KAKO USPJEŠNO (NA)UČITI MATEMATIKU

Neki od nas matematiku doživljavaju kao jednu zanimljivu igru, područje čudesnih
stvari. Drugi je doživljavaju kao muku, kao nešto što proizvodi teškoće i strah. Posljednji
obično odabiru kao svoj životni put onaj koji je što manje vezan uz matematiku. No i oni
nisu svjesni koliko je matematika dio i njihovog života, kao što smo mi ostali toga
svjesni. Jer, željeli to ili ne, i mi i oni, ne možemo izbjeći stalan doticaj s njom: odlazak u
trgovinu, dizanje kredita, mjerenje vremena, daljina, potrošnje, čitanje grafikona …
Ovaj tekst posvećen je onima među nama, koji su usprkos teškoćama s matematikom,
odabrali svoj put uz matematiku.

Strah od matematike

Najviše ljudi ne voli matematiku. "Mrzim matematiku", "ja sam verbalni, a ne

matematički tip", česti su izgovori za izbjegavanje matematike. U temeljima tih izjava
nema osnova, temelj je samo strah. Strah koji dolazi iz nepovjerenja u svoje sposobnosti
razumijevanja. Takvi ljudi se boje da ne pogriješe, da ne ispadnu neznalice ili da se ne
vidi koliko su glupi. Zato, čim se suoče s nekim zadatkom koji ima imalo dodira s
matematikom, mozak im "zablokira".
Strah od matematike se uglavnom očituje kao osjećaj napetosti, tjeskobe, ukočenosti i
misaone dezorganizacije, a što ometa rješavanje matematičkih problema. Taj strah često
prate i tjelesni simptomi, kao glavobolja, trbobolja, mučnina, znojenje, osjećaj topline ili
hladnoće, itd. Kad se takve osobe suoče s rješavanjem matematičkih zadataka (u
domaćem radu, zadaći ili usmenom ispitivanju), kroz glavu im prolaze misli kao "ovo je
teško", "neću znati", … Otkud taj strah i nepovjerenje u vlastite matematičke
sposobnosti? Jer, osobno znam, gotovo svatko može promjenom "strategije" i primjenom
posebnih "taktičkih koraka", razbiti te strahove, naučiti i zavoljeti matematiku.

Za učenje ostalih predmeta troši se mnogo vremena, čita se, proučava, ponavlja. No,
većina najmanje vremena troši na matematiku. Često je to posljedica ranije rečenog,
izbjegavanje hvatanja u koštac, zbog straha i nedostatka vjere u uspjeh. A, ako se i krene
s učenjem, prave se mnoge greške, koje zato i ne donose očekivane rezultate. I tako je
krug zatvoren, nova sumnja je generirana, ponovni pokušaji dovode do istih rezultata. Na
kraju se učenje oteže u nedogled, sporo i s mnogo frustracija, traže krivci na drugoj strani
ili se dignu ruke od svega.

U čemu se griješi?

Prvo, učenje matematike se svodi na rješavanje zadataka, a matematičke knjige se ne

koriste, kao da nisu "za čitanje". Rezultati toga su da se matematičkim operacijama
služimo "napamet", a ne razumijemo njihovo značenje. A, kao i u čitanju, i u matematici
je možda još važnije razumijevanje. Svi znamo da množenje pozitivnog broja negativnim
brojem daje negativan rezultat, ali zašto je to tako? Ili da se nejednadžba ne smije množiti
s nepoznanicom, ali zašto? Ili da se s 0 ne smije dijeliti, ali zašto? Takvih primjera je
bezbroj. Mnogo toga u matematici se radi mehanički i ne razumije se što se radi. Kao što
i inače sve nepoznato izaziva određenu dozu nesigurnosti ili straha, tako je i u
matematičkom neznanju izvor nesigurnosti i straha o kojima smo govorili.
Drugo, u učenju se ponekad nešto "preskoči", ne nauči i tu nastaju novi problemi. Jer da
bismo razumjeli i znali upotrijebiti više matematičke operacije, moramo razumjeti i znati
niže. Dakle, svi dijelovi jedne cjeline moraju se naučiti, jer izostanak jedne čini znanje
"klimavim".
Treće, učimo li samo zadatke za pismeni dio ispita, a teoriju izbjegavamo, pravimo još
jednu grešku. Obično se kaže da teorija treba prethoditi zadacima.
Četvrto, ako imamo nisko samopoštovanje ili samopouzdanje, unaprijed ćemo misliti da
mi to ne možemo.
Peto, ne tražimo li pomoć u učenju, trebati ćemo puno više vremena za savladavanje
gradiva. Zato, ako "ne ide", treba potražiti nekoga tko će nam pomoći savladati "crne
rupe" u znanju.
Konačno, dopustimo li da učimo umorni ili neispavani nećemo moći održati
koncentraciju, a mozak će nam "zablokirati". Poznato je i pravilo da se bolje uči polu-
gladan odnosno polu-sit. Sitom čovjeku je organizam zaokupljen radom trbuha, a rezultat
toga je da mozak ostaje bez krvi i kisika, što se loše odražava na koncentraciju i rezultira
često potrebom za snom.

