PREVOZ OPASNIH MATERIJA U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU

1. UVOD – Uopšte o prevozu opasnih materija i ADR sporazumu

Opasne materije su one materije koje pri proizvodnji, prevozu (unutrašnjem i javnom), rukovanju
i korišćenju mogu biti opasne i štetne po zdravlje ljudi i okolinu.
U Evropi, od ukupne količine roba u prevozu, oko 18% čine robe koje predstavljaju opasne
materije.
Raspodjela ovih roba prema vidovima prevoza je sledeća:
- drumski prevoz oko 63%,
- rečni prevoz oko 12%,
- željeznički prevoz oko 10%,
- pomorski prevoz oko 15%,
- vazdušni prevoz 0,20%.
Pri prevozu opasnih materija u drumskom saobrćaju rizik pojave opasnih situacija je veliki, i to
prvo zbog mogućnosti nastanka saobraćajnih nezgoda, a drugo zbog dejstva opasnih materija ako dodje
do njihovog aktiviranja. Aktiviranje opasnih materija može da ima katastrofalne posledice posebno ako
do toga dodje za vrijeme prevoza kroz gusto naseljena mjesta. Posledice saobraćajne nezgode u kojoj je
došlo do aktiviranja opasne materije, mogu daleko da prevazilaze mjesto i vrijeme udesa i da pored
mogućeg razaranja dovedu i do teških posledica ekološkog karaktera.
Iz potrebe da se prevozu opasnih materija u drumskom saobraćaju posveti posebna pažanja nastao
je Evropski sporazum o medjunarodnom drumskom prevozu opasnih materija čija je skraćenica ADR.
Sporazaum je potpisan 30.09.1957.godine u Ženevi. Naziv sporazuma na francuskom jeziku je:
Accord europeen relatif an transport international des marachandises Dangereuses par Route a na
engleskom jeziku: Europen Agreentent concer the international caitiage of Dangerous goods by Rood.
Skraćenica ADR potiče od prvih slova ključnih riječi ovog sporazuma na francuskom jeziku
(Accord – ugovor, sporazum, Dangereux – opasan, Rout – put).
Sporazum je u Ženevi 1957. godine potpisalo prvih 19 zemalja Evrope, u vremenu mu je pristupila
većina evropskih država.
Danas potpisnice ADR sporazuma su Austrija, Azerbejdžan, Bjelorusija,Belgija, Bugarska,
Bosna i Hercegovina, Madjarska, Makedonija, Maroko, Njemačka, Norveška, Grčka, Danska, Italija,
Španija, Kazahstan, Kipar, Latvija, Litva, Lihternštajn, Luksemburg, Poljska, Portugalija, Rumunija,
Ruska Federacija, Republika Moldavija, Slovačka, Slovenija, Britanija, Ukrajina, Finska, Francuska,
Hrvatska, Češka Republika, Švajcarska, Švedska, Estonija, Srbija, Crna Gora.
SFRJ pristupila je ovom sporazumu 1972.godine. Nakon toga nostrifikaciono tijelo je
potvrdjivalo nastavak kontinuiteta članstva, SRJ, a potom SCG. Po osnovu članstva SCG, nakon
osamostaljenja Srbije i Crne Gore, obje članice stekle su status sukcesora ovog članstva.
Države potpisnice sporazuma prihvatile su obaveztu da dozvole prevoz opasnih materija preko
svojih teritorija ukoliko su ispunjeni zahtjevi ADR sporazuma. Dakle države potpisnice, dopustile su da
ADR reguliše pravila medjunarodnog transporta opasnih materija preko njihovih teritorija. Sporazum je, s
druge strane, ostavio mogućnost da države samostalno regulišu prevoz opasnih materija koji se odvija u
okviru njihovih granica, tj. domaći prevoz.
Države potpisnice ADR sporazuma imaju obavezu, da svoje nacionalne propise prilagode
odredbama ovog sporazuma, a ukoliko postoje otstupanja, ona ne mogu biti sa blažim kriterijumima.
Crna Gora je donijela Zakon o prevozu opasnih materija, Službeni list Crne Gore, br. 5 od 28
januara 2008.godine.
Treba istaći da ADR ne predvidja nikakve kaznene mjere u slučaju da se u nekoj državi potpisnici
ADR sporazuma prevoz opasnih materija ne odvija prema njegovim pravilima. Sankcionisanje takvih
pojava prepušteno je zakonodavstvu države na čijoj teritoriji se vozilo nalazi.

1
 Odredbe ADR sporazuma ne odnose se samo na prevoznike i vozila u užem smislu, već pored
obaveza prevoznika ADR propisuje i obaveze proizvodjača opasne materije, isporučioca, primaoca i
svih onih koji su uključeni u cjelovit transportni postupak. Dakle, prevoz u širem smislu obuhvata
pakovanje, utovar, prevoz od mjesta do mjesta, istovar i raspakivanje.
Obaveze svih učesnika u prevozu definisane su odredbama ADR sporazuma koga čine tri cjeline:
Protokol sporazuma, Prilog A i Prilog B.
Protokol sporazuma je relativno kratak i sadrži samo opšta načela po kojima se uredjuju odnosi
i prava država potpisnica, odnos ADR-a prema lokalnim zakonima i drugim medjunarodnim
sporazumima, opis procedure revizije i slično.
Prilog A obuhvata spisak opasnih materija i njihovu klasifikaciju prema vrsti i stepenu opasnosti.
Pored toga, ovaj prilog propisuje i način pakovanja, obeležavanja, kao i formu transportne dokumentacije
za razuličite opasne materije. Generalno rečeno ovaj prilog obuhvata obaveze pošiljaoca opasnih materija.
Prilog B definiše zahtjeve u pogledu konstrukcije, opreme i upotrebe vozila za prevoz odredjenih
tipova opasnih materija. Dakle, ovaj prilog opisuje obaveze prevoznika opasnh materija.
Svakom od ovih priloga pridruženi su Dodaci u kojima se dalje razradjuju i konkretizuju stavovi
i odredbe navedenih priloga.
Opisani sadržaj ADR sporazuma prikazan je strukturnom šemom na sl.1.

