GERMANI u Panoniji

Povijest plemena

Ime Germani vjerojatno je keltskog porijekla, a po njemu su Rimljani zemlju između Odre i
Rajne nazivali Germania.

Geografski smještaj→ najstarija sjedišta Germana bila su na područjima južne Švedske,

Danske i Schleswig- Holsteina, te istočnog dijela donje Saske. Odatle su se Germani još u
prapovijesno vrijeme širili na sve strane Europe podijeljeni na mnogobrojna plemena.

Germanska plemena
☻Skandinavski Germani
 preci Vandala, Burgunda i Langobarda- na otocima u Baltičkom moru
 Danci- Jüttland
 Goti- oko ušća Visle
 Heruli-
 Rugijci i Harudi- Norveška

☻ Istočni Germani→ skandinavski doseljenici na europsko tlo čine jezgru istočnih Germana
(Danska, Nizozemska, između Rajne i Odre do čeških rubnih planina i Maine)
 Vandali- na ušću Visle
 Burgundi- s Bornholma, zapadno od Visle
 Rugijci i Varni
 Gepidi

☻ Zapadni Germani→ starosjedioci europskog kontinenta (Ingveoni, Istveoni i

Hermioni), J srednje Europe (Kelti)

Oko 300.g.p.ne. oni prelaze srednju i donju Rajnu pokorivši tamošnje Kelte, a oko 200.g.p.ne.
nalaze se Bastarni i Skiri na obalama Crnog mora.
Između 113. i 111.g. p.ne. Cimbri i Teutoni doprli su u Galiju, Hispaniju i Italiju.
Cezar je 58.g.pne. zaustavio njihovo prodiranje, pa je Rajna postala granica između Rimskog
imperija i slobodne Germanije.
8.g.p. ne. swevska plemena, Kvadi i Markomani, zaposjela su današnju Češku i Moravsku.

Pod Augustom Rimljani proširuju svoju vlast i s onu stranu Rajne i 9.god. osnivaju provincije
Germania Superior i Germania Inferior.

U 2.st. Goti se započinju seliti s donje Visle na S obalu Crnog mora čime je počelo novo opće
kretanje koje se pretvorilo u Veliku Seobu Naroda.
Druga polovica 3.st. je razdoblje dugotrajne krize i građanskih ratova u RC.
Tijekom 2. i 3.st. formirali su Germani na području današnje Njemačke četiri velika
plemenska saveza: Sasi, Franci, Alemani i Tirinžani.
Izvan njemačkog područja u to vrijeme važnu ulogu igrala su plemena Vandala u baltičkim
provincijama i Goti na donjem Dunavu i u današnjoj Ukrajini.

253. god. Valerijan miče vojsku sa rajnskog limesa i počinju masovne provale Franaka,
Alamana i drugih Zapadnih germanskih plemena preko Rajne, te Gota u Dakiju i duboko
u unutrašnjost Balkana te zajedno sa Vandalima u Panoniju.
Slijedeći val Germana se pokrenuo nakon smrti cara Konstantina Velikog 337.god i tad Franci
zauzimaju Toksandriju J od toka Meuse, Alamani zauzimaju Alsace, Goti vrše pritisak na
dunavski limes.
U 4.st. Huni su potisnuli Germane (Gote iz Pricrnomorja) i ovi postaju u seobi naroda glavna
udarna snaga protiv Zapadnog rimskog carstva koje naposlijetku i ruše.
Istočni Germani osnivaju na ruševinama tog imperija svoje države u Italiji, Galiji, Hispaniji i
sjevernoj Africi, a Franci utemeljuju s onu stranu Rajne Franačku državu.
Angli i Sasi naseljavaju Britaniju.
Arheološke karakteristike

Istočno- germanski ženski grobovi 5.st.

Lokaliteti- Untersiebenbrunn, Laa an Der Thaya (Donja Austrija), Smolin (Moravska),

Rögöly (Mađ.), Bakodpuszta, Mezökasony (Ukrajina)

Tipičan inventar istočnogermanskog ženskog groba:

 fibule u paru, uglavnom od iskucanog srebrnog lima
 pojasne kopče
 poliedarske naušnice i prstenje
 deformirane lubanje i nomadska ogledala

Najstarija germanska groblja u južnoj Rusiji i Erdelju

Lokaliteti- Goradok- Nikolajevka na Djnepru, 3. st.; Maroszentanna (Erdelj, 4. st.)

Kerč- Glinischtsche, Krim, (Werner T 15), 5.st.→ nosioci tog blaga nisu Goti, već stanovnici Kerča
 materijal je uglavnom srebrna, zlatna ili pozlaćena bronca i kabošon, brušeni almandin u ćelijama
 nalazimo i fibule od srebrnog iskucanog lima, ukrašene crnomorskom polihromijom, najranije na
dvije fibule s podvijenom nogom iz 3.st., rad grčko-skitskih radionica koje u istom stilu rade i za
nove gospodare, Gote
 cikadne fibule, dvostruke životinje,
 okovi korica mača, kopče s okruglom pređicom i dugim trnom
 ratni luk presvučen iskucanim zlatnim limom (Analogije- Jakuszowice, Pecs- Üszögpuszta, Kerč-
Glinište u Ukrajini)

Blučina, južno od Brna, 450.-480. (Werner T 22)→ kneževski grob jednog Langobarda ili Herula,
koji je živio između Atiline smrti i početka Hilderikove vladavine. Skeletni ukop, orijentacija I-Z.
 susreću se forme iz Atilinog vremena: refleksni luk i trobridne strelice, ostaci sedla sa
formama Hilderikovog groba
 ortband i u ćelijskoj tehnici ukrašen nakit
 spatha s drškom presvučenom zlatnim limom i srebrnim dugmetima (Analogije- Tournai,
Pouan, Flonheim, Gütlingen)
 sax, zlatni balčak
 kloazonirana pojasna kopča
 refleksni luk
 trobridne strelice
 bič/ nagaika
 stakleno posuđe
 srebrna fibula, imitacija lukovičaste fibule, dovodi pokojnika u vezu s Hilderikovim grobom,
 Tournai i Apahida I
Jače je izražena konjanička, nomadska komponenta Atilina vremena, ali javljaju se I neki germanski
elementi.
Jedini germanski grob 5.st. s hunskim refleksnim lukom I sedlom

Flonheim→
 karkterističan ortband mača, zaravnjene ćelije, imitacija steckwerka i tremoliranja
 završetak ortbanda ima okov karakterističan za veću skupinu nalaza (Komárno,
Érmihalyfalva). Najčešće je ukrašen niellom. Neposredna paralela okovu spate je kloazonirana
kopča iz groba u Komarnu.
Fettich smatra da su elementi kloazonirane garniture u Flonheimu nastali pod utjecajem nalaza
Szeged- Nagyszéksós

Klein Hüningen (Werner T 20)→

Ratnički grob
 štit
 franciska
 sax s pozlaćenim srebrnim ortbandom, okovi korica saxa s almandinima i staklom
 mač s ortbandom
 jantarni privjesak s pozlatom
Ženski grob
 par gepidskih fibula
 ALAMANI

Povijest plemena
Staro Germansko pleme.
Prvi put se spominju 213.g. kad ih je pobijedio Karakala.
357. car Julian porazio ih je kod Strassbourga i uspostavio granicu na Rajni.
Pripadaju svebskom savezu, a najstarije boravište i povijest nisu im poznati.
U 3. i 4.st. sele iz područja istočno od Elbe (srednja Njemačka), prema jugu (u smjeru
Dunava i Blatnog jezera).

