RENESANSA

- ponovno rađanje, preporod

- novi književni preporod – 16. st. – ITALIJA (zahvaća cijelu Europu)
- preporod u književnosti – uzor postaje antika (rimska i grčka knjiž.) – oponašanje antičkih
uzora Vergilije (Eneida), Plaut, Biblija
- uspostava novih estetičkih ideala ljepote, savršenstva ujetnosti
- sloboda čovjekovog stvaralačkog duha
- pisanje pučkim jezikom koji zamjenjuje latinski (poštuju pravila pisanja po uzoru na antiku)
- stvaranje nacionalnih knjiž. – širi se čitateljski krug
- knjiž. je u doba renesanse doživjela procvat
LIRIKA
- petrarkistička, ljubavna (žena, njezina ljepota), pojavljuju se kanconijeri i zbirke posvećene
jednoj ženi
- religiozna – posvećeni Mariji; bukolička lirika – uživanje u prirodi
- zabavna – humoristička, satirička; maskerate – pokladne pjesme; najviše se pišu soneti –
uzor u antici
EPIKA
- pišu se epovi (uzor – Vergilijeva Eneida)
- biblijski epovi – tema iz Biblije
- viteški epovi – ARIOSTO – talijanski renesansni pjesnik Bijesni Orlando (djelo bez gl.
junaka i gl. radnje – opisuje ljubav, gospe, borbe i vitezove
ROMAN
- viteški, pastirski i pikarski romani
- viteški – još iz sred. vijeka – vitez lutalica (prikaz renesansnog čovjeka), slobodna duha
- pikarski – u renesansi – gl. lik je simpatičan protuha, lutalica i varalica koji luta svijetom –
kritizira vrijeme, kroz život se probija svojom voljom i inteligencijom
- pastirski – gl. likovi pastiri – idila, gl. tema ljubav – pastirski romani su uzor današnjih
ljubavnih romana – popularna djela
DRAMSKE VRSTE
- uzori iz antike – Plaut,
- učena komedija slijedi dramaturgiju iz antike – petčinova, simetrija likova, stalni likovi
- pastorale (pastirske igre) – svijet pastira, idilična priroda, pjesme i ples zaljubljenika
- komediografija – promiče poruke aktivizma, pobjede novog mladog naraštaja, izrugiva
ljudske mane i poroke, kritizira postojeće društvene obićaje, oslobaža od predrasuda
- div dramskog stvaralaštva – Shakespeare – koji je čovječanstvu dao niz djela neprolazne
trajnosti
ESEJ – Michael Montaigne – nova književna vrsta (Eseji, 1580) – kraća prozna vrsta u kojoj se
obrađuje različita tematika, uključuje razmišljanje i zaključivanje, sadrži osnovni stav pisca,
karakteristike njegovog osnovnog izlaganja i temelji se na istraživanju

WILLIAM SHAKESPEARE

- engleski pjesnik i dramatičar (najveći dramski stvaralac svjetske književnosti)

- suvlasnik poznatog kazališta Globe
- napisao 36 ili 37 drama – tzv. kraljevske drame (historije), komedije, tragedije, romantične igre i
poeme, te sonete (elizabetinski soneti – 3 kvartine i 1 distih)
- teme uzima iz antičke povijesti, srednjovjekovne kronike i legende, iz renesansne novelistike, iz
pričanja suvremenika, te je ulio i dah stvarnog života, stvorio galeriju nezaboravnih, vječnih
likova (Cezar, Hamlet i Ofelija, Romeo i Julija)
- u svojim djelima iskazuje veliko mnoštvo osjećaja koji se rađaju u čovjeku
 HAMLET
- 1600. – 16001. godine
- TEMA – nesretna sudbina danskog kraljevića Hamleta kojemu je za njegove odsutnosti stric
ubio oca, oženio se majkom i zasjeo na prijestolje
- jedna od najpotresnijih tragedija u cjelokupnoj književnosti – na završetku svi stradaju
- pokretač radnje – Hamletova želja za osvetom zbog smrti oca
- problematika – pitanja ljudske egzistencije – o pravdi i krivnji (dijalog Hamleta i duha oca –
duh želi izvršenje pravde zbog ubojstva); o životu i o smrti; o vjernosti i izdaji; o ljubavi i
mržnji
- Hamlet raspravlja o osnovnim pitanjima ljudske egzistencije – o mogućnostima spoznaje
apsolutne istine i djelovanja u skladu s njome te o odnosu prema ocu, majci, ženi
- HAMLET – renesansni čovjek
- slobodouman – individualist (slobodno odlučuje i zaključuje, nitko ga ne sputava); divi se
prirodi; doživljaj čovjeka; kritičan je prema majci i prema sebi; nema predrasuda prema staležu
(dobar je prema nižem sloju); kritizira nepoštenje
- kritizira dvorjanine koji nemaju svoje ja (ruga im se zato što potvrđuju sve što kažu njihovi
gospodari – neinteligentni i nekritički primaju sve što njihovi gosp. kažu)

- melankoličan i bolan doživljaj svijeta (svijet – bljutav, dosadan, prazan, neopljevljen vrt u
kojem je otrovno bilje) – suprotnost prema renesansnom doživljaju svijeta, gnjusan, ne podnosi
nepravdu i sramotu, prezire svijet, svijet kao tamnica (Danska), razočaran svijetom = iznosi svoj
stav, toliko je opterećen problemima da bi najradije da ga nema, nitko mu ne pruža
zadovoljstvo, puno hulja, propalica, kritizira brak
- doživljaj čovjeka – remek-djelo, plemenitost uma, neizmjernost sposobnosti, skladan izgled
ljepota
- doživljaj žene – kritizira ženu i šminkanje (to nije ono lice koje ona nosi, stvara masku); oštar
doživljaj žene (Krhkosti – ime ti je žena!), ženska ljubav je kratka, nestabilna, prolazna
- iako tragedija ima mnogo događaja, u njoj nema prave dramske napetosti, jer nam je istina o
očevu ubojstvu i potrebi osvete iskazana već na samome početku
- težište djela stavljeno je na prikaz psihološkog stanja glavnog lika, koji se razapet sumnjama
stalno koleba i odgađa izvršenje osvete

MIGUEL CERVANTES

- najveći španjolski pripovjedač iz doba renesanse (točnije iz razdoblja prijelaza iz renesanse u

barok)
- zbog novčanih neprilika dospijeva u zatvor u kojem započinje svog don Quijotea
- uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovjedaka Uzorite
novele
- najpoznatije djelo je Bistri vitez Don Quijote od Manche – koji je napisan u dva dijela –
najprevođenija knjiga poslije Biblije
- zamišljen je kao satira na preživjele, ali u to doba još popularne viteške romane
- jednostavan, zdrav i topao humor kojim je prožeto čitavo djelo i koji nezadrživo nasmijava i
današnjeg čitaoca, optimizam i duboki humorizam koji izbijaju iz tragične figure viteza tužnog
lika

BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE

- TEMA – doživljaji osiromašenog seoskog plemića Alonsa Quijose koji želi biti vitez skitnica

Za internu uporabu 2
- kao pravi vitez skitnica daje si ime (Don Quijote od Manche), pronalazi perjanika i štitonošu
(Sancho Panza), konja kojem daje ime Rocinante (kljuse), uzima opremu (bojnu pradjedovsku)
te pronalazi damu kojoj daje ime Dulcinea od Tobosa
- DON QUIJOTE OD MANCHE – simbol ljudske tragike, utjelovljenje ljudskog sna i
bezumnosti, stradanja i uporne borbe za pravdu, istinu i nedostižne ideale (on želi uspostaviti
kraljevstvo pravde, ispravljati krivice, želi osvećivati nepravdu, pomagati bespomoćnima, boriti
se protiv zla i nepravde te braniti nemoćne
- ujedno simbolizira hrabrost, upornost i poštenje

- Alonso čita viteške romane koji su mu poremetili razum (krčma – dvorac, vjetrenjače – divovi,
prostitutke – bajne djeve, fratri – izdajnička bagra)
- beskrajno je uporan u izvršavanju svojeg cilja, želi pomoći
- na kraju je došao k pameti, ostavio oporuku i umro

- DONKIHOTIZAM – Don Quijoteov pogled na svijet, njegovo shvaćanje života koji znači
besmislen i smiješan pothvat
- suprotnosti (dva različita svijeta) - don Quijote od Manche (ludost, ideal, mašta, bezumna
smionost, žrtvovanje) ≠ Sancho Panza (razum, sebičnost, stvarnost, oprez, lukavost)
- idealan - svaki čovjek je slobodan zato što je tako stvoren od Boga i prirode; Lijepa riječ otvara
mnoga vrata, a ružna nijedna. – roman pun mudrih izreka
- humor je bitno obilježje romana
- Cervantes progovara preko lika Sancha Panze
- Sancho je seljak, čestit čovjek, don Quijoteov konjušar, Don Quijoteov glas razuma koji mu
pokušava pomoći da se iz svijeta mašte vrati u stvarnost
- preko njegovog lika Cervantes se obraća svijetu

HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST (sredina 14. st. – kraj 16. st.)

 razvijala se pod utjecajem renesansne umjetnosti i talijanske kulture

 nije se istovremeno pojavila i razvijala u hrvatskim krajevima jer je Hrvatska u to vrijeme
bila podijeljena pa krajevi nisu imali iste uvjete za razvoj renesanse
 utjecaj talijanske renesanse stekao se samo na istočnoj obali Jadrana, a uske veze s
Mletcima, dolazak brojnih učitelja i odlazak hrvatskih mladića na studij u susjednu Italiju
omogućili su snažan razvoj renesansne književne kulture i na području Dubrovačke
Republike i mletačke Dalmacije
 hrvatska renesansna književnost usvojila je mnogobrojne koncepcije humanizma (one o
važnosti antičke književne tradicije, ali i one o podizanju narodnoga, hrvatskoga jezika na
visoku razinu)
 hrvatska renesansna književnost će se kao i ostale europske renesansne književnosti
oslanjati na antičko naslijeđe, a isto tako i na prethodnike, začetnike i klasične pisce
talijanske renesansne književnosti (Dante, Petrarca, Boccaccio, Jacobo Sannazzaro,
Lodovico Ariosto)
 hrvatska renesansna kultura oslonit će se i na domaće usmene, folklorne književnosti
preuzimajući iz njih teme, motive, oblike i postupke
 NAČELA OBLIKOVANJA:
a) oponašanje uzora
b) harmonična i skladna kompozicija književnog djela
c) tradicionalno oblikovanje teksta –oblikovanje čistim i jasnim jezikom
- hrvatska književnost u razdoblju renesanse više nije služila samo za vjersku poduku, već se
razvila kao samostalna djelatnost
- hrvatska renesansna kultura je PRVO MODERNO RAZDOBLJE HRVATSKE KNIŽEVNOSTI

Za internu uporabu 3
- odlikuje se nizom književnih oblika, te je osim lirike, epike i drame razvila niz novih
književnih vrsta

EPIKA
 najznačajniji epovi bili su oni koji su opjevavali religiozno-biblijske teme (Marko Marulić-
Judita) ili povijesne teme (Brna Krnarutić-Vazetje Sigeta grada)
 hrvatski renesansni ep oblikovan je po uzoru na Vergilijevu Eneidu i druge antičke epove te
je iznosio sadržaje važne za život zajednice
 u epu je pripovjedač izlagao fabulu jasno, pregledno, s brojnim opisima junaka i junakinja,
vremena i prostora radnje, bitaka i važnih događaja
 osim tradicionalnih epskih vrsta, hrvatska renesansna književnost stvara i neke nove oblike
(Petar Hektorović-"Ribanje i ribarsko prigovaranje" – putopisni spjev)
 posebno mjesto zauzima i pastoralno-idilični i alegorijski roman Petra Zoranića "Planine" u
kojem se u prozi i stihovima pripovijeda o putovanju pastira Zorana po zavičaju te
usporedno s pričom o nesretnoj ljubavi pastira Zorana slavi ljepota domovine
LIRIKA
razvijaju se 3 vrste lirskih pjesama:
 PASTIRSKO-IDILIČNA LIRIKA
veliča život u prirodi
san o sreći i blaženom životu
 ANAKREONTSKA LIRIKA
slavi ovozemaljske užitke i senzualnu ljubav
 LJUBAVNA PETRARKISTIČKA LIRIKA
- tuga i bol zbog neuzvraćene ljubavi, divljenje ženskoj ljepoti
- radi se o utjecaju petrarkističke lirike koja uzvisuje ženu i divi joj se
- najviše duhovne vrijednosti: LJUBAV i LJEPOTA
- jedno od glavnih obilježja: PLATONSKO DIVLJENJE PREMA ŽENI
- prvi sačuvani dokument je zbirka pjesama, dubrovački kanconijer "Ranjinin zbornik"
(pjesme o ljubavi (udvaranje, molba da se ljubav uzvrati, veličanje tjelesne i duhovne
ljepote drage, vile, gospoje, bol zbog neuzvraćene ljubavi...)

