INTERNACIONALNI UNIVERZITET U

NOVOM PAZARU
FILOLOŠKO-FILOZOFSKE NAUKE
SRPSKA KNJIŽEVNOST I JEZIK

Seminarski rad
Tema:

Glasovi č i ć
 Sadržaj
1.Uvod

Glasovi č i ć..................................................................................................................................................3
2.Glas Č........................................................................................................................................................4
3.Glas ć........................................................................................................................................................7
4.Palatalizacija...........................................................................................................................................10
5.Jotacija....................................................................................................................................................10
6.Zaključak………………………………………………………………………………………………………………………………………….…10

7..Literatura...............................................................................................................................................11

2
 UVOD

Glasovi č i ć
Glasovi č i ć su sliveni glasovi ili afrikate,koji sačinjavaju afrikatski par.Oni su među sobom veoma
slični i zato dolazi do njihovog mešanja i u govoru i u pisanju. To mešanje je karakteristično
posebno u pojedinim bošnjačkim narodnim govorima očigledna je razlika izmedu afrikata č i
ć.Samo polovina bosanskoga življa razlikuje ova dva glasa,dok druga polovina izgovara glas ć
umesto č.

U standardnom bosanskom jeziku, međutim, treba razlikovati glasove č i ć (ovo se odnosi i na

izgovor i na pisanje). Glasovi č i ć dva su različita fonema, što znači da mogu učestvovatii u
razlikovanju reči i njihovih značenja (tj. biti u fonološkoj opreci):

čelo (deo glave) ćelo (osoba bez kose)

čar (:čarati, draž) ćar (korist)

posečen (gl. prid. trp.: poseći) posećen (gl. prid. trp.: posetiti)

vratić (biljka) vratić (dem.: vrat)

Pojedine riječi govore se i pišu i s glasom č i s glasom ć, što se objašnjava različitim osnovama ili
različitim sufksima. Tako se od komparativa kraći, plići izvode imenice kraćina,plićina, a u istom
se značenju upotrebljavaju imenice kračina, pličina, izvedene od pridevske osnove: kratak, plitak
(kratk + ina > kratčina > kračina; plitk + ina > plitčina > pličina).

Takođe su naporedne imenice boleščurina, koščurina, maščurina (sa sufiksom -čurina) i

bolešćurina; košćurina, mašćurina (izvedene sufksom -jurina) te pridevi koščat (sufiks -čat) i
košćat (sufks -at).

Kao naporedni prhvaćeni su i sledeći primeri: ćerpič (izvori lik) i ćerpić, inoča i inoća, jednoč
i jednoć, ljutič i ljutić (biljka).

3
 Glas Č
Pri izgovoru glasa č najdelatniji je vrh jezika, koji je uzdignut i usko prislonjen u prednji deo
tvrdoga nepca, a usne su blago ispupčene i zaobljene. (Iste je tvorbe i složeni suglasnik dž –
razlikuju se utoliko što je č bezvučna, a dž zvučna afrikata.)

Glas č javlja se u osnovama reči u kojima njegov nastanak nije vidljiv: čabar, čador, čađa, čamac,
čardak, čas, čaša, čavka, čarapa, čekati, Čelebija, čelo, četka, četiri, čibuk, čudan; bačva, bašča,
dapače, Dračevo, Foča, hlače, ječam, jučer mačka, palača, pčela, pečurka, početak, računica,
ručak, tačka, tepče, sendvič, teferič, žuč itd.

Glas č stoji u oblicima prema osnovnim e i k. Tako je:

a) u vokativu jednine imenica muškoga roda kojima osnova završava na e i k: striče(< stric+ e),
meseče, mudrače, starče; vojniče (< vojnik + e), junače, mrače, vuče;

b) u nominativu, akuzativu i vokativu množine imenica muškoga roda kojima osnova završava na
e: stričevi (< stric + ev + i), stričeve, zečevi, zečeve;

c) u komparativu izvedenom nastavkom -i od prideva kojima osnova završava na k:

jači (< jak + ji), gorči, mlači;

d) u prezentu glagola kojima infnitivna osnova završava na k i glagola kojima prezentska osnova
završava na e i k: pečem (< pek[ti]+ jem), mičem (< mic[ati]+ jem), skačem (< skak[ati]+ jem);
pečeš, peče, pečemo, pečete, dotičem, kličem, plačem, poričem, siječem, sričem, vičem;

e) u aoristu (2. i 3. l. jd.) glagola kojima infnitivna osnova završava na k: reče, ispeče, iseče;

d) u imperfektu glagola kojima infnitivna osnova završava na k: pečah (< pek[ti]+ jah), pečahu
(pored: pecijah, pecijahu); vučah (pored: vucijah);

g) u imperativu glagola kojima prezentska osnova završava na e i k: miči, mičimo, mičite, skači,
viči, plači;

4
h) u glagolskom prilogu sadašnjem glagola kojima prezentska osnova završava na e i k: dotičući,
mičući, plačući, skačući;

i) u glagolskom pridevu trpnom glagola kojima infitivna osnova završava na k: pečen, isečen, a
tako i u glagolskih imenica takvih glagola: pečenje, sečenje.

