KNEŽEVIĆ

VIŠESTAMBENE
ZGRADE

TEHNIČKA KNJIGA o ZAGREB

 KJ~EžEVIĆ

VIŠESTAMBENE
ZGRADE

TEHNIČKA KNJIGA • ZAGREB

 PREDGOVOR
Knjiga "Višestambene zgrade" prvenstveno je namijenjena studentima
arhitekture. Međutim, pretpostavljam da će dio sadržaja biti zanimljiv i
širem krugu onih koji se bave stanovanjem i stanogradnjom.
Stanovanje i stanogradnja su nedjeljiva cjelina a zajedno čine mnogo-
struko uvjetovan, otvoren i kontinuiran proces. Zbog toga dio .. istina" i
uvjerenja relativno brzo zastarijeva. To će se vjerovatno desiti i sa
mnogim ovdje iznijetim stavovima. Osim toga, svi navedeni primjeri već
su dio prošlosti od trenutka kad su zamišljeni ili ostvareni.
Imajući navedeno u vidu, sadržaj valja razumjeti kao pokušaj da se
sustavno obrade temeljna znanja i podaci neophodni u projektiranju
višestambenih zgrada, ali ujedno i kao jedan od mogućih pogleda na
stanje stambenog trenutka.

Zagreb, travnja 1984. Autor

Kompleksnost stanogradnje, uvjetovanost krajnjeg rješenja zbirom od-
luka širokog kruga stručnjaka kao i pretpostavka prava korisnika na
njegove zahtjeve i snove, dovode arhitekturu stanovanja u područje
najosjetljivijeg i najlimitiranijeg .oblika arhitektonskog stvaralaštva, u
područje gdje se arhitektura pojavljuje kao prostorna definicija velikog
broja zahtjeva, uvjeta, tehničkih i ekonomskih ograničenja.
Višestamben~ zgrada nije ideal arhitekata niti korisnika, ona je sociolo-
ška i ekonomska nužnost u nastojanju osiguranja prava dostojna
egzistencije svakog pojedinca. Ona mora pružiti siguran zaklon i inspira-
tivno okruženje za ljudske jedinke koje konstituiraju čvrstoću i koherent-
nost jednog društva .
O višestambenoj zgradi može se stoga govoriti iz različitih aspekata :
tehničkih, socioloških, psihofizioloških, političkih i ekonomskih. Pa
ipak u integralnosti svih aspekata ona je arhitektonski zadatak par
excellence, a njeno prostorno građevno rješenje je pitanje arhitektonske
kreativne imaginacije u traženju optimalnog rješenja za život pojedinca
i obitelji.
Ova knjiga govori o stanu i stanovanju u takvim zgradama. Pisana po
arhitektu, pisana za arhitekta i za sve one koji sudjeluju u procesu
izgradnje stambenih prostora. Pisana je prvenstveno s gledišta istraživa-
nja i definiranja mogućih varijanti prostornih rješenja stana i zgrade
kao cjeline, pisana s uvažavanjem svih spomenutih interdisciplinarnih
utjecajnih faktora kao i sagledavanja razvoja građevinske tehnologije .
Sustavnom metodom analize autor razmatra prostorne i tehničke ele-
mente organizacije stana i stanovanja u višestambenim zgradama, daje
obilan i sistematiziran pregled konceptualnih rješenja i svih primjenjiva-
nih funkcionalnih shema i sustava uz isticanje prednosti i nedostataka, s
ocjenom podobnosti primjene u određenim uvjetima. Široka lepeza
problema i datosti koje arhitekt mora ovladati, podijeljena je u pogla-
vlja sa specifičnim temama, koje omogućavaju sustavno sagledavanje i
ovladavanje problematike u cjelini.
Nepoznavanje korisnika stana, nesigurnost u procjeni razvoja obitelji,
moguće neslaganje korisnika s definiranim izgrađenim prostorom stana
u višestambenoj zgradi dovodi do traženja arhitektonskih rješenja koja
omogućavaju promjenu datog prostora. Autor posebnu pažnju pridaje
analizi dosadašnjih napora u traženju takvih rješenja. Upoznaje nas s
rezultatima vlastitih istraživanja te definira stupnjeve fleksibilnosti u
odnosu na moguće alternativne zahtjeve i realnost izvedbe.
Promatrajući problem u budućem razvoju, analizira nova stremljenja u
arhitektonskom projektiranju, analizira i objašnjava potrebu primjene
multipla u višestambenoj izgradnji, te donosi originalna razmišljanja o
vrednovanju pravaca budućeg razvoja.
Ovom knjigom domaća literatura dobiva koristan prilog ne samo za
potrebe i zvođenja nastave već, kao sistematizirana cjelovito obu h vaće­
na građa, izvanrednu osnovicu za potrebe dnevne prakse i daljnjeg
kreativnog istraživačkog rada na materijalizaciji društvenih programa
stanogradnje i oblikovanja čovjekovog okruženja.

Zagreb, travnja 1984.

prof dr Edo Šmidihen
Dekan Arhitektonskog
fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu
 SADRžAJ
Predgovor 5

1. UVOD ll

1.1. Pravci istraživanja 12

1.2. Kako se opredijeliti? 12

2. POVIJESNI RAZVOJ STANOVANJA U ZAJEDNIŠTVU 15

2.1. Najamni stan 20
2.2. Tipovi višestambene izgradnje 21
2.3. Povijesni razvitak bloka 22

3. ODNOS OBITELJSKA/VIŠESTAMBENA IZGRADNJA 25

3. 1. Prednosti i nedostaci višestambene izgradnje 25
3.2. Organizacija stana u višestambenim zgradama 26
3.3. Klasifikacija tipova organizacije stana u višestambenoj izgradnji 28

4. TIPOLOGIJA VIŠESTAMBENE IZGRADNJE S OBZIROM NA ODNOS STAN/PRISTUPNE KOMUNIKACIJE 29

4.1. Sheme komunikacija 30
4.2. Stambeni tornjevi 31
4.3 . Terasasta izgradnja 32
4.4. Novi sistemi 32

5. MOGUĆNOSTI REVALORIZACIJE FUNKCIONAL-SHEME STANOVA 33

5. 1. Kružna veza 33
5.2. "Proširena komunikacija" 34

6. UTJECAJNI ELEMENTI NA ORGANIZACIJU STANA U VIŠESTAMBENIM ZGRADAMA 39

6.1. Položaj ulaza i njegov odnos prema funkcionalnim grupama stana 39
6.2. Karakteristične zone stana 41
6.3. Čitljivosti u organizaciji tlocrta stana 43

7. OSNOVNI PROPISI I OGRANIČAVAJUĆI ČINIOCI U PROJEKTIRANJU VIŠESTAMBENIH ZGRADA 47

7. 1. Utjecaj broja mokrih čvorova u stanu 47
7.2. Vertikalne i horizontalne komunikacije u višestambenim zgradama 51
7.3. Dizala 53
7.4. Mogućnosti rješenja sklopa stubište + dizalo 55
7.5. Ulazni prostori u višestambene zgrade 56
7.6. Arhitektonske barijere 57

8. PARAMETRI EKONOM I ČNOSTI I STANDARD STANA 61

8. 1. Ekonomičnost građenja višestambenih zgrada 61
8.2. Struktura i standard stana 68

9. ZAJEDNIČKE PROSTORIJE U VIŠESTAMBENIM ZGRADAMA 73

9.l. Prao nice i sušionice rublja 73
9.2. Sušionice rublja 74
9.3. Prostorije za odstranjenje i deponiranje otpadaka 75
9.4. Prostorije za grijanje višestambenih zgrada 77
lO

9.5. Prostorije za smještaj zajedničkih instalacija 81

9.6. Zajedničke društvene prostorije 82
9.7 . Skloništa u slučaju rata 84

10. NOVI OBLICI ENERGDE I NJIHOVA PRIMJENA U VIŠESTAMBENIM ZGRADAMA 89

lO. l. Sunčana energija 89

10.2. Dopunska grijanja 93

ll. 2, 3, 4, 5 STANOVA NA STUBIŠTU 101

11.2. Tri stana na stubištu 116

11.3. Četiri stana na stuoištu 124
11.4. Pet i više stanova na stubištu 132

12. GALERIJSKI SUSTAVI 137 l. U V 0 D

12.1. Vanjska galerija 138
12.2. Unutarnja galerija 146 Zadovoljenje potrebe i prava na stan dostojnog čovjeka je svjetski
problem . Po svom značaju to je najznačajniji problem poslije problema
13. STAMBENI TORNJEVI 159 gladi. Pravo na stan bitno se demokratizirala i odavno je prestalo
(barem pravno) biti privileg~a. Međutim u praksi stambena je kriza u
13.1. Tipične sheme stambenih tornjeva 160
većem dijelu svijeta (pa i kod nas) trajno akutna, tako da je za jedan
dulji period možemo smatrati kroničnom. Njeno rješenje nije moguće
14. TERASASTE STAMBENE ZGRADE 171
nikakovim brzim i izoliranim akcijama i udarima, već je naprotiv
potrebna dugoročna društvena strategija. Obilježja stambenog proble-
15. IZMJENJIVOST (FLEKSIBILNOST) U VIŠESTAMBENIM ZGRADAMA 193
ma su vrlo sveobuhvatna (socijalna, moralna, politička i stručna) .
15.1. Fleksibilnost organizacije stana 193
15.2. Pojam fleksibilnosti 194 Arhitektonska struka i kompleks stručnih problema stanogradnje (pro-
15 .3. Podjela i tipovi fleksibilnosti 194 gram, projekt, izvedba) nisu ništa više od segmenta koji je neophodan u
15.4. Relativna fleksibilnost 195 materijalizaciji općeg programa društva kome pripadaju. Radi toga bilo
15.5. Glavni građevinsko-tehnički problemi fleksibilnosti 197 bi neopravdano očekivati rješenje samo u okviru arhitektonske struke.
15 .6. Istraživanja fleksibinosti 198 Dapače može se reći da je značaj dijela odgovornosti koji " stručno
Relativna fleksibilnost - karakteristična projektantska rješenja 202 pokrivamo" u ukupnoj društvenoj odgovornosti sve manji, barem kad
Apsolutna fleksibilnost 212 se radi o stanogradnji, te se naša uloga mora transformirati u oblik i
Obogaćena relativna fleksibilnost 220 opseg koji su nezaobilazni smisao struke. Arhitekti su odgovorni za
materijalizaciju programa društva (ili pojedinca), pogotovo u poslovima
16. NOVIJA STREMLJENJA U PROJEKTIRANJU VIŠESTAMBENIH ZGRADA 227
formiranja čovjekove šire i uže okoline, učestvujući ravnopravno (a ne
elitistički) i na formiranje specifičnog sustava vrijednosti. tJvjeti u
16.1. Prvi radikalni pravac 227 kojima djelujemo bitno su različiti od ranijih epoha. Ranije je postojalo
"Radikalni" postmodernizam 231 potpuno suglasje između graditelja i korisnika, između svrhe i načina .
"Umjereni" postmodernizam 234 njenog realiziranja, danas stvari stoje drugačije. (Einstein: "Savršenstvo
16.2. Drugi radikalni pravac 250 oruđa i zbrka ciljeva oznake su ovog vremena") . "Čovječanstvo se
našlo u situaciji agresivne dominacije materijalnih interesa i vrijednosti
17. ODNOS TEHNOLOŠKIH OGRANIČENJA PREMA VIŠESTAMBENOJ TIPOLOGIJI 255 nad humanim vrijednostima" . (Branko Aleksić: "Stambena sredina") .
Rješenja u oblasti višestambene izgradnje neće se dakle moći naći u
tradicionalnim metodama, jer one više ne vrijede, već u otvaranju i.
18. PRIMJENA MULTIPLA U VIŠESTAMBENOJ IZGRADNJI 259 demokratizaciji cijelog procesa (od programiranja do realizacije)
Morfološke karakteristike 264 Nažalost ova spoznaja još čeka svoju djelotvornu afirmaciju.
Eksplozija nezadovoljstva u svim sredinama još uvijek nema snagu
19. INTERPOLIRANA STAMBENA IZGRADNJA 267 argumenta koji ukazuje da je epicentar izvan sposobnosti ili nesposob-
nosti jedne struke. Arhitekti sasvim sigurno nisu i ne mogu biti krivi što
20. OBLIKOVANJE VIŠESTAMBENIH ZGRADA 275 je civilizacija ugrozila kulturu, iako tome katkad pridonose. Ovo ne
znači da smo kao struka "čisti", jer smo svojom zatvorenošću u
"bunker" vlastitog sustava vrijednosti donekle sami sebe proglasili
Popis literature 287 "najvažnijim". Upravo zbog pogrešnih procjena u oblasti višestambene
12
13
izgradnje danas su afirmirane u prvom redu ~etode stručnovg pris~_up_a~
tj . pokušaji da se r:aporom je~r:~ struke. (arh1te~ata~ pokusaJ~ nJe~It~ samo projektantskih) predmeta. Cilj je naših izlaganja u prvom redu
korijeni nezadovolJstva postoJeCim stanJem. Svjesm nedovolJnosti 1
d~ti uvid u (progra:nske i tehničke) probleme projektiranja višestambe-
neadekvatnosti ovih napora pokušajmo ih pobliže odrediti, jer su oni,
mh zgrada, kako b1 se ostvarila osnovica za kasniju otvorenost misao-
barem za sada, temelj našeg stručnog djelovanja. Danas postoje tri nih i kreativnih tokova. ·
osnovna pravca istraživanja i angažmana.
S!~urno je ~eđutim da je za kompleksniji pristup problemu projektiranja
v1sestam.b~mh z~rada neophodno " projektansko sazrijevanje" ne samo
1.1. Pravci istraživanja kroz .dalJnJe_proJekta~tske 1 tehničke segmente studija arhitekture nego i
prOVJera ov1h saznanJa kroz praksu, jer se radi o djelatnosti od prvo-
razrednog društvenog interesa.
1. "Natrag našoj maloj kućici u cvijeću", gdje je uzor obiteljska
izgradnja. U višestarnbenoj izgradnji znači pojačanu ~articip~ciju k?:isni-
ka od interne organizacije pa do oblikovanja. OvaJ trend Je poz1t1van,
jer sadrži šansu demokratizacije procesa. Međutim mnogo je češća
pojava da u · okviru ovih nastojanja imamo izražen.a samo formaln.a
nastojanja podešena " dubokom džepu" . To se naročito ogleda u reali-
zacijama (stvarne i sadržajne participacije ostvareno je veoma malo).

2. Okretanje sadašnjim mogućnostima tehnologije i "koketiranje" s

njenim budućim mogućnostima. Tu se, dakle, izlaz traži u izmjeni
sistema izgradnje (kuća kao visoko razvijeni tehnološki proizvod) . U
ovu grupu spadaju i vizije življenja u svemirskim prostorima. Većina tih
prijedloga izražava negativni aspekt dominacije tehnologije, ali obećava
jedan radikalno novi pristup izgradnji.
3. Srednji (kompromisni) put, koji unutar manje-više poznatih oblika
višestambene izgradnje ili njihovom rnodifikacijom u složenije struktu-
re (više funkcija u jednoj kući) pokušava isključivo "stručno" doskočiti
problemu. Budući da su ovi pravci osnov u kome ćemo kao struka danas,
a vjerovatno i u bližoj budućnosti djelovati, onda se nameće pitanje:

1.2. Kako se opredijeliti?

Može se ustvrditi da nije toliko bitno opredjeljenje prema nekom od
ovih pravaca koliko je potrebno razumijevanje osnovnih okolnosti, koje
uvjetuju akciju. Na zemlji zasigurno nema dovoljno mjesta da svi
stanujemo prizemno, da parafraziramo F. L. Wrighta, iako je takvo
stanovanje najkvalitetnije. Stanovati , dobrim standardom ne može se
smatrati privilegijom odabranih, iako smo daleko od toga da to i
ostvarimo. U tom smislu, nije9,an od ovih pravaca ne može donijeti
rezultat u koliko ne proizlazi iz širokog društvenog konteksta, a svaki
od njih čini dio šanse. Svakako da je kompromisni stav čvršće osnovan
na životnoj stvarnosti, ali i druga dva stava također ne smiju ni za
trenutak biti izvan interesa, jer inzistiranje samo na tradicionalnoj
stam benoj izgradnji uz "stidljivu" primjenu tehnologije (klizanje, tunel.
opl. i sl. tehnološke inovacije) ima sasvim određen domet i nosi u sebi
cijeli niz ograničenja, prejudiciranja, kojih smo već danas svijesni, i u
budućnosti ih ne ćemo moći ni trpjeti. Valja također imati u vidu
činjenicu da 80% cjelokupnog planerskog, projektantskog i izvođačkog
posla arhitekata otpada na razne oblike stanogradnje s time da je kod
nas naglasak na višestambenoj izgradnji, što samo po sebi određuje
značaj našeg bavljenja. Predmet "Stambene zgrade III" samo je jed?-n
od predmeta koji se tom materijom bavi u sklopu projektantskih (i ne
 2. POVIJESNI RAZVOJ STANOVANJA U
ZAJEDNIŠTVU

Stanovanje u zajedništvu (kolektivno stanovanje) ima vrlo dugu tradici-

d
ju. Njegov početak i razvoj u uskoj je vezi s općim razvojem društva .
Motivi nastojanja također su različiti (razvoj porodice, potreba zajed-
ničke obrane, razvoj proizvodnih sredstava, način organizacije života i
dr.). Međutim, razloge za dug kontinuitet valja tražiti i u samoj prirodi
čovjeka, njegovoj potrebi za socijalizacijom, težnji da ostvari psihičku i
ekonomsku stabilnost u zajedništvu kao i u općoj potrebi za organizaci-
jom svoje šire životne okoline.
Prvi organizirani oblici stanovanja u zajedništvu pojavljuju se već u
Slika 2.2 počecima ljudskog društva, kada je horda koristila zajedničko sklonište-
-pećinu i služila se zajedničkom vatrom ili je pak izgrađivala zajedničke

Gajo
zemunice. Motivi, prirodno, nisu bili jednoznačni i imaju nekad vrlo
specifične korijene i poticaje (čak i onda kada su opći društveni okviri
Slika 2.1
slični). Niz autora daje temeljite opise pojedinih situacija u djelima
različitog profila. F . Engels u "Porijeklu porodice, privatnog vlasništva
i države", opisuje da sve što se proizvodi, zajednički se i koristi, to je
zajedničko vlasništvo: kuća, kanu, vrt itd. Kay Birket-Smith u
"Putevima kulture" daje opise kuće kao zajedničkog boravišta većeg
broja obitelji. Broj obitelji nije prelazio od 5- lO u istoj kući
(Grenlandu), dok su kod Irokeza poznati primjeri kuća u kojima se
moglo smjestiti i do 20 obitelji. Nekada se segregiraju muški i ženski
članovi zajednice. Isti autor pominje da na Borneu pleme Dajaci ima
posebne kolektivne kuće za izolirani boravak samo muškaraca. Ove i
slične nalaze potvrđuje i istraživač Eberhard A. Kramer i drugi. Kod
plemena Kajana kuće su dugačke 150-200 m, a duboke 12-14m.
Interesantan je primjer kolektivne kuće Gaj6 na Sumatri. U svakoj sobi
stanuje jedna obitelj . Vrata prema galeriji su za žene, a pred vratima je
ognjište iako postoj i i zajedn i čko ognjište d esno od ulaza. D užina kuć e
podešava se prema veličini rada (sl. 2.1)
Kuća Keltskog klana u Irskoj (slično indijanskoj zajedničkoj kući
Sjeverne Amerike) ima trobrodnu prostoriju u čijem srednjem dijelu je
ognjište a sa strane prostorije za spavanje (sl. 2.2 prema prikazu R.
Mielke) .
Slika 2.3 Primjer horizontalne organizacije stanovanja u zajedništvu iz države
Kano u Nigeriji, koji pokazuje da stanovanje u zajedništvu nije obave-
zno povezano sa klasičnim oblikom višestambene zgrade, te da se i na
!6
osnovi obiteljske izgradnje (u ovom slučaju primitivne) mogu ostvariti
odnosi i kvalitet zajedništva. Ovu izvanredno slikovitu i uljuđenu
grupaciju najbolje opisuje L. Halprin riječima: ,;čitav život ove male
zajednice otkriva se u jednom obliku; kada se gleda sa visine na mah se
razaznaje organska veza njegovih dijelova i čovjek može da prati, kao
na uprošćenom dijagramu, funkcije njegovih mnogobrojnih slobodnih
prostora .. ." (sl. 2.3).
Nastamba Troglodita u El Medenine u Tunisu (sl. 2.5). Svodaste ćelije
jedna iznad druge u čvrstom horizontalnom i vertikalnom redu podsje-
ćaju na suvremenu višestambenu zgradu. Pojednostavljeno ulaženje u
stambene ćelije preko pročelja pojačava duh zajedništva i prisiljava na
međusobn~· komunikaciju. "Prirodan oblik, oblik iz rane razvojne faze
naliče suvr menom, jer nesvjesno i na najjednostavniji način teže istom
cilju, koje · i mi svjesno težimo: da se postigne ekonomičan oblik, a
usto da sačuvamo dodir sa prirodom" (Z. Strižić: Arhitektonsko pro-
jektiranje, II dio).
Slika 2.6 . prikazuje jedan od novijih projekata (promotorska grupa
Pueblo, Diisseldorf-Hubbelrath, 1972) ,gdje se na inspiraciji starog
Puebla, predlažu rješenja, koja bi trebala biti usmjerena ka ostvarenju
većeg stupnja zajedništva kroz obiteljske i višestambene oblike stanova-
nja. Zanimljivo je da ovaj projekt predviđa izraženiju participaciju
korisnika nezavisno od njihovih materijalnih mogućnosti i socijalnog
statusa. Bez obzira na idealiziranje radi se o vrijednom pokušaju da se
ponovo povežu izgubljeni odnosi racionalnog i iracionlanog u tvorbi
ljudske nastambe.
Sl. 2.7. Struktura "Novog puebla":
l - obiteljsko stanovanje·
2 - višestambeno stanovanje
3 - javni sadržaji
4 slobodne aktivnosti
5 - obodne ulice
Slika 2.4
17
Stambena zadruga u Đurakovcu (B. Kojić: Seoska arhitektura i turi-
zam, Beograd, "Građevinska knjiga", 1973), sl. 2.1 O.
Ideju višestambene kuće intenzivno su razmatrali neki od utopista, gdje
je stanovanje u zajedništvu bilo bitan elemenat .socijalnog programa ·
budućnosti . Već u utopističkim vizijama iz početka 17. stoljeća
(Campanella: Grad sunca, 1602) opisuju se razni oblici življenja u
zajedništvu, međutim u 19. stoljeću imamo potpunu idejnu konkretiza-
ciju višestambene zgrade. Robert Owen 1816. predlaže izgradnju zajed-
nica za življenje i proizvodnju u. vidu stambenih jedinica (naselja po
1200 osoba). Tu zamisao i ostvaruje u New Lennarcku u Škotskoj, sl.
2.11.
Charles Fouriere 1822. precizno određuje elemente višestambene zgrade
kao osnov socijalne pravde i humanijeg društva. U svom djelu : Traite
de l'assotiation domestique agricole, kaže: "Zajednička zgrada za oko
2000 osoba, umjesto približno 600 stanova, u kojima danas taj broj
ljudi stanuje. Sniženje izdataka dozvolit će nam da dom s ovakovim
radničkim stambenim prostorijama bude veličanstvena rezidencija no-
vog socijalnog života ... " 1859. tvorničar Godin je za radnike svoje
livnice izgradio na osnovu ove ideje "Palais social" (Gruise, Franc.), sl.
2.12.

Kuće za zajedničko stanovanje nisu uvijek bile u jednom nivou već

nerijetko prate konfiguraciju terena ili se grade u visinu. Vjerovatno
najimpresivniji primjer su nastambe Indijanaca u predkolumbijskoj Sl. 2.8. Grad Kahun. U gornjem dijelu nalazi se
radničko-robovsko naselje odvojeno zidom od
Americi, koja su se gradila od 4 do 7 etaža. naselja vladajuće klase

Sl. 2.4. Pueblo Bonito, Chaco Canyon, primjer stanovanja u zajedni-

štvu, gdje je postignuto jedinstvo racionalnog i iracionalnog (emotivnog)
u slici višestambene kuće. Kameni pueblo sliči nakupni žita. Klasanje
žita bilo je sastavni dio duhovnosti i preduvjet opstanka. Stanovanje u
Slika 2.5
zajedništvu poistovjećuje se sa organizacijom društvene zajednice.

Višestambeno stanovanje značajno se afirmira u robovlasničkom dru- a) apartmani

štvu, posebno u Egiptu i kasnije u Rimskom carstvu. Gradovi Ahetaton
i Kahun na bazi robovlasničke segregacije stvaraju vrlo jasne i čvrste
ortogonalne nakupine skupnih kuća za robove, sl. 2.8.

Srednji vijek, naročito u samostanskim građevinama potvrđuje kontinui- b) grupa jedinica koja se
tet. Na razvoju samostanskog kompleksa Hilandar (Sveta gora u Grčkoj) sastoji od sobe i kuhinje
koji je osnovan u l O. vijeku moguće je uočiti jedinstvo stanovanja u
zajedništvu i gotovo "klasične" višestambene zgrade (naročito poslije
adaptacije samostana u 18. stoljeću), sl. 2.9 .

Slično je i kod nekih primjera seoske arhitekture u Metohiji gdje se iz

obrambenih razloga gradilo kuće obiteljskih zadruga u kojima je bilo i
do 80 članova. Svaka porodica je bez obzira na broj imala zbog
ravnopravnosti ista velika odjeljenja. Povećanje zadruge rješavalo se je Slika 2.6
produženjem kuće (sl. 2.10.) . ~--------- A.Deroko.
Slika 2.9

2 Yišestambene zgrade
18
19
Slika 2. 1O

Slika 2.14

Nakon pobjede socijalističke revolucije u Sovjetskom Savezu nastoji se,

~
~
da se stanovanje u zajedništvu tretira ne samo kao racionalno ekonom-
ska kategorija, nego i kao značajna pretpostavka u suzbijanju procesa
otuđenja. Zato je pogrešno poistovjetiti višestambenu kuću sa stanova-
njem u zajedništvu, jer višestambena zgrada u obliku kako je danas
poznajemo gotovo u pravilu ne znači stanovanje u zajedništvu i nerijet-
ko svojim konceptom pomaže procesima otuđenja.
Projekt grupe arhitekta Ginsburga kasnih dvadesetih godina. Sustav
vertikalnih komunikacija interpoliran je između dva stambena trakta i
uz njega su locirani socijalno integrativni sadržaji (prostorije za odma-
ranje, ishranu, boravak djece i omladine). Ovaj davni primjer je po
svom osnovnom konceptu još uvijek aktualan (sl. 2.14 ).
U Sovjetskom savezu bilo je tridesetih godina još pokušaja da se
potvrdi ideja stanovanja u zajedništvu.
Vladimiroff i Bartch 1929. predlažu u svom projektu križni tlocrt
stambene komune sa potpunim odvajanjem individualnih od društvenih
aktivnosti s time da je gotovo sva obiteljska aktivnost postala kolektiv-
na i odvija se u zajedničkim prostorima (restorani, dvorane ia odmor, 2
knjižnice, jaslice) (sl. 2.15). Ćelije od 9 m 2 su reducirani stan tj. strogo
individualizirane funkcije stanovanja. Ovo stanovanje u zajedništvu
predviđeno je za l OO osoba (sl. 2.15).

l. soba za razgovore, 2. blagovaonica, 3. dvorana za

sastanke, 4. blagovaonica pastora, S. muška soba, 6.
ženska soba.
Slika 2. 15

Tlocrt prvog i drugog kata jedne kuće komune Shakers i Hancock u

Sl. 2.11. Owen, tip naselja okruženog poljo-
privrednim površinama
Mass., 1830, SAD) . (Sl. 2.13).
Shakers je pripadao posebnoj protestanskoj sekti, koja je vjero~ala ~
ostvarenje raja na zemlji kroz zajedn~čko . vlasništvo na~ z~mlJ?m 1
proizvodnim sredstvima. U ovoj kornum stn~tno su raz~VOJelll mu.~ka~­
ci od žena, pa imaju odvojene sobe. Vertlkalna podjela funkclJa Je
Sl. 2.12. Charles Fouriere, " Falanstera" konvencionalna (javne i socijalne aktivnosti u prizemlju, a odmor na
Slika 2.13 katu).
2*
20
Prijedlog K . Ivanova, F. Terehine i P. SmoJina (sl. 2.16) sličan je po
konceptu kasnijem projektu Le Corbusiera (Marseljski blok). Ovdje se
diferenciranje vrši u vertikalnom smislu.·· Zajedničke prostorije su u
prizemlju, a dvoetažni stanovi na katovima. Razdvajanje ovih sadržaja
je radikalnije od mnogih drugih primjera iz tog doba.
Miljutin u projektu linearnog grada, kao i u drugim projetima stambe-
nih komuna tridesetih godina u SSSR-u, planira organizaciju života u
kolektivu u vidu proširene porodice s ciljem njene potpunije socijalne
integracije. Ovdje se olakšice u življenju i materijalni učinci nalaze u
funkciji tog cilja. Zanimljivo je da ovi napori nisu uvjetovani specifično­
stima društveno-političkog uređenja, već se pojavljuju u različitim
sredinama. I u najnovije vrijeme u SSSR i SAD postoje (doduše ne baš
intezivni) napori u tražen~u odgovora na taj problem sa gotovo identič-
nim pretpostavkama. l
Paralelno sa situacijom u SSSR, u Švedskoj nastaju realizacije "Kollek-
tivhuset", u Stockholmu ( 1935), te kasniji "Kollektivhuset" u Mariebergu
i "Familjenhotel" u Stockholmu (Hasselby).
U Kollektivhusetu Marieberg u Stockholmu, 1940. (arh. Sveb Ivar Lind)
pored stanova, postoji još i dječji vrtić za 75 djece, te restaurant (stanar
je obavezan uzimati barem 25 obroka mjesečno) i zajedničko pranje
rublja. Stanovanje u zajedništvu dakle nije isključivo vezano na više-
stambene zgrade nego je ono moguće i na osnovama obiteljske izgrad-
nje. Možda se korijeni nedovoljne afirmacije suvremenih oblika stano-
vanja u zajedništvu, trebaju upravo i tražiti u pogrešnoj identifikaciji
pojmova sadržaja i forme. Le Corbusierova zgrada u Marselju npr.
teško ili nikako ne ostvaruje idejne pretpostavke stanovanja u zajed-
ništvu, iako ima gotovo sve elemente neophodne za potpuniju soc.
integraciju, pa se nameće zaključak da to proizlazi upravo iz prenagla-
šenosti višestambenog karaktera (velika koncentracija stanova, diktat
tehnologije), međutim ovu zgradu i pored diskutabilnog rezultata, ipak
treba smatrati pokušajem poistovjećenja stanovanja u zajedništvu sa
pojmom višestambene zgrade. Problem stanovanja u zajedništvu kod
višestambenih zgrada danas se pokušava rješavati korištenjem visoko
razvijene tehnologije, a i pokušajima humaniziranja ambijenta i obli-
kovne ekspresije o čemu će kasnije biti govora. Da bi se vratili
predmetu našeg zanimanja tj. višestambenim zgradama neophodno je
osim gen~~e s~~-nov~nja u zaj_edništv~. razmotriti poja_vu~ p_ojam "najam-
nog s~ana__kOJlJ_e uy}etovao divergenciJU odnosno razb1o CJelmu stanovanja
u zaJedmstvu 1 vtsestambene zgrade koja je u besklasnom društvu
pos~ojala._ (F. Engels ~a~e _da oskudica u stanovima ne predstavlja nešto
sto Je svoJstveno sadasnJlCl, ona čak po njemu nije ni jedno od onih zala
svojs_tvenih proletarijatu za raliku od tranijih potlačenih klasa, naprotiv,
ona Je pogađala sve potlačene klase svih vremena".)
2.1. Najamni stan
Najamni stan nastaje dakle pojavom klasnog društva i uvijek je određen
pol?ž~j~~ eksp~o.atirane _kla~~- i njenim odnosom prema vladajućoj klasi
(vecOJ 1h manJOJ polanzaCIJI). U uvjetima slabije izraženih klasnih
interesa ili organiziranog napora društva da suprotnosti dovode u
snošljive okvire najamni stan ostat će vjerovatno dominantan oblik
izgradnje sve dotle dok materijalna snaga društva i nivo opće svijesti ne
budu u stanju "pokriti" širinu socijalnog programa. "Najamna kasar-
21
na" svoj smisao nastajanja nije ni do danas bitno promijenila, ona je
samo prilagođena poboljšanim uvjetima tehnološkog pa i životnog
standarda. Klasičan primjer najamne kasarne su rimske "insulae" koje
su se gradile i do 21 m visine. U Grčkoj su se za sirotinju također
gradile vrlo visoke kuće uz bijedne uvjete stanovanja. Srednji vijek, i
sve ono što se kasnije dešavalo, samo je modifikacija davnih oblika i tek
moderna arhitektura svojim nastupom početkom ovog stoljeća kao
odraz snažnog ekonomskog prosperiteta (ne baš ujednačenog) pokuša-
va iznaći puteve. Taj proces traje i još smo daleko od rješenja zbog niza
ekonomskih, demografskih, psiho-socijalnih, političkih i drugih faktora,
koje smo već uvodno naznačili.
Može se reći da su tek u uvjetima naše društvene stvarnosti (samouprav-
ljanje) stvoreni preduvjeti za odumiranje "najamne kasarne".
2.2. Tipovi višestambene izgradnje
Višestambena izgradnja javlja se u posljednjih osamdesetak godina u
oblicima koji su modifikacija dužeg povijesnog kontinuiteta ili su
proizvod vremena u kome živimo. Tipologija višestambene izgradnje
određena je :
A. Oblikom izgradnje kuće (urbanim karakteristikama)
B. Internim odnosom, brojem i rješenjem stambenih jedinica prema
komunikacijskim sistemima, (što je u uskoj vezi i sa karakteristikama
odabranog komunikacijskog s·i stema)
Višestambenu izgradnju moguće je podijeliti i na:
A. Izgradnja u nizu
B. "Urbani tepih" - kao prelazne oblike višestambene izgradnje i
C. "Čiste" ili potpune oblike višestambene izgradnje, koji se grupiraju u
l. Slobodno stojeća izgradnja
2. Vezana ili kontinuirana izgradnja
U slobodno stojeću izgradnju, koja je po~F-bno karakteristična za
razdoblje poslije drugog svjetskog rata svrstavamo :
a) izgradnju slobodnostojećih kuća različitih urbanih modifikacija,
b) izgradnju stambenih tornjeva.
U vezanu ili kontinuiranu izgradnju svrstavamo:
a) blokovsku izgradnju, koja ima razvojni put od starog do novog bloka,
b) razne oblike " terasastog građenja",
e) tazne oblike mnogofunkcionalnih struktura u kojima je vi šestambena
izgradnja jedan od segmenata. Ovdje se radi o širokoj lepezi rj ešenja,
baziranih na bitnom tehnološkom zaokretu u oblasti građenja, tako da
pojedina rješenja iz ove grupe gube mogućnost jednostavne kategori-
Slika 2.16 zacije.
d) interpoliranu višestambenu izgradnju, koja podliježe posebnim krite-
riJima.
Svi navedeni tipovi nastali su paralelno sa afirmacijom "moderne",jedino
je blokovska izgradnja i niz doživio povjesnu transformacij u.
22
2.3. Povijesni razvitak bloka
.,_........._-
Povijesni razvitak bloka vrio· je dug ako tu ubrojimo i izgradnju starog
Egipta i Rima (ali tu postoje očigledne tipološke razlike), zato je
podobnije razvitak promatrati u kraćem povijesnom toku. U 17. stolje-
ću, 18. stoljeću a pogotovu u 19. stoljeću gradovi poprimaju izgled po
kome su i danas karakteristični (Pariz, London, Beč, Budimpešta itd.).
Sredinom 19. stoljeća dolazi do dramatičnog i intezivnog razvoja
proizvodnih snaga, a građanska klasa nastoji ostvariti što veći profit.
Špekulacije sa zemljištem zbog tog razvitka postaju rijetko unosan
posao tako daje početna izgradnja u bloku bila obilježena bezobzirnom
eksploata~ijoll! ~e~lj~~ta. ~ad~ ~e 1-os~oje p~opisi za gust~ću _naselje~o­
sti a samtarn1 1 higiJenski IDimm IDI sasvim su nedorecem (ukollko
uopće i postoje).
Kvalitet stanovanja je nizak jednim dijelom i zbog toga što pojavom
industrijalizacije nastaje prekid patrijarhalnog i feudalnog načina života
(neposredno povezivanje rada i stanovanja), stanovanje se sve potpunije
Slika 2.18
odvaja od radnih prostora.
Uticajem klasicizma doduše dolazi do relativno visokog stupnja obliko-
vanja vanjskog izgleda blokova prema ulici, ali unutar bloka je potpuna
anarhičnost izgradnje.
Bezobzirno iskorištavanje građevinskog zemljišta dovodi do toga da u
američkom tlocrtu prve faze imamo jednu ili više stambenih prostorija
bez zraka i svjetla. 1880. godine propisom se zabranjuje izvedba stam-
benih prostora bez svjetla ali se propis izigrava povećanjem dubine
građenja i uvrštavanjem uskih i dugih svjetlarnika. Tek 1901. i u
Americi kao i u Evropi počinju se sređivati ovi očajni uvjeti stanovanja.
Niz tlocrta na slici 2.17 pokazuje razvitak američkog bloka.
23
Stambeni blok u Berlinu koncem 19. stoljeća (sl. 2.18). Cijela površina
bloka ispunjena je izgradnjom.
Da bi se kako-tako zadovoljili higijenski minimumi tj. stambenim
prostorijama osiguralo svjetlo i zrak, rješenje se nalazi u dugim, neosvi-
jetljenim hodnicima, sl. 2.19.
1908. godine, sl. 2.20, novi propisi sa maksimalnom dubinom dvorišnog
krila od 18 metara, omogućuju rješenja koja znače veliki napredak u
odnosu na ona koncem prošlog vijeka. Slične propise uvode mnoge
evropske zemlje, tako da već iza prvog svjetskog rata imamo kontinui-
rani razvoj suvremenog bloka, što ne znači da ponegdje ima još slučajeva
bezobzirnih gustoća stanovanja, sl. 2.20. .
Blok iz početka19. stoljeća
ispunjen je sadržajima koji zaipavaju
ionako haotičnu rubnu izgradnju. Krajem 19. st. propisima se uvodi više
reda u izgradnji dvorišta, svjetlarnici poprimaju sređeni oblik. 1908 .
ograničava se dubina na 18 m i onemogućava izgradnja dugačkih i
neosvjetljenih hodnika. Međutim i pored toga čak_ i u 20-orn vijeku
imamo bezobzirnog iskorištavanja parcele. Npr. u Spaniji se u nekim
stambenim blokovima čak 1930. gradi sa gustoćom od 6000 stanovnika
po hektaru! U toj zgradi na 1500 stanovnika ima samo jedno stubište
(Madrid, blok u ulici Santa Engracia, sl. 2.21 ).
Sličan primjer iz iste godine, sl. 2.22, Madrid, Calle de Narvaez. Ovdje je
postignuto čak 6000 stanovnika po hektaru. Kuća ima samo dva stubišta,
sl. 2.22.

Slika 2.17
Slika 2.19

l
~
l
rl
l
l
J

Slika 2.20
--- - ---- -·~'

Slika 2.21 Slika 2.22

24
Nakon prvog svjetskog rata novim propisima se određuje dvorišni građev .
pravac i onemogućava izgradnja krila (sl. 2.24). Blok se također počinje
rastvarati i osigurava se- insolaci.J\ i prozračivanje (sl. 2.25). U nekim ~-------~1
~
zemljama intezivne izgradnje (Izrael) blok doživljava svoju renesansu
zbog klimatskih uvjeta (zaštita od pretjerane insolacije i provjetravanje).
Sl. 2.26. Zbog svojih ambijentalnih mogućnosti i jednostavnog zoniranja
sadržaja danas je blok opet privlačan. U mnogim oblicima kontinuirane
izgradnje pojavljuju se čisti elementi bloka pa i diferenciranje sadržaja na
"glavne" i "sporedne", gdje se "glavni" sadržaji rješavaju na obodu, a
.,sporedni" (prateći) unutar bloka.
Nakon ove podjele i njene razvrstnosti nameće se pitanje izbora. Što je
suvremeno a što nije? Jednoznačnog odgovora nema. Nije npr. moguće
blokovsku izgradnju proglasiti zastarjelom jer taj oblik uz odgovarajuću
interpretaciju daje zadovoljavajuća rješenja. Ni danas toliko napadana
soliterna izgradnja ne predodređuje uvijek negativni rezultat. Odgovor se
ne nalazi dakle u tipu, nego u pristupu. Osnovne dileme stambene
izgradnje nisu u njenoj tipologiji, jer bi tada problem bio jednostavan već u
poremećaj u odnosa nužnog i važnog, u suprotnosti potreba i želja s jedne
strane i materijalnih mogućnosti s druge strane kao i niza okolnosti o
kojima će kasnije biti govora. Oprezan treba biti i u naoko pozitivnim
nastojanjima da se "humanizira" višestambena izgradnja, pogotovo onda
ako se recepti traže u prošlosti. H u mani za m vremena u kome živimo ima
svoja obilježja i sustav vrijednosti, i realizira se u bitno novim uvjetima
koji su do sada bili nepoznati. Spomenimo samo "sukob brzina" koji u
doba magaraca i konja nije ni postojao. Taj se sukob (sukob pjt:šačkog i
mehan. prometa) sasvim sigurno ne može riješiti receptorom vremena koja
taj problem nisu poznavala. Potrebno je složiti se da su suvremena mjerila
humanog i humaniziranog složena i uvjetovana konkretnom društvenom
datošću, da su promjenjiva, pa ih nije moguće jednom za svagda odrediti.
Prevedeno na naš problem adekvatnosti izbora, znači da ni jedan oblik
višestambene izgradnje nije unaprijed izgubio šansu da približi ili čak
ostvari naše ciljeve.
karakteristike bloka u IZRAELU
L
Slika 2.23
3. ODNOS OBITELJSKA/VIŠESTAMBENA
111 ·
c-o
· -~ IZGRADNJA
.g~
..1..."0·-
Prema popisu iz 1971. u Jugoslaviji je bilo oko 60% stanova u obitelj-
lavne prostorije
skoj izgradnji a 40% stanova u višestambenoj izgradnji. Taj odnos se ni
Slika 2.24 do danas nije bitno izmijenio, pa smo u pogledu procentualnog odnosa
u korist obiteljske izgradnje ispred najrazvijenijih zemalja Evrope
(Engleska, Belgija i švedska) odnosno poravnati s Nizozemskom.
Razlozi za ovo stanje nalaze se u niskoj stopi naseljenosti, naglašenoj
poljoprivrednoj strukturi kao i svemu onome što se time reproducira
(ekonomska i produktivna ekstenzivnost itd.). Sa sigurnošću se može
O prostor očekivati da će se ovaj odnos u budućnosti mijenjati u korist višestam-
pješaka bene izgradnje, ali vjerovatno drugačijom tipologijom od one koju
danas poznajemo.
Dakle realno je pretpostaviti da će u budućnosti višestambena izgradnja
biti temeljni oblik stambene izgradnje odnosno glavni put u traženju
rješenja stambenih problema.
p rod or z el en ila 3.1. Prednosti i nedostaci višestambene izgradnje
~otvaranje bloka
Prednosti i nedostatke višestambene izgradnje moguće je grupirati u dvije
kategorije:
a) ekonomsko-tehnološke i
b) sociološko-psihološko-biološke.
Svaka od ovih kategorija ima svoju pozitivnu negativnu
karakteristiku.
Slika 2.25 Pozitivne ekonomske i tehnološke karakteristike višestambene izgra-
dnje ogledaju se u vrlo širokom spektru društvene i individualne koristi,
koji . se međusobno prožimaju. Spomenimo samo neke. Tzv. "urbani-
stička cijena stana" je u normalnim uvjetima daleko povoljnija kod
višestambene izgradnje nego kod obiteljske izgradnje, jer višestambeoa
izgradnja traži manju infrastrukturu uz postizavanje veće gustoće,
omogućava upotrebu većih tehnoloških sustavnih cjelina, standarda,
doziranje stupnja finalizacije itd. U odnosima proizvodnje i korisnika
stvara se na taj način sprega interesa društva i pojedinca, koja ima za
rezultat mogućnost da se sa manje sredstava može riješiti više stambe-
nih potreba. Uže gledano, ekonomičnost višestambene izgradnje podli-
Slika 2.26 ježe ekonomsko-tehnološkim parametrima tj . ona ovisi :
o obliku zgrade (tip),
- o rješenju horizontalnih i vertikalnih komunikacija,
26
broju stanova na jedan vertikalni komunikacijski sistem,
broju katova,
broju instalacionih čvorova, ·
površinskim normativima stanova,
tehnologiji izvedbe,
troškovima korištenja i održavanja.
U uskoj vezi sa ekonomičriošću pojavljuju se i socijalno-biološko-
-psihološki zahtjevi koji također u krajnjoj liniji imaju odgovarajuću
ekonomsku protuvrijednost (cijenu) a to su:
svjetlo, zrak i sune::,
pogled i veza s prirodom,
izolacija od buke, vrućine, hladnoće, vlage, atmosferilija,
oprema, komfor i standard,
mogućnost realizacije izmijenjenih potreba u stanovaju.
Ovi uži parametri ekonomičnosti gotovo su podjednako primjenjivi na
sve oblike stambene izgradnje, ali je njihov utjecaj značajniji u višestam-
benoj izgradnji (svaka pogrešna procjena u višestambenoj izgradnji
dovodi umnožavanjem do krupnih promašaja). Ukupni pozitivni eko-
nomski rezultat je kod ovih zgrada donekle umanjen njihovim kon-
struktivnim specifičnostima a naročito visinom i gabaritom. Građenje u
seizmički ugroženim krajevima (praktično cijelo područje naše zemlje)
traži kod viših i visokih zgrada dodatna osiguranja, koja ne samo da
poskupljuju izgradnju nego i bitno ograničavaju slobodu organizacije
tlocrta. Armirani beton, od svoje prve upotrebe u stambenoj zgradi
Auguste Perreta u ulici Franklin u Parizu do danas, upravo zbog niza
seizmičkih zahtjeva postaje sve veći i značajniji element ograničenja
(naročito kroz pojedine tehnološke sustave građenja: klizna oplata,
tunelska oplata i sl.).
Poznavanje ovih problema, njihove složenosti, mnogostruke uvjetova-
nosti traže od naše struke (i ne samo od nje) i integralni pristup u
sagledavanju i rješavanju. Zaključci ne smiju prenaglasiti niti jedan
elemenat tj. tražiti ekonomičnost ili je mimoilaziti sa bilo kojeg rele-
vantnog stajališta, jer ćemo moći dobiti samo polovične rezultate. Ne
može, npr. tehnološki sustav, kupljen za nekoliko desetaka milijuna biti
jedina pretpostavka za građenje nekoliko tisuća stanova (što je u praksi
nažalost dosta često).
Gotovo sličan oprez je potreban u valoriziranju složenih psihosocioloških
potreba, jer su i one integralni dio kompleksne cjeline.
3.2. Organizacija stana u višestambenim zgradama
Osnovna načela organizacije stana vrijede, prirodno, za sve oblike
stambene organizacije u kojima se stan pojavljuje, ali su problemi
njegove organizacije u višestambenim zgradama ipak specifični.
Ti specifični problemi mogu se svrstati u dvije grupe:
l . one, koji su vezani ili nastaju pridržavanjem ,,funkcionalističkog"
principa u organizaciji stana.
27
2. one, koji nastaju ili se otvaraju prihvaćanjem izmjene osnovnih
kriterija organizacije stana, što dovodi i do neophodnih promjena u
cjelokupiiom ponašanju naše struke, odnosno bitno modificira njenu
ulogu. Ovi problemi proizlaze, dakle, iz prekvalifikacije samog pojma
funkcije stanovanja, tj. oni nastaju onim momentom kada funkciju
stanovanja prestanemo smatrati isključivo (ili prenaglašeno) racional-
nom kategorijom, i kad stvarno prihvatimo i njena iracionalna
obilježja. ·
Dio ovako grupiranih problema se međusobno isprepliće, tim prije što
problemi prve grupe "otvaraju put" problemima druge grupe. Razlika
je možda više izražena u tome što su ovi prvi neposrednije vezani na
aktualnu izgradnju, u kojoj dominira stan projektifan na funkcionali-
stičkim principima uz parcijalna ograničenja nerijetko i nebitnim ele-
mentima (tehnologija kao diktat, neusaglašeni pro}isi i sl.).
Problemi druge grupe danas su značajnije prisutni u teoretskim razma-
tranjima, jer gotovo ne postoje realizacije koje bi ih konkretizirale. U
našim izlaganjima nastojat ćemo da pojam funkcionalnost stana pro-
matramo prošireno kao kompleks mjerljivog i nemjerljivog odnosno
racionalnog i iracionalnog, ali ne zaboravljajući ni obilježja trenutka u
kome djelujemo.
Temelj naših razmatranja danas mora činiti porodica kao jedinka,
jer ona ima ključnu ulogu u organizaciji stana, i ostaje (barem za
sagledivi period) glavni nosilac biološkog i kulturnog naslijeđa i temelj
socijalizacije pojedinaca.
Današnja porodica se sastoji od malog broja članova, ali su u nJOJ
generacijski sukobi naglašeniji nego je to bilo ranije slučaj upravo zbog
toga što se najčešće radi o dvije generacije (ranija porodica je imala
potpuniju slojevitost). Proces emancipacije žene, a naročito njeno eko-
nomsko osamostaljenje bitno mijenja tradicionalne odnose, uvjetujući sve
veću kolektivizaciju usluga. Međutim društvo (pogotovo kod nas) nije još
ekonomski u stanju da prihvati "servis" za sve usluge koje procesi
emancipacije i novih odnosa u porodici traže, pa briga o djeci, vođenje
domaćinstva pa i uopće socijalizacije pojedinca ostaju uglavnom na brizi
porodice.
Kako će se daljnji razvoj porodice i odnosa unutar nje dalje razvijati
teško je predvidjeti, ali u svakom slučaju možemo očekivati još složenije
odnose. Ne ulazeći potpunije u analizu ovih odnosa, valja reći da se
uskim shvaćanjem funkcije stana sasvim sigurno ne može dati okvir u
kome bi se ove razvijajuće i sukobljavajuće potrebe mogle prilagoditi.
Za sada također nećemo ulaziti ni u pitanje prilagodivosti stana uz
korištenje participacije korisnika u cjelokupnom procesu od programi-
ranja do realizacij e, jer ćemo o tom po se bno i opširnije govoriti onda
kada apsolviramo mogućnosti modifikacije ,,tradicionalnih rješenja".
Naime, moguće je čak i u uvjetima postojećih metoda projektiranja,
ostvariti rješenja koja barem dio različitih i razvijajućih potreba stano-
vanja mogu zadovoljavajuće riješiti; pa ćemo ih pokušati sistematizirati.
 .··.

28

3.3. Klasifikacija tipova organizacije stana u višestambenoj

izgradnji

Postoji više mogućnosti klasifikacije. Prof. Mate Baylon daje u dva

svoja rada dvije vrste klasifikacije. U prvom se stanovi klasificiraju
prema raspored~. osnovnih grupa prost?rija \dnevni ~orava~, spavanJe,
higijena i domacmstvo). Ova kvallfikaclJa pnkazana Je sa tn sheme: Slika 3.1

Shema 1. Grupiranje prostorija sa neposrednim ulazom u svaku_ o_d t~

grupe prostorija. Shema je i ranije primjenjivana, ali teoretski JU Je D. B.

potpuno obradio A . Klein (sl. 3.1).

Shema 2. Karakteristika sheme je u prolaznoj dnevnoj sobi, koja služi

za zajedničko okupljanje. Rješenje ~evpr~je ~ata dosta i kod nas pri~je­
njivano. Poslije rata kod nas su ta fJesenJa rJeđa, dok npr. u Izraelu eme 4. TIPOLOGIJA VIŠESTAMBENE IZGRADNJE S
Slika 3.2
gotovo najčešću shemu (sl. 3.2).
OBZIROM NA ODNOS STAN/PRISTUPNE
Shema 3. Svakoj prostoriji se pristupa neposredno iz hodnika (ulazne KOMUNIKACIJE
komunikacije). Varijacije ove sheme ~u često primjenjivane, jer se
Osim kvalifikacije po tipovima stana koje daje M. Baylon, mnogo češće
najlakše usklađuju sa_ kl~sič_nom funkcwJ?-alnom shemom. l!koliko se . se upotrebljava tipologija koja proizlazi iz načina vezivanja stambenih
pregradne stijene proJektlraJU kao nenos1ve ova shema moze se lako
jedinica na sustav komunikacija, jer se potpunije poklapa sa oblicima
transformirati u prilagodljiva rješenja (sl. 3.3).
višestambene izgradnje (izgradnja u nizu, urbani tepih i ostali "čisti"
Slika 3.3 oblici višestambene izgradnje).
Čini se svakako pogodnija klasifikacija koju prof. M. Bayl on daje u
prikazu "Stan u Beo~adu". Tu_~e sheme određuju_ prema mogućnos_ti­ Osim toga ovakva tipologija potpunije predodređuje i samo rješenje
stana u višestambenim zgradama.
ma povezivanja funkciJa prostonJa u odnosu na smJer ulaznog kretanJa.
To su sheme "X", "Y" i "Z".
EJ <:::::>
U pogledu pristupnih komunikacija postoji razlika između višestambe-
ne i obiteljske izgradnje. Kod obiteljske izgradnje javne se komunikacije
Shema "X", pravac ulaznog kretanja razdvaja prostorije _gospodar~tva
od prostorija intimne ~one st~na (spav~onice+ ku~aomca)._ R~~l _se
zapravo o shemi A. Klema, koJa se kasmJe nadopunJava "zaJedmckim
stolom". (sl. 3.4).
b] b]
Slika 3.4
završavaju na regulacionoj liniji parcele (ogradi), a kod višestambenih
zgrada javni prostor se produžava do ulaza u zgradu, a nerijetko
obuhvaća i dio unutarnjih komunikacija (ulazni balovi, prostori za
distribuciju prometa kod velikih i složenih zgrada, socijalno integracij-
ski prostori i sl.) tako da granicu javne i privatne zone čini zapravo
Shema "Y", pravac ulaznog kretanja prekida neposrednu vezu između ulaz u stan. Ova činjenica traži diferenciranje u izboru dimenzija,
dnevnog boravka i intimnog dijela stana. Ova je shema dosta primjenji-
vana naročito kod rješenja dva stana na vertikalnu komunikaciju (sl.
3.5).
EJ <::=J
opreme i finalizacije onih djelova zgrade koji služe javnoj namjeni (često
se o tom ne vodi računa i tu je razlog da nam ti prostori izgledaju
neuredno i deprimirajuće).
Shema "Z'' pravac ulaznog kretanja razdvaja neposrednu vezu
dnevnog boravka i gospodarstva (sl. 3.6).
između
~~Slika 3.5
Sustav unutarnjih komunikacija
l. vertikalne komunikacije
čine:

2. horizontalne komunikacije

EJ Slika 4. 1

bf
Slik a 4.2

Vertikalne i horizontalne komunikacije mogu biti odvojene (unutrašnje i

vanjske galerije), a mogu biti integrirane (klasično stubište sa čijeg se
podesta ili polupodesta pristupa neposredno u stanove).
ft

t f
integrirana hor.+ vert. komunikacija
Slika 3.6

l l l Sl. 4.3. Integrirana horizontalna i vertikalna

komunikaciJa
30
31

B) Sheme na bazi razdvojene vertikalne i horizontalne

komnnikacije

Slika 4.4. Razdvojena horizontalna i vertikalna komunikacija
Dimenzije horizontalnih i vertiklanih komunikacija reguliraju se propi-
sima, kojima se osigurava potreba sigurnosti (sigurnost na potres,
požar, propusna moć, brzina evakuacije i sl.).
l . unutarnja galerija
2. vanjska galerija
Galerijski sustavi imaju. mnogo modifikacija koje proizlaze iz načina
rješavanja stambenih jedinica, ·njih<!>vih kombinacija, posebnih oblikov-
nih razloga itd. Galerije mogu biti u svakoj drugoj ili svakoj trećoj etaži,
a moguće su i razne kombinacije tih sustava.

U uskoj vezi s odabranim komunikacijskim sistemom je mogućnost l . unutarnja galerija

povezivanja odgovarajućeg broja stambenih jedinica, pa se na toj presjek p rC? s je k
osnovi i razrađuje specifična tipologija.

4.1. Sheme komunikacija

-,r-t---1,r-t--T,-
Slika 4.6
~
A) Sheme na bazi integriranih komunikacija
presjC?k
2. vanjska galerija
(uključujući i produženi podest)

l . jedan stan na stubište

§
2. dva stana na stubište
Slika 4.7

Neki tipovi višestambene Izgradnje tipološki se svrstavaju po svom

specifičnom obliku, a ne isključivo prema odnosu komunikacija/stan.
Druga svojstva tih tipova toliko su naglašena da je pomenuti odnos
komunikacija/stan od drugorazrednog značaja . Tu ubrajamo: stambene
tornjeve, terasastu izgradnju (vertikalni niz) i nove sustave (vizije
3. tri stana na stubište 4. četiri stana na stubište budućnosti) .

4.2. Stambeni tornjevi

Karakterističan tip visoke stambene izgradnje, koji je kod nas bio
naročito popularan od 60-ih do prve polovice 70-ih godina. Danas je
njihova gradnja vrlo rijetka, jer više manje sve naše sredine ograničava­
roduženi
ju visinu višestambene izgradnje (Zagreb do 8 katova).
podest Treba očekivati da će se izgradnja stambenih tornjeva (ukoliko bude
potrebe da se negdje realizira) sigurno modificirati u odnosu na do sada
4 poznate oblike.
5. pet i više stanova na stubište.
Slika 4.5 Danas postoje četiri osnovna oblika:

Ova shema smatra se graničnom shemom integrirane komunikacije. "kvadratični" H" ,,Y'' "okrugli"
"
Svaka od ovih shema u detaljnoj razradi ima više varijanti, kojima je
moguće ublažiti ali i potencirati nedostatke pojedine sheme. Kod
detaljnijeg razmatranja ovih shema bit će određenije govora o njihovim
prednostima i nedostacima, kao i varijantama u kojima se pojavljuju u
praksi. ·
Slika 4.8
32

te varijante ovih osnovnih oblika. O negativnim i pozitivnim značajka­

ma stambenih tornjeva biti će kasnije govora. Za sada se zadovoljimo
konstatacijom da ovaj oblik višestambene . izgradnje ispoljava velike
nedostatke i da ga valja izbjegavati.

4.3. Terasasta izgradnja

je noviji oblik višestambene izgradnje, koji nastoji da višestambenoj
izgradnji vrati značajke individualne izgradnje. Ovaj relativno skupi
oblik višestambene izgradnje pruža široke mogućnosti arhitektonske
artikulacije i omogućava postizavanje visoke kvalitete stanovanja, zbog
čega je predmetom intezivnog zanimanja.
~l
građenje moguće 5. MOGUĆNOSTI REVALORIZACIJE
~
Terasasto je podijeliti:
l. Terasasto građenje na prirodnim padinama (sl. 4.9). ..........,_.., _
..... ? ? _ FUNKCIONAL-SHEME STANOVA
2. Terasasto građenje na kosim konstrukcijama (sL 4.10). Slika 4.9 5.1. Kružna veza
3. Terasaste zgrade (integralni, mnogofunkcionalni sustavi), koji imaju
obilježja prelaznog tipa (ili to već jesu) ka tehnološki visoko razvijenim Analizom stanova izgrađenih na strogom pridržavanju runkcionalisti-
prostornim rnnogofunkcionalnim strukturama (grupa Archigrarn, čke sheme, tj. insistiranju na neposrednoj vezi ulaza sa svakom funkcio-
Kiku take itd) (sl. 4.11 ). nalističkom grupom, pogotovo u kombinaciji sa neizmjenjivim i krutim
konstruktivnim sustavima, dokazano je da se smanjuje unutarnja pro-
mjenjivost i sposobnost akomodacije različitim potrebama. Osim toga
4.4. Novi sistemi razgrađuje se ukupna površina stana na niz manjih prostora što u krajnjoj
liniji i poskupljuje izgradnja. Radi toga se nastoje iznaći rješenja, koja,
Ovu tipologiju završavamo sa novim sistemima, koji spadaju više manje iako bitno ne mijenjaju "klasičnu" funkcionalističku shemu, pridonose
u vizionarska razmišljanja i prijedloge (irna izvjestan broj realizacija upravo većoj akomodaciji stana raznolikosti potreba. Jedno od takvih
gdje je dio vizija donekle i ostvaren). rješenja je i "kružna veza" .
Zajednička karakteristika "novih sistema" je u torne što proizlaze iz
bitno drugačijeg tehnološkog pristupa projektiranju i građenju . Raspon Kružna veza javlja se u dva osnovna oblika:
interesa je vrlo velik, od "klasične" organizacije stanovanja do potpuno
futurističkih opredjeljenja (masovno uvođenje robota, umjetna atmosfera
A. Oblik koji jednu od grupa stana čini dostupnom iz ulaza preko
itd.). U cjelini gledano radi se o skupu napora da se nađe pravi i potpuniji druge grupe i preko interne komunikacije.
odgovor na probleme i razvijajuće potrebe stanovanja. I o ovom tipu bit će Gospodarska grupa vezana na ulaz preko dnevnog boravka i internog
kasnije detaljnije govora (sl. 4.12).
degažmana intimne zone (sl. 5.1 ).
Slika 4.10
B. Oblik koji jednu od grupa stana čini dostupnom iz ulaza preko dvije
druge grupe.

Slika 5. 1 Slika 5.2

Intimna zona (spavaonica+ kupaonica) vezana na ulaz preko gospodar-

ske grupe i grupe dnevnog boravka (sL 5.2).
Postoje različite varijante, pa je kvalitet i način organizacije stana
Slika 4.11 korištenjem "kružne veze" u ovom obliku dosta istražen. "Kružna
veza" u prvom redu pridonosi podizanju opće kvalitete stana, smanje-
SL 4.12 ... Plug-in City", novi sistemi grupe Arch igram nju nekorisnih komunikacijskih veza i kroz to boljem korištenju ukupne
raspoložive površine stana za socijalnu integraciju članova porodice.
3 Višestam bene zgrade
 34
35

Autor Dragoslav Panić, 1961-62, VIII sem.