DRAMA
 najčešće i najznačajnije dramske vrste hrvatske renesansne književnosti nastaju po uzoru na
antičke dramske oblike, a to su KOMEDIJA i TRAGEDIJA
 hrvatska KOMEDIJA, kao i talijanska preuzima od antičke komedije strukturu
komediografske radnje, zaplete i rasplete, kao i tipove likova (mudar i lukav sluga, škrti
starac, hvalisavi i umišljeni vojnik...)
 takva komedija naziva se UČENOM ili ERUDITNOM KOMEDIJOM – njegovala se
osobito u Dubrovniku (Marin Držić – "Dundo Maroje", "Skup", "Tripče de Utolče",
"Arkulin")
 u TRAGEDIJI hrvatska renesansna književnost ostvarila je brojne prijevode (Držićeva
"Hekuba" prema Euripidu, Zlatarićeva "Elektra" prema Sofoklu...)
 razvila se i DRAMA U SUVREMENOME SMISLU te riječi (Lucić "Robinja" – prva
svjetovna drama u hrvatskoj književnosti)
 razvili su se i drugi, različiti dramski oblici: PASTIRSKE EKLOGE, PASTORALNE
DRAMA, PASTIRSKE IGRE, FARSA (banalne pojave građanskog života na komičan
način), CRKVENA PRIKAZIVANJA (religiozno-biblijska tematika); BIBLIJSKA
DRAMA, MITOLOŠKA DRAMA; POKLADNA, PIRNA KOMEDIJICA ("Novela od
Stanca"-Držić)

Za internu uporabu 4
 MARKO MARULIĆ

O Maruliću se malo zna pa pomoć pruža njegov literarni opus pomoću kojega se rekonstruira
njegov lik i djelo. Potječe iz splitske obitelji Pečenić koja se u 15. stojeću, u skladu s
humanističkom modom, prozvala De Marulis. U Marulićevo doba koristio se hrvatski oblik
Marulich. Obitelj je bila u usponu. Bili su vlasnici vinograda, proizvodili vino, u kući je bilo
žita, zlata i srebra. Marulić se školovao u Padovi i osposobio se za pravne poslove. Život je
provodio na Šolti kod kuma Balistrića i u Splitu. Bio je Maruliću mecena i financijer. Izabrao je
nečujamsku valu za osamljenički život i zagradio poljsku kućicu i kapelicu Sv. Petra.
Najstarije je dijete iz mnogobrojne obitelji (petero braće i dvije sestre). Zapisi o njemu ističu
njegovu religioznost.
Živio je na prijelazu 15. u 16.stoljeće, na granici humanizma i renesanse i u razdoblju otkrića i
vjerskih kriza. Bog turske opsade Split se nalazi u opsadnom stanju. Vjera je ugrožena od
Islama. Grad još živi u okvirima Dioklecijanove palače, ali grad iznutra izjedaju požari, potresi,
bolesti i klasne razmirice.
Marulić sve dijeli na vjeri, ufanju i ljubavi – prvo kao temelj, drugo kao poticaj, a treće kao
odrednica moralnog života.
Marulić je umro 5. siječnja 1524, a pokopan je u crkvi Sv. Frane u Splitu.

JUDITA
Judita je jedino hrvatsko djelo objavljeno za Marulićevog života. Završeno je 1501., a tiskano
1521. Za njegovog života je objavljena tri puta što znači da je zanijela čitatelje Splita i drugih
središta onog doba na Jadranu.

 pisana je splitskom čakavštinom 16. st., što je vrlo važno jer je hrvatski jezik formiran kao
književni jezik tek u 19. st. (dok se nije formirao standardni jezik, ne možemo zapravo ni
govoriti o dijalektalnoj književnosti)
 ugledao se na antičke pjesnike. Drugi uzor su mu naši „začinjavci“ koji su stvarali poeziju u
srednjem vijeku. Datum koji navodi je 22. travnja 1501. u gradu Splitu. (Dan hrvatske
knjige)
 tema: preuzeta iz Biblije – Marulić piše o aktualnoj društvenoj situaciji u Splitu i okolici
(turska vojska koja prijeti Splitu i okolici poistovjećena je s asirskom vojskom koja prijeti
Betuliji)
 židovska udovica Judita ubija taštog i pohlepnog asirskog vojskovođu Holoferna i spašava
svoj grad Betuliju
KOMPOZICIJA:

Priču slaže u 2126 dvostrukorimovanih dvanaesteraca u 6 pjevanja (libara). Rimuje se šesterac sa

šestercem, dvanaesterac s dvanaestercem i sljedećim parom šestercem…
Ono što je u Bibliji na 12 – 13 stranica, ovdje je u 6 pjevanja. Plan razrade daje u prilogu Ča se u
kom libru uzdarži.
Kao pobožan čovjek drži se Biblije poštivajući tijek, likove i fabulu.

1. LIBRO: Nabukodonosorova želja da vlada cijelim svijetom (Holoferno ga treba svojom

vojskom osvojiti
2. LIBRO: Holoferno pustoši i napada gradove za redom
3. LIBRO: Holofernova opsada Betulije, a Judita kori narod koji se želi predati
4. LIBRO: Judita u Holofernov taboru, a Holoferno je očaran njenom ljepotom
- petrarkistička obilježja: Marulić poput petrarkista opisuje Juditinu ljepotu
- petrarkistički motiv: kosa, nakit
- Judita se vrlo bogato ukrasila (nakit) tako da se mogla uspoređivati s kraljicama

Za internu uporabu 5
 - književna asocijacija Judite na Helenu koju su smatrali najljepšom ženom
svijeta
- snažna vjera u Boga
5. LIBRO: Judita večera s Holofernom kojeg opija i na kraju ubija
6. LIBRO: građani Betulije napadaju Asirce koji bježe, slave Juditu do kraja njenog
života.

CILJ OVOGA EPA:

 Marulić je htio svom narodu uliti vjeru i nadu u otpor i spas od Turaka.
 Marulić ističe vjeru u Boga (kako u njega ne treba sumnjati)
-na početku epa Marulić u kratkom pismu objašnjava zašto i kako je pisao "Juditu":
 želi proučiti priču o udovici Juditi na svom jeziku za one koji ne razumiju latinski jezik
 ističe kršćansku vrijednost – krepost, čistoća, vjera
 ističe Juditine kvalitete, važnost i kako je treba slaviti
 upućuje Bogu poruku da joj dade snage da odrubi Holofernu glavu (vjera u Boga)

MARIN DRŽIĆ

 rođen je u Dubrovniku gdje je polazio i školu

 neko vrijeme proveo je u Italiji gdje je upoznao talijansku renesansnu komediografiju
 kad se vratio u Dubrovnik pisao je ljubavne pjesme u duhu petrarkizma, a ubrzo se posve
posvetio drami u koju pripadaju njegova najbolja i najpoznatija djela. Okušao se u svim dramskim
vrstama: komedija, pokladna igra, pastorala, tragedija...

Gotovo sva Držićeva djela izvodila su se na dubrovačkim scenama u doba poklada i pirova te je
više od desetljeća bio najizvođeniji dubrovački dramatičar

DJELA: pastirske igre ("Tirena, Venera i Adon". "Grižula"), pokladna komedijica ("Novela od
Stanca"), komedije ("Dundo Maroje", "Arkulin", "Skup", "Tripče de Utolče")

DUNDO MAROJE

 komedija koja je prvi put izvedena 1551. godine za vrijeme poklada

 PROLOG NEGROMANTA DUGI NOS: najavljuje što ćemo gledati/čitati; najavljuje
komediju; dvosmisleno je značenje ljudi nazbilj ("pravi", dobri ljudi) i ljudi nahvao ("lažni"
ljudi koji predstavljaju zlo); u ovom prologu Držić se ruga uskoj i zatvorenoj sredini
dubrovačke aristokracije, ironično laska dubrovačkoj gospodi i naziva ih zlatnim i ludima;
afirmacija sposobnih, pametnih, vrlih ljudi na račun opakih i nesposobnih ljudi. Negromant
= čarobnjak (znači da sve što ćemo vidjeti može i ne mora biti istina)
 Komedija će reći nešto relevantno o zbilji. Dakle, svrha komedije je da slikovito pokaže ono
što gledatelji ionako znaju; kazališna igra će otkriti ono što je u zbilji prikriveno ispod
privida. To, pak, što je skriveno ispod privida – veoma je važno; to je skriveni mehanizam
koji pokreće svijet. Daje obećanje da će omogućiti da se utvrdi tko su ljudi u publici nazbilj,
a tko nahvao.
 mjesto radnje: Rim - radnja se događa 1 dan vrijeme radnje: 16. st.
 tema: sukob oca, dunda Maroja i njegova rastrošnog sina Mara koji u Rimu, umjesto da se
bavi trgovinom, sav kapital troši na kurtizanu Lauru
 GLAVNU ULOGU u zapletu Držić je povjerio Pometu, slugi Nijemca Uga Tudešaka –
samouvjerenom, inteligentnom, lukavom renesansnom čovjeku koji shvaća da sukob oca i
sina može iskoristiti za vlastitu sreću

Za internu uporabu 6
  Pomet zapleće radnju, vodi likove, upravlja njihovim postupcima drži sve konce u rukama
upravljajući sudbinama i životima onih kojima služi
 Pomet je gospodar smijeha u komediji, no za razliku od ostalih likova u komediji, Pomet
nikada nije izvrgnut ismijavanju, nikada se gledatelj ne smije Pometu, nego se uvijek smije
zajedno s njim
LIKOVI: odnos gospodar sluga
DUNDO MAROJE: UGO TUDEŠAK;
-tipičan predstavnik dubrovačkog bogatijeg -zaljubljen njemački plemić
sloja -lud za Laurom
-škrt trgovac koji odlazi u Rim obračunati se -nesnalažljiv, neinteligentan, prepušta svoju
sa rastrošnim sinom Marom sudbinu Pometu
BOKČILO: (Marojev sluga) POMET:
-vječno gladan sluga -sluša svog gospodara
-tipičan sluga ograničenih mogućnosti -čini sve kako bi Laura postala Ugova, ali samo
zato što bi mogao izvući koristi
-nije odan; ističe Marojevu škrtost
MARO: LAURA:
-rastrošan sin koji kupuje ljubav kurtizane -izgubljena kći njemačkog plemića
Laure -s Marom je samo radi njegova novca
-tipičan predstavnik dubrovačke mladeži- -očekuje od Petrunjele ostvarenje svih njenih
rastrošan(čest sukob starih i mladih) zahtjeva
-očekuje od sluge Popiva da rješava sve PETRUNJELA:
njegove probleme -sluša gospodaricu
POPIVA: -odana, vjerna, poslušna
-lukav i pokvaren -predstavnik mladeži nižeg društvenog sloja
-mnogo toga čini za svoju korist (naivna, poslušna)
-prijetvoran
- spoznaja – život je prevrtljiv, čas si sretan, čas ne, kad si nesretan preživi i kreni ka sreći

PETRARKISTIČKA LIRIKA

ŠIŠKO MENČETIĆ

 dubrovački pjesnik koji je tek nakon smrti prozvan Šiško, inače mu je pravo ime Šišmundo
Vlahović Menčetić
 živio je na prijelazu iz 15. u 16. st.
 u Dubrovniku je obavljao razne poslove, a dva puta bio je i knez Republike
 umro je od kuge koja je 1527. god. harala Dubrovnikom

PRVI POGLED
 tema: ljubav na prvi pogled
 pjesnik se na prvi pogled zaljubio i u cijeloj pjesmi detaljno opisuje izgled svoje drage,
način na koji se češlja i plete svoju kosu – naziva je ženom ljepšom od vile
 "meni bi viditi još lipšu ner vilu"
 na kraju kada ona odlazi on ostaje tužan i sam
 pejzažni motivi: "Zovješe zora dan, a slavno prolitje
travicu drobnu van, zelen list i cvitje."

