Online Pravo

Zbirka propisa Republike Hrvatske

Naslovna
Interaktivna zbirka
Kontakt

Upišite ključne riječi Traži

Zakoni
Pravilnici
Naredbe
Odluke

PRAVILNIK O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA IZGRADNJU

OBJEKATA VISOKOGRADNJE U SEIZMIČKIM PODRUČJIMA
Službeni list SFRJ | 5. Lipanj 1981. | 0 komentara

Napomena: Ovo je izvorni tekst propisa. Pročišćeni tekst pogledajte u interaktivnoj zbirci.
Glasilo: Službeni list SFRJ, 31/1981 od 5. lipnja 1981.
Datum donošenja 1. siječnja 1981.
Na snazi od 1. siječnja 1981.
Datum početka primjene 1. siječnja 1981.
I. OPĆE ODREDBE

DIREKTOR SAVEZNOG ZAVODA ZA STANDARDIZACIJU

Na temelju članka 30. st. 1. i 3. Zakona o standardizaciji (»Službeni list SFRJ«, br. 38/77 i 11/80), u suglasnosti sa saveznim sekretarom za narodnu obranu i
predsjednikom Saveznog komiteta za energetiku i industriju, direktor Saveznog zavoda za standardizaciju propisuje

PRAVILNIK

O TEHNlČKIM NORMATIVIMA ZA IZGRADNJU OBJEKATA VISOKOGRADNJE U SEIZMlČKIM PODRUČJIMA

Članak 1.

Ovim se pravilnikom propisuju tehnički normativi za izgradnju objekata visokogradnje (u nastavku teksta »objekata«) u seizmičkim područjima VII, VIII i IX
stupnja seizmičnosti po ljestvici MCS (Mercalli, Cancani, Sieberg). Uvjeti za izgradnju objekata visokogradnje u seizmičkim područjima x stupnja utvrđuju se
na osnovi posebnih istraživanja, kao što se to zahtijeva za lokacije objekata izvan kategorije.

Članak 2.

U skladu s odredbama ovog pravilnika objekti s« visokogradnje u seizmičkim područjima (u nastavku teksta »objekti visokogradnje«) projektiraju tako da
potresi najjačeg intenziteta mogu uzrokovati oštećenja nosivih konstrukcija, ali ne smije doći do rušenja tih objekata.

Članak 3.

Simboli upotrijebljeni u ovome pravilniku imaju ova značenja:

Ko - koeficijent kategorije objekta,

fmax (m) - maksimalni horizontalni progib objekta,

H (m) - visina objekta od terena,

G (10 KN) - ukupna težina objekta,

S (10 KN) - ukupna horizontalna odnosno vertikalna seizmička sila odnosno sila na
elementu konstrukcije,

K - ukupni seizmički koeficijent za horizontalni smjer,

Ko - koeficijent kategorije objekta,

Ks - koeficijent seizmičkog intenziteta,

Kd - koeficijent dinamičnosti,

Kp - koeficijent duktiliteta i prigušenja,

T (sec) - perioda oscilacije prvog oblika oscilacija objekta,

Si (10 KN) - seizmička horizontalna sila u i-tom katu,

Gi (10 KN) - težina i-tog kata,

Hi (m) - visina i-tog kata od gornjeg ruba temelja,

Ks - ukupni seizmički koeficijent za vertikalni smjer,

Qi (10 KN) - poprečna seizmička sila u i-tom katu,

Mt , (10 KNm) - torzijski moment u i-tom katu,

ei (m) - razmak između centra krutosti i centra masa u i-tom katu,

Kp - koeficijent za proračun seizmičkih utjecaja na elemente konstrukcije,

Ge (10 KN) - težina elemenata konstrukcije,

μ (%) - postotak vlačne armature,

μ (%) - postotak tlačne armature,

σo (102 Kpa) - prosječni napon u elementu konstrukcije od vertikalnog opterećenja,

βB (10 Kpa) - čvrstoća prizme betona,

βk (10 Kpa) - čvrstoća kocke betona,

hi (cm) - visina i-tog kata,

Y - faktor sigurnosti,

d (cm) - debljina zidova,

σodop (10 Kpa) - dopušteni glavni vlačni naponi,

σo (10 Kpa) - glavni vlačni naponi u zidnim elementima,

τo (10 Kpa) - prosječni napon smicanja u zidnom elementu od seizmičkih sila,

σnruš (10 Kpa) - glavni vlačni napon u zidu pri rušenju,

Kt - koeficijent povećanja ekscentričnosti,

P (10 KN) - uzdužna sila zbog vertikalnog opterećenja u stupu,

F (cm2) - površina presjeka.

II. KATEGORIZACIJA OBJEKATA VISOKOGRADNJE

Članak 4.

Objekti se visokogradnje, prema ovom pravilniku, svrstavaju u ove kategorije:

Kategorija objekta Vrsta objekta Koeficijent

kategorije
objekta K.

Izvan kategorije Objekti visokogradnje u sklopu tehnoloških rješenja -

nuklearnih elektrana; objekti za transport i
skladištenje zapaljivih tekućina i plinova; skladišta
toksičnih materijala; energetski objekti instalirane
snage više od 10 MW; industrijski dimnjaci; važniji
objekti veza i telekomunikacija. zgrade više od 25
katova te drugi objekti visokogradnje o čijoj
ispravnosti ovisi funkcioniranje drugih tehničko-
tehnoloških sistema, poremećaji kojih mogu izazvati
katastrofalne posljedice odnosno nanijeti velike
materijalne štete široj društvenoj zajednici

I. kategorija Zgrade s prostorijama za veće skupove ljudi 1,5

(kinematografske dvorane, kazališta, fiskulturne,
izložbene i slične dvorane); fakulteti; škole;
zdravstveni objekti; zgrade vatrogasne službe;
objekti veza koji nisu uvršteni u prethodnu kategoriju
(PTT, RTV i drugi); industrijske zgrade sa
skupocjenom opremom; svi energetski objekti
instalirane snage do 10 MW; zgrade koje sadrže
predmete posebne kulturne i umjetničke vrijednosti i
druge zgrade u kojima se obavljaju aktivnosti
posebno važne za društveno-političke zajednice

II. kategorija Stambene zgrade; hoteli; restorani; javne zgrade koje 1,0
nisu svrstane u prvu kategoriju; industrijske zgrade
koje nisu svrstane u prvu kategoriju

III. kategorija Pomoćno-proizvodne zgrade; agrotehnički objekti 0,75

IV. kategorija Privremeni objekti čije rušenje ne može ugroziti 0,0

ljudski život

Članak 5.