ADR sporazum

Protokol
sporazuma Prilozi

A B
Dodaci Dodaci
A 1 ... A i B 1 ... B j

Slika 1 Strukturna šema ADR – sporazuma

Za razliku od Protokola sporazuma čija se forma nije promijenila od 1957 godine, njegovi Prilozi
se, s obzirom na tehnološki napredak i rastuće zahtjeve u pogledu bezbjednosti saobraćaja, stalno
mijenjaju i dopunjuju.

2. OPASNE MATERIJE

2.1. Klasifikacija opasnih materija

Klasifikacija opasnih materija u ADR-u je izvedena na bazi preporuka Ujedinjenih nacija koje su
namijenjene za primjenu u cijelom svijetu i koje su zajedničke za sve oblike prevoza opasnih materija.
Prema tom sistemu klasifikacije sve opasne materije, njih oko 50.000, razvrstano je u 9 klasa,
tabela 1.

2
 Tabela 1 Klasifikacija opasnih materija
Klasa Naziv klase
1 Eksplozivne materije i artikli
2 Gasovi: komprimovani, tečni ili
rastvoreni pod pritiskom
3 Zapaljive tečnosti
4 4.1. Zapaljive čvrste materije
4.2. Samozapaljive materije
4.3. Materije koje prilikom
kontakta sa vodom razvijaju
zapaljive gasove
5 5.1. Oksidirajuće materije
5.2. Organski peroksidi
6 6.1. Toksične materije (otrovi)
6.2. Otpadne materije i materije
koje izazivaju infekcije
7 Radiaktivne materije
8 Korozivne (nagrizajuće)
materije
9 Ostale opasne materije i artikli
Primjer
Eksplozivi, municija, sredstva za paljenje,
vatrometni predmeti itd.
Boce sa komprimovanim vazduhom, propan-
butanom, acitilenom, amonijakom, kiseonikom itd.
Dizel, benzin, kerozin, mazut itd.
Sumpor, naftalin itd.
Fosfor (bijeli ili žuti) itd.
Kalijum, natrijum itd.
Vodonik peroksid, natrijum hlorat itd.
Pinan-hidroperoksid itd.
Hlor, pesticidi itd.
Organski otpaci, fekalije itd.
Uran, ulošci aktivnih gromobrana itd.
Sona kisjelina, kaustična soda itd.
Azbest, litijumske baterije, genetski izmijenjeni
mikroorganizmi itd.

2.2. Označavanje opasnosti

Prema ADR sporazumu ukoliko se opasne materije prevoze vozilima drumskog saobraćaja
obavezno se na vozilo postavljaju odgovarajuće oznake opasnosti, table upozorenja, table sa oznakom
opasnosti i nalepnice (liste) opasnosti.
Opasnost se označava sa dva broja: broj opasnosti (Kemlerov broj) i identifikacioni broj
materije (UN broj materije). Ovi brojevi se upisuju na tablama koji se postavljaju na motorno vozilo koji
prevozi opasnu materiju. Tabla je dimenzija 400x300 mm, naradžaste boje sa crnom ivicom (maksimalna
širina ivice 15 mm). Narandžasto polje je po sredini podijeljeno horizontalnom crnom linijom širine 15
mm na dva dijela.
U gornjem polju je upisana brojčana oznaka opasnosti a u donjem polju brojčana oznaka opasne
materije. Visina brojeva je 100 mm a debljina linija brojeva 15 mm.
Opasne materije mogu da sadrže jednu ili više opasnosti. Zato opasna materija u opštem slučaju
može da sadrži glavnu, sporednu i dodatnu opasnost.
Brojčana oznaka opasnosti označava vrstu i stepen opasnosti. Ova oznaka se sastoji od dvije ili tri
cifre ispred kojih može da stoji slovo X.
1 – eksplozivne materije,
2 - gas,
3 – zapaljive tečne materije,
4 – zapaljive čvrste materije,
5 – oksidirajuće materije (intenziviranje vatre)
6 – toksične (otrovne) materije,
7 – zračenje (radioaktivnost),
8 - korozivnost (nagrizanje),
9 – opasnost od spontane burne reakcije.
Beznačajna opasnost se označava cifrom 0.

3
 Zato, ako se opasnost vezana za neku materiju može adekvatno opisati samo jednom cifrom, iza
te cifre upisuje se cifra »0«. Slovo »x« ispred brojčane oznake označava da opasna materija reaguje
opasno u dodiru sa vodom, te u slučaju požara ili nezgode na vozilu ne smije doći u dodir sa vodom.
Primjeri brojeva opasnosti:
30 – zapaljiva tečnost,
33 – lako zapaljiva tečnost,
336 – lako zapaljiva tečnost, otrovna,
338 – lako zapaljiva tečnost, korozivna,
x338 - lako zapaljiva tečnost, korozivna, koja reaguje opasno u dodiru sa vodom.
Identifikacioni broj materije je četvorocifreni broj koji jednoznačno odredjuje opasnu materiju.
Ovaj broj se naziva i UN broj jer su spisak brojeva koji su dodijeljeni pojedinim opasnim materijama
objavile Ujedinjene Nacije.
Na slici 2 kao primjer prikazane su table za označavanje benzina i dizel goriva.

oznaka
opasnosti

UN broj

a) b)
Slika 2 Table za označavanje opasnosti: a) benzin, b) dizel, lož ulje, mazut