~ L__.mL.JL....2QL_j l__l;!Lj l J;;; IL.2;;_1
SL 5.7. "Kružna veza" , stambeno-poslovna zgra-
da u Osijeku, autor Miroslav Pavlinić . Rješenje
dvoiposobnog i četvorosobnog stana s minimal-
nim konstrukcijskim rasponima od 3,0 i 3,60 m
vrlo dobro funkcionira
5.2. ,,Proširena komunikacija"
Korijeni primjene "proširene komunikacije" datiraju iz perioda između
dva rata, kada je bilo uobičajeno projektirati ulazne halove. Međutim i
ranije, koncem 19. stoljeća postoje rješenja, koja se mogu svrstati u taj
oblik organizacije. "Proširena komunikacija" tada je obično bila pove-
zana sa izdvajanjem gospodarskog pristupa i primjenjivala se za veće
stanove. Najčešće je ovako shvaćeni hai služio za blagovanje, ali dosta
često i za "reprezentaciju".
Izdvajanje gospodarskog pristupa primjenjivana je naročito u Beogradu
tridesetih godina.
Sl. 5.3. Primjer "A" oblika kružne veze gdje su
komunikacije svedene na minimum i gdje je
gospodarski prostor integriran sa dnevnim bo-
ravkom. Na maloj ukupnoj površini moguća je i
realizacija različitih navika stanovanja. Doki-
danjem jednog kraka "kružna veza" pretvara se
u izvornu klasičnu shemu
Autor Senija Buljbašić, 1968-69, VIII sem.
Sl. 5.4. Primjer u kome se uz kružnu vezu po-
kazuju i začeci "proširene komunikacije", što
svakako unapređuje kvalitet stana
Sl. 5.5 . Autor Dušica Vičovac, 1955-56,
VIII sem .
Yeli_ki stan sa gospodarskom grupom, gdje je
kruzna veza ostvarena preko prostorije za više
svrha. Postoji mogućnost da soba uz kuhinju
postane blagovaonica što pridonosi unutarnjoj
izmjenjivosti namjena
Sl 5 12. Stan u Petrinjskoj ulici u Zagrebu,
·torl arh. Mladen Kauzlarić i arh. Stjepan
a~omboš, 1933. (Građevinski vjesnik, 5/1934)
SL 5.13. Stan u Francuskoj ulici u Beogradu,
autor Momčilo Belobrk, 1937.
>~-----+-·-··-_·_·-_···_·-,·--~----~
> Komunikacija organizacije stana temeljena na "proširenoj komunikaci-
SL 5.14. Stan s pro1aznom dnevnom sobom
SL 5.10. Stan u uglu sadašnjih Sl. 5.11. Stan u ulici Starine No-
ulica Maršala Tita i Prvog maja, vaka u Beogradu, autor arh . Mi-
autor arh . Branislav Marinković , ladin Prljević, 1937. (Moderna
1938. Beograda, Uroš Martinović, Beo-
grad)
U Zagrebu je tada bio više uobičajen hai bez naglašenog diferenciranja
gospodarskog pristupa (diferenciranje se vršilo unutar ulaznog prostora
stana), sl. 5.12.
Poslije drugog svjetskog rata, u uvjetima teškog ekonomskog stanja i
naglo naraslih potreba, "proširena komunikacija" se pretvara u "prola-
znu sobu", koju se normativom iz 1948 . g. opterećuje i sa ležajem. Ova
shvaćanja, tj . opterećenje " prolazne dnevne sobe" jednim ležajem,
nažalost su se jako dugo zadržala, tako da i danas ima takovih
"preporuka". Međutim, ako se ovaj ležaj shvati kao privremeno rješe-
nje, onda se može reći da je ovaj vid proširene komunikacije, koja
preuzima dio ili svu funkciju dnevnog boravka, bio vrlo korisna
inicijativa, ne samo sa stajališta ekonomičnosti nego i funkcionalne
prilagodi v osti.
ji" vodila je borbu za afirmaciju sa ortodoksnim funkcionalističkim
shvaćanjem, tako i danas ima mnogo protivnika.
U nekim zemljama, prije svega u Izraelu (koji je po mnogo čemu za nas
indikativan jer ga karakteriziraju naglo narasli problemi urbanizacije,
socijalna i etnička razlika stanovništva, visoka razina struke) zatim u
Francuskoj, Švicarskoj i Americi, "proširena komunikacija" je vtlo čest
oblik funkcionalne organizacije stana. U našoj zemlji, a pogotovo u
Hrvatskoj, realizirani stanovi na bazi ovog koncepta više su rezultat
slučajnih okolnosti nego opredjeljenja (sl. 5.14).

<

Sl. 5.8. Stan u Norsensu, autor
arh. Viggo Nom, 1911. (Haenel
und Tscharmann, Das Miethaus
der Neuzeit, Leipzig, 1913)
Sl. 5.9. Stan najamne kuće u Pa-
rizu nešto prije 1900. godine
(Handbuch der Architektur, Stutt-
gart, 1902)
Sl. 5.6. Autor Ljiljana Luković, 1968-69, Sl. 5.15. Stan s proširenom komunikacijom
VIII sem .
Sl. 5 .16. A utor Živorad J anković
J•
36
Najčešći sadržaj, koji danas nalazimo u proširenoj komunikaciji je
blagovanje. Ova postava blagovanja vrlo korisno služi kao dopuna
osnovnim funkcijama dnevnog boravka, obogaćujući njegovu upotreb-
ljivost (stol se koristi kao još jedna žarišna točka u dnevnom boravku
omogućujući paralelno funkcioniranje sukobljavajućih radnji i interesa).
Postoje različita rješenja proširene komunikacije, ali im je zajednička
karakteristika u prvom redu prilagodivost većem broju interesa, i što je
možda još vrijednije, povećanje osjećaja prostornosti stana i kroz to
veća sloboda u formiranju vlastitog stambenog ambijenta.
INTlMNA ZONA
STANA
spavaonica+ kupaonica
(intimni dio stana)
pristupačni preko "proši-
rene komunikacije"
ON,.B SP
Sl. 5.17. Oblik proširene komunikacije
a b
Slika 5.18
Sl. 5.18. (Branko Aleksić i Nikola Sajčić). Uz proširenu komunikaciju
predviđen je gospodarski prostor višestruke namjene Uedan od većih
nedostataka naših stanova je upravo nedostatak gospodarskog prosto-
ra). Shema "B" ujedno je i najviše eksploatirani oblik "proširene
komunikacije" i nalazimo ga u jako mnogo rješenja. U Izraelu je golemi
dio stambene izgradnje koncipiran po ovoj shemi, a slično je u drugim
zemljama.
Rjeđi je slučaj da se kuhinja ili gospodarski prostor povezuju na ulaz
preko proširene komunikacije. Ova shema ima nedostataka upravo u
. položaju kuhinje u odnosu na ulaz i potrebe da kuhinja bude kraće
vezana na WC. Međutim nedostatak nije toliko velik da bi bitno
ugrozio vrijednost mogućnosti koje ova shema pruža, naročito ukoliko
želimo postići elasticitet tlocrta (relativna fleksibilnost).
Sl. 5.18c. Jedan od ranih oblika proširene ko-
munikacije svodi se na varijacije stambene ku-
hinje (lijevi dio kuće) . Funkcionalistička shema
još je uvijek imperativna i određuje razmišljanja
Oo---
Sl. 5.19. Autori Predrag Marjanović , Ivica Mla-
denović i Petar Stogov
Sl. 5.22. Autori Lojanica, Cagić. Jovanović
37
Milenija i Darko. Maruši~, Sofija i Nedo Borovnica. Tipični primjer
za ovu shemu, koJa međutim ne omogućuje fleksibilnost (sl. 5.20).
Noviji, ra:l':'oj tlocrta r:a bazi. " proširene komunikacije" otvara dobre
mogucnosti za unutarnJU fleksibilnost pa je u tu svrhu dosta korišten. U
?cj~ni ta~v.ih nastoj ar:j ~ često se međutim precjenjuju nedostaci smje-
Slika 5. 20
staJa kuhmJe,_ p ~ to ~tJece n~ neopravdane negativne ukupne ocjene ove
sheme; U OCJem v:t;!Je?no_sti __stan~ _neophodno je utvrditi prioritete, a
mogucnost unutarnJe IZmJenJtvosti Je prioritet prve kategorije.
Primjer ~oguće t.ra~ sfor~~cije "prostrene komunikacije" u momentu
pl~mranJa, prodaJe 1 kasmJe u skladu sa potrebama korisnika. Sličan
pnmjer sa bogatim varijacijama na tu temu je rad Romića i Tešije
Zagr~_b , Dugave (_vidi . .P~glaY.lje ~ pe~sibilnosti). Mož~ _se reći ?a j ~
" prostrena _komumkaCIJa naJizrazitiJa sansa da se u okvmma uobtčaje­
m~ shema 1 prakse potpunog definiranja prostora i veza u stanu razbije
umform~10~t, pov e~a subjektivn.i osjećaj prostornosti i što je još važnije
oslobodi d10 kreativnog potencijala korisnika, sl. 5.21.
Sl. 5.21. Autor Branko Aleksić
Naročiti kvalitet organizacije stana postiže se kombinacijom kružne
~eze" i .'.'prošir_ene komunikacije", što rezultira bogatom pro~tornom
mtegraCIJOm sv1h elemenata stanovanja.
_l s~~letna konstrukcija. sa _
šupljim stupovima oslobodila je tlocrtnu po-
vrsmu stana, tako da Je btlo moguće ostvariti kvalitetnu sintezu proši-
rene komunikacije" i "kružne veze" (sl. 5.22). "
[~~·-~~
> e
_o .
l!,/
~ ~
'
l ~~go
u_ Ll :
ljo-d o
~:r
40
b) Ulaz u sredini stana je mnogo više zastupljen, jer se potpunije uklapa
i u radikalne funkcionalističke sheme (iako u nekim rješenjima i pored
centralnog ulaza imamo odstupanja od tradicionalne sheme. Tada se,
kao i kod ulaza u uglu, obično radi o nekoj varijanti proširene
komunikacije).
Ulaz u sredini stana najčešći je u shemi dva stana na stubištu i to bez
obzira da li je dubina zgrade velika ili mala. Primjenjuje se također i
kod sheme tri stana na stubište za bočne stanove, a naročito srednji
stan. Drugi oblici odnosa prema komunikacijama, osim donekle sheme
sa četiri stana po stubištu, također odgovaraju ovoj postavi ulaza.
Centralna postava ulaza u stan kod nas primjenjuje se najviše na način
koji je inicirao A. Klein. Ovaj oblak modificira se nadopunom stola za
t
lagovanj~, odnosn~ diferencir_anjem_kuhil!j~ ~a radni _i stamb~~i ?~o.
eliki broJ stambenih zgrada 1zgrad10 se 1 JOS se grad1 u raZVlJelllJIID
blicima ove dispozicije (sl. 6.8).
Sl. 6.8. Shema tlocrta s modifikacijom kuhinje
(a) i elemenat "zajednički stol" (b), autor A.
Klein
Odatle nastaju karakteristični primjeri, koji imaju ulaz (više ili manje)
centralno riješen (sl. 6.9, 6.10, 6.11, 6.12).
Negdje iza 1955. iako je u svijetu poznata i ranije, počinje i kod nas,
doduše rijetko, primjena "proširene komunikacije" i naznake kružne
veze, što otvara nove prostore za šire koncepte, pa ulaz u sredinu stana
ne znači i obavezno pridržavanje tradicionalne funkcionalne sheme.
~ ~- ----~A~ ~~
Slika 6.11
l i
"Proširena komunikacija" i "kružna veza", izrazito ·su povoljne za
unapređenje "okoštale" funkcionalističke sheme i šansa su za okonča­
nje šturog ponavljanja istih rješenja, makar i u ograničenom dometu.
Razvijeni oblici koriste ne samo prednosti ulaza u sredini stana, nego i
kombinacije sa kružnom veZom i proširenom komunikacijom.
Navedene organizacije stana u odnosu na ulaz uglavnom se odnose na
stanove u jednom nivou, dok su za stanove na dva i više nivoa kriteriji
izmiienjeni i bit će o njima govora u po glavlju o galerijskim sustavima.
~---A
g Slika 6.1 O
Slika 6.12
41
6.2. Karakteristične zone stana
Stan u višestambenim zgradama, kao uostalom i u svim drugim oblici-
ma stambene izgradnje (obiteljska, niz i sl.) ima dvije karakteristične
zone:
a) intimna zona u koju spadaju spavaonice i garderobni prostori (garde-
robe, budoari, oblačionica i sl.).
b) socijalno integrativna zona · koja u izvjesnom smislu obuhvaća sve
ostale prostore osim sanitarija. ·u ovoj zoni od posebnog je značaja
grupa dnevnog boravka, ulazni prostor, hai (proširena komunikacija),
međutim i gospodarska grupa, naročito kuhinja također su vrlo značaj ­
ni sa stajališta socijalno integrativnih potreba stanovanja.
Za organizaciju funkcije stana, tj. za nastojanje da se osigura što
potpunija mogućnost zadovoljenja raznolikih potreba korisnika stana,
ova je podjela mnogo značajnija od inzistiranja na tradicionalnoj
raspodjeli funkcija, iako valja reći da potpuno pridržavanje funkcionali-
Slika 6.9
stičke kategorizacije prostora i veza u stanu nije ni najmanje u suprot-
nosti sa ovim zoniranjem. Dok je, međutim, striktno pridržavanje funk-
cionalističke sheme obično uzrok pretjeranog shematizma pa ga je
potrebno modificirati, dotle je sasvim izvjesno da se podjela na zone
može zadržati i kod relativne fleksibilnosti. Drugim riječima, tlocrt, koji
onemogućuje nedvosmisleno i jasno zoniranje unutar stana nije dobar
tlocrt. Moguće je, a čini se i potrebno, predvidjeti što veću otvorenost i
raznolikost socijalno integrativne zone, ali integrativna zona mora
očuvati svoj integritet unutar stana (o problemima socijalno integrativ-
nih i individualiziranih potreba biti će kasnije posebno riječi).
Čak i kod stanova minimalnog standarda, gdje je ograničenost materi-
jalnih sredstava posebno naglašena, nema potrebe da se odustane od
jasnog zoniranja. Mala površina stana sama po sebi traži redukciju
funkcionalističke sheme do stupnja formiranja zona.
l U elaboratu "Stan minimalnog standarda", studiji koju je sačinila
grupa sociologa i arhitekata u Beogradu, predloženi su tipovi izgradnje
(rješenja) stanova minimalnog standarda, gdje su zone pregledne i jasne
i pored nastojanja za relativnom fleksibilnošću (sl. 6.15).
Ovaj postupak redukcije funkcionalističke sheme opravdan je kod
stanova srednje i velike površine, ukoliko se oni projektiraju sa maksi-
rniranjem površine, jer i tada ukupni raspoloživi prostor nije oportuno
cjepkati u niz predprostora, veza i vezica, već je mnogo uputnije
sačuvati ga u što većem "komadu" . U svijetu i kod nas sve je više
ovakvih rješenja.
Kod stanova, koji su projektirani izvan standarda, sa bogatim funkcio-
nalnim grupama što je rijetkost u našoj višestambenoj izgradnji, nije
potrebno ići na redukciju funkcionalnih shema. Velika tlocrtna površina
i razvijenost funkcionalnih grupa sami po sebi su dovoljni da osiguraju
adaptabilnost stana raznolikosti potreba. Tu se, osim toga, ide i na veće
unutarnje diferenciranje funkcije (npr. razdvajanje spavaonica, složeni
oblici grupe za dnevni boravak itd.) .
42 43

Na kraju izlaganja o karakterističnim zonama stana može se zaključiti :

NJEMAČKA 191 J.
- zoniranie je obavezno bez obzira u kolikoj se mjeri pridržavamo
stroge funkcionalističke sheme,
redukcija veza potrebnija je kod malih stanova, nego kod velikih.

6.3. Čitljivost u organizaciji tlocrta stana

~ ~:{t Q~~~
U uskoi vezi sa zoniranjem, bitn.a je čitljivost u organizaciji tlocrta
stana. Pod tim podrazumijevamo:
1930
Sl. 6.1!'. Dezorganizirani tlocrt,_ gdj~. su zone potpuno poremeć~ne. ln timna zona l . preglednost rasporeda
1
presje" na je ulaznom komurukaCIJOID, pored -~oga sto s~~n ~a l_j2 ~okrog

l~~
čv . a. Ova rješenja bila su dosta česta posliJe rata, ah th JOS UVIJek 1ma
2. odmjerenost odnosa između zona i unutar zone
3. logičnost slijeda veza unutar stana
l KdLN prije 1930.
Ad l. Već u prvom kontaktu s organizacijom nekog stana, dakle već u

r:
A Sl. 6.17. Primjer, za naše prilike velikog stana,
pokazuje koliko "obo~aćeno~" s_tanovanja p~~­ ulaznom dijelu, valja osigurati preglednost. To znači da ulaskom u stan
ža dosljedno provođenJe zomranJa uz redukciJU moramo dobiti jasnu predodžbu o njegovoj veličini i informaciju o
veza
B. Aleksić, N . Saičić: stan na bulevaru V. Stepe, njegovoj dispoziciji. Ukoliko stan ima potrebu za posebnim ulaznim
) Beograd prostorom, taj prostor mora biti odgovarajući površinom i opremom
uo no
ukupnoj površini i kvaliteti stana.

Sl. 6.14. Primjer "klasične funkc. dispozicije" u kojoj su zone ~ist~, ali j~ FRANCUSKA 1947.
akomodacija raznolikosti potreba praktično poništena. Stan "funkcwmra", ah
Je previše shemantiziran.
Većina stanova projektirana kod nas vrlo je blizu ovom obliku organizacije (iako
ima rješenja gdje je shematizam ublažen)

FRANCUSKA 1955.

l
Sl. 6.18 M. i D . Marušić, M. Miodragović :
Roditeljska spavaonica može da se pripoji dnev-
b nom boravku, što ne umanjuje čistoću zonira-
nja, ali znatno povećava upotrebnu vrijednost
stana
USA - 1950.

e d
Sl. 6.15 . Milan Lojanica (P oko 45-48 m 2 ), a) osnovni sklop, b) početni oblik, e)
4 člana, d) 4 člana sa razdvajanjem djece, itd. - l : 400
Na relativno maloj ukupnoj površini stana 45-48 m 2 , dano je rješenje koje je
funkc. shemu reduciralo na čiste zone a korištenjem "proširene komunikacije"
izbjegnuta je dezintegracija i~nako mal~ ukupn~ površine. s<?~ijaln_o integr.
zona sposobna je u datom obhku za relatiVno vehk1 raspon razhcnost1 potreba
Sl. 6.16. Razvoj zomranJa 1 pojava "proširene
komunikacije"
Bd:±:L~Li
l . '
SJ. 6.19. I. Brandy: Primjer velikog stana, gdje
vidimo razdvajanje intimne grupe u dva dijela .
Razvijeni oblik dnevnog boravka ima "svoju"
intimnu grupu. (Kod većih stanova uvijek je
preporučljivo roditeljsku spavaonicu diskretno
povezati s prostorom dnevnog boravka, kako bi
se u posebnim prilikama mogla koristiti kao
proširenje dnevnog boravka.) Sl. 6.20. Milan Lojnica, Borivoje Jovanović, Predrag
Cagić: Stanovi u naselju "Julino brdo" Bgd, 1966.

44
Ulaz treba "nuditi" socijalno integrativnu zonu stana, a degažirati
intimnu zonu. Stupanj otvaranja socijalno integrativne zone ovisi od
veličine stana, razvijenosti grupa i općenito o njegovom standardu. Kod
većih i velikih stanova ovo će "otvaranje" ulazu biti suzdržanije i
posrednije, dok kod malih stanova može biti neposrednije sve do
neposrednog ulaza u samu socijalno-integrativnu zonu. Međutim bez
obzira na veličinu stana ne valja ulazu "izlagati" intimnu zonu.
Rješenjem stanara u naselju "Julino brdo" postignuta je primjerna
preglednost rasporeda prostorija i funkcionalnih grupa. Radi se o
n~reduciranoj funkcionalnoj shemi, koja je kod većih i velikih stanova
opravdana. Dnevni boravak nasuprot ulaza i diskretna postava intimne
grupe, orijentiraju posjetioca već u prvom kontaktu. Naročito je uspješ-
na postava dru~og WC koji je blizu kuhinje i dnevnog boravka ali ipak
dovoljno vizuel~o degažiran. U ovom primjeru postignutu vizuru iz ulaza
preko dnevnog boravka na otvoreni prostor, treba nastojati ostvariti kad
je god to moguće (sl. 6.20).
Ad 2. Odmjerenost odnosa između zona i unutar zone integralni je dio
preglednosti rasporeda, iako to ne znači da automatski proizlazi iz
rasporeda. Postoje naime rješenja, gdje ti kvaliteti nisu podjednaki niti
usaglašeni. Već "prvi pogled" na tlocrt stana afirmira uspješnost ili
neuspješnost postignutih odnosa. Prirodno da kvantitet i kvalitet odno-
sa proizlazi također iz veličine stana i pretpostavljenog standarda.
Odnosi između zona (npr. odnos površina) ne moraju biti uvijek
definirani, mogu biti tretirani izmjenjivo, kao proces. Takav stav se u
pravilu primjenjuje kod fleksibilne organizacije. Čak i u uvjatima
predviđene izmjenjivosti odnosa, treba uvijek voditi računa o tome da
odnosi između zona ne poremete preglednost rasporeda (sl. 6.21).
Sl. 6.21. Primjer fleksibilne organizacije, gdje su odnosi između zona, a i unutar zone
poremećeni . Preglednost je također izostala
- D[J
Sl. 6.22. Jedan, prilično stari (ali ne manje
uspjeli) primjer malog stana sa redukcijo~ funk-
cionalne sheme na čista zone. Ulazi se d1rektno
u dnevni boravak, intimna zona je degažirana,
ali je "prisutna", što povećava osjećaj prostor-
nosti . Stan je projektirao Mies van der Rohe
1931.
Sl. 6.23. Branko Aleksić, Nikola Saičić: prvo-
nagrađeni rad na natječaju za stambeno naselje
na Bulevaru Vojvode Stepe, Beograd. Donekle
specifično rješenje "proširene komunikacije" i
izvanredno rješene "kružne veze", primjer je
logičnosti slijeda veza ulaza sa svakom pojedi-
načnom grupom, kao i primjer izvanredne unu-
tarnje povezanosti grupa. Ovo rješenje može
poslužiti ujedno kao pozitivan primjer svih ele-
menata ,.čitljivosti u organizaciji tlocrta stana"
KP.
ul on
ul on
Sl. 6.24
45
Od~os unutar zone .?visi u I?rvom _redu o karakteru zone. U intimnoj
~om st~na ~nut~rnJI od~os1 manJe su promjenjivi nego u socijalno
mtegra~~vnOJ zo~1. J?apace, može se reći, da ne bi trebalo težiti što
potpumJem. fik~IranJU _međuo?no~a. ':lnu~ar integrativne zone, jer to
o?~ovara nJ~noJ funkcw~a~n~J su_stm1 ah odnosi između zona moraju
b1t1 određeni. Kod fl~ks1?1~mh rJešenja, upravo se zbog poremećaja
odnosa među zonama JavlJaJU problemi.
~~ 3 .. Logičnost slijeda .ve~a ~nutar stana naročito je značajna kad su
~J~,se~Ja osnovana n~ pnmJem "kružne veze" i "proširene komunikaci-
Je , Jer to znatno utječe na ukupnu. upotrebivost stana.
K?~ upotrebe po~pune funkci~nalne sheme, slijed je već silom same sheme
obicno uspostavljen. z~yoveca~J~ ukupnog kvaliteta, nekada je dovolj-
na samo r;nala korekCIJa polozaJa vrata u odnosu na zid odnosno
naoko mah propust može smanjiti upotrebivost tlocrta. '
U ~j~šenji~~·~ koja ~~ osnivaju _sa~o na "k~užnoj vezi" ili na posrednoj
veZI_Je~ne Ih cak dviJe ~a~aktenstlcne funkciOnalne grupe, "sitni" detalji
dobivaJU poseban znacaJ. Na primjeru veze preko dnevnog boravka
samo mah pomak vrata znači veliki kvalitetni skok (sl. 6.24).
Načel~o se može reći d,a. veze.~nutar stana nikada ne smiju presjecati
funkcw~alnu gru-p';l, vec Je smiJU samo tangirati. Drugim riječima, veze
se _mo~aJU ?~stvar~ti preko pr~~tora predviđenog za ekspanziju grupe.
KntenJ logicnosti veza ne SITIIJe se napustiti ni kod najveće redukcije
sheme:
-:-.. Spavaonica i k~pa_onica s~_čvrs_ta i~timna cjelina i u svakoj dispozi-
~IJI to t~eba zadrzat1. Narocito Je bitno da ova funkcija ne bude
mkomodirana ostalim funkcijama, posebno ulazom u stan.
-, ~ocijalno integr~c_ijsku zonu treba uvijek nastojati osposobiti za što
ve:I raspon raznolikih potreba, kod čega proširena komunikacija ima
vaznu ulogu.
 7. OSNOVNI PROPISI I OGRANIČAVAJUĆI
ČINIOCI U PROJEKTIRANJU VIŠESTAMBENIH
ZGRADA

7.1. Utjecaj broja mokrih čvorova u stanu

Broj mokrih čvorova u stanu znatno utiče na njegovu organizaciju i

Shema ekonomičnost. Treba nastojati da se broj čvorova smanji, ali uvijek kod
toga valja voditi računa o posljedicama koje takova pretpostavka može
imati na ukupni kvalitet stanovanja. Iako se u principu može reći, da
veći broj čvorova olakšava organizaciju stana, postoje rješenja kod
kojih upravo smanjeni broj čvorova povećava upotrebljivost i izmjenji-
vost stana. Radi toga problem broja i načina rješenja mokrih čvorova u
stanu treba u svakom slučaju posebno analizirati, dovodeći ga u odnos
sa ostalim pretpostavkama i intencijama. Ovo je naročito važno kod
velikih stambenih zgrada i kompleksa, a pogotovo ako se podrazumije-
Shema 2 va polumontaža ili montaža. Sve govori u prilog nastojanjima da se
Slika 7.1 kompletni sanitarni blokovi tvornički pripreme i na gradilištu samo
montiraju.

1/2 mokrog čvora po stanu

Ova shema ima dva osnovna oblika (varijante). Shema 1 čini dosta
poteškoća u organizaciji dok 2. varijantu nalazimo najčešće u shemama
dva stana na stubištu i ona osigurava funkcionalno ispravna rješenja, sl. 7.1 .
Shema l

l mokri čvor po stanu daje veće mogućnos-ti i naročito je pogodan za

postizavanje relativne fleksibilnosti bilo da je postavlj en u sredini stana
ili periferno u odnosu na prostor stana.

Ove varijante sliče na varijantu l /2 čvora po stanu, tj. praktično ih je

moguće s istom poistovjetiti, ali ima sigurno veće prednosti u pogledu
održavanja.
Shema 2
Slika 7.2
Primjera za ovu shemu ima jako mnogo. Ova dva donekle su karakte-
ristična (sl. 7.2, shema l, 2).
48

Sl. 7.7. Rela~ivn_o stariji Pr:ill_ljer rj~~enja stana. s

· · dnim mokrim cvorom. V1d1 se shcnost sa she-
_Je orn 2 na slici 7 .l, međutim prednosti održa-
~nja instalacij_a su neuporedivo bolje od sheme
s 1 j 2 . mokrog čvora po. st~?u. Autor Grozdan
Knezev1c

Sl. 7.3. Primjer organizacije tlocrta s pola inst. čvora, tj. mogućnost korištenja jednog
čvora na dva stana. Ovo rješenje se najčešće ~imjenjuje kod shema dva stana na stubištu.
Autor B. rernardi

Sl. 7.8. Dva mokra čvora po stanu nastaju kao

posljedica izmica~ja_. ni~~- .S manjim izmicanjem
ovdje se mogla pnmiJemtll shema l+ 1 l 2 mokrog
čvora po stanu. Autor H. Plarre

Sl. 7.4. Vrlo uspjelo rješenje stana s jednim mokrim čvorom. Autori Milan Mihelić i Ilija
Arnautović

Rješenja sa jednim mokrim čvorom daju izvanredne mogućnosti za

tvorničku proizvodnju kompletnih čvorova. Kod nas već danas postoje
u tom smisli zapaženi rezultati.

Kod kasnije obrade teme fleksibilnosti moći ćemo uočiti da se jedan

čvorpo stanu vrlo često primjenjuje.

Shema l

CD
ili može
Sl. 7.5. Jedan od mnogih primjera gdje su prednosti centralne postave mokrog čvora 1j2čvo ra
očigledne naročito s obzirom na fleksibilnost organizacije stana. Autor Branko Aleksić

Sl. 7.9. Jedan mokri čvor u produžetku komu-

nikacijske jezgre. Rješenje se primjenjuje kod
l+ 1/2 mokrog čvora po stanu često se primjenjuju u raznim varijanta- flesibilne organizacije stana jer se tako oslobađa
Shema 2 veći prostor za različito korištenje ukupne stam-
ma. Ova shema pogodna je za razne tipove višestambene izgradnje s bene površine. Međutim, odnosi grupa i zona su
Slika 7.6
obzirom na komunikacijske sustave. Uobičajena su dva osn<?vna tipa poremećeni pa se kod fleksibilnosti obično pred-
koji se mogu raznoliko varirati. viđa barem l+ 1 / 2 mokrog čvora po jedinici

4 Višestambene zgrade
 51
so
7 .2. Vertikalne i horizontalne komunikacije u višestambenim
zgradama

Iz navedene tipologije višestambene izgradnje proizlazi značaj izbora

Sl. 7.11. Varij_anta primj.ene l+ 1/ 2 mokrog čvora poj stanu danas se daleko više koristi
Jer daJe vece mogućnoti naročito kod fljksibilne organizacije
sustava vertikalnih i horizontalnih komunikacija, odnosno značaj pro-
jektiranja i dimenzioniranja njegovih elemenata (stubišta, podesti, hod-
nici, dizala itd.). Upravo zbog toga je i projektiranje tih elemenata
regulirano zakonima i propisima, koji su - kod nas, s obzirom na
Slika 7.14 seizmičku ugroženost, znatno oštriji od propisa u drugim zemljama. To
se odnosi i na kriterije ·vatrosigurnosti, koji su također vrlo rigorozni,
pa je kod izbora elemenata komunikacijskog sistema obavezno konzul-
tirati važeće propise i ograničenja.
Slika 7.10. Organizacija stana sa l+ 1 j 2 mokrog
čvora.Primjer je s kraja pedesetih godina. Autor Vertikalne komunikacije - stubišta
Grozdan Knežević

a) tipovi stubišta:
2 mokra čvora po stanu
l. jednokratko stubište
?v~ rješenj~ treba _i,~bjega_vati, jer je ekonomski neopravdano, tim prije pozitivno: mogućnost ulaženja u veći broj stanova. Dugo odmorište
sto Je moguce post1c1 kvalitetnu organizaciju stana čak i sa 1/2 čvora po (glavni podest) olakšava penjanje.
stanu. 2 mokra čvora se rijetko pojavljuju uglavnom zbog toga što ih je
negativno: poteškoće sa prirodnim osvjetljenjem. Prazan hod do novog
obično lako zamijeniti s rješenjem l+ 1/2 čvora.

~ostoje nekad specifični razlozi da se ipak mora predvidjeti i 2 mokra

evora. To se u prvom redu odnosi na rješenja relativne i obogaćene
fleksibilnosti. Sl. 7.13. Primjer ukazuje da ova dva čvora u
kombinaciji s drugim stanovima mogu lako pre-
ći u shemu l+ 1 / 2 čvora jer se kuhinje susjednih
stanova mogu bez poteškoća povezati na jedan
čvor. A utor Radmila Stanojević
i- f

Slika 7.15
penjanja.
pozitivno: smanjena površina vertikalne komunikacije. Za sheme dva i
tri stana na stubište izvanredno povoljan položaj glavnog podesta.
negativno: zbog malog broja stanova, koji se mogu riješiti na jednu
vertikalnu komunikaciju kod većih visina je neracionalno (sl. 7 .14).

2. dvokrako stubište
Dvokrako stubište ima različite varijante. Često se upotrebljava rješenje
sa razmaknutim krakovima kod zgrada sa velikom dubinom, a malom
visinom (problem prirodnog osvjetljenja). Dvokrako stubište upotre-
bljava se također i kod rješenja gdje se u stanove ulazi sa međupodesta
(sl. 7.15).
-"E
m
Zg 3. trokrako stubište
Slika 7.16
> Oo pozitivno: ugodno za penjanje. Produženi podest omogućava pristup u
en~
.-z
.. veći broj stanova. Konstruktivno je čisto .
negativno: kod malih dubina zgrade ima problema u rješenju stanova
(sl. 7.16).
f-g unut..kr: -1
Sl. 7.12. Dva mokra čvo­ 4. kružno stubište
ra po stanu, nastala kao
posljedica nastojanja da se pozitivno: zauzima vrlo malo prostora
PRETVARA N..E TI<OSOBNOG
STAN<. U MAI•:JI Ć!:TVERO­ postigne što veća relativ-
SOBNI UZ IJ.OGUĆI :os T
!-<AKt .ADNQ::; OIJF.LJt= !-;JA na fleksibilnost tj. posebni negativno: otežano hodanje i manipulacija teretom.
DJECE RAZLIČIH' 0081 - vid fleksibilnosti, oboga-
ćena fleksibilnost. Autor Slika 7.17 Kružno stubište rijetko se izvodi kao glavno stubište i to sam~ kod vrlo
G . Knežević niskih zgrada. Obično ga upotrebljavamo za pomoćna vatros1gurnosna
stubišta. Varijanta sa većim unutarnjim krugom je ugod~ija za.hoda~je
Međutim, potrebno je još jednom istaći da broj čvorova ne može biti
jer je moguća izvedba podesta, što također olakšava 1 mampulaclJU
najvažniji_ ili isključivi kriterij u projektiranju, te ga treba ravnopravno
razmotnt1. teretom (sl. 7 .17).
4•
 52
5. polukružno stubište
negativno: dio stubišta izvan hodne linije je slabo koristiv. Zauzima
- ·previše prostora. Konstruktivno je komplicirano.
pozitivno: atraktivnog je izgleda. Ugodno za penjanje. Omogućava
pristup većem broju stanova (sl. 7.18).
Ovi osnovni tipovi stubišta ne pojavljuju se uvijek u obliku kako smo ih
prikazali. Često se kombiniraju s produžnim podestima, unutarnjim ili
vanjskim galerijama, međutim njihove pozitivne ili negativne karakteri-
stike ostaju iste.
Propisi za stubišta l 2v- š= 63- 65 cm, s time da je v najviše 18 (za podrum i tavan 20 cm!,
Način izgradnje (projektiranja) stubišta se regulira probisima i njih se
moramo obavezno pridržavati. Propisi obuhvaćaju načelna opredjelje-
nja i detaljne zahtjeve. Navest ćemo osnovna uputstva i propise:
Zahtijeva se da stubište bude jednostavno i pregledno pristupačno,
kako u odnosu na ulaz u zgradu, tako i u pristupu stanovima.
Na stubištu treba omogućiti jednostavnu i laganu manipulaciju teretima
i bolesnicima (sl. 7.1 9).
Preferiraju se neposredno zračena i osvjetljena stubišta tj. njihova
postava na pročelju zgrade. Do visine maks. p+ 7 katova dozvoljava se
postava stubišta unutar zgrade, ali tada mora biti osigurano zenitalno
osvjetljenje (odozgo uz razmaknute stubišne krakove) i otvor za dim
najmanje površine l m.l, koji se može otvoriti sa zadnjeg podesta, a
moraju se predvidjeti penjalice za eventualnu evakuaciju preko krova.
· Dizala u načelu trebaju biti odvojena od prostora stubišta, a prostor
stubišta ako graniči sa stambenim jedinicama mora biti zvučni i toplinski
izoliran.
- širina kraka stubišta je min. IJO cm, gazište min. 28 cm, a visina maks.
18cm.
- to je nešto oštrije ograničenje od starog pravila o odnosu elemenata
širine i visine gaziš ta po formuli: 63- 2v =S. Kod visokih zgrada širina
kraka treba biti 150 cm.
čista visina između krakova je min. 220 cm
min. širina podesta je 120 cm, a razmak između krakova 10 cm (l m)
maks. udaljenost ulaza u stan od pristupnog podesta (stubišta) je 30 m .
Naročitu pažnju valja obratiti vatrosigurnosti stubišta i to u ovisnosti
od visine zgrade. Vatrosigurnost konstrukcije mora biti takva da može
izdržati l sat plamene stihije (to odgovara konstrukcijama od opeke ili
betona). Tavanska i podrumska vrata moraju biti vatrosigurna i otva-
rati se u prostor stubišta (sl. 7.19, 7.20).i
Slika 7.20
Za ::grade visine preko 22 m traži se vatrootpornost stubišta barem 2 sata,
ll: izvedba "požarnih odsječaka" na max. udaljenosti 30 m od stubišta, s
t i mc da površina odsječka ne prelazi površinu od 700 m 2 .
53
- Kod visine od 22 m obavezna je također i izvedba sigu~nosnog
stubišta i to na suprotnoj strani od glavnog stubišta. Poželjno je d~ s~
sigurnosnim stubištem "hvataju" lo~~· g.alerije i sl. ~~d s1~urnosmh l
internih stubišta širina kraka može bi tl mm. 90 cm, gaZiste mm. 25 cm, a
visina maks. 20 cm. Ukoliko se sigurnosne stube izvode u obliku
ljestava i prolaze kroz više katova, onda moraju biti prekinute u
svakom katu, a prolazni otvori riješeni naizmjence.
- pojam "stubišni prostor" podrazumijeva p~ostor u ~ojem ~e i~klju~i:
vo nalazi stubište ili zajednički prostor za pnlaz stubištu, dtzahma Ih
zajedničkim prostorima (zajedničke prostorije moraju biti odvojene od
Slika 7.18 stubišta). ·
- osim ograničenja koja smo naveli, detaljnije se precizira:
a gazište min. 20 cm. Ako se vrata otvaraju iz_ stubišta u drugu proston-
ju (stan) onda je širina ulaznog podesta S= 13Q cm. ~.k? se vrata
otvaraju u stubište onda je širina ulaznog podesta S· 80 + sm~a vrata, s
time da je minimalna svijetla širina podesta ~. o~om slučaJU 150 cm.
Visina stubišne ograde min. l OO cm, a razmak sipki maks. 14 cm .
7.3. Dizala
Dizala kao mehanički uređaji za vertikalnu komunikaciju u višestambe-
nim zgradama, treba da omoguće nesmetan i siguran .vert~kalni pr~jevoz
osoba i određenih predmeta ograničenog volumena 1 težme. Radi toga
njihova izvedba podliježe odgovarajućim propisima i uvjetima.. .
širina prostora pred ulazom u diz~lo_ n.a svim_ etaža~a ~~Je dr_zalo
povezuje ovisnaje o kapacitetu i namJem dizala, ah ne moze.bztz man;a od
J50cm za osobna, odnosno manja od 210cm za teretna dz.zala. l!laz u
teretno dizalo valja predvidjeti sa uže strane. Ako u zgradi post~Je dv_a
ili više dizala, svi ulazi u ta dizala moraju biti na istoj strani za etazu ko;u
poslužuju.
Kod visokih zgrada i zgrada gdje se predviđaju dva ili više dizala, ulazn~
prostori pred dizalima moraju biti odvojeni od stubišnog prostora, radi
Slika 7. 19 vatrosigurnosti .
Ako se u zgradi predviđa samo jedno dizalo ond.a t? diz~o mora biti
osobno-teretno, tj . mora omogućiti prijevoz bolesmka 1 drugrh predmeta,
a njegova površina (netto kabina) mora biti l OO x 21 Ocm.
Potreba predviđanja dizala kao i njihovi elem~nti neposredno o.v~se od
visine zgrade. Tako za zgrade sa pet nadzemmh etaza (P +_4) zlz _max.
visine 13 m mjereno od poda vjetrobrana do poda poslJe.d?Je etaze, ne
visina
moraju se predviđati dizala, ali je preporučlji_vo ostav~tl prostor za
~~ kasniju ugradbu, jer će se i kod nas (~ao 1 u drugu~ z~mlJama)
vjerovatno u budućnosti granica pomaknuti na P+ 3 kata, sto Je mnogo
prihvatljivije.
Sl. 7.21. Približne veličine okna i kabine dizala
Zgrade sa više od pet do osam nadzemnih etaža ili. ma~s . vi~ine 25 "!•
mjereno od poda ulaznog vjetrobrana do poda posljednJe etaze mora;u
imati barem jedno osobno-teretno dizalo.
Zgrade sa više od osam nadzemnih etaža i~i mak!. visine ~6 r:z m~ereno od
poda ulaznog vjetrobrana do P?da zadnJe ~taze, morcyu_ zma~z bar~m 2
dizala, od kojih jedno mora biti teretno. DIZ~la moraJU rmatl st~mce u
prilaznoj etaži, na svim stambenim etažama 1 na etažama u kOJima su
zajedničke prostorije.
54 55

Elementi projektiranja dizala 7 .4. Mogućnosti rješenja sklopa stubište+ dizalo

Iako je projekt dizala strojarski projekt i čini obavezni prilog arhitek- Dizalo u odnosu prema stubištu može biti riješeno:
tonskoj projektnoj dokumentaciji, ipak je potrebno poznavati osnovne a) između stubišnih krakova
elemente za njegovo prostorno definiranje jer to bitno utiče na konce- b) čelno
pciju i detaljnu razradu arhitektonskog projekta.
e) bočno
U praksi se upotrebljavaju uglavnom tri tipa dizala:
a) kvadratični i a) Između stubišnih krakova (sl. 7.23). Rješenje postavom dizala između
Slika 7.23 stubišnih krakova mnogo se pri'mjenjivalo prije rata i neposredno poslije,
b) pačetvorinasti (široki i duboki).

J[l[
kada se pretpostavljalo da će dizala kasnije biti ugrađena . Danas se ovo

l
Na osnovi podataka o visini zgrade, broju osoba po etažama i brzini tlocrt rješenje zbog sigurnosnih razloga ne dozvoljava osim u posebnim
slučajevima (misli se na slobodne liftove a ne liftove u propisnom oknu).
krevtanj_a dizal~,. od~~đuju -~e orijen~aci~ski .gabariti dizala _s~rojarnice. U oknu je moguće i danas predviđati postavu dizala između krakova,
Pocetm podaci 1 onJentactJa u pro.JektiranJu mogu se dob ti IZ tablice: ali u tom slučaju je manipulacija na stubištu dosta otežana, a ima
problema i sa osvjetljenjem (sl. 7.23).
Broj osoba
10 15 20 25 30 Danas se rade uglavnom čelne i bočne postave. Na nekoliko primjera
na etaži prikazat ćemo neka od tih rješenja, varijante su mnogobrojne i uvjetoyane
P+4 Nema dizala su specifičnostima šireg rješenja.
Slika 7.24
_br. os. (brzina kod malih
P+5 3/06 3/06 3/06 3/06 3/06 b) Čelna postava. Kod nižih zgrada dozvoljava se da dizalo bude
-u m/s visina zgrada
P+6-7 3/06 . 3/06 3/06 4/06 . 4/06 pristupne neposredno sa stubišnog podesta (sl. 7.20), dok kod visokih
zgrada treba stubišne podeste odvajati od prostora za pristup liftovima
P+8-9 4/06 4/06 4/06 4/1,0 4/1,0 (sl. 7.24).
presjek
P+ 10-12 4/06 4/06 4/06 4/1,0 4/1,0 sTrojarnica gore Kod stambenih tornjeva pristup stubištu je obavezno preko otvorenog
vanjskog prostora (lođa) sl. 7 .25.
isto je i za veće visine. Uobičajena brzina kretanja dizala je od 0,6 do
l ,O m/s, rjeđe se predviđaju veće brzine l ,2 do l ,5 m/s. e) Bočna postava se najviše upotrebljava, jer je prilagodiva različitim
projektantskim rješenjima i zadovoljava pretpostavke propisa.
Površina kabine dizala određuje se po normativu: Varijanti ove sheme ima mnogo i naznačit ćemo samo neke.
l osoba=0,5m 2
, 2 osobe=0,85m 2 , 3 i više osoba 0,3m 2 po osobi. Kod manjih visina primjenjuje se pristup dizalu sa stubišnog podesta
Slika 7.25
(sl. 7.26).
Tablica nosivosti dizala
Ako je ulaz u stanove sa međupodesta, onda bočna postava također
zadovoljava (sl. 7.28). Osim čelnog, bočnog i položaja u sredini stubišta
presjek
Broj osoba Nosivost u k p Širina Dubina
postoje i rješenja izdvajanja dizala u poseban središnji prostor iz kojeg
se pristupa u stanove. Ovo rješenje primjenjuje se kod vrlo visokih
2 150 1450 1120
zgrada gdje su dizala osnovna vertikalna komunikacija (sl. 7.29).
Varijanta sa prostorom za smještaj vertikalnog kanala za smeće (sl.
3 240 1600 1260 Slika 7.26 7.28). Produžni podest omogućava pristup u veći broj stanova~ Kod
viših zgrada traži se odvajanje prostora za dizala, odnosno pristup
tlocrt
4 320 1750 1410 preko otvorenog prostora (sl. 7.30 i 7.32).
strojarnica dolje

6 480 2100 1660 Sl. 7.22. Položaj strojarnice za dizalo

lO 800 2350
Sve ove elemente treba smatrati samo kap orijentaciju u projektiranju,
jer konačni izbor tipa dizala valja usaglasiti sa određenim proizvodnim
programom, te na osnovi tih podataka izraditi arhitektonsko građevin­
ski dio elaborata. Uvjeti za projektiranje i izvođenje dizala dani su
"Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za dizala (Sl. list SFRJ
br. 51/70).
Horizontalne komunikacije
2010 Kod integriranih komunikacijskih sustava, osim vertikalnih imamo i
horizontalne komunikacij e, hodnike (vanjske ili unutarnje galerije).
Hodnikom u ovom smislu podrazumijevamo unutrašnje ili vanjske
Slika 7.28 horizontalne komunikacije, koje povezuju vertikalne komunikacije sa
stanovima. U dimenzioniranju hodnika (vanjskih i unutarnjih) potreb-
no je voditi računa da:
- hodnik, koji je duži od 15 m, ili ako se iz hodnika pristupa u više od
4 veća ili 6 manjih stanova, mora imati izravno prirodno osvjetljenje i
zračenje.
56 57

- minimalna širina hodnika određuje se prema položaju i smjeru Podizanje smije iznositi najviše l ,5 m od razine_pješačkog pristupa. Ako
otvaranja vrata stanova, koje taj hodnik povezuje sa vertikalnom se ulaz izvodi u razini pristupa, onda treba efikasno spriječiti nadiranje
komunikacijom, s time da hodnik na najužem mjestu ne smije biti uži vode u ulazni prostor. Rješenje ulazne razine ispod razine pješačkog
od 150cm. pristupa treba izbjegavati. Kod podizanja ulaznog prostora, treba
- minimalna visina hodnika je 240 cm. obavezno riješiti pristup za invalidska i dječja kolica. To se rješava
rampama u sklopu ili izvan prilaznog stubišnog kraka. (Vidi poglavlje:
- hodnik unutarnje i vanjske galerije, mora se odvojiti od vertikalne Arhitektonske barijere, sl. 7.34, 7.35).
komunikacije sa vjetrobranim vratima.
- vanjska galerija mora biti izvedena vatrosigurno, a nad najvišim
Slika 7.29 Snabdijevanje, servis kao .i od voi: smeća pristupni su iz posebnog servi-
katom treba izvesti vatrosigurni pokrov. snog prolaza. Međutim, . mogućnost za ovakvo rješenje je rijetka pa se
diferenciranje obično izvodi deni·velacijom. U tom slučaju mogu se
- parapet stana prema vanjskoj galeriji - (ako je galerija u razini serivsni pristupi riješiti za svaki vertikalni komunikacijski čvor , ili internim
stana) valja biti min 180 cm iznad kote galerije. (Preporuča se da polezivanjem dijela kom. čvora u manji broj neposrednih pristupa.
spavaće sobe ne budu orijentirane na galeriju). l K~d ugrađenih zgrada, i jako dugih zgrada, često se zahtijeva prolaz za
vozila, koji mogu koristiti i vatrogasna kola. Tada je potrebno osigurati
~
. i>o..
.~ Slika 7.34
svijetli otvor prolaza 3,0 širine, 4,20 m visine. Ako je prolaz namijenjen
samo osobnim automobilima, onda se širina može smanjiti na
..! . . . .
unut. gale<.lja ·. .
. ! .. .
150vanJs.ka .941erij.a. . . 160.
2,40- 2, 70 m. Za kamione je dovoljna širina od 2,60- 3,50 m, sa
~~ --~~~~·L!Js1a~. visinom normalne prizemne etaže (cca 3,0 m.) Prolaz za vozila moguće
je riješiti i u nagibu (rampa), ali nagib ne bi smio prelaziti 10% (sl.
Sl. 7.33. Minimalne širine hodnika zavise od oblika galerija (vanjska ili unutarnja) i 7.36).
položaja ulaznih vrata
Uz ulazne prostore preporuča se projektirati i prostor za smještaj
dječjih
kolica.
7 .5. Ulazni prostori u višestambene zgrade Normativ za ove prostorije predviđa na svakih 5 stanova jedno mjesto
za kolica (l m2 /po mjestu), s time da je najmanja površina ove prostori-
Ulazni prostor u višestambenu zgradu sastoji se obično iz tri elementa: je 4m 2 .
zaštite od atmosferilija, prostora u kome se distribuira pristupni promet
stanara (kod velikih zgrada) i prostora koji povezuje prilaz vertikalnim i USIZ Zagreba programira potrebne površine za kolica i bicikle:
horizontalnim komunikacijama. Često se ulazni prostor kombinira sa Slika 7.35
servisnim pristupom, ali uvijek uz diferenciranje. Diferenciranje pristu-
pa stanara od servisnog pristupa kod malih zgrada obično se izvodi u istoj ·-
Broj stanova na Površina smještajnog prostora
razini (bolje je u različitim razinama), dok se kod velikih zgrada ono S( 7.31. Polupodesti vert. kom unik. · za kolica i bicikle u m 2
obavezno predviđa u različitim razinama.
10 6,0
Ulazni prostor u višestambenu zgradu valja da je pregledan, logičan i
odgovarajuće dimenzioniran. Znači da omogućava nesmetanu cirkulaci- 20 6,0
ju prometa, te da je prostorno i oblikovno srazmjeran veličini zgrade 30 9,0
(srazmjeran broju stanova, njihovoj vrsti i ukupnom broju stanara).
40 12,0
Načelno se za svaki vertikalni komunikacijski čvor projektira poseban
ulazni prostor, a veza između ulaznog prostora i vertikalne komunikaci- 60 15,0
je mora biti kratka, jednostavna i pregledna. Kod vrlo velikih zgrada,
pogotovo onih gdje postoji više različitih sadržaja, rade se posebne
.etaže (prostori), koji u jednoj razini povezuju dio ili sve vertikalne Slika 7.36
komunikacijske čvorove. Ulazni prostor u pravilu treba imati vjetro-
bran, osim ako je ulaz na južnoj strani , ili su klimatski uvjeti posebno 7.6. Arhitektonske barijere
povoljni. Istakli smo da dimenzije ulaznog prostora ovise o veličini
zgrade, ali minimalna širina smije iznositi l ,5 m x širina stubišnog kra- Prema brojnim istraživanjima, oko trećina stanovništva ima teškoće
ka, a površina vjetrobrana min. 4,0m2 , min. dub~a vjetrobrana= 1,60cm, zbog stepenica, uskih ulaza u zgrade i dizala, nepodesnih uređaja.
širina= 2,00 cm a visina= 240 cm. ' Vjekovima se gradi samo za zdrave i mlade, kao da ne postoje stari,
Sl. 7.32. Par stubišta invalidi i bolesni. Arhitektonske barijere kao dio socijalnih stereotipa i
Najbolje je, ako je ulazni prostor u razini pješačkog pristupa (a servisni zabluda još uvijek utječu na ljudsko ponašanje. Tek krajem pedesetih
u razini pristupa vozila), međutim može se i ulaz podići, što jednostav- godina dolazi do organizirane akcije s ciljem da se izmijeni neodrživa
nije rješava probleme odvodnje (nadiranje vode u ulazni prostor). praksa građenja isključivo za mlade i zdrave.