Za internu uporabu 7
 HANIBAL LUCIĆ

 hrvatski pjesnik i dramatičar koji potječe iz jedne od najuglednijih hvarskih obitelji

 osim u Hvaru, školovao se u Italiji
 napisao je jedan ljubavni kanconijer "Skladanja izvrsnih pisam razlicih"
 u svojim pjesmama ljubav prema ženi i njezinu ljepotu na petrarkistički način

JUR NI JEDNA NA SVIT VILA

 tema: ljepota drage, vile
 pjesnik slavi njenu ljepotu i divi se njenoj ljepoti
 TIPIČNI MOTIVI PETRARKISTIČKE LIRIKE: zlatna kosa, tanke crne obrve (osjećaj
radosti), rumeno lice, rumene usne, zubi kao biseri - ljepota njezinog govora; isprepliće
unutarnju i vanjsku ljepotu
 glatkoća i bjelina njenog vrata, bijela prsa, tanki, bijeli, obli, dugi, ravni prsti - TJELESNI
UŽITAK
 pjesnik povezuje 2 motiva: ljubav i vanjska ljepota

DŽORE DRŽIĆ
 rodio se u Dubrovniku, a živio je na prijelazu iz 15. u 16. st.
 školovao se u Dubrovniku, a studij prava završio je u Italiji
 kasnije se zaredio
 njegove pjesme sačuvane su u rukopisima i Kanconijeru Nikše Ranjine
 njegova lirika je uglavnom ljubavne tematike, a u većini pjesama obraća se voljenoj osobi,
opjevavajući i slaveći njezinu ljepotu i duhovne vrijednosti
 osim pjesama, napisao je i pastirsku eklogu "Radmio i Ljubmir"

DRAŽA JE OD ZLATA
 tema: savršenost pjesnikove "vile"
 pjesnik svoju dragu smatra savršenom, ljepšom od svih vila, dražom od zlata, ljepšom od
proljeća
 opjevava ljepotu svoje drage, njenu kosu, oči, obrve, anđeoski osmijeh i prekrasni stas
 petrarkistički motivi: crna dva vlasa (obrve); oči koje sjaje poput zvijezda, rumena usta,
zlatna kosa...

PETAR ZORANIĆ
 vrlo malo zna se o njemu
 rođen je u Zadru, a ne zna kada i gdje je umro
 bio je pravnik, notar, te je obavljao i neke druge službe
 od Zoranićeva književnoga rada sačuvan je samo pastirski roman "Planine", tiskan 1569.
kada je pjesnik već bio mrtav
PLANINE (1569)

 nazivaju ga prvim hrvatskim romanom, iako i nije baš roman u pravom smislu te riječi
 u djelu se u prozi, ali i u stihovima, pripovijeda o putu pastira Zorana po zavičaju, zadarskoj
okolici, te se slavi i veliča ljepota rodnog kraja
 roman ne govori samo o ovozemaljskoj ljubavi već i o duhovnoj ljubavi, ljubavi prema
Bogu istini
 "Planine" obrađuju i mnoga druga pitanja i teme: problem turske opasnosti, pitanje
odnarođivanja, književne kulture na hrvatskom jeziku...

Za internu uporabu 8
  tema: put pastira Zorana po zadarskoj okolici koji kreće u planine gdje traži utjehu da
zaboravi svoju nesretnu ljubav
 za vrijeme putovanja opisuje se pejzaž, krajolik iz čega se osjeća ljubav, divljenje i
poštovanje
 vlada i osjećaj domoljublja prema rodnom kraju zbog prisutnosti turske opasnosti
 mjesto radnje: perivoj Slave
 alegorija – glavno izražajno sredstvo u ovom romanu (motiv jabuke – simbol kulture,
znanja, jezika)
 Latinka u svom krilu ima mnogo jabuka koje simboliziraju bogatstvo latinske kulture
 Grkinja također ima mnogo različitih mirisnih jabuka
 Kaldejka (Kaldeja – Babilon) ima mirisne jabuke
 vila Hrvatica ima malo, sićušnih jabuka jer se hrvatska književnost počela razvijati tek od
Marulića
 Zoranić spominje svoju "jabuku" – osjećaj radosti jer je naišao i na svoje ime u njenom krilu
 vila ga upozorava na nerazvijenost hrvatske književnosti – osjećaj srama jer je jabuka
nezrela
 vila ga tješi jer se kod ostalih vila vidi da su jabuke prije otrgnute, tj. da su ti narodi i kulture
prije postojale; zahvaljuje mu na trudu što je ipak nešto napisao
 Zoranić kritizira sve one koji se srame svog jezika i koji pišu na tuđem jeziku

PETAR HEKTOROVIĆ

 hrvatski pjesnik koji je živio na prijelazu iz 15. u 16. st.

 rođen je na Hvaru
 u mladosti je pisao ljubavnu poeziju, no od toga nije ništa sačuvano
 doživjevši u mladosti bunu pučana, kugu i provalu Turaka na otok u starosti je živio mirnim
životom
 njegovo najvažnije djelo je "Ribanje i ribarsko prigovaranje"

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE

 putopisni spjev u 3 dijela koji je objavljen u Veneciji u kojem opisuje svoj trodnevni put od
Hvara do Brača i Šolte
 "Ribanje i ribarsko prigovaranje" je prvo stihovano djelo u hrvatskoj književnosti u kojem je
opisano stvarno, a ne alegorično putovanje; putovanje je opisano zbog ljepota prirode i
zavičaja
 to je opis renesansnog čovjeka koji uživa u prirodi i svjestan je da je priroda mjesto u kojem
se može posve opustiti i okrijepiti svoj duh
 u spjevu pripovjedač opisuje svoje putovanje jadranskim otocima i pripovijeda o
događajima koji su se događali na putu njemu i njegovim suputnicima
 preko 2 ribara, Hektorović upoznaje način razmišljanja hrvatskog čovjeka kojem cijeli život
prolazi u ribarenju (način egzistencije)
 PARVI DAN – divljenje prema krajoliku, ljubav prema domovini
 TRETI DAN – govori o prolaznosti života ("...smart sve skraćuje")

BAROK

- 17. stoljeće
- španj. baruecco, port. Barocco = biser nepravilna oblika; barokni stil je krajnje kičast
- manirizam = gongorizam i marinizam – stilska oznaka baroka, pokušaj da se uspostavi
naglašeno neprirodan način izražavanja kao umjetnička konvencija
- obilježen gustom upotrebom figura (metafora, končeto, antiteza,...)

Za internu uporabu 9
- više različitih razvojnih faza i tendencija
- raspinjanje svega onoga što je renesansa htjela
- barok = katolička obnova
- značajke književnog baroka povezuju se s novim svjetonazorima

LIRIKA - prolaznost vremena

- raskoš izraza
- istinsko drhtanje pjesničke duše, hladnoća, nerazumijevanje
- Luis de Gongora – španj., začetnik gongorizma, nov pjesnički jezik, vlastita sintaksa, smiona
metaforika (puna mitološke simbolike, nepristupačna neobrazovanom čitaocu) – poeme Samoće,
Polifem i Galetea – Sat na zvoniku, Pješčani sat – pesimistične, prolaznost vremena

- Gianbaptista Marino- tal. pjes., začetnik marinizma, izraz pun neobičnih metafora i zvučnih
efekata, stilski izgrađena vrtuoznost, cilj poezije – zapanjiti čitaoca – Pjevač –koristi končeto
(utakmica slavuja i jeke) – Ljudski život – spoznaja o prolaznosti, nemir i tjeskoba u svijetu u kojem
se smrt pojavljuje kao sigurna realnost u eng. i fran. pjesnike tih stilova nazivaju lokalnim imenima
- Sred. Euro. – Andreas Gryphius, Hofmann von Hofmannswaldau

EPIKA – ep – Vergilije – religiozno ispravan, instruktivan, jasne teze, tema – aktualna i nacionalna,
strukturno – čvrst s izbjegavanjem odlaska u bezbrojne epizode
- Oslobođeni Jeruzalem T. Tassa – religiozno-historijska tematika, bogata epska radnja, isprepliću
se fantastika i realnost, čulnost i vjerska egzaltacija

DRAMA – melodrama i opera

- Calderon de la Barca – Život je san, Zalamejski sudac - raskošno dvorsko kazalište, djela
nakićena bogatom metaforikom, teme – moralne i univerzalne, manje brine o zaple-
tima i raspletima radnje i veću pozornost posvećuje pojedincima (psihološki produbljeni
likovi

Za internu uporabu 10
 HRVATSKI BAROK

- poč. 17. st. do druge pol. 18. st.

- gotovo cijela Hrvatska
- vrlo dugo i osobito razdoblje
- pozitivno reagiranje na one opće euro. tendencije koje danas obuhvaćamo terminom baroka
- književni je jezik nejedinstven i prilagođen govorima regija
- knjiž. je nastajala i razvijala se u 4 manje ili više samostalna regionalna knjiž. konteksta – glavni
i najplodonosniji njezin prostor bio je Dubrovnik

EPIKA – tradiciju baroknog epa utemeljuje I. Gundulić

- najpoznatiji je Gundulićev povijesni ep Osman – po uzoru na Tassov Osl. Jeruzalem

LIRIKA – barok uvodi dubrov. Pjesnik Dživo Bunić Vučić(Plandovanja) – lj. lirika s misaono-
religioznim motivima – povezuju se i s udvaračkom retorikom
- anakreontska lirika – F. Krsto Frankopan – napisao zbirku petrar. i barokne lirike Gartlic za čas
kratiti

DRAMA – commedia dell’arte – predstave koje se temelje na improvizaciji iz ljudskoga života

(putujuće družine)
- tragikomedije – mladi Gundulić i Junije Palmotić
- religiozna poema Ivana Gundulića Suze sina razmetnoga
- pastoralna drama – s alegorijskim likovima i zapletima – Dubravka Ivana Gundulića

IVAN GUNDULIĆ

- 1589-1638., rođen u Dubrovniku, plemić, obavljao razne državne funkcije

- književni rad započeo pisanjem pjesama
- počeo je pisati vrlo mlad imao je uspjeha, no međutim u pjesmi Pokornima kralja Davida
odrekao se svih mladenačkih dijela nazvavši ih porodom od tmine, tako da neka od njih znamo
damo po imenu jer se smatra da ih je sam spalio
- 1622 g. izdaje religioznu poemu Suze sina razmetnoga (tema iz evanđelja po Luki, o
odmetnutom sinu, sastoji se od tri plača, prvi plač- sagrešenje, drugi plač- spoznanje, treći plač-
skrušenje)
- 1628 g. Dubravka- melodrama.
- ep koji nije tiskan idućih 200 godina Osman. Govori o događajima vezanim uz dolazak Osmana
II na vlast u Turskoj, o bitci Turaka s Poljacima kod Hoćima i porazu Turaka i svrgnuću Osmana
s vlasti. Izgubljena dva pjevanja 14 i 15, nadopunio ih je Ivan Mažuranić u 19 st. Dvije teorije:
Osman se sastoji od dva odvojena epa koji nisu nikada spojeni. Druga da je Dubrovačka vlast
cenzurirala ta dva pjevanja zbog preoštre kritike Turaka.