Objekti se visokogradnje I kategorije koji su izvan seizmičkih područja analiziraju pri projektiranju na opterećenje intenziteta VII stupnja, s koeficijentom Ko =
1,0.

Objekti visokogradnje IV kategorije ne proračunavaju se na djelovanje seizmičkih sila.

III. SEIZMlČNOST I SEIZMlČKI PARAMETRI

Članak 6.

Seizmička se opasnost pojedinih seizmičkih područja pri projektiranju objekata visokogradnje ocjenjuje prema privremenoj seizmičkoj karti teritorija
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, sastavljenoj na osnovi podataka o potresima što su se dogodili.

Seizmička opasnost i potrebni parametri za pojedina seizmička područja utvrđuju se na osnovi detaljne seizmičke rajonizacije i seizmičke mikrorajonizacije.

Članak 7.

Za projektiranje se objekata svrstanih u I. kategoriju (članak 4) mora najprije definirati koeficijent seizmičkog intenziteta Ko i koeficijent dinamičnosti Kd,
posebnim istraživanjima građevinskih površina od« nosno kartom seizmičke mikrorajonizacije općine.

Članak 8.

Za projektiranje objekata visokogradnje izvan kategorije iz članka 4. ovog pravilnika potrebno je najprije potanko proučiti seizmičnost lokacija namijenjenih za
izgradnju objekata, i odrediti projektni i maksimalni potres na osnovi istraživanja seizmičkog rizika.

IV. LOKALNI UVJETI TLA

Članak 9.

Utjecaj se lokalnih uvjeta tla uzima u obzir pri određivanju seizmičkih utjecaja na konstrukcije objekata visokogradnje II i III kategorije pomoću koeficijenta
dinamičnosti iz članka 25. ovog pravilnik ovisno o kategoriji tla na kojem objekt treba graditi. Kategorija se tla određuje prema kategorizaciji u tablici 1, na
osnovi geotehničkih ispitivanja lokacije, inženjersko-geoloških i hidrogeoloških podataka, geofizikalnih i drugih istraživanja tla.

Tablica 1

Kategorije Karakteristični profil tla

tla

I. Stjenovito i polustjenovito tlo (kristalaste stijene, škriljavci, karbonatne stijene, vapnenac, lapor, dobro
cementirani konglomerati i slično). Dobro zbijeno i tvrdo tlo debljine manje od 60 m, od stabilnih
naslaga šljunka, pijeska i tvrde gline povrh čvrste geološke formacije.

II. Zbijeno i polutvrdo tlo i dobro zbijeno i tvrdo tlo debljine veće od 60 m, od stabilnih naslaga šljunka,
pijeska i tvrde gline povrh čvrste geološke formacije.

III. Malo zbijeno i meko tlo debljine veće od 10 m, od rastresitog šljunka. srednje zbijenog pijeska i teško
gnječive gline. sa slojevima ili bez slojeva pijeska ili drugoga nekoherentnog materijala tla.

Lokacije objekata visokogradnje I i II kategorije na kojima uvjeti tla nisu dovoljno poznati mogu se u svrstati u kategoriju tla.

Članak 10.

Ako je riječ o tlu kod kojeg se za potresa javlja dinamička nestabilnost kao posljedica pojave likvefakcije rastresitoga pjeskovitog i drugog materijala
zasićenoga vodom, intenzivnih slijeganja, pojave klizišta, obrušavanja, rasijedanja i sličnog, posebnim se terenskim i laboratorijskim ispitivanjima utvrđuju
mogućnosti i uvjeti izgradnje objekata.

Ako to nije posebno uvjetovano namjenom objekta, objekti se visokogradnje ne izvode na dinamički nestabilnom tlu (živi pijesak, muljevito tlo, klizišta, rasjedi,
nestabilne padine, tlo podložno likvefakciji i intenzivnom slijeganju).

Članak 11.

Za tlo za koje se standardnim geotehničkim ispitivanjima utvrdi mogućnost pojave dinamičke nestabilnosti, posebnim se terenskim i laboratorijskim ispitivanjem
utvrđuju mogućnosti i uvjeti projektiranja i izgradnje objekta visokogradnje.

V. PRORAČUNSKE METODE, DOPUŠTENI NAPONI I POMACI

Članak 12.

Nosive se konstrukcije objekata analiziraju po teoriji graničnih stanja ili po teoriji elastičnosti.

Članak 13.

Ako se proračunava po teoriji elastičnosti, dopušteni se naponi mogu povećati za 50%, pri čemu se ne smije premašiti granica razvlačenja. Kod kovina bez
izrazite granice razvlačenja dopušteni napon ne smije premašiti 80% čvrstoće materijala.

Članak 14.

Dopušteno opterećenje na tlo, za najnepovoljniju kombinaciju seizmičkih i ostalih utjecaja, određuje se tako da koeficijent sigurnosti na pojavu sloma u tlu iznosi
1,5.

Članak 15.

Ako se nosiva konstrukcija proračunava metodom graničnih stanja, primjenjuju s ovi koeficijenti sigurnosti:

- za armirani i prednapregnuti beton 1,30

- za čelične konstrukcije 1,15

- za zidane konstrukcije 1,50

Članak 16.
Maksimalni horizontalni progib objekta za propisana seizmička opterećenja određen po teoriji elastičnosti iznosi:

gdje je H visina objekta, ne uzimajući u obzir utjecaj tla.

Pri određivanju najvećih progiba utjecaj se tla posebno određuje, ako je to nužno.

VI. PRORAČUN SEIZMIČKIH SILA

1. Osnove proračuna

Članak 17.

Konstrukcije se objekata visokogradnje proračunavaju na djelovanje horizontalnih seizmičkih sila, najmanje u dvije međusobno ortogonalne ravnine.

Članak 18.

Na djelovanje vertikalnih seizmičkih sila posebno se proračunavaju konzolne konstrukcije i druge konstrukcije kod kojih utjecaj vertikalnih seizmičkih sila može
biti mjerodavan.

Članak 19.

Ukupna se težina objekta G određuje kao zbroj stalnog opterećenja, vjerojatnoga korisnog opterećenja i opterećenja snijegom.

