Digitally signed by defi1965

defi1965 DN: cn=defi1965, c=YU,

email=defi1965@live.com
Date: 2011.04.24 11:24:38 +02'00'
 Priručnici Agronomskog fakulteta u Zagrebu

TOMISLAV]EMRIĆ
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
 SADRŽAJ

SADRŽAJ

PREDGOVOR 9

OPĆI DIO
GRAĐA VOĆAKA 12
Zbog čega je važno poznavati građu voćaka 12
Koji dijelovi tvore voćku 12
Korijen 14
Dijelovi korijena 15
Korijenovvrat 16
Deblo 16
Krošnja 17
Pupovi 19
Kako prepoznati rodne pupove 22
RASTVOĆAKA 23
Obilježja rasta u životu voćke 24
Obilježja rasta voćke tijekom godine 25
Rast korijena 25
Rast nadzemnoga dijela voćke 25
Zimsko mirovanje voćaka 26
Kako zaštititi voćke od hladnoće 27
Vegetativni rast 27
O čemu ovisi vegetativni rast 28
Što je dominacija vrha 29
Generativni rast 29
Zametanje rodnih pupova 30
Zašto voćke ne rađaju 32
Što je naizmjenična rodnost 33
Što uzrokuje naizmjeničnu rodnost 33
Kako smanjiti naizmjeničnu rodnost 34

PODLOGE ZA VOĆKE 36
Uporaba podloga kroz povijest 36
Zašto se rabe podloge 37
O čemu ovisi odabir podloge 37
Podudarnost podloge i plemke 38
Kakoje moguće prepoznati nepodudarnost podloge i plemke 39
CIJEPLJENJE 40
Zašto cijepiti voćke 40
Pribor za cijepljenje 40
Je li svejedno na kojoj se visini cijepi voćka 41
O čemu ovisi uspjeh cijepljenja 42
Precjepljivanje voćaka 43
Uzimanje i čuvanje plemki za proljetno cijepljenje 44
Načini cijepljenja 45
Cijepljenje pod koru 45
Postrano cijepljenje 49

5
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Cijepljenje na jezičac (Cijepljenje na engleski spoj) 51

Postrano cijepljenje najezičac (Postrano cijepljenje na engleski spoj) 52
Okuliranje 53
Čip-okulacija 56
Njega okulanata nakon cijepljenja 56
Cijepljenje na most 58
Cijepljenje radi pojačavanja rasta voćke ili popravljanja štete od voluharica 59
Uvijanje izbojaka radi učvršćivanja uzgojnog oblika voćke 60
REZIDBA 61
Zašto orezivati voćke 61
Pribor za rezidbu 61
Voćarska pila 62
Voćarski nož (hipa) 62
Škare za rezanje debljih grana 62
Obične voćarske škare 62
Kada je pravo vrijeme za rezidbu 63
Kakve vrste rezidbe postoje 65
Što rezidbom na voćki treba odstraniti 66
Kako odrediti jačinu rezidbe 66
Kojim redoslijedom obavljati rezidbu 66
Neki dodatni postupci u rezidbi voćaka 68
Povijanje ili rezidba bez škara 68
Povijanje debljih grana 70
Zarezivanjem kore može se mnogo postići 71
Poluprstenovanje i prstenovanje 72
Izolacija vrha radi obuzdavanja njegove dominacije 73
Loretiranje 75
Zalamanje izbojaka i vodopija 76
Odstranjivanje vodopija 76
Odstranjivanje debljih grana 76
UZGOJNI OBLICI VOĆAKA 79
Obična piramida . 80
Popravljena piramida 82
Etažna piramida 83
Vaza 84
Palmeta s kosim granama 87
Palmeta s vodoravnim granama 90
Drapo-Marchand (Zastava) 90
Kordonci 91
Jednostruki okomiti ili kosi kordonac 92
Dvostruki okomiti kordonac 94
Četverostruki okomiti kordonac 95
Vretenasti grm i njegove inačice 95

REZIDBA U IZNIMNIM SITUACIJAMA 102

Rezidba voćaka stradalih od zimske hladnoće 102
Rezidba radi obnavljanja krošnje 103
Rezidba zapuštenih voćaka 104

6
 SADRŽAJ

POSEBNI DIO
JABUKA 108
KRUŠKA 114
MUŠMULA 118
OSKORUŠA 120
DUNJA 122
ŠLJIVA 124
BRESKVA I NEKTARINA 128
MARELICA 132
TREŠNJA 135
VIŠNJA 138
MALINA 140
KUPINA 142
CRNI I CRVENI RIBIZ 144
OGROZD 146
BOROVNICA 147
CRNABAZGA 149
LIJESKA 151
ORAH 154
BADEM 157
AGRUMI 158
AKTINIDIJA (KIVI) 162
ŠIPAK (NAR) 165
SMOKVA 167
KAKI 169
MASLI A 170
EŠPOLA 173

KAZALO POJMOVA 174

IZVORI ILUSTRACIJA 180

7
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

PREDGOVOR
njiga Cijepljenje i rezidba voćaka namijenjena je ponajprije amaterskim voćarima kao
K praktičan vodič za upoznavanje s osnovnim načinima cijepljenja voćaka i njihovom pra-
vilnom rezidbom. Premda cijepljenje i rezidba nisujedino što voćar treba poznavati, one su
osnova uspješnog uzgoja voćaka. Da bi potpuno ovladali uzgojem voćaka, preporučujem
čitateljima da rabe i drugu stručnu literaturu, jer nijedna knjiga ne može u potpunosti od-
govoriti na sva pitanja koja se nameću u svakodnevnom druženju s voćkama.
Voćar mora imati hrabro srce, oštre škare i naposljetku ono najvažnije - znanje. Hrabrost
se stječe kada se odluči na rezidbu, oštre škare mogu se kupiti, a u stjecanju znanja trebala
bi, nadam se, pomoći i ova knjiga.
Knjiga je podijeljena Opći i Posebni dio. Opći se dio sastoji od šest poglavlja: Grade voćaka,
Rasta voćaka, Podloga za voćke, Cijepljenja, Rezidbe i Uzgojnih oblika. Prva dva poglavlja dono-
se osnovne sadržaje koji pomažu čitateljima u razumijevanju posljednjih četiriju poglavlja. U
posebnom su dijelu na kratak i pregledan način iznesene najvažnije informacije o podloga-
ma, uzgojnim oblicima i rezidbi pojedinih voćaka, oslanjajući se na opise iznesene u općem
dijelu. astojao sam, što je moguće više, izbjeći stručne izraze kako bi knjiga bila razumljiva
i onima koji se prvi put susreću s voćarskorn literaturom. Knjigaje bogato ilustrirana,jer su
još stari Kinezi rekli dajedna slika vrijedi kao tisuću riječi. Osim fotografija u knjizi se nalaze
crteži koje je nacrtala Maja Devaj.
Ne smijem zaboraviti svoje drage prijatelje s Fotozinea (www.fotozine.org) Martinu Rebić
(Reba), Slavena Vilusa (Jethrotull) i Sašu Savinovskog (Mexico) koji su dali sve od sebe kako
bi prikupili fotografije koje su mi nedostajale, čak su i fotografirali "po zadatku". Tuje i In-
grid Ivanić iz Pule kojaje ustupila fotografije rodnih izbojaka marelice. Fotografije su pomo-
gli prikupiti i prof. dr. Susan Lurie (Department ofPostharvest Science, ARa, Izrael), Itzhak
Kosto (Extension Agent of Agricultural Research Service ofIsrael), dipl. ing. Damir Drvode-
lić (Zavod za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), dr. sc. Zoran Šin-
drak (Zavod za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), dipl. ing. Zvonimir
Savić (Zavod za voćarstvo, Zagreb), mr. sc. Nenad Magazin (Departman za voćarstvo Poljo-
privrednog fakulteta u Novom Sadu) i moj student i demonstrator Goran Fruk pa im iskre-
no zahvaljujem. Zahvaljujem i recenzentima dr. Zoranu Šindraku, prof. dr. Ines Vršek i prof.
dr. Tomislavu Čosiću na korisnim sugestijama koje su knjigu učinile kvalitetnijom.
Također zahvaljujem i svome nakladniku, Nakladi Uliks d.o.o. iz Rijeke, koji mije omogućio
da ova knjiga bude napisana i objavljena za čitatelje koji kao ija vole voćke i druže se s njima.
I nakraju, no ne manje važno, zahvaljujem svojoj supruzi Meri na lekturi teksta, ajoš više
na strpljenju i poticajima da završim ovu knjigu. Zahvalnost dugujem i sinčiću Zvonimiru
koji se, nadam se, nije previše ljutio što mu tata nije bio na raspolaganju za igru dokje pisao
ovu knjigu. ~ima dvoma i posvećujem ovu knjigu.

U Zagrebu 2007. godine

Autor

9
OPĆI DIO
CIJEPLJE IJE I REZIDBA VOĆAKA
GRAĐA VOCAKA
ZBOG ČEGAJE VAŽNO
POZNAVATI GRAĐU
VOĆAKA
Građa pojedinih organa
voćaka usko je povezana s
njihovom funkcijom. Prema
tome, da bismo mogli uspješno
obaviti rezidbu, moramo
poznavati građu voćke,
posebice građu rodnih
izbojaka. Bez toga nećemo
moći svladati vieštinu i
umjetnost rezidbe pa ćemo
rezati napamet, a rezultat će
ovisiti o čistom slučaju. Rodni
izbojci pojedinih vrsta voćaka
bit će podrobno prikazani u
posebnome dijelu knjige, a u
općem će dijelu biti opisani
Slika 1. - Izgled voćke stablašice u razdoblju
mirovanja vegetacije.
12
,/
organi koji su zajednički svim
voćkama.
KOJI DIJELOVI TVORE
VOĆKU
Kada pomislimo na voćku,
tada najčešće zamišljamo
stablo (slika 1). Zaista, mnoge
vrste voćaka i rastu kao
stablašice, no postoje i one
voćke koje nemaju takvu
građu. Tako, primjerice, lijeska
najčešće raste u obliku grma
koji nema debla nego se sastoji
od više grana koje rastu
izravno iz tla blizu jedna
drugoj. Grmove stvaraju još
ribiz (slika 2), ogrozd i šipak.
Malina i kupina rastu kao
Slika 2. --Grm crvenog ribiza u razdoblju
mirovanja vegetacije.
polugrm koji se od grma
razlikuje po tome što se izbojci
razvijaju udaljeno jedan od
drugoga (slika 3).
Građa tipične voćke
stablašice prikazana je na
crtežu 1. Ona se sastoji od
nevidljivih podzemnih dijelova
(korijen) i od vidljivih
nadzemnih (deblo i krošnja)
djelova. Postoje i dijelovi koji
se djelomično nalaze u tlu, a
djelomično izvan njega
(korijenov vrat). Kako se danas
većina voćaka razmnožava
cijepljenjem, korijen, korijenov
vrat i dio debla najčešće
potječu od podloge. Ostatak
debla i krošnja pripadaju sorti
koja je cijepljena na tu
 GRAĐA VOĆAKA

Slika 3. - Polugrm kupine (mladice u početku vegetacije).

podlogu. Tako se voćka zapravo sastoji od dva

dijela - podloge i plemke. Sadnice nekih voćaka
kao što su, primjerice, smokva, ribiz, lijeska,
malina i kupina ne proizvode se cijepljenjem pa
se za njih kaže da se uzgajaju na vlastitom
korijenu.

_ sekundarne grane produljnica

_ osnovne grane _ suparnički izbojak

_ provodnica II grane trećeg reda

_ debla i korijenov vrat

Crtež 1. - Građa voćke stablašice.

13
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

KORIJEN jakih kiša na nagnu tim zametanje rodnih pupova te za

terenima, čak i uz primjenu rast i dozrijevanje plodova. U
Korijen je podzemni organ
armature od žice i betonskih toj ulozi korijenu često pomažu
voćke koji ima nekoliko važnih
stupova,jabuke cijepljene na i različite gljivice koje mu
uloga. Prvaje učvršćivanje
ovoj podlozi mogu se prevrnuti pribavljaju hraniva koja se
voćke u tlu. Što je korijen
pa nastane velika šteta (slika 4). nalaze u nepristupačnu obliku.
razvijeniji i dublje
Zbog toga potporanj mora biti Gljivice zauzvrat primaju od
rasprostranjen, a žile deblje i
čvrst i dobro ukopan u tlo. korijena šećere koji su im
čvršće, to se voćka bolje drži u
Druga uloga korijena jest potrebni za rast. Pojava korisnih
tlu. Voćke koje imaju slab i
upijanje vode i u njoj gljivica na korijenu zove se
nedovoljno čvrst korijen lako se
otopljenih mineralnih tvari iz mikoriza a gljive mikorizne
mogu prevrnuti pod teretom
tla i njihovo slanje nadzemnom gljive. Kako bi se što prije
plodova, stoga ih je potrebno
dijelu voćke gdje će lišće uspostavio ovaj koristan odnos i
poduprijeti kolcem ili žicom
procesom fotosinteze iz njih poboljšao rast, rabe se gotovi
razvučenom na betonskim
izgraditi organske spojeve pri pravci koji sadrže spore
stupovima. Takvaje, primjerice,
potrebne za rast mladica, za mikoriznih gljiva u čije se
podloga zajabuku M9. Zbog
suspenzije umače korijen
sadnice prije sadnje.
Treća uloga korijena jest
stvaranje posebnih tvari rasta
(biljnih hormona), citokinina,
koji imaju važnu ulogu u rastu
voćaka, zametanju rodnih
pupova i u drugim životnim
procesima koji se zbivaju u
voćki. Osim citokinina u
korijenu se stvaraju i druge
složene organske tvari koje su
potrebne za rast voćke. Korijen
služi i za čuvanje rezervnih
organskih tvari koje voćka po
potrebi rabi. Neke se voćke
razmnožavaju korijenovim
reznicama pa korijen ima i
ulogu razmnožavanja.
Ovisno o načinu
razmnožavanja korijen voćke
ima različit oblik. Ako je voćka
(odnosno voćna podloga)
iznikla iz sjemena,
(generativno razmnožavanje)
korijen će imati vretenast
izgled sjednom jakom žilom
srčanicom koja ide duboko u
tlo. Iz žile srčanice spiralno
izlaze manje žile (crtež 2).
Voćke (odnosno voćne
podloge) koje su nastale
Slika 4. - Izvrtanje jabuka cijepljenih na podlozi M9 zbog vegetativnim razmnožavanjem
prevelike vlage u tlu i popuštanja armature. imaju žile ravnomjerno

14

Crtež 2. - Izgled korijena generativno
razmnožene voćeke.
Crtež 3. - Izgled korijena vegetativno razmnožene voćke.
GRAĐA VOĆAKA
raspoređene u svim smjerovima. Ukorjenjuju se pliće
od podloga razmnoženih sjemenom (crtež. 3).
DIJELOVI KORIJENA
Korijen je sastavljen od žila različite debljine.
Deblje se žile zovu osnovno korijenje i ono učvršćuje
voćku u tlu, te provodi vodu i u njoj otopljene
mineralne i organske tvari u nadzemni dio. Također
služi i za čuvanje rezervnih tvari. Osnovno korijenje se
dalje grana u tanje osnovno korijenje, a ovo u još
tanje vlasasto ili obrastajuće korijenje. Tanko vlasasto
korijenje upija vodu i u njoj otopljene mineralne tvari
iz tla uz pomoć korijenovih dlačica koje se nalaze na
njegovim vrhovima. Najedan kvadratni mm ovog
korijenja raspoređeno je nekoliko stotina korijenovih
dlačica. One žive kraće vrijeme, potom odumiru, a
nove se korijenove dlačice ponovo stvaraju blizu
vrhova korijena koji su u međuvremenu narasli.
Vrsta tla utječe na izgled korijenja. U plitku i škrtu
tlu korijen je raspoređen plitko s nekoliko debljih žila
koje se dalje slabije granaju. Vlasastog i tanjeg
korijenja ima malo pa voćke na takvim tlima rastu
slabo i donose malo plodova. Nasuprot tome, u
dubljem i plodnijem tlu korijen je razgranatiji i ima
puno vlasastog korijenja. U zbijenu tlu korijen je
plitak i slabo razgranat jer mu za rast treba kisik kojeg
jedino ima u površinskom sloju takva tla.
15
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

KORIJENOV VRAT

Korijenov vrat (slika 5)

nalazi se na prijelazu iz
podzemnog dijela u nadzemni
dio voćke. On može biti pravi
ili lažni, ovisno o tome je li
voćka ili podloga razmnožena
iz sjemena ili vegetativno. Ako
je voćka razmnožena iz
sjemena, ima pravi korijenov
vrat koji se razvija iz dijela
embrija zvanog hipokotil, a ona
razmnožena vegetativnim
putem ima lažni korijenov vrat.
Poznavanje korijenova vrata
Slika 5. - Korijenov vrat voćke stablašice.
važno je za određivanje
pravilne dubine sadnje. Ona se
obavlja na dubinu korijenova
vrata, odnosno na dubinu u
kojoj je voćka bila posađena u
rasadniku.

DEBLO
Deblo je nerazgranat dio
voćke (slika 6). Osnovna muje
uloga provođenje vode i u njoj
otopljenih organskih tvari iz
korijena u krošnju i obratno.
Također služi i za čuvanje
rezervnih tvari. U prošlosti je
prevladavao uzgoj voćaka s
visokim deblom (većim od 120
cm) ili vi okostablašica, a
danas je visina debla znatno
manja (ne veća od 50 do 80
cm) pa se takve voćke zovu
niskostablašice. Voćke s
deblom visine između
navedenih vrijednosti u
srednjestablašice. Prednosti su
niskog debla lakši pristup
krošnji radi rezidbe, zaštite od
bolesti i štetočina i berbe. Slika 6. - Deblo voćke stablašice.
Voćke s visokim deblom manje
stradaju od mraza jer u im uzgajaju. Izuzetak je, problem mraza može riješiti
cvjetovi na većoj visini gdje je primjerice, orah koji se uzgaja izborom vrsta i sorata koje
obično toplije nego u nižim radi plodova i cijenjena drveta. kasnije cvatu. Osjetljive vrste
slojevima zraka. Zbog otežana I na okućnici treba dati mogu se posaditi uza zid kuće,
pristupa krošnji prednost voćkama pa i ako dođe do štete ostat će
visokostablašice se dana rjeđe niskostabla šicama jer se koji plod.

16
CI]EPLJEl'-ITE I REZIDBA VOĆAKA

60 - 100% osvjetljeriosti

D 30 - 59% osvjerljenosti

o- 29% osvjetljenosti

Crtež 4. - Djelovanje oblika

krošnje na njezinu osvjetljenost.

cjelokupan volumen krošnje.

Najbolji oblik krošnje jest
stožast oblik jer je u njemu
samo mali dio krošnje slabo
osvijetljen ineproduktivan
(crtež 4).
U razdoblju vegetacije na
krošnji se uz cvjetove i plodove
nalazi i mnoštvo mladica koje
se razvijaju iz drvnih pupova.
Mladice nose lišće koje u
procesu fotosinteze stvara tvari
neophodne za rast mladica i
plodova, ali i za zametanje
rodnih pupova iz kojih će se
razviti cvjetovi u sljedećoj
vegetaciji. Kada u jesen
mladica izgubi lišće, postaje
jednogodišnji odrvenjeli
izbojak. Na mladici se još u
istoj vegetaciji iz pupova
smještenih u pazušcu listova
mogu razviti nove mladice
koje se zovu prijevremene
mladice (slika 9).

Slika 9. - Prijevremene mladice

na sadnici kruške.

18
 GRAĐA VOĆAKA

Slika 10. - Cvijet breskve razvija

se iz cvjetnoga pupa.

PUPOVI
Pupovi su važni dijelovi
voćaka iz kojih se razvijaju
nove mladice ili cvjetovi iz
kojih se nakon oplodnje
razvijaju plodovi. Da bi rezidba
"na rod" bila uspješna, treba
poznavati rodne pupove. U
suprotnome, režemo napamet
i pri tome slučajno možemo
odstraniti rodne izbojke na
kojima se nalaze ovi pupovi i
tako berbu "obaviti" prije
vremena.
Na voćkama se nalaze drvni
(vegetativni), rodni
(generativni), adventivni i
latentni pupovi. Rodni pupovi

mogu biti cvjetni (slika la),

cvatni (slika 11) i mješoviti (slika
12). C\jetni je pup onaj iz kojeg
se razvija samo jedan cvijet, a
ako se izjednog pupa razviju dva
cvijeta ili više njih takav se pup
naziva cvatni pup. Breskva ima
c\jetni pup, a šljiva, trešnja i
višnja imaju cvatne pupove.
Mješoviti je pup onaj iz kojeg se
razviju vegetativni organi
(mladica s listovima) i
generativni organi (cvijet ili
cvat). Tako dunja ima mješoviti
cvjetni pup jer se na vrhu rodne
mladice nalazi obično jedan
cvijet dok jabuka i kruška imaju
mješoviti cvatni pup jer se na
vrhu kratke mladice (pršljena)
nalazi gronja s nekoliko cvjetova.
Rodni se pupovi u većine
voćaka zameću iz vegetativnih
pupova ljeti u vegetaciji koja
prethodi cvatnji.

Slika Il. - Cvat trešnje se

razvija iz cvatnoga pupa.

19
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

,
Slika 12. - Mješovita rodna mladica kupine razvija se iz mješovitoga pupa.
.

Pojedini pupovi na izbojku

koji u proljeće ne krenu nego i
dalje miruju zovu se latentni
pupovi. U vegetaciji ih prekrije
sloj kore pa se više ne vide. Ako
se grane jako skrate ili se slome
latentni se pupovi mogu
probuditi i iz njih se razviju jake
mladice (vodopije ).
Postoje i adventivni pupovi
koji nastaju na mjestima obilna
pritjecanja hraniva i regulatora
rasta kao što je, primjerice,
kalusno tkivo rane (vidljivo kao
prsten) (slika 13). Tada iz ovih
pupova potjeraju vodopije.
Jedna od najdugovjećnijih
voćaka jest maslina koja svoju

Slika 13. - Izbijanje vodopije iz

kalusnoga tkiva rane.

20
 GRAĐA VOĆAKA

Slika 14. - Izbijanje mladica masline iz guka na debljim žilama.

dugovječnost zahvaljuje
mnoštvu adventivnih pupova
smještenih posvuda po
korijenovu vratu, deblu,
starijim granama pa čak i
debljim žilama (slika 14).
Ovisno o tome gdje su
pupovi smješteni na izbojku,
razlikuju se gornji (terminalni)
pup (slika 15) i posu-ani
(Iateralni) pup (slika 16).
Smještaj pupa važan je za
rodnost jer postoje voćke koje
zameću rodne pupove na vrhu
izbojka i voćke koje zameću
rodne pupove postrance.