Osim tabli za označavanje opasnosti koriste se i nalepnice (listice) opasnosti. Nalepnice su

kvadratnog oblika a postavljaju se sa dijagonalom vertikalno pa izgledaju kao rombovi. Za postavljanje
na ambalažu stranica kvadrata je 10 cm a za vozilo najmanje 25 cm. Nalepnica sadrži stilizovanu oznaku
opasnosti.
Ako materija koja se prevozi sadrži dvije ili tri opasnosti, za svaku se postavlja odgovarajuća
nalepnica, po redosledu opasnosti iz oznake opasnosti, npr. 386 – biće prvo nalepnica 3, sledeća 8 i na
kraju 6.
Primjeri nekih naljepnica dati su na slici 3.

br. 1 br. 3 br. 4.2

br. 4.3 br. 6.1 br. 8

Slika 3 Liste opasnosti: br. 1 – podložnost eksploziji (narandžasta podloga); br. 3 – opasnost od požara (crvena
podloga); br. 4.2 – materije sklone samozapaljenju (donja polovina crveno obojena); br. 4.3 – opasnost od
nastajanja zapaljivih gasova u dodiru sa vodom (plava podloga); br. 6.1 – opasnost od trovanja (podloga bijela);
br. 8 – opasnost od korozije (donja polovina crno obojena)

4
 Uvid o učešću pojedinih klasa opasnih materija u prevozu drumskim saobraćajem pružaju
statistički podaci.
Tako, prema statističkim podacima za 1997.godinu u Njemačkoj pretežni dio prevoza opasnih
materija čine zapaljive tečnosti (klasa 3) sa oko 80,7%, gasovi (klasa 2) oko 8,6%, korozivne materije
(klasa 8) oko 5% i ostale opasne materije oko 5,7 %.

3. VOZILA ZA PREVOZ OPASNIH MATERIJA U DRUMSKOM SAOBRAĆAJU

Zbog potrebe homologacije opreme i djelova motornih i priključnih vozila u okviru ECE
pravilnika, izvršena je klasifikacija i kategorizacija drumskih vozila, sl. 4.

DRU MSKA VOZILA

Kategorija Kategorija Kategorija Kategorija

L M N O
L1 - L 5 M1 - M3 N 1 - N3 O1 - O 4

Slika 4 Kategorije drumskih vozila

Kategorija L: Motorna vozila sa manje od četiri točka

Kategorija M: Motorna vozila sa najmanje četiri točka ili sa tri točka i najvećom ukupnom masom iznad
1000 kg, koja služe za prevoz putnika.
Kategorija N: Motorna vozila za najmanje 4 točka ili vozila sa tri točka čija ukupna masa prelazi 1000 kg,
a koja se (u oba slučaja) koriste za prevoz tereta.
Kategorija O: Prikolice (uključujući poluprikolice).

Saglasno odredbama ADR sporazuma za drumski prevoz opasnih materija primjenjuju se vozila
kategorija N i O.
Prema ADR sporazumu uvodi se podjela vozila koja se koriste za prevoz opasnih materija na
sledeće tipove:
Vozila tipa EX/II: namijenjena za prevoz eksplozivnih materija i predmeta klase 1.
Vozila tipa EX/III: namijenjena prevozu eksplozivnih materija i predmeta klase 1, sa strožim
zahtjevima u odnosu na vozila tipa EX/II.
Vozila tipa FL: namijenjena za prevoz tečnosti čija tačka paljenja ne prelazi 61 C (sa izuzetkom
dizel goriva u skladu sa standardom EN 590:1993, ulja i lož ulja, UN broj 1202 čija je tačka paljenja
definisana u standardu EN 590: 19939 ili zapaljivih gasova u kontejnerima sa zapreminom većom od 3m3
i fiksnim ili montažno/demontažnim posudama čija je zapremina veća od 1 m3.
Vozila tipa OX: namjenjena za prevoz hidrogen peroksida ili rastvora sa više od 60% hidrogen
peroksida (klasa 5.1 UN broj 2015) u kontejnerima sa zapreminom vežom od 3m3 i fiksnim ili montaćno
demontaćnim podacima čija je zapremina veća od 1 m3.
Vozila tipa AT: različita od vozila tipa FL i O, namjenjeno za prevoz opasnih materija u
kontejnerima, fiksnim ili montažno/demontažnim posudama čija je zapremina veća od 1 m3.
Vozila za prevoz opasnih materija s obzirom na namjenu, konstruktivne specifičnosti vozila i
opreme, režime kretanja i mjere zaštite svrstavaju se u klasu specijalnih vozila.
Ova vozila moraju da zadovolje sve opšte uslove koji su propisani za odredjenu klasu i
kategoriju vozila, ali i dodatne uslove definisane ADR sporazumom, za prevoz odredjene opasne
materije.
Medjunarodni tehnički normativi ističu četiri grupe zahtjeva u pogledu komponenata i opreme
vozila za prevoz opasnih materija: 1) elementi i komponente pasivne bezbjednosti – zaštita od udara i
podletanja sa zadnje i bočnih strana, 2) komponente i sistemi aktivne bezbjednosti – regulisanje brzine
kretanja, regulisanje procesa kočenja, 3) elementi i komponente za sprečavanje požara – raspored i
5
izolacija zagrejanih delova pogonskog agregata, hvatači varnica, specifičnost elektro opreme, odvodjenje
statičkog elektriciteta, 4) razna oprema – širok spektar različite opreme i pomoćnog alata koji je obavezan
za vozila ove namene.
Zahtjevi koje treba da zadovolje vozila za prevoz opasnih materija mogu se razvrstati i na sledeći
način:
- zahtjevi u pogledu izvodjenja elektro-opreme vozila
- zahtjevi u pogledu izvodjenja sistema kočenja
- zahtjevi u pogledu zaštite od požara
- zahtjevi u pogledu ugradnje ograničivača brzine
- zahtjevi u pogledu izvodjenja uredjaja za spajanje vučnog i priključnog vozila,
- zahtjevi u pogledu zaštite od podlijetanja,
- zahtjevi u pogledu zaštite kompletnih vozila (za pojedine tipove vozila i opasnih materija).