Vjerojatno se korisno opterećenje uzima u visini od 50% opterećenja određenoga propisima za opterećenja. Ako je korisno opterećenje veliko (skladišta,
silosi, knjižnice, arhivi i dr.), seizmičke se sile određuju za najnepovoljniji slučaj maksimalnoga odnosno minimalnoga stvarnog opterećenja.

Opterećenje od vjetra i korisno opterećenje kranova ne uzima se u obzir kod seizmičkog proračuna.

Težina stalne opreme uzima se u punom iznosu.

Članak 20.

Seizmički se proračun konstrukcija izvodi metodom ekvivalentnoga statičkog opterećenja ili metodom dinamičke analize.

2. Metoda ekvivalentnoga statičkog opterećenja

Članak 21.

Ukupna horizontalna seizmička sila S određuje se prema izrazu:

S=K–G

gdje je:

K – ukupni seizmički koeficijent za horizontalni smjer

G – ukupna težina objekta i opreme prema članku 19. ovog pravilnika.

Članak 22.

Težina se objekta određuje kao težina iznad gornjeg ruba temelja odnosno, ako je riječ o podrumskoj krutoj konstrukciji, iznad gornjeg ruba tih konstrukcija.

Članak 23.

Ukupni seizmički koeficijent K proračunava se prema izrazu:

K = Ko – Ks – Kd – Kp

gdje je:

Ko – koeficijent kategorije objekta,

Ks – koeficijent seizmičkog intenziteta,

Kd – koeficijent dinamičnosti,

Kp – koeficijent duktiliteta i prigušenja.

Minimalna vrijednost ukupnoga seizmičkog koeficijenta K ne smije biti manja od 0,02.

Članak 24.

Veličina koeficijenta seizmičkog intenziteta Kd iznosi:

Stupanj MCS Kd

VII. 0,025
 VIII. 0,050

IX. 0,100

Članak 25.

Koeficijent dinamičnosti Kd određuje se prema tablici 2. ili prema dijagramu M, ovisno o kategoriji tla:

Tablica 2

Granične

Kategorija tla Koeficijent vrijednosti

koeficijenta Kd

I. 1,0 > Kd < 0,33

II. 1,0 > Kd < 0,47

III. 1,0 > Kd < 0,60

Članak 26.

Periode se slobodnih oscilacija konstrukcija proračunavaju metodama dinamike građevinskih konstrukcija ili prema približnim izrazima osnovanim na dinamici
konstrukcija.

Za krute se armiranobetonske i zidane objekte do pet katova, ako se ne proračunava perioda slobodnih oscilacija, uzima maksimalna vrijednost koeficijenta Kd
prema tablici 2. za odgovarajuće uvjete tla.

Članak 27.

Koeficijent se duktiliteta i prigušenja Kp, ovisno e tipu konstrukcije, određuje:

1) za sve suvremene konstrukcije od armiranog betona, sve veličine konstrukcije, osim sa konstrukcije navedene u točki 2. ovog članka, i sve suvremene drvne
konstrukcije osim za konstrukcije nabrojene u točki 1. ovog članka, i iznosi 1,0;

2) za konstrukcije od armiranih zidova i čeličnih konstrukcija s dijagonalama, i iznosi 1,3;

3) za zidane konstrukcije pojačane vertikalnim serklažima od armiranog betona te vrlo visoke i vitke konstrukcije s malim prigušenjem. kao što su visoki
industrijski dimnjaci. antene, vodotornjevi i druge konstrukcije s osnovnom periodom oscilacija T ≥ 2,0 sec, i iznosi 1,6;

4) za konstrukcije s fleksibilnim prizemljem ili katom odnosno naglom promjenom krutosti te konstrukcije od običnih zidova, i iznosi 2,0.

Članak 28.

Umjesto proračunom prema izrazu iz članka 23. ovog pravilnika, konstrukcije s fleksibilnim prizemljem ili katom mogu se preračunavati metodom dinamičke
analize na djelovanje projektnoga i maksimalno očekivanog potresa.

Članak 29.

Ukupna se seizmička sila po visini konstrukcije raspodjeljuje:

1) metodom dinamike građevinskih konstrukcija,

2) približnim izrazima prema članku 30. ovog pravilnika.

Članak 30.

Za objekte do pet katova seizmičke se sile raspoređuju prema približnom izrazu:

i= 1

gdje je:

Si – seizmička horizontalna sila u i-tom katu,

Gi – težina i-tog kata,

Hi – visina i-tog kata od gornjeg ruba temelja.

Članak 31.

Za ostale objekte, osim za objekte za koje je obavezan proračun metodom dinamičke analize, ukupna se seizmička sila po visini konstrukcija raspodjeljuje tako
što se 85% S raspodijeli prema izrazu iz članka 30. ovog pravilnika, a ostatak od 15% S stavi kao koncentrirana sila na vrhu objekta.

Članak 32.

Ukupna se vertikalna seizmička sila S određuje prema izrazu:

S = KV – G

gdje je:

KV – ukupni seizmički koeficijent za vertikalni smjer,

G – ukupna težina objekta (članak 19).

Članak 33.

Ukupni se seizmički koeficijent za vertikalni smjer proračunava prema izrazu:

KV = 0,7 – K = 0,7 – Ko – Ks. – Kd – Kp

gdje je:

K – ukupni seizmički koeficijent za horizontalni smjer.

Koeficijent K određuje se prema izrazu iz članka 23. ovog pravilnika, uzimajući za periodu oscilacija periodu oscilacija za vertikalni smjer promatrane
konstrukcije ili elementa konstrukcije.

Članak 34.

Veličina torzijskih momenata u tlocrtu objekta izračunava se za svaki kat konstrukcije prema izrazu:

M(t) = Qi – ei – Ke

gdje je:

Qi – veća vrijednost horizontalne poprečne seizmičke sile od dva izabrana smjera u i-tom katu,

ei – razmak između centra krutosti i centra mase u i-tom katu,

Ke – koeficijent povećanja ekscentričnosti zbog spregnutosti horizontalnih i torzijskih vibracija i zbog nejednakog pomaka stopa temelja. Ako se ne
proračunava koeficijent Ke prihvaća se da je Kt – 1,5.

U proračunu se uzimaju u obzir sve mase što sa nalaze iznad kata za koji se izračunava veličina torzijskih momenata.

Članak 35.

Utjecaj se seizmičkih sila na elemente konstrukcije izračunava prema izrazu:

S = Ks – Ko – Go

gdje je:

Ks – koeficijent seizmičkog intenziteta prema članku 24. ovog pravilnika,

Ko – koeficijent prema članku 30. ovog pravilnika,

Go – težina elementa konstrukcije za koji se izračunava seizmička sila.