58
Pojam "arhitektonska_ barijer~" ~o~a~no je i~cirao J:I~do Defner 1958.
započevši akciju za nj1hovo ehmlmranJ~: AkCIJa kulmu~1ra do~um~ntom
-
Generalne skupštine UN iz 1975~. kOJim _se obavezu~u sve elam~~ da
invalidima osiguraju adekvatne z1votne . 1 ~~dne UVJete. bez banJera.
'Veliki broj zemalja je nakon toga (neke_ I pnJe) z_akons~m odredbaf!la
ograničio ili onemogućio nastajanje arhitektonskih banJer~. Među !IID
zemljama je i naša. U Ustavu SFRJ i Ustavu SRH o?ve~uJe se s~~cn~
službe i samoupravne i političke činioce na otklanJanJe postoJecih 1
sprečavanje novih arhitektonskih barijera. Na žalost ove se ~s~avne
odredbe ne provode dovoljno dosljedno. Bitna pretpostavka u rJesava-
nju ovih problema nije izdvaj~~je invyalidnih os~?a _u "reze~~ate" potpu-
ne sigurnosti i zaštite, nego nJiho_va _sto ~otpu~~Ja mte~raCIJa u norm.al-
ne tokove života i rada uz otklanJanJe omh banJera koJe to onemogucu-
ju. Ispitivanja su također dokazala da grad~i z~ invalide ol~kša~am~
život i ostalim građanima, jer npr. na strOJU pnlagođenom mvahdu l
zdrav čovjek lakše radi.
Invalidne osobe i arhitektonske barijere u višestambenim zgradama
Iako oblici invalidnosti mogu biti različiti ipak je invalidnost lokomo-
tornog sustava (bez obzira . na _yorijeklo) najneposednije ugrožena
uobičajenom praksom građenJa v1setambemh zgrada.
Bez obzira na opću kvalifikacij~ l?~?motm:nih oštećenja, moguće je u
odnosu na njihove potrebe pod1Jebt1 1h u tn grupe:
osobe koje koriste invalidska kolica
- osobe koje pri hodu koriste ortopedska pomagala
- osobe sa smanjenom funkcijom šake i ruke.
Ove kategorije invalida susreću se u višestamb~nim zgradama i drugim
sadržajima sa nizom barijera kao što ~u: stel?~mce na u~azu u stambenu
zgradu, preuska ulazna vrat~, unuta~Ja st~b~sta, us~a _dizala_, n:od_gova-
rajuće organizirane kupaomce, WC-1, kuhmJe, polozaJ prekldaca 1td.
Dio ovih barijera pot_rebno je otkloniti ve~. ~od p~oj~kti~~nja, a dio i_~ se
može kasnijim promJenama. znatn? ~bla~1t1 .. ValJ_a 1stac1 da su_ ba.~IJe:e
vezane na stanovanje naroč1to znacaJne, Jer mvahdne osobe naJveci dw
svog vremena provode u stambenim zgradama.
Barijere počinju već kod rješenja parkinga i prilaza zgradi.
za normalno korištenje dovoljna je širina parkirališ~wg !Djesta_. od
minimum 2 30 m međutim za korištenje tog mjesta za mvahda koJI se
može kretati sa~ o uz pomoć štaka treba već širina od 2,90 m, a za
vozača koji se kreće u kolicima potrebno je čak 3,30 m.
Isto tako dimenzije garažnog mjesta moraju biti povećane na širinu od
3,50 -3 ,60 m.
Pristupačnost stambenim zgra~a~a treba !iješiti s pomo?~ pločnika _u
razini s ulicom, odnosno ukosemm rubmm kamenom Ih; tako da Je
najveća razlika između pločnika _i nog?stupa 2 ~m. Ak? uH:1z u_ z~rad~
nije u razini ulice, sa strane pnstupmh. stepem~a,_ k_oJe moraJU 1mat1
rukohvat u visini od 90 cm, potrebno Je pred.vi~Jetl ko~~ r~n:pu ~a
nagibom 1:20, a u izuzetnim slučajevima moguce Je predVIJdetl 1 nagib
l: 12.
59
~~~~~~l max 9m ; •oo
. Sl. 7.37: Elementi rampe
Na raztaku od najviše 9 metara kosinu rampe treba zamijeniti ravna
površin po mogućnosti duga 200 cm, a široka 130 cm. Međutim ako se
na ram i predviđa mimoilaženje onda širinu rampe valja povećati na
180 cm (sl. 7.24). Ispred svih ulaznih vrata treba osigurati dovoljno
mjesta za manevar kolicima. Ulazna vrata moraju imati najmanju širinu
od 90 cm, a širine horizontalnih komunikacija najmanje ll O, odnosno
180cm (sl. 7.37). Ispred svih ulaznih vrata treba osigurati dovoljno
sadržani (zbog drugih razloga) u projektantskoj regulativi. Nešto dru-
gačije je stanje u propisima za dizala, iako se i tu propisi uglavnom
približavaju zahtjevima. Naime vrata dizala bi se trebala isključivo
otvarati prema vani ili teleskopski, njihova širina ne smije biti manja od
80 cm, a unutrašnje dimenzije kabine ne manje od ll Ocm širine i 140 cm
dužine. Naročiti problemi nastaju uobičajenim projektiranjem previso-
kih i nedovoljno širokih gazišta. Za lakše kretanje invalida, visina stube
mora se kretati u granici od 8 - 14 cm, a širina gaziš ta ne manj a od
32 cm. Stube moraju biti pra voku tnog profila (bez isticanja gazišta), a
visina rukohvata na 85- 90 cm.
Kod invalida koji trebaju kolica čak i uz pretpostavku da se oni
normalno koriste rukama nastaju teškoće ne samo u prilazima i komu-
nikacijama, nego i u korištenju stana. Dio ovih teškoća može se
smanjiti, a dio traži posebno prilagođena rješenja.* O posebno prilago-
đenim kupaonicama, WC-ima nećemo u okviru ovog izlaganja govoriti,
ali ipak naznačimo da rješavanje tih specifičnih zahtjeva mora polaziti
od neophodnih uporabnih prostora (sl. 7.38).
Međutim često i male korekcije uobičajenih rJesenja mogu znatno
Slika 7.38 poboljšati invalidima uvjete korištenja stana. Tako npr. ulazna vrata
trebaju biti najmanje široka 90 cm, a nijedna vrata uža od 70 cm. Iza
ulaznih vrata mora biti dovoljno mjesta da invalid u kolicima može
nesmetano ući i zatvoriti vrata. Svi mehanizmi (prekidači, zurila, otva-
ranje prozora), visina parapeta moraju biti lagano dostupni i svrsishod-
ni. Električni prekidači, zidne utičnice, dugmad koja se pritišće trebaju
biti instalirani na visini od 90- 120 cm, a zurilo na l OO- ll Ocm itd.
• U Zagrebu je 1977. godine održano Savjetovanje o arhitektonskim barijerama i izdana je
publikacija Republi č ke konferencije za rehabilitaciju i zaštitu invalida Hrvatske, pa je tu
moguće naći detaljne podatke i uputstva o projektiranju specijalno prilagođenih prostora.
8. PAR~TRI
STANA
EKONOMIČNOSTI I STANDARD
8.1. Ekonomičnost građenja višestambenih zgrada

Narasle potrebe za kvalitetnim stanovanjem i nedostatna sredstva da se

te potrebe ostvare, dovode ekonomičnost građenja višestambenih zgra-
da u prvi plan najšireg društvenog i stručnog zanimanja. Iako ukupni
učinak ekonomičnosti nije iscrpljen u cijeni građenja i održavanja
višestambene zgrade, jer kvalitet ekonomičnosti ovisi o upotrebnoj
vrijednost, korisnosti, kao i od niza drugih činilaca, ipak je potrebno
odrediti pretpostavke "uže ekonomičnosti" građenja. To je posebno
značajno zbog toga, jer o cijeni građenja i održavanja neposredno ovisi
dinamika rješavanja akutnih stambenih potreba. Predodređivanje ovih
elemenata nije suprotno niti cjelovito shvaćenoj ekonomičnosti , niti
bitno uvjetuje opredjeljenje za izmjenjivi ili potpuno određeni stan
(iako u pojedinostima postoje izvjesne suprotnosti).

Ako imamo u vidu samo troškove građenja višestambene zgrade, onda

ekonomičnost ovisi o:

l. Arhitektonsko-prostornim kriterijima ekonomičnosti (odnose se na

ukupnost zgrade)

2. Užim građevnim kriterijima ekonomičnosti (odnosi se pretežno na

parametre ekonomičnosti stana).
Ove dvije grupe kriterija nalaze se u čvrstoj uzročnoj i međusobnoj vezi.
l. Arhitektonsko-prostorni kriteriji ekonomičnosti višestambenih zgrada
bitno utječu na ukupan kvalitet sta n ovanja i formiranje am bijentalnih
vrijednosti i zbog toga je neophodan krajnji oprez u njihovoj interpreta-
ciji. Naime, pokušaj optimalizacije arhitektonsko prostornih, odnosno
oblikovnih kriterija isključivo sa stajališta ekonomičnosti građenja,
gotovo je u pravilu u neposrednom sukobu sa ukupnim kvalitetom
stanovanja tj. dovodi do osiromašenja ambijentalnih kvaliteta.
Međutim , isto je tako točno da se njihov utjecaj ne smije podcijeniti,
tim prije što ti utjecaji nisu sami po sebi negativni. Negativni postaju
tek nepromišljenom primjenom (vidi poglavlje o multiplu).
 63
62

Nepažljivo projektiran volumen i oblik zgrade uz neadekvatan izbor Na cijenu kako vidimo utječe i tipološki izbor zgrade, pa se osim
katnosti treba i taj elemenat uzeti u razmatranje. Ispitivanja na bazi
tehnologije može u značajnoj mjeri poskupiti (i do 25%) gotovo isti
kvalitet stanovanja. Izuzimajući u ovim razmatranjima izbor i podob- stana od 90 m 2 , istih karakteristika dala su rezultate prikazane u
Usporedba troškova u odnosu na broj V oredb·a troškova u odnosu na dubinu
nost tehnoloških rješenja, čiji je utjecaj također značajan, sp izgradnje (sl. 8.5) tablici.
stanova na stubište (sl. 8.3)
arhitektonsko-prostorni kriteriji ekonomičnosti očituju se kroz: - broj stanova na etaži. Povećanem broja stanova na etaži načelno se
broj katova povećava ekonomičnost izgradnje, ali je to ovisno i o odabranom tipu
broj stanova na etaži 109- 110 .,. 100 vertikalne komunikacije (integrirana ili diferencirana), sl. 8.2. Ispitivanja
dubinu zgrade su pokazala da je kod integriranih komunikacija najekonomičnije rješe-
način podrumljenja nje sa tri, odnosno četiri stana na stubištu (sl. 8.2).
oblik i korištenje krova.
Građevinski institut u Zagrebu izvršio je 1982. god. u sklopu projekta Usporedba troškova u odnosu na horizontalnu komunikaciju (sl. 8.4)
"standard stana", prema navedenim kriterijima, istraživanja na istovr-
snim stanovima (ista izvedba i oprema ujednačenog standarda), pa je Soli ter fnutarnja galerija Vanjska galerija
moguće te rezultate sa dosta sigurnosti i prihvatiti kao meritorne.
10Q:.l10 100
Prema tim rezultatima, koji su također sukladni i s mnogim vanjskim
istraživanjima utvrđeno je:
r--
-
9'2-96 -
1rn-1o3 ,.=;...
1oo m 99 9&9S 9l. r:p
r-- - "_.;;...-
102-105
r--
100
r"-'-
96-98
r-- 9~
- broj katova utiče na ekonomičnost izgradnje višestambene zgrade u
ovisnosti od broja stanova na vertikalnu komunikaciju i odabranom 9 m dubina zgrade
tipu izgradnje. Jedan stan na stubište

Usporedba troškova građenja s obziroma na broj katova (sl. 8.1)

130-lt.O 96-9]
115·125
105·115 3 s 6 8 10 12 16 6 8 10
Slika 8.4

Kod diferenciranih komunikacija (odvojena vertikalna od horizontalne

m komunikacije), rezultati upućuju da je sigurnosnim razlozima ograniče­

na udaljenost stambenih jedinica od vertikalne komunikacije ograniča­
vajući faktor, koji daje prednost manjim i užim (s obzirom na horizon-
talnu komunikaciju) stanovima (sl. 8.4).

1 kat 2 kata 2kata 3kata !.kata Skat. 6kat. 7kat. Skat. 10,5 m dubina zgrade
- dubina zgrade je utjecajna za racionalnije iskorištenje građevinskog
Dva stana na stubište zemljišta tj . za postizavanje povoljnijeg koeficijenta izgrađenosti i pot-
Jednoobiteljski Dva stana na Četiri stana na stubište
objekti stubište bez lifta s liftom
punijeg korištenja komunalnih instalacija, puteva i općenito infrastruk-
Slika 8.1 ture. Tako npr. povećanje dubine zgrade od 9 m na cca 12 m, kod
sistema dva i tri stana na stubište smanjuje ukupne troškove građenja
Usporedba troškova građenja obzirom na odabranu tipologiju za 3-4% (uz istu tipologiju, tehnologiju i opremljenost stana), sl. 8.5.
96-97
Međutim daljnje povećanje dubine ne donosi značajnije smanjenje
110-115 -
105110
111-114 troškova građenja, a pogoršava uvjete kvalitetnog stanovanja (problem
100 98-100
r--
- r-- 104-106
r-- prirodnog osvjetljenja). Razumno povećanje dubine zgrade naročito je
r-- - pozitivno kod obostrano ugrađenih zgrada, jer smanjuje potrebu za
toplinskom energijom od 10- 12%. ·

-'
.~
~--- ... ..1

~-········ ..1
~ ........ ~
s.. . .
~..-.... ~
~

~ ....... ~
r-'......,
l
l
l
l
rn Na primjeru izgradnje dva stana na stubištu možemo uočiti
ekonomske uč inke , koji nastaju povećanjem dubine izgradnje.
značajne

l l
12 m dubina zgrade
- r-
_J
_t--"""1 t - ""t r-- l"'
;;;;;;;;;__ Tri stana na stubište
Slika 8.5
Slika 8.3
Dva stana Četiri stana "Mezonet" kuća Terasasta kuća
na stubište na stubište 4 kata 8 katova 7 katova
4 kata 8 katova Slika 8.2
62 63

Nepažljivo projektirao volumen i oblik zgrade uz neadekvatan izbor Na cijenu kako vidimo utječe i tipološki izbor zgrade, pa se osim
tehnologije može u značajnoj mjeri poskupiti (i do 25%) gotovo isti katnosti treba i taj elemenat uzeti u razmatranje. Ispitivanja na bazi
kvalitet stanovanja. Izuzimajući u ovim razmatranjima izbor i podob- .Vsporedb·a troško~a u odnosu na dubinu stana od 90 m 2 , istih karakteristika dala su rezultate prikazane u
Usporedba troškova u odnosu na broj tablici.
nost tehnoloških rješenja, čiji je utjecaj također značajan, stanova na stubište (sl. 8.3) izgradnJe (sl. 8.5)
arhitektonsko-prostorni kriteriji ekonomičnosti očituju se kroz: - broj stanova na etaži. Povećanem broja stanova na etaži načelno se
broj katova povećava ekonomičnost izgradnje, ali je to ovisno i o odabranom tipu
broj stanova na etaži 109- 110 .,. 100 vertikalne komunikacije (integrirana ili diferencirana), sl. 8.2. Ispitivanja
dubinu zgrade su pokazala da je kod integriranih komunikacija najekonomičnije rješe-
način podrumljenja nje sa tri, odnosno četiri stana na stubištu (sl. 8.2).
oblik i korištenje krova.
Građevinski institut u Zagrebu izvršio je 1982. god. u sklopu projekta Usporedba troškova u odnosu na horizontalnu komunikaciju (sl. 8.4)
"standard stana", prema navedenim kriterijima, istraživanja na istovr-
snim stanovima (ista izvedba i oprema ujednačenog standarda), pa je Soliter ~nutarnja galerija Vanjska galerija
moguće te rezultate sa dosta sigurnosti i prihvatiti kao meritorne.
Prema tim rezultatima, koji su također sukladni i s mnogim vanjskim
istraživanjima utvrđeno je:
r o1 10Q:l10 100
r--9~
101-103 100
r-- ,=.
rp gg 96-98
~ r-- ~
102-105
r--
100
,=. 96-98
.-- 9~
- broj katova utiče na ekonomičnost izgradnje višestambene zgrade u
ovisnosti od broja stanova na vertikalnu komunikaciju i odabranom 9 m dubina zgrade
tipu izgradnje. Jedan stan na stubište

Usporedba troškova građenja s obziroma na broj katova (sl. 8.1)

130-11.0
115·125
105-115 3 5 6 8 10 12 16 6 8 10
Slika 8.4

Kod diferenciranih komunikacija (odvojena vertikalna od horizontalne

m komuni~acije), rezulta~i ~pu~~ju da je sigurnosnim razlozima ograniče­

na_u~alJenost st~~be!uh Jedmrca od vertikalne komunikacije ograniča­
vaJUCI faktor, kOJI daJe prednost manjim i užim (s obzirom na horizon-
talnu komunikaciju) stanovima (sl. 8.4).

1 kat 2 kata 2 kata 3 kata 1.. ka ta S kat. 5 kat. 7kat. 8 kat. 10,5 m dubina zgrade - dubina zgrade je utjecajna za racionalnije iskorištenje građevinskog
Dva stana na stubište zemljišta tj . za postizavanje povoljnijeg koeficijenta izgrađenosti i pot-
Jednoobiteljski Dva stana na Četiri stana na stubište
objekti stu b ište bez lifta s liftom punijeg korištenja komunalnih instalacija, puteva i općenito infrastruk-
Slika 8.1 ture. Tako npr. povećanje dubine zgrade od 9 m na cca 12 m, kod
sistema dva i tri stana na stubište smanjuje ukupne troškove građenja
Usporedba troškova građenja obzirom na odabranu tipologiju 96-g] za 3-4% (uz istu tipologiju, tehnologiju i opremljenost stana), sl. 8.5.
Međutim daljnje povećanje dubine ne donosi značajnije smanjenje
110-115 111-114 troškova građenja, a pogoršava uvjete kvalitetnog stanovanja (problem
- 105110
r--
r-- 104-106
- prirodnog osvjetljenja). Razumno povećanje dubine zgrade naročito je
~ 9~00
pozitivno kod obostrano ugrađenih zgrada, jer smanjuje potrebu za
toplinskom energijom od 10-12%.

.
l
~---··· ~
~ ........ ~
~ ........ ~

~-·-···· ......
,_.__,
ll
,,
rn Na primjeru izgradnje dva stana na stubištu možemo uočiti
ekonomske učinke, koji nastaju povećanjem dubine izgradnje.
značajne

l
~--······· ~ ~ ....... ..J J

- t- r- .., r--"'1 r--

l
r
.J
1-- Tri stana na stubište 12 m dubina zgrade
Slika 8.3 Slika 8.5
Dva stana Četiri stana "Mezonet" kuća Terasasta kuća
na stubište na stubište 4 kata 8 katova 7 katova
4 kata 8 katova Slika 8.2
 64 65

- način podrumljenja. Dubina podrumljenja, ukoliko nije uvjetovana Na primjeru koji je analiziran u prijedlogu novog standarda (Gl 1982)
specifičnim razlozima, utiče na ekonomičnost. Ekonomičnije je izvesti ispitan je sa ovog stajališta dvosobni stan od 58,49 m 2 i četverosobni
polupodrumljenje nego potpuno podrumljenje. stan od 96,38 m 2 (sL 8. 7).
- oblik.! korištenje krova. Ispitivanja .izvedenih zgrada pokazuju da je U radu na određivanju novih stambenih standarda, Gl Zagreb je na
ekonomicnost krova u prvom redu UVJetovana njegovim korištenjem u temelju vlastitih ispitivanja i usporedbom sa stranim iskustvima, prika-
stambene ili druge svrhe. Naime, ako se krov koristi samo kao oborin- zao relacije građevinskih kriterija za m 2 površine kod zgrada sa dva i tri
ska i toplinska zaštita, onda se mora oprezno postupati kod izbora stana na stubište, kao i kriterije za solitere, unutarnje i vanjske galerije
nagiba. Troškovi neiskorištenog dvostrešnog krova od 16 nagiba su (tablice l i 2).
15 ;: 20o manji od i~to tako ~~isko.riš!enog ~rovišnog prostora nagiba
v

38_.. Naceln? se m~ze ustvrdi tJ. ~a Je IzgradnJa koso g krovišta odgova-

Tablica l
raJuceg nagiba UVIJek ekonomicna, ako ~e time povećava dozvoljena
v

katnost zgrade. Pogresno odabrano krovište može naročito kod nižih Relacije građevnih kriterija za m2 stambene površine
zgrada dovesti .do zna~nog poskupljenja (kod troka tnih zgrada 3-4%, kod zgrada sajdva i tri stana na stubištu
a kod dvokatmh 4- 5%), sl. 8.6.
Građevni Veličina stana (srednja vrijednost) 1 u m2
1
Oblik Broj
zgrade katova kriteriji 45 60 75 90 105 120
Uspor ed ba troškova građenja neizgrađenog i neopremljenog krovišta
Bruto tlocrt. povr. 1,35 1,35 1,30

l
~i r····, l i
~r-
i
. .. . l
Zajednička komu-
nikacijska površ.
0,10
(7,2)
0,08
(5,8)
O,o7
(4,9)

38° 30° 2~ 0 so 16° s· r;"- 2°/o tf

2
do
površina fasade 0,80 0,75 0,70
pro hodn i tavan sk i prostor rlePfQhodni ta'A:lnski neprohodni krov q 4 2 kata 5,40 5,40 5,20
113-131 prostor građ.
3 kata 4,85 4,85 4,65
r--
Dva volumen
~ stana
4 kata 4,55 4,55 4,40
,!QQ ~ 82-1~
r-- Sl. 8.7. Karakteristični tlocrt dvosobnog i četvo­ 1,45 1,40 l ,35
88-93 na Bruto tlocrt. povr.
~ r-- rosobnog ·stana na kojima je Gl Zagreba radio stubište
zajednička komu- 0,17 0,14 0,12
analitičke procjene
nikacijska površ. (12,1) (9,8) (8,4)
5 površina fasade 0,85 0,80 0,75
do
8 5 kata 4,75 4,55 4,40
građ . 6 kata 4,60 4,45 4,30
volumen 7 kata 4,50 4,35 4,20
8 kata 4,45 4,30 4,15
Slika 8.6 Btto tlocrt. povr. l ,35 1,30 1,25
zajednička komu- 0,09 0,07 0,05
2. Uži građevni kriteriji ekonomičnosti ovise o: nikacijska površ. (6,4) (5,0) (4,1)
2 površina fasade 0,80 0,75 0,70
- bruto tlocrtnoj površini stana (tlocrtna površina određena vanjskim 'k { do
'l
opsegom stambene etaže) ,t.7\ 4 2 kata 5,40 5,20 5,00
građ.
3 kata 4,85 4,65 4,45
- zajedničkoj komunikacijskoj površini (zbir svih tlocrtnih površina Tri
volumen
stubišta, hodnika, galerija, koje su u funkciji stanova) 4 kata 4,55 4,40 4,25
stana
na Btto tlocrt. povr. 1,40 1,35 1,30
- vanjskoj površini zidova (razvijena površina pročelja stambenih stubište
etaža, uključujući prostorno ograničavajuće stranice slobodnih zajednička komu- 0,16 0,12 0,10
nikacijska površ. (ll, l) (8,7) (7,1)
prostora)
5 površina fasade 0,85 0,80 0,75
površini prozora (zbir prozorskih površina - zidarske mjere) do
4,25
8 5 kata 4,55 4,40
o ukupnom ograđenom prostoru (volumen zgrade). 6 kata 4,45 4,30 4,15
građ.
bolumen 7 kata 4,35 4,20 4,05
Ovi elem~~ ti. mjerlJivi su ..već u pr~jektu, pa su i u toj fazi moguće
l

4,30 4,15 4,00

k_~mparacqe ! pr9cw~e vn.J.ednos.tJ I]ešenja, kao i zaključci o konačnoj 8 kata
CIJem građenJa. Cak 1 analizom Jedne karakteristične stubišne jedinice, (Vrijednosti u () =% bruto tlocrtne površine)
bez podataka o ukupnom volumenu zgrade, dobiju se relevantne uspo-
redbe i procjene. 1
Srednja vrijednost dobije se dijeljenjem sume svih stambenih površina na katu s brojem stanova na tom katu.

5 Yišestambene zgrade
 67

a) U zgradama sličnih karakteristika, cijena dvosobnog stana od 90 m

2

2
.- ' '. . -
bruto podjednaka je cijeni trosobnog stana od 80 m btp.
··..ft~hlzča 2 -~~~')'\i :~r; .I.J~r_t)t~-!~~,t! ~l~ -1_~ t:·tj~ri~. ~~;.;.
~~ ...: ~ i?- .:
. Relac~je '~ađe~ib kriterija za m2 stambene po~šf~e . b) Cijena jednog m 2 btp obrnuto je proporcionalna ukupnoj površini
kod solitera srednjeg hodmka {unutarnje galerije) i galeri'Ja {vanJs · k a gal enJa
.. )
stana (manji stan košta više po m2 površine nego veći stan)
Oblik Broj 1 Građevni
kriteriji
Veličina stana (srednja vrijed.) u m 2
lako preciznost ovog zaključka ovisi i o tehnologiji građenja, značajno
zgrade katova 45 60 75
je da se bitno ništa ne mijenja.
Stanova/kat 4 4 4
Btto tlocrt. površ. 1,40 1,35 1,30
Površina stana i troškovi izgradnje u ovisnosti od tipologije (sl. 8.1 O)
Zajednička komu- O,o? 0,05 0,04
nikaciona površ. (4,7) (3,6) (3,0)
2 1..0 m2 OO m2 75 m2
do Površina fasade 1,25 1,05 0,95 VELICINA ST~
4 izgr. l2 kata 5,60 5,40 5,20 Bkatova S katova
OBLIK ZGRADE 8 katova S katova točkasti galerija
volumen 1 4 kata 4,75 4,55 4,30 srednji galerija objekt
Soli ter hodntk
Btto tlocrt. površ. 1,45 1,40 ' 1,35
~ D?iJ [JĐ [1lQ
Zajednička komu- 0,12 0,09 O,o? ~
5 nikaciona površ. (8,5) (6,3) (5,2)
do 1S7 m
8 Površina fasade 1,25 1,10 1,00
izgr. l 5 kata 4,75 4,55 4,40
volumen 1 8 kata 4,45 4,30 4,15

Stanova/kat 8 12 16 8 lO 12 troškovi po stanu

Btto tlocrt. površ. 1,35 1,35 1,35 1,40 1,40 1,40
Zajednička komu- 0,14 0,13 0,13 0,15 0,14 0,14 troškovi po 1m 2
2 nikaciona površ. (10,7) (9,7) (9,3) (10,2) (10,0) (9,8)
do Površina fasade 0,95 0,85 0,75 0,85 0,80 0,75 troškovi po 1m3
4
izgr. l 2 kata 5,40 5,40 5,40 5,60 5,60 5,60 Slika 8.10
Srednji volumen l4 kata 4,55 4,55 4,55 4,75 4,75 4,75
hodnik K povećanje površine stana
Btto tlocrt. površ. 1,40 1,40 1,40 1,45 1,45 1,45 2
Odnos je moguće izraziti: K1 povećanje trošk. izgradnje
Zajednička komu- 0,17 0,15 0,14 0,17 0,16 0,15
5 nikaciona površ. (12.2) (l 0,7) (10,1) (11,4) (l 0,9) (10,6) 2
do Kz =troškovi dodatnog l m btp
2 Kt= ukupni troškovi po l m btp
Površina fasade 1,00 0,90 0,80 0,90 0,85 0,80
8
izgr. l 5 kata 4,55 4,55 4,55 4,75 4,75 4,75
Prema studiji i istr~ivanju C.S.T .B. koju citira Gl Zagreb, u normal-
volumen 1 8 kata 4,30 4,30 4,30 4,45 4,45 4,45
nim uvjetima taj je odnos ispod 0,4.
Stanova/ kat 6 8 lO 4 6 8 Drugim riječima to znači da povećanje površine stana za l O%, uvećava
Btto tlocrt. površ. l ,45 1,10 1,50 1,40 1,45 1,45 troškove za 4%. Do sličnih rezultata su došli i u BRD, (Savezna
Zajednička komu- 0,16 0,17 0,18 0,12 0,14 0,15
republika Njemačka), gdje je ustanovljeno da se povećanjem površine
2 nikaciona površ. (11,0) (ll ,7) (12,1) (8,4) (9,8) (10,5) stana za 20%, troškovi povećavaju od 8 do 12% (4 do 6% za l O%
do Površina fasade 1,30 1,25 1,20 1,25 1,10 1,05 povećanja površine stanal
4 Imajući ovo u vidu očigledno je da se u ishodištu pretpostavki ekono-
izgr. L2 kata 5,80 6,00 6,00 5,60 5,80 5,80
mične izgradnje višestambenih zgrada, kao preduvjet efikasnog
Gale- volumen 4 kata 4,~0
nastojanja nalazi programatske određenje - tlocrtne organizacije sta-
1 4,90 5,05 5,05 4,75 4,90
rij sk e
zgrade Btto tlocrt. površ. 1,50 1,55 l ,55 1,45 1,50 1,50
na, tj. određenje odnosa zatvorenog prema otvorenom prostoru, siste-
5
Zajednička komu- 0,18 0,19 0,20 0,15 0,16 0,17 matizacija vrste i veličine stambenih jedinica, određenje graničnih vri-
jednosti površina za pojedine prostorije i standard uređaja odnosno
nikaciona površ. (12,4) (12,7) (12,9) (10,1) (10,9) (ll ,3)
do
Površina fasade 1,30 1,25 1,20 1,25 1,10 1,05
8 " tehnol ogij e" pr ostora. U tom smislu postoje u svij etu i kod nas
izgr. l 5 kata 4,90 5,05 5,05 4,75 4,90 4,90 određeni rezultati (standardi za stambenu izgradnju) . U Zagrebu je npr.
volumen 1 8 kata 4,60 4,75 4,75 4,45 4,60 4,60 gotovo sva društveno usmjerena izgradnja koncem sedamdesetih i
početkom osamdesetih godina, bila programatski definirana
~d vezi :a ~~onoll_ličnošć~ višestambene izgradnje posebno je zanimljiv "Tehničkim uvjetima za projektiranje i izgradnju stambenih objekata"
. n~~ r~s ova .. IZgr~dnJe prema površini stana. Rezultati (uz ostala zakonska i propisana ograničenja i uvjete). lako se ovi uvjeti
l~trazlvanJa u SVIJetu l kod nas dovode do bitnih spoznaja za o~ps~z~lh
v •

CJel~kupne ~tam~ene .P<:>litike.

Naime, ako promatramo pomen~~i n~~~
1 Demonstrativmassnahmen - Information aus der Praxis fiir die Praxis.
n<?.s. ~kupm t~?skovl Izgradnje prema površini stana na·l .
shjedecu mverziJU: 1 az1mo na
 68 69

ne mogu smatrati konstantom, (danas se već radi na prijedlogu novih e) prostori za spavanje (sobe) variraju od 7- 13 m 2 za jednu osobu,
uvjeta), ipak niz podataka može korisno- poslužiti kao orijentacija. Tu odnosno od 9-14m 2 za dvije. Smatra se da spavaonica za dvije osobe
se najprije određuju odnosi korisne neto površine etaže i korisne neto u stanu za dvije osobe može biti minimalnih dimenzija, jer prostor ZS
površina stana, koji po tim uvjetima moraju biti u granicama 1,14 do koriste samo te dvije osobe.
1,16. d) prostor ulaza i komunikacija (garderoba) daju se ovim prijedlogom
zajedno a raspoređuju se zavisno od koncepcije stana.
Omjer između građevinske bruto površine etaže i korisne neto površi-
ne stanova na etaži mora se kretati u granicama između 1,30 do 1 40. e) prostori kupaonice i WC povećavaju se u varijantama KP +WC
Određuje se također da površine stambenih prostorija stana mo;aju zajedno, KP i WC odvojeno i KP i WC i posebni WC.
sadržavati najmanje 65% od korisne neto površine cijelog stana kod f) prostor obavezne lođe raste s brojem korisnika, za 3,5-sobni veći i
dvosobnih i većih stanova, a 60% kod manjih stanova. U ovim uvjetima veliki stan predlažu se dvije lođe '(boravak i gospodarska).
se zahtijeva d~ se ~dnos po~,T~ine pročelja zatvorenih prostora zgrade
prema građevmskoJ zaprerrum zgrade kreće u vrijednostima O 25 ·. do
0,30, te da se površina ostakljenih otvora na pročelju prema zato~renim STRUKTURA STANOV A - istraživačke grjpe Arhitektonskog fakulteta
prijedlog
površinama pročelja kreće u vrijednostima 0,30- 0,35.
u Zagrebu l
Vrsta stana Broj korisnika Napomena

G l privremeni boravak
8.2. Struktura i standard stana
l-sobni l
?~im prije nave~enih v~lemenata za ekonomičnost, podjednako je zna- 1,5-sobni 2
C~)na stru~t~ra 1 povrs1~a stana. Struktura i površina stana najutjecaj-
niJe ~efimr~JU stambem standard. U "Tehničkim uvjetima 81- 83" 2 1::. 2-sobni 2
predviđeno Je l?. vrsta s~anova.' od garsonjere do S-sobnog sa pomakom
2-sobni veći 2-3 3 privremeni boravak
po "p~~a sobe (Ta?hce .3 1 4): Određene su i površine pojedinih
pr?stonJ.~. stana u ov~~noshv od nJegov~ ukupne veličine. Do pojedina- 2,5 sobni 3
cmh vehcma pro~to_riJa doslo se anahzom njihove funkcije, odnosno
2,5-sobni veći 4 privremeni boravak
eleme_nata, uređaJ~ 1 .uporabnih prostora neophodnih za tu funkciju.
Pokusalo se norrrurati sve segmente stana. Početkom 82. godine Arhi- 3-sobni 3
tekton~ki faku_ltet u Zawebu izvrši~ je istraživanja korištenja sta-
nova tzgrađemh . prema hm normativima, pa je predloženo da se 3-sobni veći 4-5
stru~tura obogati na ukupn? 12 tipova, jer postojeća struktura nije
3,5-sobni 3-4
poknla sve potrebe, a stanan su gotovo u pravilu imali primjedbe na
rješe~j~ stanova .• ~itanje je međutim, da li je povećanje tipova stanova 3,5-sobni veći 5-6 6 privremeni boravak
u UVJetima nestastce stanova opravdano ili bi bilo ispravnije preferirati
izmjenjivost ukupne površine stana. veliki s.tanovi 3-7

Ovaj prijedlog zadržao je ukupne površine stanova slične onima iz TU
g 1;83 osim 2-sobnih stanova gdje je površina povećana sa 56 na 60 i
65m 2 .
?ovršine pojedinih.prostora stana vezuju se uz namjenu samog prostora
1na namJene ostahh prostora stana.
a) prostor zajedničke sobe (ZS) umjesto bivšeg dnevnog boravka varira
1
od 16- 34 m zavisno od namjene i broja osoba, odnosno vrste stana.
b) prostor kuhinje i blagovanja (KH, PJ) varira od 5-16,7m 2 zavisno
od .značaja pr~s~ora za jelo u kuhinji u odnosu na ostale prostore stana.
U Jednom slucaJU 2-sobnog stana ovaj prostor zamjenjuje i ZS.
•• ~_lementi_ za standard stana". dio znanstveno-istraživačke teme .. Parametri upotrebne
2
Standarde stana, pa i ove prijedloge (i ako postanu obaveza) ne može se
smatrati definitivnima, već naprotiv samo pokušajem da se na neki
način usklade potrebe i mogućnosti u oblasti višestambene izgradnje.
Standard stana je mnogostruko uvjetovan proces koji mora ostati otvo-
renim. Osim toga standard, koliko je god vremenski ograničen, morao
bi tretirati sve oblike stambene izgradnje (i individualnu stambenu
izgradnju), nezavisno od izvora financiranja (privatno ili društveno), a
morao bi imati i neposrednu, čvrstu vezu na šire urbanističke standarde,
što za sada kod nas nije slučaj. Ustanovljena nezadovoljstva korisnika
sa postojećim rješenjima stanova , neće se u uvjetima kronične nestašice
stanova riješiti povećanjem broja vrsta stanova, već u prvom redu
unutarnjom izmjenjivošću ukupne površine stana. U uvjetima obilja
stanova samo po sebi doći Ć!! do bogatstva vrsta, pa će se eventualne
narasle i izmijenjene potrebe rješavati zamjenom stana. Ako se tako
gleda na problem zadovoljenja stambenih potreba, onda se nameće da
programatski ne treba detaljirati svaku prostoriju stana, određivanjem

VriJednosti naselJa, stambemh zgrada 1 stanova s aspekta korisnika" rađeni na Arhi-

njene površine, već valja dati neophodne sadržaje i uređaje koji pred-
tektonskom fakultetu u Zagrebu 1981/82. određuju funkciju pojedinog prostora.
70 71

Vrsta stana G ars. l-sobni 1,5-sob. ·2-sobni 2,5-sob. 3-sobni 3,5-sob. 4-sobni 4,5-sob. 5-sobni
Tabelarni prikaz srednjih neto površina prostorija i stanova
optimalni broj korisnika
Vrste stanova (prema PUP-u) Prostorija
l l 2 3 4 5 5 6 7 8
Prostoriije u stanu
G ars. l-sobni' 1,5-sob 2-sobni 2,5-sob. 3-sobni 3,5-sob. 4-sobni 4,5-sob. 5-sobni 12. Otvoreni prost. red. 2-3 2-3 2-3 2,5-4 2,5-4 3,0-5 3,5-5 3,5-5 3,5-5 5-6
l. Dnevni boravak 19 18 18 17 17 17 17 17 17 17 6- 12. Pomoćne prostor. 11-13 13-15 14-18 17-22 18-24 20-26 23-29 24-30 26-30 29-35
2. Roditeljska spavaonica 14 14 13 13 13 13 13 % 30%-40% 25%-35%

3. Spavaonica za 2 osobe 12 12 2 X 11,5 2 X 11,5 3 X 12 l - 12. Prosječna veličina

stana za srednjo-
roč . razdob. (m 2 ) 32 37 46 56 68 75 83 88 97 107
4. Spavaonice za l osobu 8 8 8 7

5. Prostor za jelo 4 5 6 6 7 7 7 7 8

l -5. Stambene prostorije (60-75%) 19 22 31 37 45 49 57 60 67 74 Tablica 5

Površine pojedinih prostora stana - prijedlog istraž. grupe Arh. fakulteta Zagreb
6. Kuhinja (radni dio) 3 4,5 4,5 6,5 6,5 7 7 7,5 7,5 8
Vrste stanova
7. Kupaonica s WC 4 4,5 4,5 4,5 3,5 bez WC 4,5 4,5 4,5 4,5 4,5 G 1-S l ,5-S 2-S 2-SV 2,5-S 2,5-SV 3-S 3-SV 3,5-S 3,5-SV sv
\
8. WC odvojeni 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 Osoba 2 2 2-3 3 4 3 4-5 3-4 5-6 3-7

9. Izba (ograđeni ormar) l l l l 1,5 2 2 2 2 3 Ukupna površina 30 40 45 60 65 65 70 73 80 (90) 80 90 95

l O. Ulazni pr., hodnici, garderobe 3 3 3 5 7 7 7 8 8 ll 34,0 28,3

zs 16,0 20,0 16,0 19,0 22,5 24,6 24,0 24,0 27,5
25+9 8,0+20,3
ll . Otvoreni prostor (reduc.) 2 2 2 2 4 4 4 4 4 5
KH 5,0 8,5 8,5 16,7 7,0 10,5 7,0 8,5 12,0 8,5 9,5 9,5
6 - ll. Pomoćne prost. (25- 40%) 13 15 15 19 23 26 26 28 28 33

Srednja neto površina stana (iz PUP-a)

NAPOMENA : Ukupne netto površine stanova pojedinog stambenog bloka moraju odgovarati zadanim
68

urbanističkim uvjetima
J--::_=_~_: +--=--+---t--9-,0-t---14_,0---j--9-,5-+-l-0-,5-+-~-::_:-+-l-3,_0-+-:
__ :_::----j_l_:_::_-+_:_:_::--1} 35,0

IS-l 12,5 7,0 13,0 7,0 7,5

Tablica 4 UL, i KOM. 2,5 3,0 3,0
Pregled površina stanova za program dr~tveno usmjerene stambene izgradnje za srednjoročno razdoblje (m 2 ) 6,0 5,0 8,5 3,0 6,0 8,5 8,5 8,5 8,5
:u o
Vrsta stana Gar s. l-sobni l ,5-sob. 2-sobni 2,5-sob. 3-sobni 3,5-sob. 4-sobni 4,5-sob. 5-sobni 2 t; KP, WC 4,0 4,2 4,2 5,5 wc 4,2 5,0 4,2 wc 6,0 wc 5,0 wc 6,0 wc 6,0 wc
~
Q..,
e
0..
5,0
optimalni broj korisnika
Prostorija IZ 1,0 1,0 l ,3 1,3 1,3 1,0 1,0 1,4 1,0 l ,S l ,5
l l 2 3 4 5 5 6 7 8 Vanj. Lođa red. 2,5 3,3 3,3 4,0 4,0 3,5 4,0 4,0 4,0 4,5 7,0 dvije 7,0 dvije
l . Dnevni boravak 19-21 18-20 17-21 16-21 16-24 16-25 16-23 16-22 16-22 17-24 prost

13-14 13-14 13-14 13-14 13-14 13-14 13-14 Napomena : E

2. Roditelj. spavaonica ·;::o
3. (Dječ.) soba za 2 os. 11-14 11-14 2xll-14 2x 11-1~ 3 X 11-14 ·š~
> "'
"' N
4. (Dječ.) soba za l os. 7-9 7-9 7-9 7-9 o E
"' o
5. Prostor za jelo 4-5 4-5 5-6 6-7 6-7 6-7 7-8 7-8 8-10
7~
C/)0
l - 5 Stamb. prostorije 19-21 22-24 28-32 34-39 44-50 49-55 54-60 58-64 67-71 72-78 C/l'
N~ NP..
% 60%-70% 65%-75%
6. Kuhinja (radni dio) 2-3 4-6 4-6 6-8 6-8 6-8 6-8 7-8 7-8 7-8
7. Kupaonica+ WC 4 4,5 4,5 4,5 4,5 4,5 4,5 4,5 4,5 Razvijenost komunikacijskih veza u stanu valja biti proporcionalna
njegovoj veličini, tako da nema pravog razloga da se za stano ve ispod
8. Kupanica bez WC-a 3-5
četverosobnih zahtijevaju strogo izdvojeni komunikacijski prostori za
9. wc 1,2-1,8 1,2-1,8 1,2-1,8 1,5-1,8 1,5-1,8 1,5-1,8 povezivanje ulaza sa svim funkcionalnim grupama. Kako smo već
U građeni ormar 0,6-1,0 0,6-1,0 1,0 ustanovili, redukcija klasične funkcionalne sheme neophodna je kod
10. malih i srednjevelikih stanova, jer je to praktično jedina šansa za
Izba 1,4-2,4 1,6-2,4 1,6-2,4 1,6-3,0 1,6-3,0 2,0-4
povećanje prilagodivosti stana. Isto tako čini se da kategorije l-sobni i
ll . Ulazni pr. hodnici 2-sobni stan, koji se održavaju inercijom i pogrešnim statičkim procje-
gard i sl. 2-4 2-4 2-4 3-8 3,5-9 4-10 6-10 6-11 8-12 8-12 nama nemaju, i sa stajališta minimalne prilagodljivosti, nikakvo oprav-
72

danje. Naime svi stanovi .sa doda tko~ "p? la sobe" pokazuju d~le~?
veći stupanj prilagodivost1. K<?d određ~vanJa sta.nda~da stan~ ko_!'lSniJlv

su integralni kriteriji od suv1še detalJnog fiksrr~nJa. og~aill:~e~J~ po

pojedinim prostorima, jer prijeti opasnost da u "suffil kntenJa Izgu-
bimo njihov smisao.

Površine stanova - prijedlog istraživačke grupe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu

Površina Površina
Vrsta stana Vrsta stana m2
m2
30 2,5-sobni veći 70
G
40 3-sobni 73
l-sobni
45 3-sobni veći 80 (90)
! ,S-sobni
9. ZAJEDNIČKE PROSTORIJE U
60 3,5-sobni 80
2-sobni VIŠESTAMBENIM ZGRADAMA
65 3,5-sobni veći 90
2-sobni veći
U višestambenim zgradama, osim stambenih jedinica, predviđaju se i
2,5 sobni 65 veliki stanovi 95 zajednički prostori, neophodni za normalnu funkciju višestambenih
zgrada. Ti prostori koriste se stalno ili povremeno. Dio zajedničkih
prostora čine i sustavi komunikacija sa ulaznim prostorima, a preostale
je moguće podijeliti :
l. servisne prostorije, koje dijelimo na :
a) praonice i sušionice rublja
b) prostorije za odstranjenje i deponiranje otpadaka
e) prostorije za grijanje zgrada (kotlov. - topl. stan.)
d) prostorije za smještaj zajedničkih instalacija
(trafostanica, elektroagregat, akubaterije i sl.) .
2. zajedničke društvene prostorije, koje dijelimo na:
a) prostorije za igru i boravak djece
b) prostorije za kućni savjet, klub stanara, hobby i sl.

3. skloništa za slučaj rata.

9.1. Praonice i sušionice rublja

Projektiranje praonica rublja danas više nije obavezno, jer se obično
predviđaju strojevi za pranje rublja unutar stanova. U drugim zemljama
(pogotovo u SAD) uobičajeno je međutim da se rade zajedničke
praonice. U sklopu zajedničkih praonica nalaze se centrifuge i strojevi
za sušenje do_vlažnosti potrebne za peglanje. Eksperimenti te vrste koji
su ostvareni kod nas nisu se pokazali pozitivnima, vjerovatno je uzrok u
n e od go v araj uć e m odgoj u stanara i društvenoj nediscipli ni. Sigurno, bez
obzira na problematičnost dosadašnjih iskustava, valja i kod nas u
budućnosti očekivati veću primjenu zajedničkih praonica (razumljivo
mehaniziranih) jer su neuporedivo ekonomičnije (potpuna eksploatacija
strojeva i njihovo permanentno moderniziranje) i jer oslobađaju dio
skupe stambene površine za vrijednije namjene. Zajedničke praonice
mogu biti smještene u podrumu ili na tavanu (terasi). Dobro je ako se
kombiniraju sa sušionicama (mehaničkim i prirodnim). Suvremene
strojne praonice i sušionice stvaraju daleko manje problema sa vodom i
74
odvodnjom nego što je to bio slučaj sa "klasi~nim pra~nicama i
sušionicama" tako da su oba rješenja podjednako Ispravna, Iako ~bog
mogućnosti p~irodnog sušenja valj~ dati predno~_t smješt~ju ~a ~~Jg?r­
njoj etaži (tavan ili terasa) . NezaVIsno od lokac11e pr~om.~e 1 su~wmce
treba osigurati efikasno provjetravanje, najbolje kom?maci~OJ? pr_Irodne
i mehaničke ventilacije. Preporuča se također osigurati ~ pnro~n?
osvjetljenje. U zajedničkim praonicama bez obzira na stupanJ mehanlZl-
ranosti treba omogućiti i ručno pranje rublja.
Dimenzioniranje strojeva vrši se prema broju stanara i kapacitetu
odabranih strojeva.
Ukoliko se strojevi za pranje smještavaju u stanu, onda ih treba
smještavati u posebni prostor, najbolje u sklopu prostora za ~o~p_od~:­
stvo. Praksa smještavanja u kupaonicu (ako to nije u posebnoJ msi)_n~Je
dobro rješenje. Ispravnije je čak stroj smjest~ti u _ sklopu k~~mJ~­
Ukoliko stan nema gospodarski prostor, onda Je pnhvatlJIVO rJes~nJe
postave stroja za pranje u proširenom prostoru drugog _WC: ~tr_?J z~ ·
pranje u svakom slučaju mora imati vlastiti energetski pnkljucak I
odvod.
9.2. Sušionice rublja
Jedan od najvećih problema suvremenih višestambenih zgra~a je izosta-
vljanje zajedničkih sušionica rublja, odnosno nedostatak bilo ka~ov?g
rješenja ove važne potrebe. Sušenje rublja najčešće je pre~u~ten? ISklJu-
čivo brizi i snalaženju korisnika stanova, koji onda to rJesavaJ_u kako
znaju i mogu, dapače dio izgrađenih prostora za _ovu sv:hu J~ zb_o g
akutnosti stambene krize adaptiran u stanove. PostoJe doduse smJerD:Ice
i uputstva za obaveznu izgradnju sušionica, ali se ona nedov~lJnO
sprovode. Programi i realizacije višestambenih zgrada č~_sto za?bilaz~
ovu potrebu, tako da balkoni, lođe, kupaonice, a nenJetko 1 drugi
stambeni prostori moraju biti korišteni za ovu svrhu.
Ovaj propust valja, u stambenoj izgradnji, što hitnije isp~aviti p~
sušionicu treba obavezno predviđati u svakoj višestam~enoJ. zg~a~I,
usaglasivši njen kapacitet s veličinom zgrade. Sušenje ~~blJa n~JbolJe Je
ostvariti prirodnim propuhom ali može i u kombinaciJI sa pnnudnom
cirkulacijom toplog zraka. Treba iskoristiti i svaku ~ogućnost nepos-
redne insolacije zbog baktericidnog djelovanja sunčevih zraka.
Broj i veličinu sušionica možemo odrediti prema zgradi ili_ stubišnoj
jedinici. Normativ za Zagreb predviđa da se u svak?J zgr~di prek_o 14
stanova mora predvidjeti zajednički prostor za sušenJe. rublJa sa pn~~d­
nom ventilacijom. Ovaj normativ dozvoljava da se Jedna mehamcka
sušionica predvidi na 28 stanova. Ispravnije je načelo da se u svako~
višestambenom objektu mora odgovarajuee riješiti problem s~še~Ja
rublj a bil o osiguranj em posebne prostorij e ili na posebn o opremlJemm
gospodarskim loggiama.
Potrebna površina za sušionicu ovisna je o načinu suše?ja . Za priro~no
sušenje površina iznosi: 16-22m2 , a za sušenja kalonf~nma dovolJ?-O
je 8-12m 2 . Moguće je i sušionice rasporediti po sv_Im stamt:>emm
etažama u sklopu vertikalne komunikafije, _ta_da se po~r_šma odredi_~ako
da na svakih 8 stanova bude 6- 10 m . Mimmalna v1sma prostonJe za
sušionicu = 220 cm, a min. širina= 200 cm.
75
9 .3. Prostorije za odstranjenje i deponiranje otpadaka
Odstranjivanje smeća i otpadaka postaje iz dana u dan sve većim
pro?~emom. VZag~đenje v_čovjekove okoline dostiglo je stupanj koji
0, ?zblljvno ug~ozava I s~~ zivot. U svijetu se zbog toga čine golemi napori
I ~1-~~ veli~~ matenJalna sredstva da se spriječi pogoršanje ionako
o ~n~I~mh_ pr~h~a .. Rezul~ati za sada ne ohrabruju, jer bilo koje od
o ISpitivamh_vl)ese?Ja zahtjeva golemu potrošnju energije i samim tim je
problei_Tiahcno 1 skupo. · Ostv&renje zatvorenog kruga (recycling) pro-
~zvod~Ja - oti?ada~ -: ponovna proizvodnja danas je predmetom
60 100 mtenz1vnog zammanJa 1 VJerovatno predstavlja pravi put istraživanja.
U višestambe~im z~radama dnevno se nakupe velike količine raznih
otp~~aka,. ~.OJI nenjetko z b~ g neovdgo~arajuće ~anipulacije stvaraju
ozbllJfole h~~JeD:sk~ probleme 1 D:arusa~aJu ukupm estetski izgled. Radi
Sl. 9.1. Primjer male •
zajedničke praonice:
stroj za pranje i sušenje rublja ili posebni
toga Je rJesenJe Ispravne mampulaCIJe otpacima jedno od važnijih
elemenata ukupne vrijednosti projekta.
strojevi Postoji više načina i mogućnosti rješenja:
2 korita za pranje i namakanje rublja
3 nečisto rublje
l. ~učn~ odnašanje i deponiranje smeća u posebne posude ili plastične
(min . širina l ,6 m, min . površina 4 m2 , min visi- Sl. 9.3. Deponiji za smeće izvan zgrade
na 2,20 m)
vrece ko.1e se odnos~. (praz~e) .dva do tri puta tjedno (rjeđe svakodnev-
n~). K?~ ovog naci?-a naJvece poteškoće stvaraju položaj i izvedba
~Jesta 1h pro~~ora gdje se posude deponiraju. Problem postaje veći, ako
Je koncentraCIJa .stanova već~,. ako su in~e~vali odnošenja rjeđi. Deponiji
za posud~ (vr~ce) ~ogu biti u zgradi Ili izvan nje. U oba slučaja
pot~~~n~ Je osigurat:. odr~a~anje -~~stoće, _onemogućiti širenje smrada,
~zvrs~ti VIzuelno degaziranJe 1 postici povolJan odnos prema vertikalnim
1 honzontalnim komunikacijama zgrade.
..e.
:J
o.
eo. ~ko_ rješavam? deponije izvan zgrade, onda postoje mogućnosti prisla-
nJa~J~ posebn~h "?~nk~ra" uz ~gradu ili ugradnja u ogradnom zidu.
B~lje Je međutim ~esen]e depo?-IJa ~nutar zgrade ili vezano uz nju, jer to
?sigu~c:va potpu~IJ_U _kont~olu 1 !aksu dostupnost. Ta prostorija treba da
Sl. 9.2. Primjer male sušionice rublja. Poprečna
ventilacija može se ostvariti u kombinaciji s Je smJestena u bhzi?I vertikalne komunikacije, da je dobro ventilirana i
ventilacijskim kanalima, prirodnim (visoke zgra- tako ?~ra?ena da Je moguće lako čišćenje i održavanje. Neophodno je
de) ili prinudnim načinom (ventilatori)
predVIdJet~ vodo~epropusnu obradu bočnih stijena i poda, te izvedbu
podnog.. sifona _1 v~dovodno?. pri~Ijučka radi povremenog pranja.
v
Prost~nJa za .sm~~st~J posuda Ih vreca treba biti dodatno prozračivana
pomocu ventilaciJskih kanala.
Nekada se vumjest? ~osuda ~potr~?ljavaju kontejneri u koje se nepos-
redno o~laze smece 1 odvozi speCIJalnim vozilima. Bez obzira da Ii se
I·
upotreblJava kontejner· ili posude neophodno je osigurati pristup vozili-
ma za otpremu smeća.
... SI. 9.4. Deponiji za smeće unutar zgrade
2. Odstranjivanje smeć a pomoću vertikalnih cijevi
Cije:Vi imaju prik~juč~~ na svaki stan ili grupu stanova, obično uz
vertik~l~u ko~umka~IJU, a završa~aju se u centralnom deponiju tj. u
s1lo~u 11I konteJneru, :Jeđ~ s~ u sa~o~ ~gradi spaljuje smeće. Priključke na
vertikalne kanale n~Jb~lJe Je smJestiti na gospodarskoj Iođi odnosno u
poseban? vdobro zrace~1 prostor uz vertikalnu komunikaciju. Kanali se
rade ob1cno od debelih salonitnih cijevi okruglog ili kvadratičnog ili
mnogokutnog otvora.
76
Taj sistem odstranjivanja smeća obavezno se primjenjuje za zgrade od
p+ 7, a preporuča se i za zgrade koje su više od P+ 4. Kanali moraju
biti pažljivo izvedeni (vertikalno). Do visine od osam etaža traži se
promjer od 400 mm, a za zgrade više od osam etaža promjer od 500 mm.
Ukoliko se u zgradi upotrebljava kruto gorivo onda treba ugraditi
zaštitini sistem za odbranu od požara. Dobro je ako se kanal može
ispirati tekućom vodom. Ovaj način odstranjenja smeća zahtijeva da se
prethodno izdvoje kruti otpaci (papir, staklo, drvo i metal) i da se
smeće u kanal baca uz prethodno stavljanje u natronske ili plastične
vrećice obujma manjeg od profila cijevi.
Kanal završava u deponiju za smeće. Visina prostorije za deponij je
najmanje 220 cm, a njena tlocrtna površina ovisi o odabranom načinu
transporta otpadaka (kontejneri, spaljivanje u zgradi itd.).
Kanal za otpatke mora se obavezno ventilirati preko krova, kojeg mora
nadvisiti barem l m. Uzgon je obično mehanički pa se ugrađuju jaki
krovni ventilatori za odsisavanje.
3. Odstranjivanje otpadaka (smeća) neposrednim upuštanjem u
kanalizaciju
Ovaj se način upotrebljava u zemljama gdje je stambena kultura vrlo
visoka. Sastoji se u tome da se otpaci iz kojih su izdvojeni staklo, metal,
i druge korisne sirovine, prethodno samelju sa sjeckalicom ugrađenom
uz kuhinjski sudoper i upuste neposredno u kanalizaciju. Iako je ovaj
način vrlo čist i pojednostavnjuje manipulaciju sa najneugodnijim dije-
lom otpadaka, ipak ga treba izbjegavati jer nediscipliniranost u upotre-
bi lagano dovodi do teških posljedica (začepljenje odvoda, zaraze itd).
Bez obzira na izabrani način odstranjivanja smeća, danas se svuda u
svijetu pa i kod nas mora predvidjeti prethodno izdvajanje korisnih
sirovina (papir, metal i drugo), pa bi u tu svrhu također trebalo
predvidjeti prostor za odlaganje ove vrsti otpadaka. Do nedavno su
računice pokazivale nerentabilnost postupka izdvajanja jer je samo
skupljanje bilo nesrazmjerno skupo u odnosu na ostvarenu korist.
Danas su stajališta bitno izmijenjena jer je sirovina sve manje, njihovo
~~t~
sakupljanje iz otpadaka je itekako rentabilna.
Isto tako ni sudbina ostalog smeća neće vjerovatno u budućnosti biti
samo u odstranjivanju, nego sigurno u preradi u druge proizvode koliko
god ti procesi bili skupi.
Sa stajališta projektiranja stambenih zgrada pitanje kompleksnog rješe-
nja problema otpadaka možda i nije posebno zanimljivo, ali je kao
Sl. 9.5. Cijevi za odvod smeća . Kanal je najpolje
locirati uz gospodarsku lođu, ili uz vertikalnu
problem ekologije pa i same egzistencije i te kako važno.
U zavisnosti od odabranog sistema daljnjeg transporta (način manipu-
lacije, pristup vozila itd.) ali i vezano na sam način unutarnjeg rješenja
vrši se i prostorno dimenzioniranje deponija, koji može biti u zgradi ili
izvan nje. Proračun se zasniva na predviđenom kapacitetu pa ovisi o
broju stanara i učestalosti odvažanja smeća.
Za proračun se koristi formula:
gdje je:
N = broj posuda, Q, = dnevna količina smeća po stanaru (najmanje 2
litre), S = broj stanara vezanih na taj sistem, K 2 = učestalost odvoza u
danima, V = volumen posuda, K 1 = koeficijent punjenja (iznosi
najmanje 0,85)
77
Razina poda prostorije za skupljanje otpadaka mora biti u razini
vanjske pristupne površin~ prilagođena odabranom sistemu evakuacije
otpadaka. <?va se pro~~OflJ~ može vezati na stubište ili komunikacijske
prostore? ah se prozrac1vanje mora izvesti iznad krova.
Površina prostorije dobivena gornjom formulom mora imati O 7 m 2 po svakoj
posudi odnosno 4,0 m 2 za svaki kontejner od 1000 litara. '
9.4. Prostorije za grijanje višestambenih zgrada
Višestambene zgrade zagrijavaju se u većini slučajeva:
30 etažno za jedan stan ili etažu
.+--+
centralno za cijelu zgradu
daljinski iz toplane.
Kod etažnog grijanja peć ili plinski bojler se nalazi u stanu ili u
p~sebi?-oj prostoriji za cijelu etažu. Danas se najviše upotrebljavaju
ph?skl_ k~mbi~irai?-i_ bojleri (grijanje i priprema tople vode) . Ove aparate
~ajbOlJe Je smJ~stltl u poseban prostor uz osiguranje dobrog dovoda
1 odvoda zraka jer se za izgaranje troše velike količine zraka. U običajena
postava unutar kupaonice nije preporučljiva, jer može imati teške
pos~edice __(tr?va~~e plinom i nesvjestica zbog nedostatka kisika).
Etazna gfl]anja njetko se rade na tekuća goriva (u višestambenim
zgradama) jer nastaju veliki problemi sa spremnicima za gorivo, a ni sa
Ventilacija kr~~im, gorivima nije tako jednostavno (spremišta, transport, šljaka,
Smeće
nec1stoca).
t b~~ t
~ o~l
Centralno za cijelu zgradu
Najčešći ?blik grijanja. Potreban prostor određuje se izborom pogon-
skog gonv~. Pogon na kruta goriva dobiva ponovo na značaju, jer
tekuća gonva (lako i teško ulje) kao i plin (gradski i zemni) sve više
nedostaju i vrlo progresivno poskupljuju.
Postrojenje vlastitog centralnog grijanja smještava se obično u suterenu
105 l
l
ili podrumu. Sastoji se od prostora za kotlovnicu, spremišta za gorivo
(za kruta i tekuća goriva), deponije za šljaku (za kruta goriva) manje
radionice i sanitarnih prostorija. '
komunikaciju
Sve ove prostorije, a posebno kotlovnica i radionica moraju biti dobro
zrač~ne i prir?dno _osvjetljene. Zbog velike potrošnje zraka i odavanja
toph_ne, - ~~raJU se. 1 pored e':en~ualnog prirodnog zračenja, predvidjeti
ventilaciJSki kanah za mehamčkl dovod i odvod zraka.
Sve pr_ostorije za ~e~tralno grijanje moraju biti osigurane od podzemnih
voda 1 vlage. Vehčma prostora kotlovnice ovisna je o broju kotlova,
~oje t~eba ~ nju smj~s~iti_. Projektiranje postrojenja centralnog grijartja
Je stroJarski posao ah je 1pak u početnoj fazi projektiranja neophodno
o?rediti _osnovne di~en~ij_e. To se dobiva na gruboj pretpostavci potroš-
nJe tophnske energiJe 1 Izboru kotlova koji tu potrošnju uz rezerve
mogu pokriti. Kod toga možemo zanemariti detalje izvedbe i projekta
tj. možemo pretpostaviti negativne okolnosti. Npr. pretpostavimo da je
 79
78

prosjek potrošnje 35-46 W jm3 zgrade, pa će za zgradu od 2l 0.000 m

3
V rsta ugljena koks kameni mrki lignit
trebati 10.000x40W, Q=400.000W, ako je m kotla Ogrijevna moć , kJ /kg 29307 26167 18840 14654
q = 4.700-5 .700 W, onda to znači da je potrebna površina kotla
400.000/5100=78m2 (ogrjevna površina). Iz priložene tablice izabrat Postotna težina·, kgfm3 400 800 750 730
ćemo dva kotla Neovulkan sa 14 članaka dužine 1,75 m. Ovi kotlovi Visina nasipa, m 2 2,0 2,0 1,5 1,5
imaju konstantnu visinu od l ,60 m, pa je sada moguće odrediti pribli- Q Q Q Q
žnu veličinu potrebnog prostora kotlovnice. godišnje Gg · -
3,0
-
2,7
-
2,0
-1,4
Potrebna Q Q Q Q
Tablica za NEO-vulkan III količina mjesečno Gm· - - - -
ugljena 18 16 12 9
31,1 34,0 36,9 39,8 42,7 45,6 48,5 u kg
m3 22,4 25,3 28,2 Q Q Q Q
Ogrjevna površina dnevno Gd - - - -
ll . 12 13 14 15 16 17 530 485 360 270
- 8 9 lO
Broj članaka
4100 4410 4720 5030 5340 5650 5960
cca kg 3170 3480 3790
Masa kotla
23'
316,01 343,02 369,99 396,94 402,98 450,86 10'

voda MW 208,23 235,19 262,15 289,11 Grijani prostor u 1000 ml

Kapacitet 252,97 276,56 300,14 323,73 347,32 370,91 394,50 KOD GRIJANJA PODA
200 o 1 z 5 10 15 20 z
para MW 182,20 205,79 229,38
/ / T/
446 496 546 596 646 696 746 796 846 896 1BO v /
voda l 545 585 625 665 / / /
Sadržaj vode 305 345 385 425 465 505 / l7'
para l 160
2000 2125
v / /
1750 1875
1625 e 140
~-· ~~·
mm 100 1125 1250 1375 1500
Dužina (L)
!1..,~ "'l."~ l
:§; 1ZO ~ ~'\
"> l /
::>
z; 100 -v~
~.",.~"1 t
e.~>
~
Kotlove treba postaviti jedan do drugoga u nizu i to tako da kod .E / /V . ') i-.\e'>e ·~2
upotrebe krutog goriva budu cijelom svojom visinom (l ,60-2,00 m) ~ BO / 1// ~e"' · ~'' \ ~~
V /V ·~F-\.'~ · \~
ispod spremišta goriva, radi neposrednog ubacivanja odozgo (kolicima
ili vagonetima). Ispred kotlova, koji su najčešće dimenzija l ,60 x 2,00 m
g 60
;v; / // / ~ ""~'
- ~ · o;ec
__...-:: :::::;.- '!-o~"' "'leT-
/ V / .."........
treba osigurati prostor od 2 do 3 m. Ako imamo više kotlova, onda
sagorjele plinove (dim) odvodimo horizontalnim kanalom koji spajamo
~ 40
0..

za
,
/#
:/""
. / ::,......--
.~.=""
J...--
~......
~ if.o"'en\ l ml~sec_
..1---.

l l
KOD G" I;AN .;A SHtOPA p-
na vertikalni dimnjak. Visina i profil kanala ovisni su o kapacitetu o l l
ZO 100 ZOO 300 400 500 600 700 BOO 900 1000
kotlovnice. Potrebna koli~ina topline u 1000 kcal/h
Spremišta za gorivo trebaju se povezati sa kotlovnicom. Spremnici za
tekuća goriva mogu biti u zgradi ili izvan nje. Bitno je osigurati laganu Slika 9.7.
dopremu sa kamionima - cisternama. Dobro je ako se spremnici mogu
izvana kontrolirati, a ako se lociraju izvan zgrade (ukopani) onda ih
Prostor za šljaku najbolje je smjestiti ispred kotlova a u bl' · · t
treba postaviti u vodonepropusna korita, pogotovo ako se nalaze iznad OKt«l ZA UBACIVANJt GORIVA za otpr Ak · k . , IZmi o vora
. emu. o Je ot1ovmca duboko ispod zemlje treba osi urati
crpilišta pitke vode. dizalo _~platforma) veličine oko l,Ox l,Om. Najbolje je ako se ~l'ak
Ugljen ponovo postaje jako aktualan, pa će vjerovatno opet doći do odvozi Izravno rampom. J a
izgradnje kotlovnica na ugalj, odnosno potrebe predviđanja spremišta
za kruto gorivo. Veličina prostora spremišta ovisi o količini i vrsti Loženje plino~ je najčiš~e , jer ne_ tr~ba odvoziti šljaku niti osigurati
ugljena (ogrij evna vrijednost). Ograničena je također i visinom deponi- pro~tor za gonvo, a os1m toga Je 1 sagorijevanje skoro bez krutih
ranja kako bi se izbjeglo samozapaljenje, a i ritmom nadopune rezervi. KOD GRIJANJA RADIJATORIMA
ced~t1~a. Upra;o zbog tog~ danas se ovo grijanje upotrebljava svugdje
Sl. 9.6. prikazuje rješenje kotlovnice i spremišta za ugalj . Dobro je g Je Je moguca dobava plma. '
predvidjeti mjesto za rezervni kotao radi sigurnosti pogona i eventual- Sl. 9.8. Diagrami rasprostiranja topline za različi­
te sustave grijanja
nih povećanih potreba.
Potrebnu ko ličinu ugljena može se i zraču nati prema podacima iz tabli- Slika 9.6 Izbor ogrjevnih tijela i načina njihove postave
ce. Za naš raniji primjer od 400.000 W. Potrebna količina mrkog
ugljena Gg= 400.000/2= 200.000 kg, a dnevna količina iznosi: B_itni -~lemenat uspješ~osti ~~rij anja-~ o~ćenito standarda je izbor ogrjev-
m~ tiJela. PostoJe tn nacma_: .~nJanJe poda, grijanje radijatorima i
Gd= 400.000/360 = 1.112 kg. gnJanJe st:opa .. D~leko se r:_aJ~Ise UJ?Otrebljava grijanje radijatorima i
Potrebna površina spremišta ugljena može se vidjeti iz grafičkog prika- ~onvek:on~a, Jer Je u dana_snJI~ UVJetima najjeftiniji i jer su po ravci
za i to za jednomjesečnu i tromjesečnu potrošnju, jer grijanje traje Je_dnostavm. Međut1m valJa 1staci da to nije i optimalni način zaa~· ava- 1
najviše pet mjeseci, a priprema tople vode zahtijeva proračun potrebne nJa prostora. . e .
energije po drugim kriterijima, sl. 9. 7.
 81
XO
9 .5. Prostorije za smještaj zajedničkih instalacija

~~:(kf
Iz priloženih skica mspr?sti~anja ~opline je . vidl~~vo ~a kod grijanja
radijatorima dolazi d_o O~Jetmh ~azhka ~-ra~mm diJelOvima prost~ra -:- Prostorije za trafostanicu treba nastojati ne projektirati u samom stam-
nepovoljno rasprostiranJe tophne. GnJanJem stropa, rasprosttraf.l-Je
benom objektu, ali ako je to neminovno onda prostorije trafostanice
topline nešto je povoljnij~ iako je mješanje zraka ne?~~~atno. _M~đutlm
treba dobro zvučno izolirati, prigušenjem buke, zujanja i titranja.
kod ova dva sistema naJniže temperature su u naJmztm sloJeVIma, a
subjektivni osjećaj hladnoće najintenzivniji je u visini koljena, što daje
prednost sistemu grijanja pod~ . -~ostoji ~?š ~ogu~~ost ~ grijanja zidova
3 ~ ~ ~~! ~ i~ ~ tu -~vrhu pod ~re?a biti posbno izoliran da se spriječi prijenos
SlROf"HD GRIJANJE vtbra~IJ~ na ter:nelJe _1 obodnu konstrukciju. Ovo se najlakše postiže
što se po karakteristikama pnbhzava gnJanJu radtJatonma (sl. 9.8) . ZAGRIJAVANJE ULAZNIH VRATA
odvaJanJem tratostamce u posebnu konstruktivnu cjelinu. Ako se trafo-
~tanica -~al<l:zi u zgradi, onda· nastaju problemi i sa vođenjem drugih
mstalaCIJa, Jer se kroz trafostanicu ne smiju voditi instalacije vode
kanalizacije i grijanja. '
Daljinsko grijanje
Sklop prostorija trafostanice sačinjavaju: prostorija za transformatore
Daljinsko grijanje dovodi se iz toplapa. Toplinska en~_rgij8: u vidu pare, prostorija za visoki napon i prostorija za niski napon. '
vode ili plinova visokih peći prenosi se sustavom dalJmskih vodova do
pojedinih zgrada. U . zgrad! treba ~redvidjeti I?.rostor za top_l!nsku
ZAGRUAVAHJE IZLOŽBENIH
PROZORA l PROZORA SA
ZAGRIJAVANJE STAKLENIH
PREGRADNU·~ ZIDOVA Iz donje tabele vidljive su minimalne dimenzije ovih prostora.
CVIJEĆEM
stanicu u kojoj se transportirana toplmska energiJa pretvara obtcno u
toplu vodu i odvodi posebnim sistemom u grijača tijela. T_op~insk~ Minimalne dimenzije trafostanice
stanica se projektira u najnižoj etaži s time da je dobro osvjetlJena 1 a "•ina
l•m.lutoq •ri;.a.
b iiriM -t·
prozračena. Dobro je uz prirodno zračenje p~edvidjeti i ~eha_nič~o. m prihlj·"C:ak/lV
l uk l·llr. .t. dui . larnelutoq Qrijač.a Dužina Širina Visina Vrata
Slično kao i vlastite kotlovnice, toplinske stamce treba proJektlratt u
l, dui . larrotutoc ,, ;~h bet. .
komou 1 pnk\Jul'fum mufoy•m•

!
središtu zgrade radi ekonomičnijeg razvoda. Za kotlovnice toplinske h. W\utrain)a vi•i,.. kutija- nih
h, vKin.t
"'•C.an
uiAli'IO•
u1duh
pro11or• tl
ZIDNO GR\ JA NJE
Prostorija za transformatore 250cm 190 250 160/ 250
stanice mora se osigurati mogućnost jednostavnog unošenJa opreme. ha 'fili U
u
)1\i.tnOII at,tor•
IA911J.an \ll:duh Slika 9.10 Prostorija za visoki napon 390 100 280 110/250
h. vis.in1 kuala
Iznimno se dozvoljava i posredan pristup (preko druge prostorije), ali d chtbina k•ula

samo ako je manipulacija pregledna i jednostavna. Prostorija za niski napon 210 60 250 110/250

Veličina prostorije kao i izvedba prostorije i uređaja treba odgovarati

+
~!l~-&-1
uvjetima iz: "Pravilnik o te~ničkim mjerama ~ uvjetima _za topl~~s~u ~ +--ll---'L'--,--+-1 l TLOC RT

energiju u zgradama" (Sl. hst SFRJ 28/70) 1 "Posebmm tehmcktm

uvjetima za instalaciju centralnog loženja i pripremu tople vode u TIP h, hz l h, h,
~ --- --,-

1 ',,
l
l
l ," -"
' -<
, '

Lc..-----' ..J.
,"' l

V. N.
......
l
l
l
T
O
Shema i osnovne dimenzije prostorija za trafostanicu
zgradama" (izdanje Gradske skupštine Zagreba). 270- 1300 100 l 70 100- 1130
,..tra~J.." napbn ~ Detaljni projekt arhitektonsko-građevinskog dijela trafostanice treba
TE 2C
l', "'"'l ~
: :-....: : izraditi nakon pogonskog projekta.
R~l
TE JC 310- 1300 10:: \OS 100-1090

~,_:-- .:_..~
Približne dimenzije toplinske stanice TE 4 C 380- \300 140 l \40 100- 1020
Prostorije za agregat treba predvidjeti za rezervno napajanje električ­
1---2~ --t·KO-lCOI
Način provjetra vanja Dužina Širina Neto visina Sl. 9.9. Kon vektori
nom energijom za sve zgrade više od 12 etaža. Prostorija za agregat
smješta se u najnižoj etaži. Minimalne dimenzije su: dužina 4,0 m, širina
4,50M 2,00m 2,50m 3,0 m a visina 2,5 m.
Neposredno
PRESJEK
5,50m 3,50m 2,60m
Posredno Prostorije za ako-baterije. Za nužno napajanje sigurnosnog osvjetljenja,
,.-----l
l
telefona i kućnih zvonaca treba osigurati prostoriju od 80 x l OO cm.
ka~ ~Fb=F===:!:IIv. N.
Ogrijevna tijela mogu biti radijatori, konvektori cijevi, a treba ih Ova prostorija mora biti neposredno i dobro zračna.
smjestiti na najhladnije mjesto (ispod prozora). lllli.i~~~ljunak zbog ulja

f----rv 4 50 -----4
Radijatori se izrađuju u raznim veličinama. To su člankasti elementi GRIJANJE STROPA l ,.ODA

izrađeni od lima ili lijevana željeza. Od lijevana željeza su trajniji.

Konvektori su ogrjevna tijela zatvorena u limene kutije u koje odozdo "----,.

: ', ,/: V. napon T
o
ulazi hladniji zrak, pregrijava se, a gore izlazi ugrijan (sl. 9.9). Grijanje l ' .( l

l
l , ' l

podova, stropova i zidova izvodi se tako da se u konstrukciji ili između ~~--~~

konstrukcije ugrađuje sistem cijevi, najčešće zmijasta oblika (sl. 9.10).
I"'ODNO GRIJANJE
Sl. 9.11. Osnovni tipovi trafo stanica u više-
Sl. 9 .l O. Grijanje podova, stropova i zidova stambenim zgradama

6 Višestambene zgrade
82 83

9.6. Zajedničke -društvene prostorije igre, rad i rekreaciju, aktivno stanovništvo i stariji ljudi (samostalno ili
u kombinaciji sa ostalim kategorijama) za okupljanja, odgoj, igru itd .
U ovu grupu prostorija spadaju prostorije za okupljanje djece i omla- Dimenzioniranje - Minimalna površina zajedničkih društvenih prosto-
dine, prostorije za društvene aktivnosti odraslih (klub stanara, kućni rija = 20 m 2 (bez sanitarne grupe), odnosno potrebnu površinu može se
savjet, hobby prostori itd.), kao i prostori za zbrinjavanje djece i dobiti sa 0,75 m 2 po stanu (sa sanitarnom grupom).
odraslih (jaslice, vrtić, stanovi i servisi za starije osobe).
Broj potencijalnih korisnika ovisan je o socijalnoj kategoriji i gravita-
Valja očekivati da će ova grupa uskoro dobiti nove sadržaje i oblike u cijskom području. USIZ Zagreba daje orijentacijsku tablicu odnosa.
smislu veće socijalizacije stanovanja u višestambenim zgradama.
Neophodno je naime uložiti istraživačke pa i projektantske napore u Broj potencijalnih korisnika obzirom na starosne kategorije stanovništva
nalaženju puteva i načina, koji će zaustaviti (ili barem usporiti) procese Socijalna
otuđenja i dehumanizacije, koji su u ovom vidu stanovanja posebno kategorija Gravitacijsko područje društvenih prostorija po broju stanova
