Poslovni broj: V P-1279/06

GRB REPUBLIKE HRVATSKE

OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadarska 1
Zadar

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja Josipa Ferlina,
OIB: 12345678901, s prebivalištem u Osijeku, Mljetska 100, zastupan po punomoćniku
Tomislavu Ramljaku, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Ksenije Nikolajević, OIB:
10987654321, s prebivalištem u Zadru, Kovačka 5, zastupane po punomoćniku Ivanu Šalini,
odvjetniku u Zadru, radi ništavosti oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 13. svibnja 2008. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika
tužitelja Tomislava Ramljaka, odvjetnika u Zadru, tužene osobno i punomoćnika tužene,
Ivana Šaline, odvjetnika u Zadru, dana 27. svibnja 2008. godine

presudio je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Ništava je pismena oporuka pred svjedocima Sofije Horvat sačinjena u Zadru 5. listopada
2003., a koja oporuka je proglašena u Zadru 24. kolovoza 2004. što je tužena dužna trpjeti,
dužna je tužena naknaditi tužitelju parnični trošak, sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom
ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju Josipu Ferlinu, OIB: 12345678901, s prebivalištem u Osijeku,

Mljetska 100, da naknadi tuženoj Kseniji Nikolajević, OIB: 10987654321, s prebivalištem u
Zadru, Kovačka 5, troškove postupka u iznosu od 3.935,00 (tritisućedevetstotridesetpetkuna)
kuna, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 31. svibnja 2005. godine podnio naslovljenom sudu tužbu, kojom traži
da sud utvrdi ništavom pismenu oporuku pred svjedocima Sofije Horvat, sačinjenu u Zadru 5.
listopada 2003. godine, a proglašenu u Zadru, pred tamošnjim javnim bilježnikom Verom
Marčinom, dana 24. kolovoza 2004. godine. U tužbi, tužitelj navodi kako su on i njegov brat
Ivica Ferlin, nećaci Sofije Horvat, njezini jedini zakonski nasljednici, te da se iza pokojne
Sofije Horvat pred ovim sudom, trenutno vodi ostavinski postupak, pod poslovnim brojem:
O-1236/03. Tužitelj navodi kako je on sa pokojnom Sofijom Horvat sklopio 24. srpnja 1996.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim se ona obvezuje njemu ostaviti svu svoju pokretnu i
nepokretnu imovinu. Navodi kako je predmetnom oporukom, Sofija Horvat tuženoj ostavila
svoju vikendicu u Bibinju, sagrađenu na čest.zem. 313/8 K.O. Bibinje. Tužena je protiv
tužitelja, pred ovim sudom, pod poslovnim brojem: P-2723/05 pokrenula postupak radi
utvrđenja nevaljalosti opisanog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj posebno ističe
kako u predmetnoj oporuci stoji „ova oporuka je par puta istoj pročitana jer ona slabo vidi.“ U
tužbi, dalje navodi, kako, da bi oporuka bila valjana, zakon traži strogu formu, koja se, prema
stavu tužitelja, nije poštivala. navodi da, ako oporučitelj koji inače znade čitati i pisati, ne
može pročitati sastav oporuke radi oslabljenog vida ili drugog razloga, oporuka je ništava. Uz
 2 V P-1279/06

tužbu tužitelj prilaže preslik predmetne Oporuke i predlaže da sud izvrši uvid u spis O-
1236/03 i P-2723/05. Tužitelj tvrdi kako ima pravni interes da se usvoji tužbeni zahtjev te
Oporuka sačinjena u Zadru 5. listopada 2003. proglasi ništavom i osudi tužena na naknadu
troškova postupka.

Tužena, u odgovoru na tužbu, od 9. listopada 2006. godine, ističe kako se protivi tužbi
i tužbenom zahtjevu. Ističe kako ne vidi svrhu tužbi, te smatra da je tužba podnesena iz
obijesti. Ne poriče da je iza smrti Sofije Horvat u tijeku ostavinski postupak pred ovim
sudom, a pod poslovnim brojem O-1236/03, te da je isti prekinut zato što je tužena upućena u
parnicu radi utvrđenja nevaljanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju između ostaviteljice i
Josipa Ferlina (ovdje tužitelja). Tužena ne poriče da je Sofija Horvat sastavila oporuku pred
svjedocima 5. listopada 2003. Tužena poriče da Sofija Horvat u vrijeme sačinjenja predmetne
oporuke, istu nije mogla pročitati, pa i kada bi to bilo tako, tužena ističe kako je Sofiji Horvat
oporuka pročitana, te da stoga nema razloga za ništavost te oporuke. Slijedom svega
navedenog tužena predlaže tužitelja odbiti i obvezati ga da tuženoj naknadi prouzrokovani
trošak postupka.

Tijekom postupka, sud je izveo dokaze čitanjem Oporuke Sofije Horvat od 5. listopada
2003. godine (list 4-5 spisa). Sud je izvršio uvid u ostavinski spis iza smrti Sofije Horvat O-
1236/03 i spis ovog suda P-1660/07, saslušanjem svjedoka Mitra Vuletića na raspravnom
ročištu od 13. svibnja 2008. godine (list 13 spisa) i saslušanjem parničnih stranaka na
raspravnom ročištu od 13. svibnja 2008. godine (list 14-16 spisa).