Slika 15. - Gornji pup. Slika 16. - Postrani pup.

21
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
KAKO PREPOZNATI RODNE PUPOVE
Da bismo umjeli prepoznati
rodne pupove, moramo znati
na kakvim se izbojcima najčešće
nalaze. Rodni pupovi
jezgričavih voćaka pretežno se
nalaze na vrhu izbojka, dok se
rodni pupovi koštičavih voćaka
pretežno nalaze sa strane
izbojka. Postoji više tipova
rodnih grančica
karakterističnih za pojedinu
vrstu voćke, no one će iscrpnije
biti opisane u posebnome
dijelu knjige. U prepoznavanju
rodnih pupova može pomoći i
njihov oblik. Drvni su pupovi
najčešće uska, šiljasta vrha (slika
17), a rodni pupovi okruglasta
ili zaobljena vrha (slika 18).
Pupovi se najbolje razlikuju po
obliku prije početka vegetacije,
kada počnu bubriti. Stoga, ako
nismo sigurni koji su pupovi na
voćki rodni, najbolje je rezidbu
odgoditi do početka bubrenja
pupova pa tada na temelju
njihova oblika pokušati pronaći
rodne izbojke kako ih ne bismo
greškom odstranili. Ponekad je
Slika 19. - Nestručno orezan vrh krošnje voćke.
22
oblik rodnih i vegetativnih
pupova gotovo jednak paje na
temelju oblika teško razaznati
radi li se o jednoj ili drugoj vrsti
pupa. Ako je voćka u
prethodnoj godini imala velik
prirod, može se očekivati
smanjena rodnost, i obratno.
Također, ako su je napale
bolesti ištetočine, rodnost joj
neće biti velika. Tada je bolje
pričekati s rezidbom dok se
pupovi ne otvore jer nam se
tako neće dogoditi da
odstranimo rodne pupove i, na
žalost, obavimo prijevremenu
"berbu". Kasnije, kada
upoznamo svoje voćke, rezidbu
ćemo obaviti bez teškoća u
pravo vrijeme, ajedna rezidba
ili dvije rezidbe u vrijeme
kretanja vegetacije ne mogu
nanijeti voćki veliku štetu u Slika 17. - Nerodni štrljak
jabuke s vegetativnim pupom
usporedbi s izgubljenim
na vrhu.
prirodom, odnosno
prijevremenom "berbom" koju
smo obavili nepravilnom
rezidbom (slika 19) i
doživljenim razočaranjem već
pri prvom pokušaju rezidbe.
Slika 18. - Rodni štrljakjabuke
s mješovitim rodnim pupom
na vrhu.
 RAST VOĆAKA

,/

RASTVOCAKA
R ast je odlika svakoga živog bića pa tako i voćaka. Da bi cijepljenje i rezidba voćaka bili
uspješni, moraju se upoznati osnovne zakonitosti rasta voćaka.
Temeljnu ulogu u rastu voćaka ima zdravo i dobro osvijetljeno lišće koje u procesu
fotosinteze stvara šećere i druge organske tvari potrebne za rast. Fotosinteza se zbiva samo
u stanicama koje sadrže klorofil, odnosno zeleni pigment koji prima sunčevo svjetlo i uz
njegovu pomoć iz ugljičnog dioksida, biljnih hraniva i vode tvori složene organske tvari.
List na koji padne manje od 30 % sunčeva svjetla, koje dolazi na obod krošnje, za voćku
predstavlja potrošača, a ne proizvođača hrane. To je zbog toga što se u lišću, uz fotosintezu,
zbivajošjedan proces: respiracija ili disanje kojije u osnovi jednak kao i kod ljudi i
životinja. Respiracija se zbiva u svim biljnim organima 24 sata na dan, dok se fotosinteza
zbiva u lišću samo danju, i to ne podjednako cijelo vrijeme.
Okruglasta krošnja ima velik udio zasjenjena lišća u usporedbi sa stožastom krošnjom
gdje je samo mali dio krošnje zasjenjen (crtež 4, str. 18). U povoljnim uvietima količina
organskih tvari stvorena fotosintezom premašuje količinu organskih tvari koja se izgubi
disanjem pa se taj ostatak može utrošiti na rast mladica, zametanje rodnih pupova i rast
plodova. Voćke koje imaju slabo osvijetljeno lišće ili rastu na siromašnu tlu i imaju slabu
fotosintezu pa sporo rastu te daju malo plodova. Mlada stabla respiracijom mogu izgubiti i
do trećine organskih tvari stvorenih fotosintezom. Starija stabla respiracijom mogu izgubiti
dvostruko više od navedenoga. Jedan od glavnih ciljeva rezidbejest osigurati dobru
osvijetljenost svim listovima na voćki kako bi ona mogla dobro rasti.

Slika 20. - Izgled suvremenog voćnjaka jabuke sorte Golden Delicious (Zlatni Delišes) na podlozi Mg
u trećoj godini nakon sadnje.

23
CI]EPLjEl'UE I REZIDBA VOĆAKA
Slika 21. - Maslina stara 1600 godina u Nacionalnome
OBILJEŽJA RASTA U
ŽIVOTU VOĆKE
Voćke nemaju jednak rast u
svome životu. Stoga se razlikuju
četiri glavne životne faze: faza
mladosti, faza rodnosti, faza
opadanja rodnosti i faza
starosti. U fazi mladosti
prevladava vegetativni rast pa
voćka ne stvara rodne pupove.
Tek kada postigne
odgovarajuću veličinu i
povoljan odnos podzemnoga
i nadzemnoga dijela, voćka
počinje stvarati prve rodne
pupove i ulazi u doba rodnosti.
Voćke razmnožene
cijepljenjem ili kojim drugim
vegetativnim načinom
razmnožavanja (reznicama,
poleženicama i sl.) ranije
prorode u odnosu na voćke
koje su iznikle iz sjemena. To je
24
ujedno jedan od glavnih
razloga zbog kojeg se voćke
cijepe. Razlike postoje i između
pojedinih vrsta. Tako će breskvi
trebati manje vremena do
početka rodnosti nego orahu.
Današnje spoznaje o voćkama
omogućuju suvremenim
rasadnicima da proizvode
sadnice koje već imaju rodne
pupove, pa se prvi prirod,
premda tek nekoliko plodova
po voćki, može očekivati u
prvoj vegetaciji nakon sadnje.
Kada se ima na um u da se na
jedan hektar voćnjaka može
posaditi nekoliko tisuća voćaka
cijepljenih na slabo bujnim
podlogama, tada i tih nekoliko
plodova po voćki čini dobar
početan prirod po jedinici
površine.
Želimo li voćke uzgajati na
okućnici, rani ulazak u rod nije
parku Brijuni.
najvažniji. Važno je uzgojiti
lijepo i čvrsto stablo pa zbog
toga ima smisla žrtvovati nešto
plodova u početku. To će se
vratiti kasnije kroz veći prirod i
dulji životni vijek voćke. Naime,
ako je voćka odmah u početku
opterećena rodom, iscrpljuje se
i kraće živi. U suvremenim
voćnjacima (slika 20)
dugovječnost nije najvažnija jer
su na tržištu neprestano
nazočne nove sorte pa je
opravdano što prije iscrpsti
rodni potencijal voćke kako bi
se osigurao kapital za sadnju
novih voćnjaka. Zbog toga se
oni sade na male razmake na
slabo bujnim podlogama kako
bi se postigla što ranija rodnost.
Razdoblje iskorišćivanja iznosi
do dvadesetak godina, nekada i
manje, nakon čega se sadi novi
voćnjak.

reke voćke mogu živjeti
iznimno dugo. Jedna od
dugovjećnih voćaka jest
maslina. Stoljećima je opstajala
unatoč svim nedaćama koje su
je pogađale. Primjerice, stablo
masline u Nacionalnome
parku Brijuni staro je oko 1600
godina (slika 21), ijoš uvijek
daje plodove. Druge voćke ne
žive tako dugo, premda se
ponegdje u hrvatskim selima
mogu naći poprilično stara
stabla jabuka i krušaka.
OBILJEŽJA RASTA VOĆKE
TIJEKOM GODINE
Život listopadnih voćaka
tijekom jedne godine može se
podijeliti na dva glavna dijela.
To su razdoblje mirovanja i
razdoblje vegetacije. Razdoblje
vegetacije počinje bubrenjem
pupova u proljeće, a završava
opadanjem lišća u jesen. Može
se podijeliti na vegetativni rast
(rast korijena i mladica) i
generativni rast (zametanje
rodnih pupova i rast plodova).
To je godišnji ciklus koji
se u životu voćke stalno
ponavlja za razliku od
životnoga ciklusa koji se ne
ponavlja. Godišnji ciklus dijeli
se na fenofaze koje označavaju
razvoj pojedinih organa voćke.
RAST KORIJENA
Rast korijena ovisan je o
rastu nadzemnoga dijela, i
obratno: ako ne raste nadzemni
dio, ne raste ni korijen. Korijen
može rasti čitave godine, no
najveći rast ostvaruje u jesen i
rano proljeće. U kasno proljeće
i ljeto rast korijena je usporen
jer tada rastu mladice i plodovi
koji trebaju mnogo vode i
hraniva. Korijen može rasti i
Tablica 1. - Najniže tem perature potrebne
vrsta voćke
jabuka i kruška
breskva, šljiva
kesten, kaki
smokva
agru mi
zimi ako je temperatura tla u
njegovoj zoni povoljna.
Različite vrste voćaka trebaju
različitu temperaturu za rast
korijena. Ti se podaci nalaze u
tablici 1.
Rast korijena jači je u
mladih, tek posađen ih voćaka
u odnosu na one starije, a
pogotovo one koje se nalaze
pri kraju svoga životnog vijeka.
Primjerice, rast korijena oraha
u prvim godinama nakon
sadnje znatno nadmašuje rast
nadzemnoga dijela pa nam se
može činiti da s voćkom nije
sve u redu. Nakon nekoliko
godina korijen se dobro razvije
pa može osigurati bujan porast
izbojaka koji nerijetko dosegnu
i više od jednog metra u jednoj
godini.
Kada voćke uđu u punu
rodnost, njihova krošnja
otprilike ocrtava prostor koji
zauzima korijen. No i u tome
ima izuzetaka. Tako, primjerice,
korijenje smokve u potrazi za
vodom može znatno prijeći
obod krošnje, a često probija i
betonske zidove spremišta za
vodu kako bi došlo do nje.
U sušnu i manje plodnu
tlu korijen raste slabije nego u
duboku rastresitu tlu s dosta
humusa i vlage. Ako u tlu
naiđe na tvrd, zbijen sloj koji
nema dovoljno zraka, vraća se
prema površinskome sloju tla.
Slično se događa kada se voćka
RAST VOĆAKA
za rast korijena
7-8
4-5
12
9 -10
16-18
posadi u tlo u kojemu je visoka
razina podzemne vode.
Svako oštećenje lista
bolestima i štetočinama ometa
i rast korijena jer voćki
nedostaju asirnilati koji se
stvaraju fotosintezom . I jaka
rezidba krošnje nepovoljno
utječe na rast korijena pa je
treba izbjegavati. Umjesto toga
bolje je na voćki odstraniti
suvišne pupove ili mladice koje
su tek počele rasti kako bi se
snaga rasta voćke usmjerila u
druge potrebne mladice, a
osobito u plodove zbog kojih
se i uzgajaju voćke.
RAST NADZEMNOGA
DIJELA VOĆKE
Rast nadzemnoga dijela
voćke, ovisno o tome o kojim
se organima radi, može se
podijeliti na vegetativni i
generativni rast. Prvi se odnosi
na rast mladica, a drugi na
zametanje rodnih pupova,
otvaranje cvjetova i rast plodova.
Vegetativni i generativni rast
usko su povezani. Ako ne
naraste mladica, neće biti novih
rodnih pupova stoga ni cvjetova
ni plodova. Dakle, da bi se
osigurala redovita rodnost,
voćke moraju imati odgovarajući
vegetativni rast svake godine.
Nije dobro da je taj ra t prevelik
jer voćka neće stvoriti dovoljno
rodnih pupova, a krošnja će biti
zasjenjena i gola u nižim
25
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
Slika 22. - Mikrofenofaze cvatnje
jabuke: a) pred cvatnju
b) pred otvaranje gornjega cvijeta
c) gornji cvijet otvoren
d) puna cvatnja.
26
dijelovima, što smanjuje rodnu
površinu. Zbog togaje važno
postići dobru ravnotežu između
rasta mladica i rodnosti, a
rezidba u tome ima značajnu
ulogu.
Vegetativni i generativni rast
događa se u jasno odvojenim
fazama koje se zovu fenofaze.
Fenofaze se dalje mogu
podijeliti najoš manje dijelove
koji se zovu mikrofenofaze
(slika 22). Poznavanje fenofaza
važno je za uzgoj voćaka jer se
prema njima obavljaju obrada
tla, gnojidba, rezidba i zaštita
voćaka od bolesti i štetoćina.
Za rezidbu je važno poznavati
vrijeme nastupa fenofaze
bubrenja pupova (slika 23), do
koje se obično obavlja rezidba
. .
u mIrovanJu.
ZIMSKO MIROVANJE
VOĆAKA
Razdoblje mirovanja dijeli
se na pravo ili duboko zimsko
mirovanje i ekološko ili
prisilno mirovanje. Voćkaje
najotpornija na hladnoću u
dubokom mirovanjujer se u
njezinim organima nalazi malo
slobodne vode, a veća količina
ugljikohidrata koji imaju ulogu
prirodnog "antifriza". Većina
listopadnih voćaka, ovisno o
vrsti, može podnijeti i
0
temperature od -15 do -20 C,
a da nema većih šteta. Višnja u
fazi mirovanja podnosi
temperaturu i do -40 C.
0
Nakon dubokog mirovanja
dolazi razdoblje ekološkog
mirovanja kada samo
nepovoljna tem peratura zraka
sprječava voćku da započne
vegetaciju. U tom je razdoblju
osobito opasna izmjena
sunčanih, relativno toplih
zimskih dana i hladnih noći
kada razlika temperature
zraka može biti i nekoliko
desetaka stupnjeva C.
U takvim uvjetima danju,
osobito najugozapadnoj
strani voćke, počnu kolati
sokovi koji se noću smrznu
pa kora ispuca po duljini.
Ta je pojava poznata kao
mrazopuc (slika 24).
U dugoj i toploj jeseni lišće
na listopadnim voćkama
kasnije opada nego inače.
Tkivo voćke je tada slabije
pripremljeno za zimsku
hladnoću pa se može lakše
smrznuti.
Voćkamaje potrebno
određeno trajanje hladnoće
kako bi mogle pravilno završiti
tvorbu rodnih pupova. Ako te
potrebe za hladnoćom nisu
ispunjene, u proljeće opadaju
cvjetovi. Ne zahtijevaju samo
rodni pupovi određeno
trajanje hladnoće. Ono je
potrebno i vegetativnim
pupovima kako bi se iz njih
mogle razvijati mladice.
Trajanje hladnoće
podrazumijeva određen broj
sati s temperaturom zraka
nižom od određene granice
(tzv. inaktivna temperatura).
Slika 23. - Fenofaza bubrenja
pupova označava početak
vegetacije.
 RAST VOĆAKA

Ta je granica za većinu močivog sumpora radi lakšeg VEGETATIVNI RAST

listopadnih voćaka od +5 do
o nanošenja na voćku. Bijela
Rast mladice počinje
+7 C, dok za voćke koje se
0
boja odbija sunčeve zrake i
bubrenjem i otvaranjem drvnog
uzgajaju u mediteranskim smanjuje zagrijavanje kore pa
pupa. Glavni rast mladice većine
područjima ta granica iznosi voćke štiti od mrazopuc'!.J
voćaka završava krajem lipnja
oko +10 C.
0

ema svrhe premazati

voćke u proljeće vapnom, kada nastupa faza zametanja
U lijeske, ovisno o sorti,
to ima samo ukrasnu rodnih pupova. Ljetije njezin
muške rese trebaju oko 300 h
temperatura ispod +70 C, ženski vrijednost. Proljetni mrazovi rast smanjen i zbog nedostatka
cvatovi oko 600 h, a vegetativni čine štetu mladicama i vode i previsokih temperatura
cvjetovima, a deblje grane i zraka. Nakon jačih kiša
pupovi čak 1000 h. Zbog toga
izbojci ne stradavaju jer vegetativni rast ponovo se
se lijeska ne može uzgajati u
područjima gdje su zime temperatura zraka ne pada pokreće pa postoji opasnost da
previše blage. Sorte breskve niže od nekoliko stupnjeva te mladice ne odrvene i ojačaju
jako se razlikuju u potrebnom ispod nule, što za ove organe prije zime te stradaju od
trajanju inaktivnih temperatura. nIJe opasno. hladnoće. Pupovi u pazušcima
Neke sorte trebaju svega 650 h
tem perature ispod +70 C dok
druge traže više od 1000 h.
Zbog toga se sorte kojima je
potrebno dugo trajanje
inaktivnih temperatura ne
mogu uzgajati u područjima s
blagim zimamajer će im u
proljeće opadati cvjetovi.
U kontinentalnome dijelu
Hrvatske s time uglavnom
nema poteškoća jer zima
dovoljno dugo traje, ali na
jadranskoj obali može doći do
osipanja cvjetova sorata kojima
je potrebno dulje trajanje
inaktivnih temperatura. Čak
je i maslini potrebno od 800
do 1000 h tem pera tura nižih
od +8 do + 13 C za pravilno
o

zametanje rodnih pupova.

KAKO ZAŠTITITI VOĆKE OD HLADNOĆE

@o listopadne voćke kasno

odbacuju lišće u jesen,
prskanje pet postotnom
otopinom ureje dovest će do
bržeg opadanja lišća i ulaska
voćaka u zimsko mirovanj~J'
\.Manji se broj stabala može
zaštititi tako da im se deblo i
osnovne grane ujesen
premažu otopinom gašenog Slika 24. -Izgled zarasle rane nastale zbog oštećenja voćke od
vapna kojem se doda malo zimske hladnoće (m razopuc).

27
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

listova mladica mladih voćaka i

voćaka koje se odlikuju jakim
vegetativnim rastom bude se u
istoj vegetaciji. Iz njih se razvijaju
prijevremene mladice (slika 25).

o ČEMU OVISI VEGETATIVNI RAST

Na vegetativni rast utječe

velik broj čim ben ika. Genetska
obilježja pojedinih voćaka
određuju velik broj svojstava
vegetativnoga rasta poput:

· početne snage rasta

· trajanja vegetativnoga rasta
· duljine trajanja mladenačke
dobi
· oblika krošnje
· kuta grananja.

Drugi čimbenici
vegetativnoga rasta uvjetovani Slika 25. - Preuranjene mladice.
su okolinom u kojoj voćka
raste. To su mjeri klime, tla i
primijenjenih uzgojnih mjera
(obrada tla, zaštita od bolesti i
štetočina, rezidba itd). Način i
snaga rasta voćke uvijek je
rezultat zajedničkoga
djelovanja svih navedenih
čimbenika. Tako, primjerice,
orah može izrasti u visoko i
dugovjećno stablo, ali ako ga
posadim o na neodgovarajućem
tlu i na mjestu gdje će biti
izloženo lošim klimatskim
uvjetima i napadu bolesti i
štetočina, dobit ćemo manje
stablo koje bi se za nekoliko
godina moglo osušiti.
Pri sadnji voćnjaka u
više redova, međuredne
razmake treba prilagoditi
visini voćke kako ne bi došlo
do zasjenjivanja redova.

Slika 26. - Dominacija vrha

trešnje. Tri najgornja izbojka
podjednako su razvijena, a ispod
njih su samo svibanjske kitice.

28
~--------------------------------------------------------------------------------------------------.
RAST VOĆAKA

U užem međurednom Vještiji će voćari njihovom tokovima putuju u niže

razmaku visina voćke mora biti
manja, a u širem razmaku veća.
Rabe li se podloge slabije
bujnosti, visina će voćke biti
manja.
Za voćke sa snagom rasta
izraženom u vrhovima vrijede
neka općenita pravila po
.j kojima se odvija vegetativni
rast. ~ih prikazuje crtež 5.
No ona nisu u potpunosti
primjenjiva za voćke sa snagom
rasta izraženom u donjem
dijelu (lijeska) , ali ipak mogu
biti smjernica. Poznavanje ovih
pravila umnogome olakšava
rezidbu i omogućuje da se
snaga rasta voćke usmjeri u
izbojke koji su potrebni.
primjenom unaprijed
predvidjeti snagu rasta
pojedinog izbojka i
pravodobno reagirati kako
bi dobili ono što su očekivali.
a taj će način smanjiti
potrebu za rezidbom suvišnih
izbojaka i skratiti vrijeme do
ulaska voćke u rod.
ŠTO JE DOMINACIJA VRHA
Snaga rasta većine voćaka
najvećaje u gornjim dijelovima
grana. Pupovi koji se nalaze
na vrhu imaju najbolji položaj
s obzirom na osvjetljenje,
dotok vode i mineralnih
tvari, a u njima se stvaraju
regulatori rasta koji silaznim
dijelove izbojka i koče
njihov rast (slika 26).
Zbog toga često donji
pupovi na izbojku ne kreću u
proljeće pa se izbojak
razgranjava samo u vrhu. Ta se
pojava zove akrotonija ili
dominacija vrha. Ona je
nepoželjna jer ometa
ravnomjerno obrastanje
krošnje i stvaranje velike rodne
površine pa je treba znati
rezidbom obuzdati.
GENERATIVNI RAST
Generativni rast je rast i
razvoj generativnih organa
(rodnih pupova, cvjetova i
plodova). Prva i najvažnija

a) b) c)

d) e)

Crtež 5. - Pravila vegetativnoga rasta voćaka (zelena strelica označava granu koja jače raste; a) dvije
grane jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini imaju jednaku snagu
rasta, b) od dviju grana jednake debljine, ali nejednake duljine koje rastu pod istim kutom i nalaze se na
istoj visinijače raste dulja grana, c) od dviju granajednake debljine i duljine koje ne rastu pod istim
kutom i nalaze se na istoj visini jače raste grana koja ima oštriji kut u odnosu na okomicu, d) od dviju
grana jednake debljine i duljine koje rastu pod istim kutom, ali se ne nalaze na istoj visini jače raste grana
koja se nalazi na većoj visini, e) od dviju grana nejednake debljine, ali iste duljine koje rastu pod istim
kutom i nalaze se na istoj visini jače raste deblja grana, f) od dviju grana jednake debljine i duljine koje
rastu pod istim kutom i nalaze se na istoj visini jače raste grana koja ima više razgranjenja).