Članak 36.
Veličina koeficijenta Ko određena je u tablici 3.

Tablica 3.

Elementi konstrukcije Ko Smjer djelovanja

- zidovi ispune, nenosivi 2,5 okomito na površinu

zidovi

- balkoni 6,0 okomito na površinu

- dimnjaci i spremnici na 6,0 bilo u kojem smjeru

objektu

- zidani parapeti, ograde 10,0 okomito na površinu

- ornamenti 10,0 bilo u kojem smjeru

Članak 37.

Sidrenje se opreme u objektima zgrada čiji pomaci ili prevrtanja mogu ugroziti ljudske živote ili uzrokovati štetu proračunava prema izrazu iz članka 35. ovog
pravilnika, s Ko – 10,0 radi osiguranja te opreme od pomaka i prevrtanja.

Članak 38.

Proračun se sidrenja skupocjene opreme čija je funkcija nužna u objektima izvodi metodom dinamičke analize objekta – opreme.

3. Metoda dinamičke analize

Članak 39.

Dinamička se analiza provodi da bi se utvrdilo ponašanje konstrukcije objekata u elastičnome i neelastičnom području rada za vremenski tok ubrzanja tla
očekivanih potresa na lokaciji objekta. Tom se analizom utvrđuje stanje napona i deformacija konstrukcije za kriterije projektnoga i maksimalno očekivanog
potresa i utvrđuje prihvatljivi stupanj oštećenja što može nastati na konstruktivnim i nekonstruktivnim elementima objekta, pri maksimalno očekivanom potresu.

Seizmički je proračun metodom dinamičke analize obavezan za ove objekte visokogradnje:

1) za sve objekte izvan kategorije,

2) za prototipove industrijski proizvedenih objekata u većim serijama (osim za drvene objekte).

Članak 40.

Seizmički se parametri djelovanja potresa za objekte iz članka 39. ovog pravilnika utvrđuju prema uvjetima lokacije objekta.

Parametri iz stavka 1. ovog članka određuju se na osnovi učestalosti potresa na lokaciji, eksploatacijskog razdoblja i namjene objekta, čime se određuje razina
prihvatljiva seizmičkog rizika.

Seizmički parametri određuju se za projektni i maksimalno očekivani potres na lokaciji objekta.

Seizmički se parametri određuju na osnovi postojećih teorijskih, eksperimentalnih ili posebno provedenih istraživanja.

Članak 41.

Ako parametri konstrukcije za objekte iz članka 39. ovog pravilnika nisu za linearno i nelinearno ponašanje određeni posebno provedenim teorijskim i
eksperimentalnim istraživanjem, u proračunu se uzima:

1) da maksimalni relativni pomak katova za linearno ponašanje konstrukcije ne smije biti veći od

2) da maksimalni relativni pomak katova za projektnu razinu potresa odnosno za umjereni iznos nelinearnih deformacija u konstrukciji ne smije biti veći od

gdje je:

hi – visina i-tog kata u cm.

Članak 42.

Ukupna horizontalna seizmička sila S dobivena ovom analizom ne smije biti manja od 75% iznosa sile što se dobiva proračunom, prema metodi ekvivalentnoga
statičkog opterećenja, ni manja od 0,02 G.
 VII. ISPITIVANJE KONSTRUKCIJE

Članak 43.

Dinamičke karakteristike konstrukcije objekata visokogradnje što se grade u zonama seizmičkog intenziteta VIII i IX stupnja, kao što su objekti visokogradnje
izvan kategorije i prototipovi industrijski proizvedenih objekata visokogradnje, obavezno se kontroliraju eksperimentalno, čime se kontrolira i kvaliteta
građevinskih radova.

Eksperimentalno određivanje dinamičkih karakteristika izvodi se na gotovoj konstrukciji prisilnim vibracijama koje neće uzrokovati oštećenja.

Članak 44.

Ponašanje se konstruktivnih elemenata objekata visokogradnje za koje se zahtijeva seizmički proračun metodom dinamičke analize i koji se grade u zonama
seizmičkog intenziteta VIII i IX stupnja kontrolira eksperimentalno.

VIII. KONSTRUIRANJE SEIZMlČKI OTPORNIH KONSTRUKGIJA

Članak 45.

Bez posebnih razloga za lokaciju objekata visokogradnje ne valja izabrati nehomogeno, nasuto i uopće nestabilno tlo.

Članak 46.

Dispozicija konstrukcije objekata visokogradnja treba biti pravilna i jednostavna u tlocrtu, s jednolikim rasporedom masa.

Ako je riječ o objektima visokogradnje s većim opterećenjem, mora se postići da položaj masa bude što niži.

Članak 47.

Aseizmičke se dilatacije projektiraju:

1) za izlomljene – nepravilne tlocrte objekata visokogradnje,

2) za objekte s neujednačenim visinama.

Širina dilatacija iznosi najmanje 3 cm. Za svaka 3 m povećanja visine objekta preko 5 m širina se dilatacija povećava za po 1 cm.

Za objekte visokogradnje visine više od 15 m i za niže fleksibilne konstrukcije, kao što su okviri bez ukrućenja, širina se dilatacije određuje proračunom tako da
ne bude manja od dvostruke vrijednosti maksimalnih pomaka susjednih objekata ni manja od vrijednosti iz stavka 1. ovog članka.

Članak 48.

Međukatne se konstrukcije projektiraju tako da budu kruta horizontalna dijafragma, koja monolitno povezana prenosi opterećenja tlaka i vlaka na vertikalni
konstruktivni sistem. Međukatne se konstrukcije koje ne ispunjavaju ovaj uvjet moraju u proračunu tretirati kao deformabilni elementi.

Članak 49.

Konstrukcija se objekata visokogradnje bira prema ovim kriterijima:

1) Konstruktivni se elementi osnovnog sistema izrađuju od čvrstoga duktilnog materijala: za nekonstruktivne se elemente upotrebljava lakši materijal.

2) Konstruktivni sistem i elementi konstrukcija moraju imati dovoljnu čvrstoću, sposobnost za velike deformacije, akumulaciju i rasipanje energije.

3) U pravilu nije dopuštena nagla promjena krutosti i čvrstoće po visini objekta visokogradnje. Ako se projektira sistem konstrukcije s fleksibilnim katom
(katovima). objekt visokogradnje treba analizirati prema članku 27. ovog pravilnika,

4) Krutost i deformabilnost konstruktivnog sistema valja odabrati tako da ne može doći do većih oštećenja u nekonstruktivnim elementima objekta zbog
potresa.

