Professional Documents
Culture Documents
Nasledje Milan Rakic
Nasledje Milan Rakic
Motiv “krvi” upućuje na povezanost s našim precima, kao da delimo istu krv i
ona se nasleđuje od predaka, a onda ostavlja potomcima. Krv je simbol
porodice, simbol roda, a njenim nasleđivanjem nasleđujemo slavu i ponos ili
nečasnost i sramotu. Ali krv lirskog subjekta je “junačka” i “gruba”. Upravo
zbog toga on je odmalena bio predodređen da bude rodoljub, zaljubljenik u
ratove i ponosne bitke:
Kao potomak slavnih ljudi, pesnik “prezire tugu” i “zaboravlja bolju”. Njegovi
stari takođe su bili mučenici i junaci “Umirahu ćutke na strašnome kolju”.
Pesnik smatra da su njegovi preci patili mnogo teže patnje od njega, a
svejedno su ih junački podnosili (izraz “Umirahu ćutke…”). Zato je za njega
sramota ne izdržati ovaj život, koliko god težak bio, jer zasigurno nije teži od
onoga kako su životi nekada bili teški.
Treća strofa donosi priznanje “Jest, ja sam se dugo s prirodom hrv’o”. Njime
se pesnik nadovezuje na patnje svojih predaka, koje je, eto, i on u svom
životu proživio. Zatim pesnik slavodobitno kaže “Uspeo sam – sve se može
kad se hoće”, ali već u sledećim stihovima vidimo ironiju
“Da na ovo staro i surovo drvo
Naklemim najzad blagorodno voće”
“Surovo drvo” je metafora za samog pesnika ili simbol njegova života, a voće
su sve lepe, rodne, bogate stvari u životu. Ipak – one ne rastu iz drva već su
samo “naklemljene”. One su patvorene, ne pripadaju tamo, samo su laž kojom
se pesnik obmanjuje kako bi mu se život činio lepšim i svrsishodnijim. Ipak, to
voće, koje za pesnika predstavlja junake iz njegove istorije, pesniku su uteha,
“hrana”. Bez obzira da li ga obuzima tuga ili zlokobni osećaj, njega nanovo
čini ponosnim “Neiscrpna krepost starinskih junaka”. Jednom kad ih se seti,
pesnik zaboravi na svoju patnju:
Pesma “Nasleđe” ima šest strofa, sve redom katrena. Stihovi u strofama su
dvanaesterci, a rima u njima je unakrsna, osim u drugoj i šestoj strofi, koje
sadrže neke ponovljene stihove, gdje je rima obgrljena.
Beleške o autoru