjekom prestizanja sprave i križnih koraka. Zalet
mora biti opušten.

Najbolji zalet je s laganim početkom, zatim postupnim ubrzanjem te postizanjem

maksimalne brzine tjekom "ukopavanja" stopala i početka izbačaja. Dužina zaleta je od 8 do
15 koraka.

Odabrana dužina zaleta mora omogućiti :

 postizanje maksimalne kontrolirane brzine u prijelaznim koracima

 ravnomjerno i stalno ubrzanje od početka do kraja
 opuštenost tokom cijelog zaleta.

Prijelazni koraci i mehanika bacanja

Prijelazni koraci počinju kad se sprava povuče natrag i traju do izbačaja. Prestizanje sprave
počinje postavljanjem lijeve noge i završava postavljanjem lijeve noge u centralnu poziciju.

Dakle : → lijeva, desna, lijeva, desna-lijeva, gdje je pretposljednji korak kraći.

Većina bacača koristi 5 koraka dok neki 3, a neki i 7. Dok bacačka ruka i rame ostaju pasivni
iza težišta (kukova), stražnja noga brzo prebacuje težinu tijela na prednju nogu koja je
ukopana. Kad se kukom trzne naprijed dolazi do istezanja mišića trupa te se stiče
dodatna snaga za izbačaj. Doskok stražnje noge nakon križnog koraka ne smije kočiti
prijenos težine i rotaciju kuka. Poželjno je eksplozivno odgurivanje i prijenos težišta sa
zadnje na prednju nogu bez kočenja (postiže se mekanim korakom). Taj se korak postiže
savijanjem noge u trenutku odraza (kod prijelaza u posljednji korak) te se težište nesmetano
kreće prema naprijed. Mekani korak omogućuje i jaču torziju trupa, veće istezanje mišića i
trupa i veću snagu za bacanje. Nakon zadnjeg križnog koraka i doskoka na lijevu nogu,
desna je noga (kod dešnjaka) ispred težišta uzrokujući nagnutost prema nazad. Ta je
nagnutost naročito izražena kada se bacač snažno odrazi lijevom nogom tokom križnog
koraka. Uoči doskoka to se koljeno pasivno savija i omogućuje nastavak kretanja kukova dok
gornji dio tijela ostaje straga. Na taj način velika muskulatura nogu, kukova i trupa proizvodi
početnu snagu za bacanje, nakon čega slijede pokreti manje muskulature gornjeg
dijela tijela. Tako se postiže refleks istezanja koji proizvodi veću snagu od obične. U trenutku
kada su kukovi naprijed, tijelo je u obliku obrnutog slova C, sa ramenima povučenim natrag.
Izbacaj
Bacanje mora nastupiti čim prije nakon postavljanja prednje noge na tlo (ukopavanja). Prvo
se opružanjem desne noge kukovi guraju naprijed i tako se zdjelica postavlja u smjeru
bacanja. Gornji dio tijela ostaje straga, a lijevo rame i ruka pomiću se preko prsa te čvrsto
blokiraju lijevu stranu. Ako se dobro tempira, blok lijevom rukom završava prije početka
kretnje izbačaja pa će koplje još uvijek biti iza bacača. Tako se postiže istezanje prsne
muskulature trupa (naročito velikog leđnog mišića). To istezanje zbog "refleksa
istezanja" uzrokuje snažnu kontrakciju tih mišića te se bacačka ruka bičastom kretnjom
povlači naprijed. Nakon izbačaja koplja mora se obuzdati kretanje tijela prema naprijed jer u
protivnom dolazi do prestupa. To se postiže još jednim korakom naprijed.
Svjetski rekordi
Svjetski rekord u muškoj kategoriji (98.48 metara) drži Jan Železný iz Češke i postignut je 25.
maja 1996. godine u Njemačkoj. Kod žena rekord drži Kubanka Osleidys
Menéndez sa 71.70 metara, a rezultat je postignut 14.augusta 2005. godine
u Helsinkiju, Finska.

Bacanje diska

Bacanje diska je atletska disciplina s rotacijskim

kretanjima kojim bacač nastoji baciti spravu što
dalje. Bacanje diska razvija snagu, brzinu
okretnost i preciznost kretanja na bacalištu pa se
i danas upotrebljava kao sredstvo za razvijanje
učenikovih sposobnosti.

