Professional Documents
Culture Documents
Bezicne Mreze I Njihova Topologija
Bezicne Mreze I Njihova Topologija
Bezicne Mreze I Njihova Topologija
SEMINARSKI RAD
Profesor: Asistenti:
Dr Živadin Micić, redovni profesor Mr Nebojša Stanković, asistent
Dr Vesna Ružičić, asistent
M.Sc. Biljana Đorić, asistent
2018. godina
Seminarski rad Bežične mreže i njihova topologija
SADRŽAJ
1. UVOD .............................................................................................................................................. 3
2. SVOJSTVA I NAČIN RADA........................................................................................................ 3
2.1 Način upotrebe bežičnih mreža .............................................................................................. 3
2.2 Vrste bežičnih mreža ............................................................................................................... 4
2.3 Protokol wireless aplikacije..................................................................................................... 4
2.4 Wireless umrežavanje .............................................................................................................. 4
2.5 Potencijali wireless mreže ........................................................................................................... 5
2.6 Prenos podataka kod WAN mreža ...................................................................................... 5
3. WLAN TEHNOLOGIJA .............................................................................................................. 5
4. BEŽIČNI USB ................................................................................................................................ 6
5. UREĐAJI ZA BEŽIČNO UMREŽAVANJE .............................................................................. 6
6. ACCESS POINT (TAČKA PRISTUPA) ..................................................................................... 7
7. PRENOS POINT-TO-POINT (PRENOS DIREKTNOM MREŽOM) .................................... 7
8. BEZBEDNOST BEŽIČNIH MREŽA .......................................................................................... 8
9. STANDARDNE MERE ZAŠTITE .............................................................................................. 8
ZAKLJUČAK..................................................................................................................................... 9
LITERATURA:.................................................................................................................................. 9
BIOGRAFIJA................................................................................................................................... 10
1. UVOD
Kao što je već svima poznato, bežične mreže su sastavni deo savremenog sveta i imaju jako veliku
funkciju i primenu. Bežične mreže se najviše koriste za slanje i primanje wifi signala, kao signal za
mrežne kartice mobilnih telefona, za slanje tehničkih signala na određenu udaljenost, upravljanje
mašina i robota sa velike udaljenosti. Svaki vid slanja i primanja bilo kakvih informacija bez kablova
izvršava se putem bežičnih mreža. Prednosti ovih mreža su same po sebi veoma jasne, ali se i dalje
radi na usavršavanju. Shodno velikoj primeni i brojnim prednostima, potražnja za ovim mrežama je
ogromna, pa je u prethodnom periodu naglo skočio i njihov kvalitet i razvoj. Svima je jasno da su
velike brzine prenosa informacija i podataka sada dostupne i putem bežičnih mreža i da svi uređaji
sada koriste ovu tehnologiju. Možemo slobodno reći da je današnji život nezamisliv bez ovih mreža.
Ključne reči: Bežične mreže, tehnički signal, prenos informacija
Topologija označava prostorni raspored ili način povezivanja delova jedne celine.
Bežične lokalne mreže su lokalne mreže kod kojih računari ne moraju kablovima biti povezani na
mrežu. Brzine prenosa podataka su značajno niže od „žičanih“ lokalnih mreža, ali zato omogućuju
mobilnost korisnika. U objektima koji ne dozvoljavaju sprovođenje kablova, „kopanje zidova“ ili je
potrebno brzo i uz što manje angažovanja omogućiti korisnicima priključivanje na mrežu, bežične
mreže su odlično rešenje.
Mreže širokog područja povezuju lokalne mreže i obično ih čine iznajmljene linija i uređaji koji
omogućuju povezivanje na iznajmljene linije.
Globalna mreža povezuje sve prethodne mreže u jedinstvenu celinu koja omogućuje korišćenje
resursa i informacija širom čitave planete. To je mreža koju poznajemo kao Internet.
Bežične mreže su atraktivne zbog toga što bežične komponente mogu da:
-Obezbede privremenu vezu sa postojećim kablovskim mrežama.
-Obezbede podršku postojećoj mreži.
-Pruže određeni nivo prenosivosti.
-Prošire mreže izvan dometa fizičkih veza.
Uvek prisutna teškoća postavljanja kablova predstavlja faktor koji će uvek favorizovati ovu vrstu
mreža. Bežična komunikacija može biti posebno korisna kada su u pitanju:
- prometne lokacije, kao što su predvorja ili recepcije
ljudi koji su stalno u pokretu, na primer, lekari i medicinske sestre u bolnicama izolovane oblasti i
zgrade
- odeljenja sa konstantnom i nepredvidivom promenom fizičkog rasporeda građevine od istorijskog
značaja kroz koje bi bilo teško sprovesti kablove.
Pitanje bezbednosti se može rešiti korišćenjem protokola za bezbednost mreže, ali prvo morate
izolovati bežične stanice od izvora EMI u okviru operativnog frekvencijalnog spectra mreže.
Mikrotalasna pećnica, na primer, može negativno uticati na bežičnu komunikaciju koja se bazira na
mikrotalasnom delu elektromagnetnog spectra.
