Naslov izvornika:

Re-thir~king History Kei th Jenkins

© Copyright: Keith Jenkins, 1991.

©Autorska prava Z.'l hrvatsko izdanje: Srednja Europa, d. o. o.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio knjige ne smije fotokopira ti ili Promišljanje historije
umnažati na bilo koji drugi način bez pismenog odobrenja nositelja
autorskih prava.

Prijevod s engleskog jezika iz originalnog izdanja koje je objavio

Routledge, a member ofTaylor & Francis Group.

Urednik
prof dr. Damir Agičić
Prevela
Stručna redaktura knjige Snježana Koren
doc. dr. Zrinka Blažević

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 673254.

ISBN 978-953-6979-55-4

Tiskanje knjige financijski je pomoglo Ministarsrvo znanosti, obrazovanja

i športa RH i Ministarsrvo kulture RH.

srednja europa
Zagreb 2008.
 l. Što je historija Prethodni odlomak nije jednostavan. Iznio sam brojne
tvrdnje, no sve se one zapravo vrte oko razlike između proš-
losti i historije. Ključno je razumjeti ovu razliku, jer ako se
ona shvati onda će, zajedno s raspravama kojima daje poti-
caj, pomoći da se razjasni što je historija u teoriji. Sukladno
U ovom ću poglavlju pokušati odgovoriti na pitanje "što
tome, ispitat ću stajališta koja sam upravo iznio, promatra-
je historija?". Kako bih to uradio, u početku ću razmotriti
jući detaljnije razliku između prošlosti i historije, a zatim
što je historija u teoriji; zatim ću ispitati što je historija u
razmotriti neke od glavnih posljedica koje iz toga proizlaze.
praksi; konačno, spojit ću teoriju i praksu u definiciju -
Dopustite mi da započnem s idejom da je_ historija dis-
za koju se nadam da je dovoljno iscrpna kako bi pružila
kurs o prošlosti, no kategorički različit od nje. To vam se
razumno uporište ne samo za postavljeno pitanje već i za
može učiniti neobičnim ako prije niste zapazili tu razliku
neke rasprave i pozicije koje ga okružuju.
ili ako niste o njoj previše razmišljali. Jedan od razloga za-
što je tomu tako, zašto ta razlika uglavnom ostaje nerazjaš-
O teoriji njenom, jest stoga Što, kao govornici s engleskog govor-
nog područja, često gubimo iz vida činjenicu da zapravo
Na teorijskoj razini iznio bih dva stajališta. Prvo (koje ću postoji razlika između historije - onoga što je zapisano/
ocrtati u ovom odlomku te dalje razraditi) jest da je historija zabilježeno o prošlosti - i same prošlosti, jer riječ povijest
zapravo jedan od različitih diskursa o fizičkom svijetu u kojem pokriva oboje. 10 Stoga bi bilo poželjno uvijek registrirati tu
živimo. Ti diskursi ne stvaraju svijet, ali ga određuju i daju razliku i koristiti termin "prošlost" za sve ono što se prije
mu cjelokupno značenje koje ima. Onaj djelić svijeta koji je događalo, a riječ 'historiografija'- koja se ovdje odnosi na
(navodni) objekt historijskog istraživanja jest prošlost. Stoga zapise povjesničara- za historiju. Bila bi dobra praksa u po-
je historija kao diskurs različita kategorija od onoga o čemu -trebljavati riječ "Povijest" (s velikim P) tako da ukazuje na
(taj diskurs) govori, tj. prošlost i historija nisu isto. Tome još sveukupnost tih veza (prošlost kao objekt pažnje povjesni-
treba dodati da prošlost i historija nisu povezane do te mjere čara, historiografija kao način na koji joj se povjesničari
da je neophodno samo jedno čitanje prošlosti. Prošlost i posvećuju). Ipak, stare navike je teško iskorijeniti, te je mo-
historija plutaju neovisno jedna od druge, odvojene su u guće da i sam koristim riječ "povijest" podjednako za ozna-
vremenu i prostoru. Različite diskurzivne prakse mogu čitati čavanje prošlosti, historiografije i totaliteta tih odnosa. No,
isti predmet istraživanja na različite načine (krajolik se može
treba zapamtiti da, ako i kad to činim, stalno imam na
različito čitati/interpretirati od strane geografa, sociologa, pameti navedenu razliku - a trebali biste je imati i vi.
povjesničara, umjetnika, ekonomista, itd.). Unutar svakog
No, moglo bi se vrlo lako dogoditi da se ovo razjašnje-
od tih diskursa postoje različita interpretativna čitanja u nje o razlici između prošlosti i historije čini nedosljednim.
vremenu i prostoru; kada je historija u pitanju, to pokazuje
histo rio grafija.
10 J. Sturrock, Structuralism, London, Paladin, 1986., str. 56.

16

,_.-.,...._• ...,.,...m: :w •• w....."..• IQS • • wc;ez•w A a ...u.",s.u,.,.,;;..,.,.,

