Uvod u sociologiju politike, V.semestar, ak.god.16./17.

Duverger: Politička sociologija 24-43 str.

POLITIČKI OKVIRI
- politički se fenomeni odvijaju unutar raznovrsnih ljudskih zajednica: nacija, pokrajina, gradovima
međunarodnih društava, udruga, sindikata, klanova, grupa i raznih skupina
-pol.sociologija proučava vlast u svim ljudskim grupama, a ne samo u državi-naciji
-dakle, politički su okviri prije svega razne društvene skupine
-proučavati s može uz pomoć dviju metoda:
1. U prvom se slučaju pol. Okviri klasificiraju“okomito“ a svaka se zajednica utvrđuje kombinacijom
različitih elemenata
2. U drugom se slučaju politički okviri klasificiraju“vodoravno“ a svaki se element nalazi u raznim
zajednicama. Ova se klasifikacija čini prikladnijom u izlaganju o pol.soc., jer omogućava da se bolje odrede
odnosi između političkih fenomena i različitih elemenata ljudskih zajednica unutar kojih se odvijaju

-pol. Se okvire može podijeliti u dvije velike kategorije:

-> prirodni okviri –primjenjuje se na elemente najbliže prirodi (zemljopisne i demografske)
-> društveni – elementi su više umjetni, koje je stvorio čovjek (tehnološki elementi, institucije, kulture,
vjerovanja)
-među ovima dvjema vrstama nema strogog razdvajanja; čovjek zapaža prirodne okvire ne samo u
njihovom grubom, izvornom, materijalnom vidu, nego i preko ideja, vjerovanja i društvenih tradicija; oni
su isto toliko rezultat društvenih promjena koliko i prirodne evolucije
-mnogo društvenih elemenata počiva na prirodnoj podlozi; u nekim je slučajevima ta osnova očevidna:
seksualni i roditeljski instinkt temelj je institucije obitelji, prirodne sile su izvor animističkih religija, itd.

PRIRODNI OKVIRI
-ljudske su zajednice obično manje-više ustaljene na jednom teritoriju
-zajednice se sastoje od pučanstva koje karakteriziraju različiti elementi: broj, gustoća, rasprostranjenost;
teritorij i stanovništvo su dva elementa koja tradicionalno, u teoriji države, određuju naciju. A zapravo oni
određuju sve ljudske skupine.
-država-nacija – stanovništvo ustaljeno na nekom teritoriju
-sukobi oko granica, sirovina i komunikacijskih putova pokazuju političku važnost prirodnih okvira.
Teorije koje ratove i revolucije objašnjavaju pritiskom prekomjernoga stanovništva pokazuju važnost
demografskih okvira
-čini se da ipak s razvojem tehnologije društva smanjuje važnost prirodnih uvjeta za politički život ->
čovjek sve više teži ovladati prirodom, umjesto da ona vlada njime.

ZEMLJOPISNI OKVIRI
-konzervativci, fašisti, liberalisti, marksisti: nitko ne osporava da politika ovisi i o zemljopisu
-zemljopisni čimbenici su jednako toliko sociološki koliko su i geografski, društveni istodobno kad i
prirodni, a kako tehnologija napreduje, prvi element raste na štetu drugoga. U starim su društvima
politički fenomeni umnogome ovisili o zemljopisu, dok u modernim nacijama mnogo manje ovise o njemu.

A) Klima i prirodni resursi

-klima i prirodni resursi usko su povezani
- ti različiti elementi praktički nisu razdvojivi. Pogreška je starih autora upravo u tome što su ih razdvajali

a) Klima
-od Aristotela do Montesquieua, prve teorije o odnosima između zemljopisa i politike formulirane su o
klimi. One još uvijek imaju stanoviti utjecaj u javnosti, koja za njih uglavnom i ne zna
1) Teorije izravnog utjecaja klime na politiku -Montesquieu, „Duh zakona“ – „velika vrućina slabi snagu i
hrabrost ljudi“, dok „u hladnim klimama ima stanovite tjelesne i duhovne snage koja ljude čini sposobnima
za dugotrajna i mukotrpna, velika i smiona“, zaključak je da se dakle ne treba čuditi da je kukavičlUk od
naroda toplih klima gotovo uvijek stvarao robove, a da je hrabrost održala narode hladnih klima
slobodnima
-hladna klima vodi u slobodu, a vruća je podčinjenost, on ispituje problem umjerene klime koji mu
očevidno smeta. Smatra da su ondje ljudi slobodni, ali da ujedno znaju i zapovijedati, premda baš i ne
objašnjava zašto
-vjerojatan je klimatski utjecaj na određene vrste događaja
2) Kritika prethodnih teorija- ne može se nijekati izravan utjecaj klime na političke fenomene. U stanovitim
su slučajevima pokazuje dosta jasan izravni utjecaj klime na politiku
-osim klime vani su i drugi elementi, a klimatski je utjecaj nadasve neizravan
-neke klime omogućuju gotovo svaki društveni i politički razvoj (izuzetno hladne klime, klime na velikim
visinama) a neke ga otežavaju (vruće i vlažne te pustinjske klime) dok druge pogoduju društvenom i
političkom razvoju ( umjerene klime)
-društveni i politički život više je uvjetovan cjelokupnim „klimatsko-botaničkim“ uvjetima, nego izravnim
klimatskim utjecajem na politiku

b) Prirodni resursi - time se podrazumijevaju sva sredstva potrebna za fizički život čovjeka (hrana, odjeća,
zaklon itd) koje mu zemljopis stavlja na raspolaganje. Biljni i životinjski resursi bitni su u nerazvijenim
društvima, a rudna bogatstva postaju sve važnije za rast industrije
1) Bogatstvo ili siromaštvo i politički antagonizmi – bogatstvo prirodnih resursa je izvor moći, pa prema
tome sredstvo društvenog i političkog razvoja, a s druge strane to isto bogatstvo slabi energiju, omekšava
hrabrost, odnosno vodi u stagnaciju i dekadenciju
-za Montesquieua, npr plodnost tla i obilje plodova vode u podčinjenost. Naprotiv, siromaštvo prirodnih
resursa pogoduje slobodi građana i nezavisnosti od stranaca. U plodnim zemljama, ljudi sa sela koji čine
najveći dio pučanstva ne žude za slobodom; previše su zaokupljeni i zatrpani vlastitim poslovima. S druge
strane neplodnost tla čini ljude radinima, trijeznima, otvrdnulim na poslu, hrabrim, sposobnim za rat, oni
moraju nabaviti ono što im tlo uskraćuje.
-suvremene teorije usporednog razvoja demokracije i obilja, izravno se suprotstavljaju takvim
razmišljanjima. One u oskudici vide čimbenik pogoršavanja političkih antagonizama koji otežava
funkcioniranje slobodnih vlada.
-bogatstvo smanjuje političke sukobe i pogoduje slobodi. Međutim, međunarodno se nadmetanje upliće u
unutrašnja suparništva. S tim u vezi neka bogatstva mogu razviti antagonizma umjesto da ih smanje. Veliki
utjecaj u tome ima utrka za sirovinama Njome se objašnjavaju brojni sukobi i spletke među državama, te
nemali broj unutrašnjih trvenja.
2) Bitka za sirovine – s razvojem međunarodne razmjene i industrijalizacijom, problem sirovina postao je
bitan. U 19. St npr Velika britanija bila je radionica svijeta.
-danas SAD troše više od 50 posto svjetskih sirovina
-nadmetanja i suparništva izbijaju i među velikim industrijaliziranim državama, kao i između njih i država
koje imaju sirovine.
utrka u sirovinama objašnjava mnoge ratove, saveze i međunarodne spletke. Ponekad unutrašnja politika
nekih država odražava i vanjsku politiku koju im nameće postojanje sirovina na njihovom tlu
-tržišta sirovina često su služila kao privlačne točke za uspostavljanje država ii kao predmet nadmetanja

c) Zemljopis i razvijenost –stare teorije o utjecaju klime i prirodni resursa zaslužuju da ih se ponovno
oživi. One bi, modernizirane, vjerojatno pružile najbolje rješenje za današnju nejednakost u razvoju
pojedinih nacija
1) Klimatsko-botanička područja i područja razvoja- sličnost dviju karti- s jedne strane karte razine socio-
ekonomskoga razvoja, a s druge velikih klimatsko-botaničkih područja. Najveća nerazvijenost odgovara
umjerenim područjima (SJ Amerika, Europa, Rusija i dio sjeverne Afrike, na sjevernoj hemisferi, a
Australija, Novi Zeland, dijelovi Čilea i Argentine i sio južne Afrike, na južnoj hemisferi).
Stepske zone dosežu stanoviti srednji razvoj. Ondje se, npr stvaraju patrijarhalna društva koja čine jezgru
osvajačkih naroda. Na neki mjestima uvjeti koji poboljšavaju klimatsko-biološku situaciju ( dolina nekih
rijeka: nIl, Tigris, Eufrat..)
2) Zemljopisni hendikep- danas su klimatsko-botanički utjecaji u industrijaliziranim zemljama od
drugorazrednog značenja. Zbog zemljopisnog hendikepa, zemlje ledenih područja te ekvatorijalnih i
tropskih zona u znatnom zaostatku, koji teško mogu nadoknaditi. Da su bile industrijalizirane, djelovanje
klime i prirodni resursa mnogo bi manje značilo. No upravo zbog tisućljetnih okolnosti klime i prirodnih
resursa nisu se mogle industrijalizirati. Naime, tehnologija omogućava narodima koji je imaju da znatno
ubrzavaju svoj ritam razvoja, tako se razlika između njih i nerazvijenih još brže povećava.