5) Elementi kod kojih manja oštećenja pri izvođenju ili manja oštećenja uopće mogu dovesti do nestabilnosti sistema ili do progresivnog rušenja, ne smiju se
primjenjivati za izgradnju objekata visokogradnje.

Članak 50.

Elementi konstrukcija pri Jačem potresu rade u nelinearnom području, zbog čega se mora udovoljiti ovim zahtjevima:

1) moraju se u objektu visokogradnje odabrati konstruktivni elementi – presjeci i zone – kod kojih može doći do pojave nelinearnih deformacija i plastičnih
zglobova,

2) moraju se poduzeti konstruktivne mjere kako bi se dobio visok kapacitet plastičnih deformacija u zonama plastičnih zglobova, čime se povećava duktilnost i
sposobnost rasipanja seizmičke energije,

3) čvorovi se, usidrenja i ležajevi elemenata u konstrukciji objekata moraju projektirati tako da prenose granične statičke veličine bez oštećenja.

Članak 51.

Temelji se konstrukcije objekta projektiraju tako da se za djelovanje osnovnog opterećenja izbjegnu neujednačena slijeganja.

Temelji u pravilu moraju biti na istoj dubini. Pojedini temelji objekta visokogradnje, kao što su samci i trakasti temelji, međusobno se povezuju veznim gredama
da bi se postigla dovoljna krutost temeljne konstrukcije.
 Članak 52.

Temeljenje objekata visokogradnje na tlu različitih karakteristika valja izbjegavati. Ako to nije moguće, objekt visokogradnje treba razdvojiti na pojedinačne
konstruktivne cjeline prema uvjetima tla.

Članak 53.

U nepovoljnim uvjetima tla treba tražiti najbolji mogući način temeljenja, ocjenjujući osobito utjecaj podzemnih voda na dinamičke seizmičke sile (nelinearne
deformacije u tlu ili likvefakcija).

Pri projektiranju objekata visokogradnje, ovisno o vrsti tla i konstrukciji temelja, kontrolira se deformacija konstrukcije temelja i njezin utjecaj na čitavu
konstrukciju tih objekata.

IX. ARMIRANOBETONSKE KONSTRUKCIJE

Članak 54.

Prema osnovnome konstruktivnom sistemu u visokogradnji postoje ovi sistemi konstrukcija:

1) okvirni sistemi,

2) sistemi od nosivih zidova – dijafragmi,

3) okvirni sistemi u kombinaciji sa zidovima (dijafragmama) ili jezgrama.

Članak 55.

Konstrukcija se objekta visokogradnje bira prema funkciji i namjeni objekta, rješenju u tlocrtu, visini, uvjetima temeljenja te maksimalnome katnom i ukupnom
pomaku navedena objekta za vrijeme potresa.

X. OKVIRNE KONSTRUKCIJE

Članak 56.

Okvirni se sistemi projektiraju kao osnovni sistemi konstrukcije u oba smjera objekta visokogradnje. U pravilu je krutost greda manja od krutosti stupova, čime
se stvaraju uvjeti za pojavu nelinearnih deformacija na krajevima greda.

Članak 57.

Okvirni se sistemi projektiraju tako da su elementi konstrukcije sposobni rasipati seizmičku energiju savijanjem i pojavom nelinearnih deformacija (plastični
zglobovi) na krajevima greda. Nelinearne se deformacije u stupovima izbjegavaju.

Članak 58.

Čvorovi se projektiraju tako da ostanu u linearnom području i pri pojavi nelinearnih deformacija u elementima što ih čvor spaja.

Članak 59.

Grede na ležajima armiraju se dvostrukom armaturom, tako da je μ” ≥ 0,5 μ. Povoljnim odnosom, vlačne armature (μ) i tlačne armature (μ“) povećava se
duktilnost potencijalnih plastičnih zglobova u sistemu.

Članak 60.

Razmak poprečne armature – vilica u grednim nosačima ne smije biti veći od 20 cm, a u blizini se čvorova, na duljini od 0,2 od raspona, razmak vilica
dvostruko smanjuje. Vilice se zatvaraju preklopom po čitavoj duljini kraće strane.

Članak 61.

Stupovi se projektiraju tako da je odnos uvijek , gdje je , da je P uzdužna sila od gravitacijskog opterećenja, F površina presjeka stupa,
a β B = 0,7 βk gdje je βk čvrstoća kocke.

Članak 62.

Razmak poprečne armature – vilica u stupovima ne smije biti veći od 15 cm, a u blizini se čvorova, na duljini od 1,0 m, razmak vilica dvostruko smanjuje. Vilice
u stupovima zatvaraju se preklopom po čitavoj duljini kraće strane.

Članak 63.

Ako je riječ o objektima visokogradnje kod kojih se sistem konstrukcije analizira metodom dinamičke analize, granična se poprečna sila u plastičnim
zglobovima pokriva samo poprečnom armaturom.

Članak 64.

Poprečna se armatura stupova postavlja i kroz čvorne veze.

Članak 65.

Armatura se nastavlja izvan područja plastičnih zglobova i na mjestima najmanjih vlačnih napona. Ako se armatura nastavlja na preklop, to se izvodi bez kuka.

Armature većeg promjera od 30 mm u stupovima nastavljaju se svarivanjem. Pri većem broju profila, armatura se stupova, ako se ne svaruje, vodi kroz dva
kata, čime se nastavlja 50% armature na preklop u svakom katu.

Članak 66.

Ispuna okvirnih sistema izvodi se kao lagana. Ako konstruktivnim mjerama i proračunima nije dokazano da ispuna ne sprečava deformaciju osnovnog sistema
konstrukcije. potrebno je sidriti ispunu ta osnovni sistem (armiranobetonskim vezama ili sličnim mjerama). Sidrenje ispune ne smije povećati krutost i težinu
osnovnoga konstruktivnog sistema.

Ako je konstruktivni sistem fleksibilan, odnosno ako pri potresu može trpjeti relativne deformacije katova veće od (hi – visina i-tog kata u cm), moraju se
dokazivati stabilnost ispune i stupanj njezina oštećenja, upotrebom eksperimentalnih podataka. Stabilnost se ispune mora kontrolirati i u smjeru okomitom na
ravninu zida, prema članku 35. ovog pravilnika.