-wr--=--~--...,--.,.,.m .. s... ..<x.,.,.~..,._,.-1'1..._.,.",.........,",_...,.. ·,.e» ::s
!l>."
 Netko se može pitati: Pa što onda? Zašto je to važno?
Dopustite mi da ponudim .. tri primjera. o tome zašto je
važno razumjeti razliku između prošlosti i historije.
L Prošl~st.sc: j~4t:~~- 4<?g~4i.~~· Više je nema, a po-
vjesničari je mogu ponovo oživjeti samo pomoću
veoma različitih medija, na primjer knjiga, člana­
ka, dokumentarnih filmova itd., a ne kao stvarne
događaje. Prošlosti više nema, a historija je ono što
nastaje dok povjesničari rade svoj posao. Historija
je rezultat rada povjesnfč~ua (i/ili onih koji djeluju
poput povjesničara). Kad se povjesničari susretnu,
jedno od prvih pitanja koje si međusobno postav-
',l
:ill ljaju jest na čemu trenutačno rade. Upravo te rado-
l i'
ve, utjelovljene u knjigama, časopisima itd., čitate
'
'i, kad se bavite historijom ("Idem na sveučilište kako
bih čitao/čitala historije 11 .") To zapravo znači da
se historija doslovce nalazi na policama knjižnica
i drugih mjesta. Tako, ako započinjete s kolegijem
o Španjolskoj u 17. stoljeću, nećete otići ni u 17.
stoljeće niti u Španjolsku; otići ćete u knjižnicu,
potpomogn'llti popisom literature. Tamo se nalazi
sedamnaestostoljetna Španjolska - unutar brojeva
decimalnog sustava -jer gdje vas drugdje nastavni-
ci šalju kako biste o tome "pročitali"? Mogli biste,
naravno, otići na još neka mjesta gdje možete naći
druge tragove prošlosti - npr. u španjolske arhive
- no, gdjegod otišli, morat ćete tamo "čitati". To
čitanje nije spontano ili prirodno, već naučeno -
primjerice na različitim tečajevima - te utemeljeno
(osmišljeno) na informacijama iz drugih tekstova.
Historija je intertekstualni, lingvistički konstrukt.
ll U originalu "to read history", (op. prev.)
18
l
---- ~---·--
2. Recimo da za maturu12 proučavate dio engleske po-
vijesti - šesnaesto stoljeće - i pritom koristite jedan
glavni udžbenik: knjigu Goeffreya Eltona England
under the Tudors. U razredu ste raspravljali o razli-
čitim aspektima šesnaestog stoljeća, imate bilješke
s nastave, no za svoje eseje i glavninu ponavljanja
koristite Eltona. Kada ste izašli na ispit, pisali ste ga
u Eltonovoj sjeni. Uspješno ste ga položili te stekli
diplomu iz engleske historije, kvalifikaciju za raz-
matranje određenih aspekata "prošlosti". No, za-
pravo bi bilo ispravnije reći da ste položili ispit iz
poznavanja Eltonove knjige: jer Što je, zapravo, na
ovom stupnju vaše "čitanje" engleske prošlosti ako
ne čitanje koje u osnovi nudi autor te knjige?
3. Ova dva kratka primjera o razlici između prošlosti
i historije mogu se činiti bezazlenima, no zapravo
mogu imati golem učinak. Na primjer, iako su mi-
lijuni žena živjeli u prošlosti (u Grčkoj, Rimu, sred-
njem vijeku, Africi, Americi ... ), tek se neke od njih
pojavljuju u historijskim tekstovima. Žene su, da
upotrijebimo ovu frazu, bile "skrivene od historije",
tj. sustavno isključivane iz većine povjesničarskih
prikaza. Zbog toga su danas feministi/feministki-
nje zaokupljeni/zaokupljene "vraćanjem žena u hi-
storijske zapise", dok i muškarci i žene usmjeravaju
pozornost na međusobno povezane konstrukcije
12 U originalu A level- završni ispit koji se u engleskim školama pola-
že u dobi od 18 godina. A-level tečajevi predstavljaju neobvezni dio
srednjoškolskog obrazovanja u dobi od 17 i IS godina koji se očekuje
od svih učenika koji se žele upisati na fakultet. Uspješno položeni
ispit uvjet je za upis na odgovarajući studij (op.prev.).
19
 . .
mas ku ltmteta.
13 u
ovom trenutku treba zastati
i razmisliti koliko je drugih grupa, ljudi, naroda,
klasa ispušteno iz historije i zašto. Također je vri-
jedno razmisliti koje bi bile posljedice kad bi takve
"ispuštene" grupe došle u središte historijskog pri-
kaza, a grupe koje su dosad bile središnje našle se na
marginama.
Kasnije će biti još govora o značenju i mogućnostima
razrade te razlike između prošlosti i historije, no sada
bih želio razmotriti još jedan argument iz prethodnog
odlomka. Tamo sam rekao kako treba razumjeti da prošlost
i historija nisu do te mjere povezane da bi iz toga nužno
proizlazila samo jedno čitanje bilo koje prošle pojave. Isti
predmet istraživanja može se urazličitim diskursima čitati
na različite načine, dok istovremen~ unutar svakoga od
njih postoje različita čitanja ovisno o vremenu i prostoru.
Kako bih to ilustrirao, zamislimo da kroz prozor mo-
žemo vidjeti krajolik (iako ne u potpunosti jer ga prozorski
okvir doslovce "uokviruje"). U prednjem planu možemo
vidjeti nekoliko cesta; iza njih redove kuća duž drugih ce-
sta; možemo vidjeti valovita polja i seoske kuće; nekoliko
milja dalje, na horizontu, vidimo hrptove brežuljaka. Na
nešto većoj udaljenosti vidimo trgovište. Nebo je vodena-
sto plave boje.
L,.-:;;,:, U ~arnom ~r~joliku nema ničega Što bi upućivalo nage-
f.· - · o~rafiJu. Ipak Je Jasno da ga geograf može prikazati geograf-
,_ skt. Tako ona/on može čitati zemlju kao prikaz specifičnih
uzo:a~a polja i načina obrađivanja zemlje; putovi mogu po-
start dw lokalne/regionalne komunikacijske mreže; farme i
13 ~i~jeti, npr., Čas~pis History and Gender, Blackwell, koji je počeo izla-
Zltl 1989.; V. Se1dler, Rediscovering Masculinity, London, Routledge,
1989.; E. Showlater, SpeakingofGender, London, Routledge, 1989.
20
·----- ----~_" _____
gradovi mogu se čitati u odnosu na specifičnu distribuciju
stanovništva; reljefna karta može prikazati teren, klimatska
geografija može objasniti klimu/vrijeme te sukladno tome
tipove navodnjavanja. Na taj način pogled na krajolik može
postati nešto drugo - geografija. Na sličan način sociolog
može konstruirati isti krajolik sociološki: ljudi u gradu mogu
postati podaci za strukturu zanimanja, veličinu obitelji itd.;
distribucija stanovništva može se razmatrati u odnosu na
klasu, dohodak, dob, spol; može se promatrati kako klima
utječe na dokolicu, i tako dalje.
Povjesničari također mogu prenijeti isti krajolik u svoj
diskurs. Današnji izgled polja može se uspoređivati s onima
prije ograđivanja; današnja populacija s onom iz 1831. ili
1871; može se analizirati vlasništvo nad zemljom i politička
moć tijekom vremena; može se ispitivati kako djelić krajo-
lika u vidokrugu postaje nacionalni park, kada i kako su
željeznice i kanali prestali funkcionirati, i tako dalje.
Ako sada pretpostavimo da u samom pogledu na kra-
jolik nema ničeg intrinzičnog što bi upućivalo na geogra-
fiju, historiju, sociologiju, itd., onda možemo jasno vidjeti
da, iako povjesničari i ostali nisu izmislili prizor (sve je to
zaista tamo), iznašli su sve deskriptivne kategorije i svako
značenje koje mu se pridaje. Oni konstruiraju analitičke i
metodološke alate kako bi iz tog sirovog materijal~ obliko-
vali svoje načine čitanja i govora o njemu: diskurs. U tom
smislu čitamo svijet kao tekst, a takva su čitanj~, logično,
beskonačna. Kad to kažem, ne mislim da mi tek izmišljamo
priče o svijetu/prošlosti (to jest, da mi poznajemo svijet/
prošlost i onda o njima izmišljamo priče), već je ta tvrd-
nja još snažnija: da svijet/prošlost dolazi do nas uvijek već
u obliku priča te da ne možemo izaći iz tih priča (pripovi-
jesti) i provjeriti odgovaraju li one stvarnom svijetu/prošlo-
sti, jer te "uvijek već" pripovijesti zapravo tvore "stvarnost".
21