b) Prostor kao politički okvir

-klima i prirodni resursi ne mogu se razdvajati od jednog drugog zemljopisnog elementa koji se proučava
poglavito u novije vrijeme, a to je prostor.
-prirodni prostor na kojemu se odvija ljudska djelatnost utječe na politiku u tri glavne točke:
1. U Razgraničavanju društva
2. U uređenju unutar tako određenih društava
3. U međusobnom položaju društava i kontaktima koji odatle proizlaze

a) Određivanje prostornih okvira političkih društava- prostorni okvir nekog političkog društva, npr države
nije posljedica samo geografskih elemenata
1)Političke granice i zemljopis- zemljopisni je prostor uglavnom podijeljen, više ili manje omeđen. Neke su
podjela više posljedica stečenih ideja negoli fizičkih uvjeta dok su druge neprijeporno geografski nesporne
(poglavito slučaj otoka)
-otočni narodi nemaju susjeda, oni su od drugih naroda odvojeni prazninom. To ima daje veliku sigurnost
a i osjećaj da žive u prirodnim okruženju. Otočanima je pojam prirodnih granica jsan, precizan i
neprijeporan.
-kad je o rijekama riječ, one više spajaju nego razdvajaju. Rijeke se uzimaju za granice jer to crte koje se
lako određuju. Jedino je njihova trasa prirodna ali ne i uloga zida i razdvajanja koja im se pridaje.
-planine predstavljaju prirodnije barijere nego rijeke. Švicarsku je rodila planina i njezino jedinstvo dolazi
od planine. Nedvojbeno, valja razlikovati narode ravnica, s obje strane masiva, koje planina razdvaja i
planinske narode koji zauzimaju padine i unutrašnje doline koje planina objedinjuje.
2)Unutrašnja razdvajanja- administrativne podjele u državama često se nadovezuju na prirodne podjele
proizašle iz zemljopisa i povijesti
-razdvajanje je isto toliko djelo čovjeka koliko i prirode. No u tom je pogledu zemljopis odigrao određenu
ulogu. Uostalom u nekim je slučajevima njegovo djelovanje bilo odlučujuće. Švicarski se federalizam npr
razlikuje od svih ostalih veličinom federalnih jedinica.
3)Podjela seoskih naselja-tradicionalno se razlikuju dva oblika seoskih naselja: raspršena ( naselja u
slučaju osamljenih farmi, koje su odvojene jedne od drugih ili okupljene u sićušne zaselke od dvije li tri
farme, u blizini obrađivane zemlje) i zbijena (naselja kad se seljaci okupljaju u veća ili manja sela koja
ujutro napuštaju da bi se vratili navečer, često putujući dosta dugo dok ne stignu do polja koja obrađuju.
-disperzija ili koncentracija naselja dijelom ovisi o zemljopisnim čimbenicima. U zemljama s propusnim
tlom (vapnenačkim) kiša prolazi duboko u zemlju i teško je naći vodu, osobito ako je klima uglavnom suha.
Zato se naselja stvaraju oko bunara, koji su rijetki. U zemljama s nepropusnim tlom kiša stvara potoke,
vode ima posvuda, poglavito ako je klima uglavnom vlažna. Bunare je lako iskopati i naselje se može
raspršiti.
-raspodjela naselja ima stanovitog utjecaja na političke fenomene. Proučavajući Zapadnu Francusku 1913.
A.Siegfried je ustanovio da su raspršena naselja uglavnom konzervativna, a zbijena naseja uglavnom
otvorena za nove ideje. On je taj fenomen objasnio izdvojenošću ljudi u prvom slučaju, koja za sobom
povlači okretanje k sebi samima i k tradiciji. U drugom slučaju brojniji kontakti omogućuju lakše i brže
širenje novih ideja.
4) Urbani fenomen- Gradovi nisu uvijek nastali zbog zemljopisnih uvjeta. Time mislimo da njihova lokacija
nije uvijek rezultat prirodnih uvjeta, nego ljudskih faktora (pr Brazilije i Washingtona)
-U temelje urbanoga fenomena ugrađeni su raznovrsni elementi. Grad može nastati oko svetišta, tržnice,
luke, rudnih nalazišta. Njegovo stvaranje mogu nametnuti vojne potrebe (utvrde) ili potrebe politike
(glavni gradovi ili umjetna područna središta).
-demokracija je rođena u gradovima, u vrijeme antičkih naselja. Socijalizam se razvio u modernim
industrijskim gadovima. Revolucije su temeljno urbane pojave.
-uređenje prostora u gradovima također je fenomen bremenit političkim posljedicama

b) Kontakti – važnost za politiku imaju kontakti među društvima. Oni dijelom ovise i o zemljopisnim
čimbenicima.
1)Komunikacijski putovi- teško je jasno razlikovati prirodne komunikacijske putove od onih koje je stvorio
čovjek. U vrijeme kad se vjerovalo u geografski determinizam,ljudi su bili skloni misliti da ceste slijede
trase koje su zacrtali reljef ili tlo. Otada su shvatili da je mnogo putova za koje se vjerovalo da su prirodni
zapravo više rezultat povijesti nego zemljopisa. Oni su postali prirodni, premda u početku to nisu bili. Ima
prirodnih komunikacijskih putova ( rijeke, doline, more) a trase umjetnih putova uvijek vode računa o
prirodi.
-trgovački, hodočasnički, osvajački putovi, svi oni uspostavljaju kontakte. Po njima kolaju robam vojske,
bolesti, ideje.
-nailazimo na dvojnost koja isključuje svaki determinizam (prednost koju čini se ima položaj uz more. Jer
more je istodobno zaštita, prepreka i komunikacijski put-jedini koji je u antici omogućavao veći prijevoz
glomaznoga tereta na velikim udaljenostima. Tako su se i stvorila pomorska carstva.)
Utjecaj mora na unutrašnje političke strukture manje je vidljiv.
2) Položaj - komunikacijski putovi su element općenitijeg pojma koji bismo mogli nazvati položajem.
-politička važnost proizlazi ¾ iz zemljopisnog položaja (Da je Francuska na mjestu Novog Zelanda bila bi
drugačija nego što je današnja Francuska)

Maurice Duverger: str. 43-68. do b) političke posljedice tehnološkog napretka

2. Demografski okviri
- demografija ima utjecaj na politiku, javnost rado prihvaća pritisak stanovništva kao objašnjenje za ratove
i revolucije
- ubrzanje demografskog rasta dovodi do političkih posljedica
- ukupni broj stanovnika – kapitalni je politički fenomen

A) Veličina stanovništva:
- bitna je veličina stanovništva, jer se time mijenja sama narav političkih fenomen
- veličina zajednica ovisi o broju članova, a veličina teritorija ima manji utjecaj (odnos između veličine
teritorija i brojnosti stanovništva određuje demografsku gustoću)
a) razlika mikropolitike i makropolitike: razlika u veličini između zajednica uzrokuje razliku u naravi
druš.odnosa koji se u njima stvaraju i pol.fenomena

1. razlika u veličini zajednica

Mikropolitika je politika unutar malih zajednica, a makro unutar velikih.
KAKO IH RAZLIKOVATI?
Male zajednice: svi članovi se osobno poznaju, njihovi su odnosi interpersonalni (između čovjeka i
čovjeka), small groups (Anglosaksonci)
Velike zajednice: članovi se ne poznaju, niti se mogu osobno poznavati, masa ljudi koja čini zajednicu za
svakog je člana apstrakcija, odnosi se velikim dijelom stvaraju putem organizacija
- kriterij razlikovanja: ČOVJEK ; male se zajednice temelje na izravnim ljudskim odnosima, a
velike na odnosima koji bi se mogli nazvati posredničkima

2. razlika u naravi društvenih odnosa

- razlika u veličini zajednica sa sobom nosi razliku u naravi druš.odnosa
- izravni ljud.kontakt i ‘’posrednički’’ odnosi bitno se razlikuju:
-u malim zajednicama politička borba odvija se individualno (stvaraju se koalicije, klanovi,
frakcije, što je nagovještaj kolektivne borbe) – savezništvo među pojedincima, integracija-problem
usklađivanja međuljudskih odnosa
 -u velikim zajednicama politička je borba kolektivna koliko i individualna – složene i
strukturirane organizacije gdje se sučeljavaju institucije (ljudski odnosi u takvim zajednicama su manje
izravni, anonimni i birokratski) , integracija-problem organiziranja zajednice, problem uvjerenja i
kolektivnih predodžbi zbog kojih su članovi osjetljivi na društvo kojemu pripadaju (zastava,
domovina,itd.)