29
 CIJEPLJE ~E I REZIDBA VOĆAKA

fenofaza generativnoga rasta
jest faza zametanja rodnih
pupova. Rezidbom voćaka,
između ostaloga, omogućuju
se povoljniji uvjeti za
zametanje rodnih pupova.
Zbog togaje potrebno o ovoj
fenofazi znati više jer bez
zametanja rodnih pupova
nema rody.osti.
ZAMETANJE RODNIH PUPOVA
Vrijeme nastupa fenofaze
zametanja rodnih pupova svih
voćaka nije jednako. U većine
voćaka to je najčešće sredina
ljeta. Vrijeme zametanja
rodnih pupova i vrijeme
cvatnje većine voćaka prikazuje
tablica 2.
Iz tablice 2. može se zaključiti
da pogrešna rezidba ugrožava
rodnost u tekućoj godini, ali i
rodnost u sljedećoj godini ako
se odstrane mladice na kojima
bi se trebali zametnuti rodni
pupovi ili se izazove pretjerani
vegetativni rast u vrijeme
zametanja ovih pupova.
z poznavanje rodnih
izbojaka, treba znati i o čemu
ovisi zametanje rodnih pupova
voćaka. uvodu poglavlja o
rastu voćaka napomenuto je da
se rast mladice izametanje
rodnih pupova nalaze u
oprečnom odnosu. Prema
tome, ako voćke pre bujno
rastu, ne mogu zametnuti
puno rodnih pupova. Ako je,
pak, vegetativni rast preslab,
voćke neće zametnuti puno
rodnih pupova jer nemaju
dovoljno veliku lisnu površinu
koja bi fotosintezom stvorila
asirnilate za zametanje rodnih
pupova. Dakle, važno je
regulirati vegetativni rast, a to
se postiže pravilnom rezidbom.
Sljedeći čimbenik koji
djeluje na zametanje rodnih
pupovajest svjetlost. Bez
svjetlosti nema rasta biljke jer
nema fotosinteze. Ranije je već
navedeno da list na koji padne
manje od 30 % sunčeva svjetla
ne može stvoriti dovoljno
asimilata, stoga za voćku
predstavlja potrošača. Zbog
toga slabo osvijetljeni dijelovi

..
Tablica 2. - Početak zametanja rodnih pupova i vrijeme cvatnje voćaka

vrsta . . • •
jabuka od sredine svibnja do redine rpnja sljedeće proljeće

kruška od početka srpnja do početka kolovoza sljedeće proljeće

dunja proljeće prije cvatnje isto proljeće

breskva od kraja lipnja do kraja srpnja sljedeće proljeće

marelica početak kolovoza sljedeće proljeće

---
šljiva od kraja srpnja do sredine kolovoza sljedeće proljeće

trešnja početak srpnja sljedeće proljeće

višnja sredina srpnja sljedeće proljeće

lijeska (m. rese) svibanj sljedeća zima

(ž. rese) od srpnja do rujna sljedeća zima

orah (m. rese) rano ljeto sljedeće proljeće

(ž. cvjetovi) kasno ljeto sljedeće proljeće

badem od sredine kolovoza do sredine rujna sljedeće proljeće

smokva (prvi rod) kasno ljeto sljedeće proljeće

smokva (drugi rod) rano ljeto ista sezona

kaki srpanj sljedeće proljeće

aktinidja kasno ljeto sljedeće proljeće

pistachio kraj travnja sljedeće proljeće

--------------------------
30

Slika 27. - Zametanje mješovitih cvatnih pupovajabuke sa strane
jednogodišnjeg izbojka gdje se uobičajeno nalazi vegetativni pup.
krošnje propadaju, a voćka
postupno gubi rodnu
površinu.
lAko se voćke previše gnoje
dušičnim gnojivima, slabije će
se zametati rodni pupovi zbog
pretjeranog rasta mladica i
njihova međusobnog
zasjenjivanj~ Stoga se dušična
gnojiva ne smiju pretjerano
rabiti.
\yoćke koje imaju prevelik
broj plodova slabo zameću
rodne pupove jer ih u tome
ometaju hormoni (giberelini)
koji se stvaraju u sjemenkama i
iz plodova dolaze u pupove.
Zbog togaje potrebno
prorijediti plodove i ostaviti ih
onoliko koliko neće loše
utjecati na zametanje rodnih
pupov~ Za jedan kg plodova
jabuke potrebno je imati lisnu
površinu od pet m", odnosno
na jedan bi plod trebalo doći
35-40 zdravih i dobro
osvijetljenih listova. Trešnja i
višnja nemaju teškoća sa
zametanjem rodnih pupova jer
njihovi plodovi dozrijevaju
uglavnom prije nego nastupi
ova fenofaza. Breskva također
ne trpi od slabog zametanja
rodnih pupova jer ima bujan
vegetativni rast koji stvara
dovoljno veliku površinu lišća.
Zametanje rodnih pupova
ovisi i o starosti voćke. Mlade,
tek posađene voćke slabije
zameću rodne pupove jer se
nalaze u mladenačkoj dobi
kada izgrađuju svoju krošnju pa
se ne stvaraju rodni pupovi.
Kasnije, kada se postigne
RAST VOĆAKA
odgovarajući odnos volumena
korijena i krošnje, započinje
zametanje rodnih pupova. Ono
se sa starošću voćke postupno
pojačava dok ne postigne
vrhunac. Početak zametanja
rodnih pupova označava ulazak
voćke u doba rodnosti. Nakon
toga ponovo opada jer voćka
ulazi u doba opadanja rodnosti,
a zatim u doba starosti nakon
koje slijedi kraj njezina životnog
ciklusa. Zbog toga rezidbu
treba prilagoditi starosti voćke
kako bi se što više skratilo
mladenačko doba i produžilo
doba rodnosti.
Podloga također utječe na
zametanje rodnih pupova.
Voćke cijepljene na slabo
bujne vegetativne podloge
počinju rađati ranije nego one
cijepljene na bujne podloge
izrasle iz sjemena (sjemenjaci).
Rezidba mora biti usklađena i s
podlogom pa je poznavanje
njihovih svojstava rasta nužan
preduvjet za pravilnu rezidbu.
Oštećenje listova bolestima
i štetočinama loše utječe na
zametanje rodnih pupovajer
voćke gube lišće paje
fotosinteza slaba. Suvišno je
izvoditi rezidbu ako se ne obavi
zaštita od bolesti i štetočina,jer
će rodnost ionako izostati.
Rezidba nije jedina mjera
kojom se postiže rodnost
voćke, ali je izuzetno važna.
U vrućim i sušnim ljetima
može doći do zametanja
rodnih pupova i na mjestima
gdje bi obično bili samo
vegetativni pupovi (slika 27).
Iz takvih se pupova u proljeće
razviju cvjetovi.iali se slabije
oplođuju i daju plodove lošije
kakvoće od onih zametnutih iz
cvjetova koji se nalaze na
tipičnim rodnim izbojcima.
31
CijEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
ZAŠTO VOĆKE NE RAĐAJU
Postoje dvije vrste
nerodnosti voćaka:
mladenačka ili početna
nerodnost i nerodnost u dobi
rodnosti.
Mladenačka ne rodnost
uobičajena je pojava kojoj je
uzrok juvenilni stadij voćaka
koje su iznikle iz sjemena ili
mladenačko doba voćaka
razmnoženih vegetativno.
Juvenilni stadij sjemenjaka
traje dulje od mladenačkog
doba vegetativno razmnoženih
voćaka i u toj fazi voćka
jednostavno ne tvori hormone
rasta koji su potrebni da se
pokrene proces zametanja
rodnih pupova.
Voćke u mladenačkoj dobi
mogu stvarati potrebne
regulatore rasta, ali ipak ne
dolazi do zametanja rodnih
pupovajer voćka izgrađuje
svoju krošnju paje izražen
vegetativni rast. Cijepljenje na
slabo bujne vegetativne
podloge, primjena sintetskih
regula ora rasta, pinciranje i
druge uzgojne mjere mogu
skratiti mladenačko doba i
dovesti do ranijeg početka
rodnosti voćke. Nerodnost u
dobi rodnosti izazvana je
poremetnjom uzametanju
rodnih pupova ili problemima
u cvatnji i zametanju ploda
(nedostatkom oprašivača,
učestalim kišama u cvatnji,
nefunkcionalnošću tučka i sl.,
oštećenjima od mraza,
napadom bolesti ištetočina).
amalim okućnicama voćari
često zbog nedostatka prostora
posade samo jedno stablo
jabuke, kruške ili neke druge
voćke koje redovito cvate, a ne
donosi plodove jer nema
odgovarajućeg opra šivaća. Sve
32
su sorte jabuke i kruške
stranooplodne i trebaju biti
oprašene polenom druge sorte
da bi donijele plod. eke sorte
jabuke i kruške imaju slabo
klijav polen pa ne mogu biti
dobri oprašivači. Od dobrog se
oprašivača traži da ima puno
polena dobre klijavosti, da
cvate u isto vrijeme kada i sorta
koju treba oprašiti, da
osigurava dobro zametanje
plodova oprašene sorte i da
ima plodove dobre kakvoće.
Problem se nedostatka
oprašivača može riješiti tako da
ga se ucijepi u krošnju voćke
koju treba oprašiti kako bi se
osigurao polen za oplodnju.
Ako je susjed posadio drugu
sortu čiji polen može oploditi
našu sortu, problem ćemo
riješiti. No, bolje je imati dva ili
tri oprašivača pa u pojedinim
godinama neće doći do
odstupanja u vremenu cvatnje
ili izostanku cvatnje oprašivača
i nećemo ostati bez plodova.
Samooplodne se sorte mogu
oploditi svojim polenorn pa ne
trebaju imati oprašivača u
svojoj blizini.
Da bismo dobili ukusne
plodove aktinidije, moramo
imati "žensku" biljku, odnosno
sortu na kojoj će se razviti
plodovi, i "mušku" biljku koja
će osigurati polen za opodnju.
U posebnome dijelu knjige
nalaze se podaci o obilježjima
pojedine voćke s obzirom na
oplodnju paje prije sadnje
potrebno proučiti taj dio kako
bismo znali moramo li ili ne
osigurati oprašivače.
Proljetni mraz može oštetiti
cvjetove ili zametnute plodove
pa voćka ostaje bez roda.
eotvoreni su cvjetovi nešto
otporniji na mraz, a
najneotporniji su tek zametnuti
plodovi. Ako se nalazimo u
području gdje se često javlja
proljetni mraz, poželjno je ne
saditi voćke koje cvatu u to
vrijeme. Dodatnu zaštitu od
mraza može pružiti sadnja uza
zid kuće. Manje se voćke mogu
prekriti agrilom ili nekim
drugim materijalom kako
bismo ih za štitili od mraza.
Bolesti i štetočine također
mogu uništiti cvjetove ili
plodove u razvoju pa voćke
neće roditi. To se često
događa sa šljivama koje
napadne šljivina osica ili
jabukama koje stradaju od
prve generacije jabučnog
savijača. Voćke je tada
potrebno pravilno zaštititi,
pri čemu se ponekad rabe i
kemijska sredstva. O njihovoj
se uporabi treba posavjetovati
sa stručnjacima i rabiti ih samo
prema napucima koji su uz
njih priloženi.
estručna rezidba sigurno
dovodi do nerodnosti jer se
odstranjuju rodni pupovi pa
voćka ne cvate premda je
zametanje rodnih pupova bilo
dobro. Ako nismo sigurni da
znamo što radimo ili ako
sumnjamo u znanje onoga tko
obavlja rezidbu, bolje je ostaviti
voćku neorezanu nego rezidbu
obaviti nestručno pa voćku
"obrati" još prije cvatnje.
Pretjerana gnojidba
dušičnim gnojivima pojačava
vegetativni rast i smanjuje
tvorbu rodnih pupova paje
rodnost manja. Gnojidba
voćaka znatno se razlikuje
od gnojidbe drugih kultura
paje o tome potrebno
potražiti savjet stručnjaka ili
pronaći naputke u voćarskoj
literaturi.

Crtež 6. - Prorjeđivanjem
ŠTO JE NAIZMJENIČNA RODNOST
U uzgoju voćaka na
okućnici često se dogodi da se
u jednoj godini na voćki
zametne velik broj plodova, a
sljedeće godine ta voćka slabo
rodi ili čak potpuno ostane bez
plodova. Ljudi tada kažu da se
voćke "odmaraju" od
prevelikog roda u prethodnoj
godini. U sljedećoj godini
ponovo mogu roditi, a zatim
opet slijedi nerodna godina.
Takav slijed će se, više - manje,
ponavljati ne poduzme li se
što. Voćke su zapravo ušle u
stanje naizmjenične rodnosti.
U naizmjeničnu rodnost mogu
ući i voćke u suvremenim
voćnjacima gdje o njima brinu
stručnjaci jer je ona dijelom i
genetski uvjetovana. Razlikaje
jedino u tome što se li
suvremenim voćnjacima
plodova smanjuje se broj plodova na voćki, ali se povećava njihova
krupnoća pa nema smanjenja priroda.
naizmjenična rodnost nastoji
spriječiti i prije nego što
se pojavi, a ako se i pojavi,
voćari prilagođuju tehnologiju
uzgoja kako bi voćke što prije
izašle iz stanja naizmjenične
rodnosti.
ŠTO UZROKUJE NAIZMJENIČNU
RODNOST
Da bismo postigli bolju i
redovitu rodnost voćaka,
moramo poznavati uzroke
naizmjenične rodnosti. Uzroci
naizmjenične rodnosti dijele se
u tri osnovne skupine.
1. Genetski uzroci
Naizmjeničnoj rodnosti
sklonije su starije sorte voćaka,
pogotovo kada se uzgajaju na
bujnim podlogama. Bujne
podloge pogoduju pojavi
naizmjenične rodnosti jer
potiču vegetativni rast.
RAST VOĆAKA
2. Ekološki uzroci
Pojava mraza ili tuče u
vrijeme cvatnje može izazvati
naizmjeničnu rodnost jer
dolazi do oštećenja cvjetova ili
uništenja lisne površine pa
voćka ne može zametnuti
plodove ili rodne pupove .:
Ako se u istoj godini dogode i
mraz u vrijeme cvatnje i tuča u
fenofazi zametanja rodnih
pupova, rodnost izostaje i u
tekućoj i u sljedećoj vegetaciji.
Takve će voćke biti trajno
ugrožene ako ih se pravilno
ne njeguje.
3. Tehnološki uzroci
Prevelik broj zametnutih
plodova uzima puno hraniva i
asmilata za rast i razvojJ>aih
nema dovoljno za rast mladica i
zametanje rodnih pupova. U
sjemenkama se nalaze biljni
hormoni - giberelini koji tijekom
33
CI]EPLJE~E I REZIDBA VOĆAKA
razvoja sjemenke i rasta ploda
izlaze u rodne izbojke i ometaju
zametanje rodnih pupova.
Ako voćka ima puno plodova,
povećat će e i koncentracija
giberelina pa će voćka zametnuti
manje rodnih pupova. Preslab
vegetativni rast ne stvara
dovoljno veliku lisnu površinu i
pridonosi slabijem zametanju
rodnih pupova. edostatak,
ali i višak, pojedinih biljnih
hraniva može također izazvati
nerodnost. zrok nerodnosti
stranooplodnih voćaka može biti
i nepostojanje odgovarajućeg
oprašivača što je opisano ranije.
aizmjeničnu rodnost može
izazvati i napad neke bolesti ili
štetočina koji uništi cvjetove ili
plodove, ili pak toliko ošteti
lisnu površinu da izostaje
zametanje rodnih pupova.
Slika 28. - Izgled zametnutih plodova u gronjijabuke
34
Primjerice, šljiviBistrici u
vrijeme zametanja plodova
šljivina osica uništi velik broj
plodova, a ono što ostane
dokrajči virus šarke zbog kojeg
opada ju pred samu berbu.
KAKO SMANJITI NAIZMJENIČNU
RODNOST
Iz prethodnog je teksta
vidljivo da su uzroci
naizmjenične rodnosti
višestruki pa prema tome ni
rješenje ne može biti
jednostavno. Na žalost, nema
tog čarobnog štapića kojim
možemo odstraniti
naizmjeničnu rodno t voćaka.
U smanjenju naizmjenične
rodnosti treba razmišljati pri
sadnji. Prije sadnje treba
razmisliti o tome koje vrste i
sorte možemo uzgajati s
prije prorjeđivanja.
obzirom na dostupan prostor u
vrtu, a zatim i s obzirom na
obilježja tla i klime. Pravilnim
uzgojem i njegom postiže se
bolja ravnoteža rasta i rodnosti
pa će pojava naizmjenične
rodnosti biti manja. Treba
odabrati sorte koje su manje
sklone naizmjeničnoj rodnosti.
Suvremene sorte voćaka
uglavnom su manje sklone ovoj
pojavi. Kada se biraju podloge,
treba uzeti, ako je moguće,
vegetativno razmnožene slabo
bujne podloge zato što one
dodatno smanjuju pojavu
naizmjenične rodnosti.
Postoji još jedan zahvat koji
se može poduzeti kako bi se
smanjila naizrnjenična rodnost.
To je prorjeđivanje suvišnih
plodova. Amaterskim se
voćarima može preporučiti
 RAST VOĆAKA

ručno prorjeđivanje plodova plodova jabuka i krušaka treba Na mladim voćkama, čiju
kao jednostavan i djelotvoran obaviti u roku od mjesec dana krošnju tek oblikujemo, mora
način smanjenja naizmjenične nakon cvatnje. To se radi tako biti manji broj plodova.
rodnosti. Treba naglasiti daje da se škarama ili uštipavanjem Voćke cijepljene na slabo
suvišan svaki strah da ćemo peteljke iz gronje odstrane svi bujnim vegetativnim
odstranjivanjem dijela plodova plodovi osim jednog najvećeg podlogama rano počinju
izgubiti na prirodu. Upravo (slike 28 i 29). Naravno, ako je rađati, a ponekad se dogodi
suprotno. Ako se prorjeđivanje ovaj napadnut nekom bolešću da zametnu više plodova
plodova provede dovoljno ili štetnikom, umjesto njega nego što ih mogu prehraniti.
rano i na odgovarajući način, odabrat ćemo drugi najbolji Zato treba procijeniti koliko
dobit će sejednak prirod kao i plod. Ako je cvatnja slabija, plodova može ostati na voćki,
bez prorjeđivanja, ali će treba ostaviti i do dva ploda po a da se ne ugrozi vegetativni
plodovi biti krupniji i gronji da se nadomjesti manjak rast koji je u ovom razdoblju
atraktivniji (Crtež 6). zbog slabe cvatnje. potreban kako bi se što
Prorjeđivanje plodova Prorjeđivanje se plodova prije oblikovala krošnja.
najčešće se obavlja na jabukama, bresaka obavlja kada su Bolje je ostaviti manje nego
kruškama i breskvama, a rjeđe plodovi promjera otprilike više plodova. Postupno ćemo
na drugim voćkama. Međutim, dvadesetak mm. Na jednoj se steći dovoljno iskustva sa
cilj prorjeđivanja plodova mješovitoj rodnoj šibi na svojim voćkama kako bismo
bresaka nije smanjenje svakih desetak ili petnaestak točno znali kada treba
naizmjenične rodnosti,jer ova cm ostavlja po jedan plod, a prorijediti plodove i koliko
vrsta nema tih poteškoća, nego ostale se otrgne. Kao korisno ih mora ostati na voćki
je cilj dobiti bolje i krupnije "mjerilo" za određivanje da bismo dobili krupne i
plodove. Prorjeđivanje plodova potrebnog razmaka može lijepe plodove na koje ćemo
drugih voćaka obavlja se rjeđe, poslužiti i šaka. biti ponosni.
premda će i na njima u
pojedinim situacijama biti
potrebno smanjiti broj
zametnutih plodova ako dođe
do značajne poremetnje rasta i
rodnosti iz bilo kojeg razloga.
Plodovi se prorjeđuju kada
počnu rasti. Što se prorjeđivanje
ranije obavi to će ostavljeni
plodovi biti veći. To je zato što
odstranjivanjem suvišnih
plodova ostaje više asimilata za
ovaj zahtjevan proces u
preostalim plodovima. Osim
toga, i stvaranje hormona
giberelina u sjemenkama
jezgričavih voćaka započinje
otprilike četrdesetak dana iza
oplodnje pa do tada treba
odstraniti višak zametnutih
plodova kako bi se isključio
negativan utjecaj prevelike
koncentracije ovog regulatora
rasta na zametanje rodnih
pupova. Zato prorjeđivanje Slika 29. - Nakon prorjeđivanja ostaje samo najbolji plod u gronji.

35
 CijEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

,/

PODLOGE ZA VOCKE
P odloga je dio voćke na koji se cijepi plemka kako bi se postigla odgovarajuća bujnost i
rodnost. Kod cijepljenih voćaka podloga daje korijen ijedan dio debla (crtež 7). Ima
primjera kada, uz podlogu i plemku, voćku čini i međupodloga koja se cijepi na podlogu
kako bi se odstranila nepodudarnost podloge i plemke (slika 30) ili kako bi se postiglo
uspravno i čvrsto deblo. Takva se voćka sastoji od triju dijelova. Prema načinu razmnožavanja,
razlikuju se generativne i vegetativne podloge. Generativne podloge razmnožene su iz
sjemena i imaju neujednačena genetska obilježjajer su nastale oplodnjom. Vegetativne
podloge razmnožavaju se nekim od vegetativnih načina razmnožavanja (nagrtanjem,
položenicarna i sl., a u novije vrijeme i razmnožavanjem "in vitro") pa imaju ujednačena
genetska obilježja. Stoga cijepljenje na vegetativno razmnoženu podlogu daje voćku s
poznatim obilježjima rasta, rodnosti i kakvoće plodova. Generativne se podloge rabe samo za
one voćke za koje se rijetko rabe vegetativne podloge, primjerice za orah.