To u razmatranom primjeru znači da krajolik (koji samo
čitanjem dobiva značenje) ne može odrediti takva čitanja
jednom zauvijek; stoga geografi mogu beskonačno interpre-
tirati i reinterpretirati (čitati i ponovo čitati) krajolik dok
raspravljaju samo o onome što je ovdje rečeno "geografski".
Nadalje, treba uzeti u obzir da geografija kao diskurs nije
uvijek postojala. To znači da čitanja geografa ne samo da
su jednom morala započeti, ne samo da su se razlikovala
ovisno o vremenu i prostoru, već i da su geografi također
različito razumijevali/čitali ono što tvori diskurs unutar ko-
jega djeluju: to jest, samu geografiju kao način čitanja svijeta
treba interpretirati/historizirati. A tako je i sa sociologijom i
historijom. Sociolozi i povjesničari različito su interpretirali
iste pojave unutar diskursa koji su uvijek u pokretu, koji se
stalno raščlanjuju i ponovo oblikuju, uvijek su pozicionirani
i uvijek se pozicioniraju; stoga oni koji te diskurse koriste
trebaju ih stalno preispitivati.
Pretpostavimo u ovom trenutku kako je dokazano sta-
jalište o tome da je historija kao diskurs kategorički razli-
čita od prošlosti. No, na početku poglavlja sam rekao da
ću na teorijskoj razini u odnosu na pitanje što je historija
iznijeti dva stajališta. Evo drugoga.
Uzmemo li u obzir razliku između prošlosti i historije,
pred povjesničarom koji nekako želi uloviti prošlost unutar
svoje historije stoji sljedeći 'PJobl~) kako ponovo povezati
prošlost i historiju? Način na koji se ova veza nastoji uspo-
staviti, na koji povjesničari pokušavaju spoznati prošlost,
ključan je za određivanje mogućnosti onoga što historija
jest i onoga Što može biti, ne najmanje zbog toga što histo-
rija, time što polaže pravo na znanje (a ne na vjerovanje ili
pretpostavke), postaje diskursom kakav jest (ono što po-
kušavam reći jest da se povjesničari obično ne doživljavaju
22
..._"____ l
14
kao pisci fikcije, iako to nehotice možda i jesu). Ipak,
zbog razlike između prošlosti i historije, zbog toga što je
predmet istraživanja povjesničara u većini svojih očitovanja
zapravo odsutan jer su preostali tek tragovi prošlosti, jasno
je da postoje svakojake vrste ograničenja koja kontroliraju
zahtjeve za znanjem koje mogu postaviti povjesničari. Za
mene postoje tri veoma" P!oblematična teorijska područja
u pokušaju pove~ivanja PE?"~l~sti i historije: područje epi-
stemologije, metodologije i ideologije. O svakom od njih
treba raspraviti želimo li shvatiti što je historija.
Epistemologij~ (grč. episteme = znanje) se odnosi na fi-
lozofsko područje teorija o spoznaji. Ovo se područje bavi
našim mogućnostima stjecanja znanja o bilo čemu. U tom
je smislu historija dio jednog drugog diskursa, filozofije,
te sudjeluje u općem pitanju o tomej~_2_je_moguće znati,
s obzirom na svoje vlastito područje spoznaje - prošlost.
I ovdje već možda uočavate problem jer, ako je teško spo-
znati nešto što postoji, još je teže nešto reći o subjektu po-
put "prošlosti u historiji" kojeg, zapravo, više nema. Čini
se očiglednim da je stogasvako takvo znanje provizorno
te da ga konstruiraju povjesničari ~a-~eći pod raznim vr-
stama pretpostavki i pritisaka koji, naravno, .tiisu.ajelovali
na ljude u prošlosti. Bez obzira na sve to, stalno susre-
ćemo povjesničare koji nam pokušavaju prikazati spektar
stvarne prošlosti, objektivne prošlosti, u odnosu na koju
su njihovi prikazi točni i čak istiniti. Smatram da takve
14 O odnosu između povijesti i fikcije vidjeti: H. White, 7he Content of
the Form, London, Johns Hopkins University Press, 1987.; L. Hut-
cheon, A Poetics of Post-Modernism, London, Routledge, 1988.; T.
Bennett, Outside Literature, London, Routledge, 1990.; V. Descom-
bes, Modern French Philosphy, Cambridge, Cambridge University
Press, 1980., osobito 4. poglavlje; H. White, Tropics of Discourse,
London, Johns Hopkins University Press, 1978., osobito 5. poglavlje
'The Fictions of Factual Representation'.
23
 "certističke" 15 pretenzije nije - niti je ikad bilo - moguće
ostvariti, te bih ustvrdio kako bi to u našoj sadašnjoj si-
tuaciji trebalo biti očigledno - o čemu ću raspravljati u
trećem poglavlju. Pa ipak, prihvatiti tako nešto, dozvoliti
postojanje dvojbi, jasno utječe na vaše shvaćanje historije,
tj. dijelom p~uža odgovor na pitanje što historija jest i što
bi mogla biti. Jer priznati da zapravo n~ znamo, da vi~
dima historiju kao nešto što (logično) može biti sve što
želimo da bude (to omogućava razlika između činjenica
i vrednovanja; osim toga, postoji tako mnogo historija),
znači postaviti pitanje o tome kako su se određene hi-
storije konstruirale u baš takvom obliku, a ne u nekom
drugom: To pitanje nije samo epistemološke naravi, već
i -metodološke i ideološke. Ovdje se spoznaja o prošlosti,
te način na koji dolazimo do nje, isprepleće s moći. No,
do toga u stanovitom smislu dolazi - a ovu točku treba
naglasiti- samo zbog epistemološke krhkosti historije. Jer,
kad bi bilo moguće znati jednom zauvijek što se dogodilo,
tada više ne bi bilo potrebe da se pišu nove historije niti
bi imalo smisla da bezbrojni povjesničari ponavljaju iste
stvari na isti način? Historija (povijesna konstrukcija, a ne
"prošlost/budućnost") bi prestala, a iako vam se čini da
je ideja o zaustavljanju historije (po~esničara) apsurdna,
ona to zapravo nije: dokidanje povijesti/historije nije samo
dio npr. Orwellove 1984, nego i dio europskog iskustva u
1930-im godinama - stvarnog vremena i prostora koji su
potaknuli Orwella da ih razmatra.
15 U engleskom izvorniku autor koristi termin certain tist za koji u hr-
vatskom jeziku ne postoji adekvatan prijevodni ekvivalent. Zato smo
odlučili koristiti pridjev "cerristički" koji je izveden od !arinskog cer-
tus, 3 (siguran, pouzdan, izvjestan) koji se rabi kao tehnički termin u
teoriji spoznaje (op. prev.).
24
Epistemološka krhkost, dakle, omogućava da se čitanja
povjesničara razlikuju (jedna prošlost - mnogo historija).
Što to onda čini historiju epistemološki krhkom? Četiri su
osnovna razloga.
Kao prvo (sljedeći tekst temeljim na argumentima
Davida Lowenthala iznesenima u knjizi The Past is a
Foreign Countrjfi), nijedan povjesničar ne može obraditi,
a stoga ni ponovo oživjeti, totalitet prošlih događaja jer
je njihov "sadržaj" doslovce neograničen. Nitko ne može
opisati više od djelića onoga što se dogodilo, nijedan po-
vjesničarski prikaz nikada u potpunosti ne korespondira
s prošlošću: nepreglednost prošlosti isključuje totalnu hi-
storiju. Najveći dio informacija o prošlosti nikada nije ni
-~abilježen, a većina ostalih je iščeznula.
Drugo, nijedan prikaz ne !!loŽe vratiti prošlost onakvu
kakva je bila jer ona nije postojala u obliku pripovijesti
već događaja, situacija itd. Kako prošlosti više nema, ni-
jedan se prikaz ne može s njome usporediti, već samo s
drugim prikazima. "Ispravnost" povjesničareva prikaza
prosuđujemo samo u usporedbi s interpretacijama drugih
povjesničara, ne postoji točal:!__P.E!.~:l~ prava historija koja
nam zapravo omogućava da provjerimo sve druge prikaze:
nema intrinzično ispravnog "teksta" u odnosu na kojeg
su sve druge interpretacije samo varijacije; varijacije su
sve što postoji. Ovo je jezgrovito sažeo kulturalni kritičar
Steven Gile5 kada primjećuje da se ono što se nekoć do-
gađalo uvijek opaža kroz nataložene naslage prethodnih
interpretacija te kroz čitalačke navike i kategorije koje su
razvili prethodni/sadašnji interpretativni diskursi. 17 Ovo
16 D. Lowenthal, The Past is a Foreign Country, Cambridge, Cambridge
University Press, 1985., osobito 5. poglavlje
17 S. Giles, 'Against Interpretation', The British journal of Aesthetics,
28, l, 1988. Sličan je zaključak, iako iz posve drugih razloga, iznio
25
opažanje omogućava nam iznijeti mišljenje kako ovakav
način gledanja na stvari zapravo nužno pretvara prou-