DUBRAVKA
- pastorala, pastoralno-idilična drama, barokna melodrama, pastirska igra – renesansna
tvorevina
- uvod – zaziv zvijezdi Danici da objavi sretan, žuđen dan – vjenčanje najljepšeg pastira i
najljepše pastirice (dan sv. Vlaha)
- na samom početku uvodi monolog ribara, a za ribara se pretpostavlja da je izbjeglica iz
Dalmacije
- alegorijski upozorava građane Dubrovnika da nemaju zašto dizati bunu jer je u Dubrovniku
ljepše i bolje nego drugdje
- temelji se na kontrastu (porobljena Dalmacija – slobodan Dubrovnik) – porobljena
Dalmacija, opljačkana, zarobljena, a turci i mlečani na vlasti
- mjesto radnje je Dubrava – simbol Dubrovnika – slobodna časna, slavna, raskošna u svojoj
prirodnoj ljepoti – stvorena idilična slika Dubrave
- starac Ljubdrag je nositelj Gundulićevih pogleda na državu, društvo i slobodu, jer se
država i sloboda ne ugrožavaju samo oružjem nego ih ugrožavaju i sami dubrovčani – preko
njega kritizira sadašnje Dubrovčane, u njegovo doba su ljudi stjecali bogatstvo poštenjem i
radom, dok sada stiču prijevarom; renesansni motiv – sukob starost X mladost – mladi ne
poštuju stare, ističe snagu novca kojim Dub. misle da se može sve kupiti, kritizira žene koje
brani Tratorko
- stavlja u odnos dva svijeta – satire (komičnost) i pastire peko kojih ističe problem nižih i
viših društ. slojeva
- Divjak i Goroštak pustolovi su iz drugih zemalja; vile, narešene i rasipne, su plemkinje
Dubrovčanke, a pastiri Dubrovčani raspravljaju o razrednoj jednakosti o jednakosti u braku; Vuk
satir i seljanka Stojna prikazuju vlahe i služavke – godišnjice (one su uvijek zaljubljene);
Miljenko je simbol dubrovačkog plemstva, a Grdan je predstavnik bogatog izrođenog dubr. trg.
stan. koji prijeti slomom u težnji za lagodnim životom i uživanjem – preko tih simbola Gundulić
iznosi oštro sve poroke suvremenog društva
- Dubravka nije važna kao lik, nego kao pojam – ona je simbol slobode – naglašavajući
njezinu ljepotu, sve više ističe slobodu
- dvije je ideje spojio Gundulić u Dubravci – da se slobodna država osniva na zdravome i
istinitome braku na porodici koju ljubav spaja, da propada država u kojoj srebro i zlato više
vrijede od čistoće i poštenja

SUZE SINA RAZMETNOGA

- građa i tema su na liniji katoličke obnove – ostaviti zemaljska i prigrliti duhovna dobra
- temeljni osjećaj je ispraznost svega što okružuje čovjeka, prolaznost, fatalna nemoć pred
prirodom, taj osjećaj prolaznosti varira na biblijskom motivu o sagrješenju, spoznanju i
skruženju – izlaz nalazi u molitvi, u pokajanju, jer smrt je sveprisutna
- sadržaj okosnica – mladi čovjek želi se odvojiti od roditeljskog autoriteta i autoriteta uopće
- alegorijsko značenje jer dobri otac prima odbjeglog sina (koji se pokajao) natrag na
ognjište – isto kao i crkva prima odmetnika opet u svoju zajednicu (ako se pokaje)
- osnovna misao je isticanje prolaznosti zaemljskog života i poruka dub. sinovima da trošeći
vlastiti imetak škode ne samo obitelji nego i Dubrovniku
- stil – stihovi su zvučni, retorični, katkad i pomalo svečano-patetički s jako naglašenim
refleksivnim momentom, to su – metafora, ponavljanja, gradacija, nabrajanja, kontrast (grijeh –
pokajanje, pobožnost – nevjernost, smrt – život, grijeh – čistoća, pakao – raj)
- stih – osmeračke sestine
OSMAN
- sastoji se od 20 pjevanja – karakterizirana su širenjem fabule, ponavljanjima, digresijama
(opomena) i epizodama
- ideja slobode u Osmanu je posebno naglažena, a ujedno je posebni motiv – ona je
hvalospjev pobjede kršćanskog svijeta nad islamom – posebno do izražaja dolazi kršć. moment
- pojam slobode (sveslavenska ideja) – sloboda slavenskog naroda
- prikaz borbe islama i kršćanstva – Turaka i zapadne Euro.
- povijesni povod bio je poraz tur. vojske kod Hoćima 1621., a uzor spjev talijanskog autora
Tassa Oslobođeni Jeruzalem
- spominje i druge povijesne događaje – turski sultan Osman zatvorio je u tamnicu svog strica
Mustafu, ali nakon poraza kod Hoćima dolazi do pobune janjičara koji Osmana svrgnu i zadave
– svoj ep Gundulić je posvetio poljskom kraljeviću Vladislavu kome pripisuje svu slavu pobjede
i poziva ga da i ubuduće vodi slavene u borbi protiv Turaka

Za internu uporabu 12
- ne odgovara povijesnoj istini jer je bitka kod Hoćima završila bez pobjede, a Vladislav nije
u njoj ni sudjelovao
- Osman je pisan u strofama od četiri osmerca s rimama ABAB (unakrsna)
- uzorno djelo hrv. baroka – u tekstu Gundulić izražava duh katoličke obnove

stih: ...ko bi gori, sad bi doli..

Za internu uporabu 13
 PROTOREALIZAM (predrealizam 1860 – 1881)

- početak je 60-ih i Hrvatska se još nalazi u neprestanoj borbi za očuvanjem identiteta od

mađarskih presizanja. Ukinuta je diktatura Bachovog apsolutizma, Hrvatska je pod
Ugarskom.
- i književnost je bila u krizi. Stari naraštaj pisaca je prestao pisati (a neki su već i umrli)
- u to vrijeme posebno mjesto u književnosti zauzima dramski žanr jer je glumište bilo
mjesto gdje se pisac mogao izravnije obraćati svom slušatelju.

AUGUST ŠENOA

- August Šenoa se javio člankom Naša književnost (1865 u Glasonoši) i pesimistički

govorio o stanju u književnosti. Smatra da književnost mora djelovati na socijalni život.
U hrvatskoj se povijesti trebaju tražiti teme za književna djela. Taj je članak ne samo
njegov program nego i program cijelog razdoblja. On je središnja književna ličnost 19. st.
Tvorac je hrvatskog romana, reformator kazališta,
- On je dao pečat cijelom tom razdoblju u čijoj su sjeni ostali svi ostali

- Bio je feljtonist, urednik, pripovjedač, romanopisac, dramatičar. Označio je konačni

prodor književnosti u široke čitalačke mase i oformio je prve estetske kanone u
književnosti. Svu je svoju literaturu usmjerio na društvene probleme Hrvatske i Zagreba,
posebno Zagreba kao kulturnog i političkog središta Hrvatske. Feudalni sloj još drži
ekonomske pozicije, ali politički pada. Malograđanska sredina je sve više nezadovoljna
svojim društvenim položajem.
- Šenoa se opredijelio za štokavsko narječje kao narječje na kojem piše pa ni likove ne
karakterizira govorom. Ostvario je temelje u književnosti, kako jezične tako i tematske.
Njegova su djela prosvjetno-didaktička. Njegov roman Zlatarovo zlato prvi je
povijesni roman novije hrvatske književnosti. (1871)
- Njegovi povijesni romani imaju dvije fabule : zabavnu (obično je to ljubavna fabula) i
poučnu (povijesna – Šenoa smatra da je povijest učiteljica života). To su pravi povijesni
romani koji još uvijek ne dopuštaju povijesnim ličnostima slabe karakterne osobine
- Gotovo se uvijek dugo priprema za pisanje romana tako što proučava stare spise i arhive.

- Smrću Augusta Šenoe 1881. završava ovo razdoblje koje napravilo pomak od
budničarstva do modela predrealističke proze i suvremene tematike.

ZLATAROVO ZLATO

- roman je tiskan u časopisu Vienac čiji je urednik sam Šenoa

- roman koji se savršeno uklapa u Šenoine ideje o tome kako treba pisati
- likovi su crno – bijeli (ili su pretjerano dobri ili pretjerano loši)
- povijesnu fabulu iz povijesti grada Zagreba, začinjava ljubavnom pričom o ljubavi Dore
Krupićeve i Pavla Gregorijanca koja ne završava sretno
- roman počinje obraćanjem Štiocu (čitatelju) gdje nam autor govori o čemu će pisati, ali i
time daje do znanja da mu možemo vjerovati
- piše držeći se Gajevih temelja, standardnim jezikom sa štokavskom bazom, pa likovi
nemaju govornu karakterizaciju

14
 REALIZAM

Realizam je književnopovijesno razdoblje koje se u europskim književnostima započinje 30-ih

godina i traje do 80-ih / 90-ih 19. st.
- razvijaju se prirodne znanosti i filozofija. Znanost je postala ključ svega, kao neko
rješenje za sve probleme čovjeka – taj pristup životu i svijetu se naziva SCIJENTIZAM
(Hippolyte Taine: na čovjekovu ličnost djeluju i društvo i odgoj i nasljeđe).
- POZITIVIZAM (Auguste Comte) – vjeruje se u ono što je činjenično dokazivo.
Pozitivno je ono činjenično dokazivo.
- utječu na književnost
Roman postaje temeljni žanr, na kojemu se odgojila čitalačka publika još u romantizmu. Sad je
popularan jer je kao «zrcalo stvarnosti»: i dobro i loše, prikazuje tipične ljude u tipičnim
okolnostima – važno da je istinito.
- idealiziranih junaka iz romantizma nema
- likovi su predstavnici društvenih slojeva (na njih utječe socijalni položaj)
- realistički su opisane ljudske osobine (vrline i mane)
- romani iznose probleme društva i po mogućnosti pružaju moguće rješenje problema
(problem braka)
Kritičan – uočava probleme, kritizira
Tipičan – zagrebao je u sve slojeve društva i tražio tipične predstavnike. Jedan za se.
- pripovjedač je u 3. licu jednine baš zato da se izbjegne subjektivnost.