UPORABA PODLOGA uzgoj ene iz sjemena uzeta vegetativnih podloga za

KROZ POVIJEST ispod stabala koja su rasla u jabuku. Vegetativne podloge za
neposrednoj okolici mjesta ostale voćke razvile su se
Vjeruje se daje uporaba gdje se najeravao posaditi uglavnom u posljednjih
podloga u voćarstvu stara voćnjak. Uglavnom su se za osamdesetak godina.
barem 2000 godina. Postoje pojedine voćke rabile podloge literaturi ćemo pronaći
pisani dokazi da su stari Grci koje su botanički pripadale razna imena podloga koja, u
oko 323. godine prije Krista istome rodu ili vrsti. Tako je usporedbi s imenima sorata,
rabili različite podloge za uzgoj bilo sve do sredine 19. stoljeća nisu odveć maštovita. Često
voćaka. Prve su podloge bile kadaje počela uporaba prvih ćemo pronaći samo oznaku
kao što su, primjerice, MM 106,
PiKu 420A i sl. Radi se o kratici
koja dolazi najčešće od naziva
instituta gdje je provedena
selekcija, a brojčana oznaka
dolazi od šifre koju je ta
podloga nosila u i traživanjima.
aravno, ima i izuzetaka,
kao što u podloge Paradox,
Fereley, Yaspi i sl. To je zbog
toga što je podloga važna za
uzgoj voća, ali ne i za prodaju
plodova. Kupca ne zanima na
kojoj je podlozi cijepljena
određena orta nego kakve
je kakvoće. Činjenicaje da
se voće kupuje očima, alije
važno i privlačno ime. Zbog
toga davanje takvih imena
Crtež 7. - Cijepljena voćka sastoji se od podloge, koja daje korijen,
sortama doprinosi njihovoj
malog dijela debla (smeđe) i plemke, koja izgrađuje ostatak debla i
krošnju (zeleno). . prodaji na tržištu.

36

Slika 30. - Okulirani pup kruške sorte Williams (Viljamovka) na
međupodlozi Beurrć Hsrdy (Gelertova) cijepljene na dunji.
ZAšTO SE RABE PODLOGE
Cijepljenjem na određenu
podlogu voćka ima
odgovarajuću bujnost, rodnost,
prilagodljiva je različitim
klimatskim uvjetima i vrstama
tla, otporna je na bolesti i
štetočine koji se nalaze u tlu.
Neke se voćke teško
ukorjenjuju pa ih se ne može
uzgajati bez cijepljenja na
neku podlogu. Uporabom
podloge može se mijenjati
način uzgoja neke voćke.
Lijeska i ribiz prirodno rastu
kao grmovi ako ih se uzgaja na
vlastitom korijenu, no ako se
lijeska cijepi na medvjeđu
lijesku, a ribiz na zlatni ribiz,
može ih se uzgajati u obliku
stabla.
Nema ni jedne podloge
koja bi potpuno zadovoljila sve
zahtjeve koji se pred nju
postavljaju paje to razlog zbog
kojeg postoji više podloga za
jednu voćku. Kada bi postojala
idealna podloga, morala bi
imati sljedeća obilježja:
· podudarnost sa svim sortama
· slabu bujnost
· poticati rani ulazak u rod i
dobru rodnost cijepljene sorte
· ne tjeranje izdanaka
· dobro ukorjenjivanje
· prilagodljivost na različite
tipove tla
· otpornost na bolesti i
štetočine koji se nalaze u tlu.
Premda bi se navedenim
obilježjima moglo pridružiti
PODLOGE ZA VOĆKE
još poneko, ova su najvažnija.
Oplemenjivački rad na
stvaranju novih i boljih
podloga ni danas ne prestaje.
Tako je stvoreno više slabo
bujnih podloga za trešnju koje
omogućuju sadnju 1000 i više
voćaka po hektaru, što je do
prije dvadesetak godina bilo
nezamislivo.
o ČEMU OVISI ODABIR
PODLOGE
Kada imamo više podloga
za jednu voćku, možemo
odabrati onu koja najbolje
odgovara klimatskim uvjetima i
vrsti tla. Tako, primjerice,
vinogradarska breskva može
biti dobra podloga na tlu
u kojemu nema previše
fiziološki aktivnog vapna,
ali ne i na tlu gdje je njegova
razina visoka.
Drugi važan čim benik pri
izboru podloge jest njezino
djelovanje na bujnost voćke.
Ako želimo posaditi nekoliko
voćaka na maloj okućnici, nije
svejedno koliko će one narasti.
Zbog toga se za sadnju na
malom prostoru odabiru
podloge slabe do srednje
bujnosti, a izbjegavaju bujne
podloge kao što su sjemenjaci.
Izbor podloge treba
uskladiti s razinom znanja i
vremenom koje želimo
posvetiti njezi voćaka. Podloga
slabe bujnosti omogućuje
uporabu uzgojnih oblika koji
traže više njege, ali za uzvrat
pruža dobar prirod na maloj
površini i berbu bez uporabe
ljestava. Bujni sjemenjaci
osiguravaju dobar rast u lošijim
uvjetima, a njega se svodi na
prorjeđivanje pregustih
dijelova krošnje svakih
37
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
nekoliko godina. Loša strana
tog izbora jest sadnja na
velikom razmaku, veća sklonost
voćke naizmjeničnoj rodnosti,
berba uz pomoć ljestava i
slabija mogućnost zaštite od
bolesti i štetočina. Većje ranije
rečeno da idealne podloge
nema, pa zato moramo prvo
dobro promisliti što od voćke
želimo dobiti te prema tome
odabrati odgovarajuću
podlogu.
PODUDARNOST
PODLOGE I PLEMKE
Cijepljenje najbolje uspijeva
kada podloga i plemka
pripadaju istoj vrsti. Tako se
bez poteškoća može cijepiti
jedna sorta jabuke na drugu
sortu jabuke, jedna sorta
38
kruške na drugu sortu kruške
itd. Cijepljenje plemke jedne
vrste voćke na podlogu druge
vrste ne uspijeva ako među
njima ne postoji podudarnost.
Podudarnost se, prema tome,
može opisati kao sposobnost
podloge i plemke da nakon
cijepljenja dobro srastu i tvore
voćku koja ima zadovoljavajući
rast i rodnost.
Kada podloga nije
podudarna splemkom,
javljaju se simptomi koji se
razlikuju ovisno o tome koliki
je stupanj nepodudarnosti.
Kada su podloga i plemka
nepodudarne, na mjestu
cijepljenja ne stvaraju se
provodni snopovi, nego
umjesto njih nastaje zrakasto
tkivo koje slabo odrvenjava.
Zbog togaje otežano
Slika 31. - Trolisna naranča.
protjecanje vode, mineralnih i
organskih tvari iz podloge u
plemku i obratno pa se plemka
suši. Do nepodudarnosti
najčešće dolazi kada se
cijepljenjem pokušavaju spojiti
dvije potpuno različite vrste.
Primjerice, nije moguće
uspješno cijepiti jabuku na
limun. Međutim, postoje
izuzeci. Dunjaje dobra
podloga za krušku sorte
Beurrč Hardy (Gelert), ali
većina ostalih sorata kruške
nije dovoljno podudarna s
dunjom. Među njima se nalazi
i "kraljica" krušaka, odnosno
sorta Williams (Viljamovka).
Unatoč slaboj podudarnosti
velikog broja sorata kruške s
dunjom, voćari se ne odriču
ove podloge. Problemu
nepodudarnosti doskočili su

uporabom podudarnih sorata
kao posrednika ili
međupodloge koja se umeće
između dunje inepodudarne
sorte. Želi li se na dunji uzgajati
neka s njome nepodudarna
sorta kruške, prvo se na dunju
mora cijepiti podudarna sorta
(međupodloga) , a zatim na nju
nepodudarna sorta (slika 30).
To je tzv.dvostruko cijepljenje.
Trolisna se naranča (slika
31) uspješno rabi kao podloga
za agrume premda se radi o
listopadnoj vrsti iz drugog
roda, za razliku od agruma koji
su zimzelene voćke. Ponekad
nije svejedno koja se vrsta
uzima za podlogu a koja za
plemku. Ranije je spomenuto
da se dunja uspješno rabi kao
podloga za krušku, ali ako se
na krušku pokuša cijepiti
dunja neće biti uspjeha. Sorta
šljive Beauty zadovoljavajuće je
podudarna s bademom, ali
sorta Santa Rosa nije. Trešnja
nije podudarna podloga za
višnju, ali na višnju se može
cijepiti trešnja. Cijepljenje
krušaka sorata D 'Anjou i
Williams (Viljamovka) na
podlogu Pyrus betulaefolia daje
voćku koja dobro raste i rađa,
ali plodovi pate od crnjenja
čaške pa se ova podloga ne
rabi za te sorte.
Moždaje najgora vrsta
nepodudarnosti ona kada se
plemka primi i dobro raste
dugo godina, a zatim iznenada
dođe do sušenja ili loma na
cijepljenome mjestu. Takva se
pojava zove remanencija ili
podmukla nepodudarnost.
Javlja se, primjerice, kada se
europski orah cijepi na
američki crni orah. Takva
voćka može živjeti i tridesetak
godina, a zatim iznenada dođe
Slika 32. - Guka na mjestu
cijepljenja (jabuka na
podlozi Mg) .
do pucanja na spojnome
mjestu podloge i plemke.
Pojedini biljni virusi i
mikoplazme mogu utjecati
na podudarnost podloge i
plemke pa je stoga za
cijepljenje važno rabiti samo
zdrave i provjerene podloge i
plemke. Na žalost, voćke
zaražene ovim uzročnicima
bolesti često ne pokazuju jasne
simptome pa se bez složenih
testova ne može znati je li
voćka zdrava ili ne.
Neke podloge pokazuju
blagu nepodudarnost s
pojedinim sortama pa se na
mjestu cijepljenja javlja "guka"
ili zadebljanje (slika 32), ali
nema poteškoća s uzgojem.
Zbog blage nepodudarnosti
smanjuje se bujnost, a
poboljšava se rodnost i kakvoća
plodova. Takvaje, primjerice,
podloga M9 (ili popularna
devetka) zajabuku. Blaga
nepodudarnost naziva se
hortikulturna nepodudarnost i
zapravo je poželjna.
PODLOGE ZA VOĆKE
KAKO JE MOGUĆE
PREPOZNATI
NEPODUDARNOST
PODLOGE I PLEMKE
Postoji više vanjskih znakova
po kojima se može prepoznati
nepodudarnost podloge i
plemke. Očit znak
nepodudarnosti jest slab primitak
plemki, a zadovoljeni su svidrugi
uvjeti za cijepljenje. Drugi znak
nepodudarnosti jest pucanje na
mjestu cijepljenja, pri čemu je
prijelom relativno gladak i ravan,
a ne grub i isprekidan.
Postoje i drugi znakovi
nepodudarnosti koje je teže sa
sigurnošću prepoznati jer se
slični znakovi mogu javiti i zbog
drugih problema u rastu voćaka
kao što su nedostatak hraniva ili
napad bolesti ištetočina.
Primjerice, može doći do žućenja
i preranog opadanja lišća.
Vegetativni rast slabi, mnoge
mladice odumiru, a voćka ima
slabu kondiciju. Iz podloge može
potjerati velik broj korijenovih
izdanaka. Ponekad se kao znak
nepodudarnosti javljaju velike
razlike u rastu podloge ili plemke
(slika 33).
Slika 33. - Velika razlika u rastu
podloge i plemke kao znak
nepodudarnosti i uzrok pucanja
voćke na mjestu cijepljenja.
39
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

CIJEPLJENJE
C ijepljenje je postupak spajanja podloge i plemke koje nakon srašćivanja tvore jedinstvenu
voćku (crtež 7, str. 36). Kakoje pojam podloge opisan u prethodnom poglavlju, treba
objasniti pojam plemke. Plemka je onaj dio voćke koji se cijepi na podlogu kako bi se iz nje
uzgojila krošnja i dobili plodovi. Ovisno o načinu cijepljenja, plemka može biti dio izbojka ili
samo jedan pup. Cijepljenjem ne dolazi ni do kakvih genetskih promjena podloge ili plemke
paje cijepljenje također i način vegetativnog razmnožavanja voćaka kojim se proizvode
sadnice svih voćaka koje se ne uzgajaju na vlastitom korijenu iz bilo kojeg razloga.
Cijepljenje je vrlo stara vještina. Poznavali su gajoš tari Kinezi, za što postoje dokazi koji
datiraju iz 1560. godine prije Krista. Aristotel i Teofrastus u svojim djelima iscrpno opisuju
cijepljenje. O cijepljenju se govori i u Bibliji u Poslanici Rimljanima gdje apostol Pavao
spominje cijepljenje "dobre" na "divlju" maslinu. Vještina cijepljenja pravi procvat
doživljava u renesansi kada su u vrtove europskih vladara došle mnoge egzotične biljke koje
su se morale razmnožavati na ovaj način. U 18. stoljeću počinje se iscrpnije proučavati
cijepljenje, a Thoun 182l. godine opisuje čak 119 različitih načina. Zanimjivo je da se
mnogi načini cijepljenja, koji se rabe i danas, nisu puno promijenili u odnosu na to kako ih
je opisivala voćarska i vrtlarska literatura od prije stotinjak godina.

ZAŠTO CIJEPITI VOĆKE
Kada bi se voćke uzgajale iz
sjemena, imale bi neujednačena
obilježja koja se ne bi mogla
predvidjeti. Uz to, potrebno im
je više vremena da dođu u rod
jer svakisjemenjak mora proći
juvenilni stadij.
Da bi se izbjegli navedeni
nedostaci uzgoja voćaka iz
sjemena, rabi se cijepljenje
kojim se ~erno prenose
obilježja roditelja na
potomstvo. Pri tome je roditelj
samo jedan, odnosno ona
voćka od koje se uzima
plemka. Cijepljenjem se od
jedne voćke može dobiti velik
broj istovrsnih potomaka
(klonova) . Voćke od kojih se
uzimaju plemke stadijski su
zrele pa zato cijepljene voćke
ranije prorode od onih koje su
uzgojene iz sjemena. Ranijem
rađanju i većoj rodnosti
doprinosi i uporaba podloga
slabije bujnosti, što je još jedan
od razloga za cijepljenje.
Druge prednosti uporabe
podloga u voćarstvu opisane su
u poglavlju o podlogama.
Ponekad se dogodi daje
korijen ili deblo voćke
oštećeno te je potrebno
popraviti nastalu štetu pri
čemu mogu pomoći cijepljenje
na most ili ucjepljivanje
sjemenjaka ili izdanaka
podloge u de blo.
PRIBOR ZA CIJEPLJE [JE
Kao i za rezidbu, i za
cijepljenje vrijedi izreka: Bez
Slika 34. - Cjepljarski nož.
alata nema ni zanata! Zbog
toga, uz dobru volju i vještinu
koja se može steći jedino
strpljivim vježbanjern, za
cijepljenje je potreban
odgovarajući pribor.
Cjepljarski nož (slika 34)
osnovni je pribor za cijepljenje.
e treba žaliti novaca za dobar
nož s oštricom (slika 35)
napravljenom od čelika
vrhunske kakvoće koja će
dugo biti oštra. Postoji više
vrsta cjepljarskih noževa.
Razlikuju se u izvedbi jezičca
koji služi za odizanje kore s
podloge kako bi se lakše
ubacila plemka. eki modeli

40
 CIJEPLJENJE

jer su prekratke i ne mogu

dobro stegnuti cijepljeno
mjesto. Tada za vezivanje služi
bužir ili elastična traka koja se
rabi u odjeći. Može se
uporabiti i PVC folija kojom se
u mesnicama omata meso ili
čak ljepljiva izolirajuća vrpca
kojom se služe električari.
Slika 35. - Oštrica cjepljarskog noža. Od svega navedenog bužir
je najpogodniji jer se njime
lako radi i čvrsto veže
cijepljeno mjesto. Nakon što
se plemka primi i cijepljeno
mjesto sraste, sva se veziva,
osim cjepljarskih gumica,
moraju zarezati i otpustiti
kako ne bi došlo do usijecanja
veziva u tkivo voćke.

JE LI SVEJEDNO NA
KOJ OJ SE VISINI CIJEPI
VOĆKA
Slika 36. - Dvije vrste cjepljarskih noževa: gornji imajezičac
za odizanje kore suprotno od oštrice, a donji imajezičac na U poglavlju o podlogama
vrhu oštrice. navedeno je da se uporabom
odgovarajuće podloge djeluje
imaju jezičac na vrhu oštrice, skidati s voćke nego same na bujnost voćke. Uz podlogu,
a drugi pak imaju poseban otpadnu. Idealne su za na bujnost voćke djeluje i
jezičac na kraju drške, okuliranje, ali za cijepljenje visina na koju se cijepi plemka.
nasuprot oštrici (slika 36). debljih podloga nisu pogodne Što je visina cijepljenja veća, to
Treba napomenuti da su
cjepljarski noževi zbog svoje
oštrine opasni pa radeći njima
treba biti vrlo oprezan kako ne
bi došlo do ozljede. Također ih
treba držati na sigurnome
mjestu dalje od djece.
adalje, za cijepljenje je
potreban pribor za vezanje i
cjepljarski vosak kojim se
cijepljeno mjesto zaštićuje od
isušivanja. U prošlosti se za
vezivanje rabio prirodan
materijal kao što je rafija, a
danas se uglavnom rabe
različite vrste cjepljarskih
gumica (slika 37). Njima se
vezivanje obavlja brzo i
jednostavno i ne mora ih se Slika 37. - Cjepljarske gumice.

41
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
je izraženije djelovanje
podloge na bujnost. Zbog toga
se danas uglavnom cijepi na
visini od 25 cm od razine tla
kako bi podloga što jače
utjecala na voćku. Ranije se
cijepilo na 10 - 15 cm od
razine tla. Ako se na slabo
bujnu podlogu cijepi plemka
na visini većoj od 25 cm, mogla
bi se smanjiti rodnost zbog
slabog vegetativnog rasta koji
onemogućuje obnovu rodnih
izbojaka.
U Sjedinjenim Američkim
Državama znanstvenici su otkrili
da u stabla šljive cijepljena na
podlogu Myrobalana 29C na
visini od 90 cm od razine tla
rjeđe obolijevala od bakterijskog
raka nego ona cijepljena na 15 i
50 cm. Imala su i veći vegetativni
rast. Iz ovog se primjera vidi da
cijepljenje na veću visinu, uz
djelovanje na bujnost, može
djelovati na otpornost voćke
prema bolestima.
Marelica, primjerice, često
pati od padavice ili apopleksije,
odnosno iznenadnog sušenja i
propadanja stabla. Ovoj se
pojavi jo uvijek ne može
V potrebno paziti na kakvoću
utvrditi točan uzrok, ali iskustva
su pokazala da na njezinu
pojavu također utječe vrsta
podloge i visina cijepljenja.
Apopleksija je rjeđa na stablima
cijepljenima na bijelošljivu na
visini od 80 do 100 cm. Želimo
li sami uzgojiti marelicu za
svoju okućnicu, možemo
pokušati na navedeni način.
o ČEMU OVISI SPJEH
C:gEPLJE [JA
Uspjeh cijepljenja ovisi o
nekoliko uvjeta. Prvi je uvjet za
u pješno cijepjenje
međusobna podudarnost
42
VAŽNO
Uvjeti za cijepljenje:
• podudarnost podloge i
plemke
• čist pribor
• prikladan način
cijepljenja
• odgovarajuće stanje
podloge i plemke
• pravilno postavljena
plemka
• poklapanje
kambijalnog tkiva
podloge i plemke
• odgovarajuća
temperatura i vlaga
• zaštita cijepljenog
mjesta od isušivanja.
podloge i plemke kojaje ranije
iscrpno opisana u poglavlju o
podlogama.
Drugi je uvjet način
cijepljenja. Sve se voćke ne
cijepe na isti način. J ezgričave
se voćke mogu cijepiti
najjednostavnijim načinima.
Za razliku od njih, koštičave
je voćke teže cijepiti jer je
izvođenja postupka. adalje,
važnaje i vještina kojom se
cijepi. Cijepljenje ne polazi
svakome za rukom, i svaki
cjepljar ima neke svoje male
tajne koje nerado dijeli s
drugima. ekome jedan način
cijepljenja ide bolje od
drugoga pa nije pretjerano
reći da načina cijepljenja ima
onoliko koliko ima i cjepljara.
ovoj će knjizi biti opisani
načini cijepljenja koje će, uz
malo vježbe i volje, moći
svladati svaki amaterski voćar.
Sljedeći uvjet jest
poklapanje kambijalnog tkiva
podloge i plemke kako bi
srašćivanje bilo što potpunije.
To je osobito važno za neke
načine cijepljenja kao što je
englesko spajanje. e pazimo
li na dobro poklapanje
kambijalnog tkiva, ne možemo
očekivati dobar uspjeh.
išta manje nisu bitni ni
čistoća i oštrina pribora za
cijepljenje. Nečist i tup nož
če to je glavni razlog
neu pjeha zbog prljanja i
infekcije cijepljenog mjesta
različitim uzročnicima biljnih
bolesti te nagnječenja tkiva što
dovodi do slabog zarašćivanja
cijepa ili njegova propadanja.
porabom zaraženih podloga
ili plemki lako se Viremnogi
uzročnici biljnih bolesti pa je
potrebno rabiti samo zdrave
podloge i plemke.
Za sve načine cijepljenja
potrebno je paziti na polaritet
podloge i plemke. Plemka
mora biti postavljena na
podlogu tako daje njezin
gornji kraj postavljen prema
gore, a donji kraj prema
podlozi.
Da bi cijepljenje bilo
uspješno, potrebno gaje
obavljati u vrijeme kada su
najpovoljniji uvjeti za
srašćivanje podloge i plemke.
Za stvaranje kalusnog tkiva
neophodnog za srašćivanje
potrebna je odgovarajuća
tem peratura zraka i količina
vode u biljci. Premda se neki
načini cijepljenja mogu
obavljati prije kretanja
vegetacije, bolje je voćke
cijepiti u razdoblju vegetacije.
Suvremeni rasadnici imaju
opremu i uvjete za izvođenje
cijepljenja u kontroliran im
uvjetima okoline, znanja i
iskustvo paje njihov izbor
vremena i načina cijepljenja
 CIJEPLJE IJE

širi nego što ga imaju

amaterski voćari.
Gubitak vlage i slab kontakt
podloge i plemke također su
jedan od razloga neuspjeha
cijepljenja. Mjesto cijepljenja
obvezno se povezuje
cjepljarskom gumicom ili
drugim priborom za vezivanje.
Kod onih načina cijepljenja
gdje se prave veće rane na
podlozi ili plemci, obvezno se
mora rabiti i voćarski vosak
kako bi se spriječilo isušivanje.