Tehnika bacanja diska

Za svladavanje cjelokupne tehnike važno je u metodici upotrijebiti predvježbe koje će nam to
olakšati i omogućiti.
Pravilno držanje diska - Disk se drži distalnim člancima prstiju, ručni zglob je opušten i ravan.
Prsti su razmaknuti. Vježba se zamah rukom koja mora biti potpuno opuštena u zglobu lakta
i ramena.
Kotrljanje diska po ravnoj liniji uz izbačaj iz klečećeg položaja.
Bacanje s mjesta
Savjeti za bacanje diska
U bacanju diska važno je koristiti cijeli torzo i noge.
Dok izvodi bacanje, sportaš se podiže postupnim opružanjem nogu i tako dobiva dodatnu
sliku za izbačaj. Nakon izbačaja kukovi su vrlo visoko. Desni se kuk snažno izbaci naprijed,
što povećava snagu bacanja. Ako se prednje stopalo nalazi malo ispred tijela, kukovi neće
moći ići naprijed, jer nemaju kamo. Pokret izbačaja mora slijediti nos i donju čeljust, koji
moraju biti okrenuti u smjeru bacanja. Svi ostali dijelovi tijela (kukovi, prsa itd.) moraju ići
naprijed ispred ruke koja drži disk, čime se postiže efekt praćke ili biča. Što se duže disk
kreće na taj način, imat će veću brzinu. U vezi s tim, vrlo je važna koordinacija lijeve ruke i
stopala. Smjer leta diska ovisi o tome kamo je lijevo stopalo okrenuto u trenuku kad se
kukovi podignu do kraja. Najbolja bacanja imaju nisku putanju, koja se kontrolira iz ramena
bacača. Bacač mora disk baciti pod kutom od 22 stupnja.

Za razvoj sposobnosti bacanja u pravom

smjeru mogu se koristiti drveni klinovi
zabijenu u zemlju u svim smjerovima.

U bacanju diska postoje tri stila:

S okretnim momentom: okretanje na stopalu, zatim okretanje donjeg dijela tijela s prelaskom
kruga, što gornjem dijelu tijela daje veći okretni moment za izbačaj;
S linearnom brzinom: ruke i noge ostaju blizu vertikalne osi radi brže rotacije, velik dio
okretnog momenta je posljedica “sprinta” preko kruga;
Linearno kružan: ruke i noge su u početku izvan vertikalne osi, tijekom okreta se dovode u taj
položaj, tako da se pokret postupno ubrzava.

Tezina diska:
Muskarci 2kg, Juniori 1,5 kg, Zene I juniorke 1 kg

Bacanje kugle

Bacanje kugle je atletska disciplina u kojoj bacač nastoji baciti kuglu što dalje. Ova atletska
disciplina služi za razvijanje snage, brzine, specifične izdržljivosti i okretnosti. Osim bacanja
koje je propisano atletskim pravilima, kugla se može bacati na razne načine. Pri tome u
skladu sa uzrastom natjecatelja, upotrebljava se kugla različite težine.
Historija

Prepostavlja se da su se prva natjecanja u bacanju kugle održavana u Velikoj Britaniji.

Povijesničari bilježe da su se vojnici oko 1346. godine natjecali u bacanju topovskog kugli
teškog 16 funti (7,257 kg). U početku se bacalo iz mjesta i to jačom i slabijom rukom.
Vremenom su se iskristalizirala pravila bacanja koja su se odnosila i na prostor iz kojeg se
bacala kugla.

Prvi službeni rezultati vode se u Velikoj Britaniji od 1860. godine, kad je H. Williams bacio
kuglu 36 stopa tj 19,972 metra.

Daljina bacanja kugle određena je:- brzinom izbačaja-

visinom izbačaja- kutom izbačaja

Visina izbačaja Visina sprave pri izbačaju određena je

tjelesnom visinom bacača i položaja njegovog tijela. Visok
bacač kojemu su trup i ruka nisko (jer se ne drži ispravno)
može imati manju visinu izbačaja od nižeg bacača koji je
potpuno uspravljen te koristi odraz. Da bi dužina bacanja
bila dobra, visina izbačaja mora biti što veća, s tim da su
drugi parametri na odgovarajućoj razini.

Ugao izbačaja

Optimalan ugao izbačaja ovisi o brzini i visini izbačaja. Da bi se postigla što veća dužina
bacanja, s povećanjem brzine treba smanjiti ugao. Na primjer, ako je kugla izbačena s visine
od 1.98 m pri brzini od 12.8 m/s, optimalan ugao će biti 41 stepen (izračunato prema
zakonima fizike projektila).

Tehnika(Aktivnost bacanja kugle podjeljena je na nekoliko faza):

1. Polazni položaj i priprema za poskok , 2.poskok, 3.izbačajna pozicija, 4.faza izbacivanja

(maksimalnig napora) te zatim 5.faza održavanja ravnoteže.