b) problem makropolitike:
- pol.vlast u velikim zajednicama postavlja problem koji se u modernim društvima sve više zaoštravaju
- glavni problemi u modernim društvima odnose se na birokratizaciju i decentralizaciju
1. Birokracija: vlada velikih zajednica ima tendenciju birokratizaciji.
– upravljači ne mogu imati nikakav izravni kontakt s građanima osim izvještačeno (kao glumci, putem
radija, televizije,..)
– što je veća zajednica, povećava se ljestvica posrednika između građanina u bazi i vlasti. Razvoj
administrativnog aparata prisiljava na uspostavu standardizacije.
- odnosi između dužnosnika i javnosti standardiziraju – anonimni i mehanički kontakt
- vlast gubi dodir s druš.stvarnošću u bazi
- personaliziranje političke vlasti

2. Decentralizacija:
- u velikim zajednicama, stvarna politička borba vodi se i između velikih organizacija u čijim aktivnostima
građani sudjeluju tek epizodno i apstraktno
- pravo sudjelovanje građana u odlučivanju moguće je samo ako je zajednica podijeljena na manje skupine
– to je decentralizacija
- ne smije se pobrkati s teritorijalnim uređenjem vlasti, osim na lokalnom planu, može se manifestirati i
drugdje
- ‘’korporativna’’ decentralizacija – prenosi pravo odlučivanja i izbor ljudi koji će ga obnašati, na posebne
zajednice, kao što su udruženja, sindikati, sveučilišta, itd.
- decentralizacija – veliki problem pol.života velikih zajednica (bez nje pol.život vene, natjecanje se odvija
samo na razini velikih birokratskih organizacija, integracija postaje apstraktna i formalna, ljudi se osjećaju
otuđenima)

B) Demografski pritisak
- određuje se prema odnosu između veličine stanovništva i veličine teritorija
- demografski pritisak se javlja kada je stanovništvo previše brojno u odnosu na teritorij

a)demografski pritisak i politički antagonizam

- stara ideja kaže da u prenapučenim zemljama su snažne socijalne napetosti, a revolucije i ratovi česti,
dok je u manje napučenim mir sigurniji
1. Teorije o demografskom pritisku
-brojni su primjeri iz povijesti koji dokazuju da prenapučenost dovodi do socijalnih nemira (Aristote i
Platon)
- zapanjujuće činjenice: stanovništvo Europe udvostručilo se između 19/20.st., nakon toga veliki sukobi
- prenapučene Francuska, Njemačka, Japan – njihov ekspanzionizam i ratovi s cilje pribaviti životni
proctor
- ratovi imaju ulogu regulatora (Gaston Bouthoul) – dovode do ‘’demografskog opuštanja’’

2. Kritika teorija demografskog pritiska

- najnapućenije zemlje nisu i najratobornije (jer bi Nizozemska bila najborbenija u Europi, s obzirom na
gustoću stanovništva)
- stanovit pogled teorija o pritisku stanovništva je teorija oskudice: više je ekonomska, nego demografska

b)demografski pritisak u nerazvijenim zemljama

- teorija demografskog pritiska odražava situaciju nerazvijenih zemalja u kojima prirast stanovništva
dobiva brz ritam – ojačava političke antagonizme
- povećanje stanovništva; 2 brzine: 1. Brzina razvijenih industrijskih zemalja u kojima je prirast relativno
spor; 2. Brzina nerazvijenih zemalja u kojima je prirast vrlo brz
1. Dvije prirodne demografske ravnoteže
- ravnoteža u primitivnim zemljama – iste naravi kao kod brojnih životinjskih vrsta (počiva na kombinaciji
vrlo visokog i nataliteta i mortaliteta), naziva se ‘’jesetrina ravnoteža’’(ženka jesetre polaže desetke tisuća
jaja, kada bi sva jaja preživjela, uništila bi sve druge životinjske vrste, međutim ne dozriju sva jaja –
usporedba s ravnotežom kod primitivnih ljudi) OBJAŠNJENJE: velika prirodna plodnost uzrokuje visok
natalitet, međutim nedostatak higijene, bolesti i sl. dovode do visoke smrtnosti

- ravnoteža u razvijenim industrijskim zemljama – situacija je drukčija na 2 načina: bolja higijena, dobra
prehrana, razvoj medicine snizuju smrtnost, ali i smanjuju natalitet

2. Poremećaj prirodne ravnoteže u nerazvijenim zemljama

- uvođenje higijenskih i medicinskih pravila naglo smanjuju smrtnost, a naročito smrtnost dojenčadi
- natalitet se dugo održava na istoj razini (način života, prehrambene navike, prirodna plodnost se ne
mijenja)
- nerazvijene zemlje dovedene u eksplozivnu situaciju – dolazi do revolucija, ratova, diktatura

c)pretjerani demografski rast najsiromašnijih klasa

- teorija diferencijalne plodnosti – proizlazi doktrina eugenike
1. Teorija o diferencijalnoj plodnosti i eugenika
- promatrači primjećivali da se natalitet više smanjuje u bogatim klasama
- Augustovi zakoni – namijenjeni porastu nataliteta primjenjivani samo na plemstvo, snaga aristokracije
- neki teoretičari – diferencijalna plodnost – brži rast siromašnijeg pučanstva, prirodnim demografskim
mehanizmom, čovječanstvo ide regresiji, a evolucija ga void prema sve većem globalnom zaglupljivanju
- EUGENIKA – politika koja sustavno favorizira natalitet u višim klasama, a defavorizira ga u nižima
- primjeri: ukidanje dječjih doplatka za najslabije razvijene klase, rasističke teorij, sterilizacija i ljudske
ergele kotištene u hitlerovskoj Njemačkoj

2. Kritike teorija eugenike i diferencijalne plodnosti

- teorije vrlo diskutabilne, razlike u plodnosti nisu tako velike
- vjerovanje u intelektualnu nadmoć ljudi it tzv. ‘’viših’’ klasa netočno

C) Sastav stanovništva
- po spolu i dobi, po socio-kulturnom nivou ili etničkim kategorijama te geografska raspoređenost -
određena ulogu u političkom životu

a)sastav po dobi i spolu

- žene su obično konzervativnije od muškaraca, mladi su manje konzervativni nego stari

1. Dob i politički stavovi

- u razvijenim zemljama, gdje je život dug, a natalitet nizak, starci su brojniji u odnosu na mlade generacije,
u nerazvijenim zemljama, stari su rijetki
- stari su privrženiji postojećem poretku, dakle konzervativniji, dok su mladi revolucionarniji
- mladi manje glasaju za konzervativne i umjerene stranke, a više za one koji predlažu promjene (više na
ljevici nego na desnici)
- industrijalizirane zemlje sve konzervativnije, nerazvijene zemlje sve revolucionarnije

2. Spol i politički stavovi

-malobrojnost žena utječe na stvaranje nekih institucija i ponašanja koji dugo traju
-malobrojnost bijelih žena i doseljenici odigrali su veliku ulogu u stvaranju rasističkih osjećaja
-prevladavanje žena u stanovništvu jača konzervatizam, barem u zapadnim društvima, gdje su ženski
glasovi uglavnom orjentirani prema desnici

b) kvalitativni sastav stanovništva

1. Tehološko – kulturni sastav
- razlike vrlo značajne i imaju političku važnost
- u nerazvijenim zemljama – političko administrativna elita malobrojna
- u industrijaliziranim zemljama, udio neobrazovanih i nepismenih ljudi vrlo je malen

2. Problem stanovništva s više zajednica

-multietnička društva – nisu najbolje rješenje jer se oslanja na pojam rase koji uopće nije važan, bolje je
koristiti termin „države s više zajednica“
-problem se javlja jer svaka zajednica zahtjeva asimilaciju i čuva svoju izvornost, a u takvim slučajevima
najbolje je riješenje feudalizam

a) geografska raspoređenost
- neravnomjernost raspodjele pučanstva u državi stvara političke antagonizme
- dovode do nejednakosti u broju zastupničkih mandata – utjecaj na prakticiranje vlasti

1. Političke posljedice neravnomjerne raspoređenosti

- mala gustoća stanovništva stvara trajne probleme: komunikacije, transport i javni radovi skuplji –
ubrzano iseljavanje
- napetosti i u prenapučenim prostorima: velike migracije prema gradovima u 20.st. dovele do
koncentracije bijednog, loše smještenog I loše hranjenog stanovništva
- stvaranje ‘’slamova’’ oko urbanih aglomeracija nerazvijenih zemalja

2. Nejednakosti političkog zastupanja

- gotovo u svim zemljama neravnomjerna raspoređenost stanovništva dovodi do nejednakosti u
političkom zastupanju
- opustjela područja imaju omjer zastupnika veći no što je omjer njihovih stanovnika u cjelokupnom
pučanstvu

II. DIO – DRUŠTVENI OKVIRI

- društveni okviri su oni koji ne proizlaze iz prirode već ih stvara čovjek (materijalne tehnike, uređivanje
međuljudskih odnosa ili pak neka kultura)
- tri velike kategorije: tehnologije, institucije i kulture
Tehnologije su sredstva koja čovjek kreira da bi djelovao na stvari: oruđa, strojevi, itd.
Institucije su posebni oblici stabilonog organiziranja društvenih odnosa: obiteljski status, režim imovine I
vlasništva, političko uređenje, itd.
Kulture su ideologije, vjerovanja, kolektivne predodžbe raširene u zajednici koju se promatra.