PRECJEPLJIVANJE
VOĆAKA
Često na okućnici imamo
voćke s kojima nismo
zadovoljni. Ili smo kupili sorte
koje se ne mogu uspješno
uzgajati u našem klimatu ili,
Crtež 8. - Priprema voćke za precjepljivanje.
pak, sorte čiji nam se plod ne Označena su mjesta gdje treba skratiti grane.
sviđa. Ili imamo voćke samo
jedne sorte koje cvatu, ane
rode jer nemaju odgovarajućeg
oprašivača. Umjesto krčenja
tih voćaka i sadnje novih,
možemo uporabiti
precjepljivanje. Budući da se
krošnja precijepljenih voćaka,
uz pravilnu njegu, brzo
obnavlja, takve se sorte mogu
brzo zamijeniti boljima. Smatra
se da je moguće precjepljivati
voćke stare 10 - 20 godina, no
ima primjera kada su uspješno
precijepljena i starija stabla .
. Precjepljivanje se rabi i u
suvremenim voćnjacima kada
određena sorta izađe "iz
mode", odnosno slabo se
prodaje, a pojavi se nova
gospodarski isplativa sorta.
Ako su stabla u dobroj
kondiciji, precjepljivanje je
umnogome jeftiniji način Crtež 9. - Izgled pripremljene voćke za precjepljivanje.
zamjene sorte, nego sadnja Tanje grane ostaju kako bi pomogle srašćivanju plemki,
novog voćnjaka. nakon čega se odstranjuju.

43
 CI]EPLJE [JE I REZIDBA VOĆAKA

Voćku se prije
precjepljivanja mora pripremiti
tako da joj se sve osnovne
grane skrate za otprilike dvije
trećine. Gornje se grane skrate
jače, a donje slabije, kako bi
krošnja zadržala stožast oblik
(crteži 8 i 9). Ovakav način
precjepljivanja primjenjuje
se kada se želi u potpunosti
zamijeniti jednu sortu drugom.
Međutim, ako samo želimo
dodati sortu oprašivač, nije
potrebno precjepljivati sve
grane, nego se to može
učiniti na amo nekoliko
grana u krošnji. Rane treba
zagladiti voćarskim nožem
(hipom) te obaviti cijepljenje
načinom "pod koru" ili nekim
drugim načinom koji je
pogodan za cijepljenje kada
je podloga deblja od plemke.
Tanje se grane mogu
privremeno ostaviti na
krošnji kako bi njihovo lišće
osiguralo asimilate potrebne
za razvoj mladica iz plemki.
Kada se razviju grane iz
nacijepljenih plemki,
ove se grane iz stare krošnje
odstrane.
tijekom čuvanja pa, na žalost,
nisu za uporabu.
ajbolje vrijeme uzimanja
plemki jest desetak dana nakon
opadanja lišća. Važno je da se
plemke uzimaju s potpuno
zdravih stabala odgovarajućih
sorata. Treba uzeti umjereno
bujne izbojke, i to samo njihov
srednji dio koji imajasno vidljive
i dobro razvijene vegetativne
pupove (slika 38) sjužne ili
jugozapadne strane zdravih i
rodnih stabala. ajpogodniji su
izbojci debljine od 8 do la mm.
Plemke treba povezati u snop,
jasno označiti i zamotati u
vlažnu krpu, zatim ih staviti u
crnu polietilensku vrećicu koja
se također označi. akon toga
se vrećica stavi u hladnjak
(idealno na temperaturu od
nule dojednog stupnja C).
U tim se uvjetima plemke mogu
čuvati nekoliko mjeseci, ovi no o
vrsti. Potrebno je stalno
kontrolirati stanje plemki kako
bi se one na kojima se pojavi
plijesan ili im neki pupovi
počnu bubriti odbacile. Ako je
povoljno vrijeme za cijepljenje,
treba ga što prije obaviti jer je
već i nekoliko krenulih pupova
siguran znak da će ubrzo i ostali
pupovi potjerati pa plemke neće
biti uporabljive. Iznenađujuće,
ali pupovi mnogih voćaka mogu
potjerati i u hladnjaku. Dovoljno
je da prođu razdoblje inaktivnih
tem peratura i spremni su za rast
mladica koji je na ovoj
temperaturi spor, ali dovoljan da
plemku učini neuporabljivom.
Plemke zimzelenih vrsta
uzimaju se u proljeće,
neposredno prije cijepljenja i
odstrane im se peteljke listova
kao i za okulaciju.

UZIMANJE I ČUVANJE
PLEMKI ZA PROLJETNO
CIJEPLJE [JE
Za sve načine cijepljenja
koji se obavljaju u proljeće
(cijepljenje pod koru,
cijepljenje na jezičac, postrano
cijepljenje, proljetna okulacija
i proljetna čip - okulacija) ,
plemke se moraju uzeti u
vrijeme mirovanja dok još u
njima ne kolaju sokovi, ali ne u
vrijeme jakih hladnoća, i čuvati
ih dok u podlozi ne krenu
sokovi. Pupovi na plemkama Slika 38. - Izgled plemke za proljetno cijepljenje s dobro
uzetima kasnije mogu potjerati razvijenim vegetativnim pupovima.

44
 CIJEPLJE [JE

Načini cijepljenja
CIJEPLJENJE POD KORU . KAKO SE IZVODI nožem (hipom). Zatim se na
Podlogu treba na željenoj kori podloge napravi uzdužni
Cijepljenje pod koru
visini prerezati pilom (slika zarez dužine tri - četiri cm, a
primjenjuje se kadaje podloga
39), a ranu zagladiti voćarskim kora malo odvoji (slike 40,
deblja od plemke. ačin je
relativno jednostavan pa se
preporuča za precjepljivanje
voćaka ili za cijepljenje debelih
podloga koje nisu pogodne za
okulaciju na spavajući pup.
Mana mu je slabiji primitak
koštičavih voćaka koje traže da
podloga i plemka u vrijeme
cijepljenja budu u fazi
mirovanja.
Podloga može biti različite
debljine, a uspjeh cijepljenja
je bolji što je podloga mlađa.
Ako je podloga promjera većeg
od dva do tri cm, trebaje
cijepiti tako da se dvije plemke
postave jedna nasuprot drugoj
kako bi rana brže zacijelila.
Najoš deblju podlogu treba
staviti četiri plemke u križ, a
Slika 39. - Cijepljenje "pod koru". Priprema podloge.
ako je podloga iznimno debela
kao što su to, primjerice, starija
stabla, treba staviti više plemki,
odnosno na svakih tri - četiri
cm oboda podloge treba doći
po jedna plemka.
Pravo se vrijeme cijepljenja
određuje prema podlozi koja
mora biti u "soku", kako bi se
kora mogla odvajati. Ako se kora
na podlozi dobro i lako ne
odvaja, treba pričekati s
cijepljenjem. Plemke moraju biti
u stanju mirovanja pa se ubiru i
do cijepljenja čuvaju kao što je
ranije opisano. Ovako se može
precjepljivati i maslina, ali za nju
plemke treba ubrati neposredno
prije cijepljenja, a najbolje je
uzeti dvogodišnje izbojke kojima
se odrežu plojke listova kako se Slika 40. - Cijepljenje "pod koru". Pravljenje uzdužnog zareza na
ne bi isušile. kori podloge.

45
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

41 i 42). Plemka se pripremi

tako da se koso prereže
suprotno od pupa (slika 43) ..
Iznad tako odrezanog mjesta
trebaju ostati još tri pupa. a
plemci se s one strane koja
naliježe na koru podloge
odstrani malo kore da se vidi
kam bij (sloj tkiva ispod kore)
(slika 44). Plemka se zatim
koso prerezanim krajem utisne
u napravljeni zarez između
kore i drva podloge tako da
čvrsto stoji (slike 45 i 46).
Zakošeni kraj mora viriti dva
do tri mm kako bi se pospješilo
zarašćivanje (slika 47). Kada se
postave sve plemke, cijepljeno
se mjesto mora čvrsto povezati,
najbolje bužirom. Umjesto
bužira, može se rabiti i
krojačka elastična traka (slika
48) koja se stavlja u odjeću.
Nakon vezivanja treba sve rane
Slika 41. - Cijepljenje "pod koru". Napravljen zarez na kori podloge.
premazati cjepljarskim voskom
(slike 49 i 50) ili drugim
pripravkom za premazivanje
rana. Tijekom cijepljenja
plemke koje još nisu
uporabljene obvezno se
moraju držati u vlažnoj krpi
kako se ne bi posušile.
Ako je cijepljenje uspjelo, iz
plemke će ubrzo početi tjerati
mladice (slika 51). Potjera li
više plemki, prve se godine
ostave sve mladice na
plemkama da slobodno rastu.
Druge se godine u proljeće
ostave izbojci najednoj plemci,
a na ostalim se plemkama svi
izbojci poviju. Ove će plemke
brzo donijeti rod, i što je
važnije, omogućit će dobro
zarašćivanje rane na
precijepljenoj grani.
Cijepljene voćke treba
dobro njegovati kako bi se
mladice uspješno razvijale. Slika 42. - Cijepljenje "pod koru". Lagano podizanje kore na podlozi
Sve mladice koje tjeraju iz jezičkom cjepljarskog noža kako bi se lakše umetnula plemka.

46
 CIJEPLJENJE

Slika 43. - Cijepljenje "pod koru". Priprema plemke.

Slika 44. - Cijepljenje "pod koru". Uklanjanje tankog sloja kore na strani plemke koja će biti
naslonjena uz koru podloge.

47
CijEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 45. - Cijepljenje "pod koru". Postavljanje

plemke na podlogu.
Slika 46. - Cijepljenje "pod koru". Umetanje
plemke pod koru podloge.

Slika 47. - Cijepljenje "pod koru". Izgled pravilno

postavljene plemke na podlozi prije vezivanja.
Slika 48. - Cijepljenje "pod koru". Vezivanje
cijepljenog mjesta krojačkom elastičnom trakom.

Slika 49. - Cijepljenje "pod koru". Premazivanje Slika 50. - Cijepljenje "pod koru". Premazivanje
cijepljenog mjesta cjepljarskim voskom. vrha plemke cjepljarskim voskom.

48
 CIJEPLJENJE

podloge treba redovito

odstranjivati kako bi se se
omogućio dobar razvoj
mladica iz plemki. Osim toga,
potrebno je pregledavati sloj
cjepljarskog voska na rani.
Ako je sloj oštećen, treba ga
obnoviti. To se radi sve dok
rana na grani potpuno ne
zacijeli. Važno je zaštititi
mladice od bolesti ištetočina,
a osobito od lisnih uši koje ih
rado napadaju. Nakon 6-7
tjedana mora se popustiti
vezivo na cijepljenome mjestu
prije nego se počne urezivati u
tkivo.

PaSTRANO CIJEPLJENJE
Postrano je cijepljenje
pogodno kada je podloga
predebela za cijepljenje na
engleski spoj, a pretanka za
cijepljenje pod koru. Za taj su
način cijepljenja idealne
podloge debljine oko 2,5 cm.
Kako nije potrebno odvajati
koru podloge, to je cijepljenje
pogodno i za koštičave voćke
koje se cijepe kada je podloga
u fazi mirovanja. Jezgričave
voćke cijepe se neposredno
prije kretanja vegetacije.
Plemke treba ubrati i čuvati do Slika 51. - Početak rasta mladica iz pupova plemki nakon uspješno
cijepljenja kao što je opisano obavljenog cijepljenja "pod koru".
ranIJe.

KAKO SE IZVODI

Na podlozi se nožem
napravi urez pod kutom od
25 do 30° i duljine oko 2,5 cm
tako da, kada se podloga
lagano savije suprotno od reza,
nastane otvor koji se pri
otpuštanju podloge potpuno
zatvori (crtež 10). Crtež lO. - Priprema podloge
Plemka je izbojak debljine za postrano cijepljenje
6 - 8 mm s dva ili tri pupa. pravljenjem ureza pod kutom
Na njezinu donjem kraju od 25 do 30°.

49
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

napravi se klin, kako to pokazuje crtež Il.

Crtež 11. - Priprema plemke za postrano
cijepljenje pravljenjem kosog reza s obje strane
na donjoj strani plemke.
Rez treba napraviti ujednom mahu oštrim
cjepljarskim nožem kako bi tkivo ostalo
neoštećeno, a površina reza ravna i glatka.
Duljina svake strane klina mora odogovarati
duljini ureza na podlozi.
Plemka se zatim umeće u podlogu kako to
pokazuje crtež 12. Podloga se lagano savije
suprotno od mjesta reza kako bi se urez otvorio
radi ubacivanja plemke. Plemku treba postaviti
malo ukoso pod odgovarajućim kutom kako
bi se kambijalni slojevi plemke i podloge što
bolje poklopili. Podloga se lagano otpušta
i, ako je sve u redu, plemka će čvrsto stajati
na mjestu. Cijepljeno se mjesto poveže,
a podloga se iznad njega odreže oštrim
priborom kako ne bi došlo do lomljenja
podloge na cijepljenome mjestu ili nagnječenja
plemke i njezina ispadanja iz odgovarajućeg
položaja, Cijep se obvezno mora premezati
cjepljarskim voskom da se potpuno zatvore
sva mjesta presjeka, uključujući rez na podlozi
i vrh plemke.

Crtež 12. - Postrano cijepljenje. Umetanje plemke u podlogu ukoso kako bi se kambijalni
slojevi poklopili (lijevo i u sredini). Nakon cijepljenja podlogu treba prerezati iznad cijepljenog
mjesta (desno), a cijepljeno mjesto vezati i premazati cjepljarskim voskom, uključujući i gornji dio
podloge i plemke.

50
 CIJEPLJENJE

CIJEPLJENJE NA JEZIČAC
(CIJEPLJENJE NA ENGLESKI
SPOJ)
Cijepljenje na jezičac
može se obavljati i zimi (tzv.
"cijepljenje u ruci") i u
proljeće. Kontakt kambijalnog
tkiva između podloge i plemke
je velik, što je jedan od razloga
njegove uspješnosti. To se
cijepljenje uporabljuje u
rasadnicima pa su konstruirane
i odgovarajuće naprave kojima
se znatno olakšava i ubrzava
njegovo izvođenje. Obično se
uzimaju podloge i plemke
jednake debljine, mada neki
stručnjaci kažu da bi podloga
trebala biti malo deblja od
plemke. Cijepljenjem na
jezičac dobivaju se sadnice
oraha tako da se cijepljenje
obavlja "u ruci" prije kretanja
vegetacije, a cijepi se u
području korijenova vrata jer
on ima najmanje tanina koji
ometa srašćivanje podloge i
Slika 52. - Izgled pravilno spojenog cijepa nakon
plemke. Na isti se način cijepi i cijepljenja na jezičac.
pitomi kesten. Za druge voćke
cijepljenje se obavlja na KAKO SE IZVODI to je i duljina prereza veća.
željenoj visini. Također je važno da prerez
Za uspješno cijepljenje na
jezičac podloga i plemka plemke i podloge bude izveden
trebale bi biti debljine 6 - 13 tako da se one nakon spajanja
mm. Plemke treba ubrati i potpuno sljube (slika 52).
čuvati kao što je opisano ranije. Prije spajanja, malo iznad
Moraju imati dva do tri pupa, a sredine prereza, napravi se
prerez za cijepljenje izvodi se jezičac onako kako to prikazuje
malo ispod najdonjeg pupa. crtež 13. Spajanje se izvodi tako
I podloga i plemka koso se da jezičci podloge i plemke
prerežu pod kutom od 30 tako
0 tijesno uđu jedan u drugi kako
da duljina prereza bude oko 2,5 bi nakon spajanja cijep izgledao
- 6 cm. Rez treba napraviti u kao što je prikazano na slici 52.
jednom mahu kako bi bio Dobro izvedeno cijepljenje
potpuno gladak (crtež 13). na engleski spoj prepoznaje
Što su podloga i plemka deblje, se po tome što su podloga i
plemka čvrsto sljubljene
Crtež 13. - Cijepljenje najezičac
jedna s drugom i bez vezivanja.
(lijevo: priprema podloge i Na kraju se cijepljeno mjesto
plemke; desno: izgled spojenog poveže i premaže cjepljarskim
cijepa prije vezivanja) . voskom.

51
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

POSTRANO CIJEPLJENJE
NA JEZIČAC (POSTRANO
CIJEPLJENJE NA ENGLESKI
SPOJ)
Podloge mogu biti
ukorijenjene vegetativne ili
generativne podloge, a plemka
je dio izbojka s dva do tri pupa
koja se uzima i čuva kao što je
opisano ranije. Ovaj se način
cijepljenja može rabiti i za
cijepljenje agruma i drugih
zimzelenih voćaka, ali tada se
plemke ubiru neposredno
prije cijepljenja i odstrane im
se plojke listova kako bi se
spriječilo isušivanje.
Crtež 15. - Priprema plemke za
KAKO SE IZVODI pastrana cijepljenje na jezičac
kasim rezom i pravljenjem
a podlozi se kora uzdužno jezičca u koji će ući jezičac
odreže da točno odgovara podloge.
Crtež 14. - Priprema podloge
prerezu plemke (crtež 14).
za pastrana cijepljenje na
Dubina bi ureza trebala u malo ukoso tako da jezičci
jezičac pravljenjem ureza sa
donjem kraju biti do otprilike tijesno ulaze jedan u drugoga i
strane i jezičca koji će ući u
jedne četvrtine debljine plemku.
da se kambijalni slojevi što
podloge. Zatim se napravi bolje poklope (crtež 16).
tanki jezičac od otprilike jedne se napravi kosi prerez pod Cijepljeno se mjesto poveže
trećine od vrha prvog ureza do kutom od oko 30°, a zatim se i premaže cjepljarskim
njegova dna. Ovajjezičac mora ureže jezičac koji svojom voskom. Potrebno je pričekati
u potpunosti odgovarati jezičcu duljinom i debljinom mora u nekoliko tjedana da podloga
na plemci. potpunosti odgovarati jezičcu i plemka potpuno srastu, a
Plemka se priprema kao i za napravljenom na podlozi onda se podloga prereže
cijepljenje najezičac. I za ovo (crtež 15). iznad cijepljenog mjesta
cijepljenje plemkaje zapravo Zatim se plemka umeće kako bi pupovi plemke
izbojak s dva do tri pupa. Prvo na pripremljenu podlogu potjerali.

Crtež 16. - Pastrana

cijepljenje na jezičac.
Postavljanje plemke
na podlogu mora biti
izvedeno malo ukoso
radi poklapanja
kambijalnih slojeva.

52
 CIJEPLJENJE

OKULIRANJE nema dozrelih plernki (mladice

Okuliranje je često rabljen
način cijepljenja u proizvodnji
sadnica zbog jednostavnosti,
uspješnosti i mogućnosti
dobivanja velikog broja sadnica.
Dobio je ime po plemci koja je
pup (oko) s komadićem
okolnog tkiva koji se umeće
pod koru podloge. Okuliranje
se može obaviti u rano proljeće,
početkom ljeta ili u kasno ljeto.
Bez obzira na vrijeme
cijepljenja,jednako se izvodi, a
razlikaje u vremenu u kojem se
dobije sadnica i u postupku s
cijepom (okulantom) nakon
nke za cijepljenja. Za okulaciju u rano
ezičac proljeće prije kretanja
jem vegetacije rabe se pupovi s
ičac izbojaka koje smo ubrali i čuvali
kao što je opisano ranije. Ovo je
rano proljetno cijepljenje
Cl
manje uspješno jer se pupovi
goga 1
dobro ne prime i mladice iz
to
okuliranih pupova slabije rastu.
eže U toje vrijeme bolje rabiti
cijepljenje na jezičac, pod koru
ili druge načine cijepljenja.
.ekati
Okuliranje početkom ljeta
loga
izvodi se od svibnja do
a
najkasnije početka lipnja, a
kasno ljetno okuliranje od
koje su završile s rastom i koje
imaju potpuno razvijene
vegetativne pupove). Ono se
može izvoditi samo na krajnjem
jugu naše zemlje gdje povoljne
temperature omogućuju dugu
vegetacijsku sezonu potrebnu
za rano dozrijevanje plemki i
potpuno odrvenjavanje
izbojaka izraslih iz okuliranih
pupova.
S okulacijom na spavajući
pup ne smije se započeti
prerano da pup ne bi potjerao,
a ni prekasno jer neće biti lijepa
vremena da se pup primi.
Podloge za okulaciju
moraju biti debljine olovke.
Ako su predebele, može se
dogoditi da okulirani pup biva
izbačen zbog pretjerane tvorbe
kalusnog tkiva. Drugije važan
uvjet da podloga bude "u soku"
kako bi se kora lako odvajala
od drveta i umetnuti pup lakše
srastao. Jednogodišnje
vegetativno ili generativno
razmnožene podloge najbolje Slika 53. - Izgled pravilno
su za okulaciju, pa se zato ova pripremljene plemke za
metoda i najčešće rabi za uzimanje pupova za okulaciju.
proizvodnju sadnica.
Plemke za okulaciju u rano KAKO SE IZVODI

polovice srpnja do početka
rujna. Prednost je ranog
ljetnog okuliranja što okulirani
pup odmah potjera i već se u
jesen dobiva gotova sadnica.
Rana proljetna i rana ljetna
okulacija zovu se i "okulacija
na tjerajući pup". Kada se
okulacija obavlja u kasno ljeto,
treba čekati sljedeću vegetaciju
kako bi se iz okuliranog pupa
razvila mladica, stoga se takvo
okuliranje zove "okulacija na
spavajući pup",
U kontinentalnim krajevima
Hrvatske rano ljetno okuliranje
na tjerajući pup ne izvodi se jer
ljeto i onu na spavajući pup jesu
pupovi s komadićem kore i
dijelom peteljke koja nam služi
za pridržavanje pupa prilikom
postupka cijepljenja i kasniju
kontrolu primitka. Mladice s
kojih će se uzimati pupovi
moraju biti umjereno bujne i
ubrane neposredno prije
cijepljenja na jugozapadnoj
strani krošnje. Odmah nakon
ubiranja treba odstraniti plojke
listova tako da se peteljka
prereže na pola (slika 53). Za
okulaciju treba uzeti pupove
samo sa sredine mladice jer su
oni najbolje razvijeni.
Prije izvođenja okulacije
treba provjeriti pogodnost
podloga za cijepljenje. Dođe
li do suše, kora se neće lako
odvajati od drveta pa okulacija
neće biti moguća. Zbog toga
je dva do tri tjedna prije
planiranog vremena okulacije
potrebno podloge dobro zaliti
kako bi se pojačalo kolanje
sokova i kora se lakše odvajala.
Za okulaciju na tjerajući
pup važno je obaviti okulaciju
tako da ispod okuliranog pupa
ostanu dva do tri lista podloge
kako bi se okulirani pup lakše
pnmlO.