Geografski smještaj→ Alamansko područje je Austrija oko Dunava, odnosno Raetia

gdje se konsolidiraju tijekom 5.st. i gdje su im najopasniji susjedi bili Franci.

496/7.g. sukob Franaka i Alamana.

537.g. dio alamanskog područja dolazi pod franačku vlast.
Nakon smrti posljednjeg merovinškog kralja 679.g. ponovo je uspostavljena
alamanska kneževina.
709. - 712.g. osvaja ju Pipin Mali.
730.g. umire posljednji alamanski knez Lautfrid, no Franci još neko vrijemo moraju
vojskom učvršćivati svoju vlast.
746.g. bitkom kod Cannstadta konačno prestaju borbe.

Arheološke karakteristike

Ukop
Alamani se ukapaju u grobljima na redove.
Ukop u jamu sa rijetko vidljivim ostacima sanduka.
Karakteristično za Alamane: ukop u deblu.
Muškarci s oružjem: koplja, strelice, lukovi, dugački mačevi, štitovi, bojne sjekire
Žene s nakitom, ukrasnim predmetima.
U bogatim grobovima: brončane fibule ili fibule od pozlaćenog srebra sa 3 ili 5
dugmetastih produženja.
Neki bogatiji grobovi označeni su kao kneževski (Wittislingen, Gammertingen) -
oba su groblja na redove.
Pokop u monoksilu– izrazito germansko tj. alamansko obilježje

Tehnika izrade
Česti su almandini u tehnici ćelija.

Nalazi
Za 7.st. karakteristična je fibula s pravokutnom glavicom i zoomorfnom
ukrašenom nogom.
Javljaju se ukrašeni koštani češljevi, stakleni pehari sa šiljatim dnom, okovi torbice…
 ALANI
Povijest plemena

Istočnosarmatsko pleme.
Geografski sještaj- prvobitno su naseljeni oko Aralskog jezera, odakle ih Huni potiskuju
prema zapadu.

Zapadni Alani najmoćniji su među istočnim Sarmatima. Najprije žive u stepama sjeverno od
Crnog mora, a tokom 1. i 2.st. kreću prema jugu. Krajem 2.st. stižu u karpatski prostor i
naseljavaju se u krajevima oko donjeg Dunava.

Tijekom 3.st. u crnomorsko područje provaljuju Goti i preuzimaju mnoge sarmatske

elemente.
Dio zapadnih Alana ostaje u Basarabiji gdje ih neki u 4.st. identificiraju s tamošnjim Antima.
Drugi dio Alana uslijed provale Huna povlači se sa Vizigotima, te zajedno s njima prelazi
Dunav i stiže na rimsko područje. Sudjeluju u bitci kod Hadrijanopolisa 378.godine, te
zatim prodiru u Panoniju.
Potom s Vandalima i Swebima odlaze u Galiju, Hispaniju, te na kraju u Sjevernu Afriku.

Jezgra Alana živi i dalje između Dona i Kavkaza. Iz tih krajeva protjerali su ih Mongoli u
Kavkasko gorje gdje su poznati kao Oseti.
 VANDALI
SEOBA VANDALA, ALANA, SVEVA I DOSELJENJE BURGUNDA NA RAJNU

Geografski smještaj Vandala→ Vandali su pleme koje je do 1. st. nastanjivalo prostor srednje
(Silinzi) i gorne (Hasdinzi) Odre.
Geografski smještaj Alana→ ravnice između srednje Tise i Dunava

U 4.st. pokrenuti uzmakom Gota pred Hunima, Vandali odlaze iz Potisja na Z, povlaćeći sa
sobom sarmatske Alane, uzvodno uz Dunav u Norik i Reciju gdje pod Stilihonom stupaju u
vojnu službu RC.
406. odlaze u Galiju, 409. prelaze Pirineje i nakon dvije godine se u dogovoru sa RC
naseljavaju u Hispaniji.
* Galiciju naseljavaju Hasdinzi i Svevi
* Betiku naseljavaju Silinzi
* Luzitaniju i kartaginsku provinciju Alani

416. u Hispaniju dolaze Vizigoti.

-Od druge polovice 5.st vladaju Sjevernom Afrikom sa središtem u Kartagi-Kraljevstvo
Vandala i Alana
-Propast Vandalskog kraljevstva 534.g
 HERULI
Povijest plemena

Pleme- Istočnogermanski narod.

Geografski sještaj- Skandinavija. Ne postoje podaci o tome kako i kada su se naselili u
Karpatskoj kotlini.

467.g. imaju samostalnu ratničku državu na granicama Noricuma.

Pridružuju se Odoakarovom savezu.

U zemlju Herula prodiru Langobardi i svladavaju ih 508./509.godinu.

512.g. jedan dio Herula vraća se u Skandinaviju, a drugi se spuštaju u Ilirik i nalaze prihvat u
Istočnom carstvu, naseljavaju Singidunum i nastanjuju se u trokutu Singidunum - Sirmium -
Dunav. Kreću u pljačkaške pohode preko Save.

Nakon sredine 6.st. napuštaju istočni Srijem.

Arheološke karakteristike

Običaj srijemskih Herula bilo je ritualno spaljivanje udovica na grobovima muževa.

 VIZIGOTI-ZAPADNI GOTI
Povijest plemena

376. Vizigoti dolaze na područje RC i naseljavaju se u Donjoj Meziji.

Goti prelaze gorje Balkan i prodiru u Tesaliju, čak do Carigrada, 378. god. bitka kod
Hadrianopolisa gdje su Goti porazili rimsku vojsku (poginuo car Valens), ali su
bezuspješno pokušali osvojiti Carigrad. Vizigoti su na svom pohodu prošli kroz
Dakiju i solidno je opljačkali tako da su imali prilično plemenitih metala. Gore se
njihov prodor može materijalno utvrditi. Dalje u Grčkoj i u Dalmaciji nema
kontinuiteta.

U to doba su S Italiju ugrožavali Alani i Vandali pa su Vizigoti pokušali iskoristiti priliku i

doći u Italiju, no Stilihonova (Vandal) ih je vojska porazila i natjerala da se povuku u Istru i
Dalmaciju .