čavanje historije (prošlosti) u proučavanje historiografije
(povjesničara), dok se historiografija ne smatra samo do-
datkom proučavanju povijesti već kao nešto od čega se
ona, zapravo, sastoji. To je područje kojem ćuse vratiti u
drugom poglavlju; no sada krenimo na)reću točku.
Ona glasi: Bez obzira koliko se neka historija može
provjeriti ili koliko je široko prihvaćena, ona nužno ostaje
osobni konstrukt, manifestacija povjesničareve perspek-
~iv~· kao "pripovjedača". Za razliku od neposrednog pam-
ćenja (koje je i samo sumnjivo), historija se uvijek oslanja
na zapaž:J.nja isvjedočenja neke druge osobe: promatramo
je' pomoću tumača koji stoji između prošlih događaja i
naših čitanja tih događaja. Naravno, kao što Lowenthal
kaže, pisana historiografija "u praksi" ograničava slobodu
povjesničara da piše· što god želi time što čitatelju omo-
gućava pristup njegovim/njezinim izvorima. No, povje-
sničareva gledišta i sklonosti još uvijek oblikuju odabir
pgyjjesnoga materij;tla, a naši osobni konstrukti odlučuju
što ćemo s njima uraditi. Prošlost koju "znamo" uvijek je
uvjetovana našim vlastitim gledištima, našom vlastitom
"sadašnjošću". Jednako kao što smo mi sami proizvod
prošlosti, isto tako je znana prošlost (historija) uvijek naše
vlastito djelo. Nitko, koliko god bio uronjen u prošlost,
Michael Oakeshotc u djelu On History, Oxford, Blackwell, 1983. Za
Oakeshotta, historijski shvaćena prošlost je rezultat kritičkog istraži-
vanja određenog tipa "koje se ne može pronaći nigdje nego u historij-
skim knjigama ... historija je... istraživanje u kojemu se izvorni preži ci
prošlosti razlažu u njihove sastavne dijelove kako bi se kritički upo-
trijebili kao posredni dokazi na temelju kojih se zaključuje o proš-
losti koja se nije sačuvala; prošlost sastavljena od tijeka povezanih
povijesnih događaja ... i sabranih u odgovore na pitanja o prošlosti
koja formulira povjesničar" (str. 33).
26
______
............ _............
..., ,.....,.
ne može se odreći vlastitih znanja i pretpostavki. Kako bi
objasnili prošlost, bilježi Lowenthal, ':povjesničari idu da-
lje od stvarnih zapisa kako bi oblikovali hipoteze uteme-
ljene na sadašnjim načinima razmišlj_~!lja ... 'mi smo mo-
derni, pa stoga naše riječi i misli ne mogu biti ništa drugo
do moderni', zabilježio je Maitland, 'prekasno je za nas
da budemo ranosrednjovjekovni Englezi"'. 18 Malo je stoga
ograničenja oblikovnoj moći koju imaju interpretativne,
19
imaginativne riječi. "Pogledajte", reče pjesnik Hlebnikov
"sunce se pokorava mojoj sintaksi". 20 ::Pogledajte", reče
. povjes~i?_ar, "prošlost se pokorava ~-oj?) interpreta~i~i ".
Sve ovo može samo po sebi zvučati ponešto pjesnički,
pa se stoga tvrdnja o izvorima koji istovremeno sprječa­
vaju povjesničarevu potpunu slobodu, no ipak ne uređuju
stvari u tolikoj mjeri da bi zaustavili beskonačne interpre-
tacije, može ilustrirati općepoznatim primjerom. Postoje
suprotstavljena mišljenja o Hitlerovim namjerama nakon
dolaska na vlast te o uzrocima Drugoga svjetskog rata.
Jedna takva čuvena i dugotrajna rasprava vodila se između
A. J. P. Taylora i H. Trevor-Ropera. Njihova razmimo-
ilaženja nisu se temeljila na njihovim povjesničarskim
kvalitetama; obojica su veoma iskusni, obojica posjeduju
"vještine", obojica mogu čitati dokumente. U ovom slu-
čaju, često čitaju iste dokumente, pa ipak se razilaze u mi-
šljenjima. Stoga, iako izvori mogu spriječiti da se kaže bilo
što, ipak na temelju istih događaja/izvora ne mora nužno
uslijediti samo jedno i jedino čitanje.
Tri navedena razloga njezine epistemološke slabosti
temelje se na ideji da je historija manje od prošlosti; da
18 Lowenthal, nav. dj., str. 216.
19 Velimir Hlebnikov, ruski futuristički pjesnik (op. ur.).
20 G. Steiner, After Babel, Oxford, Oxford University Press, 1975., str.
234.
27
__-·.
, --~-,_-.;
, Q&tf'k--M \U--""' '·•J+ fi'''!_•~
povjesničari mogu razotkriti tek njezine djeliće. No, če­
tvrta točka naglašava ~a, _gledajući unatrag, možemo na
n~ki način'doznati :~i~~ o prošlosti nego onov~emeni ljudi.
Prevodeći prošlost u moderne termine i koristeći znanja
koja su možda prije bila nedostupna, povjesničar otkriva
ono što je o prošlosti bilo zaboravljeno te spaja djeliće koji
nikad prije nisu bili spojeni. Ljudi i socijalne formacije su
stoga zahvaćeni procesima koji se mogu vidjeti samo retros-
pektivno, a dokumenti i drugi tragovi istrgnuti su iz svojeg
originalnog konteksta svrhe i funkcije kako bi ilustrirali, re-
cimo, obrazac koji njihovim autorima možda ni izdaleka ne
bi imao smisla. To je, kao što kaže Lowenthal, neizbježno:
historija uvijek spaja, mijenja, prenaglašava određene aspekte
prošlosti: "vrijeme je zgusnuto, detalji odabrani i istaknuti,
djelovanje usredotočeno, odnosi pojednostavljeni, ne kako
bi [namjerno] preoblikovali ... događaje nego kako bi. .. im
dali smisao". 21 Čak i najempiričniji kroničar mora izmisliti
narativnu strukturu da bi dao oblik prostoru i vremenu:
"Res gestae možda mogu biti nizanje jedne proklete stvari
za drugom ... no ne mogu se prikazati u takvom obliku jer
bi se iz njih izostavilo cjelokupno značenje". 22 Osim toga,
zato Što priče naglašavaju povezanosti, a umanjuju ulogu
prekida, historije koje poznajemo, zaključuje Lowenthal,
čine se mnogo razumljivijima nego što imamo razloga za
vjerovati da je to bila sama prošlost.
Ovo su, dakle, glavna (i dobro poznata) epistemološka
ograničenja. Ocrtao sam ih na brzinu i impresionistički,
a vi možete nastaviti sami s čitanjem Lowenthala i dru-
gih autora. No, sada namjeravam krenuti dalje. Jer, ako
su ovo epistemološka ograničenja spoznatljivog, onda se
ona očigledno isprepleću s načinima na koje povjesničari
21 Lowenthal, nav. dj., str. 218
22 Ibid., str. 218
28
nastoje saznati što više mogu. No, kod . povjesniča_r§kih
, ,metoda, kao i kod epistemologije, nema ultimativnih
p~stupaka koji se moraju koristiti zbog toga što su točni;
metode povjesničara podjednako su krhke kao i njihova
epistemologija.
Do ovog trenutka sam dokazivao daj~ 11istorija pro-
mjenjiv diskurs kojeg konstruiraju povjesničari, te da iz
samog postojanja prošlosti nužno ne proizlazi samo jedno
moguće čitanje: promijeni li se način gledanja ili perspek-
tiva, pojavit će se novo čitanje. No, iako povjesničari sve
to znaju, čini se da to većina sustavno ignorira te usprkos
}ome nastoji postići objektivnost i istinu. A ta se nastoja-
nja za istinom izbijaju i~ icle~i;ške/met~.d~loške pozicije.
Negdje na empirističkoj desnici, G. Elton u svojoj
knjizi The Practice of Historj3 , na početku poglavlja o
istraživanju, tvrdi: "Proučavanje povijesti se, stoga, svodi
na potragu za istinom". lako isto poglavlje završava ni-
zom kvalifikacija - "On [povjesničar] zna da je ono što
proučava stvarno, ali zna da tu stvarnost ne može istra-
žiti u potpunosti. .. zna da proces historijskog istraživanja
i rekonstrukcije nikada nije završen, ali je također svje-
stan da to ne čini njegov rad nestvarnim ili nevaljanim"
- očigledno je da takva upozorenja ozbiljno ne utječu na
Eltonovu početnu tvrdnju o "potrazi za istinom".
Negdje na marksističkoj ljevici, E. P. Thompson u knjizi
The Poverty of Theorj 4 piše da "već neko vrijeme ... mate-
rijalističkoj koncepciji historije... raste samopouzdanje.
Kao zrela praksa ... možda je najsnažnija disciplina koja
proizlazi iz marksističke tradicije. Čak i tijekom mojeg ži-
vota ... napredak je bio značajan, te se može pretpostaviti
23 G. Elton, The Practice of HiJtory, London, Fontana, 1969., str. 70,
112-113
24 E. P. Thompson, The Poverty of Theory, London, Merlin, 1979., str. 193.
29
da je to napredak znanja." Thompson priznaje kako to ne
znači da je takvo znanje može "znanstveno dokazati", no
bez obzira na to drži ga stvarnim znanjem.
Negdje u empirističkom centru, A. Marwick u knjizi