Punomoćnik tužene je na ročištu od 13. svibnja fali ti godina izjavio kako nije u
mogućnosti stupiti u kontakt sa Milicom Steković, te da iz tog razloga odustaje od izvođenja
dokaza njezinim saslušanjem.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno da je Sofija Horvat sastavila predmetnu oporuku od 5.

listopada 2003., kao ni da je oporuka sastavljena u formi pisane oporuke pred svjedocima.
Nesporno je i to da je ostaviteljica Sofija Horvat znala čitati.

Sporno je da li su prilikom sastavljanja poštovane zakonske odredbe. Konkretno, da li

je Sofija Horvat imala problema sa vidom, zbog čega ne bi mogla čitati, te sukladno tome da
li je uopće mogla sastaviti oporuku u obliku pisane oporuke pred svjedocima. (ja bi stavia: da
li je mogla oporučiti u obliku pisane oporuke pred svjedocima.. ništa ovo „sastaviti“, ne mora
ona sastavljat...bilo ko moze sastavljat)

Svjedok Mitar Vuletić, saslušan na raspravnom ročištu od 13. svibnja 2008. godine, u
bitnome je iskazao da je poznavao ostaviteljicu Sofiju Horvat, kako je kod nje povremeno
dolazio i obavljao sitne popravke po kući. Navodi kako je, uz Milicu Steković koja je
sastavljala oporuku i Grgu Lazara on bio jedan od svjedoka oporuke. Posebno navodi kako je
Milica Steković dala ostaviteljici oporuku da ju pročita, prije nego ju potpiše. Svjedok navodi
kako je Sofija Horvat bila sposobna brinuti se za sebe, te kako je sama znala dolaziti kod
njega na ručak, pri čemu posebno ističe da nije zamijetio da je imala posebnih problema s
vidom.

Tužitelj Josip Ferlin, saslušan na raspravnom ročištu od 13. svibnja 2008. godine,
ističe kako je posljednji put vidio tetu Sofiju Horvat između 25. lipnja i 1. srpnja 2003.
 3 V P-1279/06

godine. Navodi da je u to vrijeme ona imala problema sa vidom, jer je imala glaukom, zbog
čega je sve vidjela u magli. Posebno ističe kako joj je on kupovao naočale, ali da joj naočale
nisu mogle pomoći. Također, da je zbog problema sa očima morala često u oči kapati posebne
kapi. Na poseban upit punomoćnika tuženika, tužitelj je odgovorio kako su problemi Sofije
Horvat sa vidom počeli 2000. godine, ali da je prije toga vidjela dobro.

Tužena Ksenija Nikolajević u svome iskazu, datom na raspravnom ročištu od 13.

svibnja 2008. godine, navodi kako ona nije bila prisutna dok se sastavljala i potpisivala
predmetna oporuka. Posebno ističe da zna kako je Milica Steković nabavila predložak po
kojem je oporuka pisana. Tužena navodi kako su svi bili upoznati sa sadržajem oporuke.
Glede sposobnosti Sofije Horvat da čita, tužena navodi da je ona bila pokretna i da je nosila
naočale. Ističe kako je Sofiji Horvat kupila povećalo za čitanje sitnih slova na lijekovima, ali
da je veća slova mogla čitati i bez povećala. Navodi kako je vodila ostaviteljicu liječniku opće
prakse, dr. Sladoviću, ali da joj nije poznato da je imala posebnih problema sa vidom.

Pregledom Oporuke od 5. listopada 2003., sud je utvrdio kako u pretposljednjem

ulomku stoji: „Ova oporuka je par puta istoj pročitana jer ona slabo vidi.“ Osim ovog dokaza i
iskaza gore navedenih svjedoka i parničnih stranaka, stranke nisu predložile drugih dokaza.
Sud se vodio načelom slobodne ocjene dokaza iz članka 8. Zakona o parničnom postupku
(Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,
57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu ZPP), i primjenom pravila o teretu dokazivanja iz
članka 221. ZPP-a. Sud je iz iskaza svjedoka Mitra Vuletića i tužene Ksenije Nikolajević
utvrdio da Sofija Horvat, iako nije bila odličnog vida, je bila u mogućnosti sama pročitati
predmetnu oporuku, a njihove iskaze sud je uzeo istinitima i utemeljenima jer se radi o
osobama koje su puno vremena provodili s ostaviteljicom i s njom bili u neposrednom
kontaktu te su iskazivali okolnosno i uvjerljivo i njihovi iskazi sadrže detalje koje mogu znati
samo osobe koje s nekim provode puno vremena (npr. da ostaviteljica čita „Arenu“, da sluša
tranzistor, da su trgovci znali komentirati kako je znala razlikovati kovanice od 10 i 20 lipa).
Činjenica da je tužena kupila ostaviteljici Sofiji Horvat povećalo za čitanje sitnih slova na
lijekovima nije od nikakvog bitnog značaja jer je notorno da su upute na lijekovima pisane
vrlo malim slovima (tzv. „small print“) pa i ljudima s prosječnim vidom ili koji imaju barem
minimalnu dioptriju treba pomagalo pri čitanju istih. OVO SAN TI SAMO MALO POJAČA
OCJENU ISKAZA. Tužitelj, osim svog iskaza, nije sudu predložio niti jedan drugi dokaz,
kojim bi potkrijepio svoje navode, iako je teret dokazivanja činjenice da je Sofija Horvat
bolovala od glaukoma i da stoga nije mogla čitati bio upravo na njemu. Nasuprot tome,
navodi tužene su potkrijepljeni navodima svjedoka Mitra Vuletića, koji, prema stavu suda,
nije imao razloga kazivati neistinito, budući da nije ni u kakvoj interesnoj povezanosti sa
parničnim strankama. U odnosu na gore citirani ulomak iz oporuke, po kojemu je ista Sofiji
Horvat više puta pročitana, sud taj navod drži vjerojatnim. Konačno, sud je kao mogući razlog
otežanog čitanja oporuke, uzeo u obzir i činjenicu da je ista pisana rukom, što utječe na
čitljivost teksta. Ipak, kako je svjedok potpisivanja te oporuke, Mitar Vuletić iskazivao, nakon
što je oporuka ostaviteljici pročitana, ona je sama tu oporuku pročitala, prije nego li je stavila
na nju svoj potpis.