izraženi. Čini se da su sazreli uvjeti za promjenu stava u odnosu na stanovništva
domove staraca i ustanove za socijalnu brigu o djeci. Forsiranje izolaci-
Broj
je u posebne zgrade, potencira dezintegraciju normalnih tokova života i Doba u % po JO 20 30 40 50 60 70 80 90 100
njegove "punoće", djecu izdvaja iz prirodne sredine a kod starijih ljudi G UP-u
pogoduje osjećaju suvišnosti i napuštenosti. Ako barem dio-ovih sadrža-
ja integriramo sa stanovanjem (mali vrtići i jaslice, stanovi za starije 0- 7 god. 8,8 3 6 9 12 15 18 21 24 27 30
osobe povezani i zbrinuti patronažnom službom) onda ćemo barem dio 7-14 god. 9,0 3 6 9 12 15 l 8 21 24 27 30
problema riješiti i izbjeći. Osim toga na taj način obogatit ćemo i
stanovanje "aktivnog" stanara i učiniti život slojevitijim. Da bi se ove 14-22 god. 12,2 4 8 12 16 20 24 28 32 36 40
pretpostavke mogle ostvariti, potrebne su promjene u cjelokupnoj
22-65 god. 58,1 16 32 48 64 80 96 112 128 144 160
socijalnoj politici, politici planiranja stambenih zgrada i zgrada za
društvenu brigu o djeci i starijim ljudima. Jednom prihvaćene, ove će 65 i više 12,6 4 8 12 16 20 24 28 32 36 40
promjene izazvati drugačije shvaćanje cjelokupnog kompleksa stanova-
nja. Za sada ostaje da djelujemo u okvirima pretpostavki i sadašnjih Ukupno
!OO% 30 60 90 120 150 180 210 240 270 300
društvenih opredjeljenja te u tim okvirima pokušamo ostvariti što više stanovnika
elemenata (arhitektonsko-prostornih) koji pospješuju socijalnu integra-
ciju i upućenost jednih na druge. Ohrabruje, da se u tom smislu i u Dimenzije društvenih prostorija u odnosu na gravitacijsko područje korisnika
programima društveno usmjerene izgradnje nalaze barem početni za- iskazano brojem stanova
htjevi, naime u programima USIZ-a stanovanja za Zagreb zajedničke
Broj stanova
prostorije svedene su na prostore koji treba da osiguraju: djelatnost
skupova stanara i kućnog savjeta, kao i zadovoljenje onih stambenih Oz- Aktivnosti 20 30 40 50 60 70 80 90 !OO
funkcija za koje nema mogućnosti da se obavljaju u stanu ili su te na-
mogućnosti ograničene, a koje ujedno doprinose jačanju društvene ka Površina prostorija (ml)
povezanosti stanara. To su prostori za rekreaciju, dogovore i boravak l Rekreacija 21 24 28 31
djece, omladine i odraslih. Programom se daje samo osnovne veličine
i dozvoljava interpretacija sadržaja i oblika u okviru maksimiranih 2 Omladina 20 25
površina. Budući da je ovaj program za sada jedini odredio neke pretpo-
3 Pioniri
--- ---- ----
14
-----
10 12 16
stavke i normative, mi ćemo ih interpretirati kao obavezu za višestambenu 20 20 26 ---- ----- ----- ----- ---- ----
izgradnju (ne samo na području Zagreba). 4 Odrasli
12 14 16 18 20 22
Za svakog stanara (potencijalnog korisnika zajedničkih društvenih 5 Predškolski
prostorija), pretpostavljena su tri termina tjedno i iz toga su izvedene uzrast
vrste i površine potrebnih prostora. S obzirom na različitost ..opreme i
Skup stanara
dnevni ciklus očekivanih intervala korištenja po socijalnim kategorija- 6 kućni savjet 20 20 26 32 39 47 54 62 69
ma, potrebno je odvajati prostore za djecu i omladinu od prostora za (ukupno l - 5)
odrasle. Ovo se treba obavezno provoditi kod zgrada s većim brojem
stanova, jer kod manjih zgrada ova separacija neće biti racionalna. 7 Sanitarije 4 4 4 6 6 6 6 6 6

Smatra se da se društvene prostorije prema navedenim vrstama mogu 8 SVEUKUPNO 24 24 30 38 45 53 60 68 79

racionalno organizirati u obuhvatu 20 do l OO stanova (ovisno o veličini 9 mlj i stan * * 0,75 0,75 0,75 0,75 0,75 0,75 0,75
stanova). U okviru ovog raspona moguće je organizirati zajedničke
društvene prostorije za različite socijalne kategorije s tim da se predvide lO min.20 ml 20 20
fleksibilna razgraničenja pojedinih funkcionalnih dijelova. Prostore mo- Napomena: * Kod gravitacijskog područja ZDP od 20 i 30 stanova primijenjen je kriterij
gu koristiti: djeca i omladina za svakodnevno okupljanje, društvene minimalne površine prostorije od 20 m 2 bez sanitarne grupe.

6*

84
Iz tih odnosa dobivaju se i dimenzije društvenih prostorija u odnosu na
gravitacijsko područje korisnika iskazano brojem stanova.
S obzirom na potrebu organizacije različitih aktivnoti raznih socijalnih
grupa_ ~p:imarno m~rginalnih grupa) u isto vrijeme, preporuča se
p-redvtdJei ZDP za mm. 50 stanara, a optimalno za 70- 1OO stanara.
I~ nap~ije~ n~vedenog proizlazi da bi bilo bolje ZDP organizirati i
dtm~?zwmr~~~ po broJ~. s_tanova ~ zgradi, a ne prema broju stanova po
stub1stu. Vec1 raspoloziVl ukupm prostor dobiven ovakovom pretpo-
stavkom daje veće i šire mogućnosti za potpunije i sadržajno bogatije
organiziranje ovih sadržaja.
Položaj ZDP. Lokacija zajedničkih društvenih prostorija predviđa se
načelno u prizemlju, odnosno u razizemlju s time da su prostorije
orijentirane prema vanjskom intimnijem dijelu stambene parcele. U
stambeno-poslovnim zgradama, gdje nema uvjeta za lokaciju u prizem-
lju ili razizemlju, mogu se ove prostorije smještati na međuetažu ili
na zadnjoj etaži u sklopu zajedničke terase. Sve prostorije moraju biti
priro~no ~račne i osunčane. Ponovo ističemo potrebu što fleksibilnije
orgamzaClJe.
Zajedničke terase. Pod zajedničkim terasama podrazumijevamo terase u
pr~ze~lJu, pojedi~im ~taža~a ili ~a rli:vn?m krovu, koje su namijenjene
zaJedmckom konstenJU. Pnlaz zaJedručklm terasama mora se osigurati
preko zajedničkih prostorija namijenjenih isključivo za komuniciranje.
Na zajedničkim terasama mogu se predvidjeti:
- rekreacija i odmor (sunčanje i tuširanje)
- isprašivanje tepiha i slično (ukoliko nije drugačije rješeno).
N~j~olje je ove tera_ se l_~cirati uz _zajedničke društvene prostorije.
Mmtmalm prostor zaJedmcke terase Je 12 m 2 , međutim bolje je ići na
veće cjeline jer je tada moguće svrsishodnije organiziranje većeg broja
sadržaja i odjeljivanje funkcija.
9.7. Skloništa u slučaju rata
Skloništa ~_u za~vor~ne pros~orije, k_oje svojim funkcionalnim rješenjem,
konstrukCIJOm 1 obhkom osiguravaJU propisanu zaštitu od ratnih djelo-
vanja. Skloništa trebaju zaštiti :
- od predtlaka udarnog vala mjereno u Pa
- od udara bombe direktno na ploču, tj. sklonište mora izdržati
izravan pogodak bombe od 300 kg
od radioaktivnog zračenja (u rtg)
- od toplinskog djelovanja - (napalm) izraženo u W
- od kemijskog djelovanja mjereno u koncentraciji mgfm3 .
~tpor~ost skloništa oz~ačuje se vrijednošću predtlaka udarnog vala ili
tzravmm pogotkom aviO bombe, znači prema mehaničkom djelovanju.
Vrste skloništa prema otpornosti
l. Skloništa dopunske zaštite (otpornost na predtlak od 0,5 Pa)
2. Skloništa osnovne zaštite (otpornost na pred tlak od l - 3 Pa)
3. Skloništa pojačane zaštite (otpornost prema direktnom udaru bombe
od 300 kg ili po posebnom zahtijevu i veće težine).
85
Ova zaštita rješava se odgovarajućom križno armiranom ploč om deblji-
ne od jedan do nekoliko metara debljine.
Vrste skloništa prema namjeni
a) kućna za jedan objekt
b) za građevinski blok tj. za skupinu zgrada
e) za radne organizacije ·
d) javna skloništa.
Skloništa osnovne zaštite mogu se izvoditi kao:
a) dvonamjenska, kako bi se dodatnom funkcijom bolje opravdao
veliki ekonomski izdatak. M eđutim ova rješenja stvaraju velike funkcio-
nalne probleme
b) dvostruka skloništa.
OZNAKE, UVJETI I TEHNIČKI NORMATIVI
l. Skloništa dopunske zaštite do 25 ljudi (oznaka " !::. ")
2. Skloništa osnovne zaštite za do 200 ljudi (oznaka " 0") zelene, žute i
crvene boje u ovisnosti od zahtijevane otpornosti. Ova skloništa moraju
osigurati autarhičan boravak do 7 dana, te imaju filterski sistem za
provjetravanje, električnu instalaciju za rasvjetu i rezervni izvor električ­
ne energije, antenski priključak za radio, vodovodni priključak , sredstva
veze, opremu za boravak, prvu pomoć i samospašavanje.
3. Skloništa pojačane zaštite (oznaka "0") zelene, žute i crvene boje
ovisno o otpornosti. Ova skloništa treba da omoguće boravak do 14
dana. Osim električne instalacije imaju i autonoman izvor (agregat)
električne energije i instalacije za signalizaciju. Preporuča se i vlastiti
izvor snabdijevanja vodom.
Dimenzije i kapacitet skloništa
Skloništa se dimenzioniraju po kriterijima:
1. Tzv. "urbana jedinica" l m2 površine skloništa po jednom stanov-
niku.
2. Kućna i blokovska skloništa kapacitiraju se prema broju stanara2
računajući prostor u skloništu za barem jednu osobu na svakih 50 m
bruto površine zgrade. ·
Posebni propisi
G radnj a skloništa m oguć a je u sklopu obj ekata ili izvan njih.
Sklonište pored objekta, koje s tim objektom ima barem jedan zajednič-
ki zid smatra se skloništem u objektu.
- Kroz sklonište ne smiju prolaziti vodovodne i kanalizacijske instla-
cije za grijanje i plin, visoko naponske električne in~talacije,
- u skloništu se ne smiju nalaziti kontrolna , razdjelna 1 druga okna,
dimni kanali, ventilacijski kanali, niti druge odvodne cijevi (smeće,
kišnica) .
 87
86
Raspored nosivih zidova pregradnih stijena valja biti jednostavan i
Radijus gravitacije je razmak od skloništa do najudaljenijeg mjesta s pravilan (po mogućnosti simetričan) i bez velikih raspona. Stupove u
kojeg se sklonište zaposjeda i on iznosi maks. 250 m. Međutim, ako se skloništu treba izbjegavati.
odnosi na vertikalnu razdaljenost (visinu), onda se dozvoljena udalje-
nost smanjuje na jednu trećinu tj. 80 m.
Domet rušenja označava se d= l ,8 x JH- l
'"'"""'"Dl","""~ %
2. Ustava rezervnog izlaza
l - nadzemna 2 - poluukopana
d = domet rušenja, horizontalna udaljenost u metrima
H = visina zgrade u m Površina ust~~e rezervnog izlaza je min. l m 2 , odnosno najmanje 2m 3
volu~ena. V1sma us~ave rezervnog izlaza ne može biti manja od visine
Najmanji d = 0,25 H. hodmka rezervnog 1zlaza. Otvor ustave rezervnog izlaza zatvara se
kapkom. Donji rub nutarnjeg kapka ustave rezervnog izlaza mora biti
?o~_iš_en 40_- 50 e~. Iz~az ima istu visinu kao i ustava, ili još je bolje ako
Skloništa osnovne zaštite Je sm u sv1m smJerovima za lOcm (sl. 9.14).
3 - ukopana 4 - duboko ukopana
moraju imati: ulaz, ustavu ulaza, ustavu rezervnog izlaza, prostoriju za Slika 9.12
boravak prostoriju za filtarski ventilacijski uređaj, prostoriju za sanitar-
ne uređaje i rezervni izlaz. 3. Prostorija za boravak
Osim navedenih obaveznih prostorija skloništa mogu imati: Dimenzioniranje je ovisno o tipu skloništa.
prostoriju za smještaj predfiltra, vode, hrane, otpadaka, fekalija. U skloništima osnovne zaštite min. površina 0,60 m 2 po osobi, odnosno
minimalni volumen l ,38 m 3 po osobi uz min. visinu od 230 cm. Jedna
l. Ulaz u sklonište treba projektirati tako da ulazna vrata ne budu prostorija za boravak dimenzionira se za maks. 50 osoba, a ako je
direktno izložena udarnom valu. Ulaz može biti rampa ili stubište. kapacitet skloništa veći onda se predvidi potreban broj jedinica po 50
Ulaz u sklonište osnovne zaštite ima 2 zalomna smjera ispred neposred- osoba i one se međusobno odijele potpornim zidovima.
nog ulaza u sklonište. Najpovoljniji odnos širine prema dužini skloništa l: l do l: 2.
Slika 9. 13
Otvor ulaza u sklonište zatvara se vratima koja se otvaraju u smjeru
ulaza i to kod skloništa osnovne zaštite do l OO ljudi vratima, koja su
sigurna na tlak i koja su hermetična, svijetlog otvora 800/1800 mm. 4. Prostor za filtarski uređaj

Za skloništa kapaciteta od l OO- 200 ljudi vrata su l 000 ( 1800 mm).

Prostor za smještaj filtarskog uređaja za provjetravanje dimenzionira se
Najmanja svijetla širina ulaznog prostora iznosi 200 cm (skloništa osnov- prema broju ljudi, koji se smještaju u sklonište, kao i odabranoj vrsti
ne zaštite, sl. 9.15). · filtarskog uređaja.
Za kapacitet s~loništa od 25 ljudi uređaji su u prostoriji za boravak,
potrebna površma maks. 140 x 200 cm
FUNKCIONALNO RJEŠENJE SKLONIŠTA
Za kapacitet skloništa od 25 do 50 ljudi uređaji su također u boravku,
Efikasnost zaštite skloništa ovisi u prvom redu o položaju skloništa u Slika 9.14 potrebna površina maks 140 x 200 cm.
tlu (nadzemna. poluukopana, ukopana). Za kapacitet skloništa od 50 do 1100 ljudi uređaji se odijeljuju zidom od
Radi toga odabiru položaja skloništa treba obratiti posebnu pažnju bez 25 cm, površina maks. 200 x 200 cm.
obzira na traženu otpornost skloništa prema udarnom valu. Za kapacitet skloništa od l OO do 150 ljudi potrebna je posebno
l
l ograđena prostorija sa zidom od 25 cm, površine maks. 350 x 200 cm.
Ukopana i duboka skloništa su najpovoljnija (ako ta rješenja dozvolja-
va režim podzemnih voda). Za kapacitet skloništa od l 50 do 200 ljudi potrebna su dva odvojena
filtarska uređaja, tj. dvije usporedne prostorije odijeljne zidom od
25 cm. Površina svake prostorije je 200 x 200 cm, tj. ukupno 8 m 2 .
Sl. 9.15. Sklonište osnovne zaštite:
l. Ustava ulaza
l ulaz
Površina ustave ulaza određuje se normativom 0,03 m 2 (po osobi) ali 2 ustava ulaza 5. Pješčani predfiltri
ukupna površina ustave ulaza ne može biti manja od 1,5 m 2 , a volumen 3 - predprostor
ustave 0,07 m 3 po osobi. Visina ustave ulaza ne može biti manja od 4 boravak U skloništu treba predvidjeti prostor za pješčani predfiltar, koji mora biti
visine prostora za boravak. 5 sanitarne prostorije odvojen od ostalih prostorija skloništa, i to armiranim zidom debljine
6 prostor za deponij otpadaka
7 Pješčani predflltar
40 cm. Pristup filtrima je u pravilu iz ustave rezervnog izlaza. Taj otvor
Otvori ustave ulaza zatvaraju se vratima, vanjska vrata moraju biti zatvara se hermetičkim kapkom ili vratima koja se otvaraju u predprostor
8 filtar-uređaj
sigurna na tlak, hermetična i otvarati se prema vani, a unutrašnja
9 ustava rezervnog izlaza predfiltara. Pregrade između jedinica predfiltara mogu biti od AB 5- l Ocm.
moraju biti također hermetična ali se otvaraju u ustavu i obavezno su 10 rezervni izlaz Dno predfiltara mora imati pad a na najnižoj točki i odvod kondenzne
postavljena pod pravim kutem u odnosu na vanjska vrata. Svijetli otvor
vode iz skloništa.
obaju vrata mora biti jednak (sl. 9.13).
88

6. Prostorije za sanitarne uređaje

U skloništima se predviđaju zahodi i to na svakih 34 osobe jedan.

Zahodi se odvajaju međusobno i od drugih prostorija pregradama. Ako
je potrebno više zahoda onda se dijele muški od ženskih zahoda u
omjeru 2 ženska : l muški.
Najmanja površina zahoda je 0,80 x l ,lO m.
Zahodi mogu imati prenosive posude za fekalije ili mogu biti vezani na
vanjsku kanalizaciju odnosno septičku jamu. Ako se predviđaju preno-
sive posude onda valja osigurati prostor za njihovo odlaganje.

)7. Rezervni izlaz

Sklonište mora imati barem jedan rezervni izlaz, koji je postavljen na

što većoj udaljenosti od ulaza. Izlaz može biti horizontalan ili vertika-
lan, i treba sezati izvan zone rušenja. Izlaz može završavati i u podrum-
10. NOVI OBLICI ENERGIJE I NJIHOV A PRIMJENA
skim prostorijama ako je iz njih moguće evakuirati ljude. U VIŠESTAMBENIM ZGRADAMA
Rezervni izlaz mora imati barem dva vodoravna ili vertikalna zaloma.
l 0.1. Sunčana energija
Najmanje mjere vodoravnog hodnika rezervnog izlaza za pravokutni l ULAZ Vl SPREMI~TE H.I.V
presjek su 80/140, a okrugli 01 OO. ll USTAVA ULAZA VII ODLAGANJE
ill BORAVAK OTPADAKA l FEK. Sve veća nestašica "klasičnih izvora energije" pospJeSUJe istraživanja
Kod vertikalnog okna ove se dimenzije smanjuju na 70/85 ili 050. IV VENTILACIONI Vili SANITARUE
UREĐAJ IX USTAVA R.IZLAZA
novih izvora energije. Osim atomske energije, koja će se uz sve rizike
V PPF X REZ. IZLAZ sigurno dalje razvijati, sa stajališta stambene arhitekture posebno je
Sl. 9.16. Sklonište osnovne zaštite za 85 osoba
zanimljivo iskorištavanje sunčane energije jer omogućava lokalnu pri-
8. Spremišta hrane i vode mjenu. Svake sekunde se na suncu oslobađa energije od 360 milijardi
megavata (36 x 1024 W). Zbog udaljenosti zemlje od sunca, do nas
dospijeva samo pola milijarditog dijela ove energlije, tj. 164 milijarde
Za smještaj vode treba predvidjeti posebnu prostoriju, a njezina veličina megavata, što je 100.000 puta veća snaga od svih instaliranih elektrana
se određuje u ovisnosti od potrebne količine vode i načinu njeno§ na svijetu 1 •
skladištenja. Za smještaj hrane predvidjeti prostor po normativu l dm
dnevno po čovjeku. Za smještaj hrane i vode treba u pravilu iskoristiti Učinak ove goleme energije je doduše nešto umanjen refleksijom,
neiskorištene dijelove sklonišnog prostora (prostor ispod sjedala, niše i apsorpcijom, a zavisan je i od kuta upada sunčevih zraka i općim
sl.) ili u ustavama. Kod većih skloništa preporuča se da se voda; hrana i meteorološkim uvjetima, ali je još uvijek enormno velik. Za predodžbu
otpaci smjeste u posebne prostorije.
i navedimo podatak da ljeti, po vedrom danu u podne, tokom jednog
sata na m 2 površine* dospije snaga od približno l kW, energija dovoljna

9. Oprema za dnevni boravak (prostorija za boravak) l da se l O litara vode za jedan sat zagrije na 80 °C.

u ovim prostorijama treba predvidjeti namještaj, koji omogućuje svrsi- Mogućnost korištenja sunčane energije u stambenim zgradama
shodno korištenje danju i noću. U tu svrhu postoji tipizirani namještaj,
koji je tako konstruiran da zauzima što manji prostor, ali i osigurava Sunčanu energiju moguće je koristiti:
minimalni komfor. Ležaji se postavljaju jedan iznad drugoga sa moguć­ a) za neposredni toplinski učinak (pripremu tople vode i grijanje)
nošću preklapanja. Širina ležaja 60 cm, a dužina 190 cm, s time da je
međusobni vertikalni razmak min . 60 cm . Stolice (sjedala) su također b) za pretvaranje u električ nu ili drugu energiju (kemijska i bio).
specijalno konstruirani (imaju naslon za glavu) . Dimenzije sjedala su
47,5, dubina 50, a visina 35 cm. Radi uštede na prostoru uobičajena je U stambenim (i drugim) sadržajima, danas se sunčana energija koristi u
kombinacija ležajeva i sjedala. prvom redu za pripremu tople vode, rjeđe kao nadopuna osnovnom
sustavu grijanja, a vrlo rijetko se pretvara u električnu ili neku drugu
energiju. Glavni razlog je u tome što se današnjom tehnologijom
Detaljni propisi o projektiranju i izvedbi skloništa dati su u "Pravilniku o najekonomičniji učinak postiže pretvaranjem sunčane energije u to-
tehničkim normativima za izgradnju skloništa" (objavljeno u "Službenom plinu. Stupanj iskorištenja kod temperature do 200 °C, dosiže i 70% i to
listu SFRJ" br. ll od 19. ožujka 1976). uz već danas prihvatljivu cijenu.

1
prof. dr Branko Lalović " Solarne kuće", 1982.
* na našoj geografskoj širini približno 45o SŠ.
90
Pretvaranje u eleA.tričnu energiju, učinak jedva dosiže l O- 20%, znatno
je skuplje. Međutim u posljednje vrijeme uočljiv je pad cijen_a sunčanih
ćelija. Daleko najteže i najskuplje je efikasno pretvaranJe sunčane
energije u pogodna kemijska goriva (iako već postoje znanstvene me-
tode).
Sunčana energija za pripremu tople vode
Priprema tople vode je najveći potrošač toplinske energije u stambenim
zgradama. Od godišnje potrošnje (približno 20.000 kWh po jednoj
stambenoj jedinici) 3 ,'4 otpada na pripremu tople vode, pa je prema
tome uprrvo ovo i najzanimljiviji oblik korištenja sunčane energije.
Postoji v~še načina korištenja sunčane energije za pripremu tople vode:
a) prirodnom cirkulacijom
b) prinudnom cirkulacijom, te posredni oblici u okviru složenih sustava
(pasivni solarni sustavi).
Kod prirodne cirkulacije upotrebljava se "solarni bojler". Za dobro
funkcioniranje neophodno je da bojler bude barem 30 cm iznad kolek-
tora (uz efikasnu toplinsku izolaciju).
Ovaj je način iskorištenja sunčane energije jednostavan i relativno jeftin,
ali mu je efikasnost dosta ograničena. Obavezno podizanje bojlera
iznad sunčanog kolektora negativno se odražava u arhitektonici zgrade,
sl. 10.1. Zbog toga se mnogo češće upotrebljava sustav sa prinudnom
cirkulacijom radnog fluida.
Kod ovog sustava bojler se može smjestiti na bilo koje mjesto unutar
kuće, pa otpada i potreba za posebnom toplinskom izolacijom bojlera.
Brzina protoka se podešava uključivanjem i isključivanjem kolektora i
dodatnog grijača, uz pomoć pumpe i senzora. Sunčana energija se
prenosi preko izmjenjivača toplote, pa je moguće koristiti radni fluid sa
sniženim smrzavanjem tj, ostvariti učinke i kod niskih vanjskih tempe-
ratura (sl. l 0.2).
Međutim oba ova sustava neposredno su ovisni o intenzitetu osunčanja,
pa se sve više ispituju sustavi manje ovisni tj. sposobni da primljenu
toplinsku energiju akumuliraju u posebna toplinska spremišta. Time se
podiže razina učinka, ne samo za pripremu tople vode, nego se i
otvaraju mogućnosti korištenja solarne energije za potrebe grijanja.
Spremišta topline
Najjednostavnije i najjeftinije spremište topline je gomila kamenja kroz
koju struji topli zrak. Ovaj način uskladištavanja topline praktično nije
primjenjiv u višestambenim zgradama, ali je vrlo podesan za individual-
nu obiteljsku izgradnju (sl. 10.3).
Drugi način uskladištenja je izvedba zida (ili poda) sa šupljinama ili
ugrađenim cijevima kroz koje struji zagrijani zrak, odnosno zagrijana
voda.
Moguće je također toplinu sačuvati i u vodenim spremnicima što je vrlo
efikasan način, jer voda ima visoku sposobnost akumulacije topline.
91
Najveći učinak ipak se postiže tzv. "faznim prijelazima" (prijelaz
materije iz jednog u drugo agregatno stanje). Nedavna ispitivanja u
SAD rezultirala su proizvodom "Thermol 81 ", koji ima čak četiri puta
veću sposobnost akumuliranja topline od vode. Zbog toga su sadašnja
istraživanja usmjerena na pronalaženje materija koja faznim prijelazom
postižu što veću akumulaciju.
Grijanje zgrada sunčanom energijom
Razvoj tehnologije pripreme top\e vode korištenjem sunčane energije,
otvorio je puteve korištenju ove energije i za grijanje zgrada. Studije i
ispitivanja u svijetu i kod nas, upućuju da je najekonomičnije ako se
računa s time da sunčana energija "pokriva" pola do tri četvrtine
Sl. 10.4. Kuća na terenu u nagibu. Topao zrak se ukupnih godišnjih potreba energije grijanja. Postojeće sustave dijelimo
termosifonskim putem penje u kuću i rashlađen na aktivne i pasivne, iako se obilježja ovih sustava u nekim detaljima
vraća u spremnik
poistovjećuju.
Sl. l O. l . Iskorištenje sunčane energije prirod- Aktivni sustavi primaju solarnu energiju preko sunčanih kolektora pa
nom cirkulacijom
ju preko medija iz skladišta topline (odnosno neposredno) disponiraju u
prostorije.
Neposredno grijanje iz kolektora je ekonomično ali je grijanje preko
skladišta efikasnije (koristi se za oblačnih dana i noću).
SENZill
Kolektori traže relativno velike površine pa ih kod višestambenih
zgrada nije uvijek moguće jednostavno locirati. Međutim to ipak nije
nedostatak koji bi ove sustave učinio manje zanimljivim, već samo
činjenica koja upućuje na potrebu cjelovitijeg pristupa u njihovom
korištenju. Svaki sustav grijanja, pa i ovaj ima sv_9ja arhitektonska
ograničenja tj. konstruktivne i oblikovne posljedice. Cini se da uklapa-
nje kolektora i ostalih elemenata neće stvarati veće poteškoće, jer nisu
sami po sebi strani arhitektonici posebno stambenih zgrada. Međutim
Sl. l 0.2. Iskorištenje sunčane energije prinud- ipak treba uložiti napor da se elementi zgrade i sustava što potpunije
nom cirkulacijom
usklade. Slično kao što je dimnjak bio nerijetko okosnica strukturiranja
zgrade, moguće je pretpostaviti da i sunčani kolektori budu jedan od
elemenata oblikovne ekspresije stambene zgrade.
Aktivni sustav s prinudnom cirkulacijom ispomaže glavnom sistemu
grijanja. Zagrijana voda smanjuje utrošak energije u glavnom sistemu
(sl. l 0.5).
Sunčani kolektor
Sunčevi zraci prodiru kroz staklenu površinu i predaju svoju toplinsku
energiju apsorpcijskoj površini. Energija se dalje koristi preko podesnog
medija do potrošnih mjesta. Ispitivanja su dokazala da kolektor od
Sl. 10.3. Kuća sa staklenikom i prinudnom cir-
l m 2 površine može ti toku sunčanog dana zagrijati 60 litara vode
kulacijom na temperaturu 80 °C. Međutim čak i u znatno nepovoljnijim uvjetima
moguće je postići dovoljno visoke temperature kolektora, iako je toplin-
~
~ ski učinak osjetno manji. Izvedeni proračuni, na pretpostavci dnevne
o
> potrošnje od 240 litara vode zagrijane na 50 °C, dokazuju da je za
ostvarenje te potrebe dovoljna površina kolektora od 8 m 2 (nagnuta 45
<{
z
o
j
.J:
stupnjeva prema jugu).
Konstrukcija daje uštedu od 70% ukupno potrebneg energije iz drugih
Sl. 10. 5. Složeni sustav zagrijavanja sunčanom
energijom izvora.
Slika l 0.6 prikazuje jedan od tipova sunčanih kolektora ("Cevovod"
Maribor). U našoj zemlji postoji veći broj proizvođača čiji programi
92
nisu dovoljno sinhronizirani pa je cijena još uvijek dosta visoka.
Kolektor se montira na nagnutim ili ravnim krovovima.
Zbog povoljnih učinaka, čistoće pogona i ekonomičnosti jednom insta-
liranog sistema može se sa sigurnošću očekivati veća primjena sunčanog
kolektora u stambenim, a posebno u višestambenim zgradama.
Pasivni sunčani sustavi
Tradicija otvaranja stambenih sadržaja južnoj insoliranoj strani stara je
tako reći kao i sama stambena arhitektura. Ona se primjenjuje i u
uvjetima klasičnog grijanja. Pasivni solarni sustavi samo u izvjesnom
smislu modificiraju tu tradiciju, odnosno nastoje da svaki džul, kroz
južne otvore tnijete energije, "uhvate", akumuliraju i toplinski pre-
ras podijele.
Najjednostavniji oblik je "neposredno zahvatanje", ali ono dovodi do
pregrijavanja i slabo je efikasno, zato se staklene otvore kombinira s
većom apsorbirajućom masom, sposobnom da bolje prihvati i odvodi
toplinu.
Da bi se izbjegli negativni učinci pretjerane ljetne insolacije predviđaju
se toplinske zaštite (istake, ventilacije itd.).
Jedan od značajnih rezultata u tom smislu je tzv. "Trombov zid", koji
je dobio ime po francuskom znanstveniku Felixu Trombeu (sl. 10.8).
"Trombov zid" funkcionira tako da tamno obojeni zid iza ostakljenog
otvora, apsorbira sunčanu toplinu i ona se postepeno prenosi sa
vanjske, izložene strane prema unutarnjoj strani zida. Prijenos traje
nekoliko sati (ovisno o masi i materijalu zida), te je učinak najveći u
kasnim popodnevnim satima, odnosno u vrijeme kad se u stanu najčeš­
će i boravi. Osim neposrednog učinka koristi se i strujanje zraka uz
Trombov zid (cirkulira zrak u prostoriji uz dodatak manje količine
svježeg zraka).
Da bi se spriječilo ohlađivanje preko noći ili u vrijeme kad je učinak
osunčanja slab, ugrađuje se toplinski zastor, koji ujedno ljeti štiti od
pregrijavanja. Provedena ispitivanja dokazuju da bi se uz korištenje 2 / 3
raspoložive južne orijentacije srednje velike kuće za konstrukciju
Trombovog zida, moglo podmiriti i do 70% od ukupno potrebne
energije za grijanje.
Debljina Trombovog zida obično je 30 do 40 cm. Umjesto čvrstog zida
postoje varijante s vodenim zidom (spremnik napunjen vodom) ili
visokim vodenim bačvama, kao i eksperimenti sa medijima za "fazni
prijelaz" (sl. l 0.9).
Staklena veranda je posebno zanimljiv elemenat tradicije građenja, jer
uz odgovarajuću interpretaciju postaje bitni dio pasivnog solarnog
sustava i to uz zadržavanje svih svojih ambijentalnih i mikroklimatskih
vrijednosti. Sa stajališta toplinskog iskorištavanja staklena veranda ima
osobine Trombovog zida, a i osobine neposrednog zagrijavanja.
Korištenj e staklene verande za grij anj e osniva se na " klimatskoj podj e-
li" na topli i hladni dio kuće i njihovoj međusobnoj povezanosti. Kod
toga je bitan odnos zagrijanog prostora verande prema ostalim stambe-
nim površinama. Da bi se ovaj odnos učinio što povoljnijim obično se
kombinira sa Trombovim zidom i otvaranjem verande prema unutar-
njim prostorima, uz osiguranje dodatne prirodne ili mehaničke ventila-
cije. Najbolja rješenja se dobivaju ako se predvidi i uskladištenje
toplinske energije (šuplji zidovi, stropovi itd.). Rješenja sa staklenim
verandama pokrivaju pretežni dio potrebne toplinske energije pa ih je
93
eko~oz:tično. na~.op~njavati samo električnim grij ačima (ne trebaju po-
seb~l S1stem1. gn~~nJ a). Ukoliko se u verandama (u skladu s njihovim
j2
n~~Ivom). gaJ ~ bllJ ~e, onda se doduše troši jedan dio energije za rast
1854\3
l l bilJaka ah se 1 odrza va vlažnost u optimalnim granicama (sl. 10.1O).
Totalna· sunčana (solarna) kuća
§ l !!!
Najnovija stremljenja u iskorištenju sunčeve energije idu za tim da
i stvore auton~mne energe~ske cjeline tj . da sunčevu energiju iskoriste ne
s~m~ za. toplm~ku nego·1 el ektričnu energiju. Razvoj u tom smislu ide
~r silovito 1 l?re~v1đa se da bi već devedesetih godina rješenja mogla biti
t-17-3
l
l
~
\s
~~ s/ '
s l
~
~
--~
--+
--+
ekonomski pnhvatljiva za širu primjenu. Za sada je problem u učinku i
cijeni s~larni~ ćelija . .Iako postoji više vrsta solarnih ćelija, najbolji se
rezultati post1žu ćelij ama od silicija. U svijetu i posebno u SAD već
gra?e ovakove kuće . Vjerovatno se u kombinaciji solarnog generatora i
okvir kolektora
apsorber
pas~~nog s?larnog ~rijanja treba tražiti buduća rješenja. Ova je kombi-
~ti1ro staklo nac~Ja arhitektonski lako. ~s~variva, jer se za naše geografske širine
zu pričvrs čhanj~
mo~e IG:ovna·v ploha. konstiti sa solarne ćelije, a južno pročelje za
rog nu krov
dowd Sl. 10.8. Trombov zid iza zastakljenog otvora,
od ..ad obojen tamnom bojom radi povećanog učinka pasivno IskonstavanJe.
Sl. 10.6. Sunčani kolektor. Karakteristike ko- Zaklju~ak : Korištenje sunčane energije je imperativ sadašnjice. Arhi-
lektora: ima stalnu širinu a dužina se prilago- . tektomka elemenata kojima se ostvaruje nije u sukobu s funkcio-
dava potrebi odnosno konkretnom slučaju
nal~om ~ ob~~~ovn.o~ tradicij~m građenja, ali traži dorečenost u pristu-
pu 1 realizaCIJI. TaJ Izazov arhitekti moraju prihvatiti.
10.2. Dopunska grijanja
Kamini
U ~~p~ri~a d~ se .o~tvare .~ovi izvori toplinske energije ponovo se
aktiviraJu 1 neki trad1c10nalm 1 pomalo zaboravljeni načini zagrijavanja,
pa se zanimanje vraća i kaminima.
Sl. 10.9. · " Vodeni zid", varijanta Trombovog
zida _lJ posljednj~ :vrijeme ima primjera da se i u višestambenim zgradama
Izvode ~~rmm ..za sada do toga dolazi zbog potrebe za ugođajem ili
deko~~c9om, ah usko~o treb~ v?čekiva.ti i racionalniju motivaciju. Radi
toga ~l?I se neophodmm dati stru proJektantsku informaciju.
Ka~m su otvorena ognjišta smještena uz zid, u zidu ili slobodno
stojeća u prostoru. Stare konstrukcije kamina imale su mali korisni
učinak pa su ih već u srednjem vijeku počele potiskivati ekonomičnije
peći, a pojava i razvoj centralnog grijanja u 19. stoljeću definitivno su ih
potisnuli iz višestambenih objekata.
1\;leđut~m, dobre os~ bine. karr:ina (intimni ugođaj otvorenog plamena)
msu ?Ikad zaborav.lJene 1 om se nakon značajnih poboljšanja tokom
zadnJih .15 -;-. 20 godma sve češće. grad~ u suvremenim stanovima. Valja
odmah tstact da za sada otvorem kamm teško može zamijeniti moderno
grijanJ~, t.e stoga. ~jegovu primjenu treba promatrati samo kao nadopu-
Sl. 10.10. Staklen~ veranda i Trombov zid
kombinacija koja daje izvanredne rezultate ' nu ..gnJanJ~ u pnJelaznom razdoblju (proljeće, jesen). Međutim poslje-
dnJih godma kamini su doživjeli nagli razvoj, kakvog nije bilo u
njihovoj tisućljetnoj povijesti. Brojne tehnološke inovacije učinile su ih
ko~k~rent~!m ~rugin; načinima grija.nja. Od zidanih ognjišta sa svega
10 % tskonstenJa doslo se do kamma sa stupnjem iskorištenja od
60-80%. .
Sl. 10.7. Primjer neposrednog zahvata s apsorbi- Stupanj iskorištenja pojedinih konstrukcija kamina :
rajućom termalnom masom
najjednostavniji zidani kamin 10%
zidani kamin sa zračnim kanalima za
dogrijavanje sobnog zraka 20%
 95
94

prefabricirani metalni umetak s~ kanali~a za . .. Dimnjak:

dogrijavanje sobnog zraka uz nJegovu pnrodnu c1r~ulaci~u
0
60% Dimnjak mora biti dovoljnog presjeka da primi dimne plinove i velike
prefabricirani metalni umetak sa kanalima za dognJaVanJe količine neiskorištenog zraka. Veličina poprečnog presjeka dimnjaka je
/ 10 veličine otvora kamina (širina x visina) za pravokutni presjek, / 12
1 1
zraka uz njegovu prinudnu cirkulaciju 70- 80%
veličine otvora kamina za kružni presjek. Najbolji su prefabricirani
Grijanje kaminom ostvaruje se prvenstveno d~rektni~ zračen~em tol?,li-
ne a sekundarno konvekcijom. Količina toplme koJa se dob1va zrace- dimnjaci malog toplinskog kapaciteta. 1
nj~m i ispravnost funkcioniranja kamina ovise o upotrijebljenom obli-
ku (sl. 10.11 ).

~~L~~ll
l
pogrešno pravilno loše dobro

Sl. l 0.11. Oblici ko ina i njihove osnovne karakteristike

Osobine:
l)
- povoljno toplinsko zračenje
l) najbolje funkcioniraju
najmanje potrebe za svježim zrakom

,.. e ,..

2) Dl>\J
2)
umanjeno toplinsko zračenje
potreba za svježim zrakom se povećava

Kamin Dimnjak

A B E kcal
A+ B - - kW
soba e D F H G I J
3) cm cm cm m2 sat m3 cm cm cm cm cm cm cm
malo toplinsko zračenje
3)
veliki zahtjevi za svježim zrakom 60 50 30 0,30 1200 1,39 60 40 30 20 13 13 20 20

70 50 35 0,35 1400 1,63 70 45 30 20 13 13 20 20

4) 80 55 40 0,44 1760 2,05 88 55 30 20 13 13 25 20

- najmanje toplinsko zračenje
4) najlošije funkcioniraju 90 65 45 ,58 2320 2,7 116 60 30 20 13 13 25 25
- potrebe za svježim zrakom su najveće
100 70 50 0,70 2800 3,25 140 70 30 20 13 13 30 25
Sl. l 0.12. Osnovni oblici kamina 110 75 50 0,82 3280 3,81 164 75 35 25 15 15 30 30

120 80 55 0,96 3840 4,46 192 80 35 25 15 15 35 35

--
Konstruktivni detalji 130
Ložišni prostor: 85 55 1,15 4600 5,35 230 90 35 25 15 15 35 35
--
Radi stvaranja potrebnog propuha i maksiJ?alnog odavanja topline 140 95 60 l ,33 5320 6,19 266 95 35 25 15 15 40 40
preporučuju se navedene dimenzije i oblik lož1šta. . .
Izrađuje se od vatrootpornog materijala (šamot, khnker 1td.). 150 100 60 1,50 6000 6,98 300 100 35 25 15 15 40 40
Prigušivač :
Prigušivač regulira jačinu izgaranja i u zatvorenom položaju spriječava Sl. l 0.13. Elementi i tablica za dimenzioniranje kamina
odlazak topline iz prostorije kad kamin nije u pogonu.
Grlo (ušće): Treba se postaviti cijelom širinom otvora.
Polica za dim:
Nizlaznu struju zraka, koja se javlja pri nepovoljnom strujanju zraka, 1
Toplinski kapacitet je svojstvo dimnjaka da u određenoj mjeri akumulira toplinu
polica za dim zaokreće i usmjerava natrag te time pospješuje "vuču" dimnih plinova. Dimnjaci malog t. k. su izolirani dimnjaci od čeličnog lima ili šamotnih
elemenata.
dimnjaka.
96 97

Dimnjak - poprečni presjek i visina Dovod svježeg zraka

Poprečni presjek i visina dimnjaka u uskoj su vezi s veličinom otvora ... f) 40 cm ... Pri normalnom radu kamina kroz svaki cm 2 otvora kamina tokom
kamina. l{ " jednog sata iziđe O, l m 3 zraka. Ovisno o veličini kamina potrebe za
svježim zrakom iznose od 150- 500- 800 m 3 j sat. Zbog sve boljeg brt-
Taj odnos dat je izrazom: vljenja novih konstrukcija prozora i vrata te zbog izbjegavanja propuha
F'h u prostoriji ne treba računati na zrak koji će proći kroz rešetke, već se
F=- treba organizirati njegov dovod zračnim kanalima. N aj češće pri odnosu
e stranice za dovod zraka od l : l ,3- l: 2, l površina poprečnog presjek a
F =površina otvora kamina u cm 2 kanala za dovod zraka iznosi približno 1l14 površine otvora kamina.
F' =površina poprečnog presjeka Drugačiji odnos stranica kanala. za dovod zraka zahtijeva povećanje
dimnjaka u cm 2 Ven turi us
svijetlog presjeka. Kod dovoda zraka kroz duži kanal potrebno je zbog
povećanja otpora strujanju zraka, povećati poprečni presjek kanala i to
h =efektivna visina dimnjaka u r· za 20 cm2 po svakom tekućem metru kanala (firma Superfire preporuča
min j_
e =utjecajni faktor koji ovisi o povećanje od l 0% za svaki m kanala). Kanali mogu dovoditi zrak
položaju dimnjaka Sl. l 0.14. Visina dimnjaka
~n ., izravno izvana ili iz neke dovoljno prozračne prostorije (npr. podrum
i sl.) .
ih: d/2 Takve prostorije iz kojih se uzima zrak moraju biti stalno u direktnom
Ova formula daje optimalni odnos efektivne visine dimnjaka (sl. 10.14) + kontaktu sa vanjskim prostorom (ne postavljati prozore već samo
uz određenu veličinu otvora kamina i površinu poprečnog presjeka. rešetke protiv kiše i insekata, pogodno je da su to drvarnice jer se time
Smanjenje efektivne visine dimnjaka zahtijeva povećanje svijetle površi-
ne presjeka. Kao minimalna visina dimnjaka prihvaćeno je h= 4,5 m uz
minimalne dimenzije poprečnog presjeka 20/20 ili 020 cm premda se u
~cm1_U_
min ~ osigurava bolje prosušivanje ogrjeva uslijed većeg propuha).
Kontakt kanala s vanjskim prostorom (direktno ili preko neke druge
pojedinim slučajevima dozvoljavaju dimenzije manje od minimalno pro- Meidingerova prostorije) ne smije biti na strani kuće, gdje uslijed djelovanja vjetra
ploča
pisanih2. nastaje podtlak, jer će tada zrak u kanalima imati obrnuti smjer
Sl. l 0.17 . Nastavci za dimnjak strujanja i stvarati smetnje pri radu kamina. Predtlak je poželjan (sl.
Za kamine se preporuča primjena dimnjaka malog toplinskog kapaci- 10.19).
teta, jer se u tom slučaju potreban propuh javlja odmah nakon potpale.
Gornji rub priključka dimne cijevi na dimnjak treba biti minimum
25 cm ispod stropa. Otvor za čišćenje dimnjaka ne smije biti u stambe-
noj prostoriji, ali može u predsoblju. Slika 10.15

Najpovoljnije je da se ušće dimnjaka nalazi u zoni slobodnog strujanja

zraka (sl. l 0.15). Moguće je da okolni reljef, objekti ili vegetacija
uzrokuju takvo strujanje zraka oko ušća dimnjaka da dolazi do smetnji
u njegovu funkcioniranju (sl. 10.16). Te smetnje su po intenzitetu
različite, u određenim uvjetima su tako jake da potpuno onemogućuju b
l
normalno funkcioniranje dimnjaka, dok se u drugima mogu prevladati l
l
korištenjem vjetrobrana (kapa) priznate konstrukcije (npr. Meidinge- e
rova ploča ili Ven turi us kapa, sl. l 0.17.). b G G

Ove dvije kape služe kao dobra zaštita od padavina te ih stoga treba
= Sl. 10.19. Strujanja zraka utječu na rješenje i visinu dimnjaka

D
obavezno predvidjeti.
U odnosu na kamin zrak se zračnim kanalima može voditi odozdo, iza,
Svaki kamin zahtijeva vlastiti dimnjak. To znači da iz svake etaže polazi odogo, sa strane i kroz dimnjak (sl. l 0.20).
jedan dimnjak (sl. l 0.18).
Odozdo:
Slika 10.16 Dovo d zra ka od ozd o (iz po drum a i sl. ) je povoljan jer je zra k već
ugrijan č im e se stvara priro d a n uzgo n . N edosta tak ov og n ačin a j e

Sl. l 0.18. Shema vođenja

r
dimnjaka kroz etaže
velika dužina i dimenzije kanala.
Odozgo :
Ovo rješenje primijeniti kad ne postoji ni jedna druga mogućnost.
Kanal za dovod zraka u pravilu ne bi smio biti duži od visine jedne
etaže (maks. 5,0 m). Ako je kanal postavljen blizu dimnjaka posebnu
pažnju treba obratiti dobroj izolaciji da se u kanalu ne bi stvorio uzgon.
7 Višestambene zgrade
 99
98

Iza: Pravila za ugradbu kamina

Stoji li kamin uz vanjski zid ili iza jednog- dovoljn.o prozračnog- prostora Pod ispred otvorenog kamina: . ..
tada se zrak može direktno voditi u kamin kroz rupu u zidu. Ako se - mora biti od negorivog materijala i to od otvora kamma spnJeda :
zrak uzima iz stubišnog prostora paziti da postoji dobar vjetrobran. visina od poda do ložišta + 30 cm, ali min. 50 cm
Nije pogodno za jako visoke objekte jer je podtlak u stubišnom - od otvora kamina bočno : visina od poda do ložišta + 20 cm, ali
prostoru nižih etaža velik i mogao bi ometati rad kamina.
min. 30 cm.
Sa strane: Pod ispred otvorenog kamina : .
Ukoliko se kamin ne postavlja odmah prilikom gradnje kanala tad ovaj - nikakvi električni vodovi u ploči ispod kamina
način nije prikladan zbog vidljivog kanala u sobi koji se inače skriva - nosivi zidani dijelovi, gorivi zidani dijelovi i obloga poda mora ~~ti
policom za knjige, zidnim ormarom, klupom za sjedenje itd. Ovaj zaštićena protiv zagrijavanja. Vatrosigurnost i čvrstoća ploče ne smiJU
problem se može riješiti ako zid uz kamin graniči sa stubišnim prosto- biti ugroženi.
rom ili unutrašnjom galerijom te se kanql vodi pod stropom unutrašnje Zidni dijelovi od gorivog materijala, ugrađeni namještaj u dometu
galerije niže etaže. l zračenja otvorenog kamina: . .
1za - minimalni razmak od otvorenog ložišta ispred, gore 1 na stranu Je
Kroz dimnjak: 80cm
Ako ne postoji druga mogućnost može se upotrijebiti dimnjak. U tom - ako kod ugroženog elementa postoji dvostrana zaštita od toplinskog
slučaju dimnjak se vodi od najniže etaže iz koje se može uzeti zrak i zračenja dovoljan je razmak od 40 cm.
kroz njega vodimo zrak s tim da ga se iznad priključka kamina na kroz dimnjak
dovod zraka zazida, te iznad toga služi svrsi za koju je namijenjen. To Zidovi iza ili pored otvorenog kamina:
zazidavanje mora biti potpuno nepropusno za zrak Uedan običan limeni - nikakvi električni vodovi u zidu na koji će se kamin nadozidati
zatvarač nije dovoljan). To je najskuplji način.
Pri projektiranju kanala treba predvidjeti i način njihova čišćenja. - nosivi zidovi od betona, AB, gorivi zidovi, zidovi koji su na drug?j
strani obloženi zapaljivim materijalom moraju biti zaštićeni prot1v
zag:rijavanja u smislu vatrozaštite i nosivosti.
Određivanje veličine kamina
Izvan dometa zračenja otvorenog kamina:
Potrebna veličina otvora kamina, a time i dimenzije dimnjaka ovise o - razmak od vanjske površine obloge kamina je min. 5 cm
količini topline koju daje određeni tip kamina. Kamin prikazan na slici - zrak u razmaku mora cirkulirati da se izbjegne zaustavljanje topline
10.13 po svakom m 2 površine otvora kamina zračenjem daje 955kJ (akumuliranje topline)
tok?m jednog sata (4,65 kW). Za zagrijavanje i održavanje temperature - kod zidanih dijelova koji se oslanjaju na oblogu kamina_ samo
l m.) zraka u prostoriji pri temperaturnoj razlici od 20 oc potrebno je odozdo
malim površinama (pod, slojevi zida i poda) nije potreban mkakav
4,8 kJ tokom jednog sata. Poznavajući zapreminu prostorije možemo
izračunati potrebnu veličinu otvora kamina, a potom i dimenzije dim- razmak
njaka. Ovo vrijedi samo za starije tipove kamina. _ šire trakaste forme, gorivi građevni elementi kao npr._ukrasne _gnid_e,
Nove konstrukcije manje od 30% topline daju direktnim zrače­ dopuštene su za oblogu ~a~ina na razmaku od l cm, os1m ako msu d10
njem, a 70% i više konvekcijom. Kod takvih kamina nije moguće zgrade. Uvažava se struJanJe zraka.
dimenzionirati dimnjak samo poznavajući veličinu prostorije već se
dimnjak bira za određeni kamin nakon što je ovaj odabran prema
svojoj snazi. Planiranje kamina u višestambenoj zgradi
Za naše veličine stanova oba slučaja će zadovoljiti ovi parametri:
za mogućnost ugradbe kamina k~d_a to korisniku st~na odgovara
potrebno je u toku planiranja ostvant1 za to potrebne uvjete.
Prostorije u kojima nije dozvoljena postava kamina
Dimnjak
l. prostorije s podnom površinom manjom od 12 m 2 Pravilno dimenzioniran dimnjak prvi je uvjet kojeg treb~ isp ~niti. Kod
2. stu bišni prostori Veličina h min Presjek Kanal za zgrada sa kosim krovom poželjno je da dimnjak bude bhže slJemenu, a
3. prostorije pristupačne direktno izvana prostorije dimnjaka dimnjaka dovod zraka
kod ravnih krovova bliže rubu zgrade.
4. prostorije u kojima je lako zapaljiv ili eksplozivan materijal odozgo 14/15cm
do 35m 2 4,5m 20/20 ili 020
5. prostorije s nekim drvgim grijaćim tijelom koje ima ložište i koristi Kanal za dovod zraka
dimnjak (npr. protočni plinski grijač tople vode) Sl. l 0.20. Dovod zraka u kamin 25/15 cm
· 6. u prostorijama ili stanovima sa uređajem za grijanje toplim zrakom s
35-45m 2 4,5m 25/25 ili 025
Mogućnost ili nemogućnost postave kanal_a _uvelike mogu determinirati
pomoću ventilatora, otvoreni kamin je dozvoljen ako je sigurno da će
položaj kamina. Ovisno od kuda se pred~1d1 dov~d zraka ka,nale treba
strujanjem doći dovoljno zraka. izgraditi odmah ili prilikom ugradbe kamma ako Je to moguce.

7*
100

Položaj kamina u prostoriji

Ispred kamina treba predvidjeti mogućnost formiranJ·a grupe za

sjedenje.

Prostorija u kojoj je kamin

Ako se u tu prostoriju ulazi direktno izvana (n r 1 ..
treba predvidjeti vjetrobran ili barem dvostrJ.~ ga etnJa(, ba!kon) .tada
području isključivo vjetrobran). vra a u VJetrovitom

Drvarnica

Za svaki stan predvidjeti drvarnicu veličine 3-4 m2.

l ll. 2, 3, 4, 5 STANOV A NA STUBIŠTU

11.1. Dva stana na stubištu

Dva stana na stubištu zasigurno su shema, koja daje najveće mogućno­

sti za postizavanje kvalitetne organizacije stana. Ova shema podjednako
je dobra za male i velike stanove, jer je podobna za potpune ili
reducirane klasične funkcionalne odnose i veze. Bilateralna orijentacija
stanova omogućuje izravno prirodno osvjetljenje i poprečnu ventilaciju.
Nedostatak je ove sheme u relativno slabom korištenju vertikalne
komunikacije, pogotovo onda kad je zbog visine zgrade potreban lift.
Međutim, ovaj nedostatak ipak bitno ne umanjuje velike prednosti ove
organizacije naročito ako se predviđaju veći ili veliki stanovi (što bi
inače trebalo biti indicija za korištenje ove sheme) .

Postoje tri oblika ove sheme:

l. stubište na pročelju zgrade (za male dubine zgrade)
2. stubište unutar zgrade (za velike dubine i ograničene širine zgrade)
Slika 11.1
3. stubište (na pročelju ili unutar zgrade), ali sa pristupom u stanove sa
podesta i polupodesta.
l . stubište na pročelju zgrade je najneekonomičniji oblik sheme, jer
zauzima skupo pročelje sadržajem, kojemu to nije neophodno (iako se
danas nastoji iz sigurnosnih razloga stubišta rješavati upravo na taj
način), sl. 11.1.

Mala dubina zgrade također nije ekonomična, a često i urbanistički

kontraindicirana (poskupljuje infrastrukturu, a ima nerijetko i negativ-
ne oblik ovne posljedice).
2. stubište unutar zgrade je svakako ekonomičniji oblik sheme jer
"štedi" skupo pročelje za sadržaje kojima je neophodno i jer je u
konstrukcijskom smislu posebno pogodno. Ovaj oblik sheme, omoguća­
Slika 11.2 va također i racionalna rješenja instalacija. Nedostatak je u problema-
tičnom osvjetljenju stubišta i ograničenoj dozvoljenoj visini (u Zagrebu
P+ 7 katova, što je čini se pretjerana tolerancija, jer bi ovaj oblik sheme
bilo ispravnije ograničiti visinom P+ 4 kata), sl. 11 .2.
 102
103

Treći oblik sheme se dosta rijetko koristi, iako pruža veće oblikovne
mogućnosti i dozvoljava bogatiju artikulaciju kuće . Ovaj je oblik
naročito pogodan kad karakteristike terena traže "pad" volumena ili
kaskadiranje (sl. 11 .3).
Shema dva stana na stubište zbog opisanih prednosti je često korištena,
ali nažalost ne uvijek na zadovoljavajući način. Naime, dosta je projek-
tirano i građeno malih stanova, koji nisu prikladni za ovu shemu, tim
prije što su se zbog male ukupne površine ovih stanova često vršile
negativne redukcije klasične funkcionalne sheme sa poremećajima zona.
(iako za taj postupak nema potrebe niti opravdanja).
Primjer pogrešne " redukcije" sheme, sa poremećenim zonama i optere-
ćanjem ulaznog prostora križanjem nesukladnih veza (sl. 11.4).
Dosta uobičajeno rješenje dvosobnog stana, kojim se shema ipak nešto
pri~vatljivi)e "reducira". M~đutim, ni ovaj po_s tupak nije! bitno unapri- Sl. 11.3. Vlaženje u stanove sa podesta (L. Leo)
Jedw kvalitet stana, ulazm prostor ostao Je preopte~ećen , a zone
"blaže" poremećene (sl. 11.5).
Primjer pedestih godina, gdje je shema strogo poštivana. Potreba
grijanja kaljevim pećima, kupaonska peć na kruto gorivo, kao i kuhinj-
ski štednjak kasnije otpadaju što omogućava daljnje poboljšanje. Grupe i
međusobne veze su čiste, ali je također i vidljivo da su dosta skromne
mogućnosti varijaeija na ovu temu (sl. 11.6).

Sl. 11.9. Stambeno-poslovna zgrada u Zagrebu, Savska cesta (Grozdan Kneže v ić ). Izgled
prema Savskoj ceSti.

Slika 11.4 Zbog jakog prometa u ulici, na pročelju su umjesto balkona ili lođa
predviđeni "francuski" prozori. Isto tako radi bolje koristivosti spa-
vaomce i zaštite od buke prozori ovih prostorija prema prometnoj ulici
su reducirani na uska vrata i prorez uz strop (sl. 11.8, 11.9).

r:'l\'== J\.
Slika 11.7 ·ll. H.J
Analizirajući vrlo veliki broj stanova izveden po ovoj shemi očigledno je
da se jedino u pogodnoj redukciji sheme, može tražiti poboljšanje
kvalitete stana. U inozemstvu, a ponegdje i kod nas to je shvaćeno i
istraživanja idu upravo u tom smislu.
Izraelski primjer sa stubištem na pročelju. Dnevni boravak je bilateral-
no orijentiran, što znatno povećava kvalitet stanovanja. Varijacije na
ovu shemu često se pojavljuju u rješenjima i čini se da se u okvirima Slika 11 .5
pridržavanja funkcionalnih shema od ovog pristupa može najviše oče­ A
kivati (sl. 11.7). Sl. 11.1 O. Dva stana na stubištu - stubište na pročelju (Mladen Vodička). Zagreb,
Podsused (1960)
Ovaj zaključak podjednako se odnosi na sve oblike sheme dva stana na
stubištu, a kako ćemo kasnije vidjeti i na ostale sheme. U prikazanom rJesenju postignuta je relativno velika prilagodivost
Prikazana rješenja sa stubištem na pročelju nisu ekonomski podobna u tlocrta . Cjelina prostora (2 i 3) dozvoljava raspodjelu ukupne površine na
prvom redu zbog male dubine zgrade a time i nepovoljnog odnosa više načina. Nastojanje da se maksimalno reducira broj mokrih čvorova i
volumena zgrade prema površini pročelja. Ova rješenja također limiti- pojeftini izgradnja negativno se odrazilo na odnos spavaonica :kupao-
raju upotrebu svrsishodnih tehnoloških rješenja, tako da se shema dva nica (sl. 11.1 0) .
stana na stubištu danas najviše pojavljrje u obliku gdje je stubište Sl. 11 .8. Dva stana na stubište - stubište na Tlocrt karakterističnog kata. U prizemlju su lokali, u podrumu garaže,
unutar objekta. Međutim ukoliko je zgrada viša od P+ 4 kata, onda bi pročelju (Grozdan Knežević) , Zagreb, Savska (korištena je depresija terena u odnosu na ulicu) , na katovima su
ovu shemu valjalo odabrati jedino onda ako su u većini predviđeni cesta ( 1973 ). trosobni stanovi, posljednja etaža je povučena i na njoj su manji stanovi
Slika 11.6
veliki stanovi, jer bi skupe vertikalne komunikacije nedopustivo opte- (jednosobni i jednoiposobni). Rješenje osnovnog stana temelji se na
retile cijenu malih stanova.
l
·l
" proširenoj komunikaciji" (sl. 11.1 0).
i
J
1
104 105

Sl. 11.13. Dva stana na stubištu (Ni-

kola Bašić). Tlocrt stambenog bloka
22 " Bili brig", projekt 1983.

Sl. 11.14. Blok 22 "Bili Brig" - tlocrti karakteristične jedinice. U stan se

ulazi preko prostrane lođe , koja kao alternativni prostor može različito
utjecati na organizaciju stana. Iako rješenje ima regionalno obilježje
(klima i stambena tradicija) ipakje šire zanimljivo, jer bi uz bolje izabrano
konstruktivno rješenje bio postignut znatan raspon vanjske i unutarnje
Sl. 11 .11. Dva stana na stubištu - stubište na
pročelju (Grozdan Knežević) , Knin (1977)
fleksibilnosti.
Dvosobni stanovi za radnike Tvornice vijaka.
Jednostavna shema, male ukupne površine stana. Sl. 11 .14
Lođa služi boravku i gospodarstvu. Zaštita na
lođi omogućuje neprimjetnost sušenja manjih ~~ v v~ v e>?!">
-----·- -
.. -·· · - ·· ·;~
količina rublja. Montažno- demontažna stijena s -
~ s •:P)- s ll IDP~
između kuhinje i dnevnog boravka, daje moguć­
nost pripajanja blagovanja kuhinji odnosno dnev-
nom boravku (zavisno od stambenih navika), sl.
DS

- G lA.
::...CHJ--1
G
u'-. 1 ={H1=l
G
u
===::s;;
11.11 , 11.12 SH SH ==
==

L
SH===
~t
G
D-
- H 1-.-1-. D
(
D===
il-
g~
K ~ ~ ....,
-=== t-' -- ·
~
~
Ill
~
-<1
B rm! 1- T T
oa ~Bl ~ ~
oa
_ll
1-81. """
~
g[Ut
--- K - -~ _.9.[1_ -··· ~--- o -~ E..L_
:

l,
l l

[J
7 l

rd!" T T T ~ ~ :r
~~oe J~
f:=
RS
l== RS§ b ~s
i!= ,.....
-:\...(\.
Sl. 11.12. Stambena zgrada u Kninu (Grozdan
Knežev ić) , sjeverni i južni izgled i s K
- ... DS K h-r- DS

~
106 107

Natječajni rad za stambeno naselje

. ··J...o :_j l l r r Senjak" u Osijeku. Jedan mokri čvor
=.l l
l ;',,kružna veza". Velika površina dnev-
- -,___ l
nog boravka omogućava izdvajanje još

w
r-+- r --1--
J----+-
~ 1--
r-- r--
r--
-- ~
~
~ r-- ,___
~
-- jedne sobe, a da se bitno ne umanji
ukupni kvalitet. Položaj prostora za
~

___, 1-- -,___ "više svrha" omogućuje njihovo zbilja

- i---1 h višeznačno korištenje Gelo, hobby, igra
djece i sl.), sl. 11.17.
./"'\
·r::o
u .
Sl. 11.17. Dva stana na stubištu - ulaženje u
stanove sa polupodesta (Mladen Vodička)

oo

lf ,
--
Sl. 11.15. Dva stana na stubištu (Božidar Rašica), Zagreb, Savska cesta (1956)

Iako izvedena davnih pedesetih godina, zgrada može ·i danas biti

primjerom ne samo u organizaciji stana nego i oblikovanjem. Zone su
čiste, a razina prilagodivosti različitim potrebama je i pored "klasičnog D
grijanja" velika (dvosobni stan jednostavno postaje trosobni pa i četve- ' D
rosobni), sl. 11.15.

.l
·~
~

SI. l 1.18. Model iste zgrade

SI. 11.16. I~gled stambene zgrade u Zagrebu, Savska cesta (Boško Rašica)

Raščlanjena masa sa pažljivo odmjere-

Izvanredna stam benost u oblikovanju postignuta je jednostavnim sred- nim odnosima punog i praznog, kao i
stvima. Zgrada i danas djeluje impresivnom arhitektonskom vrijed- se~undarna plastika doprinose stambe-
nošću, sl. 11.16. noJ karakterizaciji, sl. 11 .18.
108

nr------
1
l
l

Sl. 11.19. Dva stana na stubištu - pristup

stanovima sa polupodesta, (Grozdan Knežević),
Zagreb, Mlinarska (1983) - Tlocrt karakteri-
stičnog kata

Tip "urbane vile" sa dvanaest većih

stanova. Stanovi su orijentirani na ve-
like lođe-balkone sa pogledom na
mirni južni dio međuprostora ulica, sl.
11.19.

Sl. 11.20. Stambena zgrada u Zagrebu, Mlinarska (Grozdan Knežević) .

Izgled prema
Mlinarskoj ulici
 111
110
Sl. 11.23. Dva stana na stubištu. Stubište unutar zgrade.
(Grozdan Knežević) . Zagreb, Savice (1984)

mO 1 Z 3 4 Sm

Sl. 11.21. Dva stana na stubištu (Branko Kind). Stambe- Sl. 11.24. Stambene zgrade u Zagrebu, Savice (G. Knežević) . ·
no-poslovna zgrada u Novskoj 1982) Dio izgleda prema parku. U prizemlju i I katu su peterosobni
stanovi a u podrumu garaže

Stubište unutar objekta rijetko se predviđa kod malih dubina izgradnje.

Ovdje je to napravljeno. Postignuta je ograničena prilagodivost cjeline,
bal, dnevni boravak i spavaonica, sl. 11.21.
Uspjela raščlamba volumena i pročelja s oblikovno naglašenim završe-
cima stambenog niza (B. Kind), sl. 11 .22.

Sl. 11 .22. Aksonometrijski prikaz stambeno-poslovne zgrade

u Novskoj
112 113

r
pretežni dio stanova riješen je po shemi
dva stana na stubištu, a manji dio ·
pristupačan je s galerije. Radi se o
jednom sasvim posebnom tješenju, sl.
_j~ ---,
l
11.27, 11.28.

Sl. 11 .28. lzgled pročelja stambenog bloka u

Oranu. Ova rijetko primjenjivana kombinacija
rezultirala je naglašenosm plastičnošću pročelja

,_ ___,l

Sl. 11.25. Dva stana na stubištu (Tomislav Odak, Vesna Cimaš), Zagreb, Jarun (1983)

Kod nas rijetko primjenjivan oblik sheme. Uzor imamo u inozemstvu,

gdje rješenja teže individualizaciji. Korištenjem će se eventualno potvr-
diti upotrebljivost ovih rješenja u našim uvjetima. Pretpostavka je
visoka stambena kultura, sl. 11.25, 11.26.

Sl. 11.27. Dva stana na stubištu u kombinaciji s

vanjskom galerijom (Candilis, Josic, Woods) -
Stambeni blok u Oranu (Alžir), 1955
Sl. 11.26. Zagreb, Jarun: presjek izgled zgrade. Autori Tomislav Odak i Vesna Cimaš
1-

_/

...
w 7
f\ ~-l: !:t

l
p

~
rn 1.__

TI
v ~

r4 Slika 11 .28

8 Višestambene zgrade
 J 14
115

U nas se vrlo rijetko koristi ova shema

zbog_ neekonomičnosti. Shema se upo-
trebljava pretežno kod velikih stanova
(što je i ovdje slučaj). U južnom dijelu
zgrade primijenjena je nespecifična
shema ?~a stana na stubištu sa jednim
dvoetazmm stanom u koji se ulazi sa
polupo<:festa. Očigledan je utjecaj su-
vremem~ kretanja u oblikovanju više-
' tlocrta, povećani troškovi grijanja itd.). Zbog toga
st~mbemh zgrada, koji je u ovom pri-
mJe~u vrlo uspješno prenijet u našu
sredmu, sl. 11.29, 11.30.
Sl. J 1.31. Dva stana na stubištu (Mihajlo Kranjc),
projekt stambenog objekta u Bribiru
Pristup stanovima sa polupodesta uz naglašeno
dilatiranje stubišnim krakovima značajno po-
boljšava intimno~t sta~ovanja .. H~~aniz~ranje
višestambenih objekata una svOJU CIJenu, sto se
može uočiti i na ovom primjeru (razvedenost
valja pažljivo analizirati svaki prijedlog u tom
smislu.

-~1~
-.

l.-.s;;..
~;~:-_ -.;
Sl. J J .32. Dva stana na stubištu (Lovro Perković),
Sl. 11.30. Sta~bena _zgrada u Petrovoj (Branko Split, Ive Lole Ribara
Ugrađena zgrada male vučne fronte. Posebni
Kmcl), JUŽno pročelje
zahtjevi investitora da kuhinja i kupaonica budu
neposredno osvijetljeni i ozračeni rezultirali su
jednim specifičnim rješenjem

Shema dva stana na stubištu pogodna je i za primjenu gotovo svih

Sl. 11.33-. Izraelski primjer dva stana na stubištu
' a stubištem unu tar obje.kta. Velika dubina objek-
ta pojeftinjuje izgradnju i omogućava upotrebu
racionalnih tehničkih sustava. Sa stajališta "či­
s to će funkcije" ovom rješenju ne može se ništa
prigovoriti, međutim raspon prilagodivosti ove
dispozicije dosta je ograničen . Shema je veoma
Sl. 11.29. Jedan stan na stubištu (u južnom dijelu eksploatirana već duže vrijP-me
zgrade dva stana na stubištu). Zagreb, Petrova
(Branko Kine!) 1983.
g•
oblika fleksibilnosti organizacije stana tako da i tu daje dobre rezultate.
Zbog ukazanog nedostatka slabe koristivosti vertikalne komunikacije,
nepodobnosti za rješenja sa malim stanovima, od nosno og r a ni čene
visinske up otrebe (P+ 4, ili P+ 7 u Zagrebu) oblika ove sheme sa
stubištem unutar objekta, shema dva stana na stubištu je jedno vrijeme
u nekim sredinama (Zagreb) ; bila čak i zabranjena. Iako za ovaj
radikalni stav kod velikih stanova nema opravdanja, kod malih stanova
onje donekle opravdan. Zbog tih razloga projektira se shema tri stana na
stubištu, koja na neki način kompromisno ublažuje navedene nedo-
statne sheme dva stana na stubištu ali istovremeno otvara nove
probleme.

116
11.2. Tri stana na stubištu
Ova shema se posebno · često primjenjuje u našoj sredini Uedno vrijeme
bila je alternativa zabranjenoj shemi 2 st./stub.). Glavni argumenti za
njenu primjenu su: bolja koristivost vertikalnih komunikacija i moguć­
nost boljeg kombiniranja različite veličine stanova. Najčešći oblik she-
me su dva jednaka bočna stana i u sredini manji stan. Ovaj oblik je i
najprihvatljiviji, jer veće stanove jednakovrijedna tretira, dok srednji,
manji stan ima zbog svog položaja i veličine ionako manji ukupni
standard (sl. 11.34).
Slika 11 .34
Drugi oblik, tri jednaka stana na stubištu treba izbjegavati, jer je srednji
stan zbog nedostatka prirodne poprečne ventilacije tj. jednostrane
orijentacije u podređenom položaju.
Osim toga kod tri jednaka stana srednji stan nerijetko ima deformirane
odnose u zonama ili grupama. Ekonomski razlozi nisu toliko vrijedni,
da bi opravdali trajnu "stambenu invalidnost" srednjeg stana, pa
rješenje sa tri jednaka stana treba izbjegavati.
Slika 11.3 5
Na sl. 11.35 i 11.36 prikazani su primjeri tipičnih shema tri jednaka
stana na stubištu koje ispaljuju nedostatke u organizaciji bočnih stano-
va i inferiornost položaja srednjeg stana. Zbog orijentacije srednjeg
stana (zapad ili jug) dolazi do SllŽenja bočnih stanova i poteškoća u
formiranju grupe dnevnog boravka. Ovo naročito dolazi do izražaja
kad je tlocrtni gabarit nerazveden. Ako se rješavaju dva jednaka x
117
jedan različit stan, onda se ukupni kvalitet može poboljšati, iako i tada
gotovo u pravilu imamo suženje bočnih stanova na mjestu kvalitetnije
orijentacije (sl. 11.35).
Varijante sa postavom stubišta unutar objekta, načelno daju bolje
mogućnosti, ali su ograničene dozvoljenom visinom zgrade, osim toga
imaju i nepovoljan odnos površine vertikalne komunikacije prema
površini stana. Prikazani primjer ne iskorištava te mogućnosti pa su
grupe razbijene (sl. 11 .36).
Najbolja rješenja po ovoj shem! · moguće je postići kad se kombiniraju tri
različitastana, jer je tada moguće izbjeći barem dio navedenih nedo-
stataka (sl. 11.39).
Slika 11 .37
Sl. 11.39. Senjak, Osijek. Tri različita stana na
stubištu daju mogućnost dobre organizacije.
Autor Mihajlo Živadinović
Kod razvedenijih zgrada, pogotovo kod jako razvedenih tlocrtnih
gabarita više se ne može govoriti o nekim tipičnim nedostacima jer
ostvarenja stanova na više pročelja daju mogućnost ne samo dobre