1.Tehnologije:
- svi ljudski materijalni izumi, oruđe, strojevi, koji mu pomažu da ovlada prirodom ili drugim ljudima
- J. ELLUL – tehnologija: tehnika organiziranja rada
Tehnološki napredak mijenja ekonomske i kulturne okvire političkog života, a ta promjena mijenja i
politički život.
A) Tehnološki napredak mijenja socio-ekonomske structure
Tehnološka revolucija je za sobom povukla ekonomsku, koja se sastoji u podizanju razine proizvodnje i
potrošnje, a ekonomska je uzorkovala kulturnu revoluciju.
a) tehnološki napredak i ekonomski rast
- tehnološki napredak dao ljudima izvanredna sredstva za djelovanje na prirodu – omogućila znatno
povećanje proizvodnje
- čovječanstvo izlazi iz oskudice, korist izvlače samo tehnološki razvijene zemlje
1. PRESTANAK OSKUDICE – svijet je uvijek živio u oskudici
- potrebe koje je trebalo zadovoljiti stalno su bile veće od raspoloživih dobara

2. BOGATI NARODI I PROLETERSKI NARODI

-industrijalizirane zemlje daleko su od društva obilja, ali- već dugo ne znaju za glas, dok u proleterskim
nacijama javljaju se brojni konflikti koje stvara oskudica
-razlika između bogatih i siromašnih naroda upravo je u tehnološkom razvoju

b) tehnološki napredak i kulturni razvoj

- 2 načina: s jedne strane, tehnološki napredak omogućuje čovjeku uživanje u slobodnom vremenu u
kojemu se može kulturnio uzdizati, a s druge strane razvija kulturna dobra
1. Oslobađanje od fizičkog rada
-tehnološki napredak omogućio čovjeku da se oslobodi robovanja fizičom radu koji mu je potreban da
osigura preživljavanje
- skraćivanje radnog vremena za sve, produljivanje trajanja učenja, nastupanje civilizacije slobodnog
vremena dovode do društva u kojemu se čovjek može bolje razvijati i u kojemu ima veće mogućnosti za
kulturu
2. Razvoj materijalnih sredstava kulture
- tipičan izum: tiskarski stroj, suvremeni razvoj ‘’džepne knjige’’ nastavlja revoluciju tiska
- moderna sredstva masovnog priopćavanja: tisak, radio, film, televizija
- čovjek preplavljen informacijama, zbog goleme količine znanja koja im je dostupna, ljudi su mnogo
kultiviraniji nego u tradicionalnim društvima
- povećanje komunikacije među ljudima
- civilizacija je prije svega kontakt s ljudima

B) Političke posljedice tehnološkog napretka

a)Tehnološki napredak i smanjenje antagonizma
-tehnološki napredak smanjuje oskudicu raspoloživim sredstvima
-oskudica u pravilu rađa nejednakosti: privilegirana manjina živi u obilju, dok masa podnosi teško
siromaštvo
-tehnološki napredak ne dokida društvene nejednakosti, ali im slabi odmašaj
-moguće je predočiti dvije oprečne slike razvoja industrijskih društava. S jedne strane može pokazati da su
usmjerene k složenoj društvenoj stratifikaciji i raznovrsnosti položaja, s druge se pak može uočiti obrnuti
proces (npr. SAD)
-ritam razvoja važan je kao i razina razvoja
-brzi razvoj povećava napetosti, spori ih smanjuje
-nejednakosti i nepravde koje su se podnosile jer ih se smatralo neizbježnima,odjednom postaju manje
podnošljive. Povećava se antagonizam između siromašnih masa i povlaštene većine
-vrlo je raširena teorija prema kojoj tehnološki napredak smanjuje političke antagonizme na Zapadu
b) Tehnološki napredak i razvoj razumijevanja
-izdižući kulturnu razinu, tehnološki napredak omogućava ljudima razumijevanje problema i odlučivanje
o njima. Naprotiv, u primitivnim društvima, mase koje su neobrazovane, nepismene,
neznalačke;zaglupljene siromaštvom i bolestima, ne mogu izgraditi precizne pojmove o temeljnim
političkim problemima. Dakle, treba birati i odlučivati umjesto njih. Tu je moguć samo autokratski režim.
-ravnoteža između razine složenosti problema i razine razumijevanja građana veća je u slabo razvijenim,
tradicionalnim društvima, nego u velikim modernim industrijaliziranim državama.
-u velikim, suvremenim industrijskim državama, demokracija ako je prava, uvelike mora funkcionirati u
okviru lokalnih malih jedinica
c) Tehnološki napredak i jačanje vlasti
-tehnološki napredak izravno jača političku vlast, omogućava joj da lakše vlada na cijelom teritoriju države
-tehnološki napredak daje vlasti sredstva pritiska protiv građana,ne jača samo državu nego i oporbi nudi
nove načine otpora
-tehnološki napredak mijenja državu i njezinu administraciju, jednako kao i poduzeća i privatne
administracije, u goleme organizacije koje mogu pristojno funkcionirati samo ako su njihovi elementi u
bazi (ljudi)standardizirani poput elemenata stroja
-mehanizacija društvenih organizacija pokazuje se na vrhu u vidu preobrazbe vlasti koja se također
degumanizira. Teži se uspostavljanju apstraktnih i mehaničkih pravila na svim stupnjevima
hijerarhije,tako da vlast postaje anonimna, i za one koji ju obnašaju i za one koji joj se podvrgavaju.

Institucije
-cjelokupnost formi ili temeljnih struktura društvene organizacije, kakve su zakonom ili običajem
uspostavljene u nekoj ljudskoj skupini -> imaju neprijeporan utjecaj na političke fenomene
Opći pojmovi o institucijama
a)Elementi pojma institucije
Strukturalni element -> *u ovoj definiciji pojam strukture rezerviran samo za institucionalne modele*->
Strukture su sustavi odnosa koji bez tih odnosa ne postoje. Posebnost tih odnosa nastaje iz njihovih
povezanosti sa strukturalnim modelom.
-dva tipa institucija : jedne su obični sustavi odnosa, a druge uz to imaju tehničku i materijalnu
organizaciju ( npr. pravne tekstove, prostore, osoblje, administraciju )
-često su pravnici skloni pod imenom institucije proučavati organizacije
-tehnički i materijalni elementi po kojima se ''organizacije'' razlikuju od običnih ''sustava odnosa'' su
sekundarni u odnosu na strukturalne modele -> oni jačaju koheziju, stabilnost i trajnost strukturalnih
modela tako da ih oživotvoruju, dajući im opipljivu i vidljivu stvarnost -> ipak, strukturalni modeli i bez
materijalnih organizacija mogu biti vrlo konkretni, snažni i stabilni ( npr. navike i običaji nekad su snažniji
nego zakoni )
-ispravno je, u prvom planu, isticati puni pojam institucija u širem smislu
Element kolektivne predodžbe -> kolektivne predodžbe, vjerovanja i sustavi vrijednosti temeljni su
elementi institucija. Nije važno jesu li te predodžbe iluzorne ili ne, bitna je važnost koju im pridaje
društvena skupina
-svaka je institucija istodobno strukturalni model i zbroj više ili manje iluzornih kolektivnih predodžbi. To
znači da se svaka institucija više ili manje izravno poziva na sustav vrijednosti, odnosno koncepciju dobra i
zla, pravednog i nepravednog i pretpostavlja zauzimanje stava za ili protiv -> stupanj valorizacije mijenja
se ovisno o institucijama ( vrlo je visok u političkim -> politika je više-manje sakralizirana, uključena u
sustav najviših društvenih vrijednosti )

-odatle potječe pojam legitimnosti -> u određenom društvu postoji stanovita ideja o tome u kakvoj se
formi, prirodi i strukturi vlast mora pojavljivati da bi bila priznata kao dobra, valjana po sebi ( legitimna je
vlast ona koja tome odgovara ; ako je ljudi slušaju ona je legitimna, ako joj se usprotive, ona je nelegitimna
)

b) Uvođenje pojedinaca u institucije : Položaj i uloge

-institucije su skupovi položaja i uloga

Položaj -> svaki se čovjek nalazi u velikom broju društvenih položaja ( radnik, suprug, otac ) i svaki od tih
položaja, odnosno pozicija, daje priliku za niz društvenih odnosa ( ''pozicija je veza od koje se sastoji
područje društvenih odnosa'', Dahrendorf )

-npr., položaj supruga u društvu u kojem on živi odgovara skupu odnosa koje njegovi članovi zamišljaju

-položaj je objektivno definirana društvena pozicija te su položaji samo modeli odnosa, odnosno institucija

Uloga -> svakom položaju odgovaraju stanovita ponašanja koja se očekuju od njegovog obnašatelja, kao i
stanoviti broj atributa koji mu pripadaju