Ihe Nature oJHistorj5 svjestan je onoga što naziva "subjek-
tivnom dimenzijom" povjesničareva izvještaja. No, za njega
to ne počiva, recimo, na ideološkoj poziciji povjesničara,
već u prirodi dokaza jer su povjesničari "zbog nesavršeno-
sti svojih izvornih materijala prisiljeni na znatnije iskaziva-
nje osobnih interpretacija". Zbog toga Marwick tvrdi da
je posao povjesničara razviti "stroga metodološka pravila" .
kako bi mogli reducirati svoje "moralne" intervencije. Tako
se Marwick povezuje s Eltonom: "Eltonu je stalo dokazati
kako, iako historijsko objašnjenje ne ovisi o univerzalnim
zakonima, to ne znači da njime ne upravljaju veoma stroga
pravila." I tako, za sve te povjesničare istina, znanje i legiti-
mitet proizlaze iz strogih metodoloških pravila i procedura
i upravo one zauzdavaju interpretativnu bujicu.
Moji su argumenti drugačiji. Za mene, ono što odre-
đuje interpretaciju u konačnici se nalazi izvan metode i do-
kaza- u ideologiji. Jer, iako bi se većina povjesničara slo-
žila s time da je rigorozna metoda važna, postoji problem
kad treba odrediti o kojoj se to rigoroznoj metodi govori.
Marwick u vlastitu poglavlju o metodologiji donosi odabir
na temelju kojeg netko (pretpostavlja se) može birati. Koga
biste željeli slijediti? Je li to Hegel, Marx, Dilthey, Weber,
Popper, Hempel, Aron, Collingwood, Dray, Oakeshott,
Danto, Callie, Walsh, Atkinson, Leff ili Hexter? Biste li
se željeli pridružiti modernim empiristima, feministima,
školi Anala, neomarksistima, neostilistima, ekonometri-
čarima, strukturalistima ili poststrukturalistima, ili čak
25 A. Marwick, lhe Nature of History, London, Macmillan, 1970., str.
187, 190
30
samom Marwicku, da navedemo samo 25 mogućnosti? A
to je tek kratak popis! Stvar je u tome da čak i kad napra-
vite odabir, postavlja se pitanje prema kojem kriteriju ćemo
to uraditi? Kako netko može znati koja bi metoda vodila
"istinitijoj" prošlosti? Naravno da je svaka metoda rigo-
razna, tj. koherentna i konzistentna unutar sebe, no isto
tako i autoreferentna. To jest, svaka vas može uputiti kako
unutar vlastitih granica izvesti valjane argumente, no pod
pretpostavkom da to rade i sve drugi ponuđeni pristupi,
ostaje problem kako napraviti razliku između 25 ponuđe­
nih alternativa. Thompson je rigorozan, isto tako i Elton;
na temelju čega se vrši odabir? Na temelju Marwickova
odabira? No, zašto njegovoga? Nije li na kraju vjerojatno
da ćemo odabrati, recimo, Thompsona, jer nam se dopada
njegov metodološki pristup; dopadaju nam se njegovi ra-
zlozi za bavljenje historijom: jer, ako je sve ostalo jednako,
na temelju čega drugoga netko može zauzeti stav?
Da zaključimo. Rasprava o metodi kao putu prema
istini jest zabluda. Postoje različite metode bez ikakvih
dogovorenih kriterija za odabir. Ljudi poput Marwicka
često tvrde kako se, usprkos svih metodoloških razlika iz-
među, recimo, empirista i strukturalista, svi ipak slažu o
onome što je temeljno. No, to opet nije tako. Činjenica je
da strukturalisti ne žale truda kako bi vrlo precizno obja-
snili da nisu empiristi; činjenica je da su oni iznašli svoje
specifične pristupe baš kako bi se razlikovali od drugih.
Čini se kako je to argument koji su Marwick i drugi po-
nešto zanemarili.
Želim se sada nakratko pozabaviti još jednim metodo-
loškim argumentom koji se redovito pojavljuje u uvodnim
raspravama o "prirodi historije". Radi se o konceptima, a
argument glasi: moguće je da se razlike među metodama
ne mogu likvidirati, no ne postoje li ključni koncepti koje
31
 svi povjesničari upotrebljavaju? Ne implicira li to barem
neka zajednička metodološka polazišta?
Točno je da se u svim vrstama historija stalno susre-
ćemo s takozvanim "historijskim konceptima" (time što
ih ne zovemo "historijskim konceptima" oni se čine im-
personalnima i objektivnima, kao da pripadaju povijesti/
historiji/historiografiji koja se nekako proizvodi sama od
sebe). Ne samo to, na njih se redovito ukazuje kao na
samu "jezgru" povijesti. To su koncepti poput kronolo-
gije, dokaza, empatije, uzroka i posljedica, kontinuiteta i
promjena, i tako dalje.
Neću tvrditi kako ne biste trebali "raditi" pomoću
koncepata. No, brine me to što se prilikom njihova prika-
zivanja stvara snažan dojam kako su baš ti koncepti jasni
i !>~~vremenski te da oni zaista tvore univerzalne gradivne
blokove historijske spoznaje. To je ipak ironično, jer bi je-
dan od ishoda koji su trebali proizaći iz otvaranja historije
trebao biti i historiziranje same historije. To znači proma-
trati sve povijesne prikaze kao zatočenike vremena i pro-
stora u kojima su nastali i stoga vidjeti njihove koncepte
ne kao univerzalnu jezgru, već kao specifično i lokalno
izražavanje. Ovu je povijesnu dimenziju lako pokazati na
primjeru "zajedničkih" koncepata.
U svojem članku o novim kretanjima u historiji, edu-
kativni stručnjak Donald Steel je razmatrao kako su odre-
đeni koncepti postali "jezgrenim konceptima". Pokazao je
kako je u 1960-ima identificirano pet glavnih koncepata
konstitutivnih za historijsku znanost: vrijeme, prostor,
slijed događaja, moralne prosudbe i društveni realizam. 26
Steel ističe kako su do 1970-ih godina ovi koncepti pro-
čišćeni (u čemu je i sam odigrao istaknutu ulogu) kako bi
26 D. Steel, 'New History', History Resource, 2, 3, 1989.
32
~ .. _,.._'l!!i", n W J& ,ji 9'f4!!Ni3'1'+"""'T C:P A 4 .tp:QJ . . . .~~~-.---~---..--...-rT"".......__._"
se došlo do "ključnih historijskih koncepata": vrijeme, do-
kazi, uzroci i posljedice, kontinuitet i promjena, sličnosti
i razlike. Steel objašnjava kako su ovi koncepti postali te-
melj za Projekt školske povijesti (School 's History Project)27,
državnu maturu (GCSE) 28 i za neke pripremne tečajeve za
studij povijesti (A leve/) 29 , te su postali utjecajni u preddi-
plomskom studiju na fakultetima pa i šire. Očigledno je,
dakle, kako je ova "stara" jezgra oblikovana u razdoblju
od dvadesetak godina, te nije univerzalna i ne proizlazi
iz povjesničarskih metoda kao takvih, već u velikoj mjeri
iz općih razmatranja o obrazovanju. Očigledno je da su
ti koncepti također ideološki, jer što bi se dogodilo kad
se za organizaciju (dominantnog) područja koristili neki
drugi koncepti: struktura-djelovanje, naddeterminacija,
konjunktura, nejednak razvoj, središte-periferija, domi-
natna-marginalno, baza-nadgradnja, prekid, genealogija,
mentalitet, hegemonija, elite, paradigma, itd.? Vrijeme je
da se izravno.pozabavimo ideologijom.
Započeo bih s jednim primjerom. U sadašnjem vre-
menskom i prostornom trenutku bilo bi moguće ugraditi
u bllo koji' školski ili preddiplomski silabus povijesti pred-
met/kolegij koji bi bio posve historičan (po tome da nali-
kuje drugim historijama), no u kojemu bi se odabir sadr-
žaja i metodološkog pristupa vršio iz crnačke, marksističke
27 School 's Council History Project sa sjedištem na Sveučilištu u Leedsu
pokrenut je 1972. godine i značajno je utjecao na inovacije u britan-
skoj nastavi povijesti (op. prev.).
28 Državna matura se u engleskim školama polaže u dobi od 16 godina,
po završetku obveznog srednjoškolskog obrazovanja. Obvezna su tri
predmeta - engleski jezik, matematika i znanost, te nekoliko opcio-
nalnih, među kojima može biti i povijest. Nakon uspješno položene
mature, učenik dobiva GCSE - Opću svjedodžbu o završetku sred-
njoškolskog obrazovanja (General Certificate ofSecondary Education)
(op. prev.).
29 Vidjeti bilješku 12.
33
_ _ _ _ _~~------
'r: : 1 " - - - - - - - - - - - - - - E I M TM'tilli''IIIUM~iilli1111.li'l'lotFM!IJI.
.....lf.i!f'f!!-1'!"!**~1-w!!!J·.
~u:- =!!!!!~·:'!'!:::·::= '. ...::J-~!::.
~ ~ll::::;_!~·
~·» '..:···;.:.··~'·=::::;:::::::~t":.!l~:!!l!i!!fll:~""~''~f'l5!
!!!?!!' t l!! l~ K ' ! - -==·~:::,:;- .·. ~-r·.m~::.":''.'t:)~-':~;d;.~.':i'Z:J""&'f:~~':"""',~~-,..--~_.__.c..,.
~,;;.,l