Polazni položaj i priprema za poskok

Bacač se postavlja leđima okrenut smjeru bacanja. Težina tijela se nalazi na zamašnoj nozi. Trup
opružen i uspravan. Ruka u kojoj se nalazi kugla je povijena u laktu, te pridržava kuglu uz vrat,
dok je druga u uzručenju. Tijelo se nalazi u potpunoj statičnoj ravnoteži

Postoje dvije pozicije iz kojih počinje poskok:

- Neposredan način (pozicija)- Pozicija “vage”

Poskok

Poskok ili klizajući poskok je pokretačka snaga u prvoj fazi bacanja i završava se dolaskom u
izbačajnu poziciju odnosno u trenutku kad obje noge uspostave kontakt s tlom. Početak
klizajućeg poskoka treba biti opušten, slobodan ali ne prebrz. Brz početak klizajućeg poskoka
prouzročuje gubitak ravnoteže tijekom njegovog izvođenja i ne omogućava pravilno preticanje
sprave.
Izbačajna pozicija (dešnjaci)

Desna noga je u centru kruga Lijeva noga vanjskim dijelom stopala dodiruje unutarnju površinu
segmenta Težina tijela nalazi se na desnoj nozi, koja je povijena, trup leđima okrenut u pravcu
bacanja i pretklonjen u suprotnom smijeru Lijeva noga je opružena u zglobu koljena

Faza izbacivanja (maksimalnig napora)

Za vrijeme izbacivanja karakeristično je kretanje tijela gore i naprijed povezano s istovremenim

okretanjem tijela do frontalnog položaja u smijeru bacanja uz neprestano narastanje brzine. Vrlo
bitno za bacanje u cjelini je povezivanje klizajućeg poskoka s aktivnošću izbacivanja.

Faza održavanja ravnoteže

Zajedničko djelovanje svih sila u smjeru bacanja mora biti u završnoj fazi zaustavljeno kako
bacač ne bi prestupio preko prednjeg ruba kruga. Nakon završenog izbacivanja kugle bacač
poskokom vrši izmjenu položaja nogu. Upravo taj pokret osigurava bacaču održavanje ravnoteže.

Kugla se mora izbacivati s ramena samo s jednom rukom. U trenutku kada atletičar u krugu
zauzme stav za početak bacanja, kugla mora dodirivati ilibiti vrlo blizu vrta ili brade, a šaka s
kuglom ne smije se spustiti niže od zauzetog početnog stava u tijeku bacanja. Bacač tijekom
bacanja ne smije dovesti kuglu iza ravnine ramena.

Kugla je načinjena od željeza, te mora biti posve okrugla, glatke površine bez ikakve hrapavosti.

U bacanju kugle nije dozvoljeno: Korišenje kugle koje nemaju važuću svjedodžbu IAAF-a.
Preinake na spravi. Omatanje vrpcom dva ili više prstiju. Uporaba vrpce na šaci (osim zbog
zaštite otvorenih rana). Uporaba rukavica.

Krug za bacanje kugle je promjera 2,135 m. Zaustavna greda je široka 11,2 do 30 cm, visoka 10
cm (iznad razine unutarnjeg kruga) i duga 1,22 m (uzduž unutarnjeg lučnog ruba) Unutrašnjost
kruga je od betona, asfalta ili drugog tvrdog i hrapavog materijala. Natjecatelj ne smije ničim
poprskati ili namazati unutrašnjost kruga ili svoju obuću.

Tezine kugle:
Seniorke i juniorke 4kg, Seniori 7,26 kg, Juniori 5kg

Bacanje kladiva

Bacanje kladiva je jedna od atletskih bacačkih disciplina.

Historija

Prva natjecanja u ovoj disciplini zabilježena se u Velikoj Britaniji, gdje su zabilježeni prvi
postignuti rezultati. Bacao se teški kovački čekić, koji je zbog duge drvene drške diktirao
kretanje sa zamasima pretežno u horizontalnoj ravni. Kasnije je drvena drška zamjenjena
lancem, a zatim žicom. U početku se bacalo sa linije, zatim iz kruga prečnika 2,5 m i iz kruga
prečnika 2,135 m.

Iz Velike Britanije ta disciplina se prenjela u sudjedne, a kasnije i u ostale zemlje. Ipak

bacanje kladiva zbog posebnih uslova pod kojima se izvodi (posebno bacalište, zaštitna
mreža, opasnost od kidanja žice i sl.) nije tako rasprostranjena disciplina, kao što su druga
bacanja.