Slijedom svega navedenog, prema članku 26. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine
48/03, dalje u tekstu ZN), Sofija Horvat je bila sposobna napraviti oporuku, jer je u trenutku
sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje i starija od 16 godina, te nije postupala pod
utjecajem prijetnje, sile, prijevare ili se nalazila u zabludi u smislu članka 27 ZN-a. Izjavu
posljednje volje je učinila u formi privatne oporuke – pisane oporuke pred svjedocima. Za
takav oblik oporuke, ZN propisuje, u članku 31. stavku 1, da takvu oporuku može sastaviti
 4 V P-1279/06

oporučitelj koji zna i može čitati i pisati, a na način da će, bez obzira tko je oporuku sastavio,
izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka, te pred njima istu
potpisati. Sofija Horvat, je prema izvedenim dokazima i stavu ovog suda, u trenutku
potpisivanja predmetne oporuke mogla i znala čitati i pisati. Prema iskazima svjedoka Mitra
Vuletića i tužene, Sofija Horvat je nakon čitanja oporuke, pred dva svjedoka izjavila da je to
njezina volja, te oporuku vlastoručno potpisala. Sukladno tome, predmetna oporuka – pisana
oporuka pred svjedocima nije imala nedostataka u obliku, te nije bilo razloga iz članka 29.
ZN-a, za njezino poništenje, kako je to tražio tužitelj predmetnom tužbom.

Tužitelj i tuženica su putem svojih punomoćnika, na posljednjem raspravnom ročištu

od 13. svibnja 2008. godine popisali trošak podneskom, odnosno na zapisnik. Budući da je
tužena u potpunosti uspjela u sporu, valjalo je u smislu članka 154. stavka 1 ZPP-a, istoj
dosuditi troškove postupka. Tužena je popisala troškove postupka u skladu sa člankom 155.
ZPP-a, a u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne
novine 91/04, 37/05 i 59/07, dalje u tekstu OT), kako slijedi: sastav odgovora na tužbu 100
bodova po Tbr. 7 točka 1 u svezi sa Tbr. 8 točka 1 OT, pristup na raspravno ročište od 2.
travnja 2008. 100 bodova po Tbr. 7 točka 1 u svezi sa Tbr. 9 točka 1 OT i pristup na
raspravno ročište od 13. svibnja 2008. 100 bodova po Tbr. 7 točka 1 u svezi sa Tbr. 9 točka 1
OT. Ukupno, to iznosi 300 bodova, a vrijednost jednog boda iznosi 10,00 kuna, prema Tbr.50
OT, što daje ukupan iznos od 3.000,00 kuna, uvećano za zatraženi PDV po stopi od 22% te
trošak plaćene pristojbe odgovora na tužbu, koji iznosi 275,00 kuna, što sveukupno daje iznos
od 3.935,00 kuna.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zadru 27. svibnja 2008. godine

Sutkinja
--
Ivana Klišmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu protiv ove presude, u roku od 15 (petnaest) dana, od
dana objave ove odluke na ročištu za objavu, odnosno od dana objave ove odluke na mrežnim
stranicama e-Oglasna ploča sudova. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju
primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zadru. (napušteno je
teritorijalno načelo, pa o žalbi ne mora odlučiti baš Žup. sud u Splitu, a sve prema novom Zakonu o
područjima i sjedištima sudova),

DNA:
- tužitelj, po punomoćniku – zabuca si ovo, pristojba presude ide tužitelju, a ne tuženiku
- tuženik, po punomoćniku, uz Rješenje o sudskoj pristojbi presude (??), ovome ide
pristojba odgovora na tužbu (ako nema dokaza da je plaćena u spisu)

Rj.
- nepravomoćna presuda
- upisnik „P“
- kalendar 30 dana
-
(potpis)