organizacije, već se postižu i izvrsne prirodne poprečne ventilacije i
prirodno osvjetljenje, međutim ovakav tretman praktično poništava
ekonomske efekte sheme (cijena razvedenosti prelazi uštede na komu-
nikacijama).
Primjer razvedenog gabarita zgrade. Svi stanovi imaju poprečnu venti-
laciju "preko ugla" . Velike površine pročelja poskupljuju izgradnju iako
poboljšavaju kvalitet stanovanja, a posebno oblikovanja zgrade (sl.
11.37).
Postoje prirodno i situacije kad se shema tri stana na stubište koristi iz
posebnih razloga. Na primjer, neki s luč ajevi izgradnje uglovni ca ili
Slika 11.36 završeci slobodno stojećih zgrada . Tada se radi o toliko specifičnim
okolnostima da ih i nije moguće sistematizirati .
Slika 11.38
Sl. 11.38 Uglovnica na Svačićev oni Trgu u Zagrebu (D. Galić) je
specifični slučaj, gdje je shema tri stana nadopunjena "produženim
podestom", tako da je zapravo shemi dva stana dodan mali stan preko
tog podesta. Takvih primjera ima sigurno jako mnogo ali oni nisu
tipični za ovu shemu.
118 \ \l)

Slika 11.42 ........... SL 11.42. Stambena zgrada u Zagrebu , Moše PijaJ..:

SL 11.40. Stambena zgrada u Zagrebu, Moše Pijade
(Grozdan Knežević). Tlocrt V. kata
(Grozdan Knežević). Korištenjem depresije :erena
izdvojen je pješački pristup do razme garaza
SL 11.43. Stambena zgrada u Zagrebu, Moše Pijade
(Grozdan Knežević). Izgled sa ulice Moše Pijade

Slika 11.43

SL I 1.41. Tri različita stana na stubište (Grozdan

Knežević), Zagreb, Moše Pijade (1975). Interpola-
cija između dva građevinska pravca kao i ,.obi-
teljske karakterisitike" lijeve i desne susjedne
izgradnje uz relativno veliki program (32 velika
stana), predodredili su temeljni koncept (razbijanje
mase radi smanjenja volumne agresivnosti) .
Razvedenost tlocrta umanjila je uobičajene nedosta-
tke ove sheme. Slika prikazuje karakteristični kat
desnog dijela zgrade

. p-s.Jm'

~
"e-..:-:::>-

>··
120 121

si. 11.46. Tri stana na stubištu (Hrvoje Davidov-

ski). Blok 4, Travno, Zagreb (1973). Tri različita
stana standardne organizacije. Primjerno riješen
sklop vertikalne komunikacije i odstranjenje
smeća

Sl. 11.44. Tri stana na stubištu (Martina Michel-Vojković), Zagreb (1969). Uobičajena
shema tri stana na stubištu morala je zbog visine zgrade imati dva dizala, pa su osobno
dizalo i vertikalni kanal za smeće pristupačni sa polupodesta

Sl. 11.47. Tri stana na stubištu, autori: Tomislav

Odak, Branko Silađin. Naselje "Franjo Sertić"
Slavonski Brod (natječajni rad 1980). U sklopu
osnovne sheme dva stana na stubištu u kojoj je
projektiran ovaj objekt ugao je riješen po shemi
tri stana na stubištu. Zbog specifičnih okolnosti
{,
sva tri stana imaju dobru poprečnu ventilaciju.
1 Vrlo je zanimljivo uvlačenje lođe balkona, čime
se potpunije integrira vanjski i unutarnji prostor
stana i postiže intimnost lođe

Sl. 11.45. Tri stana na stubištu (Jelena Marijan-

čić). Četverokatnica u Koprivnici (1980) . Razve-
denim oblikom zgrade i različitom organizaci-
jom stanova, prilagođenih položaju, stanovi su
dobili dvostruku orijentaciju. Povećani podest
oslobodio je shemu krutosti i obogatio ulaz u
stanove
 123
122
Sl. 11.51. Tri stana na. stubištu. Stambena zgrada
u Dardi (Predrag Rechner). Projekt 1982. Shema
je varirana. Lijevi tlocrt ima dva stana pristu-
pačna sa glavnog, a jedan sa polupodesta. U
desnom dijelu tlocrta zgrade primijenjena je
shema dva stana na stubištu. Delikatnost polo-
žaja tražila je razbijanje krutosti volumena i
prilagodbu ambijentu, pa je objekt jako razve-
den

Sl. 11.48. Tri stana na stubištu (Slavko Jelinek),

Karlovac, 1976. Dva stana su pristupačna sa
glavnog podesta, a jedan sa polupodesta. Ne-
uobičajeno rješenje, naročito zbog denivelacije
trosobnog stana. Dva manja stana imaju razje-
dinjene zone

Sl. 11.49. Stambene četverokatnice u Karlovcu.

Izgled prema ulici. Zbog intenzivnog prometa
predviđene su duboke lođe bez istaka

l
t

Sl. 11 .50. Tri stana na stubištu (Stanko Kristl)

Ljubljana, Prule. Stambena zgrada Sveučilišnog
naselja namijenjena malim obiteljima. Izgrađena
koncem pedesetih godina
124
Sl. 11.52. Izgled ulaznog pročelja stambene zgra-
de u Ljubljani, Prule. Jednostavna ljepota ove
zgrade i danas može biti primjerom "stambenog
izraza"
11.3. Četiri stana na stubištu
Nejednake vrijednosti stanova i nedovoljna iskorištenost vertikalne
komunikacije upućuju na daljnje povećanje broja stanova po jednoj
vertikalnoj komunikaciji i iznalaženje rješenja koja će ravnopravnije
tretirati kvalitet stanova. To su glavni poticaji koji dovode do sheme
četiri stana na stubištu. Četiri stana na stubištu najviše se primjenjuju u
nizu, ali ima rješenja u vidu slobodno stojećih jedinica kada svaki stan
ima mogućnost dvostruke orijentacije. Ovaj drugi način nema tipične
karakteristike sheme, jer je tu znatno lakše postići čak i vrlo dobra
rješenja budući da otpada glav ni problem: orijentacija.
Četiri stana na stubištu su kao shema racionalni, omogućuju jednostav-
nu primjenu dobrih konstruktivnih rješenja, pogotovo onda, kada su
gabariti zgrada jednostavni i kada imamo iste stanove. Glavni nedosta-
tak je ograničena primjena ove sheme zbog različite orijentacije jedne
prema drugoj polovici stanova, što praktično znači da kod jednostrano
orijentiranih stanova os zgrade mora biti postavljena sjever-jug (odno-
sno sa malim otklonom prema heliotermičkoj osi) kako bi se postigao
Slika 11.53
Slika 11 .54
Sl. 11.55. Detalj stana zgrade u Beogradu, bule-
var Vojvode Stepe. Autori Sofija Vujanac-Bo-
rovnica i Nedeljko Borovnica
125
kakav-takav ekvivalent orijentacije.. Međutim, čak i tako postavljeni
stanovi nisu u orijentac~ji jednakovrijedni. Radi toga se shema često
modificira povećanjem dubine izgradnje, uvrštenjem unutarnjih svjetli-
ka, što otvara mogućnost bilateralne organizacije stanova.
Takvim postupkom ekonomičnost opada, ali se kvalitet znatno po-
boljšava.
U cjelini se ipak može reći da četiri stana na stubištu ispoljavaju znatne
prednosti pred rješenjem tri stana na stubištu.
Shema je kod nas i u svijetu dosta često primjenjivana i to će sigurno
biti i u budućnosti, s time da se danas više preferiraju razvedeniji oblici i
ulažu napori za ublaženje utjecaja orijentacije.
B. Feldman: jednostavni oblik sheme, često konstruktivno rJesenje i
uspjela organizacija tlocrta prema dosljednom funkcionalnom principu
sa čistim grupama. Stanovi nemaju prirodnu poprečnu ventilaciju a
orijentacija im je nejednako vrijedna (sl. 11.53).
Ukoliko se slično rješenje primijeni na slobodnostojeće zgrade, tj. da je
jedna stubišna jedinica ujedno i cijela zgrada onda se problem, kao što
smo već rekli znatno pojednostavnjuje. To se najbolje vidi iz slijedećeg
primjera. ·
Izraleski primjer slobodno stojeće zgrade. Četiri jednaka stana uz
korištenje "proširene komunikacije". Svaki stan ima dvije orijentacije;
koje doduše nisu jednakovrijedne, ali je poprečna ventilacija preko ugla
značajan kvalitet. Naime kod bilateralne orijentacije nijansa u kvaliteti
orijentacije stambene jedinice nije toliko značajna (sl. 11.54).
Povećanjem dubine izgradnje, koja je indicirana ne samo nastojanjem
za boljim kvalitetom stana, nego i propisima za rješenje vertikalnih
komunikacija kod viših i visokih zgrada (stubišta unutar zgrade mogu
se raditi samo do ograničene visine zgrade), moguće je postići dobra
rješenja stanova, gdje su nedostaci različite orijentacije znatno ublaženi.
Sofija Vujanac-Borovnica, Nedeljko Borovnica: Bulevar Vojvode Stepe
(izvedeno prema natječajnom radu) . Postava kuhinje na pročelju i
pored nekih prednosti (neposredna ventilacija i osvjetljenje, te dobra
povezanost na lođu) ima i nedostatke naročito u stanovima unutar
zgrade (osvjetljenje dijela dnevnog boravka, a donekle nespretnu vezu
ulaza sa kuhinjom), međutim, ukupni kvalitet ovih stanova je velik
naročito zbog "kružne veze" (sl. 11.55).
Radi poboljšanja u primjeni sheme i poboljšanja oblikovanja zgrade ide
se na veću razvedenost objekta izmicanjem ili povećanjem površine
pročelja po svakom stanu. Kontaktne površine između elemenata Uedne
stubišne jedinice) se smanjuju, što se pozitivno odražava na tlocrtno
rješenje stambenih jedinica (osigurava poprečnu ventilaciju). U tom
smislu danas se mnogo istražuje i ima mnogo primjera. Rezultati su
naročito povoljni u oblikovanju tj . prostornoj artikulaciji objekata, jer
se omoguć uj e karakterizacija stanovanja u općem izgledu zgrade.
Prirodno da uslijed ove "razigranosti" opada ekonomska opravdanost
sheme, ali se time otklanjaju gotovo svi njeni nedostaci.
Sl. 11.56. Zoran Žunković, Mihajlo Živadinović: Bulevar Revolucije
Beograd (prvonagrađeni rad na natječaju) . Zgrada je realizirana početkom
sedamdesetih godina.
Odsječak iz sredine zgrade je primjer varijante sa dva para različitih
stanova (dva veća + dva manja).
 127
126
Veći stanovi imaju potpuni standard i dvostruku orijentaciju, dok su
manji donekle neravnopravni (sl. 11.58).
Ovaj se postupak može smatrati ispravnim, jer su manji stanovi namije-
njeni obiteljima bez djece, pa su istočna i zapadna orijentacija za njih
gotovo podjednako pnhvatljive.

Slika 11.56
Al. 11 .57. Izgled zgrade na bulevaru Vojvode
Stepe u Beogradu. Autori Sofija Vujanac-Borov-
nica i Nedeljko Borov~ca Slika 11.58

U izrnicanorn dijelu zgrade bilo je moguće nedostatak orijentacije

potpuno otkloniti, tj. osigurati svim stanovima poprečnu ventilaciju,
iako se i ovdje radi o paru različitih stanova. Predviđeni konstruktivni
sistem Žeželjeve montažne gradnje omogućava relativno visoku unu-
tarnju promjenjivost između stanova, pa je moguće mijenjati strukturu
stanova (sl. 11.59).

Slika 11.59
128 129

Veće visine zgrada u skladu s novim propisima zahtijevaju da se

o
···················
vertikalna komunikacija raščlani na stubište i liftove. Postava komuni-
kacijske jezgre unutar zgrade tada nije moguća. Visoki objektj i veliki ''
volumeni traže s druge strane i posebni oblikovni tretman. Sansa se
nalazi u "razbijanju" kompaktnosti volumnog gabarita tj. raščlambi
kuće.

Takvih primjera ima sve v1se. Međutim raščlamba se mora vršiti s

osjećajem za mjeru, jer pretjerivanja osim što su neracionalna mogu i u
oblikovnom smislu da dovedu do negativnog rezultata - pretjerane
usitnjenosti elemenata zgrade, sl. 11.60.

~zamlje
SL 11.61. 4 strana na stubištu, (Slavko Jelinek).
Nagrađeni natječajni rad, Split, 1965. Slobodno
stojeća zgrada daje optimalne mogućnosti za
rješenje ove sheme i kod četiri jednaka stana.
Jasno diferencirane tlocrtne grupe i "čvrs t kon-
cept" ovog primjera ne omogućuju prilagođenje SL I 1.63. Tlocrt prizemlja stambeno-poslovne
izmijenjenim potrebama zgrade u Zagrebu na uglu Petrove ulice i trga ~~
l

l
-.< ;11!5 :O !S
Otokara Keršovanija
~ ~~
'!,.
5~
; ...
i
Sl. l I .64. Četiri različita stana na stubištu (Gro-
zdan Knežević) , Zagreb , karakteristični kat. Svi
stanovi imaju poprečnu ventilaciju \ J
Slika l 1.64
SL 11 .65 . Stambeno-poslovna zgrada u Zagrebu,
ugao Petrove i Trga O. K., perspektiva

Slika I 1.60

Sl. 11.60. E. Gisel: Jako razvedeni oblik sheme 4 stana na stubištu sa

dva velika i dva mala stana. Razbijanje instalacija na dva čvora u
velikim stanovima omogućuje jasne funkcionalne grupe. Nekim detalji-
ma ima prigovora (preduge komunikacije i loša povezanost dnevnog
boravka sa ulazom itd.). Prikazani način rješavanja vertikalnih komuni-
kacija posebno je podesan za visoku izgradnju i u duhu je naših p ropisa SL 11.62. Četiri stana na stub išt u (G. Knežević),
o vatrosigurnosti. Zagreb, ugao Petrove i Trga O. Keršovani (pro-
jekt 1982). Prijelaz od obiteljskih, samostalnih
I na ovom primjeru se potvrđuje da kombinacija različitih veličina kuća u Petrovoj na zatvorenu izgradnju Trga O.
stanova načelno olakšava organizaciju po ovoj shemi. Kod četiri stana K. kao i potreba otvaranja trga od Petrove ulice
na stubištu obavezno se pojavljuje "produženi ulazni podest", time se uvjetovala je volumnu raščlambu i donekle
predodredila rješenje stanova
ostvaruje postepeni prijelaz na daljnje oblike višestambene izgradnje, tj .
na oblike pet i više stanova na stubištu (vertikalnu komunikaciju),
odnosno prijelaz na galerijske sustave. Slika l I .65

9 Višestambene zgrade

130
Sl. 11.66. Četiri stana na stubištu (Candilis, Josic,
Woods) Aix en Provence (1961). Element urba-
ne strukture podoban za kombiniranje . Pristup
stanovima sa polupodesta pozitivno se odražava
i u oblikovanju zgrade (razbija krutost volumena)
Sl. 11.67. Izgled zgrade u Aix en Provence.
Autori Candilis, Josic i Woods
131
Sl. 11.68. Četiri stana na stubištu (Hrvoje Davi-
dovski). Osmerokatnica u Koprivnici (1975).
Slobodno stojeća zgrada, po odnosima tlocrta i
visine približava se stambenom tornju. Vrlo
kvalitetno rješenje sa dosljednim zoniranjem i
efikasnom poprečnom ventilacijom. Položaj
jednokrakog stubišta dobro diferencira ulaze u
stanove
Sl. 11.69. Različite veličine stanova i razvedenost
tlocrta zgrade osiguravaju i u ovom slučaju dob-
ru organizaciju stana, provjetravanje i osunča­
nje . R azl iči t e kon taktne mog u ć n os ti osnovne je-
dinice od 4 stana urbanistički su veoma adapti-
bilne, te je lako izvedivo stvaranje raznolikih
grupacija
Zaključak : Shema četiri stana na stubištu jedna je od najpogodni-
jih shema za višestambene zgrade. Integralnim studiranjem racionalno-
sti građenja i željene kvalitete stana mogu se postići u svakom pogledu
zadovoljavajuća rješenja.
l)*
 133
132

11.4. Pet i više stanova na stubištu

S ciljem još potpunijeg iskorištenja vertikalnih komunikacija nastoji se
još više povećati broj stanova po vertikalnoj komunikaciji, pa dolazimo
do sheme pet i više stanova na stubištu. Već od 1925. pa sve do danas
ima vrlo mnogo prijedloga od pet do osam stanova na stubištu. U
periodu od 1925. do 1935. ti su pokušaji bili naročito intenzivni u
Svedskoj da bi se kasnije proširili i u ostale zemlje. Kod nas se ta
rješenja u većem broju pojavljuju poslije drugog svjetskog rata. Prodor
sheme u Švedskoj objašnjava se time što je u toj zemlji već relativno
rano bila dozvoljena izgradnja pomoćnih prostorija stana bez dnevnog
svjetla uz mehaničku ventilaciju. Kasnije, kad su i druge sredine prihva- Slika 11 .70
tile ova stajališta, došlo je do prihvaćanja sheme 5 i više stanova po
stubištu.
Postoje različiti oblici ove sheme i oni ovise u prvom redu o nacmu
rješavanja vertikalne komunikacije (položaj stubišta unutar zgrade ili na
pročelju), što slično kao kod sheme četiri stana na stubištu ima za
posljedicu manju ili veću dubinu zgrade (iako u principu sva rješenja
po shemi pet i više stanova po stubištu imaju veću dubinu izgradnje od
ostalih do sada obrađenih shema). Slika 11.71
Sl. 11.75. B. Janković, B. Karadžić ,
Druga karakteristika proizlazi iz načina korištenja vertikalne komuni- A. Stjepanović : Senjak, Osijek (prvo-
plasirani rad na javnom natječaju) . ll
kacije (posebno stubišta) za prilaz stanovima, pa imamo: ulaženje sa Primjer stubišta na pročelju sa pro-
proširenog katnog podesta, ulaženje sa produženog katnog podesta (sl. duženim katnim podestom. Soliterni
11.70) i ulaženje sa polupodesta (sl. 11.71). Te varijante nastaju radi objekt omogućav a dobro rješenje i
poprečnu ventilaciju gotovo svih sta-
postizavanja boljeg osvjetljenja stubišta. I kod ove sheme najčešće se
nova
kombiniraju različite veličine stanova, jer se tako može lakše postići
bolji ukupni kvalitet. Sl. 11.77. V . Tv rtko vić , M. Ružić :
' Banjica, Beograd (druga nagrada).
' :' Vlaženje u stanove sa produženih
Oblik " produženog katnog podesta" u stvari je prijelaz na galerijske '' : polupodesta i razvedeni tlocrt zgra-
sustave i ima gotovo sva njena bitna obilježja u pozitivnom i negativ- ~-- - ----- ----- -~ de, kao i soliterna postava rezultirali
nom smislu. Raznolikost strukture stanova, potreba bolje organizacije su kvalitetnom organizacijom i obli-
Slika 11 .72
stanova kao i nastojanje da se postigne poprečna ventilacija i bolje kovanjem
osvjetljenje komunikacija, navode na razvedenost ukupnog tlocrtnog i
volumnog gabarita, pa su zgrade po ovoj shemi često oblikovno Sl. 11.7 8 - Detalj
zanimljive, što je također jedan od razloga (u novije vrijeme) relativno
učestale primjene ove sheme.

Shema: ulaženje sa proširenog katnog podesta sa stubištem na pročelju.

" Y" tlocrtni oblik jedinice omogućuje poprečnu ventilaciju dijela sta-
nova (sl. ll. 70).
Slika 11 .73
Shema: ulaženje sa polupodesta uz zatvoreni tlocrtni oblik zgrade,
dozvoljava samo jednu orijentaciju I-Z. Dubina zgrade je 15 ili više
metara. Osvjetljenje stubišta preko krovnog nadsvjetla između razmak-
nutih krakova nije optimalno pa se katkada pribjegava izvedbi svjetli-
ka (sl. ll. 71).
l
R

Shema : ulaženje sa produženog katnog podesta ima razne varijante. lA 11111111 IIIIIIIIA
Izbor tipa vertikalne komunikacije i stupanj njenog izdvajanja pred-
v
5 .
v v
3

određuje rješenje (sl. 11.72, 11.73, 11.74). Sl. 11.76. Senjak, Osijek: tlocrt karakteristično g
stana
U nastavku ćemo kroz niz primjera moći ustanoviti da je upotrebljivost
sheme pet i više stanova vrlo velika i da je razvedenost tlocrtnog Slika 11 .74 n Sl. 11 .,79 - Detalj stana
gabarita zgrade bitni elemenat kvalitete.
134
135
Na ovoj osnovi moguće je postići intimnost etaže i pored velikog broja
stanova po jednoj vertikalnoj komunikaciji. Dobro postavljena sigurno-
sna stubišta su neophodna kod visina od P+ 7 katova, odnosno kod
svih visina iznad.
Sl. 11.82
Proširenja katnog podesta katkada prelaze u složenije oblike, pogotovo
onda ako je karakterističnu stubišnu jedinicu potrebno nadovezivati u
stubišnom nizu. Tada je od posebnog značaja način rješenja kontakta
između jedin~ca, je~_<?... tome _?natno ovisi kvalitet stana i raspon urbani-
stičke primjenjivosti stambenog niza.
'J.! z~

SL 11.80. Pet stanova na stubištu (Hrvoje Davidovski) Sloboština, blok 16, Zagreb (1981).
Visoka zgrada zahtijevala je dva dizala i vatrosigurni pristup stubištu. Položaj kanala za
smeće nije najpovoljniji, a produženi podest slabo je osvijetljen

Sl. 11.82. R. Karolić, M. Pavković, M. Stojanović : Banjica, Beograd

(treća nagrada). Jako razvedeni ukupni tlocrt zgrade i različitost kon-
taktnih površina stubišnog niza omogućuju veliku raznolikost urbani-
stičke primjene, ali su ujedno neracionalni. Stanovi su riješeni sa
1'

naglašer:om p~stavom gn:pe za blagovanje, koja nije komunikacijski

dobro diferencirana (veza Je kroz grupu, a ne mimo nje), što u izvesnoj
mjeri devalvira kvalitet (sl. 11 .83, 11 .84).

-l
ll l
o o f]]
SL 11.81. Pet stanova na stubištu (Tomislav Odak, Vesna Cimaš) Bihać, Ozim.ice II (1981).
~ D
~808 rn
l~
Korišten je sličan motiv uvučene lođe kao i na natječaju za Slavonski Brod (Odak, Sil a đin ) .
Stubišna jedinica omog u ćava morfološko-tipološke varijacije (ulica, blok, niz)

o o

Slika 11.83 Slika 11.84

136
SI. 11.85. Četiri stana na stubištu (Milan Loja-
nica, Predrag Cagić, Borivoje Jovanović , Radi-
slav Marić) Beograd, Stambeni blok 19, Novi
Beograd (1982). Tlocrt srednje lamele i tipičan
završetak niza. Skeletna konstrukcija omogućuje
veliku izmjenjivost strukture i znatnu fleksibil-
nost u korištenju stanova. Zanimljiv je položaj
prostora za više svrha (između kuhinje i spava-
ćeg trakta)
Zaključak: Shema pet i više stanova na stubištu pruža dobre mogućno s ti
ekonomičnog korištenja vertikalne komunikacije, urbanistički je adap-
tabilna, moguća je i dobra organizacija stanova. Intimnost stambenih
etaža bitno ovisi o načinu formiranja ulaznih podesta. Čini se daje broj od
8 stanova granični (po vertikalnoj komunikaciji), tj. veći broj stanova po
vertikalnoj komunikaciji pripada u galerijske sisteme. Međutim ovu
ocjenu treba prihvatiti uvjetno, tim prije što nije bitna, jer je moguće i sve
oblike višestambene izgradnje preko pet stanova na stubištu smatrati
Sl. 11.86. Stambeni blok 19A u Novom Beogra-
oblicima galerija. du - pogled na grupaciju zgrada
12. GALERIJSKI SUSTA VI
Nizanjem većeg broja stambenih jedinica na horizontalnu komunikaciju
(obično iznad osam jedinica), dobivaju se galerijski sustavi. Ovi sustavi
su nastali u prvom redu zbog profiterske ekonomije, tj. kao rezultat
želje da se što više stanova izgradi na što manjem prostoru. Prvi objekti
su se masovno gradili u SAD, jer su upravo zbog smanjene širine
stambene jedinice i povećanja dubine izgradnje, bili za investitora vrlo
rentabilni. Zahtjevi kvalitetnog stanovanja u početku su zanemarivani.
Međutim kasniji razvoj galerijskih sistema obilježava napor da se
poveća kvalitet stanovanja ali i da se zadrže ekonomske prednosti
sustava. Svaki napredak u tom smislu je, nažalost, umanjivao ekono-
mičnost, pa je u ekstremnim slučajevima činio ove sustave skupim, tj .
poništavao glavni poticaj za njihovu primjenu. Valja reći da je nastaja-
nje galerijskih sustava imalo ponekad i druge razloge, npr., u SSSR-u se
poslije revolucije upravo galerijskim sustavima pokušavalo ostvariti
oblik "kolektivnog stanovanja" sa zajedničkim kuhinjama i prostorima
za društvene susrete. Isto tako, u novije vrijeme, da bi se usporilo trend
otuđenja i intenzivirala socijalizaciju stanara, ponovo imamo eksperi-
mente u SSSR-u, SAD-u, pa i drugim zemljama. Međutim, upitno je da
li baš i isključivo u galerijskim sustavima treba tražiti odgovore i
rje&enja ovih složenih psiho-socijalnih problema, iako ti sustavi očigled­
no pokazuju određene podobnosti.
Galerijski sustavi dijele se na :
- vanjsku galeriju i unutarnju galeriju
(u literaturi se ponegdje samo vanjska gaJenja naziva galerijom , a
unutarnja galerija unutarnjim hodnikom).
Uz galerije s obzirom na rješenje stambenih jedinica varijacije su dosta
velike (stan u jednom, dva pa i više nivoa).
Po položaju galerije u presjeku zgrade razlikujemo : galerija u svakoj
etaži, galerija u svakoj drugoj etaži i galerija u svakoj trećoj etaži.
Sustavi imaju veoma mnogo varijacija.
 139
138

12.1. Vanjska galerija

:~· : : ~,;:
Vanjska galerija može biti zatvorena i otvorena. Otvorena galerija je za
naše klimatsko područje teško prihvatljiva. Poledica, snijeg i izloženost
hladnim vjetrovima stalne su neprilike. Ako se vanjska galerija zatvori 1·····•.·.·
(os takli), onda se pojavljuju nedostaci inače tipični za unutarnju galeriju
Sl. 12. 1. Galerija u svakoj drugoj etaži
(buka) i znatno se poskupljuje izvedba.
- Ulaženje -·u --stanove--u-nivou....,galerije-inkomodira...stanare-(prolaznici~
zaviruju u stanove), što traži izvedbu visokih parapeta ili postavu
.--~-~-- - --' fi
-~ . ....
: ........ · . . :·
galerija
prema galeriji onih prostorija kojima ovaj kontakt ne smeta. To su
::':·:·.·.. . . ..
.·
ipak polovična rješ~11ja, pa se pribjegava znatno svrsishodnijim ali
skupljim rješenjim] tj. spuštanju galerije, koje čak i kod zatvorenih
galerija omogućav da i stanovi u jednom nivou imaju poprečnu Sl. 12.2. Galerija u svakoj trećoj etaži
ventilaciju. Primje a zatvorene vanjske galerije obično upućuje na
različitu strukturu stanova i izvedbu galerije u svakoj drugoj ili trećoj
etaži, jer je tako lakše postići kvalitet stanova (dobra organizacija i A B
poprečna ventilacija) .
l

.l- l
Međutim, načelno se može reći da galerijski sustavi omogućavaju široki 4 -·
kvalitetni raspon rješavanja stambenih jedinica. Unutarnju dispoziciju
moguće je oplemeniti denivelacijom prostora (poluetažama), što bitno •r-
unapređuje prostorni kvalitet stana. Njemački primjer stana u dva H-a
nivoa približava se gotovo kvaliteti obiteljskog niza, barem što se tiče • >-l

unutarnje organizacije (sl. 12.5). Razumljivo da negativnost prevelike

koncentracije stanova na jednu horizontalnu komunikaciju ostaje i
s, e
dalje ozbiljan prigovor. Sl. 12. 6. Vanjska galerija (Slavko Jelinek), Zag-
reb, Rade Končara (1965). Galerija orijentirana
na bučnu prometnicu i sjevernu stranu kuće.
Funkcionalno rješenje sa jasnim zoniranjem.
Skeletni konstruktivni sustav omogućavao je i
fleksibilnije rješenje

D E

i.

Sl. 12.4. Američki primjer ustakljene vanjske galerije l

F

Sl. 12.7. U građena kuć a , Zagreb , Rade Kon č ara

(Slav ko Jelinek) . U oblikovnom smislu, galerija
unosi novi motiv, koji nije jednostavno uskladiti
s različitim karakterom ove ulice

Sl. 12.5. Tlocrti i presjek Sl. 12.3. Oblici vanjske galerije

njemačkog primjera stana
u dvije razine
140 141

~
= :=
~ q
\_ ~

_/ t\
q
• +t
12i
o ~.
1111111 lldJ JJ
l
SL 12.1 O. Vanjska galerija (Boško Rašica), Zadar,
~
blok R. Odvajanje galerije od stanova " privatizira"
ulaz u stanove, ali i poskupljuje izvedbu
H-
l-+- ~ ~
~ 4
\... v

l ll"'\
~ 4

l~

l
~
Sl. 12.11. Vanjska galerija (Candilis, Josic, Woods),
~ 4 stambeni blok "Entonnoir" (1955). Tlocrt karateri-
\__ IL/ stičnog kata. Stanovi su u dvije razine distancirani
od vanjske galerije, tako je izbjegnut neposredni
pogled sa galerije u stan, a i postignuto prostorno
obogaćenje unutar stana

( h Sl. 12.9. Galerija na oba pročelja i presjek podešen

l boljem provjetravanju dali su oblikovno zanimljiv
l ~ q
rezultat
= l=

'a
SL 12. 12. Stambeni blok "Entonnoir" - tlocrt
presjek tipičnog stana

Sl. 12.8. Vanjska galerija (Candilis, Josic, Woods),

Casablanca (1953). Galerije na oba pročelja . Poseb-
ni klimatski uvjeti zahtijevaju posebnu zaštitu od
pretjeranog osunčanja i efikasno provjetravanje
142 143

često se vanjska galerija (a i unutarnja) koristi i za ulaz u tri stana, tako Jedan o~_ra~lo~~ z~ dopm~sko korištenje galerije za smještaj spremišta
da se iz galerije pristupa u sekundarni komunikacijski prostor koji (uz galenJe) Je 1 IZbJegavanJe izgradnje velikog tlocrta podruma kojega
povezuje gornji i donji stan sa galerijom dok se u manji stan ulazi je teško racionalno iskoristiti. '
neposredno sa galerije (sl. 12.13).
X
l0 ~ 1\
l
'"1)("'/)I.~,.._,IXvv>·"-'-'""' 'V"
X XX X XX

~
xx~~ x :x
~ >Č~ Xx;<)<X:Xx X
X X XX Sl. 1_2.17. Vanjska galerija (Tomislav Odak), Zagreb, Sloboština. Karakteristični
~:q~./ \_~~ presjek. Spremišta na galeriji su zanin:!ljivo tješenje koje se u korištenju zgrade
treba tek. potvrditi
'-.J .../ _/ '-.J '-.J iL. )

IL/ ~ CJ e::::> l==:t \J

aJ81[\1Jt!l
]oo
Sl. 12.13. Francuski primjer za ulaz sa galerije neposredno u manji stan i posredno u veće
stanove u etažu ispod i iznad

Sl. 12.15. Vanjska galerija (Tomislav Odak), ·

Zagreb, Slobodišna (1980- 1984). Projekt se na-
dovezuje na iskustvo "Dugave" istog autora,
gdje osnovnu jedinicu čine 3 etaže jednog kon-
struktivnog polja. Ovdje se osnovna jedinica
sastoji od tri etaže kroz dva polja

Sl. 12.14. Primjer galerije u svakoj trećoj etaži. Zgrada je kombinirana od jednoetažnih i Sl. 12.16. Vanjska galerija, Zagreb, Sloboština.
dvoetažnih stanova. Osim tješenja galerija iz kojih se ulazi samo u stanove ima rješenja Izgled objekta u izgradnji
gdje se sa vanjske strane galerije rješavaju zajed_nički se~visni prostori (hobby, sušionice i
sl.). Takav je primjer projekt T. Odaka za naselje Slobostma u Zagrebu (sl. 12.15, 12.16).
Ovdje se radi također o jednom obliku galerije u svakoj trećoj etaži
144 149

Da bi se poboljšao kvalitet stanova, osiguraia poprečna ventilacija i SL 12.28. Unutarnja galerija (Le
obogatila paleta stanova naročita pažnja poklanja se studijama presjeka Corbusier) u Marselju. Velika du-
galerijskih sustava i to podjednako vanjskih i unutarnjih galerija. Tu se bina stambenih jedinica uz usko
pročelj~. ćine susta~ ekonomičnim .
uglavnom radi o razvijenim oblicima galerija u svakoj drugoj ili trećoj
etaži, te u simetričnom i asimetričnom postavljanju galerija (galerija je -~-----~.J~:---~-li<J
......1
Stan rJesen u dva mvoa uz dobru i
potp';lnu ~oprečn';l ventila~ij~. Grupe
naizmjenično na ·oba pročelja), a nisu rijetke kombinacije vanjske i oo su dispoZiciOno Jasne, ah 1 previše
unutarnje galerije u jednoj zgradi. o determinirane, tako da je njihovo ko-
rištenje gotovo do kraja predodređe­

Istraživanja u ovom smislu svakako podižu kvalitet sustava vanjskih =kd~==~~~----RO~R no. Forsiranje velike dubine zgrade
rezultira deformacijom pojedinih pro-
galerija, aii i smanjuju njihovu ekonomičnost, pa se postavlja pitanje da stora stana (spavaonice)
li je možda ispravnije koristiti druge sustave, koji lakše, jeftinije i
potpunije garantiraju bolje rezultate.
R
slučaju
SL 12.29. Stambena zgrada u Marse-
Nekada se rade i dvostruke vanjske galerije. tomU se vertikalne lju (Le Corbusier) Unite d'Habitation.
komunikacije postavljaju između galerija. 1<4<o se na taj način nešto R
Izgledi zgrade
produžuju horizontalne veze, ova rješenja daju dobre rezultate (intere- R
santni međuprostori mogu prihvatiti raznolike sadržaje). Orijentacija
jedne prema drugoj galeriji čini ove komunikacije intimnijim, tj. omogu-
Sl. 12.19. Vanjska galerija na jednoj strani
ćava neke, dobrodošle, vidove socijalne integracije (sl. 12.21).

Neke od varijantnih mogućnosti položaja galerije

o ----~. . . . . . _ _ __
====....:'>----- o

o ,.----- ~ :.~.~.:--~~:0~0~~
~
-······ :----t.<. .__~,;g. .;l
SL 12.18. Vanjska galerija na oba pročelja,
bilateralna orijentacija stanova

Studije se ne ograničavaju samo na presjek, nego i na druge elemente

organizacije, pa se tako na primjer zbog povećanja intimnosti pristupa
stanovima i ostvarenja "vlastitih" ulaza, stambene jedinice nižu slobod-
nije s većim otvaranjem pročelja . ----~'
R -----<"'~-- _.,. O
R - ........~.;:;:;-.;-.;-.;-••®
SL 12.20. Tomislav Odak: primjer vanjske galerije sa međusobno
izmaknutim unificiranim ćelijama stanova, potpuno individualiziranim,
u sebe zatvorenim i okupljenim oko vanjskog prostora (na katu lođe,
o <··· · ···-
------, - - - - -
'>----·
o R
l>šJJ;-.-;;;;-;;;;-;.p:>:- - -
u prizemlju terase). GaleriJa u ovom slučaju prolazi kao tangenta, ."'
povezujući izolirane stambene jedinice u jedinstveni organizam. Sl. 12.20. Vanjska galerija na jednoj strani, de-
nivelacija stamb. jedinica u sredini zgrade, sta-
Spuštena galerija znatno doprinosi kvaliteti stanovanja u stanovima novi riješeni u tri poluetaže
iznad galerije, a nešto manje onima ispod (u odnosu na galeriju stanovi ~L 12.30. Stambena zgrada u Marse-
su vertikalno pomaknuti za pola etaže). Značajno je da je ovom lJu (Le Corbusier) Unite d'Habita-
dispozicijom postignuta i naglašena "stambena karakterizacija" zgrade. tion. Izgled bočnog pročelja
 145
150

SL 12.31. Unutarnja galerija (Tomislav Odak),

Zagreb, Dugave. Interna fleksibilnost je dosta ogra-
ničena

Sl. 12.32. Unutarnja galerija (Tomislav Odak),

Zagreb, Dugave. Veliki stambeni program od 2.000
stanova, ostvaren je prema prvonagrađenom radu
na javnom arhitektonskom natječaju (1975). Izve-
deno 1978- 81 . - Aksiometrijski prikaz
Sl. 12.21. Sofija Vujanac-Borovnica: Blok 29, Novi Beograd (II. povišena
nagrada) . Dvostruka vanjska galerija sa relativno malim brojem stanova
na jednu vertikalnu komunikaciju. Prekinuti kontinuitet galerija ume-
tanjem većeg stana znatno je pridonio povećanju intimnosti. Rješenje
karakterizira dobra izmjenjivost strukture stanova i ekonomiziranje
brojem i položajem mokrih čvorova.
Stanovi imaju uspjelo zoniranje na intimnu i socijalno integracijsku
zonu (autor to naziva: dnevni i noćni boravak). Mali stanovi su riješeni
uz redukciju funkcionalne sheme, dok je kod velikih stanova shema
potpuna.

10 Višestambene zgrade
 147
146

Sl. 12·.24. Galerija u svakoj drugoj etaži bitno poboljšava kvalitet

o štanja" galerije. Već postignuti kvaliteti koji se inače dobivaju primje-
====
R ...
o .z=:=
Sl. 12.22. Sofija Vujanac-Borovnica, tlocrti karakterističnih stanova
rješenja stanova. Ekonomičnost zadovoljava.
Neke od varijantnih o Sl. 12.25 . Izmicanje galerije (asimetrična postava) također pruža veće
mogućnosti položaja o
R mogućnosti .
unutarnje galerije RO
R
o Sl. 12.26. Primjer galerije u svakoj trećoj etaži uz kombinaciju tri
o o r_~zličit_a stana. U jednoi? nivou riješeni su manji stanovi što je prihvat-
o
. ---es---..
~
R lJIVO, Jer se kod takvih stanova može pretpostaviti niži stambeni
ooiXi R standard.
~--- -- -~
o
o
Slika 12.23 Sl. 12.27. U nekim rješenjima primjenjuje se i obostrano asimetrična
b) postava unutarnjih galerija (u odnosu na os zgrade) . Varijante su od
.eostave galerije na svakih pola etaže pa do postave svake 3 1 j 2 etaže .
Cak i kod simetrične postave unutarnje galerije postoje varijante "upu-
'~=r~----~- nom oblika galerije u svakoj drugoj ili trećoj etaži, jedva da se na ovaj
---0-"JXII....... ::····~- ..
........ ;-...
način poboljšavaju, ali se zato konstruktivna rješenja znatno komplici-
raju, što prirodno ima negativni utjecaj na ukupnu ekonomičnost.
Najkarakterističniji galerijski objekt je onaj koji je ostvaren po projektu
e) Le Corbusiera u Marselju. Ova zgrada, koja je postala uzorom u stvari
Slika 12.26 je realizacija poznate Le Corbusierove ideje: "stambena kuća je
mašina za stanovanje", uz primjenu njegovog modularnog sustava sa
nizom specifičnosti u ukupnoj organizaciji vezanih na Le Corbusierovih
pet principa. Ova je zgrada presudno utjecala na mnoge arhitekte u
a) svijetu i bila nemalo puta inspiracijom. Značajno je da su na ovom
primjer najočiglednije došle do izražaja negativne i pozitivne strane
o RO organizacije galerijskog sustava (sl. 12.28, 12.29, 12.30).
.;.;R__..._-_-_-..,.-;.,..(<-__ liVI
~····IIT'-J
RO RO
Ro

R
............ ~
~·-···

~
l(
...
IIX
RO
RO
Adiranje motiva stambene jedinice kao i horizontalne cezure nastale
umetanjem drugih sadržaja (kat-trgovina, terasa za rekreaciju itd.) pod
RO rukom velikog majstora, stvorili su objekt atraktivno oblikovan, što je
Dvostruke vanjske galerije, osjetljive su na izbor orijentacije pa je ___ .. R
dalo novi poticaj. Oblikovne šanse koje pružaju galerijski sustavi
takove zgrade najispravnije postaviti sa dužom osi u smjeru sjever- jug. b) R
Slika 12.24 RO
sigurno su jedan od bitnih razloga što se oni relativno mnogo projekti-
Vrlo uspjela rješenja ovog galerijskog oblika mogu se dobiti izmicanjem RO
raju. Međutim dok se oblikovna ekspresija (izgled zgrade) može doseći
etaža prema unutarnjem međuprostoru (kaskadiranjem objekta). o o na jednom zbilja zadovoljavajućem nivou, daleko je teže to postići
R R
unutar zgrade tj. suzbiti uniformnost pa i dosadu, zato se upravo u tom
RO smjeru najviše eksperimentira. Iznalaze se rješenja kojima će se izbjeći
12.2 U nutarnja galerija ------~~---.. o
RO
R •----" tipično ćelijsko nizanje, naročito u slučajevima kad se stanovi nižu
š----JMRO a) obostrano uz galeriju (stanovi u nivou galerije).
Slično ·kao i kod vanjske galerije, i unutrašnja galerija omogucuJe ~oM~~~s---- R
različita rješenja uodnosu na pristup i rješenje stana. Položaj galerije u
Slika 12.25 o
presjeku zgrade od bitnog je utjecaja na rezultat, zato upravo u tom
R
pogledu postoje različita rješenja. Problem intimnosti-pristupa, komodi-
teta stanovanja (izolacija od buke) kod unutarnjih galerija još je složeni- R

ji. Ovo naročito dolazi do izražaja kod rješenja, gdje se stanovi nižu u o .., _____ ~....- - - - - o
=====::,'>----.. o
nivou sa galerijom sa jedne i druge strane, zato se kod unutarnjih R .., ____ ,~;.-,.{><3--~ RO o
galerija obično upotrebljavaju oblici galerije u svakoj drugoj ili trećoj R
~-·······'""'·
etaži. Valja, međutim istaći da se kod unutarnjih galerija (kao što smo :··············· R
uočili i kod vanjskih) mogu posti~i vrlo dobra rješenja stambenih je- o:
dinica.
b)
Slika 12.27
Sl. 12.23. Stanovi u nivou galerije neintimnost pristupa, bez popreč­ a)
ne ventilacije, ali velika ekonomičnost u eksploataciji horizontalne
komunikacije
JO•
148 151

ll .-:-- Sl. 12.33. Unutarnja galerija (Tomislav Odak),

r:::::JI Zagreb, Dugave. Stanovi su riješeni unutar jednog
~ l konstruktivnog raspona. Rješenje je u tragu nekih
l i ll američkih i engleskih primjera, koji su na višoj

J
~

.----.. l 1.-- 'K' Wc TT 1 l ~ ~ e, tehničkoj razini

~ ,_f
l l

~D, o ==
==
t--

;~ D
n-·· m ~
f--
~
IF=

~T l l l ~J9[QJ )i' ........... l& --~

l
e

o l

'
152 153

SL 12.36. Unutarnji izgled galerije (zadnja etaža)

stambeno-poslovnog objekta S~, Zagreb, Klaka .
Autor Branko Kind

Slika 12.35

Sl. 12.34. Unutarnja galerija (Branko Kind). Objekti

S 1 , Sz, Zagreb, Klaka. Jedan od rijetkih primjera
primjene SAR metoda u nas. Podjela tlocrta na Sl. 12.35. Presjek i izgled bočnog pročelja stambe-
"zone" i "margine" omogućuje relativnu felksibil- no-poslovnog objekta Sz - Zagreb, Klaka (Branko
nost. U oba objekta predviđena proširena unutarnja Kind)
galerija sa osvjetljenom odozgo. Ovo je oplemenilo
prostor galerije i učinilo intimnijim pristup u sta- Slika 12.36
nove

++-t-1•"--+--,'-',....,.--~ ~ m~ J~c U./1 U. ~KP ~tijj:;l::o!::~J-14j+tif'tJJ11-isD1l

:t
,_J -

SL 12.36a. Tlocrt karakteristič­

nog kata sambeno-poslovnog
objekta S 1 , Zagreb, Klaka
,l
154 155

Takav je primjer prof. Strižića, (sl. 12.37) gdje se galerija naizmjenično Nazubljena zgrada smanJUJe glomaznost zgrade, obogaćuje vizure
oslobađa" i kroz to intimizira, a stanovima daje djelomično i južna bolje korespondira sa vanjskim prostorima.
~rijentacija . Ov~kvo rješenje t~važi. međut!m velika sredstva, koja nisu
srazmjerna postignutom pobolJsanJu kvalitete stana.
Nekada se poboljšanja traže u "razigranosti" galerije, skraćenju vizura,
što obično ima vrlo pozitivne posljedice. Razvedenost gabarita, koja
\
obavezno prati ove pokušaje nije preskupa cijena za postignuto
poboljšanje.

Sl. !2.37. Zdenko Strižić : Modificirani oblik unutarnje galerije

Sl. 12.39. Lambeth Towers, Kennington, London (Edward Hollamby). Tlocrti karakteri-
stičnog kata. Unutarnja galerija je izlomljena i na nju se nižu kvadratični tl ocrti dilitiranih
kubusa. Ova "živost" gabarita učinila je objekt vrlo atraktivnim i "stambenim" . Tome
pridonosi i detalj oblikovanja

Jedan vid nastojanja razbijanja monotonije i povećanja intimnosti je

paralelno postavljanje dvije i tri galerije (vrlo rijetko više od tri) .

Sl. 12.40. Lambeth Towers, Kennington, Lon-

don (Edward Hollamby). Izgled objekta

Sl. 12.38. W . Duttmann : Fragment kontinuiranog niza. Unutarnja

galerija je razvedena. K_ao glavna vertikalna komunikacija predv\dena
su dizala dok se stubišta postavljaju periferno, čime se doprinosi
vatrosigurnosti zgrade. Svi . veći st~~ovi imaju i poprečnu ventilaciju.
Sl. 12.31. Blok 22 u Novom Beo-
Razvedenost tlocrta zgrade Ima pozitivnog odraza na unutarnju organi- gradu (l nagrada) . Autori Boži-
zaciju i vanjsko oblikovanje. Kontaktne površine su spretno riješene dar Janković , B. Karad ž i ć i A.
tako da zgrada ima veliku urbanističku upotrebljivost. Stjepanovi ć
 157
156
~ -a

Sl. 12.42. Kombinacija vanjske i unutarnje gale-

rije (Grozdan Knežević, Dina Zlatić), Zagreb,
A
Ilica 81 (Projekt 1977), Tlocrt I, Il, III kata i
potkrovlja j
l'""/
p
.... rr STAN 1
120rrr
1 U.AZNI PROSTOR
2 DNEVNI BORAVAK

-
J BL.AGOVANJE
1-'
t 4 l<l.HINJA

---
r-- 5 SOBA
-l"' 6 SANITARIJE
7 SPREMSTE

;.... - 8 TERASA

Tlocrt I kata

Sl. 12.43. Stambeno-poslovna zgrada u Zagrebu,

Ilica 81 (G. Knežević, D. Zlatić). Presjek. Ne-
specifična kombinacija galerijskih sustava zbog
Tlocrt III kata boljeg uklapanja objekta u povijesni ambijent
Ilice (mirno pročelje) i što većeg otvaranja pre-
ma velikom zelenom prostoru unutar bloka

Tlocrt IV kata

Sl. 12.44. Stambeno-poslovna zgrada u Zagrebu,

Ilica 81 (G . Knežević, D. Zlatić) . Tlocrti stanova

Tlocrt potkrovlja
13. STAMBENI TORNJkVI

Poslije drugog svjetskog rata pocmJU se u Evropi učestalije graditi

stambeni tornjevi (u Americi i drugdje izvan Evrope bio je i ranije
poznat ovaj obhk višestambene izgradnje). Poticaj je uglavnom bila
nagla urbanizacija u kombinaciji sa nastojanjem da se ostvari što veći
profit prodajom zemljišta i najamninom. Elemenat nagle urbanizacije i
nekritično preuzimanje stranih uzora kao i neke specifičnosti našeg
društveno političkog sistema doveli su do jake i neopravdane učestalosti
izgradnje tornjeva u našoj zemlji. Šezdesetih i početkom sedamdesetih
godina stambeni tornjevi nicali su ne samo u velikim gradovima, nego i
u mnogim manjim mjestima nerijetko devastirajući sredinu u kojoj su i
građeni. Kod nas profitni interesi praktično nemaju utjecaja, pa je tim
još čudnije što smo tako intenzivno gradili stambene tornjeve. Cini se
da se gradnjom visokih objekata, pogotovo u sredinama gdje za to ne
postoji ni jedan valjan razlog, željelo na određen način afirmirati snagu
novog nastajećeg društva. U svakom slučaju, činjenica da smo po broju
stambenih tornjeva u ukupnoj stambenoj izgradnji bili među prvima u
svijetu zaslužuje podrobniju analizu, tim prije što je odavno poznato da
ovaj oblik stambene izgradnje ima velike nedostatke. Međutim, uvijek
će biti razumnih razloga, koji će ponekad uvjetovati i rješenja sa
stambenim tornjevima. U slučajevima kada je potrebno ostvariti veliku
gustoću stanovništva (nadopuna velikih centara sa stambenom struktu-
rom, kad je raspoloživi prostor za stanovanje mali, a potreba velika
itd.) ili kad posebnost ambijentalnih karakteristika na to upućuje,
rješenje sa stambenim tornjevima može biti i jedina prava solucija.
Nekada će i čisto oblikovni razlozi biti dovoljni da se gradi visoko
(potreba akcentiranja centra, uravnoteženje oblikovnih odnosa itd.).
Iako se, dakle, ovaj oblik stambene izgradnje ne može sasvim odbaciti,
valja uvijek imati u vidu prednosti i nedostatke. Prednosti se iskazuju
kroz:

- Mogućnos~ postizavanja velikih gustoća na malom prostoru što je

urbanistički ekonomično, jer se racionalno koristi zemljište, komunalne
instalacije i oslobađa prostor za druge namjene.

- Mogućnost valjane oblikovne artikulacije centara i drugih urbani-

stičkih kompleksa.
160 161

- Mogućnost dobre organizacije stana naročit? k<;>_d tipova stambenih Stanovi (karakteristični kat: četiri tro so b na stana + garsonjera) riješeni
. tornjeva, gdje je moguća izvedba poprečne ventilaCIJe stanova. su po kl. funkcionalnoj shemi. Položaj WC-a sa dvostrukom vezom
omogućio je da se za trosobni stan predvidi samo jedan WC. Pored
Međutim i pored toga što je moguće yr?jek~irati dob!~ s_tal?-_ove tre_ba čistih funkcionalnih grupa, prilagodivost stana je mala. Međutim tada
istaći da stanovanje u stambenim tornJeVIma Ipak u sustmi niJe osobito se inzistiralo u prvom redu na tzv. funkcionalnoj čistoći i "pravednoj"
podesno, jer su nedostaci veliki. N aime podizanjem stan~vanja u visinu jednakosti istih stanova. Međutim daleko je ispravnije koristiti predno-
još je mnogo znatnije izražen opći nedostatak više~tambeno~ stanov':'a- sti koje daje pozicija stana u tlocrtu zgrade, tj. koristiti mogućnost
nja - gubljenje intimnosti i kon~akta s~ te_renom, sto postaJ~ naroc1to bilateralne orijentacije, pogotovo ako time neki stanovi mogu dobiti
problematično kad se u stambe~Im_ t~rnJeVIma nalaze stanovi_ z~ poro~ južnu orijentaciju. ·
dice s više djece. Osim ovog pnncipiJelnog nedostatka postoJe 1 drugi
tehničko-ekonomske prirode. Te zgrade su skupe, jer zahtijevaju speci-
fičnu konstrukciju i naročita osiguranja u potresnim zonama (praktično
cijela naša zemlja je potresno jako ugrože~a). Kod visina većih od P+.?·
osiguranje protiv požara, kao i cjelokupni problem efika~ne evakua~~e
postaju komplicirani i ~kupi_ (suv~~mene·v vatrogasne lJestve ~o.stiz~
visinu od osam katova), tj. yalJa rad11I stub1sta po posebnim propisima 1
osigurati dodatne i sigurne puteve za evakuaciju stanara.

Velika visina traži također veći broj i sigurniju konstrukciju liftova,

zatim posebne uređaje za odstranjivanj~ smeća i op~enito poskuplj~je
sve inastalacije. U većini naših mjesta obično nedostaJe tlak za snabdiJe-
vanje gornjih katova vodom što uvjetuje izvedbu posebnih, relativno
skupih uređaja. Slično je i sa ventilacijom pomoćnih prostorija u stanu.
Zbog velike koncentracje mjesta koja se o~raču~u ventilacijskim kan~­
lima ne možemo se osloniti samo na pnrodm uzgon pa se moraJU
predviđati skupi mehanički sustavi itd.

13.1. Tipične sheme stambenih tornjeva

Organizacija tipične etaže stambenog tornja moguća je u nekoliko

shema. Najčešće su to "H", kvadrat, "T", "Y" i "krug" shema. Ostali SL 13.2. "H" shema sa četiri stana u etaži (G.
Knežević)
oblici tlocrtne organizacije izvode se iz ovih shema njihovom modifika-
cijom ili kombinacijom. Postoje tako~er rij_~tki primjeri ~ješenja stambe-
nih tornjeva koji se ne mogu svrstati u niJednu od oVIh shema (F. L.
Wright: Neboder od jedne milje i sl.).

oo~
[}tJ Di]
H" .shema o shema .. r·· shema o shema

SL 13 . 1. Tipi č ne sheme stambenih tornjeva

H" shema je uz "kvadrat" shemu najviše korištena. Broj stambenih

j~dinica varira, ali obično ne prelazi više od pet (sl. 13.2). G . Knežević: SL 13.3. Stambeni tornjevi, Zagreb, Čazmanska
(Grozdan Knežević)
Stambeni tornjevi u Zagrebu, realizirani prema prvonagrađenom radu
za tipske stambene tornjeve 1961. Shema omogućuje poprečnu ventila-
ciju stanova što u ovom rješenju nije iskorišteno.
ll Višestambene zgrade
 162
163
Sl. 13.4, 13.5. B. Duplančić : Stambeni tornjevi u Zagrebu, primjer u
kojem su iskorište~e mo~~ćn~sti "H" _shem.e za bilateralnu orijentaciju
stanova sa potpumm konstenJem kvaliteta JUŽne orijentacije. Kod ovih
tornjeva postignut je "stambeni karakter" i pored relativno nerazve-
denog tlocrtnog gabarita, što inače nije jednostavno.

"H" shema ne koristi se uvijek u jednostavnom obliku, već se nerijetko

nastoji upravo većom razvedenošću tlocrtnog gabarita postići bolju
"stambenu karakterizaciju". Kod nas propisi za rješavanje vertikalne
komunikacije u v_isok_im zgradama, _koji se primjenjuju u posljednje
vrijeme, ne dozvolJ~VaJU J?Ostavu stubišta unutar objekta ili je uslovljuju
nizom dodatnih osiguranJa, pa uglavnom gradimo stambene tornjeve sa
stubištem pristupačnim na etaž?-ma sa lođe. Ranije je i kod nas (u
nekim zemljama i danas) bilo dozvoljeno stubište postaviti unutar'
objekta. Ova okolnost bitno utječe na rješenje ne samo sheme H"
nego i svih drugih shema, o~nosno ima sasvim određene posljedic~ na
tlocrt i oblikovanje stambemh tornjeva. Slika 13.10

Sl. 13.6. H. Maure_r: Ra~ed~ni oblik "H" sheme. Primjer građenja

stambenog tornja diferenciranJem stana od vertikalnih komunikacija i
njihovo "prepozn~val?je" uv?b~ikovanju zgrade. Na ovu temu ima jako Sl. 13.6. Tlocrt karakterističnog kata.
mnogo pokušaja 1 om se ocltUJU ne samo tlocrtno nego i volumno što Autor H. Maurer
prirodno može dati bolji i potpuniji rezultat. Takav primjer je i stambe-
ni toranj engleske grupe autora. Vertikalna raščlamba masa olakša-
va" volumen i doprinosi stambenoj karakterizaciji. " Sl. 13.4. Tlocrt karakterističnog kata. Autor
B. Duplančić

SL 13.7. H. Bennett, F. G. West, K. l. Campbell, J. Cairns: Razvedeni

oblik "H" sheme sa dvostrukom orijentacijom stanova i vertikalnom
raščlambom masa, usklađen sa sigurnosnim propisima.

Ako je stubište unutar zgrade onda je razvedenost konture zgrade

drugačija, ali opet s ciljem omekšanja volumena.

SL 13.8. R. Anger, P. Puccinelli, C. Pivor, P. Junilon: Jako razvedena

kontura stambenog tornja doimlje se kao ornament zbog vertikalnih i
horizontalnih poJ?aka (sl. 13._9). U _razgrađivanju volumena i jačanju
sekundarne plastike rezultat Je ovdje suprotan od željenog (negacija
primarnog oblika zgrade).

"Kvadratična" shema po svojoj učestalosti gotovo je podjednaka H"

shemi. Karakteristike su joj također vrlo slične. I kod ove sheme 'ima
čvrstih, nerazvedenih oblika, ali i manje odnosno više razvedenih. Slika 13 .9 SI. 13 .11. Izgled stambenog tornja. Autor A.
Artur

Tlocrtni oblik kao i rješenje stanova jako podsjeća na shemu cetiri stana
' na stubištu, naročito onda ako je vertikalna komunikacija unutar stanova postignuta je intimnost pristupa svak?m s~anu. Tehnolog~j_a
zgrade. Kod "čvrstih" tlocrtnih gabarita obično ima problema sa "klizanja", koja je projektima bila nametnuta (tako Je poznato. da mJe
oblikovanjem pa se rješenja ponekad traže u neopravdanom formalizmu . prikladna za stambene zgra_de), ni)e ~e posebn? ne_g~tivn_o reflektu_~la ~a
A . Artur : Tipična kvadratična _sh~ma uz pokušaj formalnog omekšanja rješenje stanova. Stambem tornJeVI u VeslackoJ Jedm su od nJetkih
horizontalnim istakama za koJe Je teško naći opravdanje. Razvedeniji stambenih objekata, koji su dobili "Borbinu nagradu".
oblici ove sheme pružaju veće šanse, sl. 13.10.
Razvedenost koja je opterećena pretjeranom artikulacijom valja izbje-
SL 13.18, 13.19. S. Jeline~, J. ~in~rdić dali su uspjeli primjer umjereno gavati, jer je kod visokih zgrad~ ipak primarna osnov~a volumna
Sl. 13.5 . Izgled stambenog tornja u Zagrebu.
razvdene sheme (stambem ~OrnJeVt, Zagreb, Veslačka. Naročita je kvali- građa. Anger, P. Puccineli, V. Veder : sekundarna plastika balkona
Autor B. Duplančić
teta ovog stambenog tornJa ~ dobro riješenoj komunikacijskoj jezgri, doduše olakšava" masu, ali je ipak kao pristup problematična. Zgrada
koja zadovoljava sve vatrostgurnosne zahtjeve. Iako je na etaži 6 bi vjero~atno i bez toga dodatnog dinamizma bila dovoljno razvedena
(sl. 13.20, 13.21).
ll*
164 165

Sl. 13.15. Stambeni tornjevi (Mies van der Rohe)
_ Chicago ( 1948- 51 ), uz jezero Michigan. Jedni
od svjetski najpoznatijih stambenih tornjeva izdu-
žene kvadratične sheme. Dvije komunikacijske
jezgre na srednji h?dnik (rješe~je koje ne za.do~
voljava naše proptse) oko koJeg su okup!Jem
osam stanova. Rješenje podsjeća na jedan raniji
projekt ist~g auto~a. ~ednopr?st?rni k.oncep~, ali
sa dorečemm zomranJem na mtlmnu 1 soc. mte-
grativnu zonu. Stanovi ovakvog tipa i veličine su
podrobni stambenim tornjevima (porodice bez
djece i samci)
Sl. 13.22, 13.23. F. Scarlett: Shema "T" je dosta prikladna ukoliko se ne
opterećuje velikim brojem stanova. Kod ove sheme stanovi se mogu
jednosavno orijentirati na dvije strane. Oblikovno se također mogu
dobiti dobri rezultati, pogotovo ako se "karakterizacija kuće" ostvaruje
stambenim jedinicama ili razbijanjem strogog oblika sheme, tj. izmica-
njem krakova, (sl. 13.24, 13.25 ).
"Y" shema je po svojim karakteristikama gotovo potpuno identična
"T" shemi, sa istim šansama za uspješnu organizaciju tlocrta stanova i
cjeline objekta.

Sl. 13.12. Stambeni toranj (Slavko Jelinek) -

Zagreb, Zapruđe (1966- 68). Kvadratična she-
ma. Tlocrt karakterističnog kata. Stanovi su
riješeni funkcionalno i dosljedno. Raspon izme-
đu zidja je 3,60 m

Sl. 13.13. Stambeni tornjevi, Zagreb, Zapruđe

(Slavo Jelinek). Pogled na grupu tornjeva

Sl. 13.14. Stambeni toranj (Josip Franko!, Bran-

ko Kind), Zagreb, Klaka (1983). Tipološki izme-
đu "H" i kvadratične sheme. Nešto prevelika
komunikacijska jezgra za samo četiri stana na
etaži. Kvalitet stanova je neujednačen,,a vanjski
prostori (lođe i balkoni) nesrazmjerni veličini
stana

Sl. 13.16. Stambeni tornjevi "blizanci" iz Chica-

ga, potvrđuju poznatu Mies van der Roheovu
oblikovnu orijentaciju "malo čini puno", tj. adi-
ranje jednog rasadnog elementa uz perfekciju
tehničke izvedbe. Dramatičnim sučeljavanjem
dva ista volujmena, dobivena je snažna urbana
ukupnost, međutim izostala je specifično stam-
bena artikulacija (opet u duhu autorovih načela)
166 167

Sl. 13.17. Stambeni toranj (Drago Ibler), Zagreb, ugao Martićeve i Slika 13.19
Smičiklasove (1959). U donjim etažama nalaze se poslovni prostori, a u
gornjim stanovi. Tipološki toranj ide u izduženu kvadratičnu shemu (5
stanova na etaži). Površina dvosobnih stanova je relativno velika, ali i
vrlo podobna za unutrašnju transformaciju. lako je projektiran u
vrijeme kad se posebno nije razmišljalo o fleksibilnosti, ovaj toranj ima
značajn~ kvalitete u tom smislu. ·

Sl. 13.17a. Detalj sjevernog pročelja. Sve fasadne ispune su od drva, a na krovnoj terasi je
drvena pergola. Kombinacija vrlo trajnog armirano-betonskog skeleta i organskog mate-
rijala (drva) stvara probleme u održavanju

Sl. 13.17b. Tlocrt karakterističnog kata. Autor

Drago Ibler

Sl. 13.20. Tlocrt karak-

terističnog kata. Auto-
ri Anger, P. Puccineli i
V. Veder

Sl. 13.22. Tlocrt tipične " T" sheme. Autor F. Sl. 13 .21. Izgled stambenog tornja. Autori Ange~; Slika 13.23
Scarlett Puccineli i V. Veder
168 169

Sl. 13.22, 13.23. F. Scarlett: " Klasični oblik , T' sheme". Iako rješenje
stanova ne bi moglo biti ocijenjeno pozitivno, očigledno je da to ne
proizlazi iz defektnosti sheme. I ovaj oblik sheme pruža gotovo optimalne
uvjete za uspješno rješenje stanova.
Sl. 13.24, 13.25. J. B. Diamond, J .. A. Redfern: Diferenciranjem krakova
shema postaje oblikovno zanimljivija, a redukcija broja stanova po etaži
otvara šire mogućnosti za kvalitetnu organizaciju stanova.

"Krug" shema i njoj slična "poligonalna shema" vrlo su rijetke u

praksi. Razlozi što ovih shema nema više, i pored neosporne oblikovne
atraktivnosti, nalaze se u bitno različitim kvalitetima orijentacije stam-
benih jedinica i posljedicama koje te sheme imamu na formiranje
·~ prostorija stana (lomovi, nepravilni kutevi i sl.). Vrlo je pozitivno kod
ovih shema što se koncentriraju vertikalne komunikacije na malom
prostoru i pročelje maksimalno koristi za stambene sadržaje. Osim toga
postiže se vrlo dobra ekonomičnost etaže (veći broj stanova) i tehnološki
vrlo pogodna rješenja (građenje oko jezgre).
Neki od primjera izgrađenih po kružnoj shemi spadaju u oblikovno i
"stambeno" najuspjelija rješenja u tipologiji stambenih tornjeva.
Bertrand Goldberg: Marina City, Chicago 1959. (sl. 13.26, 13.27) su
vjerovatno najuspjeliji stambeni tornjevi " krug" sheme. Jednostavno, ali
" stambeno" oblikovanje uz logičnosti dosljednost funkcije, konstrukcije
i oblikovanja čine ove objekte uzornima. Međutim , neadekvatnost
orijentacije dijela stanova, nedostatak prirodne poprečne ventilacije ipak
bitno umanjuju ukupni kvalitet.
Razlike između kružne i poligonalne sheme praktično ne postoje, jer su i
kružni tlocrti ta kođ er u stvari poligonalni.
i
·~ Sl. 13.28, 13.29. O. Stonorov, R. E. Martin: Poligonalni stambeni toranj .
Dosljednost u poligonalnom konceptu dovodi do nepravilnih :oblika
prostorija u stanovima, što otežava njihovo svrsishodno korištenje. Iako
shema gotovo nameće jednake stanove po etažama, čini se da bi se mogla
postići bolja rješenja upravo kroz različitost strukture po etaži. Na taj
Slika 13 .29
način bilo bi moguće većim stanovima dati povoljnije orijentacijske
Slika 13.27 uvjete.
170
Sl. 13 .30. Stambeni toranj Cumballa Hill, Bom-
bay (C. M. Correa sa t~om) izgrađ~n 1?82.
godine. Središnje post~vlJena ~omur~t~aClJSka
jezgra sa 4 dizala na koJU se v:~JU vellk1_stano-
vi. Rješenje nije sukladno n~s_un . prop1s1ma za
visoke ~tambene objekte. RJesenJa stanova su
vrlo komforna sa bogatim terasama. Tlocrt1 ka-
rakterističnih stanova

'
14. TERASASTE STAMBENE ZGRADE
Izgradnja povlačenjem katova od baze prema vrhu (terasasta izgradnja)
poznata je već jako dugo . Od starog vijeka (Babilonska kula) , gradnja
starih Maya, preko futurista (Mario Chiattone, 1919), pa sve do naših
dana traje kontinuitet zanimanja za ovu temu. Niz arhitekata vraćalo se
Sl. 13.31. Stambeni toranj Cumbala Hill, ~om­ toj davnoj inspiraciji. Nije to doduše bilo samo stanovanje, koje se
bay (C. M . Correa sa tim~m~ . Izgl~d. o?Jekta. pokušavalo rješavati terasasto, nego su se ponekad i drugi sadržaji tako
Snažna plastika bočnih loggta l razmJe~taJ ~tv~­ D D
ra na pročelju čine da se ovaj toranJ dOimlJe koncipirali, tako je npr. arhitekt Tony Garnier u svom vizionarskom
stambeno projektu "industrijskog grada" (1901-1904) također koristio terasastu
formu. Međutim suvremeni oblici terasaste izgradnje stambenih zgrada
značajnije su afirmirani sredinom šezdesetih godina, kada se u Švicar-
skoj grade prvi objekti. Od tada je u svijetu, a ponešto i kod nas
i l •1f• i l
projektirano i izvedeno niz primjera. Razlozi za nastajanje većeg broja
kompleksa (naselja) nalaze se u općem nezadovoljstvu shematizmom
Sl. 14. 1. Geneza terasaste izgradnje blokovske ili soliterne moderne višestambene izgradnje. Osim toga
terasasta izgradnja pruža istaknutu šansu u naporima za individualiza-
ciju, stambenu karakterizaciju a u krajnjoj liniji i šansu za humanizaciju
\ višestambene izgradnje.
\
Ako zanemarimo oblikovni poticaj i revolt na shematizam, gledano sa
l
stajališta tipologije stanovanja, terasasta izgradnja ima svoju genezu .
Korijeni su svakako u " obiteljskom nizu" i tzv . " tepih" izgradnji . Radi
l
., .
toga izvorni oblici ove izgradnje nisu projektirani kao visoke zgrade.
Tek kasnije, kada terasasta izgradnja postaje preokupacijom nekih
vizionarskih autora, zamišljaju se i vrlo visoke građevine na ovom
principu.
Sl. 14.1. Geneza terasaste izgradnje. Niz i "tepih" ograničeno rastu u
visinu, nastaje novi oblik stambene izgradnje. Rezultat omogućava
interpretaciju (orijentacija prema vani ili unutra) . Aplikacija sistema
Zaključak: Stambeni tornjevi u stambenom_ smis~u im.~ju ozbil{?.ih
l~
dozvoljava prirodnu kao i umjetnu kosinu (padinu).
nedostataka, pa odluku o njihovom građenJU . valJa UVIJe~ te~e p~o Najčešće se koristi samo jedan nagib, znatno rjeđe dva nagiba, bez
reis itati kao uostalom i svaku drugu gradr:-Ju stambem sa rzaJa obzira da li se radi o prirodnoj ili umjetnoj konstrukciji padine.
ptzna dp vistne
· ·
o
d p+ 8 (što J· e danas negdje propis odnosno preporuka) .
.· l" ·h 1 će Svakako da se potpuniji uspjeh postiže terasastom izgradnjom na
Ako se stambeni tornjevi ipak moraju grad1t1 (a va Ja~~ ra~. oga
onekad biti) onda treba strukturom stanova, a -~a~oc1to nJihovo~ ~........,__,_;r_
.. prirodnim padinama, jer je kod " umjetno" formiranih padina tj . ,
konstruktivnih sustava koji "nose" terasaste stambene jedinice obično :
katnom dispozicijom nastojati ispraviti neke uoblC~Je~e defekt~: . tj.
vrlo teško izbjeći agresivnost tehnologije pa se na neki način time
velike stanove treba rješavati u niž~~ etažama,. a manJe 1_ ma_l_~ u ~lSlm. Sl. 14.1a. " Pozitivna" i "negativna" forma tera-
devalvira smisao ove izgradnje.
N v"tu pažnju potrebno je obratiti stambenOJ karaktenzaClJI objekta~ saste izgradnje
t" arf~~iranju odgovarajućih i prikladnih v~njskih prost?vra (lođe, l Strmina nagiba može biti jako različita a kod prirodnih padina ne mora
tJ~rase) jer se time bitno u~anjuju nedostaci ovog tipa v1sestambene biti jednaka u cijelom presjeku (sl. 14.2). ·
izgradnje (i ne samo ovog tipa).
172 173

Sl. 14.3. "Pozitivna" i "negativna" forma terasaste izgradnje moguća
je u prirodnom i umjetnom obliku.
Strmiji nagib varira od 10° -90° tj. moguće je da jedan dio nakupine
bude i potpuno okomit.
~~~~-----~:~~-~~1;--~~~:-------,
"Negativne" forme terasaste izgradnje traže povoljno distanciranje
---
nasuprot orijentiranih stambenih terasastih jedinica, što kod umjetnih
oblika obično znači i dva posebna konstruktivna sistema.
Kod manjih zgrada, čija je visina ograničena nema potrebe da se
diferencira konstruktivni sistem na onaj koji nosi jedinice od konstruk-
tivnog sistema same jedinice, pa se u tom slučaju radi o jedinstvenom
sistemu. Osim toga nerijetke su kombinacije da se jedna strana objekta
projektira terasasto, a druga okomito što je također kod malih visina
moguće riješiti jedinstvenom konstrukcijom.
§uvrerneni oblici ovog tipa izgradnje datiraju od 1957. kada su se u
Svicarskoj poče~a graditi terasasta naselja. Odatle se " pokret" proširio i
:----------~ na ?ru~.e zemlJe. Kod n~s _je bilo više projekata ali daleko manje
reahzaCIJ~· Jedan takav pnrnJer je "Naselje sunca" u Sarajevu, projek-
tant: J . Straus (sl. 14:6). Izbor nagiba padina kao odabrane visine
5 10° izgradnje na raznim lokacijama u svijetu je vrlo različit. Od sasvim
blagih padin~ i gradnje s karakteristikom "tepih naselja" (Paul Ru-
dolph: stanovi za studente u Ne!V Havenu) pa do strmih padina i izrazitih
obilježja niza (J. Saenz de Oiz.a, F. Errazu), sl. 14.8.
Sl. 14.5. " Naselje sunca" u Sarajevu
- detalj . Autor J. Štraus