53
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
Slika 54. - Cijepljenje okulacijom. Pravljenje
ureza u obliku slova "T" na kori podloge.
Slika 55. - Cijepljenje okulacijom.
Lagano podizanje kore na podlozijezičkom
cjepljarskog noža kako bi se lakše umetnuo
pup s komadićem kore.
54
Važno je prije okulacije pripremiti podlogu. S
mjesta gdje će se umetnuti pup obrišu se čistom
krpom ostaci tla ili druga nečistoća s kore. Ako
neči toća dospije na ranu, okulirani se pup neće
primiti. a podlozi se zatim napravi urez u obliku
lova 'T". Prvo se zareže vodoravan rez, a zatim,
po njegovoj sredini, okomit rez (slika 54).
Važno je zarezati samo koru. Ako je podloga u
odgovarajućemu stanju, dovoljanje lagani pritisak
da oštrica noža prosiječe tkivo do odgovarajuće
dubine. Uz pomoć jezičca cjepljarskog noža
razrezana se kora lagano podigne (slika 55) i
pod nju se umetne pup (slika 56) koji je odrezan
onako kako to prikazuje lika 57. Za ljetnu
okulaciju na tjerajući pup važno je da i pod kore
pupa ne ostane nimalo drveta, dok za proljetnu
okulaciju i okulaciju na spavajući pup to nije
bitno. Ako nakon umetanja pupa ostane višak
njegove kore, ona e odreže do mjesta
vodoravnog reza kako bi pup potpuno i čvrsto
nalegao na svoje mjesto (slika 58). Sada se sve
dobro poveže cjepljarskom gurnicom (slika 59).
Vezivanje počinje od gornje strane kako stezanjem
veziva pup ne bi iskočio iz mjesta, a završava kada
Slika 56. - Cijepljenje okulacijom. Umetanje
pupa pod koru podloge.
 CIJEPLJENJE

se potpuno prekrije cijepljeno

mjesto. Treba paziti da se
vezivomne prekrije pup jer će
se oštetiti i neće moći potjerati,
Veztreba biti čvrst i bez
praznina kako u cijepljeno
mjesto ne bi ušla voda i kako bi
se ostvario čvrst kontakt pupa i
podloge.
Nakon 10 - 14 dana treba
provjeriti je li se pup primio.
Otpadne li peteljka sama ili na
lagani dodir prsta, pup se
primio. Ako i na dodir prsta
peteljka ostane čvrsto stajati na
mjestu, pup se nije primio pa
okulaciju treba ponoviti, ako
za to još ima uvjeta. Kod ljetne
okulacije on se zbog povoljne
temperature zraka primi već
nakon nekoliko dana, dok za
cijepljenje na spavajući pup
treba više vremena. Slika 57. - Cijepljenje okulacijom. Skidanje pupa splemke.

Slika 59. - Cijepljenje okulacijom.

Slika 58. - Cijepljenje okulacijom. Izgled Pravilno povezivanje cijepljenog mjesta
pravilno postavljenog pupa. cjepljarskom gumicom.

55
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

ČIP-OKULACIJA
Čip-okulacija se počela
naširoko uvoditi urasadnike
osamdesetih i devedestih
godina prošloga stoljeća zbog
jednostavnosti, manjih
zahtijeva na stanje podloge i
plemke i bolje kakvoće
sadnica. Može se obavljati u
vrijeme mirovanja ili u
vegetaciji, kao i obična
okulacija. Čip-okulacija
pogodna je za voćke koje imaju
tanku koru pa se ne mogu
okulirati klasičnim načinom.
Podloge su istovjetne onima
koje se rabe u klasičnoj
okulaciji, a plemkaje pup s
dijelom izbojka.

KAKO SE IZVODI

Na podlozi se napravi kosi

usjek pod kutom od 45 do
o

otprilike četvrtine debljine

podloge (slika 60). Zatim se na
udaljenosti od 2,5 cm iznad
prvog reza podloga usiječe
kosim rezom do prvog reza
(slika 61) kako bi se napravilo
mjesta za umetanje pupa
(slika 62). S plemke se potom
izreže pup s dijelom izbojka Slika 60. - "Čip" - okulacija. Priprema podloge prvim
tako da se prvo na udaljenosti poprečnim rezom.
od 5 mm napravi kosi urez pod
NJEGA OKULANATA NAKON veziva u ranoj ljetnoj okulaciji
istim kutom kao i na podlozi
CIJEPLJENJA izvodi se desetak dana nakon
(slika 63). Zatim se na na
Prvi korak u njezi okulanata što se pup primi. Tada se
udaljenosti od oko 1,5 cm
jest popuštanje veziva ako nisu podloga iznad cijepljenog
iznad pupa napravi drugi rez
uporabljene cjepljarske gumice mjesta zalama u smjeru
kako bi se pup odvojio (slike
64 i 65). Pup se umeće na koje same vremenom ispucaju i suprotnome strani na kojoj je
pripremljeno mjesto na otpadnu. Vezivo se cjepljarskim obavljena okulacija. Tako se
podlozi (slika 66), pri čemu nožem zareže suprotno od zaustavlja njezin rast, a lišće
treba paziti da se kambijalni cijepljenog pupa pazeći da se proizvodi asimilate važne za brz
slojevi poklapaju, makar na podloga ne ošteti. razvoj mladice iz okuliranih
jednoj strani. Umetak treba U ranoj proljetnoj okulaciji, pupova. Kada mladica iz
čvrsto povezati plastičnom vezivo se otpušta dva tjedna okuliranog pppa naraste 20 do
vrpcom jer, za razliku od nakon cijepljenja, u isto vrijeme 30 cm, podloga se prereže
uobičajene okulacije, nema kada se podloga pre reže iznad iznad te mladice. Skraćivanje
podlogine kore koja bi štitila okuliranog pupa kako bi podloga kod cijepljenja na
pup od isušivanja. mogao potjerati. Popuštanje spavajući pup obavlja se tek

56
 CIJEPLJE [JE

Slika 63. - "Čip" - okulacija. Vađenje pupa

s dijelom izbojka.

-
Slika 61. - "Čip" - okulacija. Priprema podloge
drugim uzdužnim rezom.

Slika 64. - "Čip" - okulacija. Dovršetak vađenja

pupa s dijelom izbojka.

Slika 65. - "Čip" - okulacija. Izgled izvađenog

Slika 62. - "Čip" - okulacija. Izgled pripremljene pupa s dijelom jednogodišnjeg izbojka prije
podloge. umetanja na podlogu.

57
CIJEPLJE1'{fE I REZIDBA VOĆAKA
Slika 66. - "Čip" - okulacija. Postavljen pup na
podlogu prije vezivanja.
sljedeće proljeće prije kretanja
vegetacije, ajedini zahvat na
okulantu jest popuštanje veziva
dvadesetak dana nakon
okulacije ako nisu bile rabljene
cjepljarske gumice koje same
ispucaju i otpadnu. Podloga se
skraćuje kosim rezom iznad
cijepljenog mjesta (slika 67).
Slika 68. - Početak tjeranja mladice iz okuliranog pupa.
58
Slika 67. - Izgled okulanta nakon skraćivanja
Potrebno je odrezati sve
nove mladice koje izrastaju iz
podloge, a ostaviti samo onu
koja raste iz okuliranog pupa
(slika 68). To treba redovito
obavljati sve dok neželjene
mladice ne prestanu rasti,jer o
tome ovisi kakvoća buduće
voćke.
podloge.
CIJEPLJENJE NA MOST
Cijepljenje na most rabi se
kadaje potrebno popraviti štetu
koju su voćki nanijeli zečevi ili
druge životinje zimi. Oni glođu
koru na deblu pa stradaju
provodni snopovi koji se nalaze
neposredno ispod nje. Zbog
togaje onemogućeno kolanje
sokova iz korijena u nadzemni
dio, i obratno, pa je voćka
osuđena na propast. Glodavci
najčešće naprave štetu zimi
kada nemaju dovoljno hrane pa
im je kora voćaka i drugog
drveća ~otovo jedini izvor
hrane. Steta se može spriječiti
ograđivanjem voćnjaka i
uporabom sredstava koja
mirisom odbijaju životinje.
Ponekad, unatoč poduzetim
mjerama, ipak dolazi do šteta.
Stoga treba uvijek imati
pripremljene plemke kako bi se
moglo obaviti cijepljenje na
most ako dođe do štete. To su

jednogodišnji izbojci duljine
20 - 25 cm,jer oglodana
površina kore može biti velika
pa plemka mora biti dovoljno
duga kako bi mogla "premostiti"
ranu. Po tome je ovaj način
cijepljenja i dobio naziv.
Cijepljenje na most treba
obaviti u rano proljeće čim
počne kolanje sokova i kora
se lako odvaja. Voćke kojima
je kora potpuno oglodana treba
što prije cijepiti kako bi se
ponovo uspostavila veza korijena
i nadzemnog dijela.
KAKO SE IZVODI
Prije početka cijepljenja
treba odstraniti koru na
oštećenome mjestu sve do
zdravog i neoštećenog dijela.
Zatim se na svakih 5 - 8 cm
napravi isječak s obje strane
rane (one od korijena i one
prema nadzemnome dijelu) te
se ostavijezičac kore koji će se
kasnije uporabiti za preklapanje
plemke. Isječak kore mora
veličinom odgovarati debljini
plemke (crtež 17).
Crtež 17. - Priprema oštećene voćke za cijepljenje na most.
(Lijevo: oštećeno mjesto prije obrade rane; u sredini: obrađena
rana; desno: cijepljeno mjesto pripremljeno za postavljanje plemki).
--~---------------------------------------------------------------~
CIJEPLJENJE
a plemci se s obje strane
napravi kosi prerez dužine
2,5 - 3 cm kako to pokazuje
crtež 18. Rez mora biti s iste
strane plemke. Na gornjoj strani
reza napravi se nešto manji kosi
rez sa suprotne strane većeg reza
(crtež 18). 0Y<!:i će se dio plemke
kasnije podvući pod ostavljeni
mali isjećak kore na deblu (crtež
19). Sada se u pripremljeni izrez
postavi plemka tako da njezin
veći rez potpuno nalegne u izrez,
Crtež 18. - Priprema plemke za
a ostavljeni dio kore iz izreza
cijepljenje na most.
dobro se preklapa preko manjeg
reza na plemki (crtež 19). Mora
se paziti na ispravan polaritet
plemke i okrenuti je tako da je
vrh pupova okrenut prema gore.
Plemka bi se možda i primila ne
učini li se to, ali ne bi dalje rasla
pa bi yoćka naposlijetku ipak
propala.
Plemka se prikuca što
tanjim čavlićima za podlogu
kako bi čvrsto nalijegala. Da bi
se osigirao potpuni kontakt
Crtež 19. - Cijepljenje na most.
plemke i podloge, plemka
Izgled pravilno postavljenih i
ostaje povijena u blagom luku
čavlićima prikucanih plernki
(crtež 19). Cijepljeno se mjesto prije premazivanja cijepljenog
mjesta voćarskim voskom.
dobro premaže cjepljarskim
voskom kako bi se zaštitilo od
isušivanja i osigurao primitak
plemki. Svi pupovi na plemki
mogu se oruniti kako mladice
koje bi izrasle iz njih ne bi
smetale.
CIJEPLJENJE RADI
POJAČAVANJA RASTA
VOĆKE ILI POPRAVLJANJA
ŠTETE NA KORIJENU OD
VOLUHARICA
Do oštećivanja korijenova
sustava voćke i smanjenja
njezina rasta može doći zbog
preduboke obrade tla oko
voćke, napada voluharica i sl.
59
CIJEPLJEI\~E I REZIDBA VOĆAKA

Rast voćke može biti slab zbog Crtež 20. - Priprema sjemenjaka
toga što je voćka cijepljena na ili novih vegetativnih podloga za
podlogu preslabe bujnosti ili cijepljenje radi pojačanja rasta
podloga ne odgovara vrsti tla. voćke duljim zarezom koji
naliježe na voćku i nasuprotnim
Takva voćka nije izgubljena:
kraćim zarezom preko kojeg se
moguće ju je spasiti uzgojivši
preklapa komadić kore voćke.
blizu nje nekoliko sjemenjaka
ili vegetativnih podloga UVIJANJE IZBOJAKA RADI
odgovarajuće bujnosti te ih UČVRŠĆIVANJA UZGOJNOG
ucijepiti u deblo voćke. OBLIKA VOĆKE
KAKO SE IZVODI Velikim voćkama često prijeti
opasnost od lomljenja osnovnih
Na strani sjemenjaka ili
grana, pogotovo kada je rodnost
nove vegetativne podloge koja
velika. Da bi se spriječila šteta,
je okrenuta prema deblu voćke
dva se izbojka od kojih jedan
napravi se uzdužni rez do
pripada osnovnoj grani, a drugi
jedne trećine promjera (crtež
provodnici ili višoj osnovnoj
20) na visini od nekoliko cm
grani isprepletu. S vremenom
iznad tla, duljine 10 - 15 cm.
srastu i tvore jaku vezu koja
Na suprotnoj se strani treba
učvršćuje nižu granu kako se
napraviti manji kosi rez (crtež
ona od prevelike težine ne bi
20). a deblu voćke napravi se
odlomila. U ovu se svrhu mogu
izrez kore koji svojom
uporabiti i vodopije koje rastu
duljinom, širinom i visinom
na pogodnome mjestu. Važnoje
potpuno odgovara rezu na
obaviti prepletanje dok su
plemci. a vrhu se izreza ostavi
izbojci u punom soku kako bi se
komadić kore koji se kasnije
lakše uvijali. U praksi se ovaj
preklopi preko kraćeg reza na
način naziva "povezivanje živim
podlozi (crteži 21 i 22). Crtež 21. - Priprema voćke za
cijepljenje radi pojačavanja rasta vezom" i često se rabi za
Podloga se zatim prisloni na
voćke. Ostavlja se dio kore koji učvršćivanje osnovnih grana
napravljeni izrez kore i prikuca
će se kasnije preklopiti preko palmeta, a i drugih uzgojnih
tankim čavlićima, a ostavljeni
kraćeg zareza na sjemenjaku ili oblika gdje može doći do
se komadić kore preklopi
novoj vegetativnoj podlozi. lomljenja grana.
preko kraćeg reza na podlozi
(crtež 22). Cijepljeno mjesto
treba dobro premazati
cjepljarskim voskom.
Broj podloga zajednu
voćku određuje se prema
opsegu debla. a svakih 10-
15 cm opsega debla ucijepi se
po jedna podloga. Debljina
podloga treba biti 6 - 12 mm.

Crtež 22. - Cijepljenje radi

pojačanja rasta voćke (lijevo:
izgled pripremljene voćke;
desno: cijepljeno mjesto prije
premazivanja cijepljarskim
voskom.

60

ZAŠTO OREZIVATI
VOĆKE
Voćke rastu i ako se ne
orezuju, a o tome svjedoče
voćke na okućnicama koje
preživljavaju i daju plodove u
uvietima gdje rezidba obuhvaća
jedino odstranjivanje kakve
oštećene grane ili one koja iz
nekog razloga smeta vlasniku.
Prema tome, opravdano je
zapitati se zbog čega je
potrebno orezivati voćke?
Prvije razlog za redovitu
rezidbu postizanje pravilnog
omjera između vegetativnih i
rodnih pupova kako bi se
uspostavila ravnoteža rasta i
rodnosti. Premda rezidba nije
jedina mjera koja u tome
pomaže, ubraja se među
najvažnije. Voćke koje se
redovito režu bolje rode, a
također tvore dovoljno rodnih
pupova iz kojih će se u sljedećoj
vegetaciji razviti cvjetovi,
Ako se voćka redovito ne
reže, postupno dolazi do
premještanja rasta u vrhove i
obod krošnje, a niži dijelovi
odumiru. Voćka gubi rodnu
površinu, slabi rast mladica, a
rodnost još više opada jer
nema obnove rodnih izbojaka.
Voćka koja se redovito
1 obrezuje ima prozračnu i dobro
osvijetljenu krošnju, što
povoljno utječe na kakvoću
plodova i zdravstveno stanje
voćke. Osim toga, s\j etlo je
potrebno i za tvorbu rodnih
pupova. U zgusnutim i
zasjenjenim krošnjama predugo
se zadržava vlaga nakon kiše i
zato su voćke sklone bolestima.
REZIDBA
REZIDBA
Da bi spore mnogih gljiva koje
uzrokuju bolesti mogle
proklijati i izazvati infekciju
voćaka, vlaga se na lišću mora
dulje zadržavati. Orezane se
krošnje zbog obilja svjetla i
prozračivanja brže suše i rjeđe
dolazi do infekcije.
Mada se u suvremenoj
proizvodnji voća o tome ne
vodi računa, voćke koje se
redovito orezuju imaju ljepši
izgled. Prema tome, rezidba
daje i estetsku notu krajoliku
koji izgleda urednije i
dotjeranije. Neki uzgojni oblici
imaju posebno lijep izgled pa
Slika 69. - Sklopiva voćarska pila.
značajno doprinose izgledu
prostora u kojemu se nalaze.
a papiru se ciljevi rezidbe
čine jasni, no nije ih uvijek lako
postići. Zbog toga je rezidba
voćaka uvijek kombinacija
znanja, iskustva, ali i umjetnosti.
PRIBOR ZA REZIDBU
Da bi rezidba bila uspješna,
uz dobru volju, znanje i
vještinu, potreban je i
odgovarajući pribor. Nemamo
li odgovarajući pribor, radit Slika 70. - Voćarske škare.
ćemo sporije i teže, a i voćki
možemo nanijeti oštećenja
preko kojih će lakše ulaziti
bolesti i štetočine. Skratit će se
njezin životni vijek i umanjiti
prirod i kakvoća plodova, stoga
je kupnja profesionalnog
pribora za rezidbu opravdana i
za profesionalne voćare i za
amaterske voćare.
Osnovni pribor za rezidbu
čine voćarska pila (slika 69),
voćarske škare (slika 70) i
voćarski nož (slika 71). Slika 71. - Voćarski nož.
61
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

VOĆARSKA PILA
Voćarska pila može biti
različitih dimenzija, no
najboljaje ona koja se može
sklopiti kada se njome ne radi
kako ne bi došlo do slučajnog
ozljeđivanja. List pile mora biti
izrađen od čelika dobre
kakvoće, kako bi rez bio čist, a
tkivo nenagnječeno. Zubi pile
moraju dugo biti oštri kako se
ne bi gubilo vrijeme na
oštrenje. Tupom se pilom
sporije reže i na mjestu reza
nagnječuje se tkivo voćke pa
rana sporo i nepotpuno
zacjeljuje.

VOĆARSKI NOŽ (HIPA)

Voćarski nož (hipa) služi za
zaglađivanje rana nastalih
nakon reza debljih grana Slika 73. - Rad s voćarskim škarama za rezanje debI h grana.
pilom kako bi one brže i bolje
zacjeljivale. Uvijek mora biti Slika 72. - Voćarske škare s
oštar, što znači da mora biti produžen im ručkama za
napravljen od čelika dobre rezanje debljih grana.
kakvoće da se ne mora često
brusiti.

ŠKARE ZA REZANJE
DEBLJIH GRANA
Za rezanje debljih grana na
tržištu postoje škare s
produžen im ručkama (slika
72) koje mogu zamijeniti pilu
za rezanje grana srednje
debljine. Rad ovim škarama je
brz i vrlo djelotvoran (slika
73). Premdaje cijena ovakvih
škara više nego dvostruka u
odnosu na cijenu običnih
voćarskih škara, njihova je
kupnja opravdana, posebice
ako treba orezati više voćaka.
Škare imaju samo jednu
oštricu, a druga je strana tupa i
služi za oslonac (slika 74).
Zbog toga dolazi do
nagnječenja tkiva voćke paje
ranu potrebno naknadno
obraditi voćarskim nožem
(hipom) . U velikim se
plantažnim voćnjacima to
često ne čini, no u malim
amaterskim voćnjacima
trebalo bi to obvezno činiti
radi boljeg zacjeljivanja rana
i održavanja dobrog
zdravstvenog stanja voćaka.
Slika 74. - Izgled oštrice
voćarskih škara za rezanje
debljih grana.
OBiČNE VOĆARSKE ŠKARE
Obične voćarske škare
razlikuju se od onih koje služe
za rezidbu vinove loze jer imaju
dvije oštrice ~ lika 75). Tako je
moguće rezati granu debljine i
do tri cm, što bi vinogradarskim
škarama bilo teže izvedivo.
Osim toga, škare s dvjema
oštricama manje gniječe tkivo

62
 REZIDBA

KAnAJE PRAVO VRIJEME Druga se rezidba obavlja u

ZAREZIDBU
Ovisno o vremenu kada se
obavlja rezidba, razlikuju se
dvije vrste rezidbe. Prvaje
zimska rezidba ili rezidba "u
suho", koja se obavlja u vrijeme
mirovanja vegetacije. Može se
Slika 75. - Izgled oštrica obavljati od jeseni do proljeća
običnih voćarskih škara.
dok pupovi ne krenu (slika
77). U praksi se najčešće
obavlja u rano proljeće kada
prođu jake zimske hladnoće
jer su voćke nakon rezidbe
osjetljive na smrzavanje.
razdoblju vegetacije i zove se
ljetna rezidba ili rezidba "u
zeleno". ~ome se popravljaju i
dopunjuju učinci rezidbe u
mirovanju i pojačava
osvijetljenost krošnje kako bi se
osigurala kakvoća plodova i
zametanje rodnih pupova za
sljedeću vegetaciju. Zelena
rezidba obveznaje mjera za
uzgojne oblike kao što su
kordonci, vretenasti grm i vitki
vretenasti grm. Obavlja se u više
navrata. U početku vegetacije,
odnosno u fazi kada mladice

Slika 76. - Pravilno zatvaranje

oštrica običnih voćarskih škara.

voćke pa je rez gladi i rana brže

zacjeljuje. Obje oštrice moraju
biti potpuno ravne, a u
sklopljenom položaju ne smije
biti nikakvih rupica (slika 76).
Ako se oštrice ne naslanjaju
jedna na drugu, mjesto reza
neće biti glatko pa će
zacjeljivanje rane biti sporije i
nepotpunije. Zbog toga treba
paziti da se, režući, slučajno ne
zahvati žica ili kakav drugi
metalni predmet koji bi mogao
oštetiti oštricu. Ima različitih
izvedaba voćarskih škara, o
kojima ovi . i cijena. Nekima se
oštrice prilikom zatvaranja
malo zakreću oko osi, što
olakšava rezanje. Uz pomnjivo
rukovanje i dobro održavanje,
jednom kupljene škare trajat će
godinama.
Treba napomenuti daje sav
voćarski pribor za rezidbu zbog
svoje oštrine iznimno opasan
pa pri njegovoj uporabi treba
biti oprezan i odgovoran. Slika 77. - Fenofaza bubrenja pupova označava završetak razdoblja
Treba ga držati dalje od djece. pogodnog za obavljanje zimske rezidbe.