3.1. Elektro-oprema vozila

Svi elektro-uredjaji na vozilu moraju biti izvedeni u sigurnosnoj izvedbi.

- Provodnici moraju biti tako izabrani u pogledu dimenzija i zaštite i postavljeni da ne može
doći do toplotnih i mehaničkih oštećenja.
- Za uvodjenje u potrošače i razvodjenje kablova neophodna je primjena odgovarajućih
razvodnih kutija sa zaptivajućim uvodnicama.
- Zabranjena je upotreba sijalica sa navojnim grlom.
- Priključak indikatora nivoa goriva na rezervoaru mora biti zaštićen.
- Vozilo mora imati glavni baterijski prekidač za isključivanje svih električnih kola (izuzev
tahografa) koji je postavljen što bliže akumulatoru; komandovanje ovim prekidačem mora
biti sa dva mjesta – iz kabine i sa spoljne strane vozila. Prekidač mora da funkcioniše i za
vrijeme rada motora bez izazivanja opasnog porasta napona.
- Obloga glavnog prekidača treba biti izvedena sa stepenom zaštite IP 65, a električni priključci
na glavnom prekidaču trebaju imati stepen zaštite IP 54. Takodje električni priključci izmedju
vučnog i priključnog vozila moraju imati stepen zaštite IP 54.
Zaštita IP 65 znači zaštitu od snažnog vodenog mlaza iz bilo kojeg smjera i zaštitu od
prodiranja prašine.
Zaštita IP 54 znači zaštitu od prodiranja prašine i zapljuskivanja vodom iz bilo kojeg smjera.
- Akumulator mora biti osiguran u dobro provjetravanoj metalnoj kutiji, ili kutiji od drugog
materijala dovoljne čvrstoće i sa izolovanim unutrašnjim djelovima.
- Zadnji svjetlosno-signalni uredjaji (lampe) trebaju biti zaštićeni od mehaničkog oštećenja.
- Kod vozila tipa FL svi elementi vozila na kojima može doži do varničenja usled statičkog
elektriciteta trebaju biti povezani u jednu ekvipotencijalnu cjelinu tako da je električni otpor
izmedju bilo kojih mjesta na vozilu manji od 2. Vozilo treba da je snabdjeveno izolovanim
provodnikom dužine 10-20 m presjeka 4-6 mm2 sa zavarivačkim kliještima na kraju za
povezivanje vozila radi uzemljena za vrijeme punjenja i pražnjenja bačve gorivom; rukohvati
kliješta su obloženi plastikom.
- Takodje ova vozila moraju imati elastičnu provodljivu traku (u stalnom kontaktu sa tlom) za
odvod statičkog elektriciteta. Ukupni otpor izmedju ma kojeg dijela vozila i kraj trake mora
biti manji od 2.
- Cijela elektro instalacija koja se nalazi iza kabine vozača mora biti tako riješena da je zaštićena
od pojave varnica ili kratkog spoja tokom normalnog korišćenja, odnosno da umanji rizik
nesrećnih slučajeva u slučaju sudara vozila. Medjutim kablovi senzora kočiong
antiblokirajućeg uredjaja ABS ne moraju biti dodatno zaštićeni.

Primjeri električnih kablova sa odgovarajućim zaštitom prikazani su na slici 5.

6
 Spoljašnji om otač

Spoljašnji omotač
Talasa sti spoljašnji omotač

Slika 5 Elektro-kablovi odgovarajućih izolacija

3.2. Sistem kočenja

Motorna i priključna vozila namijenjena za prevoz opasnih materija moraju s obzirom na kočenje
u potpunosti ispunjavati zahtjeve ECE 13 i direktive 71/320/EEC.

3.2.1. Antiblokirajući uredjaj

Motorna vozila najveće dopuštene ukupne mase preko 16 tona ili tegljači za vuču priključnih
vozila najveće dozvoljene ukupne mase preko 10 tona moraju biti opremljeni antiblokirajućim uredjajem
(ABS-om), kategorije l, u skladu sa ECE 13, Aneks 13).
Priključna vozila čija najveća dopuštena ukupna masa prelazi 10 tona, moraju takodje biti
opremljena ABS-uredjajem, kategorije A, u skladu sa ECE 13, Aneks 13.
Antiblokirajući uredjaj je regulator za zatvorenim kolom koji omogućava kočenje bez blokiranja
točka. Princip rada antiblokirajućeg uredjaja šematski je objašnjen na slika 6.

4 3 6 5

Slika 6 Antiblokirajući uređaj

Davač broja obrta točka (senzor) (1) daje upravljačkoj jedinici (2) signal ugaone brzine, na
osnovu čega se odredjuje ugaono usporenje ili klizanje točka. Na osnovu toga upravljačka jedinica
upravlja regulacionim ventilom (modulatorom) (3) tako da se u kočni cilindar (4) iz rezervoara (5), a na
osnovu komande saopštene kočnom ventilu (6) dovodi pritisak koji je uskladjen sa raspoloživim uslovima
kočenja (prijanjanja).

3.2.2. Usporivač

Motorna vozila čija dozvoljena ukupna masa prelazi 16 t i motorna vozila namijenjena za vuču
priključnog vozila čija ukupna dozvoljena masa prelazi 10t trebaju biti opremljena usporivačem.
Usporivač ili dopunska kočnica je uredjaj namijenjen blagom, dugotrajnom kočenju pri kretanju
vozila na dugim nizbrdicama i to bez upotrebe radne, pomoćne i parkirne kočnice.

7
 Usporivači mogu biti:
- motorski
- elektrodinamički
- hidrodinamički
- frikcioni (na principu višelamelaste frikcione spojnice koja radi u uslovima vlažnog trenja.

