Professional Documents
Culture Documents
Menadzment
Menadzment
UCESNICI-INTERESNE GRUPe
Upravljanje destinacijom je izuzetno kompleksan posao koji se mora obaviti kvalitetno uz
uvazavanje i ucesce svih stejkholdera u jednoj destinaciji.
Kljucni ucesnici u menadzmentu destinacijom su svakako :
-Nacionalne i regionalne vlade
-Agencije za ekonomski razvoj
-Lokalni autoriteti
-Lokalne menadzment organizacije
Nadlezni organi zasticene oblasti
Organizatori atrakcije i dogadjaja
Organizacije kulture
Posrednici
Lokalna tur udruzenja i zajednice
Definicija pojma tur destinacije moral polaziti od potrosaca,odnosno turiste. Upravo ovaj fokus
na potrosaca mora sadrzati dinamicnost i fleksibilnost. Radi se o tome da se menadzeri na tur
destinacijama susrecu sa dva karakt problema. Prvi se odnosi na cinjenicu da nosioi marketinga i
menadzmenta aktivnosti na destinaciji, posebno kada je u pitanju javni sektor, destinaciju
dozivljavaju u okviru administrativnih granica. Na drugoj strani, turisti deestinaciju dozivljavaju
u drugim okvirima. S toga je neophodno da termin destinacije bude fleksibilan, u pogledu
prostornog obuhvata. Drugi problem odnosi se na cinjenicu da destinacija moze postati saticna,
odnosno da ne uvazava na pravi nacin promene, kako na strani traznje, tako i na strani ponude.
Zbog toga je neophodan dinamican pristup definisanju pojma tur destinacije.
Dobro planiranje i upravljanje destinacijom moraju da usvije pristup gde se praksa odrzivog
upravljanja destinacijom, razvoj i marketing smatraju medjusobno povezanim i podjednako
vrednuju.
MODELI KONKURENTNOSTI
Ekonoska konkurentnost, prema Porteru, odredjuje nekoliko osnovnih atributa koji su poznati
pod imenom Porterovi dijamanti konkurentnosti. Primenjeni na tur destinaciju, oni se mogu
predstaviti kao:
1.Tur kompanije i rivalitet-odnosi se na velicinu i strukturu trzista i stanje smestajnih kapaciteta,
postojanje odredjenih zakona i propisa,...
2.Uslovi traznje-se odnose na karakteristike traznje, njen socio ekonomski nivo, motivaviju, nivo
sofistiiciranosti, ponasanje i navike...
3.Sektor podrske-odnosi se ns komplementarne aktivnosti :trgovacke sadrzaje, putnicke
agencije...
4.Faktori proizvodnje odnose se na ljudske resurse, infrastrukturu, resurse i astrakcije...
Porter takodje istice da postoje tri konkurentske prednosti:
*Postati proizvodjac sa najnizom cenom kostanja na trzistu
*nuditi nesti posebno i drugacije, sto ce vam omoguciti da diktirate cenu
*stvoriti novo trziste tako da drugi moraju da vam pariraju
Zatim, morate ispitati 5 sila konkuretnosti, a to su :
*Pretnja alternativnih proizvoda
*pretnja novih aktera na trzistu
*pregovaracka pozicija dobavljaca
*pregovaracka pozicija kupca
*pozicija rivalstva izmedju postojecih kompanija.
Porter dalje navodi da treba praviti razliku izmedju operativne efikasnosti i strategije. Sustina
strategije nije raditi nesto bolje od konkurenata, vec raditi nesto drugacije, osvojiti jedinstvenu i
pouzdanu poziciju utemeljenu u zbiru aktivnosti koje su drugima slozene za oponasanje.
Rici i Krauc su naveli glavne faktore konkurentnosti:
1.Faktori podrske i resursi-infrastruktura, dostupnost, proizvodni resursi, gostoprimnstvo
2.Temeljeni rresursi i atrakcije-fiziologija, klima, kultura, istorija...
3.Politika, planiranje i razvoj destinacije-definisanje sistema, shvatanje vrednosti,
vizija,poziciranje...