408. god.Vizigoti poduzimaju kaznenu ekspediciju i osvajaju Rim iz trećeg pokušaja.

410. god.umire Alarik na J Italije, a Vizigoti se Z obalom vraćaju na S, prelaze Alpe i upadaju
u Galiju. Iz Galije dalje idu prema Hispaniji gdje su u dogovoru s RC trebali očistiti Hispaniju
od Vandala.
Na kraju su 418. dobili dozvolu da se nasele u Z međurječju Loire i Garonne (Aquitania
Secunda), a kralj im postaje Teodorik I.

Protiv Huna su se borili i Vizigoti zbog svoje povezanosti s RC. Svom su teritoriju pripojili
Hispaniju, a s vremenom su ukinuliu svoju podložnost RC te se proširili na S do Loire i na I
do Rhone i organizirali Tolozatsko kraljevstvo (475. god.) koje se protezalo od Atlantika do
Mediterana, od Loire do Pirineja.

475. germanski časnik Odoakar svrgnuo je Romula Augustula, Orestovog sina, posljednjeg
rimskog cara i poslao insignije u Carigrad .
Franci na Loiri bili su katolici dok su Vizigoti bili arijanci. 507. god. Franci prelaze Loiru i
pobjeđuju Vizigote nakon čega ovi napuštaju svoje posjede u Galiji, a središte njihove države
postaje Pirinejski poluotok sa glavnim gradom Toledom.
U 6.st. dolazi do vjerkog raskola između arijanaca i katolika, te katolička vjera postaje
državna.

711.g. prodor Maura ruši vizigotsku državu, a ostaci Gota povlače se u sjeverne dijelove
poluotoka (Asturija).

Arheološke karakteristike

Vizigotski nalazi kod nas

Samo su dva nalaza u našoj zemlji, to su vizigotske fibule od srebrnog iskucanog
lima s granice Baranje. Kasniji nalazi tih fibula iz naše zemlje su ostrogotski.

Fibule
 u grobu dolaze u paru, do kraja 6.st. dolaze fibule u identičnim parovima,
poslije mogu biti i različite.
 poneki od nalaza su datirani antičkim novcem, ni jedan nije stariji od Honorija
i Arkadija.

Grobovi su skeletni, s keramikom. Keramika je vrlo kvalitetna, rađena na kolu pod

utjecajem rimske provincijalne keramike. Ima i dačkih utjecaja i sarmatskih
(prstenasta noga). Ima i paljevinskih grobova, ali ti imaju samo jednu fibulu. Nisu
Germani.
OSTROGOTI- ISTOČNI (CRNOMORSKI) GOTI

Povijest plemena

Nakon sloma pricrnomorske države Ostrogota, glavnina ih je pala pod hunsku vlast, dio ih je
izbjegao na Krim, a dio je pobjegao na Z, pridružio se Vizigotima i s njima prešao donji
Dunav.
Dobili su pravo da se nasele u Panoniji, ali krajem 4.st. i u 5.st. Huni prelaze Karpate i
zauzimaju Panoniju i Srijem, a sa sobom su povukli i većinu Ostrogota.
452. hunsko-ostrogotski napad na Italiju. 453.god. Atila umire i država se raspada, a Ostrogoti
zauzimaju područje od Balatona prema SZ (do Dunava), kasnije se uz dozvolu RC naseljavaju
u Meziji.

Vođa germanskih plaćenika u rimskoj vojsci Odoakar (Skir, Herul) ruši plemenski savez
Rugijaca, ali ne uspijeva održati dunavski limes u Noriku, pa se spušta u Italiju gdje 476.g.
svrgava posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula.
IRC ih je nagovorilo da poduzmu kazneni pohod protiv Odoakra, koji se proglasio kraljem
Germana u Italiji, i zauzmu Italiju.
488. god. Teodorik predvodi Ostrogote prema Italiji. Kreću uz Dunav i Savu i vjerojatno
preko Siska i Ljubljane i napadaju Italiju, a Odoakar se povukao u Ravennu. Nakon pobjeda
nad Gepidima 488. - 489. zavladali su Ostrogoti, pored Dalmacije, još i dijelom Panonije, od
504. do 535. i Sirmiumom; ovaj grad je još 441.g. opljačkan od strane Hune, dok je provincia
Savia sa Sisciom bila pod rimskom upravom sve do Teodorika.
Teodorik pobjeđuje Odoakra na Soči, ulazi u Italiju i stvara novu državu.
493. god. Teodorik i Odoakar sklapaju nagodbu, ali ga Teodorik na kraju ubija i postaje
mandatar rimskog cara. Ostrogoti su preuzeli samo vojnu vlast.

Ostrogotska država obuhvaća Italiju, Noricum Mediterraneum, Pannoniu Saviu, Pannoniu

Sirmiensis i Dalmatiu. Proteže se od srijemskog Podunavlja do Provanse, a na sjeveru
obuhvaća prekodravsku Panoniju do Dunava. Centar se nalazi u Ravenni.
Državno područje se dijelilo na dvije prefekture– Italija i Galija, sjedište prefekta je bilo u
Ravenni.
U Italiji gotsko stanovništvo naseljava samo neka područja (Padsku nizinu, Liguriju, Toskanu,
Venetiu, Histriu).
Teodorik nastoji učvrstiti svoju moć kod germanskih naroda diplomatskim putevima, tj.
politikom dinastičkih vjenčanja.
504. god. ostrogotska vojska svladava Gepide u Panoniji, koji su se proširili sve do Save, i
učvršćuje granicu na Dunavu.
536. god. Teodorik umire. Nasljeđuje ga Atalarik/ regentica Amalasvinta koja pokušava
popraviti odnose s IRC, čemu se protivi ostrogotska aristokracija. Teodat, njezin drugi muž,
dao ju je ubiti, a Justinijan koji pokušava obnoviti jedinstvenu državnu vlast na cijelom
nekadašnjem području RC traži od Teodata da abdicira. Kada Teodat to odbije, započet će
20-godišnji rat, nakon kojeg će uslijediti propast ostrogotske države.
541.g. Totila, ostrogotski kralj ponovno osvaja cijelu Italiju, ali Narzes, Justinijanov
vojskovođa nanosi težak poraz Ostrogotima.
562.g. padaju i posljednji gotski utvrđeni gradovi Verona i Brescia i Italija postaje Bizantska.