XI. KONSTRUKCIJE OD ARMIRANOBETONSKIH ZIDOVA (DIJAFRAGMI)

Članak 67.

Konstruktivni se sistemi s dijafragmama projektiraju kao osnovni sistemi konstrukcije u oba smjera.

Površina poprečnog presjeka zidova za svaki ortogonalni smjer ne smije biti manja od 1,5%. brutto površine objekta visokogradnje u tlocrtu.

Članak 68.

Odnos visine prema širini svake dijafragme posebno ne smije biti manji od 2. Debljina zidova ne smije biti manja od 15 cm.

Svaki se otvor u dijafragmama bira tako da što manje smanjuje nosivost pri potresu.

Članak 69.

Elementi se konstrukcije dijafragme i vezne grede iznad otvora projektiraju tako da su sposobni rasipati i seizmičku energiju savijanjem i pojavom nelinearnih
deformacija (plastični zglobovi).

Članak 70.

Dijafragma se vertikalno armira armaturom ili u kombinaciji svarenih mreža i meke armature.

Na krajevima se dijafragme armatura grupira na duljini od 1/10 presjeka. Presjek te armature na svakom kraju dijafragme ne smije biti manji od μ = 0.15%
ukupne površine zida. Srednji dio zida može se armirati svarenim mrežama s presjekom μ = 0,15% ukupne površine zida.

Ukupna vertikalna armatura ne smije biti manja od 0;45% površine horizontalnog presjeka zida.

Članak 71.

Horizontalno se armiranje dijafragmi određuje proračunom, tako da se računska seizmička poprečna sila za razmatranu razinu, određena na način propisan ovim
pravilnikom. pokriva samo horizontalnom armaturom, koristeći se naponima što ih ovaj pravilnik dopušta. Presjek horizontalne armature ne smije biti manji od μ
= 0,20% površine vertikalnog presjeka zida.

Članak 72.

Ako je riječ o visokim objektima visokogradnje za koje se sistem konstrukcije analizira metodom dinamičke analize u skladu s ovim pravilnikom, granična se
poprečna sila u plastičnim zglobovima pokriva samo poprečnom armaturom.

Članak 73.

Dijafragme se projektiraju tako da je odnos , gdje je , da je P uzdužna sila zbog vertikalnog opterećenja u stupu, F površina presjeka
dijafragme, a βB = 0,7 βk.

Članak 74.

Vertikalna se armatura u srednjem dijelu presjeka dijafragme nastavlja na preklop, a na krajevima svarivanjem ili se vodi kroz dva kata, čime se nastavlja 50%
armature na preklop u svakom katu.

Članak 75.

Pri projektiranju se konstrukcija od dijafragmi mora kontrolirati globalna stabilnost konstrukcije na prevrtanje. Pojava dijafragmi zategnutih po cijelom presjeku
otklanja se preraspodjelom zidova u tlocrtu.

Članak 76.

Temelj se proračunava za granična naponska stanja u sistemu dijafragmi, za razinu iznad temeljnih stopa U tom se slučaju za određivanje naponskog stanja u tlu
uzima faktor sigurnosti y = 1.1.

XII. OKVIRNE KONSTRUKCIJE U KOMBINACIJI S ARMIRANOBETONSKIM ZIDOVIMA (DIJAFRAGMAMA) ILI JEZGRAMA

Članak 77.

Seizmičke se proračunske sile okvirnih sistema u kombinaciji sa zidovima (dijafragmama) odnosno jezgrama, proračunavaju prema deformacijskim
karakteristikama svakog elementa osnovnoga sistema konstrukcije.
Okviri se moraju proračunati za najmanju vrijednost od 25% ukupne poprečne seizmičke sile. Dijafragme – jezgre proračunavaju se za vrijednost poprečnih sila
koje se analizom dobivaju u skladu sa stavkom 1. iz ovog članka.

XIII. KONSTRUKCIJE OD PREDNAPREGNUTOG BETONA

Članak 78.

Pod konstrukcijom se od prednapregnutog betona, u skladu s ovim pravilnikom, razumijeva betonska konstrukcija kod koje se primanje seizmičkih utjecaja i
glavno rasipanje seizmičke energije obavlja preko prednapregnutih elemenata. Ako konstruktivni elementi osim čelika za prednaprezanje sadrže i uzdužnu
armaturu od mekog čelika od najmanje 0,45%, ta će se konstrukcija smatrati konstrukcijom od armiranog betona.

Stabilnost se sistema i elemenata konstrukcije dokazuje analitički i eksperimentalno.

Članak 79.

Elementi konstrukcije od prednapregnutog betona projektiraju se tako da su sposobni rasipali seizmičku energiju savijanjem i pojavom nelinearnih deformacija.

Članak 80.

Konstrukcije od prednapregnutog betona, osim čeličnih kabela za prednaprezanje, moraju u presjeku imati 0,20% meke armature radi osiguranja rasipanja
seizmičke energije.

U kritičnim se presjecima, gdje se očekuju nelinearne deformacije, mora posebno osigurati gusta poprečna armatura. koja prima ukupnu graničnu poprečnu silu,
koja se dobiva za granični moment u presjeku povećan za 1.10 puta.

Članak 81.

Čvorne se veze elemenata projektiraju:

1) da granična nosivost središta čvorne veze bude više ili manje jednaka graničnoj čvrstoći elemenata koji se u njoj spajaju,

2) da budu duktilne, čime se osigurava njihova deformabilnost,

3) da se armiraju poprečnom armaturom koja jedino pokriva graničnu poprečnu silu.

Članak 82.

Prednapregnuta se armatura sidri izvan očekivanih zona plastičnih zglobova.

Članak 83.

Deformacije konstrukcija ograničavaju se ovisno o funkciji objekta visokogradnje i utjecaju deformacije na nekonstruktivne elemente u tom objektu.

XIV. ČELIČNE KONSTRUKCIJE

Članak 84.

Čelične se konstrukcije projektiraju tako da budu elementi konstrukcije sposobni rasipati seizmičku energiju savijanjem i pojavom nelinearnih deformacija. Ako
je riječ o okvirnim sistemima, nelinearne se deformacije dopuštaju na krajevima greda ili u dijagonalnim spregovima.

Članak 85.

PIastična se lokalna izvijanja ne dopuštaju u zonama plastičnih zglobova. Čvor se dimenzionira tako da bude sposoban osigurati prijenos graničnih mome nata
savijanja i odgovarajućih poprečnih sila s jednog elementa na drugi bez pojave većih nelinearnih deformacija u zoni čvora.