Usporivači, isključujući motorske usporivače, nazivaju se retarderi. Prema položaju, odnosno mjestu
ugradnje dijele se na primarne koji se postavljaju izmedju motora i menjača, i sekundarne koji se
postavljaju izmedju menjača i pogonske osovine, slika 7.

Slika 7 Moguće pozicije sekundarnih retardera

U slučaju električnog kvara na ABS-u, integrisani ili kombinovani retarderi se trebaju isključivati
automatski. Efikasnost usporivača se treba kontrolisati pomoću ABS-a na taj način da na kočenoj osovini
(osovinama) koja(e) se koči usporivačem, ne može doći do blokiranja točkova na brzinama većim od 15
km/h. Medjutim, ova odredba se ne treba primjenjivati u slučaju izvedbe motorne kočnice kao usporivača.
Performanse usporivača trebaju biti takve da u potpunosti zadovoljavaju zahtjeve EC 13, Aneks 5 (tip
II A test), za opterećeno vozilo pri čemu ukupna dozvoljena masa vučnog voza ne prelazi 44 t. Ako
motorno vozilo u potpunosti ne zadovoljava zahtijevane performanse usporivača opisane u prethodnom
paragrafu, treba zadovoljiti zahtjeve EC 13, Aneks 5, za vučno vozilo i omogućiti ugradnju usporivača
na priključnom vozilu. Na takvim motornim vozilima je potrebno ugraditi kontrolni uredjaj koji će
signalizirati rad usporivača na priključnom vozilu. Ako je prikolica opremljena usporivačem, onda ista
u potpunosti treba zadovoljiti zahtjeve EC13, Aneks 5, i prve četiri odredbe date u ovom poglavlju.

Pomoćna kočnica kod priključnih vozila

Priključna vozila trebaju biti opremljena efikasnim sistemom kočenja u slučaju kada se ista
odvoje od motornog (vučnog vozila).

3.2.3 Ograničavač brzine – limitator brzine

Motorna vozila (teretna i tegljači) čija ukupna dozvoljena masa prolazi 3,5 t trebaju biti
opremljena uredjajem za ograničenje brzine (»Speed Limitation Device« - ograničavač ili limitator
brzine), u skladu sa ECE 89. Ograničavač brzine treba biti tako podešen da brzina ne prelazi propisanu
vrijednost.
Na slici 8 data je šema ograničavača brzine ugradjenog na vozilo sa dizel motorom.

8
 Slika 8 Šema ograničavača brzine

Zadata maksimalna vrijednost brzine se podešava na regulatoru, a ostvaruje se regulacijom

napajanja motora gorivom.
Elektronska regulaciona jedinica (regulator) posjeduje informacija o zadatoj maksimalno
dozvoljenoj vrijednosti brzine kretanja vozila. Tahograf daje infromaciju o ostvarenoj brzini kretanja
vozila. Uporedjujući vrijednosti maksimalno dozvoljene i stvarne brzine vozila regulator daje
elektromotoru informaciju o regulaciji dobave goriva na pumpi visokog pritiska. Tačnost ograničivača
brzine je u granicama +5%. Ograničivač brzine je uredjaj koji se baždari i koji je zaštićen od
neovlašćenog podešavanja.

3.4. Zaštita od požara

Kabina vozila treba da bude izradjena od nezapaljivog materijala kako je specificirano

normom ISO 3795:1989. Primijenjeni materijali ne smiju imati gorivost veću od 100 mm/min.
Ukoliko kabina nije izradjena od materijala koji nije sklon gorenju zadnji zid kabine mora biti
zaštićen metalnim ili nekim drugim posebnim materijalom čija širina treba biti jednaka širini rezervoara u
kojem se prevozi opasna materija (ne šire od same kabine).
Ako se na zadnjoj strani kabine nalazi prozor onda on mora biti hermetički zatvoren i uradjen od
vatrootpornog stakla sa vatrootpornim okvirom. Takodje slobodan prostor izmedju rezervoara i kabine ili
zaštitne pregrade ne smije biti manji od 15 cm.
Rezervoar goriva za rad pogonskog agregata vozila treba zadovoljiti sljedeće zahtjeve:
- u slučaju curenja, gorivo treba da curi direktno na zemlju bez mogućnosti ostvarivanja
kontakta sa toplim dijelovima vozila ili sa tovarom
- rezervoari goriva u kojima se nalazi benzin trebaju biti sa efektivnom zaštitom od požara na
otvoru za točenje goriva i osiguranjem hermetičkog nalijeganja poklopca rezervoara.
Pogonski agregat motornog vozila namjenjenog za prevoz opasnih materija treba biti tako
opremljen i postavljen da spriječi opasnost od zagrijavanja i zapaljenja materije koja se prevozi. U
slučaju vozila tipa EX/II i EX/III, pogonski agregat treba biti isključivo dizel motor.
Izduvni sistem treba biti tako opremljen i postavljen da se onemogući bilo kakva mogućnost
zagrijavanja ili zapaljenja robe koja se prevozi. Dijelovi izduvnog sistema postavljeni u blizini rezervoara
goriva moraju biti na udaljenost najmanje 100mm ili zaštićeni pregradnim limom. Takodje, ako se dio
izduvnog sistema nalazi ispod tovarnog prostora onda isti mora biti natkriven pregradnim limom kojim se
spriječava zagrijavanje materije koja se prevozi, odnosno isticanje i uspostavljanje direktnog kontakta sa
toplim izduvnim sistemom.
Izduvni sistem vozila starije generacije mora imati »iskra-lovak« ili hvatač varnica; motori novije
generacije imaju ugradjenu zaštitu od varnice.