Arheološke karakteristike

Ostrogotsku pripadnost određujemo prilozima u ženskim grobovima koje karakterizira

jednostavnost priloga:
 više tipova luksuznih fibula
 pojasne kopče ukrašene almandinima i rovašenjem
 naušnice s poliedarskim privjescima i stilus igle
 toaletni pribor (nosi se na pojasu)
 nož

Muški grobovi nemaju oružje. Grobova s oružjem nema ni u južnoj Rusiji (3 i 4.st.) ni u
Podunavlju i Italiji
Pojedinačna pojava bogatih ratničkih grobova u Podunavlju u 5.st., npr. Lebeny (Mađarska)
prva polovica 5. st., Ghenci (Rumunjska) druga polovica 5. st.
Nedostatak priloga javlja se u horizontu pojedinačnih grobova i grupe grobova.
Istočnogotski grobovi nemaju novca, kao ni oružja; muški su grobovi potpuno
neupotrebljivi. Kronologija se bazira na ženskim fibulama i kopčama.U Podunavlju
nema registriranih groblja.
Goti nose sa sobom novu modu, novi stil izražavanja.
Ostrogotske lokalitete iz kraja 5. i 6.st. možemo pratiti na prostoru provincije Dalamacije, na
predalpskom prostoru Savije, u međurječju Save, Drave i Dunava (početkom 6.st. Ostrogoti
drže Dalmaciju, Italiju, Norik, dio Panonije)
Ostrogoti su se kod nas utvrdili u Kninu, koji je na točki križanja komunikacija.

Knin- Spas, 6.st.→ veliko groblje na redove, najveće groblje Velike Seobe Naroda u RH,
starosjedioci + Ostrogoti koji su vladali Dalmacijom od ~ 500.-537. god., orijentacija I-Z, pokojnici na
leđima, uglavnom nema grobne arhitekture osim nekoliko koji su ležali na daskama, grobova ratnika
nema, osim jednog uništenog iz kojeg potječe spata, germanski grobovi su unutar groblja starosjedioca
 pojasne kopče ukrašene rovašenim motivom pleetenice
 glineni pršljen u ruci

Knin- Pliskovo→ ostava matrica Martinovka stila

Salona
 ostrogotska rovašena fibula
 par tirinških fibula
 dvije cikadne fibule, rano 6.st.
 kaciga tipa Baldenheim

Reggio Emilia, 493.- 535. god→ ostava obiteljskog nakita koju datira istočnorimski zlatni novac. Ovo
ne može biti blago niti ostava zlatara jer nedostaje zlatarski alat.
Ova ostava označava najraniju točku istočnogotskog kompleksa.
 par istočnogotskih fibula, rovašenih, ukrašene su degeneriranom viticom i pojavom
geometrijskog ukrasa
 zlatna lukovičasta fibula, ima kršćanski simbol (Analogije→ nalik je na onu iz Hilderikovog
groba, zatim na Apahidu. Slučajni nalazi dalje: Insbruck, Rim - Palatin; kod nas na Kupi kod
Degoja)
 velik broj prstenja. Prsten kao ukras se javlja vrlo kasno, pod kraj Republike u ranom Carstvu.
Barbari prstenje preuzimaju iz kasnoantičkog prstenja. Tzv. vojničko prstenje ima poligonalnu
kariku, iz 4.st. s inicijalima cara.
Cijeli nalaz Reggio Emilia datiran je novcem.
 GEPIDI
Povijest plemena

Pleme- Istočnogermansko pleme koje pripada gotskoj skupini i služi se gotskim jezikom.
Ime Gepidi dolazi od gebida (gebidos, gebidans). S Istočnim i Zapadnim Gotima oni tvore
jedan narod i imali su isti jezik. Zajedno s Gotima, više ogranaka Vandala, Burgunda,
Rugijaca, Ostarna, Skira i Bastarna spadaju u grupu istočnih Germana.
Geografski smještaj- Švedska

Formirali su se od skandinavskih doseljenika i zaostataka Gota na ušću Visle, gornja

Tisa. U 3.st. započinju gepidska kretanja prema sjevernoj Daciji. Nakon odlaska
Vandala, (koji su potučeni od Vizigota) zauzimaju njihova područja (Daciju) i do
sredine 5.st. nastanjeni su uglavnom po Transilvaniji, a zatim se zajedno sa Hunima,
kojima su podložni, šire po međurječju Körösa, Tisze i Marosa.
453.g. zajedno sa Skirima, Herulima, Swebima i Kvadima ruše Atilino carstvo.
Sredinom 5.st. bore se Gepidi s Hunima protiv Rima.

Nakon sloma hunske vladavine, Gepidi su se u 5.-7.st. rasprostrli u Tisza - Körös - Maros
području, Sedmogradskoj i u Srijemu. U arheološkom smislu to se pokazuje kao pojava jedne
grupe nalaza istočnogermanskog karaktera, datirane prilozima bizantskog novca,
stratigrafskim odnosima i grobnim prilozima.
Nakon Atiline smrti u jesen 453.g. germanska plemena pod Ardarikom se bune i pobjeđuju.
Gepidi dobivaju centralna hunska područja na Tisi i Dakiju.
Ostrogoti zauzimaju Panoniju.
Heruli, Svevi, Skiri i Rugijci krajeve zapadno od Tise u sjevernoj Mađarskoj i ex-ČSSSR-u i i
u Austriji.
Sarmati postaju samostalni u ranijim područjima.

Kronološki, Gepidi dolaze između kraja 4. i prve polovice 5.st. do 6.st - između Sarmata i
ranih Avara.
Dokaz etničke pripadnosti je sličnost s gotskim materijalom, premda bez, za rane faze
karakterističnih fibula od srebrnog lima i fibula sa glatkom polucilindričnom glavicom iz
kasnijeg perioda. Prelaz na konjaništvo dolazi sa Avarima.

Godina 472. je uporišna točka u povijesti Gepida, jer su tad priključili (mirnim putem ili
silom) Sarmate tj. Sarmatiju i 473.g. osvojili Sirmium.
Područja sjeverno od Körösa i Banat su ostali sarmatski kao gepidski protektorati. I u
području između Dunava i Tise, gdje gepidske nekropole i naselja ne pretežu tako uvjerljivo,
može se pretpostaviti daljnji život sarmatskog naroda.
Protiv Huna se pobunila koalicija na čijem čelu su bili Gepidi, a u kojoj je bio veliki broj
Sarmata i 454.g. oslobodila se hunske vlasti

Rano sjedište Gepida izgleda je bilo Szilágysomlyó (Simleui Silvaniei). Gepidski centri nakon
472.g. su Sirmium i u okolici Szentesa (južna strana Körösa). Gyla je bila značajna zbog
"metalurgije" i trgovine.

473.g. Gepidi zauzimaju Sirmium s okolicom.