XV. PREFABRICIRANE KONSTRUKCIJE

Članak 86.

Stabilnost sistema konstrukcije i sistem veza kod prefabriciranih armiranobetonskih, prednapregnutih i drugih prefabriciranih konstrukcija dokazuje se
eksperimentalnom i analitičkom studijom.

Članak 87.

Sistem konstrukcije i sistem veza mora biti jednostavan i jasan. Sistem veza montažnih elemenata mora osigurati monolitnost sistema.

Armatura koja prima vlačne napone od savijanja nastavlja se tako da se osigura prijenos sila u armaturi do granice tečenja.

Članak 88.

Međukatne se konstrukcije konstruiraju tako da budu kruta ploča u svojoj ravnini.

Horizontalni spojevi što povezuju međukatne konstrukcije i vertikalni nosivi elementi moraju se izvoditi tako da osiguraju monolitnost veza i stabilnost čitava
sistema konstrukcije.

XVI. ZIDANE KONSTRUKCIJE

Članak 89.

Osnovni sistem zidanih konstrukcija jesu nosivi zidovi u oba ortogonalna smjera objekta, povezani u visini krutih međukatnih konstrukcija horizontalnim
serklažima.
Pod zidanim se konstrukcijama u ovom pravilniku razumijevaju:

1) obične zidane konstrukcije,

2) zidane konstrukcije s vertikalnim serklažima,

3) armirane zidane konstrukcije (armatura u horizontalnim spojnicama. armatura u sredini zida i armatura na vanjskim stranama zida).

Članak 90.

Pod običnim se zidanim konstrukcijama, u skladu s ovim pravilnikom, razumijevaju zidovi od opeke ili glinenih blokova i drugih materijala povezanih medu
sobom produžnim mortom čvrstoće najmanje M 25.

Članak 91.

Pod zidanim se konstrukcijama s vertikalnim serklažima, u skladu s ovim pravilnikom, razumijevaju zidovi koji su pojačani vertikalnim, serklažima prema
odredbama čl. 98, 100. i 101. ovog pravilnika.

Članak 92.

Pod armiranim se zidanim konstrukcijama, u skladu s ovim pravilnikom, razumijevaju zidovi u produžnom mortu čvrstoće M 50, pojačani armaturom u
horizontalnome ili vertikalnom smjeru.

Članak 93.

Zidane se konstrukcije u spojnicama armiraju horizontalnom armaturom, pri čemu količina armature mora iznositi najmanje 2 ∅ 6 mm na svakih 20 cm visine
zida.

Zidane se konstrukcije u sredini ili na vanjskim stranama zida s vertikalnom i horizontalnom armaturom armiraju tako da se srednji dio armira vertikalnom
armaturom presjeka μ ≥ 0,1% ukupne horizontalne površine zida, a krajnji dijelovi zida, u duljini od 1/10 ukupne duljine horizontalnog presjeka zida,
grupiranom vertikalnom armaturom presjeka μ ≥ 0,1% ukupne horizontalne površine zida. Ukupni presjek vertikalne armature ne smije biti manji od 0,3%
ukupne horizontalne površine zida. Horizontalna armatura ne smije biti manja od 0,1% ukupne horizontalne površine zida.

Članak 94.

Zidane se konstrukcije projektiraju s jednostavnim i pravilnim tlocrtnim rješenjem. Nosivi i vezni zidovi raspoređuju se što ujednačenije u oba smjera objekta.

Podnosivim se i veznim zidovima razumijevaju zidovi debljine d ≥ 19 cm.

Nije dopuštena kombinacija betonskih vertikalnih nosivih elemenata i zidova na pojedinim katovima zgrade.

Nije dopuštena primjena mješovitih sistema odnosno da donji dio objekta visokogradnje bude od armirano-betonskog okvira, a gornji od nosivih zidova.

Članak 95.

Međukatne konstrukcije moraju biti krute u svojoj ravnini. One se izvode kao monolitne armiranobetonske ploče ili kao montažni stropovi s pritisnutom pločom
debljine najmanje 4 cm, armiranom najmanje s po ∅ 6 mm/25 cm u dva ortogonalna smjera.

Međukatne konstrukcije moraju biti povezane sa svim nosivim i veznim zidovima.

Članak 96.

Kod određenih debljina zidova jednog smjera najveći razmak zidova drugog smjera smije iznositi:

1) 5.00 - kod zidova debljine cm,

m 19

2) 6,00 - kod zidova debljine cm,

m 24

3) 6,50 - kod zidova debljine cm,

m 29

4) 7,50 - kod zidova debljine cm.

m 38

Članak 97.

Vertikalni se serklaži obavezno izvode poslije zidanja vezom na zub. Presjek vertikalnih serklaža mora biti jednak debljini zida, ali ne manji od 19/19 cm.

Vertikalni serklaži obavezno se postavljaju na svim uglovima objekta, na mjestima sučeljavanja nosivih zidova i na slobodnim krajevima zidova debljine d ≥ 19
cm.

Kod zidova veće duljine maksimalni razmak između vertikalnih serklaža ne smije biti veći od 5 m.

Članak 98.
Horizontalni serklaži obavezno se izvode na svim zidovima debljine d ≥ 19 cm.

Širina horizontalnog serklaža mora biti jednaka debljini zidova (iznimno mogu biti uži za 5 cm zbog toplinske izolacije). Visina serklaža mora biti barem 20 cm,
ali ne manja od visine međukatne konstrukcije.

Članak 99.

Vertikalni se serklaži armiraju najmanje s 4 ∅ 14 mm, a horizontalni najmanje s 4 ∅ 12 mm.

Članak 100.

Armatura u serklažima određuje se proračunom. Dopušta se proračun zamjenom zidanog panela ekvivalentnom dijagonalom.

Članak 101.

Širina međuprozorskih stupova ne smije biti manja od 2/3 širine otvora za IX i VIII stupanj seizmičnosti i ne smije biti manja od 1/3 širine otvora za VII stupanj
seizmičnosti.

Članak 102.

Najveća širina otvora može iznositi 2,50 m za IX i VIII stupanj seizmičnosti, a 3,50 m za VII stupanj seizmičnosti. Ona se može povećati za najviše 30% ako se
otvor uokviri armiranobetonskim elementima, čvrsto povezanim horizontalnim serklažima u visini međukatnih konstrukcija.