9
 Kod vozila opremljenih sa usporivačem, isti je postavljen iza kabine vozila i prilikom upotrebe
emituje veliku količinu toplotne energije. Zbog toga se kod vozila koja se namjenjena za prevoz opasnih
materija, a koja posjeduju usporivač treba postaviti čvrsta toplotna izolacija koja sprečava zagrijavanje
rezervoara goriva i tereta koji se prevozi. Ova zaštita može biti postavljena i lokalno, tj. direktno na
rezervoaru goriva ili na tovarnom prostoru.
Posebno grijanje kabine i strujanje izduvnih gasova uredjaja za posebno grijanje kabine treba da
bude tako projektovano, postavljeno, zaštićeno i natkriveno kako bi se spriječilo neželjeno zagrijavanje
tovarnog prostora sa opasnim materijama.
Uredjaj za posebno grijanje kabine se pokreće manuelno. Automatsko upravljanje procesom
posebnog grijanja kabine je zabranjeno.
Upotreba gasovitih goriva za rad uredjaja za posebno grijanje kabine je zabranjena.

3.5. Uredjaj za spajanje prikolica

Uredjaj za spajanje vučnog vozila i prikolice treba zadovoljiti zahtjeve u skladu sa pravilnikom
ECE 55 i direktivom 94/20/EEC.

3.6. Zaštita vozila od podlijetanja

Vozilo namjenjeno za prevoz opasnih materijala treba biti opremljeno zaštitnikom od podlijetanja
sa zadnje strane vozila, a uloga mu je da pruži efektivnu zaštitu od podlijetanja drugih vozila, slika 9.

Slika 9 Izgled zaštitnika od podlijetanja sa zadnje strane vozila

Takodje, vozilo namijenjeno za prevoz opasnih materija treba biti opremljeno zaštitnikom od
podlijetanja sa bočne strane, s ciljem pružanja efikasne zaštite od podlijetanja pod točkove vozila
nezaštićenih učesnika u saobraćaju (pješaci, biciklisti i dr), slika 10.

10
 Slika 10 Konstruktivno izvodjenje zaštitnika od podlijetanja sa bočne strane

Konstruktivno izvodjenje i ugradnja prikazanih zaštitnika definisani su odgovarajućim tehničkim

propisima.

3.7. Zahtjevi za kompletna vozila namijenjena za prevoz opasnih materija

Prethodno prikazani zahtjevi odnose se na pojedine sisteme vozila namijenjenih za prevoz opasnih
materija: elektro-sistem, sistem kočenja, ili na zaštitu od pojedinih opasnosti – zaštita od požara i sl.
Medjutim za pojedine tipove kompletnih vozila namijenjenih za prevoz pojedinih opasnih materija
specificiraju se i posebno zahtjevi.
Posebni zahtjevi se specificiraju npr. za vozila namijenjena za prevoz:
- eksploziva
- opasnih materija u rasutom stanju
- opasnih materija u pakovanjima
- opasnih materija koja zahtijevaju regulisanu temperaturu
- opasnih materija u demontažnim posudama sa zapreminom većom od 1 m3 i fiksnim
posudama sa zapreminom većom od 3 m3 (vozila tipa FL, OX, AT).
Zadnja stavka odnosi se na vozila namijenjena za prevoz zapaljivih tečnosti što, kao što je rečeno,
čini više od 80% ukupnog prevoza opasnih materija. U tekstu koji slijedi navode se neke od specifičnosti
zahtjeva koje se odnose na vozila ove namjene:
Posudama sa zapreminom većom od l m3 i fiksnim posudama sa zapreminom većom od 3 m3
postavljaju se zahtjevi u pogledu:
- vrste materijala od koga je posuda napravljena,
- debljine zida posude,
- načina spajanja elemenata posude, itd.
Srednja vrijednost rastojanja izmedju spoljnih tačaka kontakta lijevog i desnog točka iste osovine,
sa podlogom, treba biti minimalno 90% visine težišta opterećenog vozila. Takodje, osovinsko opterećenje
svih osovina opterećene poluprikolice ne smije da prelazi 60% od nominalne ukupne mase opterećenog
vučnog voza.
Posude koje su izradjene od metala ili odgovarajućih plastičnih masa treba da su povezane sa
šasijom vozila barem jednim električnim provodnikom. Električna otpornost svih medjusobno spojedih
djelova ne smije biti veća od propisane vrijednosti. Takodje, potrebno je izvršiti prikupljanje i odvodjenje
statičkog elektriciteta sa površina posude kao i drugih površina u neposrednoj blizini posude.
11
 Svi metalni kontakti koji mogu uzrokovati koroziju trebaju se izbjegavati.
Vozila sa fiksnim ponudama čija zapremina prelazi 3 m3 namijenjenim za prevoz materija u
tečnom stanju podvrgavaju se ispitivanju pod pritiskom manjim od 4 bar pri čemu se trebaju zadovoljiti
svi zahtjevi pravilnika ECE 111 po pitanju bočne stabilnosti. Na zadnjem kraju vozila, odmah iza posude,
potrebno je postaviti zaštitnik čija dužina odgovara širini posude i koji će štititi posudu u slučaju udara sa
zadnje strane vozila. Rastojanje izmedju zaštitnika (branika) i posude ne smije biti manje od 100 mm,
slika 11.
min. 100 mm

d
d/4

min. 100 mm
min. 500 mm
L Z p < L/2

[ Slika 11 Zaštitnik posude od udara sa zadnje strane (i zaštita od podlijetanja pod vozilo)

U blizini tovarnog prostora ne smije biti postavljena rezervoari goriva, uredjaj za startovanje
posebnog grijanja, ulazak vazduha za grijanje i sagorijevanje u uredjaju za posebno grijanje, kao i
izduvna cijev produkata sagorijevanja uredjaja za posebno grijanje. Temperatura do koje se pakovanja sa
opasnim materijama mogu zagrijati ne smije prelaziti vrijednost od 50 0C. Uredjaji za grijanje postavljeni
u tovarnom prostoru trebaju biti tako konstruisani da spriječe zapaljene u eksplozivnoj atmosferi pri
odredjenim radnim uslovima.

