SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

MUZIČKA AKADEMIJA
Akademska godina 2017/2018, ljetni semestar
Naziv kolegija: Uvod u gitarsku literaturu
Nastavnik: Xhevdet Sahatxhija, prof.
Student: Frane-Zvonimir Golem

Seminarski rad

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
MUZIČKA AKADEMIJA
VI. ODSJEK
 Mario Castelnuovo-Tedesco

ZAGREB, 2018.

U ovom radu bavit ću se istraživanjem, upoznavanjem te analiziranjem života, karijere i

ostavštine Maria Castelnuovo-Tedesca, talijansko-američkog skladatelja čije se djelovanje
usko veže uz gitaru, gitarsku školu te programe današnjih klasičnih koncerata. Osvrnut ću se
na faze života skladatelja, te kroz analizu djela uokvirenih u životni period u kojoj se
Castelnuovo-Tedesco nalazio pokušat ću što bolje prenijeti važnost ovog skladatelja budućim
generacijama te gitaristima koji njegov opus izvode. Skladbe Maria Castelnuovo-Tedesca
napisane za gitaru čest su izbor u koncertnim programima studenata Muzičke akademije u
Zagrebu, što možemo zahvaliti profesorima koji svojim savjetima te prijedlozima usmjeravaju
studente prema djelima od iznimne obrazovne te umjetničke važnosti. Gledajući iz današnje
perspektive, život Maria Castelnuovo-Tedesca obilježen je povijesnim događajima poput
Drugog svjetskog rata zbog kojeg je skladatelj mora napustiti rodnu Italiju te nastaviti svoj
životni put u Sjedinjenim Američkim Državama, što svakako treba uzeti u obzir u analizi
Castelnuovo-Tedescova skladateljskog opusa.

Prvo treba dati detaljan uvid u mladost, odrastanje te preseljenje Maria Castelnuovo-Tedesca
iz Italije u Sjedinjene Američke Države. Kao pripadnik Židovske zajednice u Firenci,
Castelnuovo-Tedesco bježi 1939.godine pred rastućom fašističkom propagandom, djelomično
zbog straha za vlastiti život te zbog nemogućnosti da nastavi svoje umjetničko djelovanje.
Godine 1939. doselio je u Larchmont u državi New York gdje je živio do 1940. godine kada
se seli u Kaliforniju, točnije Beverly Hills. Od 1946. godine službeno postaje državljaninom
Sjedinjenih Američkih Država. Iako je do umirovljenja 1956. godine proveo 10 godina
predavajući kompoziciju na konzervatoriju u Los Angelesu, svoj veliki glazbeni obol dao je
skladajući glazbu za filmove, što je u to doba bilo relativno novo područje djelovanja. Zbog
Castelnuovo-Tedescovog načina skladanja koji je bio obilježen nevjerojatnom brzinom i
preciznošću te fantastičnom sposobnosti orkestriranja, pokazao se vrlo uspješnim u filmskoj
glazbi. Zahvaljujući tome, Castelnuovo-Tedesco je u razdoblju između 1940. godine pa do
svog umirovljenja skladao glazbu za stotine filmova. Prepoznajući kvalitetu njegovog rada,
filmske kuće uzimale su Castelnuovo-Tedescovu glazbu iz postojećih filmova te ju
implementirale u druge filmove, što je donijelo veliku slavu i potraživanje za skladateljem, a
u konačnici, privuklo je mnoga poznata imena u Castelnuovo-Tedescovu učionicu, među
kojima ću spomenuti samo neke kao što su Henry Mancini, Jerry Goldsmith, Andre Previn te
Nelson Riddle.

Glavni dio ovog rada čini osvrt na skladateljsku vještinu Maria Castelnuovo-Tedesca,
dobivenu naobrazbu te utjecaje koji su usmjerili skladatelja u njegovom radu. Svojim djelom
privukao je pozornost Alfreda Caselle, koji je doprinio njegovom usponu promovirajući ga u
''Societa Italiana di Musica Moderna'', osnovane u svrhu promicanja talijanske glazbe nakon
smrti Giacoma Puccinija 1924. godine. Također, kritike glazbenika, kao što su Jascha Heifetz,
Walter Gieseking, Gregor Piatigorsky te Arturo Toscanini, uključujući njihove izvedbe skladbi
dotičnog, svakako su pripomogle u etabliranju Castelnuovo-Tedesca za jednog od
eminentnijih skladatelja 20. stoljeća. Kroz život je mnogo puta iskazivao svoju naklonost i
strast prema španjolskoj glazbi i kulturi, što je u tridesetim godinama 20. stoljeća dovelo do
susreta s Andresom Segoviom. Susret s jednim od najvećih gitarista ohrabrio je Castelnuovo-
Tedesca da 1939. godine napiše svoj prvi koncert za gitaru i orkestar u D-duru, Op.99.
Koncert je napisan u razdoblju Castelnuovo-Tedescova odlaska iz rodne Firence, kojoj je
posvećen drugi stavak spomenutog koncerta. Prijateljstvo s Andresom Segovijom dovelo je
do toga da se ime Maria Castelnuovo-Tedesca nedugo nakon njegove smrti primarno vezalo
za gitaru. Naime, kroz prijateljstvo sa Segovijom jačala je ljubav prema gitari kao bogatom
instrumentu, te je Castelnuovo-Tedesco iza sebe ostavio mnoštvo skladbi za gitaru, među
kojima su najpoznatije Sonata ''Omaggio a Boccherini'' Op.77 napisana u Ženevi 1934.
godine., Tarantella Op.87b napisana za Segoviju 1961. godine, 24 Capriccios de Goya, Op.
195 napisana iste godine te napokon i prethodno spomenuti Concerto no.1 in D, Op.99
također napisan za Segoviju. U razdoblju prijateljstva između dvojice umjetnika, Segovia se
polagano etablirao kao zvijezda u Sjedinjenim Američkim Državama, držeći mnoštvo
koncerata u čije programske knjižice je uvrstio i djela Castelnuova-Tedesca, time promičući
dotad ne baš poznatog skladatelja u SAD-u.
LITERATURA:

1. The New Grove Dictionary of Music and Musicians; edited by Stanley Sadie, 1980.
2. Oliver Wendell Worthington : An analysis and investigation of Coplas by Tedesco, , 2001.
3. Harnoncourt,Nikolaus : Glazba kao govor zvuka ,Algoritam, 2005
4. Harnoncourt,Nikolaus : Glazbeni dijalog, Algoritam, 2008
5. Gilardino, Angelo. "Mario Castelnuovo-Tedesco", dodatak djelu Guitar, 2005.
6. Champagne, John : "A Glimpse through an Interstice Caught", 2012.