Kada kralj Trasarih sklapi mir s Teodorikom dolazi do rascjepa među Gepidima.
Otada pa do 504.g. imaju Gepidi dva kraljevska sjedišta - jedno u Sirmiumu, a drugo u Daciji,
koja su međusobno nezavisna.
535.g. Sirmium dolazi ponovo u ruke Gepida. Započinju sukobi Gepida i Bizanta za strateški
položaj na Dunavu.
545.g. Gepidima se pridružuje velik broj Herula. Justinijan želi anulirati nadmoć Gepida, pa
546.g. naseljava Langobarde u Pannoniu Primu, Valeriu i Norik. Gepidi pozivaju u pomoć
Kuturgur Hune, a Justinijan pak poziva Uturgur Hune protiv njih. Gepidi dozvoljavaju
slavenskim masama da pređu Dunav

Bizant je plaćao mir Gepidima do 536.g. U to vrijeme Gepidi primaju arijansku vjeru. Dokaz
njihove moći bio je i taj što ih Huni više ne napadaju već napadaju Ostrogote između Drave i
Dunava. U ovom razdoblju su odnosi Gepida i Ostrogota neprijateljski.

Avari prelaze Dunav u Dobrudži i dolaze s dozvolom Bizanta na desnu obalu Dunava. Avari
se sukobljavaju s Gepidima, koji gube bitku. 568. god. Gepidi padaju pod vlast Avara.
Sirmium je predan Bizantu.
Poslije smrti svoga kralja (Kunimida) Gepidi više nemaju kralja, djelomično se povlače u
Erdelj i žive sa Slavenima.
Nakon pada Gepidije plemstvo i ratnici su se raselili. Najveći dio se priključio Langobardima
u pohodu na Italiju 568.g. Langobardima su se pridružili i Swevi, Tirinžani, Sarmati i Sasi.
Drugi dio je nakon preuzimanja Srijema prešao u bizantska područja.

Dalje se povlače s Avarima sve do početka 9.st. kad im se zameće trag.

Bacs Ordas (Karavukovo), J Bačka, ~ 500. god.→ ženski gepidski grob, nalaz datiran
novcem Teodozija II (493.)
 srebrna kopča s almandinom na bazi trna, rovašena kopča sa završetkom u obliku
ptičjih protoma i kabošonima, rađena tehnikom lijevanja s rovašenjem i niellom,
srebrne vitice, almandin
 srebrni toaletni pribor (pinceta, žličica, drška- možda od ogledala)
 mala kopča, od pozlaćenog srebra, sa završtekom u obliku ptičjih glava i s
kabošonima, rađena tehnikom lijevanja s rovašenjem i niellom, almandin
 apotropejska jantarna perla
 par poliedarskih zlatnih naušnica
 pozlaćene srebrne korice spate
 srebrni ortband s rombičnim kolutićem ukrašenim niellom.
 HUNI

HUNSKI NAPAD I POČETAK SEOBE GOTA

Geografski smještaj→ Huni zauzimaju područje od Dona do Kavkaza.

Huni su turkmensko-mongolskog porijekla i u 2.st. ih iz njihovog boravišta s I potiskuje

tunguški narod Sien-Pi, a s J Kina dinastije Han.
Uzmičući prema Z prošli su preko Srednje Azije i u 3.st. prodrli u europsku Sarmatiju (oko
Bospora) gdje su do 4.st. pokorili Alane, odbacivši ih u Panoniju, na područje između gornje
Tise i Dunava.
Uskoro napadaju Ostrogote, dio kojih im se pokorio, a dio povukao na Z, na obale srednjeg
Dnjestra, S od Vizigota.
Budući da su ih Huni idalje napadali, Vizigoti odlaze na rim. područje, J od Dunava gdje se
naseljavaju sa odobrenjem cara Valensa 376. god. (uskoro im se pridružuju Ostrogoti i Alani).
To je prvi slučaj naseljavanja jedne velike barbarske cjeline na područje RC na temelju
ugovora sa carskom vlasti, oni kao samostalna vojna cjelina ratuju u sastavu rim. vojske i
brane granice te za službu dobivaju područje za naseljavanje uz donji Dunav.
Većina Ostrogota se ipak morala pokoriti Hunima koji su već krajem 4.st. prešli Karpate i
prenijeli političko središte svoje države, koja se prostirala sve do donje Volge, u Panoniju.

U povijesnoj literaturi uvriježilo se mišljenje da su se Huni sredili u Mađarskoj do 400.god.

Raspad stare društvene strukture kod Huna je bio već u zadnjoj fazi kad su provalili u Europu.
Ta je transformacija završena početkom 5.st.
Početkom 5.st. Huni su ojačali svoju državu kojoj je središte bilo u Panoniji (Potisje), a
obuhvaćala je područje od Volge, preko J Rusije, Rumunjske, Ugarske, Češke, Slovačke sve
do J i sred. Njemačke.

Grupe sarmatskih nalaza zadnje faze datiraju se u 420.- 430.g. kada je došlo do temeljnih
promjena na tom području. Ove se sve promjene mogu objasniti samo hunskom prisutnošću.
Sve to pokazuje da su Huni gospodarili cijelom Mađarskom od 425.g. Plemenima upravljaju
dva Atilina ujaka. Njih dvojica su ujedinili svoje snage i većinu hunskih plemena. Silom su
pokorili mnoštvo drugih naroda i proširili svoje carstvo sve do Rajne. Očito je da rezidencija
knezova nije mogla biti prebačena u Mađarsku sve do tog doba.

445. Atila postaje jedini vladar nakon sumnjive smrti svoga brata Blede, s kojim je dijelo
vlast. Prijestolnicu je ustanovio u Potisju.
Huni duž granica napadaju IRC koje im plaća danak. Nakon smrti Teodozija II (o. 450.) I i Z
car odbijaju plaćati danak što je Atili bio povod za rat.
451. Huni kreću prema Galiji da bi preko nje prodrli u Italiju. Bitka koja se vodila na na
Mauricijakovu polju (Katalaunska polja) završila je neriješeno, a Huni se vraćaju u Panoniju.
453. Atila umire i država se raspada posebno nakon sukoba s antihunskom koalicijom 454.
koju su predvodili Gepidi. Neko vrijeme ostaci Huna žive u sklopu nove gepidske države da
bi se 469. vratili na obale Crnog mora odakle su i krenuli u Panoniju

Arheološki dokazi

Atilino vrijeme, prva polovica 5.stoljeća. Sve kulturne manifestacije Atilinog vremena
mogu se zajednički nazvati konjaničko - nomadskim kulturnim kompleksom.

U 5.st. Huni prodiru u mađarsku ravnicu.

Huni donose nove grobne rituse, nove osobitosti u odijevanju, kao i nove forme, koje su ovdje
bile nepoznate i koje su bitno povezane sa euroazijskim narodima.

Provala Huna povezala je prostor istočne Europe i zapadne Azije, a na srednju Europu
utjecala je tako što je ondje ostavila određenu grupu nalaza koji će predstavljati stilsku i
tehnološku bazu za razvoj merovinške polikromije.