Ir
i feminističke perspektive. Ipak sumnjam da bi se takav
podjednako kao i oni koji su dominantni, također imaju
predmet/kolegij mogao pronaći. Zašto ne? Ne zato što to
svoje verzije povijesti kojima legitimiraju svoje vlastite
ne bi bila historija, već zato što crnci marksisti-feministi
prakse, verzije koje moraju biti isključene kao neprikladne
zapravo nemaju moć uvesti takav predmet/kolegij u neku iz svega što je dio dominantnog diskursa. U tom smislu,
vrst javne cirkulacije. No, kad bismo pitali one koji imaju
poruke koje se iznose stalno se preuređuju (u akadem-
moć odlučivanja od čega se sastoje "prikladni predmeti/ skom svijetu se takva preslagivanja često nazivaju "kon-
~ol:g~!"· o~e ~oji ~ogu ~tjecati na njihovo uključivanje/ troverzama") i konstruiraju, jer se potrebe dominantnih/
IskljucivanJe, VJeroJatno b1 ustvrdili kako je razlog za nje- podređenih u stvarnom svijetu stalno prerađuju, nastojeći
~ovo i~o~tavlj~nje u tome što bi takav predmet/kolegij bio mobilizirati ljude (narode) kako bi poduprli njihove in-
~d:olosk1- to.!est, da bi poticaji za takvu historiju poticali terese. Historija je iskovana u takvom konfliktu, a takve
IZ Interesa koJI se nalaze izvan historije per se, da bi takav sukobljene potrebe za historijom utječu na debate (borbe
predmet bio sredstvo za prenošenje određene pozicije u oko posjedovnog prava) o tome što je historija.
svrhu uvjeravanja. Ova razlika između "historije kao ta- Ne možemo li stoga u ovom trenutku uvidjeti da se na
~v:". i "i~:ol~ške historije" je zanimljiva jer implicira, i pitanje "Što je historija?" zapravo može realistično odgo-
ze~I Implicirati, da određene historije (uglavnom one do- voriti samo ako ga se preoblikuje u pitanje "Kome služi
~Inantne) uopće nisu ideološke, da ne pozicioniraju ljude historija?" Ako to učinimo, vidjet ćemo da je historija
I ne donose gledišta o prošlosti koja dolaze izvan "pred- nužno problematična jer je to osporavani termin/diskurs
~eta":. N o, već smo vidjeli da su značenja koja se pridaju koji različitim grupama znači različite stvari. Neke grupe
his~onJan:a svih vrsta upravo takva: nisu značenja koja žele umivenu historiju u kojoj nema sukoba i neugodnosti;
proizlaze IZ prošlosti (ništa više nego što "krajolik" nosi neki žele historiju koja utjelovljuje snažni individualizam;
~ s~bi značenje prije nego što smo ga mi usadili), već zna- neki historiju koja pruža strategije i taktike za revoluciju,
c:nJa koja s~v historiji daju (od ljudi) izvana. Historija se drugi historiju koja daje temelje za kontrarevoluciju, i tako
nikada ne p1se zbog sebe same; ona je uvijek za nekoga. dalje. Lako je uvidjeti kako je historija za revolucionara
Prema tome, Čini se prihvatljivim reći kako određene nužno drugačija od one koju priželjkuje konzervativac.
soci!alne for~acije žele da njihovi povjesničari pišu o odre- Također je lako uvidjeti kako je popis mogućih uporaba
đem.~ stva~Ima. Također se čini prihvatljivim reći kako će historije ne samo logički nego i praktično beskonačan;
gledista koJa se pretežno izražavaju biti u interesu onih hoću reći, kakva bi to bila historija kad bi se svi jednom
jačih vladajućih blokova unutar socijalnih formacija, a ne zauvijek složili oko svega? Dopustite mi da ukratko razja-
da su takva gledišta automatski oblikovana, da su neos- snim ove postavke jednim primjerom.
p~ri_va _ili osigurana jednom zauvijek i da je "tomu tako". U svojem romanu 1984. Orwell je napisao da oni koji
ČmJenica·da je historija per se ideološki konstrukt znači kontroliraju s~dašnjost kontroliraju i prošlost, a oni koji
da !e st:~no. pvrerađuju i preuređuju svi oni na koje od- kontroliraju prošlost kontroliraju i budućnost. Čini se da
nosi moci uqecu na različite načine; oni koji su podređeni, ovo vrijedi i izvan fikcije. Tako ljudi (narodi) u sadašnjosti