-ulogom se nazivaju atributi koji proizlaze iz položaja i ponašanje koje drugi članovi društva očekuju od
njezinog nositelja -> uloga je zapravo samo jedan vid položaja

-uloga je dobro odabran termin jer sugerira da je čovjek glumac u društvu kojem živi, ali nije ograničen
jednim tekstom

Uloga i osobnost -> smisao pojma uloge je u tome da precizira točku uklapanja između društva i pojedinca

-ovisno o stupnju čovjekove osobne originalnosti, udaljava se manje ili više od stereotipiziranog nacrta
svoje uloge

-između osobnosti i društvene uloge konflikt je jači ili slabiji, ali većinu vremena postoji, integracija u
ulogu rijetko je potpuna

-položaj i uloga također su integralni dio osobnosti te pomažu u njezinom izgrađivanju i jačaju je

-s druge strane, primijetit ćemo da ako drugi članovi zajednice očekuju određena ponašanja od
obnašatelja nekog položaja, ponekad se nejasno nadaju da će se taj izmaknuti dotičnoj ulozi i neće učiniti
ono što se očekuje ( ta nada znači da društvena skupina nije zadovoljna položajima i ulogama i želi ih
promijeniti )

c) Različite kategorije institucija ( npr. prema cilju : političke, religijske, administrativne…)

Stvarne institucije i institucije svijesti -> neke institucije postoje automatski, mehanički, one postoje čak i
ako ljudi nisu svjesni njihova postojanja ( npr. razina prihoda, način života ), o njima se ne mora nužno
imati neki stav = STVARNE
-druge proizlaze poglavito iz fenomena svijesti i valoriziranja ; ljudi koji te institucije obuhvaćaju znaju da
one postoje i upravo je to znanje element njihova postojanja ; ljudi također zauzimaju stav prema njima i
pri tome se pozivaju na vrijednosni sustav koji je njihov stvarni temelj = INSTITUCIJE SVIJESTI ILI
NORMATIVNE INSTITUCIJE ( jer počivaju na normama, propisima koji određuju pravila svjesnog
ponašanja kojima članovi skupine moraju prilagoditi svoje djelovanje)

-stvarne institucije su determinirajuće ( njihovo djelovanje podnosi se ''automatski'' ), a institucije svijesti

su ''obvezujuće'' ( moguće je i ne podvrgnuti se pravilima koja postavljaju , podvrgavanje je dobrovoljno )

Pravne institucije – one koje je vlast ustanovila/priznala -> tako je pravo jedan od temeljnih instrumenata
djelovanja političke vlasti

-pravne institucije su kategorija svjesnih ili normativnih institucija

-razlikuju se tri kategorije normativnih institucija : one koje proizlaze iz prava, koje proizlaze iz morala i iz
društvenih običaja

-razlika ( u teoriji ) između navedenih počiva na vrijednosnim sustavima koji služe kao temelj normama te
načinima njihovog donošenja i sankcijama -> vrijednosti koje određuju običaje jesu ono ''što se radi i što
se ne radi'', moral počiva na poimanju dobra i zla, a pravo počiva na poimanju javnog dobra, društvenog
poretka i općeg interesa te se poziva na pojam pravde koji je zapravo moralna vrijednost, pa je stoga teško
odvojiti pravo od morala

-tehnička razlika je preciznija -> pravo je skup pravila koja javna institucija sankcionira, uspostavlja ili
priznaje, a pravne su institucije one koje su : 1) uspostavljene zakonima, uredbama i općenito odlukama
vlasti / 2) uspostavljene običajima ili ugovorima koje su zaključili pojedini subjekti, a priznate su i
osnažene zakonima, uredbama i odlukama vlasti -> i jedne i druge sankcionira vlast koja koristi sredstva
prisile kojima raspolaže

-pravo se također može opisati kao skup pravila koje sankcionira politička vlast -> pravni propis ne mora
donijeti vlast, ali ga ona uvijek sankcionira

-moral obuhvaća skup pravila i ponašanja koja prate sankcije koje su religijske ( pakao, čistilište ) ili
psihološke ( grižnja savjesti ), a uspostavile su ih religijska ili ljudska savjest

-običaji su pravila ponašanja koja nastaju iz navika i čije kršenje povlači svakovrsne društvene sankcije,
neorganizirane, ali često stroge: neodobravanje, ismijavanje

-teški su konflikti između pravila i morala jer se na ljestvici vrijednosti moralne vrijednosti ocjenjuju kao
nadređene pravnima, barem s gledišta individualne svijesti

d) Institucije i tehnologija – institucije društva usko su povezane s njegovim tehnološkim razvojem

Ovisnost institucija o tehnološko –ekonomskom razvoju

-marksistička doktrina je u ovom pogledu kruta jer po njoj institucije rađa posebna kategorija tehnologije,
čiji su samo odraz i na neki način, epifenomen, a to je tehnologija koja se odnosi na proizvodnju ( koja
određuje način proizvodnje, odnosno institucije povezane s proizvodnjom i poglavito s vlasništvom-> ti
načini proizvodnje predodređuju druge institucije )

-postoje dva institucionalna stupnja : stupanj socio-ekonomskih institucija, povezan s načinima

proizvodnje i klasnim odnosima koji iz njih proizlaze te stupanj ostalih institucija, koje proizlaze iz prvih -
> i jedne i druge su odraz stanja proizvodnih snaga
-ova je koncepcija previše uska -> npr. svakoj razini tehnološko-ekonomskog razvoja odgovara mnogo
različitih mogućih socio-ekonomskih institucija, načina proizvodnje i klasnih odnosa

Autonomija institucija

-postoji stanovita autonomija institucija u odnosu na ekonomske tehnike –> ista razina razvoja može
stvoriti više tipova proizvodnih sustava, a da neki određeni tip ne bude uvezi određenom varijantom
razine razvoja

-isti proizvodni sustav može stvoriti velike razlike u obiteljskim, školskim, kulturnim, političkim i
religijskim institucijama, a da pojava jednog umjesto drugog tipa ne bude povezana s modalitetom sustava
proizvodnje

-npr.razlike u seksualnom ponašanju protestanata i katolika na Zapadu uopće nisu povezane s razlikama u
proizvodnim sustavima i razinama ekonomske tehnike

-postoji stanovita autonomija institucija u odnosu na socio-ekonomske strukture-> institucije su čimbenik

političkih antagonizama, ali i integracije

-stranački sustav pruža dobar primjer autonomije institucija -> politički sustavi, koji su institucije, jako
utječu na politički život, no te su institucije vrlo autonomne u odnosu na socio-ekonomske strukture

-višestranačje je u velikoj mjeri posljedica socio-ekonomskih čimbenika -> stranke odražavaju klase ili
socijalne kategorije u sukobu

-borbe klasa i socijalnih kategorija odvijaju se u kulturnom kontekst, no javlja se drugi čimbenik
institucionalne prirode : izborni režim

-odnosi između izbornih i stranačkih sustava jasno rasvjetljavaju autonomiju institucija -> uređenje neke
institucije (izborni sustav) daje drugoj instituciji (stranački sustav) formu koja djeluje na političke
antagonizme, tako da ih razvija ili sputava

-marksističke teze nisu spoznale pravu prirodu vlasti, smatrajući je epifenomenom tehno-ekonomskih
struktura

-samo koncepcija autonomije može objasniti da politička vlast ima vlastiti realitet, nezavisan od klasnih
struktura i drugih elemenata koji ga uvjetuju

e) Postojanost institucija: društvena inercija -> institucije nastavljaju živjeti nekom vrstom društvene
inercije i nakon što nestanu čimbenici koji su ih stvorili

Fenomen postojanosti institucija – nailazimo na mješavinu modernih i starih institucija koje preživljavaju
jer se upiru o materijalne elemente ( ravnatelje, organizaciju ) i kolektivne predodžbe ( ljudi su navikli na
njihovo postojanje )

-dva primjera postojanosti institucija : primjer preživljavanja rimskih struktura ( kroz crkvu ) i političke
stranke kao drugi primjer ( npr. francuska radikalna socijalistička stranka )

Utjecaj postojanosti institucija -> institucije koje nadžive čimbenike koji su ih stvorili sklone su i same
postati čimbenicima političkih antagonizama ili integracije

-primjer : danas nema niti jedne radikalne stranke koja postoji zbog određenih političkih konflikata, nego
politički konflikti traju zašto što radikalne stranke i dalje postoje

-postojanost institucija tako može dovesti to održavanja ili obnavljanja režima suprotstavljenih socio-
ekonomskim strukturama -> tako su npr. Klovisovi napori ujedinjavanju i carstvo Karla Velikoga bili u
kontradikciji s ekonomskim razvojem onog vremena koje je težilo prevlasti arhaičnog poljodjelstva sa
stvaranjem malih zajednica zatvorenih u sebe

-postojanje rimskih institucija u srednjem vijeku , u suprotnosti sa društvenom bazom, više je pogodovalo
integraciji nego antagonizmima

Političke institucije: klasifikacija političkih režima

-političke su institucije one koje se tiču vlasti – organizacije, prijenosa vlasti na drugoga, provedbe,
legitimnosti itd.