63
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 78. - Pinciranje mladice.

n aras tu oko 15 cm, obavlja se

pinciranje suvišnih mladica
(slike 78 i 79). Tajje zahvat
značajan za oblikovanje
uzgojnih oblika jer se rast voćke
usmjerava od početka u skladu
sa željenim uzgojnim oblikom
te voćka ne troši snagu rasta na
mladice koje bi se u sljedećoj
godini prilikom rezidbe u
mirovanju odbacile. Pinciraju
se mladice blizu vrha izbojka
koje bi postale konkurencija
produljnici kako bi se spriječilo
ogolivanje donjih dijelova
grana i poboljšala osvijetljenost.
Pinciraju se i sve mladice koje
rastu okomito uvis, osim
produljnice provodnice i
mladica koje se mogu uporabiti
za zamjenu kakve grane.
Druga ljetna rezidba obavlja
se kada mladice završe
vegetativni rast (slike 80 i 81).
Tada se izbacuju mladice koje
smo propustili pincirati i koje
zasjenuju unutrašnjost krošnje
(slike 82 i 83). Treba paziti da se
sjačinom rezidbe ne pretjera
kako se ne bi previše smanjila
lisna površina. Nepotrebne se
mladice mogu jednostavno
iščupati. Prednost je takvog
postupka što se na tome mjestu
više ne razvijaju nove mladice
koje bi u sljedećoj ljetnoj rezidbi
trebalo odstranjivati.
Polovicom kolovoza obavlja
se još jedno prorjeđivanje
suvišnih mladica koje su u
međuvremenu izrasle ili nisu
odstranjene ranije. Sve to
pridonosi boljoj osvijetljenosti
unutrašnjosti krošnje i
obojenosti plodova koji se
tamo nalaze.

Slika 79. - Izgled pincirane

mladice.

64

Slika 80. - Završetak rasta mladice jezgričavih
voćaka prepoznaje se po oblikovanju gornjeg
pupa.
Dakle, za rezidbu i nema točno određenog
roka, ona se obavlja cijele godine u skladu s
rastom voćke i ciljem kojeg voćar želi postići.
KAKVE VRSTE REZIDBE POSTOJE
Postoji više različitih podjela rezidbe, no za
amaterske voćare najvažnijaje podjela u skladu
s glavnim ciljem koji se njome želi postići. To je
podjela na rezidbu "na oblik" koja se obavlja s
namjerom stvaranja unaprijed odabranog
uzgojnoga oblika krošnje, i na rezidbu na rod
koja se obavlja kako bi se održavala ravnoteža
rasta i rodnosti. Rezidba na oblik obavlja se u
Slika 82. - Odstranjivanje mladica okomitog
rasta u ljetnoj rezidbi.
REZIDBA
Slika 81. - Završetak rasta mladice koštičavih
voćaka prepoznaje se po odbacivanju vrha
mladice, a ulogu gornjeg pupa preuzima prvi
bočni pup ispod vrha.
prvim godinama nakon sadnje i njome se želi
uzgojiti krošnja s dobrim rasporedom grana
koje će moći nositi puno plodova kada voćka
uđe u punu rodnost.
Rezidba na rod obavlja se kada voćka počne
donositi prve plodove i njome se želi održavati
redovita i velika rodnost. Danas za većinu
voćaka postoje podloge slabije bujnosti koje
omogućuju rano ulaženje voćke u rod pa se
stoga rezidba na oblik kombinira s rezidbom
na rod kako bi se što ranije dobili plodovi uz
brzo oblikovanje uzgojnog oblika odgovarajuće
čvrstoće i veličine za redovit i visok prirod
plodova dobre kakvoće.
Slika 83. - Izgled grane nakon uklanjanja
okomite mladice iz njezina vrha.
65
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
ŠTO REZIDBOM NA
VOĆKITREBA
ODSTRANITI
Kao i za određivanje jačine
rezidbe, i za određivanje
izbojaka ili grana koje treba
odstraniti, moramo se prije
svega voditi ciljem koji želimo
postići. U prvim godinama
treba oblikovati krošnju, stoga
treba slijediti upute za
oblikovanje odgovarajućeg
uzgojnog oblika. Kada voćka
počne davati prve plodove,
treba naučiti raspoznavati
rodne izbojke (to je opisano u
posebnome dijelu knjige) i
rezidbu obavljati radi
održavanja rodnosti i
odabranog uzgojnog oblika,
pazeći da ostavljeni izbojci
imaju dobro osvjetljenje i da su
pravilno raspoređeni.
Postoji nešto na voćkama
što nije teško prepoznati i što
treba uvijek odstraniti. To u
stare, oštećene, polomljene
grane ili one koje su oštetili
bolesti i štetočine. Ranije je
napomenuto da rezidba
pridonosi održavanju dobrog
zdravstvenog stanja voćke, zato
se u rezidbi ne smiju zaboraviti
odstraniti nevedene grane.
Da ne odstranimo ništa drugo,
nego da samo uklonimo grane
koje su izvor bolesti ištetočina
za ostale zdrave grane, za
voćku smo dosta učinili.
Ako pri tome odstranirno i
grane koje se m'eđusobno
zasjenjuju ili ometaju prodor
vjetla u unutrašnjost krošnje,
obavili smo djelomičnu
rezidbu voćke. Ona će biti
završena kada prorijedimo
suvišne rodne izbojke kako
bi mo u postavili ravnotežu
rasta i rodnosti.
66
KAKO ODREDITI JAČiNU· zadovoljavajućom ravnotežorn
REZIDBE vegetativnog rasta i rodnosti
treba reza ti umjereno, pazeći
Jačinu rezidbe čini količina
na obnovu rodnih izbojaka za
odstranjenih izbojaka s voćke.
sljedeću vegetaciju i
Da bismo točno odgovorili na
prorjeđivanje suvišnih rodnih
pitanje koja je jačina rezidbe
izbojaka za tekuću vegetaciju.
potrebna određenoj voćki,
Kada dođe do opadanja
prvo treba odrediti zašto voćku
rodnosti i slabljenja
rezati i, nakon toga, što treba
vegetativnog rasta, rezidbu
odstraniti. Kada se dobije
treba postupno pojačavati, no
odgovor na prva dva pitanja,
u tome se ne smije pretjerivati.
odgovor o jačini rezidbe
Jačom rezidbom potiče se bolja
nameće se sam po sebi.
obnova rodnih izbojaka i
Mlade voćke treba rezati što
poboljšava vegetativni rast.
manje Jer imaju IZražen
Kada ni to više ne bude
vegetativni rast pa bi gajaka
dovoljno, voćar će morati
rezidba još pojačala i odgodila
donijeti odluku o tome hoće li
ulazak u rod. Ipak, u prvim
obaviti rezidbu "na
godinama nakon sadnje
pomlađivanje" ili će voćku
potrebno je obaviti rezidbu "na
iskrči ti i zamijenitije novom.
oblik". Kako bi ta rezidba bila
Pri tome treba uzeti u obzir
Što manja, potrebno se osloniti
više čimbenika koji će biti
na zahvate u vrijeme vegetacije
opisani kasnije.
(odstranjivanje pupova,
pinciranje nepotrebnih
mladica, povijanje, izolaciju KOJIM REDOSLIJEDOM
vrhova), a za rezidbu u vrijeme OBAVLJATI REZIDBU
mirovanja, ostaviti samo ono
Prije rezidbe n-eba dobro
što u vegetaciji nije učinjeno.
Tako će se vegetativni rast pregledati voćku sa svih strana.
a umu n-eba imati cilj rezidbe
usmjeriti u mladice koje su
te s njime usporediti stanje voćke.
potrebne za oblikovanje
Važnoje uočiti osnovne
odabranog uzgojnog oblika te
elemente uzgojnog oblika, ako se
voćka neće trošiti asirnilate i
radi o voćki kojaje tako uzgajana.
hraniva na rast suvišnih
Za voćke koje su uzgajane
izbojaka koje bi trebalo
slobodno, bez određenog
odbaciti rezidbom u vrijeme
uzgojnog oblika, vrijedi isto
mirovanja.
Kako voćka stari, snaga pravilo, no pregled mora biti
vegetativnog rasta opada te pomniji. Treba proučiti strukturu
dođe vrijeme kada voćka više krošnje, odnosno broj i raspored
nema dovoljan vegetativni rast glavnih grana, zatim odrediti
za obnovu rodnih izbojaka. mjesta gdje dolazi do
Rodnost postupno opada dok zasjenjivanja, ima li polomljenih,
voćka ne završi svoj životni oštećenih ili bolesnih grana koje
ciklus. Da bi se opadanje bi rezidbom trebalo odstraniti.
rodnosti što je moguće više Po trebn o je odrediti snagu
odgodilo, rezidbu treba vegetativnog rasta na temelju
usklađivati s ciljevima i starošću prosječne duljine idebljine
voćke. Voćke koje ulaze u jednogodišnjih izbojaka, a zatim
punu rodnost i one sa procijeniti brojnost i kakvoću

Crtež 23. - Grana voćke prije rezidbe.
Crtež 24. - Grana voćke nakon rezidbe s
izoliranim vrhom i rasporedom razgranjenja po
načelu "riblje kosti".
rodnih izbojaka. Tako ćemo imati sve potrebne
elemente za procjenu vrste ijačine rezidbe.
Rezidbu treba započeti od vrha krošnje
prema osnovi. Tako se nećemo izgubiti u
mnoštvu izbojaka i grana jer ćemo imati dobar
pregled onoga što smo odstranili i onoga što
REZIDBA
treba učiniti. Pojedine se grane također režu od
vrha prema osnovi. Sve okomite izbojke na njoj
treba odstraniti u potpunosti da grana ima
izgled "riblje kosti" (crteži 23 i 24).
Prije orezivanja grane treba odabrati njezinu
produljnicu i osloboditi je suparničkih izbojaka,
ako ih ima. To je postupak izloacije vrhova
koji treba obaviti i na provodnici i na svim
produljnicama grana. Tako se omogućuje bolja
osvijetljenost i razgranjavanje nižih dijelova
grane kako bi se spriječilo ogolivanje. akon
rezidbe vrha grane obavlja se rezidba donjeg
dijela grane i prorjeđuju suvišni rodni izbojci
i odstranjuju vodopije.
Često će na starijim voćkama biti potrebno
izdužene osnovne grane skratiti svođenjem na
neku nižu granu kako bi se krošnja "otvorila". Na
isti se način smanjuje i visina voćke. Pogrešno je
samo skratiti sve grane na željenoj visini jer to
izaziva tjeranje velikog broja vodopija koje
dovode do zasjenjivanja ijoš većeg izduživanja
krošnje uz ogolivanje nižih dijelova krošnje.
Povremeno je potrebno prekinuti rad i ponovo
promotriti voćku sa svih strana kako bi se vidjelo
što je učinjeno, a što još treba učiniti. S vremenom
će voćar steći potrebno iskustvo te će mu rezidba
ići brže i s manje napora. Greške koje se pri tome
učine neće voćki nanijeti veliko zlo, osim gubitka
određene količine priroda. Narodna poslovica s
pravom kaže:" a greškama se uči." To se odnosi i
na rezidbu,jer se i iskusnijim voćarima lako može
dogoditi da ponekad odstrane krivu granu ili
izbojak. Zato je važno pomno pratiti kako je voćka
reagirala na rezidbu i prema tome obaviti rezidbu
sljedeće godine. Tako ćemo najbolje svladati
vještinu i umjetnost rezidbe.
VAŽNO
Faze rezidbe:
• odrediti cilj
• pregledati voćku
• odstraniti polomljene grane, grane
napadnute od bolesti i štetočina i one
koje zasjenjuju unutrašnjost krošnje
• odstraniti vodopije
• obaviti izolaciju vrhova
• prorijediti rodne izbojke ovisno o stanju
voćke.
67
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
NEKI DODATNI
POSTUPCI U REZIDBI
VOĆAKA
U ovom će dijelu knjige biti
opisani neki dodatni postupci
koji se primjenjuju prilikom
rezidbe voćaka. Svakoje
skraćivanje ili odstranjivanje
mladice ilijednogodišnjeg
izbojka svojevrstan korak
unazad jer se voćki oduzima
ono što je stvorila fotosintezom
pa ona to mora nadoknaditi.
Stoga se nastoji na vrijeme
usmjeriti snagu rasta voćke u
skladu s odabranim uzgojnim
oblikom kako ne bi bilo
nepotrebnih gubitaka. Postupci
kao što su povijanje irovašenje
mogu imati i značajniju ulogu u
postizanju ravnoteže rasta i
rodnosti voćke. Vješt će voćar
istodobno skraćivati i
prorjeđivati mladice i izbojke,
Crtež 25. - Djelovanje povijanja
na vegetativni rast (zeleno) i
rodnost (crveno).
68
Crtež 26. - Grane koje rastu pod uskim kutom sklone su
odlamanju pod vlastitom težinom zbog kore koja se usijeca
duboko u tkivo i ometa dobro srašćivanje grane.
ali ih i povijati, rovašiti pupove i
sl. kako bi postigao željeni cilj.
POVIJANJE ILI REZIDBA BEZ
ŠKARA
Ako je položaj mladice
uspravniji, ona jače raste u
visinu i slabije se razgranjava.
Što je položaj izbojka bliži kutu
od 90° u odnosu na
provodnicu, to je rast u dužinu
slabiji a pojačava se
razgranjavanje po čitavoj
duljini izbojka. U skladu s
time djeluje se i na rodnost.
Izbojci koji rastu uspravno
imaju slabu rodnost jer je
izražen vegetativni rast, a
potisnuto je zametanje rodnih
pupova. Izbojci koji rastu
vodoravno imaju izraženu
rodnost jer im je vegetativni
rast smanjen, pa obilno
zameću rodne pupove. Izbojci
povijeni pod kutom većim od
900 u odnosu na provodnicu
imaju obilnu rodnost ali brzo
odu miru jer je vegetativni rast
preslab. To prikazuje crtež 25.
Ova se spoznaja može
uporabiti kada se želi
promijeniti snaga rasta
pojedine mladice ili izbojka.
Kada izbojak s provodnicom
zatvara kut od 45 do 50°, na
njemu se stvara povoljna
ravnoteža rasta i rodnosti.
Zbog toga se na mnogim
uzgojnim oblicima osnovne
grane razvode pod ovim
kutom. Voćkama čije osnovne
grane imaju uske kutove
grananja prijeti opasnost od
odlamanja grane jer se s gornje
strane grane, tijekom njezina
rasta u debljinu, kora "usijeca"
u tkivo a zbog opterećenja
lako puca (crtež 26). Kut
rasta od 90° dobar je za rodne
izbojke koji se, nakon što
donesu rod, rezidbom
potpuno odbacuju da bi ih
zamijenili novi. Tako se
usklađuje snaga rasta voćke i
izbjegava se pretjerana rezidba
te voćka ranije i bolje rodi.
Ako se mladica ili izbojak
poviju pod kutom većim od
90° u odnosu na provodnicu,
vegetativni će se rast gotovo
zaustaviti, a njihovo lišće
stvoriti višak asimilata koji se
mogu uporabiti u drugim
dijelovima krošnje. Ovakav se
način povijanja primjenjuje u

Slika 84. - Povijanje mladica uz pomoć kvačica za rublje.
Slika 85. - Povijanje izbojaka uz pomoć betonskih
Slika 86. - Žičana naprava za povijanje.
REZIDBA
oblikovanju krošnje za mladice
koje nisu potrebne, a svojim
lišćem mogu osigurati dodatne
asimilate za rast voćke.
Znalačkim i pravodobnim
povijanjem mladica u
razdoblju oblikovanja krošnje,
uz pravodobno pinciranje
suparničkih mladica u
vrhovima grana, smanjuje se
potreba za rezidbom u
razdoblju mirovanja te se ona
svodi na prorjeđivanje i
odstranjivanje povinutih
suvišnih izbojaka, a često
se i potpuno izostavlja.
Povijanje mladica najlakše
se obavlja uz pomoć kvačica
za rublje, kako to prikazuje
slika 84. Postave se dvije
kvačice, od kojih jedna
pridržava mladicu u željenu
položaju, a druga se objesi za
njezin vrh, pazeći da ga kvačica
ne uštipne, kako bi mladica
zadržala vodoravni smjer
rasta. Kako se mladica razvija,
tako se pomiče kvačica ili
dodaje nova na vrh kako
bi se zadržao smjer rasta
mladice. Nakon što mladica
odrveni, kvačice se skidaju i
mladica ostaje u željenom
položaju.
Za povijanje jednogodišnjih
izbojaka ili debljih grana
utega. mogu se rabiti i mali utezi
napravljeni od betona koji
se ulije u plastične čašice
različitih veličina (slika 85).
Tako se dobiju utezi različite
mase koji se objese na
odgovarajuće mjesto kako
bi svojom masom obavili
pOVlJanJe.
Postoje i posebne naprave
od čelične žice (slike 86 i 87)
koje se mogu uporabiti
umjesto utega za tanje
jednogodišnje izbojke.
69
crJEPLJEt\~E I REZIDBA VOĆAKA

Slika 87. - Povijanje izbojaka žičanom napravom.

POVIJANJE DEBLJIH nekoliko ureza do jedne premazati cjepljarskim vo kom

GRANA
Ponekad se iz različitih
razloga propusti oblikovati
krošnju s dovoljno širokim
kutovima grananja. Ako grane
nisu predebele (ne deblje od 5
cm), mogu se poviti tako da se
voćarskorn pilom zareže
trećine promjera grane (slika
88). Zatim se grana povije tako
da se na mjestima reza tkivo
potpuno spoji (slika 89).
Kako bi grana ostala u
odgovarajućem položaju,
njezin se vrh priveže za drugu
čvr tu granu ili kolčić zaboden
u zemlju. Mjesto reza mora se
kako bi ga se zaštitilo od vlage i
napada bolesti ištetočina.
Nakon nekog vremena rana
zacijeli te e i ne vidi daje
grana bila povijena. Povijanje
debljih grana mora se obaviti
kada počne kolanje okova jer
se tada grane lakše savijaju, a
rane brže zacjeljuju.

Slika 88. - Povijanje deblje grane pomoću Slika 89. - Povijanje deblje grane pomoću rezova
rezova s donje strane. Piljenje ureza s donje strane. Izgled povijene grane sa spojenim
s donje strane. tkivom na mjestu reza.

70

ZAREZIVANJEM KORE
MOŽE SE MNOGO POSTIĆI
UZ rezidbu postoje još neki
postupci kojima se potiče razvoj
pupova koji inače ne bi
potjerali ili, pak, usporava
prejak rast mladica. Često se
događa da u mladih voćaka
pojedini pupovi ne potjeraju
upravo na mjestima gdje bi
morale izrasti dobre mladice.
To se najčešće događa s
pupovima koji se nalaze na
donjem dijelu izbojaka, a razlog
tomuje dominacija vrha.
Pupove je moguće
potaknuti na rast jednostavnim
postupkom rovašenja (slike 90
i 91). Postupak se sastoji u
tome da se u proljeće, u
samom početku kretanja
vegetacije, voćarskim nožem
zareže kora u obliku obrnutog
slova ''V'' iznad samog pupa
pazeći da ga se pri tome ne
ošteti. Tako će oslabiti
Slika 90. - Početak rovašenja pupa.
REZIDBA
pritjecanje regulatora rasta iz
gornjih pupova, a iz pupa
iznad kojeg je zarezana kora,
razvit će se dobra mladica.
Postupno će zarezano mjesto
zacijeljeti pa rez neće biti
vidljiv. Rovašenje se češće
primjenjuje zajabuke i kruške,
jer one bolje reagiraju na ovaj
postupak i lakše ga podnose u
odnosu na ostale voćke. Ako je
voćka napadnuta bolestima i
štetočinama ili raste u
neodgovarajućem tlu i klimi,
rovašenje ima slabiji učinak,
stoga nije preporučljivo.
Voćke koje se uzgajaju na
vrlo bujnim podlogama kasnije
ulaze u rod od onih koje su
cijepljene na podlogama
slabije bujnosti. Razdoblje do
početka rodnosti može se
skratiti uzdužnim zarezivanjem
kore debla voćarskim nožem
tako da rez bude pod kutom Slika 91. - Završetak rovašenja
od oko 30 Ovisno o promjeru
0
•
pupa.
71
CIJEPLJE GE I REZIDBA VOĆAKA

debla, napravi se nekoliko

zareza, razmaknutih 15-20 cm
jedan od drugog. Postupak
treba obaviti krajem lipnja ili
početkom srpnja, odnosno
prije početka zametanja rodnih
pupova. Uzdužno zarezivanje
kore može se primijeniti za
poticanje ulaska u rod oraha
uzgojenog iz sjemena. Ovaj
postupak nema smisla obavljati
prije sedme ili osme godine
nakon sadnje, i to samo ako je
stablo dobro razvijeno jer neće
biti željena učinka.

POLUPRSTENOVANJEI
PRSTENOVANJ E Slika 92. - Početak prstenovanja grane.
a pojedinim granama
na kojima se želi oslabiti
vegetativni rast i pojačati
zametanje rodnih pupova,
može se prstenovati kora. Taj
se postupak obavlja tako da se
voćar kim nožem izreže prsten
kore (slika 92). Rez mora
prodrijeti kroz koru do
kambija, a širina poluprstena
mora biti 5 - 10 mm, ovisno o
debljini grane. Tanje se grane
zarezuju tanjim zarezom, a
deblje grane debljim. Zarezanu Slika 93. - Prstenovanje grane. Izgled napravljenog prstena s
koru treba izvaditi (slika 93), a izvađenom korom.
mjesto zarezivanja lagano
oblijepiti ljepljivom trakom
kakvu uporabljuju električari
(slika 94), kako ne bi došlo do
isušivanja rane i prodiranja
uzročnika bolesti. akon
zacjeljivanja rane, ljepljiva se
traka skida kako se ne bi
usjekla u koru. Prilikom
lijepljenja trake mora se paziti
da ona samo lagano pokrije
ranu (slika 95) kako ne bismo
ugrozili zacjeljivanje.
Prstenovanje se najčešće
rabi najabukama i kruškama,
dok koštičave voćke nije Slika 94. - Prstenovanje grane. Pokrivanje prstena električarskom
preporučljivo podvrgavati ljepljivom trakom.