Naoružanju konjaničkih nomada pripadaju :

a) refleksni luk (istočni),
b) trobridne strelice,
c) jednosjekli udarni bodež,
d) dvosjekli dugi mač sa nakrsnicom,
e) drvena sedla - u bogatijim grobovima ukrašena zlatnim limom,
f) konjska oprema - skupocjena,
 g) bičevi - koje su upotrebljavali u nedostatku mamuza.

Sve ove stvari nalaze se u grobovima ratničke aristokracije.

Konjaničko nomadska nošnja

Ženski grobovi
 imaju kao glavnu oznaku dijademu ukrašenu polikromnim inkrustriranjem. Lokaliteti
u srednjoj Europi- Csorna i vjerojatno Höckricht.
 osim dijademe, koja je držala kapu ili veo, dolaze još i privjesci za sljepoočničarke
(Schläfengehänge), karičice, ogrlice od jantarskih perli, Gürtelzubehör, matalna
ogledala - a nikad fibule.
 kotlovi- veliki, izrađeni od bronce, dokaz su nomadskog načina života i prema
istočnjačkom običaju korišteni su i za profane i za sakralne svrhe
 kugle i prsteni su u vezi s magijom, a visili su na mačevima. Izrađeni su od jantara,
kalcedona, stakla i gorskog kristala
 ritualno slomljena ogledala istočnoazijskog tipa.

Muški grobovi
 također se nije sačuvao tekstil, ali se ovdje može na osnovu poznatih analogija
pretpostaviti da su nosili dugu košulju (do koljena) sa rukavima i hlače
 prvobitno ni ova odjeća nema fibula
 pojas, s kojeg su visjela tri ili više remena. Ovi su se pojasevi tek u 6.-8.st. (Avari,
Ugri) proširili od centralne Azije do Franačke
 jezičci i kopče za obuću
 muškarci su nosili još i par karičica (kao i Avari), te masivne torkvese i ogrlice od
jantara
 deformirane lubanje
Wolfsheim, Porajnje, ~ 400.- 450.→ smatra se najstarijim kneževskim grobom u sr. Europi,
germanski
 zlatni solid cara Vaensa (364-378)
 polikromni pektoral sa srcolikim privjeskom izrađen u perzijskoj polikromiji, na stražnjoj
strani je natpis Atachschatar (sasanidski natpis koji spominje Ardašira, osnivača sasanidske
dinastije koji je umro 241.)
 zlatna fibula s podvijenom nogom ukrašena granuliranom žicom, zlatna narukvica sa
zadebljanim krajevima, zlatna ogrlica sa krajevima u obliku zoo glava, zletne kopče ukrašene
kloazoniranom polikromijom
 apotropejska jantarna perla
 zlatni nakit- fibula s podvijenom nogom ukrašena granuliranom žicom, narukvica, ogrlica sa
završecima u obliku životinjskih glava, zlatne kopče ukrašene kloazoniranom polikromijom

Untersiebenbrunn, kraj Beča, sredina 5.st.→ najraniji grob seobe naroda, germanski. Istovremen s
Levicama i hunsko- alanskim grobom Jakuszowice (Galicija). Untersiebenbrunn stoji pod jakim
pontskim, tj. istočnim utjecajem (konjska oprema).
Ženski grob
 dvije velike fibule od srebrnog lima ukrašene zlatom i almandinima- crnomorska polikromija
 dvije jednostavne fibule od srebrnog lima (Analogije- Ilok) svaka ćelija je opkoljena
filigranom
 zlatni nakit- dvije masivne narukvice sa uloženim granatom, dvije naušnice, dva prstena, dva
pletena lanca (jedan s almandinima, drugi sa Au štapićastim privjescima)
 srebrni nakit- toaletni pribor, ogledalo
 ostalo- staklena kana i čaša, perle
 staklo- perle, čaša
 jantarne perle

Grob djevojčice
 dvije srebrne cikadne fibule s linearnim ukrasom- za problem cikada to je najvažniji
podunavski nalaz
 konjska oprema- oplata uzdi, možda srebrna obloga sedla
 srebrno ogledala tipa Brigetio
 jantarne perle
 toaletni pribor
 kasnoantički stakleni vrč i čaša s plavim točkicama
Utvrđeno je da je pokopana djevojčica bila hroma, te se pretpostavlja da se kretala na konju, pa otuda
pojava konjske opreme u grobu.

Muški grob- uništen

 masivna zlatna ogrlica- torkves
 dugi mač (sačuvani samo široka ukrasna zakovica i dugački pravokutni kloazonirani porub)
Jakuszowice, Galicija, Poljska, prva polovica 5.st. (Werner T 16-17)→ hunsko- alanski grob,
skeletni
 mač, spata- azijatskog tipa
 apotropejske perle
 zlatni refleksni hunski luk
 kloazonirane kopče za obuću
 zlatne pojasne kopče
 konjska oprema od pozlaćenog srebra ukrašena žigosanjem- žvale, jazičci, razvodni križevi,
kopče, željezni nož…
Paralele s nalazima Széged-Nagyséksós, Pannonhalma, Pecs-Üszog, Szirmabesnyö i
Novogrigorijevka, te Borovoje.
Borovje, Kazahstan (Werner T 14)→ hunski, ratnički grob
 zlatni luk i mač (Analogije s Jakuszowicama), stilska mješavina: ravne masivne kloazonirane ćelije
+ kombinacija s tehnikom prvog crnomorskog stila (kabošoni) + polikromija koja će napredovati
i naposlijetku prevladati. Čelije su obrubljene žicom tiskanom kliještima, tj. ne radi se o pravoj
granulaciji.
 magijske perle
 trobridne strelice
 kloazonirene zlatne obloge
 brončani kotlić

Szeged- Nagyszeksos, Mađarska, ~ 430. god. (Werner T 29)→ vjeruje se da je pokopan visoki
hunski dostojanstvenik (možda Atilin stric Ruga /Ruas/), nema fibula
 zlatni nakit ukrašen crnomorskom kloazoniranom polikromijom Tu su kopče, jezičci remena,
aplike sa odjeće, obloge mača, obloge sedla, drške nagaike, torkves
 bodež, dva noža i njihove korice
 tri kopče imaju tremoliranu ćeliju koja se ne može datirat prije druge polovice 5.st., unatoč
drugim nalazima koji pripadaju 1/2 5.st.
 Paralela- Jakuszowicama
Za određenje etničke pripadnosti Szeged-Nagyszéksósa, važno je da se to područje nalazilo u
centralnom dijelu hunske države i sasvim je vjerojatno da je i nalaz hunski.
Sve govori da je u Szeged-Nagyséksósu pokopan hunski knez. Odjeća je još jedan dokaz više.
Čini se da je dotični čovjek nosio odjelo ukrašeno zlatnim šljokicama (ljuskama), čizme optočene sa
zlatnim kopčama, veliki zlatni torques, pojas ukrašen dijelovima zlatne kloazonirane garniture, balčak
i korice njegovog mača i njegovog bodeža optočene sa zlatnim pločama i ukrašene kloazoniranim
dijelovima, remeni hamova njegova konja su podjednako bili ukrašeni inkrustriranim zlatnim
pločicama, sedlo je bilo pokriveno zlatom, za jelo i piće služio se zlatnim posudama.
Ako se uzme kao vjerojatno da je uz to imao zlatom optočen tobolac, imati ćemo pred očima sve ono
što čini opremu hunskog aristokrata.
Uočit ćemo i činjenicu da je to izolirani grob.