34
35

~.i ~ ..,.t i p
 trebaju događaje u prošlosti kako bi odredili svoje mjesto
u današnjici i dali legitimitet svojim sadašnjim i b~d~-.:
ćim načinima života. (Zapravo, jasno je da "činjenice" iz
prošlosti - ili bilo Što drugo - ne legitimiraju ništa, zbog
_ytZ!ike koja postoji između činjenica i njihova vredno-
vanja, no ono o Čemu se ovdje raspravlja jest da se ljudi
ponašaju kao da to one zaista čine.) Tako ljudi (narodi)
doslovce osjećaju potrebu da se danas i sutra ukorjenjuju
u svojoj jučerašnjici. Odnedavno su takve jučerašnjice po-
čeli tražiti (i pronašli, s obzirom da prošlost može i hoće
podržavati različite pripovijesti) žene, crnci, regionalne
skupine, različite manjine itd. Na temelju ovih prošlosti
nastaju objašnjenja za sadašnje postojanje i buduće pro-
grame. Malo dalje u prošlosti radnička klasa se također
nastojala ukorijeniti pomoću historijski zacrtane putanje.
Još malo dalje, buržoazija je pronašla svoju genealogiju i
započela konstruirati svoju historiju za sebe (i za druge).
Na taj način sve klase/grupe pišu svoje kolektivne autobi-
ografije. Pomoću historije ljudi (narodi) dijelom oblikuju
svoje identitete. Historija je mnogo više od predmeta u
školskom/akademskom kurikulumu, iako možemo vidjeti
kako je ono što ulazi u ta područja od ključne važnosti za
sve te strane s različitim interesima.
No, nismo li to znali cijelo vrijeme? Nije li očito kako
je takav važni "legitimacijski" fenomen kao što je histo-
rija ukorijenjen u stvarnim potrebama i moći? Mislim da
jest, no kada dominantni diskurs referira na konstantno
preispisivanje historija, to čini tako da otklanja takve po-
trebe: spokojno razmišlja o tome kako svaka generacija
iznova piše svoju historiju. No, pitanje je kako i zašto?
Moguć odgovor, na koji je aludirao Orwell, jest da je to
zbog toga što odnosi moći proizvode ideološke diskurse
36
poput "historije kao znanja" koji su ne~ph~~ni z:. sve koji
u njima sudjeluju, u smislu sukoba radr legrtu~~aCIJe. ...
Zaključimo raspravu o tome što je histonp u teoriJI.
Ustvrdio sam kako se historija sastoji od epistemologije,
metodologije i ideologije. Epistemologija pokazuje kako
nikad zaista ne možemo spoznati prošlost; da je jaz iz-
među prošlosti i historije (historiografije) ontološki, to
jest da je on u svojoj prirodi takav da ga nikakva količina
epistemološkog napora ne može premostiti. Povjesničari
su razvili rigorozne metode da bi smanjili utjecaj povje-
sničara koji interpretira. Njih su zatim na različite načine
pokušali učiniti univerzalnima, tako da svatko tko ih
prakticira može pomoću jezgre vještina, koncep.ata, ru-
tine i procedura postići objektivnost. No, postoJe razne
metodologije, tzv. središnji koncepti novijeg su datuma i
pristrane konstrukcije, a ja sam pokazao da razlike koje
vidimo zapravo postoje zbog toga što je historija u osnovi
osporavani diskurs, područje borbi na kojemu ljudi (na-
rodi), klase i grupe autobiografski konstruiraju interpre-
tacije prošlosti doslovce da bi zadovoljili sebe same. Nema
konačne historije izvan tih pritisaka, svaki (privremeni)
konsenzus može se postići jedino kad dominantni gla-
sovi mogu ušutkati one druge, bilo pomoću izravne sile
ili prikrivenog uključivanja. KoJ:!aČno, _historija je. teorija,
teorija je ideološka, a ideologija su samo materijalni inte-
resi. Ideologija prožima svaki kutak historije, uključujući
svakodnevne prakse pisanja historija u onim institucijama
koje su u našim socijalnim formacijama u tu svr~u uglav-
nom osnovane - osobito sveučilištima. PogledaJmO sada
historiju kao specifičnu vrstu prakse.
37
 O praksi
Upravvo sam ~~l! učio da historija nastaje i nastajat će zbog
mnostva razlrcrtrh razloga, te na različitim mjestima. Je-
dan. takav tip je i profesionalna historija, tj. historija koju
prorzvode (većim dijelom) plaćeni povjesničari zaposleni
(uglavnom) u visokom obrazovanju i osobito na sveučili­
štima. U svojoj knjizi 7he Death of the Pas~ 0 povjesničar
J.. H ..:lumb je opisao takvu (eltonovsku) profesionalnu
hrstonJU kao proces kojim se pokušava utvrditi istina o
onome Što se dogodilo u prošlosti. Nju ~~ onda može
suprotstaviti popularnom pamćenju l zdravom razumu
l poznavanju "prošlosti" po receptu, kako bi se ukloni-
le takve poluoblikovane, poluprobavljene i (za Plumba)
polusirove konstrukcije. U svojoj knjizi On Living in an
1
Old Country' Patrick Wright je ustvrdio kako ne samo
Što je Plumbov zadatak nemoguć zato što, kao što smo
vidjeli, ne postoje neproblematične historijske (povjesni-
č~rsk~) istine kao takve; ne samo zato što je Plumbov cilj
VJeroJatno nepoželjan jer, recimo, u popularnom sjećanju
~akođer mogu ležati prednosti i alternativna čitanja koje
Je ponekad možda nužno suprotstaviti "službenim" histo-
rijama (Wright ovdje aludira na proletersko pamćenje u
?r':ell~:'oj 1984); on je nepoželjan i stoga što jedan tip
~nstttuctJa gdje je moguće provesti takvo iskorjenjivanje
Jes~ ~brazovne institucije, a one su same po sebi blisko
uk!Jucene u socijalizacijske procese oblikovanja popular-
nog pamćenja. Jer, iako se profesionalni povjesničari u go-
lemoj većini prikazuju znanstvenima i nezainteresiranima
iako su oni sigurno na neki način "distancirani" od doga~
đaJ· a k · · ·v • k Je
· primjerenije promatrati ih kao
o OJtma ptsu, tpa
30 J. H. ~lumb, The Death ofthe Past, London, Mcmillan, 1969., passim.
31 P. Wnght, On Living in an Old Country, London, Verso, 1985.
38
. praktičare koji ne samo da nisu isključeni iz. ti.~ ideoloških
borbi, već imaju u njima vrlo istaknutu pozlClJU; odnosno
promatrati profesionalne historije kao iskaze koji pružaju
uvid u to kako dominantne ideologije danas "znanstveno"
oblikuju historiju. Ako ih promatramo u široj kulturnoj i
"povijesnoj" perspektivi, čini se prilično očitim da su in-
stitucionalne investicije vrijedne više milijuna funti poput
naših državnih sveučilišta sastavni dio reprodukcije posto-
jećih socijalnih formacija i stoga su eksponent kulturnog
tutorstva (akademski standardi) i ideološke kontrole; bilo
bi prilično nemarno kad to ne bi bile.
Ako uzmemo u obzir da sam dosad nastojao smjestiti
historiju u međuprostorlkrižište stvarnih interesa i priti-
saka, trebam također uzeti u obzir i "znanstvene" pritiske,
ne samo zato što taj tip historije pretežno određuje polje
onoga što "historija zapravo jest", već i zato što je to tip
historije koja se uči u završnim razredima srednjoškolskog
obrazovanja (A-leve[) i na preddiplomskom studiju. Na ta-
kvim predmetima/kolegijima vas se, zapravo, uvodi u aka-
demsku historiju; studiranjem ćete postati profesionalni
povjesničar. Kakvi su zapravo onda profesionalci i kako
stvaraju svoje historije? 32
Započnimo ovako. Historiju proizvodi skupina dje-
latnika koju nazivamo povjes_t}iČarima kad S(!__ ~ave svojim
poslom; to je ono ?i111e se bave. Dok rade, oni unose u svoj
posao neke stvari koje je moguće identificirati.
Prvo, u svoj posao unose sebe osobno; svoje vrijednosti,
pozicije i ideološke perspektive. _
Drugo, unose svoje epistemološke pretpostavke.
Povjesničari ih nisu uvijek posve svjesni, no imat će "na
32 Daljnja razrada ovih vrsta prakse može se naći u M. ~tanfor~, The
Nature ofHistorical K1zowledge, Oxford, Blackwell, 198o., osobtto od
4. poglavlja nadalje.
39
 pameti" načine stjecanja "znanja". Ovdje ulaze u igru razli-
čite kategorije - ekonomske, socijalne, političke, kulturne,
ideološke itd. - različiti koncepti unutar tih kategorija i
među njima (rako se u okviru političke kategorije mogu uve-
like koristiti koncepti poput, recimo, klase, moći, države,
suvereniteta, legitimiteta, itd.), te općenite pretpostavke o
konstantama postojanosti ili, drugačije rečeno, o ljudskim
bićima (koje se, ironično i apovijesno, često opisuju kao
"ljudska priroda"). Uporabom tih kategorija, koncepata i
pretpostavki, povjesničar/ka stvara hipoteze, formulira ap-
strakcije te organizira i reorganizira svoje materijale kako bi
uključivali i isključivali. Povjesničari također koriste teh-
nički vokabular (na stranu to što je neizbježno anakronisti--
čan), što zauzvrat utječe ne samo na ono što kažu, već i na
način kako to kažu. Takve kategorije, koncepti i vokabular
se stalno prerađuju, no bez njih povjesničari ne bi mogli
razumjeti prikaze drugih povjesničara ili oblikovati vlastite
prikaze, bez obzira koliko se razilaze u mišljenjima.
Treće, povjesničari posjeduju rutine i procedure (me-
tode u_ užem smislu riječi) za izravan rad na materijalu:
načine provjeravanja njegova podrijetla, statusa, vjerodo-
stojnosti, pouzdanosti. .. Ti rutinski postupci primjenjuju
se na sve materijale s kojima se radi, iako s različitim stup-
njevima usredotočenosti i strogoće (pojavljuju se mnoge
omaške i pogreške). To su različite tehnike koje se protežu
od složenih do jednostavnih; to su određene prakse koje
se Često označavaju kao "povjesničarske vještine", tehnike
koje, ovako usputno, možemo smatrati tek prolaznim
trenucima s obzirom na kombinacije čimbenika koji sači­
njavaju historije. (Drugim riječima, za historiju nisu pre-
sudne "vještine".) Tako, oboružan ovakvim praksama, po-
vjesničar se može neposrednije pozabaviti "proizvodnjom"
historije- "izradom pripovijesti".
40
,-
Četvrto, zaokupljeni pronalaženjem materijala na ko-
jima rade i koje "proučavaju", povjesničari laviraju između
objavljenih radova drugih povjesničara (radnog vremena
pohranjenog u knjigama, člancima, itd.) i neobjavljenih
materijala. Ovi neobjavljeni "noviji" materijali mogu se
nazvati tragovima prošlosti (doslovce, preostacima proš-
losti - dokumenti, zapisi, predmeti, itd.) koji su mješa-
vina poznatih (ali slabo upotrebljavanih) tragova, novih,
neiskorištenih i moguće nepoznatih tragova, te starih tra-
gova; to jest, materijala koji su se koristili prije, no sada ih
je moguće zbog novijih tragova koji su pronađeni smjestiti
u kontekst različit od onoga u koji su bili prije uključeni.
Povjesničar/ka zatim može započeti s organizacijom svih
tih elemenata na nove (i raznolike) načine - uvijek u po-
trazi za onom priželjkivanom "originalnom tezom" - te
tako započeti s transformacijom tragova o nekoć konkret-
nome u "konkretno mišljeno", to jest, u povjesničarske
prikaze. Ovdje povjesničar/ka doslovce re-producira tra-
gove prošlosti u novu kategoriju, a ovaj čin preobrazbe -
prošlosti u historiju -jest njegov/njezin osnovni posao.
Peto, nakon što obave svoja istraživanja povjesničari ih
moraju zapisati. Ovdje ponovo u igru ulaze epistemološki,