Mreža na širokom prostoru (WAN — wide area network) koristi iznajmljene, ili prebacivane
konekcije za povezivanje računara sa geografski udaljenih lokacija, koji su udaljeni suviše da bi bili
pove-zani medijima lokalne računarske mreže. Konekcije na širokom prostoru se mogu uspostaviti
kroz ja-vnu, ili kroz privatnu mrežu, koju je sama organizacija napravila.
Na slici 3 je tipična WAN i oprema potrebna za WAN veze. Ruter preko WAN konekcije iz lokalne
mreže na udaljeno odredište šalje saobračaj adresiran na udaljenu lokaciju.
Ruter je povezan na analognu, ili na digitalnu liniju. Na analognu liniju se ruteri povezuju preko
modema, a na digitalnu preko channel service unit/data service unit (CSU/DSU). Tip nosioca
određuje tip opreme koja će biti potrebna WAN mreži da bi radila(Slika 1). [3]
3. WLAN TEHNOLOGIJA
Bežični uređaj za svoj rad koristi neki frekventni opseg čijom širinom nazivamo broj frekvencija
koje su nam na raspolaganju u tom opsegu.
Uz malo matematike lako se dokazuje da postoji korelacij između širine opsega i njegove propusne
moći za prenos podataka. Klasični sistemi za tradio komunikacije koristili su signal koji je
maksimalno sabijen u frekventni opseg. Sistemi za prenos u proširenom spektru, uz pomoć
matematičkih funkcija maksimalno šire signal “razmazujući” ga po što širem frekventnom opsegu.
Kada se na prijemnoj strani primeni inverzna operacija, prvobitni signal se rekonstruiše, a što je
najvažnije, uskopojasni šum biva “razmazan” po širokom opsegu učestanost.
Standardom 802.11 predviđena su tri načina realizacije prenosa signala u proširenom spektru.
Prvi je IR (Infra Red) i bazira se na prenosu u infracrvenom opsegu. Na tržištu praktično ne postoje
WLAN uređaji koji koriste IR.
Drugi način se zasniva na prenosu podataka u proširenom spektru upotrebom tehničkih frekvencijskih
skokova, tzv. FHSS (Frequency Hopping Sped Spectrum). Predajnik u toj varijanti emituje signal na
uskim kanalima oko centralne frekvencije “skačući” sa kanala na kanal po prethodno utvrđenoj
sekvenci. U poslednje vreme je sve manje zastupljen na tržištu.
Treći za nas nainteresantniji jeste metod prenosa kod koga se spektralno širenje signala obavlja
upotrebom direktne sekvence DSSS (Direct Sequence Spead Spectrum). Ista tehnologija se koristi
kod GPS satelitskog sistema za navigaciju. .
Slika prikazuje efekat operacije sa Barkerovim kodom u vidu širenja frekventnog opsega
rezultantnog signala. Otuda i potiče termin spead spectrum na koju nailazite svuda gde se piše o
tehnologiji WLAN-a.
4. BEŽIČNI USB
Bežični USB je zasnovan na ultra širokopojasnoj radio tehnologiji, koja funkcioniše na radio-spektru
od 3,1 do 10 GHz, a uspešnost mu zavisi od protoka koji može da ostvari na različitim pojasevima.
Za razliku od Bluetooth-a, koji je tehnologija sa malim opsegom i malom brzinom prenosa podataka,
bežični USB je zamišljen tako, da obavi teži posao – da prenese višestruke video podatke. [1]
Bežični USB bi mogao da ugrozi položaj Bluetooth-a. Ključna stvar ovde je, da se kompanije koje se
bave proizvodnjom tehnologije za potrošače, bore oko bežične tehnologije sa brzim prenosom
podataka. [1]
Bežične LAN mreže poseduju sve osobine tradicionalnih ožičenih lokalnih računarskih mreža, ali
bez potrebe da se obezbedi žična veza za svakog učesnika u mreži. Da bi realizovala jedna takva
mreža potrebni su uređaji koji omogućuju prenos podataka radio talasima.
Na tržištu se nudi veliki broj različitih uređaja za bežično umrežavanje, bežične kartice, ruteri, print
serveri, kamere... Teško je napraviti strogu klasifikaciju te opreme pošto su proizvođači, osim
osnovnih, implementirali i neke dodatne funkcije u svoje uređaje. Ako u ovom momentu zanemarimo
sve te dodatne funkcije, može se reći da je svaka WLAN mreža realizovana upotrebom dva osnovna
tipa uređaja koje nazivamo gradivnim elementima bežične računarske mreže. To su bežične stanice
ili klijenti i pristupne tačke ili AP. [3]
Ključne reči: Umrežavanjeve, veza, tehnologija
Primopredajnik koji se ponekad zove i tačka pristupa emituje i prima signale iz okolnih kompjutera i
prosleđuje informacije između bežičnih kompjutera i kablovskih mreža.
Ovaj bežični LAN koriste male primopredajnike koji se mogu staviti na zid.Pomoću njih se ostvaruje
veza sa kablovskom mrežom.
Na dole pokazanoj slici se vidi bežična veza između laptop kompjutera i LAN.