Untersiebenbrunn, kraj Beča, sredina 5.st.→ najraniji grob seobe naroda, germanski. Istovremen s
Levicama i hunsko- alanskim grobom Jakuszowice (Galicija). Untersiebenbrunn stoji pod jakim
pontskim, tj. istočnim utjecajem (konjska oprema).
Ženski grob
 dvije velike fibule od srebrnog lima ukrašene zlatom i almandinima- crnomorska polikromija
 dvije jednostavne fibule od srebrnog lima (Analogije- Ilok) svaka ćelija je opkoljena
filigranom
 zlatni nakit- dvije masivne narukvice sa uloženim granatom, dvije naušnice, dva prstena, dva
pletena lanca (jedan s almandinima, drugi sa Au štapićastim privjescima)
 srebrni nakit- toaletni pribor, ogledalo
 ostalo- staklena kana i čaša, perle
  staklo- perle, čaša
 jantarne perle
Grob djevojčice
 dvije srebrne cikadne fibule s linearnim ukrasom- za problem cikada to je najvažniji
podunavski nalaz
 konjska oprema- oplata uzdi, možda srebrna obloga sedla
 srebrno ogledala tipa Brigetio
 jantarne perle
 toaletni pribor
 kasnoantički stakleni vrč i čaša s plavim točkicama
Muški grob- uništen
 masivna zlatna ogrlica- torkves
 dugi mač (sačuvani samo široka ukrasna zakovica i dugački pravokutni kloazonirani porub)
 LANGOBARDI

Povijest plemena

Pleme
Zapadnogermansko pleme. Pripadaju Polapskim Germanima koje čini skupina više plemena.
Ime dolazi vjerojatno od germanskog Langobart što znači dugobradi.

Geografski smještaj
Postojbina Langobarda veže se uz južnu Skandinaviju (južna Švedska i danski otoci); odatle
su krajem stare ere doselili na područje između ušća Odre i ušća Visle. Zatim sele na donju
Labu.

PODUNAVSKA FAZA (489.-526.)

Vjerojatno s prijelaza iz 3. u 4.st. preko Šleske i Moravske dolaze u srednje Podunavlje i tada
započinje njihovo višestoljetno pomicanje prema jugu.
Prvi sigurniji povijesni datum koji se veže uz ovo pleme je 489. kada zauzimaju zemlju
Rugijaca (prostor današnje donje Austrije, sjeverno od Dunava).
Početkom 6.st. svoju vlast šire na J Slovačku, J Moravsku, J Češku i Donju Austriju.
Langobardi su vjerojatno došavši na prostor Češke podredili tamo naseljena plemena i uopće
tamošnje stanovništvo koje je dobilo status poluslobodnih ljudi, a nazivali su se aldi, aldiones.

PANONSKA FAZA (526 – 568)

U skladu s izvorima, još pod Wachovom vladavinom Langobardi 526/7. su, s odobrenjem
Justinijana, zauzeli provincije Pannoniu Primu i Valeriu, a sredinom 6.st. i porječja gornje
Save i Drave (tj. provincije Savia i dijelom Noricum Mediterraneum;  Savia – nakon što su
je napustili Ostrogoti).
Pomažu IRC u borbi protiv Ostrogota i 546. im Justinijan dozvoljava da zauzmu Z Panoniju
pod uvjetom da se bore protiv Gepida.

568. god započinje seoba Langobarda u Italiju pod Alboinom.

Opasno susjedstvo Avara u istočnoj Mađarskoj bili su poticaj za pohod Langobarda u Italiju.
U pohodu koji je započeo u travnju 568., osim Langobarda sudjelovali su i Svebi, Tirinžani,
Gepidi, Sarmati, Panonci i Noričani, te jedan jači odred Sasa koji je pozvao Alboin
Pohod je imao karakter seobe čitavog naroda, a put kojim su se kretali koristili su već ranije
Vizigoti i Ostrogoti (Celeia- Emona- Aquileia).
Osvajaju Aquileiu i pogranične utvrde u Alpama, padsku nizinu sve do Apenina (IRC ostaje
obala Ligurije s Genovom i Savoiom, dio pokrajine Venecije i jadranska obala podno S
Apenina s Ravennom). Pavia postaje prijestolnica langobardskog kralja Alboina.

Langobardi su arijanci. U drugoj polivic 7.st. Langobardi prihvaćaju katolicizam.

774. Franci uništavaju langobardsku državu.

Prema I. Boni mogu se razlučiti dva tipa langobardskih grobalja:

1. SZENT-ENDRE TIP

Szent Endre kraj Budimpešte

a) kraj 5. i početak 6.st.→ langobardsko groblje, skeletni ukopi, u
materijalu su vidljiva svebska obilježja; nema antičkog kontinuiteta
 tipične langobardske lučne i S – fibule
 spate
 kupasti umbo štita
 šljem tipa Baldenheim
 poliedarske naušnice
 metalna ogledala
b) početak 7.st.→ kneževska grobnica isto s novcem Justinijana I., u
njoj je sahranjen knez s konjem, ženom i kćeri. Uz grobnicu je
klansko groblje dat novcem cara Foke (602.-610.)
 kružni stremen s petljom
 trobridne strelice
 naušnice tipa Szent Endre (tiještenje, tip okrenute piramide)

2. VÖRS – KAJDACS TIP

JZ Mađarska
6 slučajeva paljevinskog ukopa u urnama vrećastog oblika koje nose žigosane ukrase.

1. kneževski grobovi u Mađarskoj

Veszkeny→ veliki kneževski grob u humku, uništen

 pronađene su samo dvije tauširane uzde
 obloge raskošne konjske opreme na kojoj se nalaze antropomorfne i zoomorfne figure, vidljiv
je I. životinjski stil
  pozlaćeni brončani privjesak, tauširanje
Za Wernera važan lokalitet jer pokazuje rađanje I. životinjskog stila

2. viši društveni slojevi tj. plemstvo (adalingi)

Pokapano je u posebnim malim grobljima

Moronszentjanos→ grobovi plemića

 pronađen je štit sa zlatnim dugmetima
 raskošne pojasne kopče
 brončani okovi vedrice
 igračke
 staklo
 SARMATI

Povijest plemena

Iranski narod srodan Skitima.

Gografski sještaj- naseljeni su u južnoruskim stepama istočno od Volge.