metodološki i ideološki faktori, isprepleteni sa svakodnev-
nim praksama, kao što su to bili i tijekom faze istraživanja.
Jasno je da će se takvi pritisci svakodnevice razlikovati, no
neki od njih uključuju:
l. Pritiske od strane obitelji i/ili prijatelja ("Ne još je-
dan radni vikend!" "Ne možeš li ostaviti svoj posao
na miru?")
2. Pritiske na radnom mjestu koji dolaze od strane deka-
na, pročelnika odsjeka, suradnika, institucionalnih
41
b
 istraživačkih smjernica i, smijemo li to reći, obveze
da se poučava studente.
3. Pritiske izdavača, s obzirom na nekoliko čimbenika:
broj riječi: ograničenja u broju riječi su značajna
i utjecajna. Razmislite koliko je povijesno znanje
moglo biti drugačije da su sve knjige za trećinu
kraće ili četiri puta duže od "normalne" veličine!
format: veličina stranice, tisak, sadrži li ilustraci-
je ili ne, sadrži li zadatke ili ne, bibliografija, in-
deks, itd.; neuvezane listove, s popratnim audio
ili video zapisom - sve to također ima utjecaja.
tržište: oni koje povjesničar doživljava kao svoje
tržište utjecat će na sadržaj i način izražavanja;
razmislite kako bi prikaz Francuske revolucije iz
1789. mogao biti "drugačiji" za školsku djecu
mlađe dobi, sedmaše, ne-Europljane, "stručnja­
ke za revolucije", zainteresirane laike.
rokovi: koliko ukupno vremena ima autor na
. ~-vanjskih čimbenika, tj. čimbenika izvan "prošlosti" djeluje
raspolaganju za istraživanje i pisanje teksta te
kako je vrijeme raspodijeljeno (jedan dan u tjed-
nu, slobodni semestar, vikendima), kako utječe
na dostupnost izvora, povjesničarevu koncentra-
ciju, itd. Ponovno su uvjeti koje izdavač postav-
lja za dovršavanje često ključni.
literarni stil: kako povjesničar/ka piše (polemič­
ki, diskurzivno, slikovito, pedantno, kombina-
cija prethodnog) te njegov/njezin gramatički,
sintaktički i semantički doseg - sve to utječe na
prikaz i možda se mora promijeniti kako bi se
uklopilo u stil izdavačke kuće, format serije, itd.
42
recenzenti: izdavači šalju rukopise čitateljima koji
mogu zahtijevati drastične promjene u smislu or-
ganizacije materijala {ovaj je tekst, na primjer, u
originalu bio dvaput duži); neki su opet recenzenti
poznati po tome da imaju svoje interese.
preradivanje teksta: prerađivanje teksta odvija
se na svim stupnjevima rada, sve dok tekst ne
ode u tisak. Ponekad pojedini dijelovi zahtije-
vaju tri verzije, ponekad trinaest. Odlične ideje,
za koje se u početku činilo kako kazuju sve što
treba, postaju dosadne i isprazne kada ih poku-
šavate zapisati tucet puta; također, izostavljaju se
stvari koje ste u početku uključili, a ono što se
izostavlja često je plod slučajnosti. Koje su vr-
ste prosudbi uključene dok autor "razrađuje" sve
one tragove koje je pročitao i zabilježio {često
nesavršeno) prije tako mnogo vremena?
I tako dalje. To su očigledni primjeri {razmislite koliko
i utječe na vas dok pišete eseje i studije), no ovdje treba
naglasiti da nijedan od tih pritisaka, zaista nijedan od
procesa o kojima se raspravljalo u ovom poglavlju, nije
djelovao na događaje o kojima se piše; na, primjerice,
planiranje broja vojnika u Prvome svjetskom ratu. Ovdje
ponovo zjapi jaz između prošlosti i historije.
Šesto, sve što je dosad napisano bavi se proizvodnjom
historija. No, tekstove treba i pročitati; konzumirati. Kolač
možete pojesti na različite načine {polako, gutajući ga), u
različitim situacijama {na poslu, vozeći auto), u odnosu
prema drugim jelima {jeste li već dovoljno pojeli, je li pro-
bava dugotrajna) te u različitim okolnostima (jeste li na
dijeti, na vjenčanju). Kao što se ništa od navedenoga ne
43
 događa.~a potpuno isti način, tako se i konzumacija tek:~--­
sta odvtp u kontekstima koji se ne ponavljaju. Doslovce,
nema dvaju istih čitanja. (Ponekad ste možda zapisali ko-
mentare na margini teksta, te kad ste se tekstu vratili na-
ko~ nekog vremena, niste se mogli sjetiti zašto ste ih zapi-
sah. Ipak, to su posve iste riječi na istoj stranici; kako onda
značenje zadržava svoj smisao? Stoga nema garancije da će
ponovno čitanje, čak i kad to čini ista osoba, proizvesti isti
učinak, što znači da autori ne mogu nametnuti svoje na-
mjere/interpretacije čitatelju. Isto tako, čitatelji ne mogu
u potpunosti dokučiti sve autorove namjere. Nadalje, isti
se tekst može prvo umetnuti u jedan širi diskurs, a potom
u drugi: nema logičkih ograničenja, svako je čitanje novo
pisanje. To je svijet dekonstrukcijskog teksta gdje svaki
tekst u drugim kontekstima može značiti mnogo toga. T o
je "svijet razlike".
Ipak se čini da ove posljednje primjedbe ukazuju na
problem (jeste li tijekom vašeg čitanja vi naišli na problem
i razlikuje li se vaš problem od mojeg?). Problem na koji
sam ja naišao je sljedeći: iako se čini da prethodni od-
lomak sugerira da je sve interpretativni tijek, mi zapravo
"čitamo" na prilično predvidljiv način. Što, stoga, u tom
smislu određuje čitanje? Svakako ne podrobni konsenzus
o svemu i svačemu jer će detalji uvijek slobodno plutati -
uvijek se može osigurati da određene stvari znače više ili
manje - no općenita slaganja postoje. Ona postoje zbog
mo.ći: ovdje se vraćamo ideologiji. Ono što najvjerojatnije
spqecava da se tekstovi koriste na potpuno proizvoljan
način jest činjenica da su neki tekstovi međusobno bliži
u ~sporedbi s drugima; više-manje može ih se smjestiti
u zanrove, u ladice; više ili manje odgovaraju potrebama
koje imaju ljudi (narodi) i koje se iskazuju u tekstovima. I
tako, apres Orwell, oni pronalaze svoje afinitete i učvršćuju
44
pozicije (liste knjiga, preporuke za čitanje, decimalna kla-
sifikacija) koje su posve proizvoljne, no koje su povezane s
trajnijim potrebama grupa i klasa; živimo u društvenom
sustavu, ne u socijalnoj proizvoljnosti. To je složeno, no
esencijalno područje razmatranja i na ovom mjestu mo-
Žete pribilježiti tekstove teoretičara kao što su Scholes,
Eagleton, Fish i Bennett, u kojima se raspravlja kako bi
to moglo funkcionirati. 33 Možete razmišljati o tome kako
je ova ponešto zagonetna situacija - o zakučastim teksto-
vima koji se logički ne bi trebali ustaliti, ali to ipak čine
u praksi - povezana s interpretatitvnom tjeskobom koju
studenti često imaju. Riječ je o sljedećem: ako shvaćate da
je historija ono što pišu povjesničari; da je pišu na temelju
tananih dokaza; da je historija neizbježno interpretativna;
da se svaki argument može sagledati iz barem pola tuceta
različitih perspektiva te da je stoga historija relativna, mo-
gli biste se zapitati zašto se uopće njome baviti ako je sve
samo interpretacija i nitko zapravo ništa ne zna? Ako je sve
relativno, čemu se uopće truditi? To je stanje duha koje
bismo mogli nazvati "nesretnim relativizmom".
U određenom smislu, ovakvo gledanje na stvari je po-
zitivno. Ono oslobađa, odbacuje stare sigurnosti, te razot-
kriva one koji su od toga imali koristi. A na neki način
sve je relativno (historicistička). No, oslobađajuće ili ne, to·
ponekad u ljudima ostavlja osjećaj kao da se nalaze u sli-
jepoj ulici. Pa ipak, za to nema potrebe. Dekonstruiranje
historije drugih ljudi jest preduvjet za konstruiranje vla-
stitih, na načine koji ukazuju da znate što radite i koji
podsjećaju da je historija uvijek historija za nekoga. Iako
33 R. Scholes, Textual Power, London, Yale University Press, 1985.; T.
Eagleton, Criticism and Ideology, London, New Left Books, 1976.;
S. Fish, Is There a Text in This Class?, Cambridge (Mass.), Harvard
University Press, 1980.; T. Bennett, nav. dj.
45
su, kao što sam rekao, svi prikazi logički problematični i
relativni, radi se zapravo o tome da su neki dominantni,
a drugi marginalni. Logički su svi isti, no u stvarnosti su
zapravo različiti i počivaju na vrijednosnim (premda posve
neutemeljenim) hijerarhijama. Tada sc postavlja pitanje
"zašto?", a odgovor glasi da je to stoga što je znanje ve-
zano uz moć, a unutar socijalnih formacija oni s najviše
moći distribuiraju i legitimiraju "znanje" vis-a-vis interesa
onako kako to najbolje mogu. Izlaz iz teorijskog relati-
vizma je analiza moći u praksi, pa stoga relativistička per-
spektiva ne treba voditi u očajanje već označiti početak
općeg prepoznavanja načina na koji stvari funkcioniraju.
To je oslobađajuće. Promišljaljući, i vi možete proizvoditi
historije.
. O definiciji historije
Upravo sam argumentirao da je historija uglavnom ono što
pišu povjesničari. Zbog čega se onda diže tolika galama: nije
li baš to ono što historija jest? Na neki način to jest tako,
no očigledno ne u potpunosti. Ono što povjesničari rade u
užem smislu prilično je lako opisati; možemo koncipirati
opis njihova posla. No, problem nastaje kad se ta aktivnost
ponovo umetne, kao što to i mora, u odnose moći unutar
socijalne formacije iz koje je potekla; kada različiti ljudi
(narodi), skupine i klase pitaju: "Što historija znači za
mene l za nas, te kako se može uporabiti ili zlouporabiti?"
Upravo ovdje, u uporabama i značenjima, historija postaje
problematičnom; kad pitanje "Što je historija?" postane,
kao što sam objasnio, pitanje "Komu služi historija?".
To je ključno pitanje; stoga, što je za mene historija? Evo
definicije:
46
Historija je promjenjivi, problematični diskurs, naoko o
jednom aspektu svijeta, o prošlosti. Nju proizvodi skupi-
na djelatnika koji misle iz sadašnje perspektive (u našoj
kulturi, to su u golemoj većini profesionalni povjesniča­
ri). Oni rade na međusobno prepoznadjive načine koji
su epistemološki, metodološki, ideološki i praktično po-
zicionirani. Kad jednom dospiju u javnost, proizvodi nji-
hova rada podložni su uporabama i zlouporabama koje
su logički beskonačne, no koje zapravo općenito kores-
pondiraju s različitim sjedištima moći koje postoje u sva-
kom trenutku i koje strukturiraju i distribuiraju značenja
historija duž dominantno-marginalnog spektra. 34
34 Ova definicija slična je onoj koju je za književnost dao John Frow,
Marxism and Literary History, Cambridge (Mass.), Harvard Univer-
sity Press, 1986. Za Frowa, književnost "označava skup označiteljskih
praksi koje su jedinstveno društveno sistematizirane i koje zauzvrat
reguliraju produkciju, recepciju i cirkulaciju tekstova koji pripadaju
ovoj kategoriji. One tako tvore zajedničku formu tekstualnosti za
formalno i vremenski različite tekstove, iako ovaj zajednički prostor
može biti rascijepljen antagonističkim režimima značenja koji ko-
respondiraju s različitim klasnim (ili rasnim ili rodnim ili vjerskim)
pozicioniranjima i njihovim različitim institucionalnim temeljima"
(str. 84).
47