-tijekom povijesti te su se institucije razvijale u skladu s različitim modelima koji se nazivaju politički
režimi -> oni određuju izravne institucionalne okvire u kojima se odvija politički život, no oni su i sami dio
cjeline koju sačinjavaju druge institucije te zemljopisni i demografski elementi određenog društva -> to
daje važnost problemu klasifikacije političkih režima ( svaka se klasifikacija, i implicitno ili ne, oslanja na
neki vrijednosni sustav )

a) Arhaične klasifikacije

Od Herodota do Montesquieua -> monarhija je vladavina jednoga, oligarhija je vladavina nekolicine, a

demokracije je vladavina svih -> u helenskoj antici

-prva precizna formula njihovih razlika nalazi se kod Herodota

-kasnije Aristotel daje poznati pogled u kojem tiraniju, oligarhiju i demokraciju suprotstavlja monarhiji,
aristokraciji i timokraciji (cenzusom ograničenoj demokraciji)

-prije njega Platon je iznio slične misli i dao im ideju o međusobnom nasljeđivanju raznih tipova režima,
koji su u neprekidnom kruženju

-trilogija monarhija, aristokracija, demokracija dominira političkom misli do Montesquieua, a i poslije

njega -> neki autori dopunjuju detalje ( npr. Bodin je primjenjuje odvojeno na forme države i forme
upravljanja, što mu omogućava bizarne, ali zanimljive kombinacije )

Montesquieu i forme vladavine -> čini se kako se on udaljava od tradicionalne tipologije jer piše o tri vrste
vladavine, republikanskoj, monarhijskoj i despotskoj , ali u ''Republici'' razlikuje demokraciju od
aristokracije

-ponovno se susrećemo s podjelom i idejom o čistim i iskvarenim formama ( despotizam je iskvareni oblik
monarhije )

-približavanje aristokracije i demokracije je plodno

b) Suvremene pravne klasifikacije

Stapanje vlasti, dioba vlasti, parlamentarni režim

-stapanje vladti znači da sve temeljne odluke donosi isti državni organ ( to se može odvijati u korist jednog
čovjeka- apsolutna monarhija ili diktatura, ili jedne skupštine-skupštinski režim )

-unutar režima s diobom vlasti i parlamentarnih režima nailazimo na još jednu opću podjelu na monarhije
i republike -> rojalistički oblik diobe vlasti je ograničena monarhija u kojoj parlament ima financijske i
zakonodavne ovlasti te time ograničava ovlasti kralja –njegov republikanski oblik je predsjednički režim
-za parlamentarni režim karakteristično je razlikovanje funkcija šefa države i šefa vlade u kojem prvi
obnaša samo čast, a drugi sam upravlja izvršnom vlašću u okviru ministarskog kabineta koji je zajedno s
njim odgovoran parlamentu

Evolucija prema parlamentarnom režimu

-shematski se evolucija europskih monarhija odvijala u tri faze, po uzoru na Britaniju: apsolutna
monarhija, ograničena monarhija, parlamentarna monarhija

- prijelaz iz prve u drugu fazu označava proširenje ovlasti parlamenta

-orleanski parlamentarizam: prijelazno razdoblje u kojem ministar mora istodobno dobiti povjerenje i
monarha i zastupnika-> ta faza kratko traje jer se razara legitimitet kralja,a raste uspjeh demokratskih
doktrina

-prava razlika između parlamentarnih republika i parlamentarnih monarhija je vrlo mala jer kralj, kao i
predsjednik praktički nema ovlasti

c)Klasifikacija suvremene sociologije

Razlika između unitarnih i pluralističkih režima – u pluralističkim ili demokratskim režimima politička se
borba odvija na svjetlu dana, slobodno i otvoreno -> pluralistički su režimi liberalni, odnosno to su režimi
u kojima postoje javne slobode koje svakome omogućavaju da slobodno izražavaju svoja mišljenja

-naprotiv, u unitarnim režimima politička borba službeno ne postoji osim u obliku individualne borbe za
naklonost vladara -> samoga se vladara ne može osporavati i njegova je vrhovna vlast izvan polja
političkih borbi

Različite kategorije pluralističkih režima

-u svakoj od velikih kategorija, pluralističkim ili demokratskim, unitarnima ili autokratskim režimima
mogu se utvrditi daljnje podjele

-tako u drugoj kategoriji imamo opreku između nasljednih monarha i diktatura koje su nastale kao
posljedica osvajanja -> realnija je opreka suvremenih autokracija koje prihvaćaju stanovitu oporbu režimu
i dopuštaju neke načine legalnog izražavanja političkih antagonizama te totalitarnih autokracija koje
uništavaju svaku oporbu i primoravaju je na ilegalnu borbu

-što se tiče pluralističkih demokracija, najbolja klasifikacija kombinira pravne forme režima i prirodu
političkih stranaka koje se u njoj nadmeću -> važna je razlika u dvostranačju i višestranačju jer uvjetuje
rješavanje problema većine u narodnoj skupštini, koji je bitan za parlamentarni režim

-u dvostranačju, većina pripada jednoj stranci, a u višestranačju niti jedna stranka nema većinu, ona se
formira koaliranjem, nestabilna je i razdijeljena

-u dvostranačkom režimu stabilnost i homogenost vlade najviše ovise o unutrašnjoj disciplini većinske
stranke -> ako svi zastupnici glasaju na isti način, nema problema, ali ako je sloboda glasovanja potpuna,
može doći do poteškoća

-3 tipa političkih režima: 1) predsjednički režimi koji su ili pseudodvostranački kao u SAD-u ili
višestranački kao u Latinskoj Americi, 2) parlamentarni režimi s dvostranačjem engleskog tipa, 3)
parlamentarni režimi s višestranačjem europskog kontinentalnog tipa

Izravne i posredne demokracije

-u Britaniji i SAD-u, unatoč različitim pravnim strukturama, svi su građani svjesni da sami biraju stvarnog
šefa vlade -> naprotiv, u zapadnim državama europskog kontinenta višestranačje sprječava izravni izbor

-na ovom se temelju može uspostaviti nova razlika između izravnih i posrednih demokracija -> u prvima
birači sami biraju šefa vlade, u drugima određuju one koji će ga izabrati i tako imaju ulogu posrednika

-političko je nadmetanje u izravnoj demokraciji realnije i građani ga bolje doživljavaju nego u posrednoj
demokraciji

Političke institucije i tehnološko-ekonomske strukture

-uspostavljanje političkog režima u nekoj zemlji ne ovisi o slučaju i slobodnoj volji, nego je uvjetovano
brojnim čimbenicima -> tu se suprotstavljaju dvije velike teorije : marksistička ( politički režimi su odraz
sustava proizvodnje koji je bitno određen režimom vlasništva ) i zapadnjačka ( režim vlasništva nije bitan
čimbenik koji objašnjava uspostavljanje političkog režima, nego je to razina tehnološkog razvitka )

a) Politički režimi i sustavi vlasništva

 Marksistička teorija -> razlikuje tipove države : robovlasnička država antike, feudalna
država, buržoaska država, socijalistička država
-svaka od njih odgovara jednom načinu proizvodnje i jednom sustavu vlasništva
-svaki tip države podijeljen je u više oblika države, odnosno političkih režima: istočni
despotizam, tiranija ili republika u robovlasničkoj državi, vlastelinstva ili centralizirane
monarhije u feudalnoj državi, zapadne demokracije ili fašizmi u buržoaskoj državi,
sovjetski režim i narodne demokracije u socijalističkoj državi
-istom sustavu proizvodnje i vlasništva odgovaraju različiti politički režimi, no ta
raznolikost režima odgovara raznolikostima sustava proizvodnje i režima vlasništva
-primjer : srednjovjekovni sustav proizvodnje-> primitivne i ekstenzivne ratarske
tehnike-> opreke između vlastelina i kmetova u kojem dolazi do prijelaza iz zatvorene
ekonomije u ekonomiju razmjene, lokalna autonomija vlastelina postupno nestaje i
pojavljuje se centralizirana država u obliku apsolutne monarhije
-također, razlike u oblicima buržujske države isto tako su povezane s razlikama u sustavu
kapitalističke proizvodnje
-povezanost između različitih sustava proizvodnje i oblika države susreće se i u
socijalizmu -> marksisti priznaju dva oblika socijalističke države : sovjetski sustav i
narodnu demokraciju
- oba se sustava oslanjaju na radničku klasu i socijalističku proizvodnju, no sovjetska
diktatura temelji se na ukidanju privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i
nestanku buržoazije ,a narodne su demokracije zadržale neke oblike privatnih
trgovačkih, obrtničkih i osobito poljoprivrednih poduzeća
 Granice marksističke teorije-> marksističke teze precjenjuju utjecaj sustava proizvodnje i
tipa vlasništva na političke režime – nije prijeporno da utjecaj postoji i da je važan, no
politički režimi nisu samo odraz, epifenomen režima vlasništva i proizvodnje
-veza između velikih tipova država koje marksisti opisuju i velikih tipova proizvodnih
sustava u cjelini je točna, no tipovi države loše su definirani s političkog stajališta _> riječ
je o vrlo širokim kategorijama koje zapravo obuhvaćaju vrlo različite režime, a te su
razlike ponekad vrlo slabo povezane s razlikama u sustavu proizvodnje
-također, ranije smo spomenuli da su razlike između triju velikih oblika zapadnih
političkih režima - američkog predsjedničkog, dvostranačkoga parlamentarnog
 engleskog, višestranačkoga parlamentarnog kontinentalnog – vrlo važne i ne može ih se
pripisati razlikama u sustavima proizvodnje i vlasništva ž
 Pluralistički režimi i kapitalizam -> opreka između dviju velikih ekonomskih struktura
koje determinira vlasništvo, kapitalizma i socijalizma, ugrubo odgovara opreci između
dviju velikih kategorija aktualnih političkih režima, pluralističkog i unitarnog
-kapitalistička ili polukapitalistička ekonomija podnosi razdvajanje političke i ekonomske
moći. Ona je podijeljena na mnogobrojne privatne tvrtke koje su autonomna središta
odlučivanja više ili manje neovisna o državi. Privatno vlasništvo tako dovodi do
pluralističke strukture koja se ogleda u političkoj domeni. Javno vlasništvo svih poduzeća
i globalno planiranje imaju za posljedicu koncentraciju političke i ekonomske moći u
istim rukama, a to vodi do unitarnog režima.
-ovaj prethodni opis ipak nameće brojne ograde
 Unitarni režim i socijalizam -> socijalističke zemlje pokazuju sklonost ekonomskoj
decentralizaciji koja ih približava brojnijim središtima odlučivanja što bi trebalo biti
obilježje kapitalističkih režima. Danas ekonomsku decentralizaciju osigurava privatno
vlasništvo na temelju sustava nasljeđivanja. Danas političku decentralizaciju osiguravaju
narodni izbori , a u feudalnom režimu nasljeđivanje lokalnih vođa. Danas privatno
vlasništvo na temelju sustava nasljeđivanja osigurava doista učinkovitu ekonomsku
decentralizaciju.
b)Politički režimi i razina proizvodnje