Francuska – Stendhal (zrcalo stvarnosti) Roman Crveno i crno;G. Flaubert Gospođa Bovary; E.
Zola Germinal
Engleska – Charles Dickens Oliver Twist, Tom Sawyer, sestre Bronte Orkanski visovi
To je roman viktorijanskog razdoblja koji kritizira stvarnost, socijalnu nepravdu
Rusija – rani realizam: razvoj pripovjednih oblika (Gogolj)
.- srednji realizam: Ivan Sergejevič Turgenjev Lovčevi zapisi
- visoki realizam: Fjodor Mihajlovič Dostojevski i Lav Nikolajevič Tolstoj

NATURALIZAM: u razdoblju od 1870 – 1890 u europskim je zemljama prisutan kao književni

pokret (slijedi nakon realizma)
- na njega je utjecao Hippolyte Taine.
- svijetom zapravo vlada zakon uzročnosti zbivanja
- prikazuje ružnu stranu života

HONORE DE BALZAC: OTAC GORIOT

- rođen 1799 – 1850

- za razliku od ostalih predstavnika nije bio vezan za obitelj jer je odmah po rođenju bio
predan dojilji na dojenje, a kasnije i jednoj obitelji na odgoj
- školuje se po internatima i namijenjen mu je pravnički poziv, ali on želi pisati. Pisao je po
15 sati dnevno, ali je i upadao u dugove.
- u svojih 51 godinu života objavio je nekih 90 romana, 5 drama i niz pripovijesti.
- često se vraćao na iste likove i sredine pa je odlučio sva djela koja je napisao od 1829 do
1842 objaviti pod nazivom LJUDSKA KOMEDIJA u kojoj je želio dati zaokruženu
sliku suvremenog francuskog društva.

15
 Na početku je ciklus trebao biti raspoređen na Studije iz društvenog života, Filozofske
studije, Analitičke studije što nije uspio ostvariti pa je sve nekako ostalo na Studijama iz
društvenog života.

Studije iz društvenog života – podijeljene prema sredinama i temi na 6 podgrupa tj. prizora iz
privatnog, provincijskog, političkog, vojničkog, seoskog života
Pokazao je presjek francuskog društva početka 19 st., razvoj kapitalističkih odnosa i propadanje
tradicionalnih moralnih vrijednosti
- osnovna pokretačka snaga u romanima je NOVAC (kao i u njegovom životu) pa se javlja
plejada likova škrtaca, lihvara, zelenaša...
- po osnovnoj koncepciji svojih djela on pripada još romantizmu (intrige, jednostrani
karakteri), ali se po izvanrednim minucioznim i točnim opisima spada u realizam.

OTAC GORIOT
- uz Eugenea Grandeta najslavniji roman jer je za vrijeme njegovog pisanja došao na tu
ideju Studija. (Studija iz druš.životu /Prizori iz pariškog života)
- Zamišljen je kao pripovijetka
- Roman ima tri fabule:
- 1. FABULA: sudbina glavnog junaka kao bezgranična i neuzvraćena očinska ljubav
Goriota koji je sav imetak dao svojim obožavanim i otmjeno udatim kćerima, a sam
zadnje dane provodi sirotinjski i osamljeno daje i umire, a one mu ne dolaze na pogreb
- 2. FABULA – lik Eugena Ratignaca, najčešći lik u Ljudskoj komediji, on je spona
između malograđanske sredine pansiona, u kojem se iz samilosti sprijateljio s Goriotom
te bogataških salona u koje se želi probiti
- 3. FABULA: Lik (Jacques Collin)Vautrina koji se često javlja u Komediji, on je kao
duhovni vođa mladog Rastignaca kojeg upoznaje s nesmiljenošću društvenog poretka i u
tajne uspjeha unutar njega.
- Općenito bi se mogle svesti na: uspon u visoko društvo, očinsku ljubav i društveni život
Pariza.

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI: Zločin i kazna

- najveći predstavnik ruskog realizma uz Tolstoja. Zbog političkih sukoba je 1849. bio
osuđen na smrt, zatim pomilovan i prognan u Sibir gdje je proveo 10 godina.
- počeo je kao sljedbenik Gogoljevog realizma, ali se nakon robije mijenja kao književnik
pa je zaokupljen problemom morala, pitanjima dobra i zla, krivnje i odgovornosti.
- Utjecao je snažno na razvoj moderne zapadnoeuropske proze 20. stoljeća.
- za života mu je Zločin i kazna omogućio slavu.
- žanrovski ga je teško odrediti (kriminalistički, društveni, psihološki), ali jedno je
sigurno da je ROMAN IDEJA (raspravlja o pitanjima koja ga muče nakon Sibira: grijeh,
kazna, pravda...)
- ROMAN: petrogradski student Raskoljnikov, koji se iz «viših ciljeva» odlučio na
zločin...daje sliku bijede velegradske sirotinje i psihološku razradu lika i njihovih
unutarnjih sukoba oko vlastitih postupaka. Raskoljnikov ljude dijeli na OBIČNE i
NEOBIČNE pa kako bi potvrdio svoju teoriju ubija Aljonu Ivanovnu.
- Roman koji najavljuje razdoblje modernizma jer se polako mijenja pozicija
pripovjedača – iz 3. lica jed. U 1. l. jd. / teme se okreću psihi pojedinca pa je roman u
nekoliko navrata oblikovan kao monolog Raskoljnikova / ovo je roman o savjesti / u
romanu se pojavljuju motivi snova koji govore o Raskoljnikovljevim previranjima (san je
element naturalizma)

16
 - Lik Sonje Marmeladove je lik koji u romanu nosi svijetlo i nadu. Okrenuta je Bibliji i
često Raskoljnikovu čita ulomke iz evanđelja. Na kraju romana ostaje uz njega

- Roman počinje u jesen, a završava u proljeće što simbolizira da priča ipak ima sretan kraj

GUSTAVE FLAUBERT
- francuski pisac iz doba realizma
- on traži da pisac ukazuje na bolesno mjesto, otkriva uzroke i provodi način liječenja
bolesnog društva
- tipični je predstavnik kritičkog realizma i želi dati potpunu sliku ništavila i ljudske
gluposti u provinciji
- odlikuje se izvanrednim stilom, stil mu je zbijen i sažet, veliku pažnju posvećuje riječi i
strukturi rečenice
- naglašavao je kako je protiv romantizma jer previše polaže na maštu i protiv realizma jer
uništava ljepotu
- najznačajniji njegov roman je Gospođa Bovary koji se temelji na istinitom događaju

GOSPOĐA BOVARY
- zabilježio je moralne krize društva svoga vremena, uzima istinit događaj za temu svog
djela, pisana je s nakanom da bude dokumentom o životu u provinciji s jednostavnom
fabulom
- TEMA – tragična sudbina Emme koja je stradala pod težinom svojih iluzija
- Emma je romantičarski lik (žudnja za pustol, snovi, gospa koja čeka svog viteza,
sentimentalna, traži zanos (u knjiž.)), ali i realistički – sebična, hladna, traga za srećom,
doživljava život kao razočaranje
- LJUBAV – problem bračne nevjere, Emma ima tipičan romantičarski doživljaj lj. – čeka
da dođe iznenada
- Leon i Rudolpf (trenutna sreća) – predstavljaju problem neostvarenih ljubavi i Charles
(muž, bez uzbuđenja, on nije njezin princ)
- Emma želi prijeći iz jednog u drugi stalež – težnja za bogatstvom i slavom (problem
novca – stalno se zadužuje – dugovi; uz neuzvraćenu ljubav uzrok njezine smrti)
- problem majčinske ljubavi – ne posvećuje pažnju i brigu svom djetetu (na tren je gruba,
na tren nježna (proturječnost))
- Emma živi između neba (romantizam) i zemlje (realizam) što izaziva proturječnost u njoj
- lik Emme se pretvorio u simbol nemoguće čežnje prema visinama, neostvarenim
ambicijama, zavisti i svakidašnje dosade – pojam BOVARIZAM

NIKOLAJ V. GOGOLJ
- potomak je siromašne obitelji porijeklom iz Ukrajine; začetnik ruskog realizma
- završio je studij – vrlo brzo se posvećuje književnosti
- pripovjedač i komediograf
- realistični elementi s mnogo ironije (Gogoljevski smijeh kroz suze)
- roman Mrtve duše – predstavlja temelj ruskog realizma i odigrao je važnu ulogu u
društvenom životu Rusije, dao je realističku sliku društvenih odnosa u feudalnoj Rusiji
KABANICA
- najpoznatija Gogoljeva pripovijetka (ima fantastičan završetak)
- TEMA – prikazuje tragičnu sudbinu mladog državnog činovnika Akakija Akakijeviča –
prepisuje spise, u odnosu sa poslom – vrlo pravedan
- ambijent je realno prikazan – siromašan dio (zadah alkohola, plijesni) – problem
siromaštva

17
- Akakiju realan život predstavlja problem (živi u svom svijetu) – problem komunikacije
- on želi novu kabanicu – nema dovoljno novaca – odriče se nekih stvari – kabanica
postaje cilj njegova života – kada je obukao novu kabanicu taj je dan za njega najsvečaniji –
sretan je i ponosan
- ubrzo mu otimaju kabanicu te on umire (nitko nije ni primijetio da više nije živ – njegova
beznačajnost)
- hladan odnos – nadređeni X podređeni
- fantastičan završetak – prikazan je mrtvac koji Petrogradom noću otima kabanice
- Gogolj se suprotstavlja romantičarskom stilu

HRVATSKI REALIZAM

Traje samo desetak godina – od šenoine smrti 1881. do 1890. Te granice treba shvatiti
fleksibilno. Zapravo tek što je počeo, počeo se raspadati. Onaj pravi zreli realizam nastavit će se
u razdoblje moderne.

- Početak jest od Šenoe jer je on već afirmirao realističke pristupe u književnim djelima.
DRUŠTVENE PRILIKE:
- još traje mađarizacija (ban Hedervary 1883 – 1903) po principu zavadi pa vladaj. Totalni
je rastroj među hrvatskim strankama, plemstvo propada, agrarna kriza
- pravaši na čelu s Antom Starčevićem (članovi su i Eugen Kumičić, Ante Kovačić,
K.Š.Gjalski) zalažu se za samostalnu i neovisnu državu bez doticaja s A-U. Očekuju da
književnost kritički utječe na društveni i politički život
- Teme kojima se bave su:
nacionalno pitanje
problem propadanja plemstva
socijalna problematika
odnos selo – grad tj. odlazak iz sela u grad i obratno
- časopisi: u njima se po prvi put predstavljaju najvažnija djela i oni su slika kulturne
atmosfere tog vremena ( Vienac; Hrvatska vila – Venceslav Novak; Balkan-A, Kovačić)

Najviše se razvijaju pripovijetka i roman, malo poezija, a najmanje drama.

Više nije u centru pojedinac, već je on samo predstavnik političkih ideja i stranaka te predstavnik
staleža. Zato je roman najpogodnija vrsta za rješavanje problema jer omogućava iznošenje dosta
građe i širine problema.
Fabula je najvažnija i nema psihologizacije junaka. Realno se iznosi život, nema previše mašte.
Glavni junak je NAROD, a ne POJEDINAC.

Autori pišu najčešće o krajevima iz kojih su potekli pa se najčešće tako i dijele:

Hrvatsko zagorje: A.Kovačić, K. Š. Gjalski
Slavnija: Josip Kozarac
Istra i Hrvatsko primorje: Eugen Kumičić, Vjenceslav Novak
Lika: Josip Draženović

Pravaši (Starčević)su smatrali da – djelo treba prikazivati život onakav kakav zaista jest i bez
uljepšavanja, ali ga treba i kritizirati
Narodnjaci(Šenoa) – treba se isticati moralni aspekt društva. Pisac mora prikazati život
idealnim, a ne onakvim kakav zaista jest.