SL 14.4. Karakteristični presjeci nižih zgrada, čije je jedno pročelje

terasasto a drugo okomito. Bez obzira na specifičnost presjeka ovdje se
radi o tipološkim karakteristikama niza, što znači da su moguće vrlo
različite sheme stambenih jedinica Gedan, dva pa i više nivoa) .
Sl. 14.2. Nagibi terasaste izgradnje
Postoji, dakle više oblika ove izgradnje, pa je potrebno razlikovati:
A) Terasasto građenje na prirodnim padinama
B) Terasasto građenje na kosim konstrukcijama
C) Terasaste zgrade (integralni konstr. sistem).

A) Terasasto građenje na kosim terenima {padinama)

Terasasto građenje na kosim terenima (padinama) predstavlja u prvom
redu oblik građenja naselja, pa može u pogledu stambene tipologije
varirati. Po svojim karakteristikama najbliže je obiteljskoj izgradnji, ali
po gustoći urbanističke aglomeracije irna i obilježja višestarnbene izgrad-
nje. Budući da sve druge karakteristike ovog tipa terasastog građenja
određenije pripadaju višestarnbenoj izgradnji, opravdano ga je uvrstiti u
višestambenu izgradnju.
Zbog svoje izrazite "obiteljske karakterizacije", terasasto građenje na
prirodnim padinama je istaknuti oblik nastojanja da se humanizira SL 14.6. "Naselje sunca" u Sarajevu - tlocrt
višestarnbena izgradnja u duhu pokreta " natrag našoj maloj kućici"
koji je utjecajan u zemljama naglašene individualnosti i naravno viso-
pop Sl. 14.7. "Naselje sunca" u Sarajevu - opći
kog materijalnog standarda. Slika 14.3 izgled

Iako je izvan sumnje da ovaj oblik izgradnje daje vrlo velike mogućno­
sti za unapređenje kvalitete višestambenog stanovanja, malo je vjerovat-
no da može biti realna pretpostavka za ostvarenje šireg i sveobuhvatni-
jeg društvenog programa višestarnbene stanogradnje, jer je skup.
M eđutim ako pretpostavimo da bi se ovim oblik om mogl o (i trebalo)
zamijeniti pojedinačnu obiteljsku stambenu izgradnju, onda to može
biti i te kako značajan elemenat općih napora u rješenju stambenog
problema.
Kad srno već kod ovakvih usporedbi valja reći da se rezultati u oblasti Sl. 14.X. Tipičan primjer terasaste izgradnje.
stanovanja mogu očekivati jedino onda ako obiteljsku i višestarnbenu Slika 14.4 Autori Saenz de Oiza i F. Errazu
izgradnju smatramo integralnim sustavom (što za sada nije praksa), i
ako ukinemo dosadašnju krutu podjelu.
 175
174
Sl. 14.9. Stanovi za studente u New Havenu -
pogled odozgo. Autor Paul Rudolph
- Česte su kombinacije niza i "tepiha". Naizmjeničnom postavom jedini-
ca moguće je dobiti tlocrtno i oblikovno vrlo zanimljiva rješenja (sl.
14.9). Način prostornog slaganja stambenih "ćelija" naročito je karak-
terističan za rješenja kod kojih je sustav primarne konstrukcije odvojen
od sustava stambenih jedinica. Ponekad su stambene ćelije samonosivi
sistemi koji se slobodnije nadograđuju jedan na drugog stvarajući
nakupine (Moshe Safdie: habitat Puerto Rico, Kanada, sl. 14.21,
14.22).
Primjer terasaste stambene izgradnje sa potpunim naslanjanjem na
teren sa tzv. "uglovnim tipom" jedinica, koji je dosta čest (sl. 14.11,
14.12, 14.13).

Sl. 14.13. Naselje Pfaffenziel Untersiggenthal,

Švicarska - presjek

Sl. 14.11. Naselje Pfaffenziel Untersiggenthal,

Švicarska - tlocrt karakteristične jedinice. A utor
Robert Frei
Sl. 14.10. Stanovi za studente u New Havenu -
pročelje

Sl. 14.12. Naselje Pfaffenziel Untersiggenthal,

Švicarska - izgled
 177
176

Ovakvih primjera ima u Švicarskoj, a i u drugim zemljama. Jedan o-d

najpoznatijih je naselje terasastih zgrada u Kauttua, Finska od Alvar
Aaltoa, sl. 13.39, zatim naselje Ullernaasen, Oslo od Anee-Tinne Friis i
Morgens Friis itd. Ovdje treba dodati i "Naselje sunca" u Sarajevu,
gdje je arh. J. Štraus uspio da relativno veliku aglomeraciju dobro
prilagodi mjerilu ambijenta, postigavši intimnost svake stambene jedi-
mce.

~~
l
l
L .1 l l
~
.~
~

lill
g
- ~111-
"

*
l o
l
l [D 129
e-
(/l~ (/l ( N

-"~ ~ '--
ltWl ~ ~Tt
·- -- · -· -

~
~
·. -:'~:·~· [lj [jj

'o=EOJ mb ,
~: :.U
ć~ · : -.;:{,~·· · ·· .. ."
~ \ j
.=J:) w
~
~--
-
l .

t=-:·
? .
.. ....._____
l~ t: :AL-
... l nl
.. ..
·. ~
{ffi
12 Višestambene zgrade
178 179

Ovaj oblik terasaste izgradnje pruža izuzetne mogućnosti za postizava-

nje kvalitetne organizacije ne samo stanova nego i cjelokupnog pro-
stora. Osim građenja na jednoj strani padine ima dosta rješenja
izgradnje na obje strane, pa i izgradnje u vidu "kape" nad cijelom
uzvisinom.

Sl. 14.16. Naselje u Darmstadtu - presjek.

Autor Ot Hoffmann

"Negativna" forma postave, gdje su stambene jedinice okrenute jedna

prema drugoj . Kod ovakvih rješenja bitno je održati distancu između
suprotno lociranih nizova, a pojavljuju se i problemi s orijentacijom,
koju nije uvijek moguće zadovoljavajuće riješiti. Slično je i kod "po-
zitivne" forme i tu nastaju slične poteškoće. Kod nizanja. većeg broja
jedinica (veće visine) naselja, veze na pristupnu komunikaciju se jako
produžuju (penjanje i spuštanje), što umanjuje ukupni kvalitet ili traži
rješenje sa liftovima (sl. 14.16, 14.17). ·
Sl. 14.17. Naselje u Darmstadtu - tlocrt

Sl. 14.15. Presjek i izgled. Autori Scherer, Stri-

cker i Weber - Team 2000, Zurich

j
t
'

Sl. 14.14. Karakteristični tlocrti. Autori Scherer,

Strickler i Weber - Team 2000, Zurich

t2•
180 181

Specifični oblik kombinirane terasaste izgradnje, koji koristi nešto

složenija konstruktivna rješenja, ali omogućava i bolje unutarnje komu-
nikacije (stubište + dizala, sl. 14.20).

Sl. 14.20. Naselje Zvi Hecker u Ramat Ganu,

Izrael - presjek i izgledi. Autor Alfred Neumann

.~

Sl. 14.18. Naselje Weggis, Švicarska - tlocrt.

Autori F. Arnold i B. Davi
Sl. 14.19. Weggis, Švicarska (F. Arnold, B. Davi). Terasasta izgradnja na strmoj prirodnoj
padini. 25 stambenih jedinica orijentiranih prema jezeru. Dvije etaže garaža nalaze se u
podnožju strmine

i
·~

i
182 183

SL 14.21, 14.22. Moshe Safdie: Naselje "P~erto ~e?_'_' , Kanada. ~ješ~­
nje predstavlja prelazni ob~ik __ ka_ k?rištenJU _slozen~Ih konstruktlvm~
sustava koje je isti autor pnmiJ~mo _1_u "_Hab1t~t ~? u Mo?t~ealu. Na
ovu temu posebno izraelski arhitekti ImaJU zammlJIVe pokusaJe.
SL 14.23 . Alfred Neumann, Zvi Reeker: naselje kod Tel Aviva gdje se
mogu uočiti rasponi raznolikosti koje ovakav pristup dopušta. Prin-
cip je i sa stajališta tehnologije i njene racionalnosti također zanimljiv,
jer je moguće pretpostaviti serijsku industrijsku proizvodnju gotovih
ćelija .

~~~
e,·: ·
..
{:~ ~.
;

. .
·-
.

:.;:; oo
. iy:

SL 14.21
.

-~
.

~~~~~-,,:~

Projektiranje i izvedba terasastog građenja na prirodnim padinama su

komplicirani i skupi. Traže specifična i obično skupa konstruktivna
rješenja, te složene sustave instalacija. Razvedenost, kao sastavni dio
SL 14.22. Naselje "Puerto Rico" - karakteri-
stični tlocrti i presjeci. Autor Moshe Safdie
sustava, otežava postizavanje dobrih fizikalnih svojstava zgrade što sve
skupa bitno smanjuje opravdanost ovakve izgradnje.
U ovu grupu terasastih zgrada spadaju i ona rješenja gdje se kombini-
raju terase i vertikalni oblici, ili se zgrada "naslanja" na padinu.
184
185
B) Terasasto građenje na kosim konstrukcijama Sl. 14.25. "Habitat 67", Montreal. Karakteristič­ Sl. 14.27. Moshe Safdie: "Habitat 67", Montreal. Konstruktivne cjeli-
ni presjek. Svaki ~lem~nt. je samostalna kon- ne elemenata stana različito se slažu na osnovni konstruktivni sistem
Terasasto građenje na kosim konstrukcijama je po svojim karakteristi- struktivno-tehnoloska CJelina. Autor M. Safd1e
i tako nastaju stambene cjeline. Konstruktivna nezavisnost ele-
kama "čisti oblik" višestambene izgradnje iako poticaje također nalazi- SL 14.26. "Habitat 67", Montreal. Karakteristične menata omogućava veliku raznolikost - "živost" oblika. Izvedeno
mo u obiteljskoj izgradnji. Napredak tehnologije građenja inicirao je funkcionalne jedinice rješenje tehnološki je "umjereno", tim prije što je visina relativno mala.
razmišljanja o njenoj svestranijoj upotrebi, pa se pojavljuje niz prijedlo-
ga od skromnih inovacija pa do avangardnih shvaćanja (npr. upotreba
svemirske" tehnologije u građenju zgrada) i u sklopu njih i veliki broj
~aprednih konstruktivnih rješenja (što je također samo po sebi značajan
poticaj za terasasto građenje). Osnovni oblici i karakteristike rješenja
suštinski se bitno ne razlikuju od građenja na prirodnim padinama,
iako je cijeli sustav podijeljen na konstrukciju koja nosi i elemente
kojima se d?.građuje . Kod nekih v~i~nar~~ih rješenja (~rchigram) ova
je podjela v~lo radikalna, a ponegdJe JU niJe lako odrediti.
Jedan od značajnijih projekata i realizacija ovog oblika višestambene
izgradnje je ~,Habitat 67" u Monteralu. Realizacija doduše nije ostvare-
na prema prvom projektu, ali još uvijek sadrži sve bitne karakteristike
ideje. Najveće promjene desile su se upravo u primarnoj - nosivoj
konstrukciji.

~ <~
+~~ ~~~
~

~~~ ~
~S9
Sl. 14.24. Naselje "Habitat 67", Montreal. Prin-
cip slaganja konstrukcijskih i funkcionalnih ele-
menata, autor Moshe Safdie

Slika 14.25

Slika 14.26
184
185
B) Terasasto građenje na kosim konstrukcijama SL 14.25. "Habitat 67", Montreal. Karakteristič­ Sl. 14.27. Moshe Safdie: " Habitat 67", Montreal. Konstruktivne cjeli-
ni presjek. Svaki ~lem~nt. je samostalna ko.n- ne elemenata stana različito se slažu na osnovni konstruktivni sistem
Terasasto građenje na kosim konstrukcijama je po svojim karakteristi- struktivno-tehnoloska CJelma. Autor M. Safd1e
i tako nastaju stambene cjeline. Konstruktivna nezavisnost ele-
kama čisti oblik" višestambene izgradnje iako poticaje također nalazi- Sl. 14.26. "Habitat 67", Montreal. Karakteristične menata omogućava veliku raznolikost - "živost" oblika. Izvedeno
mo u '~biteljskoj izgradnji. Napredak tehnologije građenja inicirao je funkcionalne jedinice rješenje tehnološki je "umjereno", tim prije što je visina relativno mala.
razmišljanja o njenoj svestranijoj upotrebi, pa se pojavljuje niz prijedlo-
ga od skromnih inov~~ija pa do ~vangardni~ shvaćanja _(np_r. u~o_treb~
svemirske" tehnologiJe u građenJU zgrada) 1 u sklopu nJih 1 vehki broJ
~aprednih konstruktivnih rj~šenja (što j~ tak?~e~ samo po_se_bi zn~~aj~n
poticaj za terasasto građe~Je~. Osnovm o~hc1 1 ka~akter:stike r~esenJa
suštinski se bitno ne razlikUJU od građenJa na pnrodmm padmama,
iako je cijeli sustav podijeljen na konstrukciju koja nosi i elemente
kojima se d?.građuje. Kod nekih v~i~nar~~ih rješenja (:-'\rchigram) ova
je podjela vrlo radikalna, a ponegdje JU niJe lako odrediti.
Jedan od značajnijih projekata i realizacija ovog oblika višestambene
izgradnje je ~,Habitat 67" u Monteralu. Realizacija doduše nije ost:va:e-
na prema prvom projektu, ali još uvijek sadrži sve bitne karaktenstike
ideje. Najveće promjene desile su se upravo u primarnoj - nosivoj
konstrukciji.

-e~~ ~
~~
SL 14.24. Naselje "Habitat 67", Montreal. Prin-
cip slaganja konstrukcijskih i funkcionalnih ele-
menata, autor Moshe Safdie

Slika 14.25

Slika 14.26
 187
186
Na ovu temu dosta su česti prijedlozi intravertnog orijentiranja stano-
vanja u zatvorene cjeline. I ovdje se obično susrećemo sa sistemima, koji
ruše postojeće koncepte i navike stanovanja, a nerijetko traže i sasma
Sl. 14.30. "Intra-Haus" - izgled skupine. Autor nova tehnološka shvaćanja .
Walter Jonas
Walter Jonas: introvertirani stanovi, jedan od karakterističnih prijedlo-
ga te vrste (sl. 14.30, 14.31 , 14.32, 14.33).
Isti je autor u više oblika ispitivao ovaj model .

.~
.r.:-~tr--=Jiil.iii-J_';'._____. ...y

Sl. 14.32. "Intra-Haus" - presjek segmenta. Autor Walter Jonas

' l l

l
Slika 14.28

a) prizemlje

Slika 14.2<i.

SL 14.33. " Intra-Haus" - varijantn i prijed log

Većina ovih rješenja ostala je u projektima jer su zahtijevali velika

' i -«~111.11
Kenzo Tinge: klasični primjer terasaste gradnje na kosim konstrukci-
jama. Na ovom primjeru vidljiv je nesrazmjer primarne konstrukcije i
njen više nego dominirajući izgled. Iako se unutar kosina ostvaruju
interesantni prostori (obogaćeni prekidima kontinuiteta), ipak se radi o
unošenju neadekvatnog mjerila (sl. 14.28, 14.29).
b) gornji kat •
materijalna sredstva, a agresivnost primarnih konstrukcija nerijetko
Sl. 14.31. "Intra-Haus" - tlocrt dvoetažnog devalvira rezultate. Osim toga dio rješenja tehnološki već zakoračuje u
stana, a) prizemlje, b) gornji kat, autor Walter
Jo nas vizionarstva i daleko je od mogućnosti da bude prihvaćeno. U mnogi-
ma se stanovanje pojavljuje samo kao obodna pratnja mnogofunkcio-
nalnih sadržaja.
188
189
C) Terasaste zgrade (integralni sustavi) Sl. 14.36. Stambeni objekt u Munchenu. Jedno
pročelje je terasasto a tlocrt zgrade u obliku
reduciranog slova S pridonosi oblikovnoj atrak-
Poseban oblik terasaste izgradnje su terasaste zgrade. Ovdje svrstavamo tivnosti. Garaže + parking riješeni su ispod
one stambene zgrade koje su izvedene terasasto (s jedne ili obje, rjeđe tri pješačkog trga
i četiri strane) i to na osnovi integralnog konstrukcijskog sustava (ne
odvaja se primarna od sekundarne konstrukcije).
Sl. 14.36. Presjek
Ove zgrade projektiraju se i izvode najčešće uz primjenu "klasičnih"
konstrukcija i tehnologija (poprečno zide, visokostijeni nosači i sl.).
Tek poneki od ovih objekata prelazi te okvire i graniči sa vizionarskim
rješenjima (ili se može svrstati u grupu B). Ta "granična" rješenja bolje
je svrstati tamo gdje ona tendiraju. S obzirom da se većina rješenja
nalazi unutar postojećih tehno1oških mogućnosti, a svojim oblikom
znače osvježenje, tih zgrada izv deno je relativno mnogo. I kod ovog
tipa, kao uostalom i kod svih d ugih tipova terasaste izgradnje imamo
osnovne varijante :
a) terasasto samo jedno pročelje, a suprotno od njega ravno pročelje ili Sl. 14.37. Izgled kompl~ksa u Munchenu, izgra?enog :a ~limpijadu 1972 (Walter Ebert).
paralelno terasasto Terasasta zgrada galenJskog sustava s nagnutim proce!Jem i naglašenom sekundarnom
plastikom
b) terasasta dva pročelja sa raznim varijantama rješenja unutarnjeg
.prostora
e) terasasta tri ili četiri pročelja sa raznim varijantama rješenja unutar-
njeg prostora.

Sl. 14.35. Tlocrt objekta i izgled u izgradnji,

Miinchen. Autor Walter Ebert
l / .---/

l / / l
l ' +- .
,.-/ ' l
//
l

Slika 14.34
l

/
Sl. 14.34. Najčešći presjek terasaste zgrade, gdje se barem djelomično /

/
koristi pad odnosno visinska razlika u terenu. Pristup vozila i garaže
ispravnije je riješiti na inferiornijoj strani zgrade, jer je lakše diferencira-
ti pristupne od intimnih dijelova stambene zgrade odnosno potpunije
iskoristiti stambeni kvalitet terasa. I kod ovog oblika terasaste izgradnje
moguća je primjena različitih tipoloških shema od dva stana po stubištu
pa sve do galerijskih sistema, ali su upravo galerijski sistemi najčešći jer
oni najpotpunije transformiraju karakteristike obiteljskog niza u više-
stambenoj izgradnji. F ·~
Pročelje suprotno terasastom pročelju može biti i okomito (ravno), a t=/
~
diferenciranja :"p ristupnog od intimnog dijela zgrade na ravnim terenima
postiže se "žrtvovanjem" dijela prizemlja na način kako je to vidljivo iz
t=
ovog presjeka (sl. 14.36).
t·-
Jedan od najpoznatijih objekata ove vrste je zgrada izgrađena u sklopu
olimpijskog borilišta u Munchenu.
 191
190

Ukoliko orijentacija dozvoljava korištenje dva pročelja onda se terase

grade na obje strane, a unutar zgrade rješavaju se garaže i slični sadržaji.
Sl. 14.41. Roland Frey, Hermann Schroder: Niz paralelnih zgrada s
obostranim terasama. Mala visina zgrada omogućila je gotovo "obitelj-
ski" ugođaj. Rascjep u sredini poboljšava ventilaciju. Zgrade su izgra-
đene u Stuttgartu. Mnogo su češća rješenja s većim rastavljanjem
terasastih traktova, pogotovo kod većih visina. l

Sl. 14.38. Tavas-Lioglu - projekt terasaste

zgrade, presjek, Miinchen

Sl. 14.39. Tavas-Lioglu - presjek terasaste zgrade, maketa ~ l!

-~
~ 2
1
...
;
i
"i
~
~

l
1

3
Sl. 14.41. Maketa j presjek naselja u Stuttgartu. Autori Roland Frey i Hermann Schroder
Sl. :14.40. Tavas-Ljoglu - presjek terasaste
zgrade (l, 2 j 3), karakteristični tl ocrti
P~ramidalni o?.lici teras.~stih z.g:ada obično zahtijevaju specifična rješe-
nJa .ko~strukCIJ~, a. nenJetko 1 mstalacija, tako da se tu obično radi 0
proJe~tlma, koJI b1 se mogli pripojiti više vizijama nego današnjoj
praks1.
192

Piramidalna izgradnja opterećena je nizom tehničkih problema, a upit-

na je i sa stajališta kvalitete stanovanja. ·
Sl. 14.42. Justus Rudolf: Piramidalni oblik terasaste zgrade (terase na
četiri strane), projektiran za Berlin. . . . ~ . .
Ovaj primjer pokazuje ~nogos_trukos~ J?ro_b~ema ptrarmdalnog_rJesenJ~ 1
rezultat koji je vrlo diskutabilan ah Je 1 mteresantan kao IlustraCIJa
nekih od smjerova istraživanja.

15. IZlYfJENJIVOST (FLEKSffiiLNOST) U

VISESTAMBENIM ZGRADAMA
Sl. 14.42. Presjek kroz piramidalnu zgradu
Autor Justus Rudolf

15.1. Fleksibilnost organizacije stana

Analizom rješenja stanova (bez obzira na tipologiju višestambene izgra·-
dnje) postaje očigledno da je njihova prilagodivost raznim potrebama
za stanovanjem nedostatna, tj . da su ti stanovi eventualno adekvatni
potrebi trenutka, ali da su izvan tog trenutka neodgovarajući, pogotovo
onda ako su koncipirani na temelju strogih funkcionalnih shema.

S druge strane, nizom studija je dokazano, da je definicija ljudske

potrebe nemoguća, jer se radi o stalno izmjenjivom i neprekinutom
procesu.

U sklopu svih ljudskih potreba, potrebe vezane za stanovanje su jedne

od najsloženijih, jer su mnogostruko uvjetovane nizom činilaca (psiho-
socijalni, biološki, integrativni, individualizirani itd.). Kod toga se
gotovo u pravilu kompleks "važnog" (iracionalnog) ističe nad komplek-
som "nužnog" (racionalnog) što samo po sebi onemogućuje definiciju
potreba. Upravo zbog toga, inzistiranjem na racionalnoj definiciji
potreba stanovanja (funkcionalističko rješenje) ne može doseći zadovo-
ljavajuće rezultate. Pa prema tome napor arhitekata da svojim susta-
Sl. 14.43. Maketa (J . Rudolf) vom vrijednosti nepoznavanje "važnog" zamijene " nužnim", određujući
fiksne površine i odnose prostorija u stanu uz uspostavu hijerarhijskog
odnosa među njima ravno je zabludi, jer stanovati ne znači biofiziološki
Zaključak egzistirati već je to mnogo kompleksniji čin i pojam, uvjetovan u prvom redu
iracionalnim potrebama. Kod stana se dakle ne radi "o mašini za
Terasasti oblici izgradnje čine ozbiljan napredak u nastojanjima da se stanovanje" (L. Corbusier), već o prostoru koji treba da omogući
humanizira višestambena izgradnja. Pokušaj karakterizacije višestambe- odvijanje složenih psihosocijalnih (integrativnih i individualizirajućih)
ne zgrade artikulacijom stambene jedinice postiže ovdje dobr~ rezultat_e. procesa, čiji su oblici praktično nepredvidivi. U prilikama kad postoji
Danas je međutim takva izgradnj,a relat1vn? skupa (skuJ?lJa od s':ih veliki izbor različitih stanova, kada korisnik stana može jednostavnom
drugih tipova višestambe~.e izgradnje) nar.?Člt~ onda ~ko Je ostvar:_u~e­ zamjenom stana zadovoljiti svoje izmjenjene potrebe, problem ne posto-
mo klasičnom tehnologhJom (konstrukCIJa, mstalaciJa, topi. zastlta ji ili je zanemariv. Međutim to za sada, a niti u relativno dalekoj
itd.). Međutim uvođenjem ~tvarno i kval~~~tn~ nov~h tehnol_oških pr~­ budućnosti, nije kod nas (i ne samo kod nas) slučaj , zato je potrebno
stupa, gdje se kuća sastavlJa a ne "gradi , dw pngovora ce otpasti, nalaziti rješenja koja će omogućiti barem djelomičnu prilagodivost stana
odnosno biti zanemarljiv. različnosti i nepredvidivosti potreba.

13 Višestambene zgrade
194
Očigledno da rješenja treba tražiti u uključivanju korisnika stana u cijeli
proces od programa do realizacije. U uvjetima pojedinačne izgradnje,
kad je korisnik unaprijed poznat to je daleko jednostavnije nego u
oblasti višestambene izgradnje gdje je taj korisnik samo u rijetkim
slučajevima poznat (neki oblici stambenog zadrugarstva). Osim toga,
uključivanje korisnika u proces višestambene izgradnje nije nimalo
jednostavno i rezultat ovisi o fazi procesa u kojoj je korisnik uključen.
U našim uvjetima mala je vjerovatnost _d a bi uključivanje korisnika u
programiranje bilo svrsishodno, jer je malo onih koji su u stanju da tu
potrebu u momentu planiranja odrede (definicija potrebe mnogostruko
je podložna npr. ugledanjem, prestižom itd.), osim toga kad bi tu
potrebu i uspjeli definirati ona vrlo brzo "rađa" novu potrebu, tako da
se čini da je korisnika (barem u ovim uvjetima) najbolje ukJjučiti u
krajnjoj definiciji prostora u stanu, jer se prilagodivost stana npjpotpu-
n~je postiže izostavljanjem njegove potpune prostorne definicije.! Na taj
način oslobađa se materijalni i stvaralački potencijal korisnika, čini se
neposredno odgovorna za sudbinu vlastitog stanovanja. Ovakav slijed
razmišljanja prirodno nameće promjenu ponašanja naše struke.
Projektirajući stan (zgradu), arhitekti moraju ostati organizatori temelj-
nih prostornih perimetara onih dijelova posla u formiranju šire i uže
čovjekove okoline, što je nezaobilazni smisao našeg poziva, a prestati
biti struka koja nameće svoj sustav vrijednosti u domeni gdje on ne
vrijedi. Tako postajemo ono za što smo i kvalificirani: sudionici u
stvaranju sustava vrijednosti i realizatori okvirnih pretpostavki društva
uz dio odgovornosti koji nam stvarno pripada.
To znači da umjesto trajne nepromjenjivosti organizacije stana osnova-
ne na "nepogrešivosti'' racionalne funkcionalističke procjene, valja težiti
otvorenim rješenjima, nedovršenim, što će dati prostora akomodaciji, tj.
potrebno je projektirati "izmjenjiv" (felksibilni) stan.
.J...
15.2. Pojam fleksibinosti
Riječ fleksibilnost vuče etimološki korijen iz latinskog pridjeva "flexibi-
lis" i imenice "flexibilitas", što se prevodi kao lako savitljiv, lako
promjenjiv, prilagodiv (za osobu). Postoje različite definicije pojma
fleksibilnosti kad se misli na stambeni prostor. Brojni autori upotreblja-
vaju izraz "razvojni" da bi potpunije označili izmjenjivost i prilagodi-
vost stana.
15.3. Podjela i tipovi fleksibilnosti
Problem fleksibilnosti predmetom je zanimanja većeg broja autora, koji
s obzirom na svoja početna stajališta i različnosti pristupa daju i
podjele. Međutim ovdje se ipak radi samo o neprincipijelnim razlikama,
zato ćemo usvojiti podjelu koja je najbliža praksi realizacije objekata.
l. Relativna fleksibilnost (neki je nazivaju pri~idna)
2. Apsolutna fleksibilnost (neki je nazivaju totalna ili nadograđujuća)
3. Obogaćena (povećana) relativna fleksibilnost.
!3•
195
Ad l podrazumijevamo sve ono što je ogramceno fizičkim obimom
stana (šire zgrade), gdje su promjene moguće jedino unutar određene
"opne". Što znači da relativna fleksibilnost može biti interna (unutar
stana), eksterna (zahvaća prostore izvan stambene jedinice). Eksterna
relativna fleksibilnost obimom može zahvaćati dva i više stanova, u
jednom ili dva (rijetko više) nivoa, pa je prema tome moguća kao
"horizontalna" ili "vertikalna".
Ad 2 podrazumijevamo onu fleksibilnost koja nije unaprijed ograničena
fizičkim obimom zgrade. To j'e prema tome fleksibilnost, koja se sastoji
u fizičkom dodavanju ili oduzimanju, fleksibilnost koja u sebi sadrži
mogućnost samoizgradnje ili razgradnje. Gledano sa stajališta realnosti
i operativnosti "relativna fleksibilnost" pripada potrebama trenutka, a
"apsolutna fleksibilnost" je u domeni strategije razvoja građevinarstva,
a posebno razvoja stambene izgradnje.
Ad 3 podrazumijevamo relativnu fleksibilnost, koja ima ograničene
mogućnosti samoizgradnje, dakle rudimentarne oblike apsolutne fleksi-
bilnosti, te je to u stvari prelazni oblik između dvaju osnovnih tipova.
Valja reći da je "apsolutna fleksibilnost" u apsolutnom smislu tako-
đer relativna (ograničena), međutim u praktičnom smislu, a pogotovo
prema postojećim ograničenjima koja vrijede za relativnu fleksibilnost,
ona je toliko bogato varijabilna da ju se može uvjetno označiti apso-
lutnom.
"Relativna fleksibilnost" je sasvim ostvariva već dostignutim razvojem
tehnologije dok je "apsolutna" ostvariva samo djelomično. Ova djelo-
mična ostvarivost apsolutne fleksibilnosti proizlazi u prvom redu iz
namjernog ograničavanja primjene postojeće tehnologije u zgradarstvu,
a daleko manje zbog nerazvijenosti same tehnologije. Tehnologija, koju
smo voljni primijeniti ili je primjenjujemo u stambenom zgradarstvu je
gotovo primitivna u odnosu na opći tehnološki napredak ili tehnološka
rješenja koja primjenjujemo u industriji. Tu se nalazi glavni razlog što
se na području apsolutne fleksibilnosti do sada malo učinilo.
Posebnu ulogu u ostvarivanju fleksibilnosti u organizaciji stana ima
urbanistička politika i praksa. Bez promjena u ovoj oblasti teško će biti
ostvariti zadovoljavajuće rezultate. Ne ulazeći u ocjenu stanja suvreme-
nog urbanizma, jer bi to značilo ući u područje koje u ovom momentu
nije predmet našeg zanimanja, zadovoljimo se konstatacijom da fleksi-
bilnost u organizaciji stana treba izrastati iz sustavno otvorene urbani-
stičke politike. Drugim riječima, jedino urbanistička politika koja nije
dogmatska i koja ne precjenjuje ulogu trenutka može otvoriti prostor
budućnosti i jedino se na takvoj osnovi može realizirati fleksibilan stan
ne samo u fizičkom smislu nego kao društveno opravdan i nužan
fenomen .
15.4. Relativna fleksibilnost
Relativna fleksibilnost je kako smo istakli indicirana potrebama i
mogućnostima sadašnjice. O psihosocijalnim razlozima koji upućuju na
eksperimente ove vrste bilo je već govora, pa sada pokušajmo razmotri-
ti njenu ekonomsku opravdanost.
196
Ekonomska opravdanost postupka fleksibilnosti je dvoznačna:
A) Društvena B) Individualna
Ove dvije ekonomske kategorije nalaze se u uzročnoj međusobnoj vezi
koja ih isprepliće, što se odražava na društveni pa i stambeni standard.
U društvu kao što je naše, bilo bi dapače moguće ukupnost individual-
nih interesa poistovjetiti sa društvenim interesom kad ne bi bilo očeki­
vanih proturječnosti u njegovom rastu.
Upravo zbog tih proturječnosti ispravnije je diferencirati ekonomsku
opravdanost fleksibilnosti.
Društvena ekonomska opravdanost fleksibilnosti usmjerena Je u
pravca:
a) intenziviranje razvoja građevinske i prateće industrije
b) jačanje ekonomske sposobnosti društva da uz angažiranje manje
sredstava riješi više stambenih problema.
Intenziviranje razvoja građevinske i prateće industrije zasniva se na
jednoj od osnovnih pretpostavki fleksibilnosti - na podjeli stambene
strukture na primarnu i sekundarnu. Podjela omogućuje koordiniran ali
i nezavisan razvoj svake strukture. Građevinska operativa oslobađa se
na taj način radova koji nisu njena temeljna aktivnost i dobiva tako
povoljnije uvjete za razvitak tehnologije građenja i što je još važnije
doseže manju ovisnost o vremenskim prilikama.
S druge strane, kompleks "sekundarne strukture", samostalnim razvo-
jem na bazi zajednički utvrđenih elemenata mjerne koordinacije, može
da razvija široku lepezu tzv. "paketa ugradbe" ne samo kroz velike
serije nego i stalno otvorenu mogućnost prilagođenja novom standardu
(izmijenjenim potrebama) i novim navikama stanovanja.
Rješavanjem osnovnih stambenih potreba na razini primarne strukture,
odnosno na razini nadopunjene primarne strukture bilo bi moguće postići
realnu i za društvo (ili pojedinca) prihvatljivu cijenu koštanja stana u
momentu njegovog davanja na korištenje. Ovaj postupak bi nas približio u
svijetu prihvaćenom odnosu:
Prosječna cijena stana što u uvjetima naše tradi-
1 : 6 cionalne stambene izgradnje
Prosječni godišnji osobni dohodak nije ni približno slučaj.
Gotovo jednako su značajne ekonomske posljedice u oblasti revitaliza-
cije i obnove stambenih struktura kroz jedan duži period. Dijeljenjem
struktura na primarnu i sekundarnu, promjena i prilagođenje izmjenje-
nim potrebama bili bi daleko lakši a i zahtijevali bi daleko manje
sredstava.
Ako prihvatimo ova stajališta, moguće je društveno ekonomski smisao
fleksibilnosti rezimirati kao:
l. intenziviranje i povećanje obima stambene izgradnje,
197
2. organlZlranje i usmjerenje individualnih materijalnih sredstava i
energije u sve oblasti stanogradnje (za sada to postoji uglavnom u
individualnoj izgradnji i zadrugarstvu),
3. jačanje i .pospješenje razvoja i proizvodnje primarnih i sekundarnih
struktura,
4. smanjenje troškova održavaja stambenog fonda,
5. pojednostavljenje obnove i revitalizacije stambenih struktura, uklju-
čujući i promjenu namjene.
Proizvođačka i individualna ekonomska opravdanost fleksibilnosti
Proizvođači ostvaruju svoju ekonomsku motiviranost koja ima indivi-
dua ni i posredno društveni učinak kroz:
l. pojednostavljeno i olakšana projektiranje i građenje na osnovi una-
prijed dogovorenog sustava mjerne koordinacije,
2. nezavisan razvoj i veći ekonomski prosperitet proizvodnje i prodaje
primarnih i sekundarnih struktura uz osiguranje kontinuiteta i veća
obrtna sredstva,
3. bitno smanjenje ovisnosti proizvodnje u stanogradnji od klimatskih
prilika, ·
4. konkurentnost kroz stvarni kvalitet.
Iz ove posredne društvene, proizvođačke koristi, proizlazi i individualna
korist, koja se ogleda u:
l. mogućnosti bržeg rješavanja većeg broja akutnih stambenih
problema,
2. zadovoljstvu stanovanja kroz stvaralačku angažiranost u materijal-
nom i kreativnom stvaranju specifično svog stambenog ambijenta,
3. većoj prilagodivosti stana rastu osobnog standarda i ekonomskim
posljedicama strukturalnih promjena porodice,
4. mogućnosti bogatije i kvalitetnije opreme stana u proširenom vre-
menskom intervalu.
15.5. Glavni građevinsko-tehnički problemi fleksibilnosti
Ograničit ćemo se samo na probleme vezane na "relatjvnu fleksibil-
nost", jer "apsolutna fleksibilnost" zahtijeva promjenu i samog tradi-
cionalnog principa građenja. Međutim dio konstatacija odnosi se na sve
vidove fleksibilnosti. Izmjenjivost građevinskih struktura može se ostva-
riti izvana i iznutra, te dogradnjom ili pregradnjom. Stupanj promjenji-
vosti srazmjeran je nezavisnosti primarne od sekundarne strukture.
Odnos struktura i uloga instalacija u praktičnoj primjeni fleksibilnosti
razmatran je u nizu studija (SAR, finski sistemi BES , PLS-80), i sve one
dolaze do zaključka da je potrebno ne samo diferencirati primarnu od
sekundarne strukture, nego i učiniti instalacije manje fiksnima. Međutim
diferenciranje ne znači da razvoj može biti neusklađen . Osnovna greška
došadašnjeg razvoja u tehnologiji građenja (koje je uvjetno doseglo
visok stupanj) upravo je u tome što je nedostajao odnos prema sekun-
darnim strukturama i što nisu definirane spone u jedinstvenom procesu
građenja. Tako se desilo da je razvoj tehnologije ograničio rast
kvaliteta stanovanja umjesto da ga unaprijedi. Danas se primarne
198 199

strukture vrlo brzo grade, trajnost ini je praktično neograničena, ali ako nikada ne smatra dovršenom i neizmjenjivom, za razliku od Evrope
ih usporedimo sa prvim počecima primjene skeleta u stanogradnji gdje se suprotno tome nastoji definirati i buduću potrebu (misli se na
(Perretove stambene kuće, Rue Franklin 25 u Parizu) od "neslućenih obiteljsku izgradnju), što prirodno znači i otpor fleksibilnosti. Utjecaj
mogućnosti", opterećenih raznim ograničenjima i propisima, danas tradicije je dosta značajan u uvjetima izolacije kultura i nepostojanja
imamo krajnje neprilagodive konstrukcije, koje ne dozvoljavaju ni međusobne komunikacije što danas više nije slučaj, tako da utjecaj
minimum prilagodivosti. Svakako da fleksibilnosti više odgovaraju regionalizma ne valja procjenjivati.
otvoreniji sistemi primarnih struktura sa većim stupnjem slobode za
sekundarne strukture, a i većim međusobnim tehnološkim poveziva- . Dakle 1927, arhitekt Mies van der Rohe u naselju Weissenhof zalaže se
njem (tehnolo.š ka povezanost stvara uvjete univerzalnosti sustava). za "elastičnu kuću" i ostvaruje primjenu fleksibilnosti.
Radi toga kao osnovno nameće se potreba za: Ovom svom početnom uvjerenju ostaje vjeran praktično kroz čitav
opus, zalažući se za prilagodivos.t ne samo kod stambenih sadržaja
I. Sprovođenje dimenzionalne discipline (Tornjevi na Lake Shore, 1951) nego za neutralni, multiplikacijski
2. U ni fici ranje spojeva korišteni prostor u arhitekturi svih sadržaja. Čak i (obično citiran kao
3. Razdvajanje instalacija od ostalih komponenti zgrade. najizrazitiji bredstavnik funkcionalizma) Le Corbusier, u svom prijedlo-
Dimenzionalna disciplina svih sistema garantira njihovu otvorenost. gu "Dominp" daje vrlo određen prijedlog fleksibilnosti sa svim neo-
U svoj eni modul trebao bi biti trodimenzionalan (umjesto današnjeg phodnim pretpostavkama (strukturalni sistem skeleta potpuno je nezavi-
dvodimenzionalnog), jer takav modul omogućava bolju koordinaciju. san od tlocrtnog rješenja stana).
Kod toga je veličina modula odnosno trodimenzionalnih elemenata Sl. 15.1. Mies van der Rohe: Naselje Weissenhof, 1927, jedan od prvih
koordinacije vrlo značajna, jer u tom poslu ima i suprotnih interesa primjera f1eksibilne organizacije. U novije vrijeme upravo zbog općeg
(fleksibilnost traži što manji elemenat, proizvodnja što veći, transport nezadovoljstva postojećim stanjem i svestranijem znanstvenom pristupu
-način slaganja i volumen itd.), bitno je da sve to bude u funkciji problemu stanovanja, u svijetu se povećava interes za fleksibilnost.
standarda stanovanja kao integrirajućeg činioca .
Univerzalnost i otvorenost sistema primarne konstrukcije je ništavna,
ako se on ne može kombinirati s drugim sistemima. Spoj je svakako
najkompliciraniji dio sistema, on je u današnjim tehnološkim sistemima
obično za svaki sistem specifičan i to sprečava kombinacije između
različitih sistema. Rješenje je u iznalaženju univerzalnih i zakonom
propisanih spojeva koji će omogućiti međusobno povezivanje sistema.
Treći značajni elemenat od utjecaja na tehničko omogućenje fleksibilno-
sti su instalacije. Problem čine prvenstveno razvedene instalacije (hori-
zontalni i vertikalni razvodi) a manje koncentrirane instalacije (vertikal-
ni vodovi). Otvorenost sistema traži da se instalacije izdvoje od kon-
strukcija i pregrada. Stan predviđen za fleksibilne mogućnosti mora
imati (barem prema sadašnjem stanju proizvodnje) unaprijed osigurano
"pokrivanje" instalacijama za sve predviđene oblike fleksibilnosti, a to
su sredstva uložena unaprijed. Potrebno je, dakle, unutar instalacija 1
diferencirati promjenjivo od nepromjenjivog na način kako smo tretirali )
odnos u građevinskim strukturama, jer se tako problem znatno pojed- !
nostavnjuje (praksa već postoji kod ureda i fleksibilnih škola).
Intenzivnost promjena u području instalacija i aparata, koje su se desile
f DRUGI KAT

ili ih se može očekivati, nameću upravo prilagodivost instalacija u

temeljne preduvjete za ostvarenje fleksibilnosti. Kompleks instalacija i
priključnih aparata je područje u kojem je industrija najsnažnije zakora-
čila u stanogradnju i upravo se time mijenja "tehnologija" stanovanja. l
.
1

~
.~
15.6. Istraživanja fleksibilnosti
Zanimanje za fleksibilnost nije tako novo kako se ponekad prikazuje.
Dilema da li i kakva funkcionalna određenost stana stalno je prisutna i
to u aktivnostima istaknutih protagonista tzv. funkcionalističke arhi-
tekture (Le Corbusier). Ponegdje i sama tradicija građenja već odavno
upućuje na f1eksibilnost. Na primjer, američka je tradicija da se kuća Slika 15.1 KONSTRUKTIVNI SISTEM
200
201
Jedan od najcjelovitijih pristupa kao i opću razinu praktičnih rezultata 1975
na području fleksibilnosti stana i urbanih struktura postigla je organiza- 1.PHA SE- AUSGANGSSITUA TION
cija SAR (Stichting Architecten Research), osnovana od deset najvećih .. lll~i ne Fanulie -wen"il Geld "

arhitektonskih biroa u Holandiji (započela je istraživačke radove 1965.

10 10 10
20 2)
sa svega deset istraživača). Iz ovog izvora nastao je pokret koji je 10
obuhvatio niz zemalja (SR Njemačka, DDR, SAD, Austrija, Engleska,
Kanada). U našoj zemlji su metodi i rezultati SAR-a detaljno analizira- 2o
ni (predavanja prof. Habrakena, prof. Webera i drugih kao i specijalno 10
savjetovanje u Portorožu, siječnja 1975).
2o
Osnovne značajke sistema SAR mogu se odrediti: 10
- Sistem 'je razrađen na bazi "klasičnih" konstrukcija, tj. poprečnih
-- ,@"-~·
Wo~nungsgriss~
Slika 15 .2 @z; .•whg. @ Alhnwohnung Q)zi. -wt~ 1 .
zidova, što najviše odgovara postojećim tehnologijama građenja. IZ.W ••r z,,...,..,l

r~···· ~. . . l f~~o;',
Aluahl der Personen
~~!l H1 n !Au
l l
Familie Familie Familie

- Na temelju opsežnih istraživanja predložena su dva koncepta modu- ®" Studenten @" ®' Altenwohnung
®
larne koordinacije: "tartanska" (trakasta, sl. 15.2) mreža i koncept
uklapajućih dimenzija u horizontalnom i vertikalnom smislu. Tlocrtno :lji} 2 Studentu-Appartoment5
t) l Ahnwohnung
to je poj asna mreža naizmjenično l O+ 20 cm u oba smjera sa prenosnim
modulom 3M.
Preferencijalni modul 3M obrazložen je antropološkom osnovom, kao
~30
prirodna mjera koja se nalazi u svim pokretima i mirovanju (sl. 15.3).
m ll
- Svakako najvažniji zaključak i temelj metode SAR čini podjela
funkcija stana prema skupnim obilježjima, tj, podjela na "zone" i o i\ .:n
"margine" (međupojasi) i tvrdnja da se razlike između stanova dobivaju .L.. ~
30
variranjem unutar tih obilježja (sl. 15.4).
CL(alfa) zona je pojas uzduž pročelja neposredno u kontaktu sa vanj- ~ ,...,
H 90
:.!h:!"l.!~:.~·· @••tZi.-Wto~g. @•l ZL·Who @Attlnwohnung 0•ftZi.·Whg

B·~ H
skim prostorom namijenjena individualnoj upotrebi (prostori za dnevni
boravak). ·
ou Antahl der Persot~tn M IlA
Fa mili•

®'
rudonl Sludonl
Studente-n l
Familie

®"
~~ll
Familie

®" l
n..~

All•nwohnung l
Ih~!
Famili•

®"
(~Ji Wohnwng•Eihrn·K~nd 20Jahn stlbsliindig
~ (beta) zona je pojas u unutrašnjosti zgrade, nema neposredan kontakt @'1 Wohnung • Elltrn• ~~~: ~~~:~~: ulbstindig
Slika 15.3 Kind leJahu
sa vanjskim prostorom, namijenjena individualnoj upotrebi (pretežno Kind 16Jahr•

pom. prostorije).
y (gama) zona je pojas unutar ili izvan zgrade namijenjen javnoj upotre-
bi (hodnici, stubišta, dizala). ·
8 (delta) zona je pojas izvan zgrade namijenjen individualnoj upotrebi
(balkoni, terase, lođe i sl.).
Pregradni elementi, ormari, intalacijski vodovi situirani su u međupoja­
sevima. Spajanjem stambenih jedinica kroz međupojaseve moguće je W•hr~wngsgtbsen
lhll&t••l·"'-''
@zo.· Whg . @ lL·Whg 8 li.-Whg .

mijenjati strukturu stanova u momentu planiranja, ustupanja na kori- Anz•hl der Personttl
Mn ft l.! D
štenje i u procesu korištenja. Dovoljno je da se na mjestu prodora Familie Familie Familie Familie

međupojasa ostavi u konstruktivnom zidu vratni otvor (privremeno ili Sl. 15.5. Sistem SAR, promjenlji- ®: 0" 0"'
stalno zazidan) i fleksibilnost je moguća u relativno širokim okvirima. vost fizičkog obima stana prati
izmjene u strukturi porodice
Svi elementi sistema vrlo su studiozno razrađeni iako socijalne pretpo-
stavke nisu baš potpuno uvjerljive. Ostaje dakako i cijeli niz pravnih
problema.
Istraživanja SAR-a su proširena i na izmjenjivost urbanističkih struktu-
Slika 15.4
ra, što je sa stajališta samoupravnog društvenog sistema posebno
interesantno. I ovdje su primijenjeni metodi diferenciranja kao i kod
stanova.

~=,.!!~!,~·· Q)zi.-Wh 1. Q)Zi.-Whg. ~ZI.·Whg. Q)zl-Wht (D ZI.·Whg .

AftaMI4e,,,, .. ,.n
tl! ll
faMilie
~l!!
Ftlftllie
Mu ! !ll ll
FaMilie familie

®- ®- @ ~tud-l ®-
 203
202

Yrlo vrijedna i opsežna ispitivanja fleksibilnosti rađena su u Finskoj.

~1. !·i8iU~utarnj~ ho.~iz<_>I.ltalna relativna fleksibilnost (Arne Strassberger Klaus Gebei)
er I . a na .. omumkaCIJa 1 mstalacijski blokovi koncentrirani u srednjem p~jasu. Korisnik.
Analizama koje su prerasle u sisteme BES i PLS-go minuciozno je prema SVOJim potrebama sa st<;tndardizir~.nim pre~radnim stijenama i ormarima re rra-
obrađen put i širina pristupa fleksibilnosti u svim detaljima. Ispitivanja đuje raspoloz1vu povrsmu stana p g
su započela koncem 60-ih godina i danas je u toku realizacija sistema
PLS-80 (80 je godina početka realizacije). Posebno je interesantan
zaključak u pogledu podobnosti konstrukcije. Od oko 600 svjetskih
sistema u uži izbor ušlo je 25, među kojima i IMS iz Jugoslavije.
Vrednovanjem ovih 25 odabranih sistema po svim relevantnim kriteriji-
ma došlo se do zaključka da je najpodesniji sistem "stup + ploča", što
ujedno omogućava i najveću fleksibilnost.
Tako se zapravo došlo do PLS-80 (Pilar-seina-sistem, u prijevodu:
stup-ploča-sistem). Projektantska rješenja rađena su zbog tražene eko-
nomičnosti sa jednim mokrim čvorom po jedinici, tako da ne daju
kvalitetni prilog u organizaciji zona (nažalost ovaj se princip dosta često
primjenjuje i kod drugih autora, iako je njegova argumentiranost
očigledno nedostatna). Za nas je posebno važno da su ispitivanja u
Finskoj (koja su za nas komparativna po mnogo čemu) dokazala
ekonomičnost metoda fleksibilnosti (vidi: Zlatko Podešva "Prikaz sistema
BESi PLS", Beograd, 1977).
Ovom kratkom prikazu značajnijih studija relativne fleksibilnosti valja
dodati opsežnu studiju izrađenu na bazi natječaja i .naručenih projeka-
ta za t1eksibilnu organizaciju stana u izdanju Ministarstva za izgradnju
gradova i stanovanje, gdje je problem u prvom redu projektantski
obrađen.
L-.
o • tt±:

karakteristična projektantska l.ldd~

•
Relativna fleksibilnost ...r.=;

rješenja "
Interna relativna fleksibilnost je najčešći oblik koji se javlja u do-
l ~
:±ld.. l [

sadašnjoj praksi. Varijante se karakteriziraju postavom mokrih čvorova l TI

"='

i njihovim brojem.
Koncentracija mokrih čvorova je sa stajališta ekonomičnosti i prefabri-
kacije sigurno opravdana ali se time najčešće onemogućuje postizavanje
kvalitetne organizacije tj . zoniranje (sl. 15. 6). H- !=ll
l El

Daleko bolja rješenja postižu se ukoliko svaki stan ima barem jedan
mokri čvor i ako se on postavlja u sredini ukupne površine stana, jer je
tada moguće u gotovo svim predviđenim varijantama fleksibilnosti ~
L
~
E ll.
doseći dobar kvalitet (sl. 15. 7). t=
o o
=

=~ ~[;i

fR=
lli
h,.
• r
SL 15.6. Koncentrirani mokri čvorovi. Autori
R . Gaupo-Konzora i H . Merkel
Sl. 15.7 . Unutarnja horizontalna relativna flek-
sibilnost (Harald Deilmann Herbert Pfeiffer
~erhard Bickenbach). Instal~cijski čvor u sredi~
m tlocrta stana vrlo je podoban za unutarnju
fleksibilnost

i
Sl. 14.5. Promjenjivost fizičkog obima stana prati izmejne u strukturi porodice
204
206
Sl. 15 .9. Unutarnja horizontalna relativna fleksibiln?st _(Gerolf_ Garten, We~ne~. K_ahl,
Peter Wilkens, Fernando Luzio, Rolf Hoyer). InstalaciJSki čvorovi na suprotnoJ St!Jeru od Sl 15 .12. Gera Ein ec ke: projekt sa nešto većom povrsmom (89 m 2 ),
ulaza. Zoniranje unutar stana je otežano
jezgra je potpuno tvornički napravljena i montirana. Fleksibilnost je
velika.
Na ovu temu projektirano je vrlo mnogo rješenja. Veći broj mokrih
čvorova proširuje mogućnost. Povećanje troškova u broju mokrih
čvorova povećava kvalitet gotovo u istom omjeru. +

i ""
f;
;
l ~
~.
l
bM.
~{
r ~20 10.20

~ l
l l l l ' ::L
~ l I2L
·f;-:- . Ll- ~ BLOCK l
·L
rr-'- l .l ~. ·
, u~ k 'it tHt !:tl.t m t llltl' Hl.:t.tJ: l'tlll--
t-t-

()
l
~~
!";;~
tl j>
[<>,L!>
t= t=

p..c
KU

Kl
l-
12IS:
rw<'

FJ-~-<-.1.(..

tl tt.. Ir
g__
tj

--, m
rL Ul.
ll' Hr
~·~

l'?'~
LS'
i=

KO

fE'Js 0
bf;;]_ lt:IQI,.. 1'9"12
. ~. IX 1±;:;:). 1- 1.-bJ. lli
--'~
t-' l-
.· ~ 1-r
[in
l !EL IX ~EJ:j IKI EL : (:1wc · lEL ml='= l
~~ !'>"
1

; .•'t"" 'T / ~""'

' ; ~Fi F
l
1
' ..&!
~~ IQJ. L.>:ill P!""'A 1-1-
~ l../JP< :J h <JCt-= H- IXJ '· ,.,......+ .. · • w . .C.· k; b-:' !
l~i JW IKI JKIHJ. ;,vo' JJ. IKI .JI.UWO ' liKh d ·
tt- 1:'::':1 l ' U"" a J:':': ";-:]: :Ji : !l..l1. tt:::: :r '
5 PERS. 4 PERS 5 PERS. 4PERS. 5PERS.
l
l
a l -r-
J

<?o.
l
§g ~l . ..r,?t~ J ... ~-,l ~~~ .h~;;_ ....~~A_yv-
~~~
~9
Slika 15.12
J
~
r.:~ g__
~:"~
t:::::_