4.Destinacijski menazment-organizacija, marketing, kvalitet usluga
5.Determinante kvalifikacije i sirenja-lokacija, bezbednost, sigurnost, troskovi...
Ovi elementi imaju neposreddan uticaj na dau destinaciju. Ucinci ovih faktora se obicno ne
ogranicavaju na putovanja i turizam. Turisticki sistem je otvoren sistem i on je cesto predmet
mnogih pritisaka i uticaja nastalih izvan sistema.
Komparativne prednosti se odnose na resurse u destinaciiji, dok se konkurentske prednosti
izrazavaju u sposobnosti destinacije da efikasno koristi svoje resurse u duzem razdoblju, odnosno
da povecava prosperitet i opste blagostanje destinacije.
Svetski ekonomski forum je sacinio Indeks konkurentnosti putovanja i turizma-Travel&Tourism
na nivou nacionalnih destinacija. On sadrzi 14 stubova konkurentnosti:
1.Politicka pravila i propisi, 2)ekoloska odrzivost,3)bezbednost,4)zdravlje i higijena, 5)davanje
prioriteta putovanju i turizmu, 6)infrastruktura vaazdusnog saobracaja, 7)infrastruktura kopnenog
saobracaj, 8)turisticka infrastruktura, 9)infrastruktura informacione i komunikacione tehnologije,
10)cenovna konkurentnost, 11)ljudski kapital, 12)naklonjenost putovanjima i turizmu,
13)prirodni resursi, 14)kultuni resursi.
UTVRDJIVANJE KONKURENTNOSTI
Destinacijski leanac vrednosti obuhvata razlicite aktivnosti koje turista obavlja od pripreme
putovanja, preko putovanja i boravka na destinaciji, do povratka kuci i naknade brige o gostima.
Lanac vrednosti
1.Zemlja porekla
1.1Aktivnosti
*informacije
*Buking i kupovina
*Dokumentacija
1.2 Predmet ocene
Promotivni materijal/Internet promocija/Poziciranje/Komunikacija s putnim
agentima/sistem rezervisanja i komercijalizacije/inf o tur destinaciji/proizvodi i aktivnosti koje se
nude/ostalo
2.Destinacija(tur iskustvo)
2.1Aktivnosti
Prevoz/smestaj, hrana i pice/informacije/javne i privatne usluge/naknada brige o gostu
2.2Predmet ocene
Kvalitet i kvalitet smestajnih kapaciteta/promotivni materijal/javni saobracaj i njegov
kvalitet/dostupnost/mobilnost/parkiranje...
Formula vrednost za napor sluzi za ocenjivanje koristi koju potencijalni turista stice u poredjenju
sa trudom koji mora da ulozi da bi dosao u tur destinaciju. Cilj tur destinacije je da klijentima
nudi vise vrednosti uz njihov manji napor u poredjenju sa konkurencijom.
Opazanje vrednosti;sta nudimo klijentima(iskustvo+osecaj-Kvalitet usluga)
Opazanje napora;zahtevi klijenata(Neugodnost+nesigurnost-novac)
Drugim recima, tur ne putuju da bi proveli vreme u avionu ili proveli noc u hotelu. Oni idu na ut
da bi doziveli, naucili, i videli nesto novo. Mera u kojoj im to uspeva, opredeljuje i njihovu
percepciju o vrednostima putovanja. Kada je rec o naporima, neugodnost moze biti povezana sa
losom ifrastrukturom, losom estetikom, bukom...
Sve aktivnosti i rezultate mora pratiti marketinska aktivnost i osnova za izbor strategije. Pri tome
ce se koristiti:
-Strategija diferencijalnog marketinga
-Strategija konceptualnog marketinga
Strategija diferencijalnog marketinga polazi od spoznaje da je moguce koristiti trziste na vis
emanjih homogenih i kompaktnih drustva potrosaca, ili izbora samo nekoliko, posebno
interesantnih meta.
Kad je tur destinacija usmerena samo na jednu trz metu prema kojoj planira da plasira svoj
proizvod, tada se koristi strategija konceptualnog marketinga. U savremenim trz odnosima, ova
stategija ima odredjene prednosti jer lakse i preciznije definise trziste i lakse prepoznaje potrebe i
motive i interese potrosaca.