18
 ANTE KOVAČIĆ (1854 – 1889) – U registraturi

- gorljivi pristaša Stranke prava i ideja Ante Starčevića svoje političko opredjeljenje
pokazivao je u gotovo svim svojim djelima (u romanu Fiškal se izruguje ilirizmu pa je
zato i napisao travestiju Mažuranićeva spjeva Smrt babe Čengićkinje)
- još u školskim klupama je počeo pisati
- pisao je i poeziju, ali mu je prozni rad daleko bolji pogotovo gledajući njegov zadnji
roman U registrauri (1881). Roman izlazi u nastavcima u Viencu 1888., a cjelovito je
objavljen tek nakon autorove smrti 1911. U njemu se pokušava obračunati s političkom
tradicijom Hrvatske i s problemima klasnih i socijalnih odnosa u našem društvu (feudalci
– građani – seljaci) te odnosa selo – grad.
- njegovi su likovi predstavnici jedne društvene sredine i društvene ideje.

DRUŠTVENO I POLITIČKO STANJE U HRVATSKOJ TADA

Hrvatsko – ugarskom nagodbom Hrvatska je došla u politički podređen položaj u odnosu

prema Mađarskoj. Osiromašeni seljak je postao plijen zelenaša i trgovaca, a novac postaje
jedino mjerilo. Seljaci ostavljaju zemlju i odlaze u grad kako bi bili sluge bogatijima ili bili
nadničari na prvim industrijskim postrojenjima.

Tema romana: životni put i tragična sudbina Ivice Kičmanovića / moderna hrvatska inteligencija
koja se, napuštajući seosku, ne uspijeva uklopiti u gradsku sredinu

Odnos romantičarskih i realističnih motiva

realistički – socijalno-psihološko portretiranje likova
- opisi su konkretni i detaljizirani
- govorna karakterizacija likova (jezik sredine)
romantičarski – crno – bijela tehnika u oslikavanju likova
- naglašena mašta (posebno u opisu Laurina života
naturalistički – opisi zločina kojeg počinjava Laura i njena družina

Lik fatalne žene: Laura – odjevena pretežno u crno, inteligentna, mračne prošlosti, završava
tragično

VJENCESLAV NOVAK: POSLJEDNJI STIPANČIĆI

- romanopisac, novelist (Senj - Zagreb).

- osam romana (Pavao Šegota, 1888; Pod Nehajem, 1892; Podgorka, 1894; Nikola
Baretić, 1896; Posljednji Stipančići, 1899; Dva svijeta, 1901; Zapreke, 1905; Tito Dorčić,
1906) i oko stotinu novela (među kojima su najuspjelije Nezasitnosti bijeda; U glib,Iz
velegradskog podzemlja,).

- Širinom tematsko-motivskih interesa i područja što ih je u svom proznome opusu

obuhvatio, Novak nadvisuje sve hrvatske pripovjedače realističkoga razdoblja. Prvi u
hrvatskoj književnosti tematizirao, osobito u novelama, svijet siromašnih i socijalno
obespravljenih radnika, prvi se približio tzv. dnu društvene ljestvice, opisujući sirotinju,
prosjake. Prvi je, također, u središte postavio hrvatsko malograđanstvo u svim njegovim
aspektima.

19
 - POSLJEDNJI STIPANČIĆI: vjerojatno najbolji hrvatski realistički roman. Propadanje
»jedne senjske patricijske obitelji« analizirano je u pojedinačnim
sudbinama/biografijama članova te obitelji, među kojima se napose izdvaja sudbina
Lucije Stipančić, »najprodubljenijeg i najsloženijeg ženskog lika čitave hrvatske
književnosti 19. stoljeća« (K. Nemec). Na pozadini raspada i odumiranja jedne
aristokratske obitelji pisac prati dramu tadašnjih društvenih, političkih, kulturnih i
ekonomskih prilika koji su potresali Senj i okolicu. Duboka psihološka dimenzioniranost
svih likova u romanu anticipira neke značajke književnosti moderne.

- tema: propadanje senjske patricijske obitelji sredinom 19. st.

- to je socijalno-psihološki roman
- u središtu romana su otac Ante Stipančić (osoba koja upravlja životima svoje obitelji i
lik koji fizički i psihički propada jer ne uspijeva u životu ostvariti svoje ciljeve), majka
Valpurga (pravedna žena koja predstavlja lik tihe patnice), kćer Lucija (lik
zapostavljene žene i žrtve očevih presuda) te sin Juraj (ciničan i egoističan lik koji se
pod utjecajem grada moralno izopačuje)
- prikazuje realističku sliku propadanja ugledne senjske obitelji, siromaštvo i bijedu
- problemi koje prikazuje Novak su vezani za društvo i obitelj

DRUŠTVENO EKONOMSKA PROBLEMATIKA je vezana za političke prilike u Hrvatskoj,

odnosno kako narod nema pobuđenu svijest i oni ne pristaju na promjene (Ante – odbija se
prilagoditi) i zbog toga propadaju

OBITELJSKA PROBLEMATIKA je vezana za odnose u obitelji.

- to je patrijarhalna obitelj u kojoj su svi lišeni ljubavi
- sin se stavlja na prvo mjesto, a obitelji vlada "glava kuće" Ante i njega svi trebaju slušati
- majka i kćer nemaju nikakva prava

JOSIP KOZARAC
- novelist i romanopisac
- bavio se šumarstvom
- pisao je psihološka i moralno-društvena djela
- nadahnjivao se ljepotom prirode, zemlje i odnosa svojih likova prema njoj
- u svojim djelima iznosi putem svojih likova i analize slavonskog sela i života gospodarske
probleme onog doba
TENA
- pripovijetka, tema: sudbina ženskog lika Tene
- u ovoj pripovijetci Kozarac zapravo kroz sam lik Tene razrađuje niz problema:

SOCIJALNO-GOSPODARSKE PROBLEME:
-došlo je do raspadanja zadruga i osamostaljena seljaka
-Tein otac Jerko nije mogao na takva način (samostalno) funkcionirati pa je propao
-motiv propasti je POREZ
PROBLEM BRAČNE NEVJERE:
-Tena je ljubavnica mnogih muškaraca
-svoju nesreću je pronalazila u njima i "ljubavi"
PROBLEM DOLASKA STRANOG KAPITALA:
-preko lika Leona K. Progovara o tom problemu
-oni su došli da obogate i iskoriste slavonske šume
-Leon je iskorištavao i šume i ljude (muškarcima je vrlo malo plaćao za njihov rad)

20
PROBLEM NEISKRENE LJUBAVI
-Tena je zbog novca moralno propala
-Leon je kupovao ljubav, iskorištavao je žene

SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ

- hrvatski pjesnik iz razdoblja realizma

- njegova je poezija inspirirana nacionalno-rodoljubnim, intimnim, socijalnim i
univerzalnim motivima
- mnoge njegove pjesme inspirirane su i biblijskim motivima
- Kranjčevićevo stvaralaštvo pokazalo je da je hrv. knjiž. dobila pjesnika koji se svojim
talentom, pjesničkim nadahnućem, vidovitošću i vizijama izdigao visoko iznad tadašnjih
tokova hrv. poezije
- opjevao je čovjeka neomeđenog vremenom i prostorom, a iz klasične naobrazbe s jedne
strane te religioznog opterećenja s druge izrasle su njegove pjesničke vizije, metafore i izraz
uopće
- Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme

MOJSIJE
- lirsko-epska, misaono-rodoljubna pjesma
- okosnicu radnje čini Mojsije kao predstavnik svojeg naroda
- podtema je izlazak iz ropstva
- obraćanje Jehovi – Mojsijeva molba za izbavljenje naroda
- Jehova po riječima prepoznaje svoj duh u Mojsiju kojeg je dao ljudima po prvom čovjeku
- isticanje temeljnog zakona – slobode
- božansko-ljudska perspektiva; pitanja pravde, nepravde, jednakosti, pitanje slobode;
čovjek je bespomoćan, čovjekov položaj u svemiru
- čovjeku je urođeno biti slobodan i ponosan
- gradacijom se razvija događaj, čovjek želi promjeniti svoj položaj, želi doći do Boga
- problem :čovjekova želja za ljepšim, smislenijim životom
- narod je zadivljen i zaboravlja pravi smisao izlaska – bespomoćan je, egoističan,
neprilagodljiv
- refleksivna pjesma s univerzalnim motivima
- lirski elementi – iskazivanje individualnosti (Mojsijeve), razmišljanja o čovjekovim
težnjama
- stih se ističe epskom širinom, uzvišen ton, sama dužina pjesme, radnja, likovi, dijalog
(dramatski el.) – prerasta u lirsko-epsku. Pjesmu
- odnos duhovnog i materijalnog (zlatno tele)
- antologijski stih: …mrijeti ti ćeš kad u ideale svoje počneš sumnjati….

GOSPODSKOM KASTORU

- satirička pjesma u epskom dvostihu

- u ovom tekstu ime Kastor označuje ime psa
- inače je Kastor jedan od dvojice Dioskura, Zeusovih sinova, a drugi je Poluks
- oni su bili blizanci i označavaju totalnu suprotnost i zato se međusobno savršeno
nadopunjuju – oni su jedna nerazdvojna cjelina
- Kranjčević piše ovu pjesmu kao da se obraća psu, ali on zapravo tu oštro osuđuje ljude,
tj. društvo u kojem živi

21
- Kastor je pas bogate obitelji i pjesnik mu predbacuje kako je od samog rođenja bio
ulizica
- međutim, pjesnik mu to uopće ne zamjera jer kaže da je to ustvari jedina metoda opstanka
i da samo ljudi tomu skloni uspjevaju u životu
- na kraju Kranjčević zaključuje – “Ipak vam – nehteć uditi daljem napretku vašem -/U uho
nešto šapnuti moram:/ Sve mi se čini, da ste – uglavnom – svojom metodom,/ Kastore, malko
slijediti ljude!”

MODERNIZAM U EUR. KNJIŽEVNOSTI

- modernizam je naziv za umjetničke stihove u drugoj polovici 19 st. Pojam moderno označava
najčešće sukob različitih književnih poetika.
- početak- 1857 g. kada su se dogodila dva važna događaja. Charles Baudelaire objavljuje svoju
zbirku pjesama Cvjetovi zla, a Gustave Flaubert svoj roman Gospođa Bovary. Zbirka znači
prekretnicu u razvoju pjesništva.

- javljaju se različiti stilovi, zajedničko im je uzdizanje ljepote kao zadaće i svrhe umjetničkog
stvaranja.
- umjetnost treba postojati radi same sebe, l'art pour l'art- umjetnost radi umjetnosti.

Tradicionalno pjesništvo Moderno pjesništvo

-pjesništvo je subjektivno, pjesnik izražava
svoje osjećaje
-intimne i suvremene teme
-pazi se na formu, stih, strofu
-želi se djelovati na društvo ili se pjesmom
opjevaju neke društvene pojave
-poezija i pjesnikova osoba moraju se
odvojiti, poezija je impersonalna, pjesnik
ne izražava svoje osjećaje i svoje ja u
pjesmi
-treba izbjegavati suvremenu tematiku i
pjevati o univerzalnim temama i temama iz
prošlosti
-pazi se na formu, ona mora biti savršena
-umjetnost postoji radi umjetnosti i sama je
sebi svrhom.