)
.<Ul
loJ<>
r-r-:
K(

1'-
l-
l""

cz: cs:
FJ-1-<-.:w •IC
m · t't'H
K K

Mr-M la..c: Ul.

pt Ir 1- 'i
l""
Dva mokra čvora u tom smislu daju veće izglede od jednog mokrog
b H t= KO
b
E5 lwo
1-
1
čvora. Na ovom švedskom primjeru koji ima l+ 1 h mokrog čvora
r- oo bhJ.J. i= -l '1±;;::u
l- f-fu1 1f;;]_ ~
!EL i•• l=!i!Etl 1 l•• ELj 13;:jEJ:j fEll"'
, .. mEEJ Fii~ postava kupaonice uz ulaz stvorila je probleme u zoniranju. Položaj
'· ..~ "1J±
mokrog čvora gotovo je podjednako utjecajan kao i sam broj . Moguće
l t-t-

tro
11 !
Sl. 15.10. Slično rješenje (Albert Dietz, Bernhard
je i sa manjim brojem čvorova uz njihovu pravilnu postavu postići
' IKI dobru fleksibilnost bez poremećaja u zoniranju. To se vidi na primjeru
Ptl
;
~ ~ · ~ Grothe, Werqer Krauser, Bernhard K.iwitter,
IH
Giinther Monke, Hubertus Wandel, Werner Đ . Romić, S. Tešija: Dugave, Zagreb, gdje su sa l+ 1 /2, odnosno dva
6 PERS. S PERS. 4 PERS. 3 PERS. 5PERS.
Philip). Na stubište se vezuju dva stana različite čvora dobivena vrlo izmjenjiva rješenja a da nigdje nisu zone poreme-
površine. što obogaćuje izbor korisnika ćene (sl. 15.18).
i
<i Sl. 15.13 . Primjer gdje su na pregledan način
dani elementi fleksibilne transformacije

l
.
 207
205

' t Arhitekti Ninoslav Kučan i Vjera Kučan izradili su 1980. ~,Studiju

TYP A l
-y', / . \.)
'
1...,•0 korištenja stambenog prostora" za naselje "Krnjevo'' u Rijeci. Ova
~~~ izvanredna studija je jedno od naj sveobuhvatnijih razmatranja "relativ-
ne fleksibilnosti" (posebno horizontalne) u nas. Na tipološkoj jedinici
-
'j (shema dva stana na stubištu), analizirani su elementi koji utječu na
l i
l
l·
l l l
l ~~~ zoniranje stambenog prostora
razinu fleksibilnosti, racionalnost građenja i posredno na ukupni kvali-
f-::1=:- '-'g_ tet stanovanja. Razmotreni su: konstrukcija (raspon i ukrute), instala-
r"" op
ar:,P
r- r-h
cijski blokovi, uvjeti osunčanja,. provjetravanje i pogled, te je dobivena
; n10o
F-1- :r:-s: !(,. ~ IL- ELr-"1""1 osnovna shema konstrukcije .i instalacija kao i zoniranje stambenog
ICU ~ ElF"t '\
""il AI C
prostora. Na toj osnovi autori su razradili 15-ak različitih shema
l\:. nl m l'?'f"t'-i KU
- korištenja tipične etaže, ali je očigledno da time nisu iscrpljene sve
H EL-J
l cr •
Ul.
~
~.L r-1-
~,!ji D
TYP A mogućnosti . Iako je ovaj rad temeljen na načelima SAR-a (izdvajanje
Kl. (: IQ~
:n
1<(11>
,_;;;F-
bloka vertikalnih komunikacija, zone i ma~gine) , on daleko nadilazi
UD SAR-ovu razinu relativne fleksibilnosti. Upo rebivost ovog projekta je
!;!eF vrlo velika čak i bez " paketa ugradbe" kao ratećeg sustava.
-r- ll
l l l i l--
~~~
F= ii::i

f-:~ "'::'1:1
r- M' .. "'
~lJ>.
l o,bo 1-

~-
1-r :rrc il<; l'-
K
DEFI~IIPANA
r-r- ""'~
• ZONA STROGO
LiJ A[L ""'
\... ' m l7f'l"

-
KU
<L lli. Q..~
1'-1- La. ..o.. '-f- ·rs D
(:!Ql tJ .... <f'll!
; l=·ntn !J: ._.;.
ZOI'.A ST#.OVA/>.JA lJ SL()BXJNJJ
~
~l!!;; TYPA l"iiERPR[TACU I

f-

1-- shema konstr.ukclfe l Instalacije

== ~r-
m~
600 60 soo
",... 1'-' M'fejs.o
a .JJ wo
D'"' f- 'V
rv f-h
J:AI'l'!I.J0 JO L 1""1
KU
""'~ AC Ko~ \

l'- nl nl l'?'fll't-t KO
ll- EL K Kl w. P-l-L -
fL - La. Lo '-+r 1- ·.'1;· D
JO .1' wo H
t:

~- r l
~~;;;;

1-1-'

"'~~
::- '-'!=l jM•IU
d Ji IW< Dp
.,..
101
-
1-
iT ~KI E Kl f 300 1 6PP ,:po spp 1 3DQ l
KU
~r-h ~ ElF"t :---.
!:1-'I C Sl. 15. 14. Ninoslav Kučan , Vjera Kučan : " Stu-
nl m rlt'tt-t KU
... '-F
Ul. P- .L
'i's o
dija korištenja stambenog prostora". Shema kon-
strukcije i instalacija, zoniranje stambenog pro-
l<f'll>
t: n ""' ,_;;;F- stora
~
~~F
1-

SL 15.11. Dannien, Fendrich- Lubeck. Ukupna površina jedinice je 87m 2 . Veliki broj
varijantnih rješenja omogućuje različite navike i potrebe stanovanja i što je još vrijednije
njihovu izmjenjivost.

\
208 209

Sl. 15.17. Fleksibilno stanovanje u Munchenu-

karakteristični tl ocrti (Steidle i asoc. - R. i E.
Thut). Vertikalna i horizontalna vanjska (do-
nekle i unutarnja) relativna fleksibilnost. Pre-
l fabricirana skeletna konstrukcija znatno pove-
~STAN KROZ 2 OBJEKTA~' ćava raspon fleksibilnosti

7 D • 2c

Sl. 15.15. Ninoslav Kučan, Vjera Kučan: "Studija korištenja stambenog prostora".
Varijantne mogućnosti korištenja tipične etaže (relativna fleksibilnost)

Sl. 15 .16. Fleksibilno stanovanje u Munchenu.

Oblikovno naglašena montažnost konstrukcije
kao i cjelokupni izgled ukupnosti i detalja zgra-
de govore "jezikom fleksibilnosti"
14 Višestambene zgrade
 ..,. r::·
210 211

Sl. 15 .18. Đ. Romić i S. Tešija: Natječajni rad za

stambeno naselje "Dugave" u Zagrebu. Primjer
interne i eksterne relativne fleksibilnosti, gdje je
promjenjivost stana ograničena flizičkom opnom
zgrade

Legenda:
Vertikalna kolona "A" označava internu relativnu fleksibilnost , dok sve ostale kolone
• vertikalne i horizontalne označavaju eksternu horizontalnu i eksternu vertikalnu relativ-
nu fleksibilnost.
N

t- ~
ST ~liUI~~B .n~ n•~
·~ ·~
l: 100 ~ )1 :;
t
j
FLBI(SIHIL~(}ST FLJ~I\SI HL~OST STHU \TliHBI
ST. dBHI~H~A f--- r---- r---- ,------ r-'--- ...---
.n'l
r---

,~\ n
·~
))
·~
Ji' /Gl Il I iJl•
fl -~b
t-- •·-~ ~ ~ b ti
r • .'\:. o ~r
0
oo'goo ~
_Lo ~
0
o oo
J;{ b -
~ ~It1
-
t-
' EJr~ o<)o ~
0 00

l&) R
~ ~~-~o
1--Jg tl.
- .Ll
o
~
t----d ~l
~ / u'ct~ o
Ll -~
~r
rl\
'qlill·
rl

g ~

v n., Y1-\ ,.}~ ~j

{,o
n-f ~ ~ o t= ~
1- 1 ~ _ :~:f lt-~~:j
rr::J "" .r

~
r--_.l \. (l
--,~
;

;~
-'

rJ
. l_ --l \..

l OSUOYlll tin
:
t:.J._-;r-
_;~
~
~
..;,· - -C; ~ tJ~
!'--"'-"
~ o tf ~ JCA.7
od ~ [J
~ t-- ~
B~
~
:Pr:. ~Ir '-../'-./
~- L-l ~
l~
,:r.r
[]rl
:
r:
- ~~ t1
l '-../'Cl
~
B~ tJ h 1r
1--
f-

)(• ko f-
jrrl= •. ~.rt. ';;h l ~~ :u rc 1!-[
~ ~ ·~ b t:; § ~(.o
~ ~~
f-

k~ ~
'tl'-~

~ ::.@D_·_ ~ ~ n- ~
'rf:.

EJr~ h~~ ~~ ~-_;rU

b J ifVl
,\J
__.J, ~ r C:.
o
'l l--l-
o o ~
'o
~, ~ ~
]\. o
.- ~ f----1\.. ~ L,( ~
R~ ~~~ l
·- ! 1---1 -, L J..- .. J
R. 1---t
~~ ~~ ~ l
e.::

il Inn•nu~nost
!!;--

~
.
l

(c.AJ
..]_jj h-'
('--"-7
tJ f1:y r,
~
!

,__ ndn ,p OJ !"-"--'

jd);
J~
b rJ6?Jj b
[CAJ
~
h 'r{
n B~
!:l!:r
.J--:-
!

,__ -

~
- ~
dr? l .J"Y, H o l DL fc l u

~~ Lo p ___ LJ,
';0 ; f-
.h ~
ne ~~ 7-T ~~o
~
~ ,, .]
CH) _ji]

~~ Ft iD~K fl ~:IDorf ~ g
/l.(J2:\

,_l ~j
~ n re, Q_ __ o _:[./

~
.. _t;, o r---
~
... o
?S:-
'J'

~,
i7'
Ir-; [J 3~ tJ ~~ l
~~
:?J:J '-"'-./ ~ l
:~.
-: -tO
~- D 8~
L..

o {'1
~
'--'
H e ll
_,
Il Innmu~uost
'C/'..:7 '--""-./

-
['-../'-../ ~ ~
~ !-.l-J
f- ~

~
:Jt: ~
lg 10nn r=n Hr ••• h h
,J!!
ll] -:lj:

rt r;d~
~ b
~L~ l_Q
~
p_ h ·u
k
~.~
~- ,-L ~
k ~1:z;
~ ~~7
tU

~ ~~ o~ R~cG
L_J'
-~ ~ ~
o
§~ L. o k-rf rt" r-Vl
r-- oo
,....,........ '.., j ~ ''vJ. ,.,
~:J
~ 1-

~~~
l

tJ ~ga ~R
~ B_ o ;;... ~
tJ h:D . tJ b CJ_B ~~1 ' 108~ n,. .
['~ tz • J'
-~
p
~
f-

~
" ntnntu~uost ~
l
~
~
["'-"J -,;:;.~.._.
~
'C.A:7
:CP 1'--"'--"
l .'J
lJ
-~~
·:X..i'
[CI'.J
1-

- ,_
:A

~ ,---,--
:
~
"
14°

'

l
 212 213

Apsolutna fleksibilnost Sl. 15.20. Nagkin "Capsule Tower" , autor Kisho Dakle, ovdje se radi ne samo o izmjenjivom -stanu, nego i o izmjenjivoj
Kurokawa - maketa
kući, koju je moguće jedino tvon"ički proizvesti i montirati (demontira-
Koliko god relativna fleksibilnost znači veliki korak u mogućnostima ti). Najdalje u tim ispitivanjima došla je grupa Archigram (Peter Cook,
utjecaja korisnika na organizaciju stana, ona je ipak daleko od toga da Waren Chalk, Ron Herron, Dennis Crompton, Mike Webb i David
bude sasvim zadovoljavajuće rješenje. Fizička ograničenost relativne Green), koja je beskompromisnošću i izazovom polarizirala odušev-
fleksibilnosti proizlazi u prvom redu iz krutosti primarnih struktura ljenje pristalica i ogorčenje protivnika (sl. 15.22);
odnosno iz njihove nemogućnosti da se dograđuju · i razgrađuju.
Očigledno da se potpuna promjenjivost može ostvarivati kroz izmjenji-
vost primarnih struktura. Fleksibilnost primarne strukture proporcio-
nalna je razini tehnoloških rješenja koja je omogućuju . Dapače, može se
reći da je ona u uvjetima tradicionalne gradnje gotovo nemoguća, jer
traži umjesto gradnje "sklapanje" kuće. Najbliži smo tom pojmu ako ga
usporedimo sa tehnologijom gradnje automobila ili sličnog visokorazvi-
jenog industrijskog proizvoda (sl. 15.19) .

.J.

Sl. 15.22 .. ,Walking Cities" grupe Archigram (1964), struktura koja se može premještati
Slika 15 .20
U slučaju Archigrama nije bitna realnost trasirane tehnologije, već
put i način razmišljanja koji utiru pravce apsolutne fleksibilnosti. Niz
"umjerenijih" prijedloga najbolje dokazuju i praktičnu vrijednost, od-
nosno potvrđuju da je već sada moguće postupno ostvariti i provjerava-
ti pretpostavke apsolutne fleksibilnosti.
Sl. 15 .19. Apsolutna fleksibilnost pretpostavlja tehnologiju sklapanja koju primjenjujemo
u industriji Nakagin Capsule Tower u Tokiju (arh. Kisho Kurokawa), kao i neke
druge realizacije dokazuju tehnološku realnost pristupa. Potpuno indu-
Tipovi apsolutne fleksibilnosti strijski finalizirana kapsula ugrađuje se na primarni sistem. Odavde do
izmjenjivosti i primarnog sistema ne postoji tehničkih i tehnoloških
U ovisnosti od njene pokretljivosti mogućoj izmjenjivosti možemo problema (sl. 15 .20, 15.21 ).
razlikovati dva oblika:
Također u cijelom nizu projekata su prostudirani i definirani slični
prijedlozi. Spomenimo samo opsežna razmatranja arh . Justusa
A) Apsolutno mobilni (pokretljivost cijelog sustava)
Dahindena koji u okviru tema "Ideen fiir die Umwelt von Morgen"
daje sasvim konkretizirani prijedlog. AKRO-POLIS (polivalentan
B) Relativno mobilni (ograničena pokretljivost sustava).
sistem za gradsku četvrt Kiryata kraj Tel A viva. Projekt 18: J us t us
Dahinden. Detaljni prikazi ove ideje dani su u knjizi Projekt 18, Justusa
Apsolutna mobilnost pretpostavlja zatvorene sustave primarne i sekun- Dahindena). Kao postojeću preteću ideje možemo takođ er kvalificirati i
darne strukture, koji se mogu po volji premještati, a relativna mobilnost
u Americi rasprostranjeni Mobil Home koji je tamo doživio masovnu i
otvorene sustave primarnih struktura sposobne da se dograđuju ili
tehnički visoko razvijenu materijalizaciju. Ovaj tip stanovanja, koji
razgrađuju .
ima osnovna obilježja apsolutne fleksibilnosti nast<~:o je podjednako iz
U uvjetima apsolutne fleksibilnosti sekundarna struktura nije samo sociopsihol9ških i ekonomskih razloga. Lokacija .~Pv~mično~ d~ma" je
unaprijed određena (bet. plato 3 x 5, 10, 15 m, naJcesce sa sv1m mstala-
"paket ugradbe", nego ona preuzima dio elemenata koji tradicionalno
Sl. 15.21. Nakagin "Capsule Tower" . Kapsula je cijskim priključcima) . Kupac kupuje elemente prema svojim potrebama
pripadaju primarnoj strukturi (izmijenjeni tretman instalacija i "grupna
finalizacija" umjesto pojedinačne).
tvornički potpuno finalizirana i spremna za i trenutnim financijskim mogućnostima, dokupnjom ili prodajom osigu-
ugradbu rava novonastale potrebe. Kupac tako ne čeka stan, nego stan kupca,
 215
214

pa je prilagođenje struktural_nim, e~_onomskim i dru_giif.l ~~ijenjenim

potrebama jednostavno. Vehke senJe eleme~ata pOJ~~~InJUJU u~up~u
cijenu stana, a univ~rza~nost sklopova dozvolJ~Va razhc1te kombi_I?-vaciJ~
(1975. cijena m 2 bila Je 100-150 dolara, CIJene zakupa zemlJista 1 B: BEDROOM UNIT
priključaka, što je više nego konkurentno) .

Izmedu (u glavnom) prizemnih M obil H omea i prostornih sistema teoretski

4- e3
r41 F: BOILER ROOM &
D: STAIRCASE UNIT ~---_?TORAGE UNIT
a ni praktično nema bitnih razlika. E: CORRIDOR UNIT -::::..-- . -----

Q~ '• . JACH
ATTACH --t ,,,-. A: LIVING &KITCHEN UNIT

Sl. 15.23. Stanovanje za odmor od prefabricira-

nih elemenata (Fabio, N. Fabio, Michel Panzi-
ni). Široki spektar primjene i mogućnosti slaga-
nja prema individualnim potrebama korisnika.
Sustav je pogodan i za druge namjene (škole,
trgovine itd.), kao i za prilagođenje različitim C: CHILDREN'S ROOM UNIT
topografskim uvjetima. Praktično su neograni-
čene mogućnosti kombinacije elemenata, kao i Sl. 15.24. Stambeni toranj u Tokiju (Yoji Watanabe). Primjer visoko industrijalizirane
njihova kasnija zamjena ili nadopuna. Iz ovog izgradnje i novih tehnoloških postupaK:a. Od ove razine razmišljanja pa do ostvarenja
" horizontalnog sustava" jednostavno je mog~će apsolutne fleksibilnosti nije tako daleko . Stupanj razvitka tehnike već danas omogućuje
preći u "vertikalne sustave", tj . u sustave VIŠe- sklapanje umjesto građenja
stambene izgradnje

1
~ l'

l
'!'

216
Sl. 15.25. Archigram: Plug in City 1964. Jedan od
prvih pokušaja projektantskog definiranja "apsolut-
ne fleksibilnosti"
Sl. 15 .26. Archigram: 1967. Control and Choice.
Otvoreni sistem sastavljen od robota pod pneumat-
skim omotačem
217
I kod nas je bilo pokušaja za afirmaciju ideje "apsolutne fleksibilnosti"
ali bez posebnog uspjeha. Jedan od tih je i natječajni rad (G. K. i Đ. R.)
za idejno-arhitektonsko riješenje Centra Južnog Zagreba (1972).
Radilo se o. velikom gradskom centru, gdje j-e stanovanje bilo samo
".",,..,b~ pratećisadržaj, koji je trebao osigurati životnost .centra.
.1__",..._"'1._
,__~........-L - ~ Programski elementi nisu bili do kraja određeni, pa je bilo neophodno
~~~"-'~~'""~ predvidjeti prilagodivost struktura različitim funkcionalnim namjena-
ma. Ocjena autora prijedloga, da ni najbogatija društva nisu u stanju
ovakav projekt izgraditi "u jednom dahu" i sumnja u znanstvenu
osnovanost predviđenog programa, upućivali su na traženje odgovara u
a)
fleksibilnosti , tj . otvorenosti sustava. Bez obzira na to što je prijedlog u
tom trenutku bio iz više aspekata nerealan (stanje tehnoloških moguć­
nosti, suprotna "stručna klima", sukob sa prevladavajućim uvjerenjem
da investiciju treba potpuno odrediti itd.), navest ćemo osnovne pretpo-
stavke i karakteristike rješenja, jer nam mogu poslužiti za neka načelna
opredjeljenja u "apsolutnoj fleksibilnosti" . Kod toga ne smijemo izgubi-
ti iz vida činjenicu da se u ovom primjeru ne radi o isključivo stambenoj
fleksibilnosti, već o fleksibilnosti složenih mnogofunkcionalnih struk-
tura.
Prijedlog je bio rezultat slijedećih procjena i opredjeljenja :
b) l. Definiranje odnosa (kvantitet i kvalitet programa) kod velikih i
Sl. 15.27. Diferenciranje primarnih struktura i dugoročnih graditeljskih pothvata je fikcija, koja već u doglednoj
mogućnost samoizgradnje temeljna je pretpostav-
budućnosti obavezno mora doživjeti značajne korekcije.
ka "apsolutne fleksibilnosti" (a) vertikalno zoni-
ranje sadržaja i sustav vertikalnih i horizontal-
nih komunikacija čija otvorenost mora omogu- 2. Zbog toga funkcija pa i oblikovanje moraju biti tretirani fleksibilno.
ćiti izmjenjivost sadržaja (b)
3. Da bi se ta pretpostavka ostvarila, potrebno je diferencirati primar-
nu od sekundarne strukture, jer je jedino tako moguće osigurati cjelovi-
tost koncepta kroz duži vremenski period (pod "sekundarne strukture"
ovdje se podrazumijevaju kompletni funkcionalni sadržaji - ćelije) .
4. Primarne strukture moraju imati mogućnost samoizgradnje, pa se
trebaju izdvojeno promatrati vertikalne od horizontalnih primarnih
struktura.
5. Vertikalne primarne strukture trebaju u sebi sadržavati vertikalne
sustave komunikacija, koji su prilagodivi promjeni namjene segmenta.
6. Potrebno je unaprijed, barem načelno, odrediti vertikalne zone za
a) pojedine funkcije (ovdje je stanovanje kao preteći sadržaj gradskog
centra bilo predviđeno u najgornjim etažama) .
o~~=----
Ukoliko se želi ostvariti izmjenjivost funkcija i unutar sustava, onda
sustav mora biti otvoren i prema oblikovanju.
~ v
Međutim, osiguranje urbanog oblikovnog kontinuiteta ipak traži odre-
đivanje " oblikovnih perimetara", koji će i pored zahtjevane izmjenjivo-
\l r
"l==~--'! sti omogućiti organizirani oblikovni rast urbane aglomeracije kroz
l
; j edan sagledivi period.
i
To znači da se oblikovanje treba tretirati slično kao što smo tretirali
funkciju i konstrukciju, tj . valja ga diferencira ti na elemente koji mu i
b)
garantiraju oblikovni integritet i na elemente čija različitost ne može taj l
integritet bitno ugroziti. Ova podjela poklapa se sa podjelom na
Sl. 15.28. Mogućnost organizacije ulaznih par-
tija radi prihvaćanja različitih funkcionalnih
primarne i sekundarne strukture. Bilo kakav razvoj sekundarnih struk-
sadržaja (a i b) tura u tehnološkom i estetskom smislu može se uklopiti u oblikovnu
cjelinu, ukoliko smo mu kroz primarnu strukturu osigurali elemente
218 219

Očigledno je, međutim, da apsolutna fleksibilnost traži ne samo visoku

tehnološku razinu, nego i prestruktuiranje cijelog procesa stanograd-
nje. Njeno ostvarenje uvjetuje izmjene od školovanja projektanata pa
do izmjene samog pojma "građenje kuće", dakle duboko ukorijenjene
tradicije. Kod toga je faktor tehnološkog ograničenja, koji se danas
čini primarnim, zasigurno najmanje značajan, a sve drugo poprima
takve dimenzije da se "apsolutna fleksibilnost" može smatrati relativ-
no dalekim strateškim ciljem. Tek kad "gradnju kuće" prestanemo
smatrati manjom ili većom modifikacijom obrtničkog pristupa i to od
programiranja, projektiranja i. izvedbe, odnosno, stvarno prihvatimo
načela industrijske proizvodnje u materijalnoj i duhovnoj sferi, onda će
biti ostvareni objektivni uvjeti za potpuni razmah ideje o "apsolutnoj
fleksibilnosti".

To je dugotrajan proces u kome je neophodna postupnost, tj . uvođenje

novih shvatanja ria bazi postojećih i važećih. Potrebno je naći "sponu"
koja će bez izmjene tradicionalnih normi (duhovnih i tehničkih) otvoriti
procese. Čini se da je u tom smislu posebno značajna međuetapa
"obogaćene relativne fleksibilnosti".

Sl. 15.29. Centar Južnog Zagreba (G. Knežević, Đ. Romić). Fleksibilnost funkcionalnih
odnosa unutar osnovne urbanističke strukture. Sustav primarnih struktura je definiran,
ali i sposoban da se izgrađuje i razgrađuje. To osigurava jedinstvenost koncepta centra
bez obzira na trajanje njegove izgradnje

Sl. 15.30. Nezavisnost sekundarnih struktura u konstruktivnom i funkcionalnom smislu

omogućuje njihovu izmjenjivost i tehnološku aktualnost

i
l

Slika 15.29
koordinacije. Time se razvoj oslobađa krute s~eme _ i što je još važnije,
izbjegava se oblikovno prejudicira~je_ ~a duž~ penod. T~ko _gledano,
nastojanja treba u prvom redu usmJenti na pazlJIVO odre~IvanJe ele~e~
nata ograničenja primarne strukture 1 to ~e samo u. ~ert1kalnom vec ~
horizontalnom smislu. Nije, dakle samo b1tno odred1t1 raspane_,_ nego 1
redukciju horizontalnih konstruktivnih segmenata .. U ovom pnJe~l og.u
"horizontalni interval~' j~ ~ etaža i ~..m~tar tog m~erval~ _mog~~a !~
promjena funkcionalmh CJelma. ~a r.nmJer: posl~vm sadrzaJ zarruJemtl
stanovanjem, izmjenom odgovaraJUC_Ih ~ sekundarmh struk~u~a. U ovom
prijedlogu nije b~a razi_I?.~trana spec1ficn~~ ~PS?lutna fleksibilnost stana
iako su ostvarem temelJI 1 za takva razmlSlJanJa.
220 221

Obogaćena relativna fleksibilnost

Već srno je opisali kao relativnu fleksibilnost koja u sebi sadrži rudi-
mentarne oblike apsolutne fleksibilnosti . Objašnjenja ćemo vezati na
jedan projektantski prijedlog uz pokušaj da dademo šira obilježja
problema. Kao i kod svake izgradnje, kod početnih razmišljanja bitna
su urbanistička opredjeljenja, dapače ona su kod fleksibilnosti još
značajnija, jer ju potpunije predodređuju.
Konkretno za ostvarenje ideje "obogaćene relativne fleksibilnost" urba-
nistički je bitno:

l. Urbanistička struktura mora omogućiti što veći broj varijantnih

rješenja u fazi programiranja, projektiranja i izvedbe.
2. Ona ne smije zbog toga biti ni u jednom momentu zatvorena i
nenadogradiva.
3. Urbanistička struktura mora omogućiti stambenu karakterizaciju
putem stambene jedinice.

ISINA Sl. 15.31. Grozdan Knežević :

.... ,.
. i
.
Br•J• ... I
.,.~--
Aksonometrijski prikaz sustava
"Obogaćena relatvna fleksibil-
nost" na primjeru centra naselja
" Dugave" u Zagrebu

Sl. 15.32. Grozdan Knežević:

"Obogaćena relativna fleksibil-
nost". Na primjeru centra naselja
.,Dugave" u Zagrebu pokušalo se
dokazati da pretpostavljeni prin-
cip urbanističke modularne kom-
pozicije na bazi artikulacije stana
pruža široke mogućnosti za urba-
nističke varijacije

Slika 15.32
To navodi . na sustav komponentnog sastava, a koji u svim fazama
omogućuje varijantne prostorno-oblikovne kompozicije. Da bi se osigu-
Slika 15.31 rala oblikovna integriranost neophodno je unaprijed odrediti elemente
integracije (u ovom slučaju to je komunikacijska jezgra i stambene
DU,
P•O.l'O~ jedinice kao dva funkcionalna i oblikovno definirana sustava. Ovim
odvajanjem omogućena je artikulacija putem stana, a ne kuće .

.f
222 223

Na tim pretpostavkama prešlo se na rješavanje stambenih jedinica, tj. Obogaćenje_ rela~i~n~ pe~s~b~lnost(sastoji se u mogućnosti da se u svako
na njihovu ukupnu i unutarnju fleksibilnost. Kao osnovna jedinica doba sva~OJ kraJ?JOJ Je~n~I.ct m_ože ?odati još J~dna soba, radi čega su u
odabra 11 je stan od neto 65 m 2 (iako je kategorija dovosbnog stan vrlo pregra~n~m _kao 1 u kraJ~Jlfl! z1d?v1ma unapnJed ostavljeni otvori, koji
problematična) jer je to veličina sa kojom najčešće operira naše progra- omoguc_UJU Jednostav~e IZmJene 1 dopune osnovnog stana.
miranje. Dodatm modul (armtrano betonska "kutiJ'a") kacvi se na .. d
· mr · l v · T . . . unapnJe
pnpre .Jem ezaJ. 11 ~e sa nJeg~ s~1da 1 premješta. Modul je namjerno
Načela relativne fleksibilnosti ostvarena su izmjenjivošću unutar konture ~zabra? 1 konstruuan ~z betona Jer~~ to.za ~ada tehnički najprihvatljivije
dvosobnog stana, gdje je naglašena kvalificirana potreba da se iz te tako b1 upotreba drugth konstrukCIJa bila sigurno oportunija (sl. 15.34).
površire ;nože ostvariti trosobni stan, jer se potreba za izdvajanjem
djeteta ili djece u posebnu prostoriju javlja obično u vrijeme kad D 4-SOBNI 2
ekonomska situacija porodice ne dozvoljava traženje rješenja u većem NETTO 89,30m

stanu i kad bi svaka srednje imućna porodica rado žrtvovala dio

prostora dnevnog boravka za ostvarenje ove mogućnosti. Potreba za
t
Q

većim stanovima u momentu planiranja ovim prijedlogom riješena je l

izmjenjivošću cijele spavaće grupe (ovi stanovi su u donjim etažama). Q3 ~Q4 "'
~ C 3-SOBNI
Funkcionalna shema stana reducirana je na. zone što je omogućilo
fleksibilnost socijalno integrativne grupe i maksimalno korištenje po-
l
Q2
t NETTO 75,80nl

vršine za organizaciju tih sadržaja. Ako tome dodamo poprečnu venti-

laciju i obaveznu lođu onda su dana glavna obilježja ovog prijedloga. +-3Xl/425 -
SL 15.34. Dimenzije dodatnog modula - sobe, SJ. 15.35 . Grozdan Knežević: "Obogaćena relativna
82- SOBNI
NETTO 64,16nf Slika 15.33
koji se pričvršćuje na unaprijed predviđena
mjesta
fle~s~bilnost". Spajanje osnovnih elemenata (tipične
Jed1mce) zbog male kontaktne površine stvara više
mogućnosti za različitost urbanih kompozicija

PRETVARANJE DVOSOBNOG STANA

U TROSOBNI TRANSFORMACIJOM
Dto.EVNOG BORAVKA l ULAZNOG
"ROSTORA 5 CILJEM DOBIVANJA
VEČE PROSTORNOSTI
~.

9=~
.-1 l
"'l '
~l
~2.3,4 MJESTA PRJtv~ENJA l .
~: l

PRETVARAN..E TROSOBNOG
ST.t.Nt.. U MANJI ČETVERO·
SOBNI UZ t<OGUĆt:OS T
Sl. 15.33. Grozdan Knežević: "Obogaćena rela- NAKI.ADNO~ DIJfLJf. NJA
DJECE RAZ UČITE DOBI ~~ l

4
tivna fleksibilnost" . Dodavanjem dodatnog mo-
dularnog elementa stan se fizički povećava za
jednu prostoriju. Povećanje je moguće od faze
TROSOB~;· STt..t: SA
~· --- 1'.\AKSI,.,.~AU:I~.: POVE:2ANJEM
programiranja, preko projektiranja do faze ko-
Df',;F':t:::: ~:;F:,\'/V./1.
rištenja

_j _PRETVARANJE DVOSDBNOG STANA

U MANJI TROSOBNI UZ MOGUĆN05 T
L ___ .
IZOLACIJE ODRASLOG DJETETA
224
225
Na kraju ovog poglavlja, aktualizirajmo stavove o fleksibilnosti kr.~z
Sl. L5.36. Projekt stambene kuće (Ivan Crnko-
međunarodno potvrđena stajališta naših arhitekata. Japanska reviJa
vić) - I nagrada na m~đun~rodno:n ~atJečaju u
The Japan Architect" (Shinkenchiku-Sha) je, u povodu međunarodne Tokiju, 1983. Tlocrt pnzemiJa. RJesenJe Je osno-
i~ložbe s temom: "Stanovanje i okolina" - nauka i tehnologija za vano na morfološkoj shemi dvorca Trnovec
čovjeka u njegovom domu (1985), raspisala međunarodni natječaj za (1750). Šest jednako velikih prosto~ija, među­
sobno i dvostruko paralelno (hodmk 1 terasa)
projet stambene kuće. Natjecateljima je ?.stavljena J?Otpuna -~loboda _u povezanih sa simbolički naznačenom funkcijom
definiranju programa i u izboru lokac~Je. Međutl~?. zah~lJevano Je
uspostavljanje odnosa s povijesnim nasljeđem, tradiCIJOm 1 kulturom
kraja u kom se projekt locira (određuje). Sa stajališta fleksibilnosti
posebno je bio zanimljiv zahtjev za "duhovnom participacijom" kroz
"mudrost običnog čovjeka" (sl. 15.36, 15.37).

Slika 15.36

SL 15.37. Presjek i pročelje iste kuće. Reafirmi-

rani secesionistički rječnik relevantan je kultur-
nom krugu sjeverozapadne Hrvatske, a i u duhu
je onoga "što se danas nosi" (okretanje uzorima
prošlosti)

U svom (prvonagrađenom radu), arhitekt Ivan Crnković kombinira

strukturalističku teoriju sa vrijednostima i dostignućima tradicionalne
stambene arhitekture (dvorci sitnog plemstva u Zagorju), oplemenjujući
postupak "neosecesionističkim rječnikom" .
i .i .
~: : ::~:·::::-, .......... .. ··· ~-·:.: . .. :~·::·.::::~::.::~ -
Ovim, u prvom redu manifestno-programskim stavom, pokušava se
dati novu definiciju odnosa participacije i fleksibilnosti, rušenjem posto-
jećeg vrijednosnog sustava "funkcionalizma". Tu se participacija i
J fleksibilnost tumači kroz strukturu identičnih prostora (svaki prostor
bez obzira na svoju veličinu može preuzeti bilo koju stambenu funkci-
ju). Stav nije, doduše, pojmovno sukladan relativnoj fleksibilnosti, ali je
uu d<?voljno blizak predmjevanim oblicima apsolutne fleksibilnosti.
Vrijednost stava je u tome što jednostavnim, uvjerljivim i pomalo
[QD drastičnim, ali nadasve konzistentnim načinom upozorava da je isklju-
čivost racionalno-funkcionalističkih kriterija ne samo bez korijena nego
llll i bez budućnosti.
Prevedeno na "jezik višestambene arhitekture"', to ne z nači da ć e mo
• • sada umjesto stana projektirati jednu, tri ili pet jednakih prostorija i
prepustiti korisnicima da ih imenuju i upotrebljavaju kako žele, ali to
sasvim sigurno znači dovođenje u sumnju prevelike dosljednosti u
određenju namjene, veličine svih glavnih i pomoćnih prostorija stana.
Ovaj zanimljiv rad znači svojevrsnu potporu općim nastojanjima da se
izmijeni dosadašnji način gledanja i prosudbi u stambenoj arhitekturi,
te na specifičan način potvrđuje ideje fleksibilnosti.
15 Višestambene zgrade
 ,[~
;·..,.-··
' ·--.f":
_: ,··
1i-.

!'~
~·

16. NOVIJA STREMLJENJA U PROJEKTIRANJU

VIŠESTAMBENIH ZGRADA
Već smo uvodno istakli da je u višestambenoj arhitekturi moguće
identificirati tri karakteristična pravca istraživanja (dva radikalna i
jedan umjereni) . Umjereni pravac koji je najrealniji i najviše zastupljen
u praksi, razmotren je kroz dosadašnja izlaganja o tipologiji i fleksibil-
nosti. Može se također reći da novija stremljenja u okviru "umjerenog"
(kompromisnog) pravca bitno ne mijenjaju poznate karakteristike. Sa
stajališta budućeg razvoja svakako su zanimljivija radikalna opredjelje-
nja i zato ćemo ukratko iznijeti njihova glavna obilježja.

l
16.1. Prvi radikalni pravac
~

Prvi radikalni pravac je traženje rješenja iz sadašnjeg nezadovoljstva

rt
i
postojećom višestambenom izgradnjom, okretanjem tradiciji uz korište-
nje iskustava obiteljske izgradnje.
Ovaj pravac ima dva osnovna aspekta :
a) Sadržajni gdje se problemi, a posebno dehumanizacija višestambene
izgradnje pokušava riješiti individualizacijom stambenih jedinica u du-
hu "natrag maloj kućici u cvijeću" ponekad s naglašenom participaci-
jom korisnika. U umjerenije oblike ovog stava možemo ubrojiti veći dio
terasaste izgradnje, a u ekstremne one gdje se participacija oslobađa do
"sloboda" sluma (na osnovni konstruktivni sistem korisnici sadržajno i
oblikovno sami definiraju zgradu) korištenjem raznih sredstava i oblika
(vrata od automobila mogu biti dio pročelja i tome slično) , sl. 16.1.
b) Formalni gdje se isti problemi (svim pravcima je u korijenu neza-
dovoljstvo postojećim stanjem) nastoje riješiti isključivo ili pretežno
oblikovnim sredstvima, pa se izlaz traži ponekad ne samo u inspiraciji iz
prošlih epoha, nego i eklektici zmom .
Povijesno gledano formalni aspekt je noviji i ima daleko manje realiza-
cija, ali je teoretski znatno agresivniji. Sadržajni aspekt ima određene
rezultate pogotovo onda kad pouke prošlosti uzima samo kao poticaj a
ne kao uzor, tj. kad nastoji ostvariti kontinuitet tradicije bez negacije
suvremenosti. Ovaj trend pogotovo u sprezi za fleksibilnom organizaci-
jom stana sigurno znači jednu od šansa da unaprijedimo postojeć e
stanje.

228
Međutim to se ne bi moglo sa istom sigurnoscu reći i za formalni
aspekt. Pošto je upravo ovaj aspekt "moderan" i ima određeni pedago-
ški utjecaj potrebno je naznačiti njegove karakteristike.
Glavni nosioci su okupljeni oko pokreta "Post moderna", koji se
temelji na kritici "moderne" arhitekture, poistovjećujući je sa funkcio-
nalizmom. Jedan od glavnih začetnika rasprave o " posmodernoj" (a i
o samom pojmu termina) je Charles Jencks koji se u svojim publicističkim
djelima (Language of Post-modern Architecture, Modern Movements
in Architecture i druga djela) zalaže za temeljnu obnovu jezika suvreme-
ne arhitekture s mnogo širim povijesno kulturnim kontekstom, uz
odbacivanje premise "forma treba slijediti funkciju" . Teoretski ova
nastojanja također govore o potrebi participacije korisnika i prilagode-
nju ukusu potrošača "koji ne može pratiti elitizam", ali se praktično
radi samo o nametanju novog sustava vrednovanja, dakle opet o
svojevrsnom elitizmu. Ova gledanja imaju korijene u umjetničkim zbi-
vanji.ma koncem 50-tih godina (Novi realizam u djelima Yves Klein,
kasmje pop-art, odnosno uključivanje svakodnevnih predmeta u umjet-
ničko stvaralaštvo, zatim "konceptualna umjetnost" i na neki način
politizacij a umjetnosti). Tome valja dodati " D e mo kra tič no s t umjetno-
sti" po kojem gledanju svaki predmet ima mogućnost da bude umjet-
ničko djelo (M. Duchamp) .
Od arhitekata koji su ostvarili utjecaj i koji se često navode u vezi sa
"postmodernom" je u prvom redu R. Venturi (također značajan i kao
teoretičar: Učenje iz Las Vegasa (sa D. S. Brown). On se zalaže za
revalorizaciju simbolizma i istodobno otkriće novog ukusa i novih
vrijednosti.
~/
229
Sl. 16.1
l
;
l
j
l Sl. 16.1. " Kuće u policama" (Grupa Site). Jedan
od najdoslovnijih primjera stava : "natrag kućici
u cvijeću", prenesenog u višestambenu struktu-
t ru. Koncept nastao iz načela da ljudi imaju
potrebu potvrđivanja vlastite individualnoti, obli-
kujući svoju intimnu okolinu. Ova studija poku-
šava fizički i psihološki ublažiti kontradikcije
između sela i grada, odnosno između struktura i
nagomilavanja, jednostavnosti i složenosti, reda
i nereda, umjetnosti i života. Očigledno pretje-
~ t
rane ambicije dovele su do pretjerane radikali-
zacije, ali ovakva razmišljanja svakako unapre-
;
~ đuju zanemarena pitanja participacije korisnika
i
;
Popis značajnijih autora: R. Erskine (Naselje Byker kraj New Castlea),
Ch. Moore, John Rauch, Denise Scot, J. Paul Kleihues, Johnson
Phillip, S. Tigermann, Gerd Neumann, L. Kroli, Michael Graves H . E.
Ciriani, A. Rossi, R. Krier itd. '
Spomenimo još grupu "Grays", koja pnmJeilJUJe simbolizam uz
neprikriveni eklekticizam, zatim grupa "Whites", koja reafirmira
izvorne principe moderne arhitekture iz 20-ih godina.
:
Ako se vratimo našim interesima u vezi s " pos t modernom" treba reći :
Razmišljanja dolaze iz bitno različitog socijalnog pa i politi čk og
konteksta. Nastaju u sredinama visokog materijalnog standarda i u
prvom redu su aplikativna za bogatu klijentelu kojoj je ta simbolistička
artikulacija potrebna za naglašenu socijalnu diferencijaciju, tako da u
našim uvjetima, pogotovo kod višestambene izgradnje može biti samo
impuls za razmišljanje, a ne recept. Cijeli niz očiglednih zabluda u
samom teoretskom pristupu mora se prethodno raščistiti . Kod toga je
naročito pogrešna identifikacija moderne arhitekture sa racionalnim
230 231

funkcionalizmom . Shvaćanje funkcije stanovanja kao što smo više puta

''
istakli sadrži i priznavanje iracionalne komp-onente, ali ne samo i
isključivo kroz simbolizam ili još gore eklekticizam i ono je prihvaćeno
od glavnih nosilaca moderne arhitekture. Resemantizacijom arhitekture
neće se resocijalizirati grad, jer je arhitektura u funkciji društveno-
-političkih prilika a ne obratno. Demokratizacija arhitekture je impe-
rativ sadašnjosti ali nju valja ostvarivati sadržajem a ne samo formom.
Koliko god neke smetalo W. Gropiusova tvrdnja "Moderna arhitektura
i urbanizam rastu iz potpuno novog korijena", to je ipak neosporna
činjenica jer moderna arhitektura nastaje i razvija se na bazi sukoba
brzina, što u cijelom povijesnom kontinuitetu nije do sada bio slučaj
(sve do nedavno postojala je brzina pješaka i konja sa sličnim vrijedno-
stima, danas imamo istu brzinu kretanja pješaka ali i mehanički pro-
met) a to je suš~inski nova kvalifikacija.
Osim toga "Mdderna" nije stil niti to može ·biti, jer se radi o procesu pa
nema potrebe vremenski je determinirati a još manje pokapati.
Postmodernisti imaju pravo kad kažu "Pluralizam kulturnih obrazaca
treba da postane osnova za pluralizam arhitektonskih izričaja" ali ne
kroz novi elitizam. :1-1
~:
Većina od ovih autora ostvarila je svoje ideje u obiteljskoj stambenoj ., '

izgradnji, manji broj u javnim zgradama (poslovni, muzejski i sl.

objekti), a tek poneki i u višestambenoj arhitekturi. U postmodernisti-
čkom pokretu nisu svi autori podjednako usmjereni, niti teoretski jedno-
značni, što je jedna od kvaliteta pokreta. Da bi ih nekako sistematizirali ·.
podijelimo ih na "radikalne" i "umjerene", svjesni činjenice da je
takva podjela uvjetna pa i pogrešna u nekim slučajevima . Navest ćemo
samo neke autore i to u prvom redu one, koji su relevantni materiji
višestambenih zgrada. Time, doduše, nećemo moći dati potpuniju sliku
radikalnog krila pokreta, ali ćemo dobiti odnos između opredjeljenja
postmodernista i zadaće višestambene arhitekture, što je za nas, u ovom
slučaju, zanimljivije.