Dakle, kako (na)učiti matematiku

Imaj samopouzdanja: Matematičko mišljenje se može naučiti kao i sve drugo. Za

savladavanje gradiva nisu potrebne nikakve posebne sposobnosti, dakle svatko to može
savladati, samo ako se dovoljno potrudi.
Čitaj matematičke knjige: Pronađi u knjižnici ili knjižari knjige koje govore o
matematici. Ubrzo ćeš vidjeti koliko je matematika zanimljiva i koliko puno primjena
ima u stvarnom životu.
Pažljivo prati predavanja i vježbe iz matematike: Pažljivo slušaj predavanja i pitaj se da li
shvaćaš ono o čemu se govori ili zadatak koji se rješava. Pitaj nastavnika sve što ti nije
jasno. On je tu da bi ti pomogao. Kod kuće ponovi gradivo s predavanja i ponovo izradi
zadatke koju su rađeni na vježbama, ali (ne zaboravi) s razumijevanjem!
Pokušaj razumjeti kako i zašto se rješava pojedina vrsta problema: Slušaj izlaganje
nastavnika, pročitaj u udžbeniku objašnjenja. Ako objašnjenja nema ili nije dovoljno,
potraži ih u drugim knjigama, raspitaj se o tome kod dobrog matematičara među vama.
Također o tome možeš pitati nastavnika na sljedećem satu ili konzultacijama.
Obavezno piši domaću zadaću: Domaću zadaću izradi isti dan kad si imao satove
matematike. Izradi i što više zadataka koji i nisu bili zadani. Usporedi svoja rješenja
zadataka s rezultatima dobrog studenta u vašoj grupi. Razmisli u slučaju da vam se
rezultati razlikuju.
Analiziraj u čemu ti zapinje razumijevanje materije ili rješavanje zadataka: Vjerojatno je
da imaš nekoliko "rupa" u znanju. Ali što se može, valja to sebi priznati i krenuti dalje.
Dakle, lociraj u kojem su području te "rupe", te dobro nauči to područje. Također provjeri
da li sve naučeno ispravno i logički koristiš. Jer mnogi od vas imaju znanje o nečemu, ali
ga ne znaju iskoristiti ili ga nepravilno (bez logike) koriste. Kad si popunio "crne rupe",
tek tada možeš početi učiti pravu matematiku.
Radi dosta, ne premalo: Pedagoški stručnjaci su predvidjeli koliko ti je potrebno vremena
za rad. Vrijednost predmeta u ECTS bodovima govori vam koliko vremena trebate
potrošiti na učenje tog predmeta. Smatra se da, uz usvojena prethodna znanja, jedan
ECTS bod predstavlja 30 sati rada. Dakle, za Matematiku (8 ECTS bodova) otpada
8x30=240 sati rada. Ako aktivno učimo već na predavanjima i auditornim vježbama (po
42 sata za predavanja i vježbe=84 sati u semestru), tada na samostalno učenje ostaje još
156 sati. Ili, ako znamo da semestar traje 4 mjeseca, tj. oko 16 tjedana, po tjednu trebate
raditi oko 10 sati ili 15 sati u neaktivnijem slučaju. Bez potrebnih vještina iz srednje
škole, to će vrijeme trebati još povećati.
I na kraju, ne zaboravi ponavljati naučeno: Jer "repetitio est mater studiorum" ili
"ponavljanje je majka studiranja". Ponavljajte naučeno, jer naučeno se vremenom
zaboravlja. S vremenom se vraćajte na stare lekcije i zadatke i obnavljajte znanje o njima.