 Demokracija i bogatstvo; diktatura i siromaštvo

-pluralistička demokracija odgovara visokom stupnju industrijalizacije -> tvrdnja da su
slobodni ljudi bogati, na grub, ali ne na pretjeran način izražava istinu jer je nemoguće
primijeniti pluralistički sustav na narode čije je stanovništvo izgladnjelo, nepismeno i
neobrazovano
-velike zone industrijalizacije ( Sjeverna Amerika, zapadna Europa, Australija, Novi
Zeland ) jesu i velike zone demokracije , a nerazvijene zone ( Latinska Amerika, Azija,
Afrika ) ujedno su i zone autokracije
-liberalna demokracija jača je u sjevernoj Europi koja je razvijenija sa stajališta
tehnologije i ekonomije, nego u Francuskoj i Italiji , komunizam je tvrđi u Kini i Albaniji
koje su nerazvijenije, nego u SSSR-u i ostatku istočne Europe
-povijesni razvoj pokazuje istu sukladnost između povećanja proizvodnje pod utjecajem
tehnološkog napretka i napretka demokracije
 Bogaćenje i liberalizacija
-''liberalizacija'' koja se nazire u SSSR-u i narodnim demokracijama odgovara njihovom
ekonomskom razvitku te SSSR postaje jedna od vodećih industrijskih sila svijeta
-razvoj uz primjenu socijalističke metode koja je davala prednost moći nad obiljem,
opremljenosti nad potrošnjom, kočio je posljedice razvitka
 Iznimke
-teorija povezanosti između demokracije i tehnološkog napretka ugrubo je valjana, no tu
opću tendenciju ometaju drugi elementi koji je deformiraju i ponekad obrću
-primjeri vrlo razvijenih zemalja koje su vrlo autokratske i primjeri nerazvijenih zemalja
koje su demokratske
-npr. nacizam se razvio u tehnološki vrlo naprednoj zemlji
- opći čimbenici koji pokazuju autokratske tendencije u razvijenim zemljama koje se vide
kroz dvije važne teorije: psihološku i sociološku
 -psihološka -> tehnološki napredak povećava političke antagonizme umjesto da ih
smanjuje, zato što stvara svijet neprilagođen čovjekovim potrebama i dubokim željama,
svijet koji je umjetan
-sociološka -> građani iz razvijenih društava su privrženi materijalnom komforu i prilično
depolitizirani, pučanstvo će se baciti u ruke „spasitelja“ ako dođe do ekonomske krize
-vrlo je važno i sljedeće objašnjenje -> diktature se pojavljuju u povijesti, poglavito u
razdobljima naglih promjena i brzog tehnološkog razvitka i tada nasilje služi za
ubrzavanje promjena i poticanje razvoja ( revolucionarne diktature ), bilo za to da se
pokuša održati tradicionalni poredak i zakočiti evoluciju ( reakcionarne revolucije )

Kulture

-termin kultura označava vjerovanja, ideologije i mitove, odnosno kolektivne predodžbe neke zajednice
koje su, u stanovitom smislu, njezini duhovni i psihološki elementi, dok su tehnologije i institucije više
materijalni elementi

-kulture u širem smislu nazivamo kulturnim cjelinama, a vjerovanjima nazivamo uže kulturne elemente
neke skupine, za razliku od institucija i tehnologija, odnosno kultura u širem smislu riječi

Vjerovanja : ideologije i mitovi

-društvo je u izvjesnom smislu skup predodžbi koje o njemu imaju njegovi članovi:
1. Koje odgovaraju stvarnosti i izvan svijesti su (tlo, priroda, ljudi, itd.)
2. Stanja svijesti (knjige, fotografije, znakovi)
- ova druga se nazivaju vjerovanja jer ne počivaju na objektivnom poznavanju činjenica, nego su samo
subjektivna mišljenja
a) Različiti tipovi vjerovanja -> razvrstavanje u dvije velike kategorije: ideologije, razrađena, racionalnija
vjerovanja te iracionalna i spontanija vjerovanja koja se nazivaju mitovima
-najočitiji primjer ispreplitanja mitova i ideologija jest religija
 Ideologije -> skupovi razrađenih i sistematiziranih vjerovanja i odražavaju situaciju u
društvu u kojem nastaju
-marksisti čak tvrde da su one samo odraz klasne situacije
- važno je djelovanje onih koji razrađuju te ideologije → mislioci, filozofi, tvorci sustava,
„ideologa“
- ideolog izražava svoje psihološke tendencije i unutrašnje konflikte, no on u sebi osjeća
preokupacije, težnje i strasti društva u kojem živi
- kroz njega se izražavaju društvene snage jer on ono što osjeća s drugima može bolje
izraziti od njih
- doktrine koje izrađuju i sustavi koje grade ne stvaraju se spontano u njihovom duhu,
nego elementi tih sustava dolaze iz društva i tumače njegove potrebe
- uloga stvaralaca doktrine je na neki način uloga arhitekta i stoga su za njeno stvaranje
potrebni prvorazredni mislioci
- nakon što pojedinci izrade ideologije pod pritiskom društvenih potreba, one prolaze
kroz neku vrstu „prihvaćanja“ u društvu
 - neke se odbacuju ili služe da animiraju male skupine (ali bez utjecaja), druge se
„prihvaćaju“ gdje se mnogo ljudi u njima prepoznaje i izražava svoje težnje i zahtjeve te
po njima definiraju temeljne ciljeve svog političkog djelovanja, oko njih stvaraju stranke
ili organizacije
- prihvaćanje ili odbacivanje ideologija ovisi o: načinu na koji odgovaraju potrebama
zajednice čije društvene snage odražavaju, položaju njezina autora i njegovoj izražajnoj
snazi i mogućnostima da širi svoje misli
- nakon što se ideologija prihvati ona počinje živjeti vlastitim životom, nezavisno od
tvorca
- što dulje živi to će postati više iskrivljenija (npr. marksizam se udaljio od početnih
teorija K. Marxa)
 Mitovi -> neodređenija, manje racionalna i manje razrađena vjerovanja nego što su
ideologije
-ta prilično neprecizna definicija zapravo pokriva dvije različite stvari: mitove koje bi se
moglo nazvati tradicionalnima te akcijske mitove
-tradicionalni mitovi – uglavnom bajkovite predodžbe o prirodi, svijetu, ljudima i društvu
koje su vrlo snažno valorizirane (imaju obilježja dobra ili zla) i koje time nadahnjuju život
skupine -> npr. istočni grijeh, zlatno doba rasa, vrijednost djevičanstva itd.
- podrijetlo tradicionalnih mitova -> materijalističke teorije smatraju da mitovi skrivaju
eksploataciju drugih ljudi i klasa -> psihoanalitičari u mitovima vide bajkovitu
transpoziciju dubokih psiholoških sukoba nastalih u djetinjstvu (npr. Edipov kompleks)
-akcijski mitovi naziv stvorio Georges Sorel → za njega je jedan od najučinkovitijih načina
djelovanja na neku zajednicu predočavanje sažete i pojednostavljene slike zamišljene
budućnosti ili bajkovite prošlosti, što polarizira strasti i potiče na akciju
- djeluje samo u onoj mjeri da stvara mitove koje mase prihvaćaju
- tako mitovi predstavljaju pojednostavljene slike ideologije i akcijski mitovi mogu
također izazvati revolucije te pridonijeti održavanju uspostavljenog poretka
b)Politički utjecaj vjerovanja
-marksisti procjenjuju da vjerovanja imaju samo sekundarnu ulogu u političkom životu, ona samo ukazuju
na socio-ekonomske strukture i poglavito klasne odnose, koji su prava stvarnost
-nasuprot tome, neki zapadnjaci misle da politiku čine ideje
-mitovi i ideologije igraju otprilike istu ulogu u političkom životu, služe da mobiliziraju građane, bilo
protiv vlasti, bilo oko nje -> ta mobilizacija često ima obilježja kamuflaže, a to znači da vjerovanja služe da
se sakrije stvarnost kako bi je se lakše prihvatilo -> oni također mogu izražavati stvarnost što čine
pojednostavljeno kako bi je učinili dostupnijom i snažnijom, a ideologije preciznije i dotjeranije
-naglasit ćemo bitne crte njihovog djelovanja