Primopredajnici ostvaruju radio kontakt sa prenosivim mrežnim uređajima.
Zapazićete da ovo nije prava bežična LAN jer koristi zidni primopredajnik da bi ostvario vezu sa
standardnom, kablovskom LAN(Slika 2).
Jedan od glavnih nedostataka WLAN mreža je njihova naglašena ranjivost kada je reč o napadima
spolja. Može se reći da bežične računarske mreže u samoj svojoj osnovi nose problem bezbednosti.
Za razliku od tradicionalnih ožičenih mreža koje je moguće fizički obezbediti, kod bežičnoh mreža
je to neizvodivo.
Radio talasi se šire na sve strane pa je čak i kada je reč indoor instalaciji ograničenoj na jednu
poslovnu zgradu veoma teško obezbediti da se ti talasi ne prostiru i van zgrade. Kada je reč o nekoj
outdoor (LAN-to-LAN) instalaciji problem je još izraženiji. Bilo ko sa notebook računarom i
usmerenom antenom može sa dovoljno velikog rastojanja ne samo da prima ono što mi emitujemo,
nego ima mogućnost da prodre u našu mrežu. Imajući to na umu, radna grupa zadužena za razvoj
standarda IEEE 802.11 je u samom startu ugradila nekoliko mehanizama zaštite.
Nesavršenost WEP-a je nesporna, ali moramo priznati da ljudski faktor vrlo često više ugožava
bezbednost mreže nego sve nesavršenosti zaštite. Mnogo se priča o “rupama” u bezbednosnim
mehanizmima bežičnih mreža, ali j e činjenica da u većini slučajeva administratori ne aktiviraju ni
najelegantnije mehanizme zaštite. To bi bilo isto kao da pričamo o bezbednosti našeg stana, a da pri
tome standardno ne zaključavamo vrata ili ostavljamo ključ ispod otirača. Do nedavno je većina
WLAN mreža bila potpuno otvorena – svi se sećamo o hakerima koji sa notebook računarima i
odgovarajućim WLAN karticama šetaju po gradu i pronalaze mesta na kojima je moguće besplatno
surfovati po Internetu. [2] .
Postoji čitav niz aktivnosti koje je preporučljivo redovno sprovoditi da bi se bezbednost WLAN
mreže održala na maksimalnom mogućem nivou. Ako se te mere bezbednosti ne sprovode redovno,
nikakav sistem kriptovanja ili autentifikscije neće zaštititi vašu mrežu.
ZAKLJUČAK:
Bežične mreže su odličan pokazatelj napredka tehnologije, i usavršavanje u ovom segmentu tek sledi. Iako
imaju ogroman broj prednosti, postoje i mane, posmatrano sa aspekta bezbednosti . Usavršavanje ove
tehnologije možemo postići jedan od najvećih skokova u razvoju tehnike,tako da nece postojati granica.Čitavo
naše okruženje funkcijoniše uz pomoć elektromagnetnih talasa, i ukoliko uspemo da ih kontrolišemo
moćićemo da činimo nezamislive stvari.
LITERATURA:
[1] Groth, David; Skandier, Toby (2005). Network + Study Guide
[2] https://sh.wikipedia.org/wiki/Be%C5%BEi%C4%8Dne_mre%C5%BEe
[3]https://racunariprogramiranje.wordpress.com/2017/04/28/%D0%B1%D0%B5%D0%B6%D0%B
8%D1%87%D0%BD%D0%B5-
%D0%BB%D0%BE%D0%BA%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%B5-
%D0%BC%D1%80%D0%B5%D0%B6%D0%B5/
[4] https://coming.rs/mreza/bezicne-mreze/
[5] Andrew S. Tanenbaum, David J. Wetherall
BIOGRAFIJA
NIKOLA GAROVIĆ
Rođen sam 07.04.1998 godine u Kraljevu.Zivim u Kraljevu gde sam zavsio osnovnu i srednju
skolu.Imam dve sestre.Kraći period zivora sam trenirao košarku, a omiljeni sport mi je plivanje.
Omiljeni hobi mi je igranje društvenih igara, kao i šaha. Druželjubiva sam osoba i volim da sklapam
prijateljstva. U slobodno vreme volim da gledam filmove,serije i slusam muziku.Volim putovanja i
često posećujem nova mesta. Sebe opisujem kao upornu i druželjubivu osobu spremnu za timski i
individualni rad, novu saradnju i dalja usavršavanja.
НИКОЛА ГАРОВИЋ : Рођен сам 07.04.1998 године у Краљеву.Зивим у Краљеву где сам
завсио основну и средњу сколу.Имам две сестре.Краћи период зивора сам тренирао кошарку,
а омиљени спорт ми је пливање. Омиљени хоби ми је играње друштвених игара, као и шаха.
Дружељубива сам особа и волим да склапам пријатељства. У слободно време волим да гледам
филмове,серије и слусам музику.Волим путовања и често посећујем нова места. Себе описујем
као упорну и дружељубиву особу спремну за тимски и индивидуални рад, нову сарадњу и даља
усавршавања
10 Nikola Garović
9/2018