Na daljinu bacanja utječu tri faktora:

Brzina izbačaja, ugao izbačaja i visina

izbačaja.
Brzina izbačaja se pokazala kaonajvažniji
faktor.
Idealan ugao izbačaja je 44 stepena, iako
mnogi vrhunski bacači bacaju i pod uglom od 38 do 40 stepeni. To je zato što se pri strmijem
uglu ne može postići ista brzina izbačaja.
Maksimalna brzina izbačaja postiže se produžavanjem puta vrtnje kladiva prije izbačaja. Što
je veći radijus rotacije, put je veći. To se postiže suprotnim položajima zdjelice, ispruženim
rukama i opuštenim ramenim pojasom. Savijanjem koljena i zauzimanjem povišene sjedeće
pozicije, bacač produžuje radijus rotacije.
Kad se ruke sasvim ispruže, uz opuštanje ramenog pojasa, izgledaju kao da su se istegnule i
više od njihove normalne dužine. Rezultat toga je veći polumjer, duže vučenje i veća brzina
kladiva. Široki zamasi pomoći će i zauzimanju dobrog položaja za vrtnju.
Bacač mora trajanje jednonožnog oslonca (kada je tijekom rotacije samo jedno stopalo na
tlu) svesti na minimum. Kladivu se ubrzanje dodaje tijekom oslonca na obje noge, i dok je
ono u najvišem položaju, koljeno na suprotnoj strani od kladiva se savija, spušta se težište i
bacač snažno povlači kladivo prema dolje. Na svakom okretu desna noga (kod dešnjaka) se
podiže i dotiče tlo ranije nego u prijašnjem okretu.

Tehnika bacanja kladiva

Ravnoteža je jedan od najvažnijih faktora vrhunskog bacanja. Da bi se postigla maksimalna

brzina i dobro bacanje, pokreti moraju biti tečni. U ovoj su disciplini principi dinamičke
ravnoteže (ravnoteže u kretanju) prilično složeni. Riječ je o ravnoteži koja se mora postići
između kladiva i bacača u kretanju. Masa bacača veća je od mase kladiva, pa se nešto mora
dodati sa strane kako bi se održala ravnoteža. To "nešto" je polumjer vrtnje kladiva koji je
duži od polumjera vrtnje bacača. Brzina kladiva povećava centrifugalnu silu što dodatno
pomaže održavanju ravnoteže.
Zamasima se postiže centrifugalna sila koja će se suprostaviti masi bacača u početku vrtnje.
Kada se kladivo kreće prema dolje bacač ga mora ubrzati. Brzina pokreta se tijekom svakog
kružnog zamaha postupno povećava. Kod prvog zamaha kladivo se nalazi dolje i desno. U
drugom zamahu bacač mora osjetiti spravu i kontrolirati njezinu široku kružnu putanju čija se
najniža točka nalazi u razini koljena.Pomoću okreta se povećava brzina glave kladiva.
Tijekom okretanja bacač mora osjetiti spravu i kontrolirati je - bacač počinje polako da bi
završio eksplozivno u doskoku za sljedeću fazu.
U modernoj tehnici smjer kretanja nije paralelan sa smjerom bacanja, već je pod uglom od
10 do 20 stepeni. Na taj se način produžuje put ubrzanja sprave. Za razliku od klasične
tehnike, u modernoj se tehnici desnim stopalom ranije dolazi na podlogu. To omogućuje
dužu primjenu sile od gore prema dolje. Ova tehnika za ubrzanje sprave koristi prednost
gravitacije i inercije tijela i omogućuje primjenu sile na dužoj putanji.
U ovoj fazi izbačaja se sastaju svi prethodni faktori. Ogromnom povlačenju kladiva bacač se
odupire položajem tijela i snagom nogu. Kada glava kladiva dostigne maksimalnu brzinu pod
optimalnim uglom sprava se ispušta i odlijeće. U tom trenutku glava kladiva oslobođa su od
mase bacača i počinje faza leta.

U početnim zamasima

- Savijanje laktova i podizanje ramena- Savijanje trupa prema naprijed- Nedovoljno savijanje
nogu- Najniža točka njihanja kladiva je predaleko ispred bacača- Nedovoljno prednje i gornje
njihanje kladiva- Predalek položaj šaka kad se prelazi preko glave- Nema suprotnih kretnji kukova
u odnosu na ramena- Tijekom okreta trupa udesno i "susretanja" kladiva nema podizanja lijeve
pete

U okretima

- S okretom se počinje prekasno, pa kladivo ide ispred tijela- Tjelesna težina nije na savijenoj
desnoj nozi- Presporo kretanje desne noge tijekom okreta i predaleko od lijeve- Savijanje glave i
gornjeg dijela tijela prema naprijed- Savijanje u laktovima- Stopala se ne okreću za 180
stupnjeva, pa bacač završava na lijevoj strani kruga- Ispružanje lijevog koljena pa se završi na
desnoj strani kruga- Putanja kladiva je prestrma

Nakon izbačaja

- Zaustavljanje vrtnje umjesto da se ona slijedi- Nagaz izvan prednje polovice kruga.

Tezina kladiva: - Seniori – 7,26 kg- Juniori – 5 kg- Seniorke i juniorke – 4 kg