Simbolisti
- preteča simbolizma je Charles Baudelaire
- značajke- upotreba simbola, u pjesništvu nema izravnog govora već samo nagovještaj, pjesnik
mora ostati nedorečen. Javljaju se 80-ih god. 19.st. – predstavljaju pravi početak europske
moderne
- predstavnici: Paul Verlaine, Arthur Rimbaud
- figura sinestezije: u pjesničkoj slici se spajaju slike različitih osjetila

Drama
- predstavnici: Henrik Ibsen - kritičan stav prema društvu, prostor u kojem se radnja odvija je
sužen, mali broj likova, piše psihološke drame, analizira moralne probleme, psihološki analizira
likove, bavi se ženskim likovima, postavlja pitanja, li ne daje odgovore nego ostavlja otvorenim
za čitatelje i gledatelje
- Antun Pavlovič Čehov - piše lirske drame bez glavnog junaka, radnje i dramskog sukoba.
Težište drame je na ugođaju

22
 HENRIK IBSEN

- 1828 – 1906; najveći norveški dramatičar. Otac je napustio njega i majku. Od 14 se brine
za obitelj, a u 18 postaje otac vanbračnog djeteta. Nezadovoljan političkim i društvenim
prilikama u Norveškoj proveo je veliki dio života u inozemstvu gdje je i napisao svoja
najbolja djela.
- prva faza njegovog stvaranja je izrazito romantična – drame su mu pisane u stihu, teme
uzete iz nacionalne povijesti, a junaci jake ličnosti uvjerene u svoj povijesni značaj

- zatim odlazi u inozemstvo jer se zatvorilo kazalište u kojem je radio i tada nekako prelazi
na drame u kojima reagira na norveške prilike i približava se tzv. drami ideja. Prelazi na
prozni izraz i suvremenu tehniku te daje kritiku malograđanskog društva i njegovog
lažnog morala. Uzdiže čovjeka koji se suprotstavlja društvenim normama, a osobito mu
je zanimljiva tema braka i društveni položaj žene

- u zadnjim se dramama opet udaljava od aktualnih društvenih problema i bavi se psihom

junaka te tajnom nekih ljudskih postupaka

- svojim je dramama jako utjecao na europsku dramu koja se krajem 19. st razvija upravo
pod utjecajem skandinavskog kazališta

- drame: Brand; Lutkina kuća (Nora); Sablasti...

- Nora: prekretnica u razvoju europske dramaturgije jer nakon tipične salonske ljubavne
tematike na scenu dolazi društveno angažirana drama čiji se zaplet usredotočuje na sukob
ličnosti unutar obitelji

- radnja se odvija unutar građanske kuće

- težište drame je na položaju žene u malograđanskom društvu, a sukob se odvija između

Nore i njena muža Torvalda Helmera

- tri čina, a sva tri u istoj sobi

- Obrađuje prerastanje Nore iz uloge voljene obiteljske lutke (koju su joj namijenili muž i
otac) do samostalne ličnosti. Ona doslovno evoluira i toj drami.

- služi se retrospektivnom tehnikom: što radnja više odmiče, više se otkriva prošlost koja
zapravo motivira likove u postupcima.

HRVATSKA MODERNA KNJIŽEVNOST

- povijesni početak: 1895. spaljivanjem mađarske zastave (studenti odlaze u Prag i Beč)
- književni početak: 1892. kada Matoš objavljuje pripovijetku Moć savjesti
- završava 1914. godine (smrt Matoša, pojavljuje se Krleža i A.B.Šimić, počinje 1.svjetski
rat, izlazi antologija Hrvatska mlada lirika)
- NOVOST je odnos prema tradicionalnom shvaćanju umjetnosti (simbolizam,
ekspresionizam)

23
 - treba osigurati potpunu slobodu razvoja individualnih talenata. Novi naraštaj mladih
pisaca se obračunava s tradicijom
- ostvarena su najpoznatija lirska, prozna i dramska djela moderne
- kako su studenti otišli u Prag i Beč tamo se javljaju u časopisima Hrvatska misao (Prag)
i Mladost (Beč)
- prekida se s tradicijom i prodire se u najdublje sfere ljudske intime (san, java, stvarno i
nestvarno) umjetnost je izraz ljudske ličnosti
- modernu je obilježio stilski pluralizam: impresionizam
ekspresionizam (Galović, Kamov)
naturalizam
simbolizam
- 1900. osniva se DHK
- još izlazi Vienac
- LIRIKA: A.G.Matoš; Vidrić, Nazor, Fran Galović, D.Domjanić,
- PROZA: novela (J.Leskovar, D.Šimunović, Matoš, Cihlar Nehajev-roman Bijeg, Polić
Kamov)
roman (I.Kozarac, Milan Begović, izašao je tada i Šegrt Hlapić, ali je on van
okvira)
- DRAMA: Josip Kosor, Ivo Vojnović...

A. G. MATOŠ
- 1873. – 1914
- pjesnik, pripovjedač, kritičar, esejist, putopisac
- 1894. dezertirao iz vojske i sve do 1908. živi u Beogradu,te u Ženevi i Parizu
- pripovijetke: Iverje, Novo iverje, Umorne priče
- pjesme
- putopisi: Vidici i putovi; Naši ljudi i krajevi
- simbol je hrvatske moderne
- od svega, poeziju je počeo najkasnije pisati kao već zreo pisac. Teme su mu od ljubavi do
smrti. Uzor mu je Baudelaire.
- po formi su to većinom soneti, vrlo muzikalan stih, sinestezije,...
- Njegova je lirika odraz sukoba u sebi, odvojenosti od domovine,
- dva možda najčešća pojma u njegovom stvaralaštvu su „ljubav” i „cvijet” – ljubav kao
apstraktan osjećaj, a cvijet kao konkretizacija ljubavi.

UTJEHA KOSE
- TEMA: uzvišenost boli i vedrina utjehe
- Vrsta: ljubavna lirska pjesma, pisana je u obliku soneta
- isprepliću se dva osnovna motiva – motiv smrti (Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.) i
motiv ljubavi (Gotov da ti predam život kao žrtvu.) – žrtva svoga života zbog ljubavi i
jedinstva smrti
- motiv vječnog začaranog kruga koji prolazi svatko od nas – život, nada, smrt
- očaj i beznađe
- kosa je u pjesmi simbol života, ona ostaje jedini vizualni znak da je u nekome postojao život
i pjesniku daje poruku da ne tuguje, da njegova draga sada živi ljepotu koja postoji samo u
snovima (Miruj! U smrti se sniva!)
- Matoš ovom pjesmom izražava vrijednost ljepote – ljepota ostaje ljepota, a čak je niti smrt ne
može uništiti
1909.

24
- TEMA: Hrvatska kao mučenik
- Vrsta: domoljubna lirska pjesma, pisana u obliku soneta
- Matoš osjeća prilike koje se događaju u Hrvatskoj
- pjesma ima malo proračunski karakter – zato što se boji sudbine koja prijeti Hrvatskoj
- pjesnik prepoznaje Hrvatsku kroz svoju majku, majku kao simbol najveće povezanosti s
njim, čime i želi pokazati koliko mu je stalo do njegove domovine – Jer takvo lice ima moja
mama.
- pjesnik izražava svoje domoljublje i spremnost da u svakom trenutku bude uz svoju
domovinu i pomogne joj
- ključni stih u pjesmi je –Jer Hrvatsku mi moju objesiše. – i baš tim stihom pjesnik želi reći
koliko njegova domovina pati i koliko on sam želi njoj pomoći, koliko je tužan zbog situacije
u njoj
VLADIMIR VIDRIĆ
- pjesnik omiljen među svojom generacijom, obrazovan, fizički privlačan i duhovno bogat
- umro je u umobolnici; sudjelovao je u političkim događajima kada car Franjo Josip II dolazi
u Zagreb i kada se pali mađarska zastava
- velik dio pjesama mu je ispunjen osjećajima kakve je mogao imati samo čovjek koji je u
svoje tijelo mogao primiti svu raskoš boje, svjetla, mirisa i slika
- svoja raspoloženja i duševna stanja izražava bojom
- u njegovim pjesmama očituje se kontrast između svijetla i tame
- u primanju životnih dojmova nije bio ni jednostavan ni uzak, nego je upijao različite
dojmove
- iz Vidrićeve poezije kao pozadine sveg doživljavanja izvire bol kao pokretna snaga i
zaglušuje sve ostalo
- DVA LEVITA – prolaznost svega; žar pritajene strasti; sladostrasna mekoća i zavodljivost
mjesečne noći – snažni i cjeloviti osjećaj života; sjetno raspoloženje (tuga); misao o
prolaznosti
- MRTVAC – ideja – ljudska prolaznost u vječnost; osjećaj životne radosti i mir zbog
povezanosti s prirodom; oblak – simbol goleme sile; život je vječan, sva su njegova
očitovanja samo izražaj jedne sile koja se vječno pokreče stvarajući nova lica; smrt – nužna,
prirodna, treba je primiti radosno jer ona znači promjenu u egzistenciji – povratak u onaj
izvor iz kojeg je život počeo
- DVA PEJZAŽA – I. sklad između pjesnika i prirode tj. osjećaj sreće i zanosa, te potpunog
unutrašnjeg mira; II. pejzaž (noć puna mjesečine), zanos (nad svim što priroda daje),
nesigurnost, uznemirenost i neizvjesnost (jer osjeća zid između sebe i prirode) – odan joj je i
ne pomišlja o nikakvoj opasnosti u onome što ne poznaje
- ADIEU – pjesnikov oproštaj od života i pjesništva; tuga; vjetar, sunce, vino – pjesnikovo
životno veselje; silazak stubama – simbol prestanka života; epilog

DIJALEKTALNA POEZIJA
- u ovom razdoblju hrvatska književnost ponovno oživljava dijalektalnu poeziju
- uz Matoša (Hrastovački nokturno) koji se smatra njenim začetnikom najizrazitiji su pjesnici
kajkavci Dragutin Domjanić i Fran Galović te čakavski pjesnik Vladimir Nazor
- Dragutin Domjanić – Kipci i popevke, U suncu i senci, Po dragom kraju – njegova je
poezija tragična i iskrena ispovijed čovjeka koji nije imao snage suprotstaviti se realnom
životu već je radije pobjegao od ljudi u svijet vlastitih snova i maštanja u koje vjeruje kao u
stvarnost
- Fran Galović – Z mojih bregov – zbirka pisana podravsko kajkavskim dijalektom, s mnogo
svijetlih boja i zvukova koji označuju pjesnikov povratak prirodi i njenim bogatstvima

25
 JEZIK

FONETIKA I FONOLOGIJA

FONEM
M–E–D
L–E–D

Ove se dvije riječi rimuju. Imaju isti naglasak i završetak, ali se razlikuju po jednom glasu. Taj
glas mijenja značenje. Ako im zamijenimo mjesta mijenjamo i značenje.

FONEM: glas koji nema značenje, ali ima razlikovnu ulogu. Kombinacijom s drugim fonemima
nastaju riječi različitog značenja.

„M” i „L” su suprotstavljeni jedan drugome i oni su u FONOLOŠKOJ OPRECI.

MED
fon. opreka LED fonol. okolina (ista) (mora imati iste glasove i isti naglasak)

FONOLOŠKA OKOLINA – glasovi oko suprotstavljenih fonema (može biti i promjena u sredini
– spaVati – spaJati)

TRAVA – KRAVA (nisu iste fonološke okoline jer nemaju isti naglasak)

Fonem je dio smislenog glasovnog lanca. Npr. V – O – D – A

↓ ↓ ↓ ↓
fonemi su odsječna razlikovna sredstva
FONOLOGIJA – znanost koja proučava foneme.

ALOFON

tramvaj (bliže do /n/) - bomba (čisto /m/) → isti glas, ali se drugačije izgovara.
To je alofon.

ALOFON – izgovorna varijanta istog glasa. Razlika je uvjetovana pozicijom na kojem se fonem
nalazi u riječi.

26
GRAFEM (SLOVO) – pisani oblik fonema. Da bismo mogli bilježiti foneme razvijen je sustav
pisanih znakova za foneme - GRAFEMSKI SUSTAV

U hrvatskom jeziku većinom vrijedi pravilo da za jedan glas imamo jedan grafem, ali naravno,
postoje iznimke.