3.8. Označavanje vozila namijenjenih za prevoz opasnih materija

Duga i teška vozila namijenjena za prevoz opasnih materija moraju biti obeležena reflektujućim
tablama postavljenim na zadnjoj strani vozila.
Osnovne karakteristike ovih tabli su sledeće:
- izvode se u pravougaonom obliku,
- ukupna minimalna dužina seta koji može biti sastavljen od jedne, dvije ili četiri ploče je
1130mm, a maksimalna 2300 mm,
- širina ploče je 140 mm
- trebaju imati retroreflektujuću žutu pozadinu sa crvenim fluorescentnim prugama,
- nagib crvenih fluorescentnih pruga je pod uglom od 450, dok je širina pruge 100 mm.
Izgled ove ploče je prikazan na slici 12.

Slika 12 Izgled oznake drugog i teškog motornog vozila

Osnovne karakteristike tabli kojima se vrši označavanje dugih i teških priključnih vozila su
sledeće:
- izvode se u pravougaonom obliku,
- ukupna minimalna dužina seta koji može biti sastavljen od jedne, dvije ili četiri ploče je 1130
mm, a maksimalna 2300 mm,
- širina ploče je 200 mm,
- trebaju imati retroreflektujuću žutu pozadinu sa crvenim fluorescentnim okvirom

12
 - širina ovog okvira treba da bude 4o mm
Izgled ove table prikazan je na slici 13.

Slika 13 Izgled oznake dugog i teškog priključnog vozila

Vozila za prevoz opasne materije trebaju imati opštu i dodatnu oznaku opasnosti.
U tom smislu vozila koje vrše prevoz opasnih materija moraju imati dvije reflektujuće table u
oranž boji dimenzija 300x400 mm. Table moraju imati crnu ivicu maksimalne širine do 15 mm. One će
biti smještene na takav način da će jedna biti na početku vozila, na njegovog prednjoj strani, a druga na
kraju vozila na njegovoj zadnjoj strani. Opšta oznaka opasnosti prikazana je na slici 14.

Slika 14 Opšta oznaka opasnosti pri prevozu opasnih materija

Vozila izvedena sa posudama čija je zapremina veća od 3 m3 moraju imati dodatne table na
bočnim stranama vozila duž posude ili elemenata posude, koje moraju biti postavljene paralelno
uzdužnom osom vozila i lako uočljive. Pomenute table moraju zadovoljiti zahtjeve u pogledu njihove
izvedbe, kao i opšta oznaka, s tim što se na njoj moraju nalaziti identifikacioni broj opasnosti i
identifikacioni broj materije koja se prevozi u posudi ili elementu posude.
U slučaju da se vrši prevoz samo jedne materije u vozilima sa posudom, dodatne oznake za
transport opasnih materija se ne moraju postavljati sa bočnih strane vozila, dovoljno je postaviti samo na
prednjem i zadnjem dijelu vozila, odnosno vučnog voza.
Dodatne oznake za prevoz opasnih materija se mogu zamjeniti naljepnicama, s tim što materijal
za izradu naljepnice treba biti otporan na djelovanje vode i dugotrajan.
Na slici 15 prikazano je vozilo, auto-cistijerna, za prevoz tečnog goriva opremljeno i označeno na
propisani način.

Slika 15 Autocistijerna za prevoz tečnog goriva

Zahtjevi i oznake na slici 15 su:

13
 1 - električnu instalaciju uraditi u sigurnosnom izvodjenju – zaštićeni provodnici a veze u
zaptivajućim razvodnim kutijama sa odgovarajućim uvodnicima,
2 - gabaritna svijetla crvene i bijele boje za vozila visine iznad 2,8m (zahtjev ZOBS-a),
3 - nalepnica opasnosti opasne materije,
4 - naziv i adresa vlasnika ili korisnika,
5 - vozilo treba je opremljeno sa izolovanim provodnikom dužine 11-20 presjeka 4-6 mm2, koji na
kraju ima štipaljku (zavarivačka kliješta) sa plastičnim rukohvatima, radi uzemljenja vozila za
vrijeme punjenja i pražnjenja,
6 - zaštita od podlijetanja,
7 - limena oplata za zaštitu izduvnog sistema na dijelu koji je ispod cistijerne,
8 - traka za odvod statičkog elektriciteta,
9 - zaštititi električnu instalaciju na rezervoaru za gorivo,
10 - metalna mrežica za zaštitu svjetlosno signalnih uredjaja od mehaničkih oštećenja,
11 - na zadnjoj strani vozila sa obje strane rama postaviti (učvrstiti) pločice za uzemljene koje treba
da budu od nerdjajućeg čelika ili sa galvanskom zaštitom,
12 - znak za ograničenje brzine,
13 - identifikaciona tabla opšte opasnosti ili tabla sa brojem opasnosti i UN identifikacionim brojem,
14 - zaštita cistijerne sa zadnje strane,
15 - glavni prekidač (sklopka).

3.9. Oprema

3.9.1. Protivpožarna oprema

- Vozne jedinice koje prevoze opasne materije i čija je najveća dozvoljena masa veća od 3500
kg moraju biti opremljene sa najmanje dva uredjaja za gašenje požara od kojih manji mora
imati najmanje 2 kg suvog praha, a veći najmanje 8 kg suvog praha.
- Vozne jedinice koje prevoze opasne materije, a čija najveća dozvoljena mase ne prelazi 3500
kg. moraju biti opremljene sa najmanje dva uredjaja za gašenje požara od kojih svaki mora
imati ne manje od 2 kg suvog praha.
- Priključna vozila koja prevoze opasne materije moraju biti opremljena sa najmanje jednim
uredjajem, za gašenje požara koji mora imati ne manje od 6 kg suvog praha.