Sl. 16.2. The National Football Foundation, N .
Brunswick, 1966. - izvana i u interieru, naznake
su novih kretanja u arhitekturi . Autor Robert
Ven turi
Sl.16 .~_. Rober~. Venturi "Guild House" 1963, Philadelphia. Jedna od rijetkih realizacija na
te~u meg so~IJaln~g stand~rda, gdje se tako~er poziva na "projektiranje prema sistemu
vnJednosti kliJenta. me_đutim to mJe ta_~o ev~dentno posebno u tlocrtu. Simbolizam je i
ovdJe pnsutan, a u kaSniJim dJehma bit će još više izražen

"Radikalni" postmodernizam

Započnimo naš prikaz s Michaelom Gravesom, jer on. danas ide u red
~odećih postmodernističkih . arhitekata sa značajnim teorijskim utjeca-
Jem posebno na mlađe arhitekte. Na primjeru adaptacije skladišta u
pri v~t nu rezidenciju, mo g uće je sagledati fil ozofsko-teorijsku potku
" rad1~alnog" postmodernizma, a donekle i procijeniti "upotrebljivost"
ov_akv1h stavova u višestambenoj arhitekturi. Upozorimo i na to da
!V11chael <?~aves najpotpunije određuje ne samo svoje stvaralaštvo, nego
1 samu sustmu pokreta kad kaže : " Umjesto projektiranja kompliciranih
tlocrta ,Total~~uma' obu~va~eni_h_ jednostavnim pročeljima, u jednom
trenutku odlucw sam proJektlrati Jednostavne tlocrte obuhvaćene slože-
nim i slojevitim pročeljima " (razgovor Nikole Polaka s M. Gravesom u
i Princetownu 1979 - ČIP).

i
232 233
.,
T l
J l
1 f ~·!
\

r-
~

l,, ·;l
----
l ~ ; l

li
'l H-
Sl. 16.5. Kuća na uglu, 1981. Mustafa Musić u
komentaru svog projekta objašnjava orijentaciju
većine naših "radikalnih postmodernista" . On
kaže : " Činjenica da prostor nije nezavisan enti-
tet, već funkcionalan odnos sa instinktima, pul-
sijama, emocijama i aktivnostima za mene znači
jedan krupan zahtjev više . .. " S tim se u cijelosti
možemo složiti uz uvjet da ne zaboravimo " te-
meljni zahtjev" višestambene arhitekture tj. jed-
nako pravo na humano stanovanje)

Sl. 16.6. "Most od kuća" - projekt za Man-

hattan (Steven Holi i suradnici). Razmišljanja u
maniri postmodernizma za stambenu izložbu
, 1989. u Parizu. Projektom se predviđa korištenje
( napuštene pruge nadzemne željeznice, koja pro-
lazi kroz kvart gdje su prenamijenjene funkcije. Sl. 16.7. Rekonstrukcija Liitzowplatza, Berlin 1980. Zadaća obnove bloka riješena je
4 Nude se različiti stambeni objekti, opsluženi i uspostavljanjem kontinuiteta sa postojećim zgradama na rubu trga i obnovom prijašnje
povezani šetalištem. Svaki objekt je različito "fronte" trga. Sukobljavajući interesi javnog (promet i tro govina) i privatnog (stanovanje)
oblikovan, jedino su im volumeni pribli č no sli- u formalnom smislu riješeni su transformacijom " poruka prošlosti" kroz "tvrdi oblik"
čni. Primjer tzv . "pluralizma izri čaja " (redukcija otvora i sekundarne plastike)

Ideje "radikalnog postmodernizma" i k_o~ na~ pomalo ~v~taju k?rij~ne, Sl. 16.4. Michael Graves : Adaptacija skladišta u
doduše uz znatne otpore. Za sada, što Je 1 pnrodno, naJVIse odZiva 1ma privatnu rezidenciju - studija pročelja
u razmišljanjima mladih i neafirrniranih arhitekata. Poneki od njih stiču
svojim stavovima i idejama i međunarodna priznanja kod ocjenjivačkih
sudova sličnih opredjeljenja. Opća stagnacija građenja im ne pogoduje,
jer su postmodernističke kuće u principu skupe i traže visoki kvalitet
izvedbe. Zavaravanja emocionalnim kategorijama, instinktima i uporno
negiranje suštinske demokratičnosti u ime one lažne, teško da može
postati osnov za korisno arhitektonsko djelovanje u .našoj sredini, zato
su nam one naše pot eš koće barem u odnosu na rad1kalm posmoderm-
zam - dobro došle.
Međutim, inicijative "radikalnih postmodernista" ipak posredno una-
pr~đuju procese moderne, jer je lišavaju zablude u isključivost i nepo-
grešivost racionalizma, a to, kao što ćemo kroz primjere "umjerenih"
moći ustanoviti, dovodi do kvalitetnih pomaka u prvom redu kroz djela
onih stvaraoca, koji su impuls postmodernizma znali prilagoditi realnoj
poziciji arhitekture.
·~
1
234 235

"U mjereni" postmodernizam ~

,. j
Sa stajališta višestambene arhitekture ovaj je pravac daleko značajniji .. J
od "radikalnog", jer je čvršće vezan na korijene moderne ne samo u .. j
oblikovnom, nego i u funkcionalno-racionalnom smislu. Ovo krilo ,. ~
postmodernizma ima osim toga i neuporedivo više ostvarenja u više- ... l
stambenoj oblasti. Ova naglašena proporcionalna prisutnost je potpuno
razumljiva, jer socijalni kontekst stanovanja sili na umjerenije ponaša-
nje. Korijeni "umjerenih" potiču iz početnih kritičkih odnosa prema
shematizmu i degradaciji impulsa moderne. Tako se unutar novih
arhitektonskih stremljenja, koncem šezdesetih i naročito sedamdesetih Sl. 16.1O. Kompleks Gall ara tese - tlocrt i pre sjek
godina pojavio niz ahitekata koji čvršće grade na tradiciji ali nisu
napust!li izvore i načela moi erne. Ponegdje ih se zbog tih obilježja
svrstava u "zakašnjeli moder izam" i slične vrlo uvjetne podjele. Radi
se o stvaraocima koji su s ažno obilježili i utjecali na suvremenu
0

višestambenu arhitekturu. Navest ćemo samo neke od tih arhitekata i to

u prvom redu one koji su relevantni i za naše okolnosti i koji su kod nas
već ostvarili značajan utjecaj: Carlo Aymonino, Aldo Rossi, Rob Krier,
James Stirling, Henri E. Ciriani i drugi.

Sl. 16.8. Kompleks Gallaratese u Milanu (Carlo Aymonino) 1969-74. Zgrada "D" je od
Alda Rossia

1l
l

Sl. 16.11. Noisy Il, Marne-la-Vallee (Henri E. Ciriani). Pregled na detalj pročelja. Vrlo
izražena sekundarna plastika i bogati detalji pojačavaju stambenu karakterizaciju

Sl. 16. 12. Noisy ll , M a_rne-la- V allee (kraj Pariza) . Pr ogra m od tristo stanova , od studija-
-atelJea do cetverosobn1h stanova ( 1982). Tlocrt i objekta A/ B i C
Sl. 16.9. Kompleks Gallaratese (A. Aymonino)
Karakteristični tl ocrti zgrada A 1 , A 2 i B sa
presjecima Henri E. Ciriani kasnije nastavlja svoja istraživanja unoseći neke nove
clemente oblikovanja (perforirana zidna platna na zadnjim etažama
Sl. 16.2 radi ograničenja vanjskog prostora, naglašenu formalističku upotrebu
boje crtanjem pročelja itd.).
Na taj način njegovi projekti se približavaju ekspresiji posmodernista.
236 237

Sl. 16.15. Stambeni kompleks Gallaratese, Milano. Desno je zgrada od A. Aymonina, a

lijevo od A. Rossia

Sl. 16.13. Stambeni kompleks Gallaratese, Milano, pogled na dvije zgrade od A.

Aymonina. U ukupnosti i detalju ovih kuća vidljivo je da se i "vokabularom moderne"
mogu postići visoke razine humaniziranja višestambene arhitekture

Sl. 16.14. Runcorn (Engleska) 1968 -76, pro-

gram od 1500 stanova (James Stirling i Michael
Wilford, Peter Ray). Projekt, koji je imao zna-
tan utjecaj u oblikovanju višestambenih zgrada
238 239

Sl. 16.16. Kompleks Gallaratese - zgrada "D" (Aldo Rossi). Tlocrt i zapa~~o pročelje.
Različiti koncept u odnosu na Aymonina, podsjeća na "izvore" moderne, ah Izvanredno
harmonizira s Aymoninijevim objektima kao njihov kontrapunkt

Sl. 16.17. Kompleks Gallaratese - zgrada "D" (Aldo Rossi). Pogled sa zapada

911 111

Sl. 16.18. Tlocrt tipičnog stana. Autor Aldo Rossi

 241
240

Sl. 16.19. Stambena kuća u Berlinu, Ritterstrasse (Rob Krier), izgrađena 1980 -
karakterističnitlocrti u kojima nema posebnih novina niti znatnog pomaka od funkciona-
lističkog racionalizma. Sheme stanova su korektne ali i različite. Jedina dosljednost je
odnos blagovanja prema dnevnom boravku što je također jedna od pretpostavki funkcio-
nalizma. Proboj kroz zgradu koji u ovom primjeru ima jaku urbanističku argumentira-
nost (prodor u blok), postao je jedan od atributa suvremenosti, pa je nerijetko bezrazlo-
žno forsiran

Sl. 16.20. U oblikovnom smislu stambena kuća Rob Kriera je izvjesno vraćanje "izvori-
ma moderne". Njen vrlo suzdržani "postmodernizam" znači kvalitetan pomak u vizualnoj
" stambenosti". Ova kuća dokazuje da transformirani poticaji "postmodernizma"
naročito onda ako su osnovani na temeljnim principima moderne mogu doseći promjerne
vrijednosti

p: o' :b
:·:::::cJ.L,f.o::::::c:: ::.o::.·.:o":~J.l,.o:".-=J..::~~:!JJ
r-===~"==±n-JI

prizemlje

16 Višestambene zgrade
242 243

Sl. 16.21. Rue des Hautes-Formes (autori : Georgia Benamo, Christian de Portzamparc)
Paris 13• (1976). Karakteritični tlocrti zgrada kojima je "ulica" omeđena . Tlocrtna
kontura kao i volumeni zgrada proizišli su iz htijenja da se ostvare novi urbani
kvaliteti. Očigledan je utjecaj tradicije. Tom cilju podređeni su orijentacij a i o s unčanj e .
Međut i m veći n a stanova ima orij entacij u "preko ugla", pa se ovo podr e đ e oJ e ne iskazuJe
posebno negativnim. Valja napomenuti da sustavi vertikalnih komunikacija nisu sukladni
našim propisima za visoke stambene zgrade (oblik i položaj stubišta). Standardno riješeni
stanovi imaju zbog povećane površine dnevnog boravka izvjesne mogućnosti unutarnje
izmjenjivosti :
Slika 16.22
Sl. 16.22. Rue des Hautes-Formes (1976). U oblikovanju se osJeca utjecaj dvadesetih
godina. Umjereni " postmodernizam" kao i onaj od Rob Kriera vrlo je poticajan, pa se i
kod nas pomalo primjenjuje

t6•
.f
 ...
-~----_ -

244
245

Sl. 16.25. La cour d'angle, St. Denis (Henri E.

Ciriani). Program od 246 stanova, podzemna
garaža, dva vrtića, javni sadržaji i trg. Tlocrt
prizemlja

·•
SL 16.26. La cour d'angle, St. Denis (Henri E.
Ciriani). Dio pročelja, aksonometrija

SL 16.23. Noisy Il - Pogled na objekte "C" i

most objekta "A/B". Zelenilo upotpunjuje kvali-
tet ambijenta. Most "volumno ograničava" pro-
stor ulice

SL 16.24. Noisy III, Marne-la-Valee (Henri E.

Ciriani). Zgrada nasuprot zgrade Noisy II. Ukup-
no 88 stanova, od ateljea do trosobnih. Na
osnovnu masu objekta dodani su balkoni i
lođe. Moguće je pretpostaviti da bi se na ovaj
način moglo prepustiti korisnicima odluka da li
žele ili ne žele balkon-lođu , naravno uz odgo-
varajuću konstruktivnu autonomiju ovih eleme-
nata
246 247

Koncern šezdesetih godina počinje se također intenzivnije osjećati prisu-
stvo španjolske grupe "Taller de Arquitectura", predvođene arhitektom
Ricardom Bofillom. Ova grupa u prvom redu je oslonjena na bogatu
tradiciju španjolske arhitekture i unosi mnogo oblikovne svježine.
Posebnosti urbanističke dispozicije, odnosa među i unutar zgrade kao i
vrlo dinamizirana forma su specifičnosti koje ovu grupu čine šire
zanimljivom. Iako bi se po generalnom opredjeljenju dobar dio naročito
novijih radova ove grupe, a posebno njenog vođe Richarda Bofila,
svrstao u radikalniju postmodernističku arhitekturu, ipak se on izdvaja
svojom brigom za tlocrt i oblikovnim postupkom bez izraženog eklekti-
cizma (osim u posljednjim djelima).
SL 16.27. La Muraille rouje. Pogled na grupa-
ciju. U desnom uglu je Le Xanadu. lako dosta
naglašeni i vrlo intezivno koloristički obrađeni ,
oblici ove zgrade tradicionalno su ukorijenjeni u
Španjolskoj
~~ .·
SL 16.29. Walden 7, Barcelona (Richardo Bofil i
"Taller"). I. faza realizirana 1973-75. Za ovu
zgradu C. Jencks kaže : " . .. opsesivno ponavlja-
nje valjkastih balkona, gigantski ulaz i procjepi
kroz dvanaest katova koji omogućuju osvjetlje-
nje i provjetravanje dvorišta. Tlocrti stanova su
u svojoj geometrijskoj sofistikaciji domišljati
kao i vaj sk o oblikovanje zgrade .. ."

SL 16.28. Jedan od najzanimljivijih stanbenih

kompleksa grupe "Taller de Arquitectura" je
ansambl La Manzanera, Calpe (Alicante), Špa-
njolska, realiziran u dvije faze, od 1970-75. Tri
velike višestambene zgrade postavljene su u za-
nimljivom odnosu (Le Xanadu, Le Viaduc, La
Muraille Rouje)

SL 16.30. La Muraille Rouje - Crveni zid (Richardo Bofill i "Taller"). Tlocrt grupacije
koja čini "crveni zid" i tlocrt tipične etaže jednog elementa. Kroz unutarnji veći svjetlik
sprovedena je vertikalna komunikacija. Ovaj tradicionalni elemenat španjolske arhitekture,
nastao radi boljeg provjetravanja i hlađenja i ovdje je uspješno primijenjen

t
 249
248

U noVIJim radovima Ricardo Bofil značajnij e se približava radikalnim

postmodernistima. Ideju viadukta realizira u Saint Quentin en Yvelines
(novi grad kraj Pariza, sl. 16.31 ).

U jednom dijelu novijih ostvarenja može se uočiti povratak jednostav-

noj formi i arhetipu. Pročelja su oblikovana smireno u maniri dvadese-
tih godina. Kuće nerijetko imaju "dva lica". Ponovno imamo "glavno i
dvorišno lice". Ovaj postupak irna opravdanja kad gradimo obode
zatvorenih blokova, ali se on sada počinje pojavljivati i u rješenjima
slobodno stojećih objekata. To samo po sebi ne mora dezintegrirati
oblikovnu cjelinu kuće, ali svakako zahtijeva veći napor da različita lica
usklade (sl. 16.32, 16.33).

I
·- lI
"J
Sl. 16.31. Arkade uz jezero u Saint Quentien en Yvelines (Richardo Bofil). Ovaj projekt ' :
nastao koncem sedamdesetih, ostvaren je 1981. Kruti, unaprijed pretpostavljeni oblik,
opterećen lažnim i nepotrebnim monumentalizmom, nesukladan je sadržaju stanovanja. -~ .
Neka opravdanja za ovu bizarnost mogla bi se uvjetno i prihvatiti, ali i pored toga ovo je ~! '
primjer postmodernističkog negativnog elitizma, koji zorno pokazuje dokle i kamo vodi

l
put njegovog nekritičkog prihvaćanja

'

'~i1
;,~
~
,~

i Sl. 16.32. Stambena kuća u Baselu (Roger . Diener, Wolfgang Schett, Dieter Righetti).
Pr<_>gram ~d 88 stano~a C!?~2) . Pogled sa SJevero-zapadne, ulične strane. Jednostavnost
1.,, koJa gramc1 sa " tvrdocom Izraza. Prelaz preko ugla riješavan na način početka moderne

!~l Sl. 16.~3 .. Stambena ku~a ~. B~sel~ (R. Di_~n.er, W.· Schett, D . Righetti) - 1982. Pogled na
unutrasnJOSt bloka. PnmiJenJen Je razhc1t1 arhitektonski jezik od onoga na glavnom
:f uličnom pročelju '
-~
~
r
'~
~
l

~~
'i .
.l,
}
l
·i~
ffl
-~
-~
.~
.'t
i~
~
il
\\)

.r. -:~

-~
·!

i
t
-~
~
J
..~'l
.)
;,
i;;
;,>
•;
250

16.2.. Drugi radikalni pravac

Ovaj pravac pretpostavlja korištenje sadašnjih i predvidivih tehnoloških Sl. 16.34. Ki yonori Ki kutake: Model grada na
mogućnosti za revolucioniranje i samog procesa građenja a i kvaliteta umjetnim otocima, kao i prijedlog " Marine City"
stanovanja. Dio ovih stremljenja obuhvatili smo izlaganjima o "Apso- iz 1958. Premalo građevinskog zemljišta na oto-
lutnoj fleksibilnosti". I ovdje, kao i kod prvog radikalnog opredjeljenja cima sili Japance na osvajanje mora. Ovaj pro-
ima "realnijih" prijedloga i onih koji se mogu kvalificirati kao vizije. Veće jekt ostvariv je tradicionalnim tehničkim i teh-
nološkim nači nima
preokupacije ovim problemom javljaju se u zemljama kod kojih je
problem prenaseljenosti izraženiji i to obično u realnijem obliku, dok
je u drugim zemljama koje nemaju probleme prenaseljenosti više karak-
teristično vizionarstva. Zbog toga najviše realnijih prijedloga nalazimo u
Japanu. Ocjena realnusti prijedloga nije toliko bitna, mnogo je značajnije
temeljno opredjeljenje prema ovakvim prijedlozima (sl. 16.34).
Svakako da put koji nastoji da angažira domete naših sadašnjih i
predvidivih tehnoloških znanja s ciljem da ostvari novi kvalitet stanova-
nja znači ispravniji put od onoga koji rješenje sadašnjih problema traži
u receptima prošlosti. Pojam "humanosti" također nije trajna kategori-
ja, postoji samo humanost u funkciji određene životne realnosti a ne r.:
~:

kao izvanvremenski pojam. Izbjeći da tehnološka revolucija ne uništi

temeljne vrijednosti i smisao življenja moguće je jedino suvremenim
sredstvima a ne posudbom recepta iz vremena koja su imala bitno
druge posebnosti.
Bez obzira koliko su predviđanja o demografskoj eksploziji realna,
ostaje činjenica da se demokratizacija prava na stan ne može rješavati
obiteljskim kućicama u cvijeću jer "na zemlji ipak nema dovoljno
mjesta da stanujemo prizemno" (parafraza F. L. Wright).

i
l

l
J
Sl. 16.35. Moshe Safdie : New York - Habitat
II, 1968,·. Umjereniji oblici novih tehničkih rješe-
nja. Isti autor je nizom projekata i realizacija
(Habitat '67 u Montrealu) obradio ideju građe -
nja ćelijama

Slika 16.34
 253
252
Iako nam se katkada čini da je neki prijedlog na liniji ovakvih
razmišljanja i pretjeran, sačuvajmo dobronamjernost, jer je tehnološki
razvoj neposredne budućnosti nepredvidiv. Ono što je danas utopija
može već sutra biti stvarnost (današnji stupanj svemirske tehnike pred
nepunih pedeset godina bio je ravan utopiji). Svaki napor koji ima za
cilj poboljšanje uvjeta života i koji u tom smislu koristi maksimalna
dostignuća znanosti je dobro došao, pogotovo u oblasti građenja
općenito i stanogradnje posebno jer smo tu najmanje učinili.
l[ :lli[
l DIO :J l
Grupa Archigram je u ovom područj u bila specijalno aktivna.
m ;O ( OI! ( [J[
Sl. 16.38. "Plug-in Tower, 1964, grupe
tD! u !::J)_ j: :J ( :JI m Archigram - visoka industrijska teh-
lli IC [ []ll ( D II: nologija "uk roćena" u tradicionalnoj
formi stambenog tornja
Dl l ]) . [ D Cl ID m
[J :J ] l [ :J ID ID l[

Ol
-----
lC _lJ;
l l
[ll
----
[ lOJ[
!;ll lQ Q..!. Ll; :J I!C ID IQ
lJ :l LC D l[ l!I
Sl. 16.37. "Plug-in City", 1964. grupe Ar~hi~ram o :J . [ :J l tr fM

- visoka tehnologija prijeti dehumamzaClJOm

1 aki . · Grad u zraku" (podignuti grad), 1962. Način građenj~ koji Cl D_ J:: D [
Sl. 16. ~6. Arata ~oz . '!eće rada dok nove megastrukture ne preuzmu ?-J~gove Dl J; [lli ( [)
dozvo_l~ava t_raJa~Je pđostokJ g __ gd1og rekonstrukcije Tokija, a osnovan je na tradtc10nal-
funkctJe. ProJekt Je ra en a o pnJ~ . . bl . . DJ! JJ [ ( Pl Ill
mm Japanskim o 1C1ma
Dl e J; n e D II:
Ill~ !:::J)_ ~ e D Itl
[JI::J l l[ a: J 10

Dl lt I n. ( l[) ll
OJI![ :Jj J;;;; [IC lU Ill
J :l LC r- l[
[ :J [ :J !IC Ir"!

_e o LC D [ !
.l m J; [lli ( ID
~. OJI JJ [ ::J ( JJ Ill
l____..... ..../ /

lli __( n1 ( [J [

Uli
[l_[]_
JJ
1J ..eJ D
_g :J f: IDI
fC tol !!I:
Ill
{) 0
-=-====::
~
----
i~
---
~

l
~
~ ~

'l
 17. ODNOS TEHNOLOŠKlli OGRAkČENJA PREMA
VIŠESTAMBENOJ TIPOLOGIJI
Tehnološki sustavi koje danas upotrebljavamo naJcesce su specifični
(zatvorene tehnološke cjeline u kojima je svaki dio specifično podređen
ukupnosti), pa su kroz to u svojoj primjeni ograničeni. Nasuprot tome
postoji vrlo izražena potreba za raznolikom viš~stambenom tipologijom
(u urbanističkom i strukturalnom smislu). Cinjenica da neoprezno
prihvaćanje diktata tehnologije smanjuje tipološke i strukturalne vari-
jantnosti dovodi do unifomiranosti, odnosno pada ukupnog stambenog
kvaliteta pa traži da se ovaj odnos i utjecaj temeljitije ispita. Svaki
tehnološki sustav ima izvjesne mogućnosti prilagodbe samo ih treba
znati organizirano iskoristiti .

Iskustvo uči da je ostvarenje ove zadaće moguće na dva načina:

l. Izborom tipološke sheme (odnos broja stanova prema vertikalnoj

komunikaciji) koju procjenjujemo podobnom, zadanom tehnološkom
sustavu i pretpostavljenoj strukturi stanova (vrste stanova), vodeći
računa o njenim mogućnostima slaganja u razne oblike višestambene
arhitekture.

2. Izdvojenim razmatranjem strukture i rješenja stanova od razmatra-

nja vertikalnih komunikacija, ali uz kontrolu odnosa ovih elemenata.

Navedena dva načina mogu se i međusobno prožimati (drugi je obično

sastavni dio prvog, barem u dijelu rješenja stambenih jedinica). ·

Da bismo cijeli postupak potpunije objasnili, poslužiti ćemo se studijom

arhitekta Đ. Romića, osnovnom na sustavu poprečnog zida sa uobiča­
jenim rasporima 3,0 i 6,0 m. Tom studijom se željelo promjenjivom
strukturom stanova ostvariti različte oblike višestambene izgradnje.
\
.1 U tom cilju, studijom su razrađena oba načina (svaki posebno i u
međusobnom odnosu) paje Ad l, kao najpovoljnija shema uzeta ona od
tri stana na stubištu, razrađena u dvije varijante (prva: tri dvosobna stana,
približno iste površine, druga: tri različita stana sl. 17 .l, 17. 3).
Struktura stanova i njihova površina prilagođen a je postojećim standar-
dima. U nastojanju da se odabrana shema bolje prilagodi različitim
urbanističkim situacijama (promjena smjera niza, blok i sl.) projektiran
 257
256

. .· · mena t koji je u ovom slučaju riješen uglovnim stanom (isti

Je pnje1·azm e1eSvtO manje uspjeha
• SI'ICnO fljeSIO ISti pro bl em U nasel'JU
V •• v•
0 0

autor je s ne ' . e· . d .. ) d .. l . v
Du ave). Međutim, mog~ce J~ 1 Je nos~avniJe a se pn~~ az rJesava
uvrs~t avanJe
· m komunikacijske Jezgre, umJesto stanom (nenJetko defor-
miranim, sl. 17.2).

Sl. 17.3. Shema tri stana na stubištu, jedinica mza sa stanovima različite veli čine

U daljem postupku nastojalo se na razmatranje pod l nadovezati i

razmatranje pod 2 kako bi se ispitao kontinuitet i veza ovih postupaka.
Slika 17.4
Zbog toga se uz isto rješenje stanova, izvršilo izdvajanje sustava verti-
kalnih komunikacija i njihovo prilagođenje različitim visinama izgradnje.
Sl. 17 _1. Shema tri stana na stubištu, jedinica niza sa sličnim dvosobnim stanovima Uspostavilo se da je relativno jednostavno na toj osnovi sklapati
različite strukturalne i tipološke sklopove (sl. 17.4).

Moguće je pretpostaviti i druge oblike odnosa broja stanova prema

vertikalnoj komunikaciji, odnosno predvidjeti druge urbanističke for-
macije (sl. 17.4, 17.5).

i
'l

Sl. 17.6. Stambena zgrada u Sesvetama kraj Zagreba - shema karakterističnog kata.
Autori Đorđe Romić i Višnja Cemić

Sl. 17.5. Komb inacije izabrani h tipova stanova u odnos u na istu vertika lnu komun ikaciju

Na bazi ove studije realiziran Je viš9stambeni objekat u Sesvetama

Sl. 17.4. Karakteristične urbane formacije koje
je n:oguće dobiti upotrebom ispitanih elemenata
Sl. 17 _2. Stan za ostvarivanje uglovnih prijelaza kod promjene pravca niza
17 Višestambene zgrade
(sl. 17.6).
Studija kao i realizirani primjer dokazuju da pojednostavljenje i racio-
nalizacija projektantskog pristupa, osnovani na logičnom konceptu,
mogu bitno ublažiti krutosti tehnoloških sustava.

·f
,._;tji\!'.W...'\ill_..,,.,,),-... lt.'..O.~-··-···
".,.....,;.:..... l<t--~:. .. ~a.:~~ai:r~:~.,._~ ...~:..:m.:~W.~.~4i' · ·

leksibilnost k10

oe
41
.e
~
·~

~
Ill
iii

;!
l

1.
~
·~
Sl. 18.3. Naselje "Kamberović ravan" - fleksibilnost strukture

N
0\
262 263

Zbog koherentnosti postupaka i logičnosti slijeda cijeli posao započet je NAČ I N 00\'0ZA SMEĆA

analizom odnosa jedinice multipla prema parceli, 'tj. pokušalo se

iznaći vezu slobodnostojeće obiteljeske izgradnje, preko niza, "tepiha",
PlllNC lP RJESENJA GA RA ŽA
do višestambene tipologije. Koncept organizacije stana - multipla
pošao je od primarne orijentacij-e na interno dvorište jer je ocijenjeno da
to omogućuje ekonomiziranje sa veličinom parcele. Obuhvaćena su
rješenja parcele od 143m 2 do 437 m2 (sl. 18.4).
Individualna kuća i niz Individualna kuća i niz .

Individualna kuća i niz Sl. 18.9. Deponiranje i odvoz smeća kod zgusnute stambene strukture stvara probleme što
Sl. 18.5. Vertikalne komunikacije uz blagovanje ih također (kao i garaže) valja načelno već u početku studije razmotriti
143 m2 224 m2 437 m2

Sl. 18.4. Primjena tipične jedinice na parceli

različite površine
I'HlN C ll' RJE ŠENJA SPREl'll ŠTA , HOOY PR OSTORA l

ll!OSTORA Z A GRIJANJE

Smještaj pomoćnih prostorija u prizemlju.

Da bi se povećala fleksibilnost struktura, osim analize odnosa prema

parceli, bilo je neophodno ispitati mogućnost horizontalnog i vertikal-
Individualna kuća i niz
nog širenja. Kod toga je od prvenstvenog značaja bilo određenje Višestambeni objekti Predvrt sa ga.ražom

položaj interne vertikalne komunikacije. Prijedlogom su analizirane

ULAZ
dvije mogućnosti: HOBY, SPREMIŠTA,
GRIJANJE
Sl. 18 .6. Vertikalna komunikacija uz ulazni
1. Smještaj vertikalne komunikacije uz blagovanje koja osigurava do- prostor
bru prostornu povezanost prizemlja i prvog kata.
STAtllVANJE

2. Smještaj vertikalne komunikacije uz ulazni prostor pokazuje se kao Višestambeni objekti

nedovoljno podesno s obzirom na mogućnost prostorne povezanosti

prizemlja i kata, ali osigurava rast objekta P do P+ l i njegov "raspad"
u dvije zasebne stambene cjeline: jednu u prizemlju i jednu u I katu.
U poglavlju o utjecaju broja mokrih čvorova na ekonomičnost, utvrdili Vlšestambeni objekti Garaže u podrumu objekta Smještaj pomoćnih prostorija u pcdrurnu ..

smo da je fleksibilnost veća što je veći broj mokrih čvorova, ali i da tu

postoji razumna granica. Slična dilema bila je prisutna i u ovom
prijedlogu, a i zaključak je isti. Tako proizlazi da 2- 3 moguća položaja Individualna kUĆa i niz
mokrog čvora osiguravaju dostatnu fleksibilnost prostornih organizaci-
ja unutar svake stambene jedinice, tj. osiguravaju internu relativnu
l.n.AZ
fleksibilnost i eksternu relativnu fleksibilnost u zadovoljavajućem opse- STANOVANJE
gu. S obzirom da su najmanje dva mokra čvora zajednička, čini se da ne
postoje ekonoms~i _razlo~i za neprihvaćanje i trećeg, jer se time postiže Sl. 18.7. Veći broj mokrih čvorova poboljšava HOBY
veći kvalitet flek s1b1lnost1. f1 eksibiln os t SPREMI~ TA
GRIJANJE
V išestambeni objekti Garaže u prizemlju obje~•

Svako razmatranje kojemu je cilj iznalaženje integrirajućeg odnosa Sl. 18.8. Garaže se iskazuju kao bitno ograni-
Višestambeni objekti

mono i višestambene strukture mora posebno ispitati i prateće sadržaje čenje, pa je potrebno već u početnim studijama
stanovanja, jer ti sadržaji mogu biti značajna prepreka postavljenom načelno odrediti njihovo rješenje u odnosu na Ekonomičnije rješenje u odnosu na smještaj

cilju (garaže, zajednički prostori, hoby prostori pa i način odvoza odabranu tipologiju pomoćnih prostorija postiže se izgradnjom

smeća) . I ovdje slijed analize počinje od temeljne jedinice i ide ka u polueta7.ama.

sklopovima (sl. 18.8, 18.9, 18.10). Sl. J 8.1 O. Princip rješenja spremišta, ho by prostora i prostora za grijanje

·f
264 265

Morfološke karakteristike

Metodski gledano studija morfoloških veza i njihovo "pretapanje" iz

osnovnog u složenije oblike, sastavni je dio početnog pristupa i nju
detaljnija analiza segmenata koje smo naveli nadopunjuje, ispravlja, ili
čak potpuno mijenja. U tom procesu najkritičniji je prijelaz iz mono-
stambene u višestambenu strukturu, jer se tu mogu najizrazitije iskazati
nedorečenosti i mane pretpostavljenog sustava. U promatranom primje-
ru postignuto je međutim suglasje temeljnih pretpostavki i njihove Objekti u nizu sa karakteristikama
studijske razrade pa je ostvareno logično pretapanje morfoloških ".inc:liv.i~u~~ kuće

oblika (sl. 18.11 ).

U naprijed određeni modul kompozicije koji proizlazi iz funkcionalnih

elemenata osigurava "oblikovni red" u kojem varijacije čine sastavni
dio sustava pa bilo koji odnos čestice prema cjelini ne iznenađuje. Taj
postupak osamostaljuje značaj ekspresije oblikovnog detalja, tj . osloba-
đa kreativnost. Prikazane prijedloge "finalizacije izrada" treba razumjeti
kao sliku mogućeg, a ne kao dorečen ili neizmjenjiv stav. Ovaj rezultat
je posebno značajan danas kad se sugerira nalaženje izlaza iz nezado- Sl. 18.13.Đ . Romić, A. Levi: Naselje "Kambe-
voljstva stambenom izgradnjom raznolikošću oblikovnog pristupa. rović-ravan" u Zenici, varijanta oblikovanja

!'l O!IFOLO,.;KE K.\11.-\KTI-:IUSTIKE

Individualna kuća - osnovni strukturalni element

j"'·!l
\u

SI. 18.14.Đ . Romić, A. Levi : Naselje "Kambe-

rović-ravan" u Zenici, varijanta oblikovanja

l
Promatrani sustav pokazuje i dokazuje da suštinska pitanja stambene
vioestambeni objekti - adiranje osnovnO<) strukturalnocJ
izgradnje (stan dostojan čovjeka, uljuđenje ambijenta i neophodna
elementa
racionalnost) nisu u sukobu i sa najšire shvaćenim "oblikovnim slobo-
dama", tj. da odabrana metoda multipla koliko god bila racionalno

l~ strukturirana ne znači i _obaveznu dosadu u svojoj oblikovnoj ekspre-

Ovorišt.a i oz.elenjene lerase osiguravaju ovom tipu

izgradnje neke cd karakteristika obiteljske kuće,

siji, sl. 18.13. i 18.14. Stoviše, ako pretpostavimo da je u sustavnu
unatoč mogućnosti postizanja vrlo visoke gustoće
obradu moguće uključiti i paletu raznolike oblikovne finalizacije onda
ua,;eljenosti l i preko 400 stan/ha netto l broj varijacija i konačnih rješenja postaje teoretski nesaglediv. Kla-
sičnim projektantskim metodama "mutacije" su dosta složene (tra-
Sl. 18. I 2. Studija morfologije sklopa i volumena
že puno kvalificiranog rada i uključuju mogućnost većih pogrešaka),
Objekti u nizu - varijantnP rješenja
međutim pripremljene za računarsku obradu postaju višestruko kontro-
Sl. I 8. I I. Studija morfologije tlocrta lirane i varijantne neograničene .
 ~

~:-
.,~

-~t
~'!·'
.. ~-

. ~·

.t~~
~~
19. INTERPOLIRANA STAMBENA IZGRADNJA

'i1
~:··~
Radikalni stavovi "funkcionalističkog urbanizma" danas su napušteni
ili bitno izmijenjeni. Opća klima u umjetnosti a posebno u arhitekturi
~. : potpunije revalorizira minule epohe. Značajno je poraslo zanimanje za
kvalitet čovjekove sredine (posebno urbane) . Te činjenice, a i izvjesne
"
promjene u pogledima na ekonomičnost (pokazalo se da građenje na
ledinama ima previsoku urbanističku cijenu) intenziviraju takozvanu
"interpoliranu izgradnju". Posljednjih godina izgrađeno je kod nas više
interpolacija nego za desetke prijašnjih godina.

Pretežni dio interpolirane izgradnje je u gotovim urbanim strukturama

višestambene izgradnje.

1 l
Valja odmah istaći da problemi interpolacije podliježu načelima i
postupcima koji su nerijetko neposredno suprotstavljeni funkcionalno-
sti sadržaja.
l
l
Ograničenja koja proizlaze iz urbanističko-oblikovnih načela nerijetko
u funkcionalno-stambenom smislu diskvalificiraju pojedine interpolaci-
je. Drugim riječima, zahtjevi koji se pretpostavljaju interpolaciji proisti-
ču iz šireg funkcionalnog konteksta, a ne samo i isključivo iz racionalne
organizacije uže funkcije (prilagođeni ambijentu, urbani, emocionalni,
povijesni kvalitet itd.) . Zbog svega toga ti zadaci prelaze okvire naš~h
razmatranja o višestambenim zgradama. Međutim, radi pojačanog
zanimanja ne samo u praksi, nego i među studentima arhitekture (u
programima na Katedri stanovanja mnogi studenti žele raditi interpola-
cije) potrebno je barem načelno razmotriti te probleme.

Među interpolacijama višestambenih zgrada najčešće se pojavljuju dvije

morfološke grupe :

l. "Urbana vila"

2. U gradnja u postojeći niz ili završetak tog niza. Ova grupa ima veliki
broj morfološko-tipoloških vrsta (ulica, niz, blok itd.).

3. Interpolacije u novijim urbanim aglomeracijama s ciljem postizava-

nja njihove humanizacije.
268 269

Sl. 19.2. Interpolacija (Autor: Branko Kincl),

Zagreb, Mlinarska 14. Objekt je prislonjen uz
ranije izvedeni. Tipološko-morfološki interpola-
cija se svrstava u " urbanu vilu". Mala širina
parcele vrlo strm teren čine ovu zadaću vrlo
složenom. Zanimljivo su riješene vertikalne ko-
munikacije (stubišta na terenu i za stambene
etaže jedinstveno su tretirana). Stambeni
Sl. 19.1. Interpolacija - Urbana sadržaji orijentirani su prema kvalitetnoj
vila (Autor: Branko Kind), Za- orijentaciji i vizuri. Međutim, predugi balkoni i
greb, Zamenhoffova 3, četvorokat­ pored velike površine ne omogućuju kvalitetnu
no stubište s uvlačenjem u stano- organizaciju "života na otvorenom"
ve sa polupodesta "olakšalo je"
gabarit kuće tako da se relativno
veliki sadržaj uspješno uklopio u
postojeću izgradnju. I ovdje kao i
u nekim drugim rješenjima B. K.
ulazni se hall koristi za blagova-
onicu što povećava osjećaj pro-
stornosti i opću kvalitetu stana.
Naročito je dobro što smjer ula-
rnO 1 2 3 4 Srn
= ženja spriječava neposredan po-
gled na blagovanje

·~ .

·~:

.:

·f
 271
270
Sl. 19.3. Interpolacija (Branko Kind), Zagreb,
ponašanje i pristup. Uz nju je neposredno vezana procjena volumnih
Braće Oreški 5, 7, 9, (1981-83). Izvanredan odnosa, a donekle i primarna i.. sekundarna plastika zgrade. Tek potom
primjer ispravnog urbano-oblikovnog pristupa. moguće je pristupiti cjelovitom rješenju zadatka, odnosno izboru da se
Sačuvana je "struktura nastajanja". Suvreme- u konačnoj ekspresiji interpolacije poslužimo mimikrijom, neutralnošću
nim oblikovnim sredstvima nastavljene su ili stvaralačkom imaginacijom. Nema pOtrebe na ovom mjestu ulaziti u
karakteristike ulice B. Oreški (izražena plastika
pročelja) . U dva-tri segmenta interpolacije autor ocjene tih metoda jer su indicije za njihovu primjenu jako različite i
zadržava stubište unutar zgrade i shemu dva mnogostruko uvjetovane. Osim toga danas je jako prisutna "nedogma-
stana na stubištu. S funkcionalnog gledišta tičnost oblikovnog izraza", a u.z uvjet poštivanja osnovnih pretpostavki
rješenja nisu na razini vanjskog oblik?va~ja
(predugi hodnici, nedosljednost u zomranJU,
strukture nastajanja i volumnih odnosa postaje skoro nebitno kojim
erkeri i balkoni na vrlo prometnu uhcu). ćemo oblikovnim sredstvima i m~todama interpolaciju do kraja izraditi.
Očigledno da je uspješnom ukl~pa~j_u
novogradnje u postojeću strukturu, orgamzac!Ja
tlocrta bila podređena

:·;

Sl. 19.4. Interpolacija u Calwer Strasse. Poštova-

nje strukture nastajanja, volumne raščlambe i
transformacija povijesnih oblika u "suvremem
arhitektonski izraz", dosegli su u ovom primjeru
vrlo visoku razinu. Cjelovitost postupka može
poslužiti kao školski primje( kvalitetne
suvremene interpolacije

Osnovne morfološke karakteristike u prvom redu se vezuju na "struktu-

ru nastajanja" pa to određuje i temeljni pristup kod interpolacije. Tako
je npr. "urbana vila" morfološki slobodno stojeći objekat _do~ interpo-
lacije pod 2. i 3. imaju morfološki različi_te, strukture nast~Jai?-Ja (one__su
različite za ulice, blokove, slobodno stoJece zgrade a ov1se 1 o poVIJe-
Sl. 19 .3
snim karakteristikama).
Bez obzira na ove bitne razlike između i unutar navedenih oblika
interpolacije moguće je odrediti redoslijed p~st~pka. U realiz~ciji inter-
pelacija svakako da upravo struktura nastanJanJa predodređuJe ukupno
272 273
Sl. 19.5. Interpolacija u Parizu, Quartier des f
Sl. 19.7. I.nterpolacija u Zagrebu, Ilica 81 (Groz-
Halles (Vincent Barre, Patrick Berger). Sukob dan Knežević, Dina Zlatić). Proče~je prema Ilici.
mjerila nastao zbog različitih visina etaža ovdie l Divergenmi građevinski pravci, potreba da se
je "prikriven" nečitljivošću etažnosti 'J naglasi ulaz u ozelenjeni unutarblokovski
interpolacije. Budući da se interpolacije obično
rješavaju unutar starijih ambijenata s velikim
i prostor, kao i nesukladnost visina etaža lijevog i
desnog susjeda prema visini etaža interpolacije,
visinama etaža, to se ovakav problem često ' predodredili su zadaću . Ulaz u blok mark.iran je
pojavljuje i rješenje nije jednostavno time što interpolacija ne prati postojeću krivinu
ulice nego se podređuje građevinskom pravcu
tl lijevog susjeda, a na desnom susjedu dvostrešni
!i
i< krov prerađen je u skošeni. Tako nastaje
naglašeni procjep prema Ilici. Sukob različitih
visina etaža umanjen je "nečitljivošću" etažnosti
interpolacije (naizmjenična postava prozora i
punog zida). Da bi se dalo suvremeno obilježje,
DID motiv krova zamijenjen je ostakljenom
galerijom-vijencem. Na ovom primjeru može se
uočiti da je projektiranje interpolacija
uvjetovano nizom specifičnih problema i
procjena, koje imaju bitan utjecaj na funkcional-
Cl Cl Cl no rješenje

DDD ll)
w D
0§§0
g!lli g
DD
l .

o DD Cl
J
;
:t
l
Il'

Sl. 19.6. Jedan od najkompleksnijih interpo1acij-

83 EE skih projekata u nas. Realizacija započeta 1983,

Zagreb, Tkalčićeva ulica - dio do "Krvavog
mosta" (Miroslav Begović). Poštivana je zakriv-
ljenost stare ulice i struktura nastajanja
-- (parcele). Pročelja su oblikovana suvremenim
izražajnim sredstvima, što ne umanjuje
D D uspješnost uklapanja. Primijenjen je metod
"stvaralačke imaginacije" (transformirani
tradicionalni i povijesni poticaji)
18 Višestambene zgrade

l
 ·'·
~i
i~

~
·&
-~

l 20. OBLIKOVANJE VIŠESTAMBENIH ZGRADA

l
J
·:~ U ukupnosti svakog arhitektonskog djela postoji određeni odnos racio-
"\~ nalnog i iracionalnog. Nije moguće naznačiti točnu granicu ovog
1 odnosa jer je kvalitet i kvantitet iracionalnog neodrediv. Danas se
J ponegdje pokušava tvrditi da je bavljenje arhitekturom u prvom redu
--:!
·1 "emocionalni posao" i da je stvarnost društvenih i gospodarskih datosti
:~ samo fikcija kojoj ne treba pridavati poseban značaj. Iako bi bilo
~ štetno, a i pogrešno, prihvatiti ovakvo gledište, jer bi time "izbacili"
J
i arhitektonsku djelatnost iz njenog socijalnog konteksta, ipak preostaje
t činjenica da je arhitektonski oblik, barem pretežno, podložan subjektiv-
J·1 ""· nim i iracionalnim kriterijima stvaraoca. Zbog toga određivanje projek-
~ tantskih načela u arhitektonskom oblikovanju nije jednostavno. Jedan
l'! ' dio načela vrijedi prirodno za sva arhitektonska djela, a tek su poneki
specifični za višestambenu arhitekturu. Arhitektonski oblik osuđen je da
~ kao dio svakodnevnice traje više generacija. Njega dakle nije moguće
;
~

1'
poistovjetiti s trenutnom modom. Moda se mijenja ili odbacuje, a
jednom stvoreno arhitektonsko djelo traje u dugom kontinuitetu.
Suzdržanost u oblikovanju, tj. manji broj pomodnih ekscesa ima s toga
~ stajališta svakako više šanse da traje i da koegzistira s generacijama
~~- nego nekritičko prihvaćanje "modnih krikova" .
·~
Nasuprot tome, ipak postoji razumljiva i opravdana težnja da se svako
vrijeme izrazi svojim oblikovnim jezikom, pa modni trendovi nisu bez
utjecaja. Ta suprotnost traži da bude usklađena. Problem postaje teži i
zbog toga što danas nije moguće oformiti određeni stil epohe. Dina-
mika razvoja društvenih odnosa i proizvodnih snaga ne dozovljava
konsolidaciju stila na način kako smo navikli u prošlosti. Umjesto stila
danas imamo proces koji je vremenski neograničen i stalno otvoren
raznorodnim utjecajima, koj e treba prihvatiti , transformirati ili odbaci-
ti. U vezi s tim č ini se da nije toliko bitno koliko se i kako neki utj ecaj
prihvaća ili odbacuje već da li se utjecaj prihvaća u njegovom esencijal-
nom ili u doslovnom smislu. Arhitektonski problemi nisu jednoznačni,
pa nije opravdano tražiti jedinstveni oblikovni odgovor. U tom je bilo
dosta zabluda, npr. Mies van de Roheovo "malo čini puno" (ili recept
da ista oblikovna opna omogućuje savladavanje različitih arhitekton-
skih zadaća) donijela je u neodgovarajućoj interpretaciji diskvalifikaciju
stvaralačkog pristupa. Sjetimo se " truba" i "valovitih streha" i ostalih

·f
 SL 20.1. Kvart Peep, istočni dio Udina (Gino
Valle). Program od 100 stanova različite veličine
(1982). Oblikovanje objekta jednostavnim, tvor-
nički proizvedenim elementima uz naglašenu
l tome nije prihvatljiva u odnosu na arhitektonsko stvaralaštvo jer negira
sam smisao arhitekture. Međutim utilitarnost, kao što smo već rekli,
nije uvijek i isključivo racionalna kategorija (iracionalnost može pone-
kad itekako biti u funkciji utilitarnosti). To traži prethodno prepozna-
277

primjenu intenzivne boje (zeleno i narančasto).

Primjer postizavanja "stambenosti" jednostav-
::.•r,
nim sredstvima
SL 20.2. Dio naselja u Kasselu (Otto Steid1e,
Leo Fritsch). Motiv stubišta povezuje stambene
sadržaje. Oslobođeni odnosi klasičnih elemenata
pročelja veliki su korak naprijed od uobičajenog
shematizma i forsiranog "reda". Način kako je
postignuta "stambena karakterizacija", zahtije-
va veliki stvaralački angažman. Nije jednostav-
no na prividu nereda stvoriti harmoniju višeg
reda. Čini se, međutim, da je dobar put
vanje obilježja utilitarnosti i odgovarajući odnos stvaraoca prema. njoj,
tj. ono što nazivamo "socijalnim opredjeljenjem arhitekta". Da pojasni-
mo : jedan spomen dom, stadion, kazalište, radnički dom i sl. može
upravg zbog tih iracionalnih obilježja utilitarnosti biti čak i "oblikovna
egzibicija", ali je neraz~mno, 1i ekstremnim slučajevima asocijalno sa
sličnim stajalištima pristupiti ·oblikovanju jednog skladišta, tvornice,
trafostanice itd. U kontekstu navedenih razmatranja koja vrijede za
cjelokupno arhitektonsko stvaralaštvo, pokušajmo naglasiti posebnosti
koje se odnose na višestambenu izgradnju. Višestambena arhitektura
ima jako naglašena socijalna obilježja pa je integralno shvaćena racio-
nalnost, temeljno projektantsko opredjeljenje. Integralno shvaćenu racio-
nalnost ne čini samo jeftino građenje nego i mnoga iracionalna obiljež-
ja. Ljepota i stambenost kuće i ambijenta sastavni -su dio racionalnosti
stanovanja. Ovaj kvalitet sigurno je jednostavnije ostvariti u situacijama
gdje je kontakt stambenog sadržaja s prirodom neposredniji (obiteljska
izgradnja i prijelazni tipovi stambene izgradnje) nego u višestambenoj
arhitekturi. Zbog toga smo u više navrata navodili da rješenja valja
tražiti u artikulaciji na razini stambene jedinice, a ne kuće, jer se tako
smanjuju nedostaci višestambene izgradnje (otuđenje mjerila, gubitak
organske veze s vanjskim prostorom itd). Putevi za ostvarenje ovog cilja
su različiti i ne bi ni trebalo težiti njihovoj unifikaciji, jer je u raznoliko-
sti puteva usmjerenih istom cilju moguće očekivati vrijednije rezultate.

..,
ii
~,:
:~
-~

lesuvislih uznemiravanja logične dorečenosti i krovnih terasa ili

:araze "betonskih gredica". Sve to danas djefuje prilično besmisleno.
{aznih sličnih "recepata" bilo je u prošlosti, a bit će i ubuduće . Može
:e tvrditi da je njihovo doslovno prihvaćanje uvijek rezultiralo besmi-
:lom, dok je prihvaćanje suštine poruke dovodilo do pomaka.
)oznato je i bitno određenje arhitekture da služi svrsi (da je utilitarna).
[vrdnja da umjetnost počinje tamo gdje završava utilitarnost prema ·._: .
..

1~~
~78

Sl. 20.3. Detalj nas.elja u Amsterdamu (Herman

Hertzberger). Mogućnost međusobnog komuni-
ciranja stanara (upućenost jednih na druge) bitni
je elemenat stambenosti. Ona se može ostvariti i
i.,. l·, 279

sasvim običnim sredstvima. Međutim, potreban

je osjećaj za mjeru, jer čovjek ima potrebu da se
"izlaže", ali i zaštićuje . Ovaj nadasve jednostav-
ni primjer uspjele stambene komunikacije upu-
ćuje da se kvalitet može postići i "običnom
arhitekturom"
1'

Sl. 20.4. Villetaneuse (Jean Renaudie). Stambe-

nost postignuta posebnošću postave stambenih
jedinica i bizarnošću oblika

~~"
']~-

:-:/'
'll z.
;~! ::tl
~1

?.

~
l:
~

-~'t ~
~
·i i
~;
,, J
l
~~
~
~i 3
.:~:
~
~ ~
~
'"}i
j

l
l
l .
'
'
1
:!
:·ll ~
l
·l
~
·- ~ j
·:B
~
t~ 1
1 t
~
~
l .:
~
Slika 20.3

\i*
:~· ~
·~ ~
~ii.
80 281

Sl. 20 .7. New Castle, Engleska (Ralf Erski ne, Vernon Gracie, 1976) - ·Artikulacija na
razini stana pojačava stambenost vanjskog izgleda, međutim tu je neophodna kontrola
oblikovnih odnosa. Građenje harmonije kompleksnom metodom teže je od onog
linearnog

Sl. 20.5. Naselje u San Franciscu (Joseph Eshe-

rick i suradnici). Ne samo postava zgrada, nego
i detalji "urbane opreme" od bitnog su utjecaja
na formiranje "stambenosti" ambijenta. Ovdje
su upotrijebljena jednostavna sred~tva, arhitek-
tura je "obična", a ipak imamo v1sok rezultat

~-'
.
;

..
·

SL 20 .6. Naselje Seine-et-Mame (Ducharme.

Larras, Minost, Olafs). Zadana socijalna i urba·
na integracija za korisnike različitog socijalnog t
statusa navela je autore na projektiranje guste '
l
gradske strukture. Volumenima, posta vo~, . de- '
taljem i bojom stvoren je "pun", humaniZiran
stambeni ambijent. I u ovom primjeru potvrđe­
na je činjenica da su manje visi~e višestam~em~
objekata pogodnije za ostvarenJa navedemh Cl-
ljeva
282 283

u odnosu na "regionalnost izraza" također nije moguće. ~iti ~asvi_J?

određen. Iako uz ovakvu razvijenost međus_obnog komum':lranJ~ mJe
lako ustrajati na autonomiji izraz~_, ipak ostaJ_e pretp~stavka l da v1sok~
i"
razvijena međusobna komun~kaCIJa, globalmh razmJer,?:, sama po ~eb1
ponekad potiče regionalnost Izraza_._ C?d neposrednog _ucmka ~a obhk?-
vanje također je i napor da se spnJec~ uznapre.~ovah procesi otuđ_e~Ja
među ljudima. Susreti i druženja naJ_mte~zl~mJe _se mo?u ostvan~1 ~
oblasti stanovanja. Zbog toga otgamzaClJa 1 obhkovanJe otv~r~n~h 1
zatvorenih prostora u višestambenoj arhitekt~ri. mora u ~~:macm_c~ _ne
samo upućivati jedne na druge, nego pone?dJe 1 nena~etlJlVO pnsllJa-
vati na kontakt. Mogućnosti za ostvarenJe ove _za~ace su ne samo
različite nego i slojevite. Tradicija n~e~ po~n~~lJa Je u tom pogled~
vrlo bogata i valjalo bi je stvarala~ki 1s~onst1t1: Pr~blei? prost?li<l: ~
~.:.
arhitekture, svaki posebno i ': .svojoJ ~zaJ_amnostl ~vlJek ce post?Jatl ~
tražit će nove odgovore. Nacm rFag1ranJa na te 1zazovev buducnost!
vjerovatno će kvalitetno biti druga~iji od onog danas. Moze se npr. sa
dos~a sigurnosti tvrditi .da će današnji, gotovo obrtnički način projekti-
ranJa, barem u oblast1 tzv. socijalne arhitekture biti u budućnosti i
promijenjen, te da će organizaciju prostora pa i ljepotu oblika nuditi
računari. Valja se nadati da će nas ta "tehnologija projektiranja"
osloboditi improvizacija i pogrešnih procjena naravno uz pretpostavku
da ta pomoćna sredstva budemo u stanju odgovarajuće kreativno
programirati.
Sl. 20.8. "The Cloisters" (Hardy Holzmann, Pfeiffer asoc. Cincinati, Ohio). Primjer
izvanredno uspjele "stambene artikulacije". Individualizacija višestambene zgrade polazi
od stambene jedinice. Takav postupak ima svoju cijenu ali nalazi svoje opravdanje u
kvaliteti koju postiže. U ovom primjeru taj je postupak sveobuhvatan i dorečen (od
odnosa prema topograf~ i, prirodnom i urbanom ambijentu, do primjene detalja oblikovanja
i izbora materijala). Humanizacija višestambene arhitekture može se (kako je ovim i drugim
primjerima potvrđeno) postići bez posezanja u povijest

i '
, l
i
l
·l
:'1 ·
j
('t·•
284
Ovaj prikaz nekih pitauji u oblikovanju višestambenih zgrada imao je
namjeru samo _da upozori na smjerove ~azm~š.lj~nj~ i njihovu ~eđusob­
nu zavisnost. Zeljelo se također ukazati na cmJemcu da svaki re~ept u
izmijenjenim okolnostima može postati antirecept pa da modne d1ktate
ne treba bezrezervno prihvaćati kao radikalna usmjerenja.
SL 20.9. Stambena zgrada, Zagreb, Ferenčica,
detalj završetka (Đ . Romić, V. Cimić) . Iskrenost
u pokazivanju običnih atributa stanovanja (dim-
njaci, krovne terase, stubišta itd.), doprinos ukup-
nom stambenom dojmu
285
Sl. 20.10. Obnova naselj a L'llot-Arquaise, Fecamp (Bastid, Bazaud, Gravayat). Čednost i
ljepota stambenog ambijenta postignuta pažljivom volumnom razi g r anošć u i jednostav-
nim , "stambenim" oblicima. Ostvarena je visoka razina među sobne komunikacije i
upućenosti jednih na druge
 288

- Schrijtenreihe des Bundesministers fur Stiicliebau und Wohnungswesen " Fiexibile

Wohnungsgrundrisse" , izdanje ministarstva 1972.
HassenpjlugjPeters: Scheibe, Punkt und Hiigel, Miinchen , 1966.
- Z . Podešva: Prikaz sistema BESi PLS, Beograd, 1977.
- G. Knežević: Apsolutna i relativna fleksibilnost u organizaciji stana, Zagreb, 1979.
- B. Aleksić: Stan, prilagodljiv okvir, Godišnjak Jugoslovenskog instituta za irbanizam i
stanovanje, 1969.
N. J. Habraken; Ka principu struktura u stanovanju, Portorož, 1975.
t. Korać: Stalne i promjenjive potrebe stanovanja, Beograd
Ž. Kara Pešić: Okružje i vjerovanje, VDK 711, Informativni bilten, Beograd
W . .Mayer Bohe: .. Apartmens Wohnformen des Groses Stadt" 1974 . .. Ideen fiir die
Unwelt von. Morgen" , K..Krii.mer Verlag: Stuttgart, 1974. . ·
- H. Die/man, G. Pickenbach, H. Pfeiffer: Wohnen- das Problem der Anpassurtgsfiihickeit,
Architektur Wettbewerbe, br. 74/1973 , .

l
R. Venturi: Complexity and Contradiction in Architecture
- Ch. ;,.,.k,, Anh;<m Q,d d<e Pcobl•m o/ SymboU,m .

STRANI ČASOPISI
L'architecture d'aujourd'hui 161/1972, 162/1972, 182/1985, 187/1976, 196/1978, 202/1979,
207/1980, 217/1981, 225/1983.
Bauen + Wohnen 6/1971
Progressive architecture: 8/1972, 10/1974, 8/1975, 8/1985, 9/1985.
Architectural design: Vol 47 No 5/1977, Vol 47 No 3/1977.
Domus: 623/1981.

J
 '

POPIS LITERATURE

- F. Engels: O stambenom pitanju (Maks, Engels, Izabrana djela, Kultura, Beograd,

1945 .
Berger P. L. : Invitation to Sociology, Penguin Books, Aylesbury, 1972.
Schumacher E. F. : Small is Beautiful, Sphere Books LTD , London, 1973.
Freedman Jontan L. : Crowdin and Behavior San Francisko, 1975.
Schwart Barry.: The Social Psychology of Privacy u knjizi Urban Man , The
Psy hology of Urban Survival, New Yo.rk, 1973.
L. Halprin : Gradovi, Građevinska knjiga, Beograd
R. Supek : Problemi socijalne integracije u urbanim sredinama, Zagreb, 1977 .
A. Kramer: Westindonesien , Sumatra, Jawa , Borneo , Stuttgart, 1932.
B. Kojić: Seoska arhitektura i turizam, Građevinska knjiga, Beograd 1973.
W . Hegemann : Spanisher Stiidtebau aus Vorrevolutioniirer zeit - 1932.
E . Lissitzky: Russ/and, A. Schroll, Wien, 1930.
Le Corbusier: Način razmišljanja o urbanizmu, Građevinska knjiga, 1974.
F. de Pierrefeu i Le Corbusier: Suvremena kuća dostojna ljudi: Građevinska knjiga,
Beograd, 1956.
- Z. Striž ić: Aritektonsko projektiranje I i II dio, Zagreb
- M . Bay/on: Upotrebna vrijednost stana, Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet,
Beograd, 1975 .
- M . Bay/on: Aktuelni problemi stambene izgradnje, Izgradnja br. ll, Beograd, 1976.
- M . Bay/on: Stanovanje - ( Tema l - organizacija stana ), U niverzitet u Beo gradu ,
A rhitek tonski fak ul tet, Beog rad, 1979.
- M. Bay/on: Stanovanje ( Tema 6, swn - kuca), U niverzitet u Beogradu , Arhitektonski
fakultet, Beograd, 1981 .
- M . Bay/on: Stan u Beogradu, Jugoslovenski građevinski centar, Arhitektura i urbanizam
br. 74-77. .
- B. Aleks ić: Stambena sredina , Univerzitet u Beogradu, Arhitektonski fakultet , Beograd,
1975.
- R. Nik šić: Kom unikacije - Konslruktivni i oblikovni elementi arhitek lure, Zagre b, J 977.
- G. Kn ežević, l. Ko rdiš: Swmbene i javne zg rade, T ehn i čka knjiga, Zagreb, 198 1, (V
izdanje)
- G. Kn eže vi ć: lzmjenjivost projeklantskih rješenja i tehnološki kri1eriji (Savjetovanje
" Isk ustva 82" Zag reb, J 982)
i· - G. Knežević : Projektan tska na čela i racionalnost u stanogradnji (Savjetovanje u Stubičkim
topli cama , Za greb, 1983) . ·
G. Knežević : Dileme jednog iskustva (Arhitektura 186- 187) 1984.
M. Zumpe: Wohnhoshhiiuser, (Veb Verlag), Berlin 1966.
li W. Mayer-Bohe: Wohn gruppen (A. Koch, Stuttgart 1979).
H. Dei/mann, J. C. Kirschenmann , H. Pfeiffer: Wohnungsbau, K . Kra mer, Stuttgart III
izd . 1980.
W. Pezn t: Neue Deut:;che A rchitektur 3 (G . H a tj e, Stu t tgart, 1970).
O . Hoffmann, Ch . Repenthin: Neue Urbane Wohnformer , Berlin, 1965.
K. Kurokawa: Metabolism in Architecture, London, 1977 .
Ph. Drew: Die dritte Generation, G . Hatje, Stuttgart, 1974.
J. Vojn o v ić: Upo treb na vrijednost Slana u odnosu na ekono m ičnos 1 , O patija, 1978.
B . M ajaron : Industrijalizacija swmbene izgradnje po sistemu SAR, Ljubljana, 1974.
l . Petrović : Jedna mogućnost primjene SAR metodologije u našim uslovima , Portorož,
1975.

---.,...--~--------·~~ ~~~ - ~-·-·---