Članak 103.

Pregradni zidovi i zidovi iznad stropa viši od 50 cm moraju biti povezani vertikalnim i horizontalnim serklažima sidrenim u nosive konstrukcije.

Članak 104.

Slobodno stojeći dimnjaci izvode se kao primarne zidane konstrukcije.

Dimnjaci što prolaze kroz krovište odvajaju se dilatacijom od krovne konstrukcije.

Članak 105.

Konzolna stubišta ukliještena u zidove nisu dopuštena.

Članak 106.

Konzolne konstrukcije ukliještene u zidove nisu dopuštene. osim kad se za njih može osigurali kontinuitet sa stropovima.

Članak 107.

Otpornost se zidanih zgrada provjerava metodom dopuštenih napona ili metodom graničnih stanja. Pro« račun ie otpornosti zidova na smicanje obavezan. Ako
je riječ o zgradama odnosa visine i širine veće od 1,5, zidovi se provjeravaju i na savijanje, pri čemu se dopušteni naponi za vertikalno opterećenje zidova
prema tehničkim normativima za zidove zgrada povećavaju za 50%.

Članak 108.

Ako se otpornost provjerava metodom dopuštenih napona, kontroliraju se glavni vlačni naponi u pojedinim elementima (zidovima). a njihove vrijednosti, za
pojedine vrste zidova, ne smiju premašiti vrijednosti dane u tablici 4.

Tablica 4.

σn dop

Tip zidova
Kp/cm2
(Kpa)

0,9
- Puna opeka (6,5 x 12 x 25 cm) MO 100, MM 25
(9)

1,1
- Šuplja opeka (6,5 x 12 x 25 cm) MO 150, MM 25
(11)

0,6
- Modularni blok (29 x 19 x 19 cm) MO 150, MM
25
(6)

0,9
- Modularni blok (29 x 19 x 19 cm) MO 150, MM
50
 (9)

1,3
- Keramizitni blok (39 x 19 x 19 cm) MO 75, MM
50
(13)

gdje je:

σn dop – dopušteni glavni vlačni napon.

Glavni se vlačni napon u pojedinim elementima (zidovima) izračunava prema izrazu:

gdje je:

τo – prosječni napon smicanja u zidnom elementu od potresa što ga prima element,

σo – prosječni napon u zidnom elementu od vertikalnog opterećenja.

Članak 109.

Ako se otpornost provjerava metodom graničnih stanja, uspoređuje se otpornost objekta s ukupnom horizontalnom seizmičkom silom prema članku 21. ovog
pravilnika, pri čemu faktor sigurnosti y iznosi najmanje 1,5.

Otpornost se pojedinoga zidnog elementa proračunava prema izrazu:

gdje je:

σn ruš – glavni vlačni napon u zidu pri rušenju, čije su vrijednosti za pojedine vrste zidova dane u tablici 5.

Tablica 5.

σn ruš

Tip zidova
Kp/cm2
(Kpa)

- Puna opeka (6,5 x 12 x 25 cm) MO 100. MM 1,8

25
(18)

- Šuplja opeka (6,5 x 12 x 25 cm) MO 150, 2,2

MM 25
(22)

- Modularni blok (29 x 19 x 19 cm) MO 150, 1,2

MM 25
(12)

- Modularni blok (29 x 19 x 19 cm) MO 150, 1,8

MM 50
(18)

- Keramizitni blok (39 x 19 x 19 cm) MO 75, 2,7

MM 50
(27)

Članak 110.

Ako se upotrebljavaju zidovi od materijala (blokovi, mort) za koje vrijednosti dopuštenih i graničnih vlačnih glavnih napona nisu dane u tablicama 4. i 5, ti se
naponi utvrđuju na osnovi rezultata eksperimentalnih ispitivanja.

Članak 111.
Dopušteni broj katova za pojedine sisteme zidanih konstrukcija dan je u tablici 6.

Tablica 6.

Seizmički stupanj

Vrsta zidanih IX. VIII. VII.

konstrukcija
stupanj stupanj stupanj

Obične - P+1 P+2

S vertikalnim
P+2 P+3 P+4
serklažima

Armirane P+7 P+7 P+7

Članak 112.

Ako se zidane zgrade ne proračunavaju na potres, konstruiraju se prema ovom pravilniku. Dopušteni se broj katova, nezavisno o sistemu konstrukcije,
ograničava:

- na P + 1 za VIII stupanj seizmičnosti,

- P + 2 za VII stupanj seizmičnosti,

Članak 113.

Za zidanje u seizmičkim područjima dopuštena je upotreba samo produžnoga cementnog morta.

U područjima VII i VIII stupnja intenziteta seizmičnosti upotrebljava se mort čvrstoće najmanje M 25.

U područjima IX stupnja intenziteta seizmičnosti upotrebljava se mort čvrstoće M 50.

Za izvođenje armiranih zidanih konstrukcija u područjima svih stupnjeva intenziteta seizmičnosti upotrebljava se mort čvrstoće M 50.

Nije dopuštena upotreba čistoga cementnog morta.

Članak 114.

Mort se priprema prema unaprijed utvrđenim omjerima. Komponente se morta doziraju težinski, a on se priprema strojno.

Članak 115.

Kvaliteta se materijala utvrđuje statističkim metodama prema propisima o tehničkim mjerama i uvjetima za beton i armirani beton.

XVII. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 116.

Na dan stupanja na snagu ovog pravilnika prestaju važiti odredbe Pravilnika o privremenim tehničkim propisima za građenje u seizmičkim područjima (»Službeni
list SFRJ«, br. 39/64), koje se odnose na objekte visokogradnje.

_______________

Napomena Infolex: Propis je mijenjao »Službeni list SFRJ« 29/83, 20/88 i 52/90.

Temelj preuzimanja: Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN 158/03, čl. 20.).

Kategorija: Pravilnici, Propisi

Sviđa Vam se ovaj članak?

Sviđa Vam se ovaj članak? Pribilježite se i pratite objavu sličnih!

« ZAKON O PROSVJETNOJ INSPEKCIJI

ZAKON O PROGLAŠENJU PLANINE VELEBIT PARKOM PRIRODE »

Izaberi
Traži:
 Pravno područje:
** Sve **
Vrsta propisa:
** Sve **
Godina:
** Sve **

Traži

Pretraga po naslovu

Naslov:
Traži

© Online Pravo 2011. Sva prava pridržana. Odabrane vijesti iz IT svijeta