/B/ /I/ /T/ /I/ - fonemi

> jedan fonem jedan grafem
b i t i - grafemi

/Č/ E/ /Ž/ /N'/ /A/ - jedan fonem, dva grafema.

č e ž nj a

dž e p = /З/ /E/ /P/

Ponekad se grafemi različito ostvaruju u govoru:

bratski – fonemi /t/ i /s/ se ovdje ostvaruju kao /C/ - /B//R//A//C//K//I/

s tobom - /s/ se ostvaruju kao /s/

s bratom - /s/ se ostvaruju kao /z/
s čašom - /s/ se ostvaruje kao /š/

Postoje i pravila koja govore o tome gdje će stajati ovaj ili onaj grafem, kako će se koja riječ
pisati. Ta pravila obuhvaća znanst. discipl. koja se zove PRAVOPIS ili OROGRAFIJA.

27
 GLASOVNE PROMJENE

STAPANJE SUGLASNIKA CVIJET + JE > CVIJEĆE

S GLASOM J U NOVI JAK + JI > JAČI
GLAS POSUD + JE > POSUĐE
JOTACIJA PITAN + JE > PITANJE
K+J=Č; T+J=Ć; D+J= Đ;

S+J=Š; Z+J=Ž; nj; lj

SIBILARIZACIJA MOMAK – MOMCI
K, G, H + i > C, Z, S
VRAG – VRAZI
ORAH – ORASI
NEPOSTOJANO A JAVLJA SE U NEKIM MOMAK Ø
OBLICIMA RIJEČI MOMK|A
PALATALIZACIJA MOMAK – MOMČE
K, G, H + e > Č, Ž, Š VRAG – VRAŽE
(C) ORAH – ORAŠE

EPENTETSKO AKO OSNOVA ZAVRŠAVA GRUB+JI > GRUBLJI

NA B, M, P, V ISPRED SLOM+JEN > SLOMLJEN
(UMETNUTO) L GLASA J UMEĆE SE L
TUP+JI > TUPLJI
ŽIV+JI > ŽIVLJI
SB SZ = SZ SZ GLAS + BA > GLAZBA
JEDNAČENJE PO SZ SB = SB SB B Z ZZ
ZVUČNOSTI VRABCA > VRAPCA

ZB BB

JEDNAČENJE PO S, Z ISPRED Č, Ć, DŽ, Đ, NOSNJA > NOŠNJA

LJ, NJ (palatali) > Š, Ž VOZNJA > VOŽNJA
MJESTU TVORBE

28
STAPANJE KAD SE NAĐU DVA ISTA BEZ + ZVUČAN >
SUGLASNIKA JEDAN DO BEZVUČAN
SUGLASNIKA DRUGOG, NAJŠEŠĆE SE
PIŠE JEDAN
GUBLJENJE OTAC=OCA
NUŽDA-NUŽDNA-
SUGLASNIKA NUŽNA

ZAMJENA L > O PROVODI SE NA KRAJU POSAL > POSAO;

SLOGA ILI RIJEČI PRATILAC > PRATILCA
vokalizacija > PRATIOCA

Dioba glasova po zvučnosti:

Zvučni: B D G Z DŽ Đ Ž - - V
Bezvuč: P T K S Č Ć Š C H F

GLAGOLSKI OBLICI

vrijeme pojam tvorba primjer

neodređeni tvori se nastavcima PJEVATI

INFINITIV glagolski oblik - ti ili -ći

PREZENT sadašnje vrijeme nastavci -im, -am, PJEVAM

-em, -jem

glagolski pridjev
PERFEKT prošlo složeno radni + prezent pom. PJEVAO SAM
vrijeme glagola BITI.

prošlo svršeno nastavci:

AORIST vrijeme -h, /, /, -smo, -ste, ZAPJEVAH
-še
-oh, -e, -e, -osmo,
-oste, -oše
prošlo nesvršeno nastavci:
IMPERFEKT vrijeme -ah, -jah, - ijah PJEVAH

pretprošlo vrijeme, imperfekt ili perfekt

PLUSKVAMPERFEKT kazuje radnju koja pom. gl. BITI + BIJAH PJEVAO
se vršila prije neke glagolski pridjev BIO SAM PJE-
druge prošle radnje radni VAO

FUTUR I. buduće glagolsko infinitiv + prezent PJEVAT ĆU

29
 vrijeme pom. gl. HTJETI

Predbuduće vrije-
FUTUR II. me; kazuje radnju svršeni prezent pom.
koja će se u gl. BITI + glagolski BUDEM
budućnosti događati pridjev radni PJEVAO
prije neke druge
radnje
načini
zapovjedni način; nastavci:
IMPERATIV izriče molbu, -i, -imo, -ite PJEVAJ
zabranu, zapovijed -j, -jmo, -jte

pogodbeni način, iz- aorist pom. gl. BITI

KONDICIONAL I. riče mogućnost, že- + glagolski pridjev PJEVAO BIH
lju radni
odnosi se na želje i kondicional pom gl.
KONDICIONAL II. mogućnosti u proš- BITI + glagolski BIO BIH
losti pridjev radni PJEVAO

Glagolski pridjevi:
a) radni – radio, čitao…
b) trpni – rađen, čitan…

Glagolski prilog:
a) sadašnji – radeći
b) prošli – radivši

PRIDJEVI

Pridjevi su promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:

 rodu (tj. svaki pridjev ima posebne oblike u sva tri roda)
 broju
 padežima

Pridjevi se dijele po značenju na:

 opisne ili kvalitativne (kakvo je što, npr. žut, velik, glasan, pametan, neinteligentan)
KAKAV
 posvojne (čije je što, npr. očevo, mačje) ČIJI
 gradivne (od čega je što, npr. zlatan, drven) OD ČEGA

Mogu se podijeliti na opisne i odnosne:

30
 a) odnosni: pripadnost ( hrvatski, gradski...)
b) opisni:

Gramatička svojstva su im rod, broj i padež. Slažu se s imenicama u rodu, broju i padežu.

POIMENIČENI pridjevi: pridjevi ne mogun stajati samostalno osim kada su poimeničeni. Stigli
su po mladu.

Mogu biti određeni i neodređeni. Neodređeni se oblik razlikuje po naglasku (Voda je zelena. Ta
zelena voda nije baš pitka.)

Određeni se upotrebljavaju kada je nešto već otprije poznato

Neodređene pridjeve upotrebljavano kada imenica uz koju stoje znači nešto neodređeno i
nepoznato.

Mnogi se pridjevi mijenjaju i po stupnjevima (komparacija), a postoji i promjena po određenosti

(određeni ili neodređeni).

ZAMJENICE

OSOBNE ja, ti, on zamjenjuju lica

mi, vi, oni
POSVOJNE moj, tvoj, njegov, označuju da nešto pripada
naš, vaš, njihov subjektu
POVRATNA sebe, se vraća radnju na subjekt

POVRATNO – POSVOJNA svoj označuje da nešto pripada

ovaj, taj, onaj
POKAZNE ovakav, takav, onakav
ovolik, tolik, onolik
UPITNE tko, što, koji, čiji, kakav,
kolik
ODNOSNE tko, što, koji, čiji, kakav.
kolik
netko, nešto, nečiji,
nitko, ništa, ničiji,
NEODREĐENE itko, išta, ičiji,
svatko, svašta, svačiji,
tkogod, štogod, sav
subjektu
pokazuju, upućuju na
nešto označavajući kome je
što blisko
zamjenjuju riječi koje očeku-
jemo u odgovoru
pokazuju odnose među reče-
nicama
zamjenjuju nešto neodređeno
ili suviše općenito

31
 MORFEM (grč. morphe = oblik)

- Razlika fonem - morfem

Morfem – jezična jedinica (manja od riječi) koja ima svoje značenje

Morfologija – jezična disciplina – bavi se morfemima, tvorbom riječi i oblikom riječi

Žen – a
Kuć – a
Noć – Ø

Niz – ak / nis – ka
Ruk – a / ruc - i

Alomorf – inačica , varijanta morfema → drugačiji izraz tj. fonemski sastav morfema, ali ne
mijenja značenje morfema
ruka ručni ruci (mijenja se zbog glasovnih promjena)

sijeku – siječem vuk – vuci, voziti – vožnja, cvijet – cvjetni

izletjeti ispuzati iščetkati

Alomorfi mogu biti potpuno raličiti, neprepoznatljivi pa se zovu supletivni alomorfi.

Klel – a / kunem / kleti ja – mene čovjek - ljudi

Vrste morfema po položaju:

Pod - stan - ar

prefiksalni korijenski sufiksalni (prefiksalni i sufiksalni = afiksalni)

32
Vrste morfema prema funkciji:

a) Rječotvorni – služe za stvaranje novih riječi. Njima pripadaju korijen, prefiks i sufiks.
b) Oblikotvorni (gramatički) – služe za tvorbu oblika riječi. Nosi gramatičko značenje
riječi (rod, broj, padež, vrijeme) i nema leksičko značenje.
(ako je više sufiksalnih morfema, oblikotvorni je onaj krajnji)

podstanar pod - stan - ar - stv su rječotvorni morfemi

korijen – nosi temeljno značenje riječi

Tu smo postupnim dodavanjem RJEČOTVORNIH MORFEMA na korijen (ispred i iza
njega) dobivali nove riječi ( tvorbom) : stan-ar, pod-stan-ar, pod-stan-ar-stvo

podstanarstvo > pod - stan - ar - stvo > pod-stan-ar je dakle, rječotvorna osnova, na nju
dodajemo zadnji rječotvorni morfem stv (-o , gdje je -o oblikotvorni morfem )
Riječ – ima cjelovito značenje, a sastoji se od korijena, osnove i morfema (ponekad i
samo od korijena, a ponekad su korijen i osnova identični → zid, ruk-a, i-ći)

Sastavni dijelovi riječi su : Osnova, korijen, morfemi

oblikotvorni i rječotvorni
oblikotvorna i rječotvorna

OSNOVA RIJEČI

Rječotvorne i oblikotvorne morfeme dodajemo dijelu riječi koji se zove osnova.

Osnova može biti rječotvorna i oblikotvorna. Osnova je dio riječi koji nosi leksičko značenje
riječi.

1)
Stan → stanar → podstanar → podstanarski
(sve riječi imaju korijen stan- , ali rječotvorna im se osnova razlikuje pa je stan- poslužio za
tvorbu riječi stanar, stanar za podstanar-, a onda i podstanarski.

Stan + ar + Ø

rječotvorna osn. rječotvorni morfem

Zato ! :sve što stoji ispred zadnjeg rječotvornog morfema je > rječotvorna osnova !

2) Oblikotvorna osnova – ona na koju se dodaju oblikotvorni (tj. padežni) morfemi:

Stanar – Ø (oblikotvorna osnova je stanar - ), Ø – oblikotvorni morfem

Bol – an
Nos – ač – Ø
Sin – ov – i

33
Klupa – a
Pre – kras – an
Ljeto – va – ti

Rječotvorna osnova – njezino ustrojstvo (građu) čine korijenski morfem tj. korijen i
afiksalni morfemi > prefiksalni i sufiksalni ; ona služi za tvorbu riječi :

Ovime se bavi jezična disciplina – Rječotvorje

- Primjer tvorbe sa spojnikom ili interfiksom : roman-o-pisac

- Riječi s istim korijenom čine porodicu riječi : radnik, predradnik, râd . One imaju isto
osnovno značenje – osnova im je – proizvedena, motivirana, što znači da je
proizvedena od neke druge riječi : rad > rad + nik = radnik je sada osnova za
neku drugu riječ (npr. predradnik).
- Međutim, riječi rad, čovjek nisu proizvedene, ne mogu se raščlaniti na korijen i
afikse.

34