U izvedenim rečima (i njihovim oblicima) glas č dolazi prema osnovnim glasovima e i k. Tako je,
npr., u riječima izvedenim sufiksima:

-ak (tračak : trak),

-an (srčan : srce; ličan : lice; junačan : junak),

-anik (zupčanik : zubac),

-etina (ručetina : ruka),

-ica (vučica : vuk; djevojčica : djevojka),

-ić (končić : konac; vučić: : vuk),

-ina (momčina : momak; lončina : lonac).

Glas č nalazi se u nekoliko (više ili manje produktivnih) sufksa, i to u:

a) imeničkim
b) pridevskim
c) u priloškom

U imeničkim:

-ač: orač, rogač, krojač, jahač. skakač, skitač, skuplač, šaptač, pokrivač

-ača: cvjetača, glupača. krto/ača, pregača, pribadača, rudača, udavača;

-ačina: premetačina,;

-ačnica: brijačnica;

5
-čaga: rupčaga;

-čanin: Drvarčanin, Dubrovčanin, Kozarčanin, Prijedorčanin, Zagrepčanin;

-če: Arapče. nahoče, pašče, sirče;

-čica: grančica, strančica, stvarčica

-čić: zupčić

U pridevskim:

-ačak: dugačak, punačak, slabačak;

-ačan: ubitačan;

-ački: dubrovački, zagrebački;

-čiv: prijemčiv

-ičan: elegičan, ekonomičan, energičan, harmoničan, ironičan,

-ičast: bjeličast, plavičast;

-ičav: plavičav;

-ički: budistički, turistički, urbanistički;

U priloškim:

- glavačke.

Glas č dolazi umesto zvučnoga suglasnika dž, ispred bezvučnih glasova, npr.: kembrički (<
kembridž[s]ki).Pojedina slavenska prezimena imaju krajnje č, i to: slovenska (Gregorčič,
Tupančič), slovačka (Jurkovič), bugarska (Miletič), češka (Belič), ruska (Serejevič).

6
 Glas ć
Pri izgovoru glasa ć vrh jezika opire se o donje sekutiće, a pregradu i uski prolaz zračnoj struji
pravi hrbat, tj. srednji deo jezika, koji se široko prislanja uz prednji i srednji deo tvrdoga nepca, a
usne nisu zaobljene, nego se razvlače i ohabavljuju. (Na istome mestu na kojem nastaje
bezvučna afrikata ć tvori se i zvučna afrikata đ.)

Glas ć javlja se u osnovama reči u kojima njegov nastanak nije vidljiv: ćaskati, Ćehotina, ćelav
ćelija, ćud, ćuk; gaće, kći, kuća, leća, maćeha, pleća, vreća; moć, noć, već, vruć i dr.

Glas ć dolazi u izvedenicama prema osnovnom t. Tako je:

a) u instrumentalu jednine s nastavkom -ju imenica ženskoga roda u kojih osnova završava na t i
st: smrću (< smrt + ju), bolešću (< bolest + ju), ovlašću, pakošću, radošću

b) u komparativu i superlativu prideva u kojih osnova završava na t: ljući (< ljut + ji), najljući,
krući, najkrući, kraći, najkraći, žući, najžući;

c) u prezentu glagola na -ati u kojih prezentska osnova završava na t: mećem

(< met[ati] +jem), krećem, hropće, grakćemo.

d) u imperfektu glagola na -iti, -jeti čija prezentska osnova završava na t: pošćah (< post[iti) +
jah), pamćah, plamćah, čašćah;

e) u glagolskom prilogu sadašnjem s nastavcima -eći (dolazeći, noseći, sjedeći), -jući (pitajući,
vapijući), -ući (idući, tekući). Tako i: pridolazeći, propitkujući i sl.;

f) u glagolskom pridevu trpnom pojedinih glagola u kojih prezentska osnova završava na t:

čašćen (čast[iti] + jen), počašćen, ožalošćen, ugošćen, upamćen (ali: dopustiti — dopušten,
namjestiti — namješten i sl.; naporedo je: iskorišćen i iskorišten, ovlašćen i ovlašten);

7
g) u glagolskoj imenici glagola na -iti u kojih prezentska osnova završava na t: čašćenje (< čast[iti]
+ jenje), pamćenje, zapamćenje, pošćenje;

h) u nesvršenom glagolu izvedenom iz svršenog kojem osnova završava na t ili st: plaćati (<
plat[iti] + jati), shvaćati, osećati, zapamćivati (< zapamt[iti] + jivati), ugošćivati (< ugost[iti] +
jivati), ovlašćivati.