 Vrijednosni sustavi – svako društvo počiva na definiciji Dobra i Zla, Pravednog i

Nepravednog -> to ne proizlazi iz iskustva nego iz vjere i dobrovoljnog prihvaćanja
 - oni su dakle ideologijski i mitski -> sve su ideologije sustavi vrijednosti, čak i one koje
tvrde da su objektivne, mitovi su takvi po svojoj prirodi
- ako svaka klasa ili društvena kategorija stvori vlastitu ideologiju i vlastite mitove u
političkoj borbi, vlast također razvija svoje -> time teže smiriti sukob i postići integraciju
- svi članovi nekog društva imaju neka zajednička vjerovanja što čini jedinstvenu
ideologiju koja se ukršta s posebnim i suprotstavljenim ideologijama različitih skupina
koje se bore jedne protiv drugih -> legimitet
 Legitimitet -> vjerovanje koje je tijesno povezano s ideologijama i mitovima koji su
rašireni u nekom društvu
- svaka ideologija nastoji odrediti sliku idealne vlade -> legitimnima se smatraju vlade
koje se približavaju toj slici, a nelegitimnima ostale
- ideologija određuje tip legitimiteta koji se definira u konkretnome, u odnosu na svaku
od povijesnih koncepcija idealnog tipa vladavine, odnosno na svaku od političkih
ideologija
- legitimnim se naziva vlada u određenom trenutku, u određenoj zemlji koja odgovara
ideji koju ima masa građana te zemlje, tj. vjerovanjima koja imaju o legitimitetu
- teorije o legitimnoj vladi odražavaju društvene strukture i položaj klasa, nastoje
opravdati jedan tip vladavine, preobražavaju relativnu i provizornu društvenu situaciju
pridajući joj obilježja apsolutnog i vječnog
- vjerovanje u legitimitet neke vlade je usmjerava prema kategoriji „svetoga“, tj. mitskog
apsoluta
- ako oni kojima se upravlja vjeruju da su im upravljači legitimni, skloni su se spontano
pokoravati -> legitimna vlast je upravo ona za koju se vjeruje da joj se duguje poslušnost
a ne duguje se vladama koje se smatraju nelegitimnima
- građani su skloni odbijati poslušnost vladi koju smatraju nelegalnom i slušat će je samo
ako su prisiljeni na to -> rada je nasilje i prijetnja jedini temelj vlasti (objašnjava nasilnost
diktatura)
 Konsenzus -> u nekom društvu postoji konsenzus kad među njegovim članovima vlada
gotovo opća suglasnost o obliku vladavine koju se smatra legitimnom
- često se događa da gotovo svi građani prestaju vjerovati u neku ideologiju ,a da je nije u
potpunosti zamijenila neka druga – tada u zemlji ima više ideologija, više sustava
legitimnosti
- došlo je do prekida konsenzusa -> u toj situaciji niti jedna vlada ne može biti legitimna u
očima svih građana što znači da vlada počiva samo na sili i nasilju u očima velikog dijela
stanovništva
- to je revolucionarna situacija jer se nova politička ideologija i novi mitovi
suprotstavljaju dotadašnjem sustavu legitimnosti, izražavaju volju novih klasa ili snaga
- istodobno prekid konsenzusa otežava revolucionarnu situaciju -> povećava materijalnu
krizu moralnom i intelektualnom, krizom vjerovanja
  Politička svijest
-gotovo isključivo se tiče ideologija, a ne mitova
- ispitivanje mnijenja pokazuje pet glavnih elemenata u izboru stavova građana u
Francuskoj i drugdje:
1. životni standard, zaposlenost ili nezaposlenost
2. dobna skupina i spol
3. razina obrazovanja
4. vjera
5. simpatija za neku političku stranku ( *posljednja tri elementa su ideološki )
- ideologija utječe na ponašanja tako da integrira svako zasebno ponašanje u jednu
predodžbu cjelokupne politike
- utjecaj je jači što je ideologija složenija, preciznija i sistematiziranja i što je građanin
bolje poznaje i prihvaća
-politička svijest osvjetljava tu ulogu ideologija → svaki zasebni politički stav istodobno je
odgovor na konkretnu situaciju proizašlu iz društvenog života i očitovanja globalne vizije
o vlasti, njezinim odnosima s građanima i sukobima čija je ona ulog, globalna vizija koja
zapravo čini političku svijest
- što je politička svijest razvijenija, njezin je utjecaj veći
- politička svijest je produkt brojnih čimbenika (odgoj, sredina, iskustvo), a među njima
ideologija obično zauzima najveće mjesto
- ideologije prije svega služe za razvijanje političke svijesti građana te kao temelj
ideološkim grupama

Kulturne cjeline
- skup elemenata koji sačinjavaju neku zajednicu (zemljopisni, demografski, tehnološki, institucije itd.) u
stvarnosti se često miješaju s neobičnim kombinacijama koje tvore kulturne cjeline-> svaka zasebna
zajednica je dio jedne kulturne cjeline ili je sama kulturna cjelina
a) Pojam kulturne cjeline
- svaka društvena skupina je na neki način kulturna cjelina
- jedna obitelj, udruga, mladenačka grupa -> ima svoje mitove, kolektivne predodžbe, institucije, tehnike,
populaciju, zemljopisno područje -> ono ne odgovara u potpunosti drugim udrugama ili grupama
- originalnost tih skupina je ograničena jer ih većina posuđuje elemente iz širih skupina (s jedne strane
najvažnije su nacije, a s druge skupine nacija koje pripadaju istoj civilizaciji)
 Stvaranje kulturnih cjelina
-kulturne cjeline u prvom redu stvara povijest, a potom ih učvršćuje obrazovanje u širem
smislu riječi
- općenito, svi narodi slijede istu shemu povijesnog razvoja, no ono što čini jedinstvenost
nacija je posebni kontekst u kojemu se odvija taj opći razvoj -> jedinstvenost potječe od
 posebnih događaja od kojih je svaki dao svoj poticaj koji je utjecao na zajednički
društveni razvoj
- potječe i od činjenice da se neki element evolucije razvio ranije ili kasnije nego drugi, ili
pak potpunije ili slabije, zbog prirodnih okolnosti ili posebnih reakcija stanovništva
- kulture kakve su stvorene u posebnom povijesnom razvoju svakog naroda ili skupina
naroda se prenose mehanizmima odgoja
- neki elementi su materijalni, ali većina ih djeluje putem fenomena svijesti, kolektivnih
predodžbi, vjerovanja -> cilj odgoja nije samo tehničko već i kulturno obrazovanje
 Različite kategorije kulturnih cjelina
- kulturne se cjeline razlikuju prema razdobljima i područjima (plemena, gradovi, nacije)
- nikada ne postoji samo jedna kategorija kulturne cjeline već šire kulturne cjeline koje
općenito nazivamo civilizacije
- neki naciju definiraju tlom, zemljopisnim okvirom i nj. utjecajem na ljude, dok je drugi
određuju po jeziku, a neki je definiraju po rasi (ili biološka stvarnost ili sociološka rasa)
- tim se materijalističkim definicijama suprotstavljaju duhovne ( domovina prava čovjeka
– Francuska itd.)
b) Politički utjecaj kulturnih cjelina
 Važnost kulturnih čimbenika
- npr. liberalizacija bi trebala biti snažnija što je zemlja više industrijalizirana →
zanimljiva Poljska, Mađarska i Jugoslavija gdje je liberalizacija veća nego u Sovjetskom
Savezu
-drugi primjer daje nam analiza stranačkih sustava u Europi
 Drugorazredni značaj kulturnih čimbenika
- kroz te primjere vidimo točnu ulogu kulturnih čimbenika u političkom životu -> djeluju
kao ubrzavatelji ili kao kočnice, a ne ako pokretači
- također, oni određuju pojedinosti političkih režima -> određuju arhitekturu ili kostur, a
nacionalni elementi daju dekoraciju
- također određuju stil režima i političkog života