3.9.2. Razna oprema

Pored navedenog sve vozne jedinice koje prevoze opasne materije trebaju biti opremljene sa:
- torbom sa potrebnim alatom za nužne terenske popravke na vozilu,
- najmanje jednom dizalicom po vozilu koja je svojim kapacitetom prilagodjena težini vozila i
prečniku točkova.
- bar jednim podmetačem za točkove
- dva samostojeća upozoravajuća uredjaja, koji mogu biti izvedeni kao reflektujući čunjevi,
sigurnosni trouglovi ili svijetla sa kontinualnim osvjetljenjem i bljeskanjem uočljive sa
udaljenosti najmanje 150m. Ukoliko se koriste svjetiljke, one moraju imati nezavisno
napajanje, tj. bez spajanja na električnu instalaciju vozila, i takve konstrukcije da njihova
upotreba ne može izazvati zapaljenje robe koja se prevozi,
- dvije lopate i jedan kramp.
Neophodna signalno-upozaravajuća oprema za ostvarivanje mjera bezbjednosti svakog člana
posade:
- upozoravajući prsluk u skladu sa propisom EN 471,
- ručna lampa,
- odgovarajuća zaštita očiju,
- uredjaj za obezbjedjivanje normalnog disanja,

14
 - odgovarajuće rukavice,
- odgovarajuće čizme,
- osnovne zaštita tijela,
- posuda sa vodom za pranje očiju,
- odgovarajuća lopata,
- odgovarajući apsorbent (upijač).
Nekoliko primjera potrebne opreme prikazano je na slikama 16–18.

Slika 16 Samostojeća svjetiljka Slika 17 Signalno-upozoravajuća odjeća

Slika 18 Razna ADR oprema

4. POTREBNA DOKUMENTACIJA PRI PREVOZU OPASNIH MATERIJA

Lice koje prevozi opasnu materiju mora u kabini vozila da posjeduje sledeću dokumentaciju:
- Ispravu o prevozu opasne materije koja sadrži podatke o: vrsti opasne materije (hemijski
sastav, klasa, idetifikacioni broj), količini opasne materije, naznaku da su ispunjeni uslovi o
prevozu, naziv i adresa pošiljaoca i primaoca, potpis i pečat pošiljaoca,
- Certifikat o ispravnosti vozila za prevoz opasne materije ili materija koje se prevoze,
- Certifikat o obučenosti vozača za prevoz opasne materije,
- Uputstvo o posebnim mjerama bezbjednosti tokom prevoza i o akcijama koje treba preduzeti
za slučaj nezgode pri prevozu,
- Dozvolu kojom je odobren prevoz (izdaje nadležni organ državne uprave).

5. CERTIFIKAT O ISPRAVNOSTI VOZILA

Vozila kojima se prevoze opasne materije (uključujući i priključna vozila) moraju se podvrći
godišnjem pregledu, u zemlji gdje su registrovana, da bi se utvrdilo da li zadovoljavaju opšte i posebne
zahtjeve koji se postavljaju pred izvedbu vozila kojima se vrši prevoz opasnih materija.
Ako se od vozila zahtjeva da budu opremljana sa usporivačem, tj. retarderom, na prvom pregledu
koji služi za izdavanje ADR Certifikata traži se deklaracija proizvođača o poštovanju zahtjeva koji se
postavljaju pred usporivače. Takođe za vozila sa rezervoarom (cistijernom) traži se dokumentacija o
rezervoaru i izvještaj o ispitivanju nepropustivosti pri propisanom pritisku.

15
 Nadležna institucija u zemlji registruje
vozila izdaje Certifikat o poštovanju zahtjeva koji
se postavljaju pred izvedbu vozila, za svako
vozilo. Certifikat se izdaje na jeziku, ili jezicima,
zemlje koja ga izdaje, a takođe i na engleskom,
francuskom ili njemačkom jeziku, ukoliko ugovor
između zemalja među kojima se prevoz obavlja
ne predviđa drugačije.
Certifikat izdat od nadležne institucije
jedne od ugovorenih strana, za vozilo
registrovano na teritoriji te ugovorne strane, mora
se uvažavati, u rokovima njegovog važenja, od
strane nadležne institucije druge strane.
Važnost Certifikata o ispravnosti vozila
ne može trajati duže od jedne godine, računajući
od dana izdavanja Certifikata. Međutim, kod
ispitivanja posuda na propusnost (zaptivenost) i
pritisak, izdavanje certifikata za posudu daje se na
određeni vremenski period, a u zavisnosti od
rezultata ispitivanja od strane ovlašćene
institucije.
Obrazac ADR Certifikata prikazan je na
slici 19.

Slika 19 Izgled ADR certifikata

6. PREVENTIVNE MJERE ZA SMANJENJE OPASNOSTI OD PREVOZA

OPASNIH MATERIJA

Opasnost od prevoza opasnih materija u saobraćaju može se znatno umanjiti sprovođenjem

odgovarajućih preventivnih mjera. U tom smislu potrebno je da:
- preduzeća koja obavljaju prevoz opasnih materija vode poseban referat – službu unutrašnje
kontrole bezbjednosti saobraćaja; ova služba treba da djeluje preventivno, kroz kontrolu i
sprovodjenje akcija i mjera saglasno domaćim zakonima i medjunarodnim ugovorima.
- stručno osposobljavanje lica koja učestvuju u procesu prevoza obavlja se na kvalitetan način
- tehnički pregled vozila bude usaglašen sa propisima ECE i odgovarajućim ovlašćenjima
- svako kretanje vozila sa tovarom opasnih materija bude prijavljeno odgovarajućim državnim
službama (sa naznakom vremena prevoza, količine i vrste opasne materije).
- kretanje vozila sa opasnim materijama vrši se unaprijed odredjenim koridorima sa
odredjenim punktovima za kontrolu.
- funkcioniše terenska kontrola koja obuhvata kontrolu vozača, vozila i opreme i
dokumentacije (saobračajne isprave, ADR dokumentacije o vozilu, ličnog ADR-a vozača,
saglasnosti putnog naloga i trase kretanja idr).

16