Glas ć dolazi u oblicima reči u kojih osnova završava na t a koje su izvedene sufksima:

-ja: braća (< brat + ja);

-janin: Egipćanin (< Egip[a]t + janin), Krićanin (< Krit + janin); Osaćanin (< Osat + janin);

-je: biće (< bit + je), krvoproliće, nadahnuće, lišće, plašće, pruće, svanuće;

-ji: pileći (< pil + e/et + ji), teleći.

Glas ć nalazi se u nekoliko (više ili manje produktivnih) imenskih sufksa:

-ać: gluhać, golać, Bihać;

-aća: i: nedaća, zadaća;

-bać: zelembać ( < zelen + bać);

-čić: balončić, kamenčić, oraščić, prozorčić, zupčić;

-dać: crvendać, srndać;

-ević: kraljević;

-ičić: sestričić;

-ić: crvić, golubić, konjić, brodić, člančić, cvjetić,

-oća: čistoća, krhkoća, lahkoća, mehkoća, samoća, skupoća, trudnoća,

-ović: Mujezinović (< Mujezin + ov + ić);

8
u pridevskim:

-aći: domaći, jahaći, kupaći, pisaći, spavaći, šivaći;

-eći: srneći, ovneći.

Glas ć nalazi se u infnitivu glagola koji nemaju -ti: doći, naći, poći, reći, sjeći, tući, vući.Glas ć
dolazi umesto zvučnoga suglasnika đ ispred bezvučnih glasova, npr.: žećca (< žeđ + ca), rićkast (<
riđ + kast)U bosanskome jeziku samo je: opći, općina, općenito, uopće i sl. (opšti, opština i sl.
crkvenoslavenski su likovi).

Oblici sveštenik i svećenik (i izvedenice) različitoga su značenja: prvi se odnosi na osobu koja
obavlja službu u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a drugi na osobu koja obavlja službu u bilo kojoj crkvi
osim spomenute.

Od glagola iskati naporedni su oblici s grupom šć i št (< sk + j): išćem i ištem, išćemo i ištemo,
išćući i ištući, išći i išti. Samo je: bišćem, bišćući i sl. Tako i prema glagolima pljeskati, pritiskati, stiskati i
sl. imamo odnos šć i sk: plešćem i pleskam (: pljeskati), pritišćem i pritiskam (: pritiskati).

Skupinu šć prema skupini sk imamo i u oblicima kao liješće : lijeska, triješće : trijeska.

U riječima arapskoga porekla koje imaju velarni okluziv k (kaf, kef i u onima turskog porekla s palatalnim
okluzivom k’ imamo ili glas ć ili k.

Međutim, postoje i reči u kojima se naporedo javljaju jedan ili drugi glas: Ćaba i Kaba (ali je samo:
ćabenski), ćeške i keške, ćesim i kesim, ćitab i kitab (knjiga), hićaja i hikaja (priča).

Imena Bećir i Bekir, Ćerim i Kerim, Šaćir i Šakir, Zaćir i Zakir, Cimeta i Kimeta i dr. pišu se onako kako su
usvojena, tj. kako ih izgovaraju njihovi nosioci.

9
 Palatalizacija
Glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h ispred i ili e menjaju u č, ž, š naziva se
palatalizacijom, stoga ako naučite definisati spomenutu glasovnu promenu, rešit ćete veliki deo
dileme oko upotrebe problematičnog č ili ć. Postoji i situacija kada se c mijenja u č ispred i ili e.

 mjesec – mjesečev

 barka – barčica

 ptica – ptičica

Jotacija

Nakon jotacije takođe se dobijaju glasovi č i ć.

 c + j = č (micati– mičem)

 k + j = č (jak – jači)

 t + j = ć (platiti– plaćen)

ZAKLJUČAK
Jasno je da zbog velike sličnosti u izgovaranju I mešanja istih,neće doći još dugo do ispravljanja
dosadašnjih grešaka. Ali na mlađim generacijama je da nastoje da isprave govorne greške svog
maternjeg jezika. Baš zbog tih previranja I izjednačavanja dva potpuno različita slova,razlog je
više da poradimo na ispravljanju istih.Naravno,uvek će postojati izuzeci koji će se služiti
drugačijim izgovorom.Ovde je situacija specifična iz razloga što smo govorili o razlikama u
upotrebi slova u dva različita jezika,bosanskog I srpskom. Pa je samim tim ta razlika još jače
izražena.

10
 LITERATURA

1.Jahic Dž. ;Halilović S. ;Palić I. ; “Gramatika bosanskog jezika” priredio : “Dom štampe”,Zenica
2004.godine

2.Piper P. ; Klajn I. ; “Normativna gramatika srpskog jezika” priredila “Matica srpska”, Novi Sad
2013.godine

11