Čuveni su jahači i strijelci i stoljećima su u stalnom pokretu.
4./3.st. prelaze Don, ugrožavaju grčke kolonije na Crnom moru. Naseljavaju područje između
Dona i Dnjepra. Iz tog perioda potječu bogate grobnice s posrebrenom ili pozlaćenom
konjskom opremom ukrašenom geometrijskim ili životinjskim ornamentima.
Kod Sarmata se prvi puta pojavljuju konjanički ukopi. Slični pojedinačni ukopi poznati su u
Rumunjskoj i Bugarskoj.

Sarmatska plemena

1. Sirahi su nastanjeni na sjeveru stepa i također su istočnosarmatsko pleme.U 2.st.

pokoravaju ih Alani.
2. Iazamati su u velikoj mjeri helenizirani .Imaju svoju državu- Bosporsko kraljevstvo -
koje se nalazi pod kontrolom Rima, a održalo se sve do navale Gota u 3.st.
3. Roksolani su sredinom 2.st. nastanjeni u stepama između Dona i Dnjepra, sjeverno
od Jaziga. Sredinom 1.st. kreću prema zapadu, dio potiskuje Jazige. Radi se o
nomadsko - konjaničkom narodu naoružanom sabljama, lukom i kopljima.
4. Jazigi su sarmatsko nomadsko pleme. Poznati su između Dnjepra i Dona kao izvrsni
strijelci. Početkom 1.st. nalaze se sjeverozapadno od Azovskog mora. Pod pritiskom
Roksolana prelaze Karpate i naseljavaju se u mađarskoj nizini između Tise i Dunava.
U metežu izazvanom od Huna u 5.st. gubi im se trag. Kasnije (10.-12.st.) pod imenom
Jaziga javljaju se neka plemena u Mađarskoj koja su povezana s Kumanima.
Pretpostavlja se da su to Jazigi s Kavkaza koje su Mongoli protjerali u Mađarsku, gdje
su se kasnije pretopili u Mađare.
Sarmati u Panoniji
Sarmati naseljavaju mađarsku ravnicu istočno od Dunava još od početka 1.st. kada su
vjerojatno došli sa donjeg Dunava kroz Đerdap ili preko prijelaza u sjevernim Karpatima.
400 godina vladali su nad autohtonim stanovništvom skitsko-keltskog i ilirskog porijekla.
Od sredine 3. do kraja 4.st. nadiruća plemena potisnula su Sarmate prema Tisi.
Sarmatska kolonizacija zahvatila je prostor u međurječju Dunava i Tise. Tu nalazimo
plemenske grupacije Jaziga i Roksolana.
Nakon bitke kod Hadrijanopolisa 378.g. započinje naglo uspon gepidske moći. Gepidi
probijaju obrambeni sarmatski sistem i zaposjedaju područje Potisja i deltu Marosa.
Povijest Sarmata u 4. i 5.st. u znaku je vojne pomoći Rima pri obrani od Germana. Usprkos
rimskoj potpori Sarmati nisu mogli oduprijeti prodoru novih plemena sa istoka. Mnoštvo
Sarmata zatražilo je prihvat u rimskom carstvu. Bili su naseljeni u Galiji i Hispaniji.
Područje istočno od Tise zauzeli su Gepidi.
Velik broj sarmatskog stanovništva ostao je u svojim starim sjedištima i dijelio sudbinu sa
novopridošlim narodima. Ovo miješanje arheološki je vidljivo na grobljima.

Zajedno s Gepidima 410.g. Sarmati dolaze pod hunsku vlast. Njihovi ratnici također sudjeluju
u hunskim vojnim pohodima.
Prodorom Huna nestaje sarmatske samostalnosti, ali ne i sarmatskog stanovništva. Zajedno s
Hunima prodiru u Panonsku nizinu i sarmatski Alani u okviru hunskog I istočnogotskog
plemenskog saveza, te dobivaju status rimskih federata.
488. po nalogu Odoakara Sarmati su štitili dolinu Save pokušavajući Teodoriku zapriječiti put
u Italiju. Tada se posljednji put spominju u izvorima, arheološki i u izvorima gubi im se trag.

Arheološke karakteristike
2.st.p.n.e. je srednjesarmatski period.
Materijal-
 lukovi s koštanim pojačanjima
 trobridne strelice
 ogledala
 crveno slikana keramika
Sarmati primaju različite utjecaje od susjeda u Panoniji, Meziji i Dakiji: rimske fibule, novac,
sigillata, metal, keramika, staklo...
Sarmatska nošnja samo je jeftinija varijanta rimske provincijalne nošnje.
Za Sarmate su karakteristične konične perle.
Keramika
Pontski, keltski i provincijalno - rimski utjecaji.
Sarmatska keramika pečena je od kvalitetne gline u sivoj i crvenoj boji.
Oblici od 2.st. vrlo često imitiraju provincijalno- rimsku keramiku, a u pojedinim slučajevima
i sigillatu. Sarmatska keramika izvršila je utjecaj na vandalsku keramiku u sjevernoj
Mađarskoj u 3.i 4.st., te na gepidsku keramiku 4.i 5.st.u sjevernom Potisju.
Ukop
 grobovi- Kurgani→ ovalne jame prekrivene malim humcima
Novitet u grobnom ritusu predstavljaju prilozi oružja. A oružje govori o hunskom utjecaju.
Groblje kod Bačkog Petrovog Sela pružilo je podatke o sarmatskom stanovništvu sve
do kraja 6. i početka 7.stoljeća.
Kasnosarmatska naselja
a) zbijenog tipa
b) raštrkana
Za oba tipa karakterističan je položaj na visokim riječnim obalama i općenito u riječnim
dolinama- npr. Sándofalva – Eperjes, Nagymagocs - Paptanya

Mardas→ groblje s kontinuitetom od sredine 3. do sredine 5.st.

Csongrád Kaszárnya, 5.st.→ sarmatsko groblje

Sarmati u Rumunjskoj
2./3.st. dolaze u Moldaviju i Munteniju, gdje stupaju u kontakt s domaćim Dačanima.
Sarmati su u Rumunjskoj do kraja 3. i početka 4.stoljeća.
Nakon toga na istom prostoru razvija se Sîntanna de Mures kultura koja se povezuje sa
Černjahovskom kulturom
Ukop
 inhumacija
 orijentacija sjever – istok
 deformacija lubanje
Materijal
 velike konične perle, ima ih do nekoliko stotina u jednom grobu, nalaze se oko glave,
vrata, pojasa, ruku i nogu.
 rimske provincijalne fibule, 2. i 3.st.
 diskoidna ogledala, dolaze u ženskim grobovima
 brončana zvonca
 bodeži s prstenom na kraju drške.

Keramika
 gruba- žućkaste boje
 siva- domaća, dačka
 crvena – rimska