72

Slika 95. - Prstenovanje grane. Izgled prstenovanog
postavljenom zaštitom.
Slika 96. - Pogrešna rezidba vrha krošnje radi smanjivanja
visine voćke.
REZIDBA
ovom postupku jer im rane
slabo zacjeljuju i lako ih
napadnu bolesti ištetočine.
Najpogodnije je vrijeme za
prstenovanje proljeće kada
počne kolanje sokova.
IZOLACIJA VRHA RADI
OBUZDAVANJA NJEGOVE
DOMINACIJE
Dominacija vrhova može
se dodatno potaknuti
nestručnom rezidbom.
mjesta s
Na žalost, na mnogim se
okućnicama mogu vidjeti
loše orezane voćke na čijim je
gornjim dijelovima krošnje
obavljeno prejako skraćivanje
jednogodišnjih izbojaka, pa
čak i debljih grana sa željom
da se smanji visina voćke
(slika 96). Voćki su time
nanesene velike rane koje
ona nastoji što prije zacijeliti
stvarajući kalusno tkivo
bogato regulatorima rasta
(auksinima), koji potiču rast
u vrhovima, a koče rast svih
pupova i izbojaka koji se
nalaze ispod njih. Zbog toga
voćka stvara puno jakih
uspravnih izbojaka (vodopija)
(slike 97 i 98) koje dodatno
zasjenjuju niže dijelove
krošnje, pa na njima postupno
obamire rast novih mladica i
krošnje ogolivaju. a kraju
je voćka viša nego prije,
rodnost joj je manja i izgleda
neuredno. Dakle, dobiveno
je suprotno od onoga što se
htjelo postići.
Slika 97. - Izbijanje vodopija
nakon jakog skraćivanja debljih
grana neposredno na mjestu
reza.
73
CIJEPLJEJ'ITE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 98. - Izgled krošnje s velikim brojem vodopija izbilih nakon jakog skraćivanja osnovnih grana.

Ako se dominacija vrha željenim kutom, čime se potiče

spoji s oštrim kutovima
grananja (slika 99), dobit će se
krošnja koja u donjem dijelu
nema razgranjenja (slika 100).
Zbog toga treba na vrijeme
poviti mladice i izbojke pod
ravnomjerna obraslost krošnje.
To je važno napraviti kada se
oblikuje krošnja jer svako
kašnjenje odgađa početak
rodnosti te kvari izgled
krošnje. Na zapuštenim

Slika 99. - Dominacija vrha

grane sjakim izbojcima koji
rastu pod oštrim kutom kao
glavni uzrok ogolivanja donjeg Slika 100. - Ogolivanje donjeg dijela krošnje zbog izražene
dijela grane. dominacije vrhova grana.

74

voćkama mogu se poviti i
deblje grane kao što je ranije
opisano.
Izolacijavrha obavlja se tako
da se u fenofazi bubrenja
pupova na vrhu izbojka ostavi
jedan do dva pupa, a svi ostali u
duljini od 20 do 25 cm se
odstrane (slika 101). Dva se
pupa na vrhu ostavljaju da se ne
dogodi da jedan pup ne potjera
ili mladicu oštete bolesti i
štetočine. Ako se iz obaju
pupova razviju zdrave mladice,
ostavise bolja a lošija se
odstrani.
Učinak izolacije vrha jest u
tome da se niže ostavljeni
pupovi razviju u lijepe mladice
kako bi čitava grana bila
obrasla. Ovajje postupak
osobito pogodan za
ravnomjerno obrastanje
provodnice izbojcima
povoljnih kutova grananja.
Ćesto će pravi kut grananja biti
Slika 101. - Izolacija vrha
odstranjivanjem postranih
pupova u fenofazi bubrenja.
Slika 102. - Izgled neizoliranog
vrha provodnice s velikim
brojem mladica koje rastu pod
oštrim kutom.
postignut, a da se mladice i ne
povijaju, pa je ovaj jednostavan
postupak izuzetno pogodan.
Ako se izolacija vrha ne
obavi u fenofazi bubrenja
pupova, može se obaviti i kada
mladice narastu 10-15 cm.
Potrebno je ostaviti najbolju
mladicu (to ne mora uvijek biti
najviša), a sve ostale oštro
pincirati najedan do dva lista
ili odstraniti (slike 102 i 103).
Kasnija se izolacija vrha može
pokazati i boljom jer se
produljnica neće izgubiti zbog
loma ili napada bolesti i
štetočina. Uvijek će biti više
mladica pa se može izabrati
bolja. Ako se radi o produljnici
posu-ane grane, najbolje je
izabrati onu koja raste
umjereno bujno i koja ima
položen smjer rasta. I za
produljnicu provodnice
također vrijedi isto pravilo,
samo što mladica mora imati
uspravan rast sve dok se ne
postigne odgovarajuća visina
voćke. Provodnica se nakon
toga rezidbom u mirovanju
REZIDBA
Slika 103. - Vrh provodnice
nakon obavljene izolacije
vrha u početku rasta
mladica.
svodi na neku umjereno bujnu
postranu granu ili se održava
na zadanoj visini svođenjem na
niži jednogodišnji umjereno
bujni izbojak.
LORETIRANJE
Loretiranjem se stvaraju
povoljni uvjeti zametanja
rodnih pupova za sljedeću
godinu. Kako je za loretiranje
potrebno dosta vremena, ono
se obavlja uglavnom na
uzgojnim oblicima kod kojih
se mora održavati malen
volumen krošnje (različiti
ukrasni uzgojni oblici i i
kordonci). Loretiranjem se
stvara mnoštvo rodnih čvorova
i oslabljuje vegetativni rast
voćke. Tako se krošnja voćke
održava u strogo određenom
željenom obliku.
Na ostalim se uzgojnim
oblicima rodnost postiže, prije
svega, cijepljenjem na podloge
slabije bujnosti, pravilnom
rezidbom, povijanjem izbojaka
i dobrom zaštitom od bolesti i
75
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

štetočina. Ako je potrebno, izbojke, njihovo se se na voćki stvara rana kojoj

može se obaviti prstenovanje
pojedine grane želi li se
oslabiti njezin vegetativni rast.
o, ni to neće biti potrebno
ako su obavljeni ranije
navedeni postupci.
ZALAMANJE IZBOJAKA I
VODOPIJA
Zalamanjem izbojaka
zaustavlja se vegetativni rast
previše bujnih izbojaka na
jezgričavim voćkama.
Zalamanje je pogodno za
vodopije koje se žele pretvoriti
u rodne grane, umjesto da ih
e rezidbom potpuno odstrani.
Zalamanje treba obaviti
polovicom lipnja, odnosno
prije faze zametanja rodnih
pupova kako bi se zaustavio
vegetativni rast i asirnilati
usmjerili u pupove gdje će doći
do njihove preobrazbe iz
vegetativnih u rodne pupove.
odstranjivanje obavlja u dva
koraka. Prvo se rezidbom u
razdoblju mirovanja potpuno
ukloni polovica vodopija tako
da se na svakih tridesetak cm
ostavi po jedna vodopija
skraćena za dvije trećine
duljine. Na ostavljenim se
vodopijama razvija veći broj
mladica koje će spriječiti
pojavu novih vodopija.
Polovicom kolovoza i ove se
vodopije potpuno odstrane.
ODSTRANJIVANJE DEBLJIH
GRANA
Prilikom rezidbe radi
pomlađivanja ili rekonstrukcije
krošnje potrebno je odstraniti i
poneku deblju granu. Treba
imati na um u da se ovim
postupkom umnogome
smanjuje lisna površina voćke,
remeti ravnoteža između rasta
korijena i nadzemnog dijela te
treba vremena za zacjeljivanje.
U praksi se taj postupak često
pravilno ne obavlja pa, na
žalost, nastaju velike rane koje
teško zacjeljuju i omogućavaju
ulaz uzročnicima bolesti i
štetočinama. Često se ostavlja
batrljak koji sprječava
zacjeljivanje rane (slika 104), a,
ako se piljenje obavi tupom
pilom, stvaraju se nagnječenja
tkiva koja još više otežavaju
zacjeljivanje.
Da se spriječe ove neželjene
posljedice, odstranjivanje
deblje grane mora se pravilno
obaviti, a nastalu ranu treba
pravilno obraditi i zaštititi.
ačin rezidbe ovisi o debljini
grane. Grane debljine do tri
cm lako se mogu odstraniti
voćarskim škarama tako da se
jednom rukom drže škare i
reže, a drugom se rukom
pridržava grana, istodobno

o DSTRANJ IVANJ E
VODOPIJA
Vodopije su jaki izbojci
uspravna rasta koji zasjenjuju
krošnju i troše puno asirnilata i
hraniva koji bi inače mogli biti
uporabljeni za zametanje
rodnih pupova i rast plodova.
ajčešće se javljaju ako je
rezidba bila prejaka (slike 97,
str. 73 i 98, str. 74) ili ako se
odstrani velik broj debljih
grana. Njihovoj pojavi
doprinosi i pretjerana gnojidba
dušičnim gnojivima. Stoga
treba nastojati da se ne
pretjera sjačinom rezidbe i
gnojidbom kako bi vodopija
bilo što manje. Ako se, unatoč
tome, razvije velik broj
vodopija koje se zalamanjem Slika 104. - Loše obavljeno odstranjivanje deblje grane s
ne mogu pretvoriti u rodne ostavljenim batrljkom koji nije zarastao i napadnut je truleži.

76

Slika 105. - Uklanjanje deblje grane običnim voćarskim škarama.
Slika 106. - Uklanjanje deblje grane piljenjem:
prvi rez s donje strane.
potiskujući u smjeru reza (slika 105). Ranu neće
biti potrebno obraditi voćarskim nožem niti je
premazati cjepljarskim voskom jer voćarske
škare rade gladak rez i promjer rane nije velik
paje zacjeljivanje dobro. Ako je promjer grane
tri do pet cm, mogu se uporabiti velike škare te
se rana zagladi voćarskim nožem. Za deblje se
grane rabi voćarska pila.
REZIDBA
Slika 107. - Uklanjanje deblje grane piljenjem:
drugi rez s gornje strane dvadesetak cm dalje od
prvog reza.
Odstranjivanje deblje grane uz pomoć
voćarske pile mora se obaviti u tri koraka. Prvi
se rez obavlja s donje strane (slika 106) 20 - 30
cm od osnove grane, te se pilom zareže grana
do jedne trećine njezine debljine. Petnaestak
cm dalje od prvog reza pili se grana s gornje
strane (slika 107). Grana se tako neće
nekontrolirano odlomiti pod vlastitom težinom,
77
p

CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 108. - Uklanjanje debi je grane piljenjem:

prelamanje grane između dvaju rezova.

Slika 111. - Dobro zarasla rana nakon piljenja

deblje grane zbog ostavljenog "prstena" grane.

Slika 109. - Uklanjanje deblje grane piljenjem:

uklanjanje batrljka.

Slika 112. - Nepotpuno zarasla rana nakon

piljenja deblje grane.

Slika 110. - Uklanjanje deblje grane piljenjem:

izgled rane nakon piljenja.

nego će puknuti između dvaju rezova (slika

108). Također neće nastati ni velika rana.
Prilikom piljenjajako debelih grana bilo bi
dobro imati pomagača koji će pridržavati granu
da se ne odlomi i padne na nas.
Kadaje grana otpiljena na opisani način,
odstranjuje se batrljak kojije ostao nakon piljenja
Slika 113. - Uklanjanje deblje grane piljenjem:
(slika 109). Treba sačuvati "prsten grane" jer će zaglađivanje rane voćarskim nožem.
tako rana brže zacijeliti (slike 110, 111 i 112).
Ranu treba zagladiti voćarskim nožem (slika 113) pripravkom za premazivanje rana kako bismo je
i premazati voćarskim voskom ili drugim zaštitili od vlage i napada bolesti ištetočina.

78
 UZGOJNI OBLICI VOĆAKA

UZGOJNI OBLICI ,/

VOCAKA
U zgojni oblik voćke načinje na koji se oblikuje krošnja. Dobar bi se uzgojni oblik trebao
lako i brzo oblikovati, imati veliku rodnu površinu, dobru čvrstoću osnovnih grana,
nesmetan pristup svim dijelovima krošnje. Nema nijednog uzgojnog oblika koji može
posve zadovoljiti postavljene uvjete. Stoga su se razvili mnogobrojni uzgojni oblici koji
odgovaraju pojedinim voćkama ili uvjetima uzgoja. Vrtlari francuskog kralja Luja XIV.
zaslužni su za mnogobrojne ukrasne uzgojne oblike i slobodno se može reći da vještinu
oblikovanja i uzgoja voćaka dobrim dijelom dugujemo njima, naravno uz razvoj suvremene
voćarske znanosti koja je objasnila i upotpunila iskustva stečena u prošlim vremenima.
Ipak, u razvoju voćarstva postojala su i razdoblja kada se sve pokušavalo pojednostaviti, a
osobito uzgojni oblici. To se posebice odnosi na uporabu različitih vrsta palmeta koja je
obilježila europsko voćarstvo u pedesetim godinama prošloga stoljeća. U njihovu se širenju
često pretjerivalo pa su se preporučivale i za one voćke čija obilježja rasta nisu u skladu s
načelima oblikovanja ovih uzgojnih oblika. U praksi se ubrzo pokazalo da palmete i nisu
tako dobro rješenje kako se mislilo pa su se sve više napuštale.Još uvijek se, ipak, u nekim
breskvicima može naći palmeta, a na mnogim se okućnicama često mogu vidjeti palmete i
za druge voćke. Na žalost, na okućnicama uzgojene palmete ne izgledaju uvijek najbolje, a
ni rodnost im nije zadovoljavajuća. Činjenica je da palmete lijepo izgledaju i daju dobar
prirod samo ako se pravilno održavaju. Pri tome se misli na pravilno obavljenu zimsku i
ljetnu rezidbu. Nemamo li dosta vremena za njihovo oblikovanje i održavanje, bolje je
odabrati neki drugi uzgojni oblik.
Različiti kordonci, vretenasti grm i vitki vretenasti grm odlikuju se malim dimenzijama
pa su prikladni za uzgoj na malim okućnicama. Osnovni uvjet za njihovo uspješno
oblikovanje jest odabiranje voćki cijepljenih na slabo bujnim podlogama. Uz to će često
biti potrebna armatura od stupova i žice paje potrebno izdvojiti nešto više novaca za takav
voćnjak. Ipak, lijep izgled tih uzgojnih oblika opravdava ulaganje, pogotovo ako se svi
uzgojni zahvati obave pravodobno i pravilno. Vretenasti grm i vitki vretenasti grm česti su
u suvremenim voćnjacima zbog dobre rodnosti i lako će oblikovanja i održavanja. Kordonci,
pogotovo višestruki kordonci, zahtijevaju više posla pa nisu prihvatljivi za suvremene
voćnjake, ali većina amaterskih voćara uživa u svakom trenutku provedenom s voćkama pa
ta zamjerka postaje zapravo njihova prednost. Kada se tome doda lijep izgled voćaka
uzgojenih u obliku kordonaca koji pruža osjećaj zadovoljstva i ponosa vlasniku, nema.
razloga da se oni ne rabe za uzgoj voćaka na okućnici.
U knjizi će biti opisani osnovni uzgojni oblici koji se mogu uporabiti za uzgoj voćaka na
okućnici. eki traže manje truda i znanja, a neke treba uzgajati s malo više brige. Stoga će
svakiamaterski voćar moći pronaći ono što mu u skladu s raspoloživim prostorom vrta,
razinom znanja i voćkama koje želi uzgajati najbolje odgovara.

79
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
OBIČ A PIRAMIDA
Obična piramida ima tri do
četiri osnovne grane ijednu
provodnicu (crtež 27). Zbog
postizanja čvrstoće krošnje, za
osnovne grane odabiru se
izbojci koji su razrnaknuti
dvadesetak cm jedan od
drugoga. Osnovne grane s
provodnicom moraju zatvarati
kut od 45 jer se tako postiže
o
dobra ravnoteža rasta i
rodnosti.
U obliku piramide uzgajaju
se voćke cijepljene na bujnim
podlogama, avisinaje debla
50 - 80 cm, često i veća.
Obična se piramida relativno
jednostavno oblikuje, ali
kasnije može doći do
međusobnog zasjenjivanja
grana pa donji dijelovi krošnje
ogolivaju. Zbog toga je
potrebna redovita i znalačka
rezidba kako bi se održavala
dobra osvijetljenost svih
dijelova krošnje. Zbog velike
bujnosti obična je piramida
pogodna samo kada na
raspolaganju ima dovoljno
Crtež 27. - Oblikovanje obične piramide (lijevo: rezidba u
razdoblju mirovanja u drugoj godini nakon sadnje; u sredini:
rezidba u razdoblju mirovanja u trećoj godini nakon sadnje; desno:
rezidba u razdoblju mirovanja u četvrtoj godini nakon sadnje).
80
prostora, ali rezidba i berba ne
mogu se obaviti bez uporabe
ljestava. Ovaj je uzgojni oblik
pogodan za uzgoj bujnih
voćaka kao što su orah i
kesten.
REZIDBA U PRVOJ GODINI
Nakon sadnje, a prije
početka vegetacije, sadnice se
skraćuju na željenu visinu debla
kojoj se dodaju još i četiri do
pet dobro raspoređenih pupova
iz kojih će se razviti u-i- četiri
osnovne grane i provodnica
koja se uzgaja iz najvišeg pupa.
Pupovi međusobno moraju biti
razmaknuti dvadesetak cm
kako bi grane krošnje bile
čvrste. Sve mladice koje rastu iz
ostavljenih pupova treba pustiti
da slobodno rastu do kraja
lipnja. Tada se uvišne mladice
poviju oštro prema dolje ili se
pinciraju na dva lista čim
narastu 10-15 cm. Tijekom
vegetativnog rasta mladice
potrebno je ponoviti
pinciranje jer će se nakon
prvog pinciran ja iz pazušaca
listova pincirane mladice
razviti nove mladice. I njihove
vrhove treba pincirati kako bi
se snaga rasta voćke mogla
usmjeriti na mladice koje će se
razviti u osnovne grane.
epoželjne suparničke
mladice koje se razviju blizu
provodnice najbolje je odmah
odstraniti ili oštro pincirati
kako bi se provodnici
omogućio neometan rast.
Pinciranje je potrebno
ponoviti kada se iz pazušca
listova pinciranih mladica
razviju nove mladice kako bi se
snaga rasta voćke mogla
usmjeriti na ostavljene
mladice. Ako se odlučimo za
četiri osnovne grane, one bi u
odnosu na strane svijeta
morale biti raspoređene:
· prva i najniža osnovna grana
mora rasti prema jugozapadu
kako bi kasnije štitila deblo
od ožeglina i m razopuca;
· druga o novna grana mora se
pružati prema jugoistoku
kako ne bi zajenjivala prvu
osnovnu granu;
· treća osnovna grana mora se
pružati prema sjeverozapadu
kako ne bi zajenjivala ostale
grane a imat će dovoljno
svjetla jer je smještena blizu
vrha krošnje;
· četvrta osnovna grana mora
se pružati prema
sjeveroi toku kako ne bi
zasjenjivala ostale grane a
imat će dovoljno svjetla jer je
smještena u vrhu krošnje.
Odlučimo li e za inačicu s
trima osnovnim granama
najbolje ih je rasporediti tako
da međusobno zatvaraju kut
od 120". Gledano odozgo,
takva bi krošnja trebala
izgledati kao Mercedesov znak

(crtež 28). Prva i najniža
grana mora se pružati prema
jugozapadu, ona iznad nje
prema jugoistoku, a najviša
prema sjeverozapadu, pazeći
0
da se održava kut od 120 kako
bi bilo dovoljno mjesta za
sekundarna razgranjenja i
dovoljno svjetla. Ako neka
mladica i nema željeni smjer
rasta, onda ju se povijanjem
može ispraviti da raste u
željenome smjeru. Jedino je
važno da raste blizu potrebnog
mjesta na voćki i da se
povijanjem ne pravi velik luk.
Kada ostavljene mladice
narastu 40-50 cm, potrebno ih
je poviti tako da zatvaraju kut
od oko 45 u odnosu na
o
provodnicu. To se može učiniti
uz pomoć bambusovih štapova
ili nekog drugog potpornja
koji se zabode u tlo pod kutom
Crtež 28. - Raspored osnovnih i sekundarnih grana obične
piramide (gledano odozgo).
Slika 114. - Povijanje izbojaka uz pomoć malih betonskih utega.
od 45 i čvrsto priveže za kolac
o mladica prejako ne stegne kako
koji je postavljen uz voćku, a
zatim se za štap priveže
mladica. Treba paziti da se
UZGOJ I OBLICI VOĆAKA
se vezivo ne bi usjeklo u nju.
Drugije način učvršćivanja
mladice uz pomoć štapova
koji se pričvrste u krošnju
kako bi držali potreban
razmak. Sve nepotrebne
mladice treba pinciranjem
zaustavljati u rastu ili oštro
poviti prema dolje.
Ako mladice za osnovne
grane slabo rastu, privremeno
ih se može ostaviti u
uspravnome položaju kako bi
ojačale, a povijanje pod
željenim kutom ostavi se za
drugu vegetaciju nakon sadnje.
Izbojci se mogu poviti u
odgovarajući položaj uz pomoć
malih betonskih utega (slika
114).
REZIDBA U DRUGOJ GODINI
U drugoj se godini nastavlja
oblikovanje krošnje.
Provodnicu prije kretanja
vegetacije treba skratiti, ovisno
o voćki i bujnosti podloge,
na 75 -120 cm od visine
posljednje osnovne grane kako
81
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
bi se potaknulo razgranjavanje.
Provodnica se oraha skrati na
veću visinu jer je potreban veći
razmak između pojedinih
grana, dok se na jabukama,
krušakama i šljivama, posebice
ako su cijepljene na manje
bujnim podlogama, skraćuje
na manju visinu (75-90 cm
od visine posljednje osnovne
grane). Ako provodnica ne
postigne tu visinu, ostavi se
neskraćena te se izolira
njezin vrh. Svrha navedenog
postupka jest razvoj još jedne
do dvije grane na provodnici
koje se pružaju, gledano
odozgo, u smjeru između
osnovnih grana. Ta bi
razgranjenja morala biti
kraća od osnovnih grana,
stoga im se pravodobnim
povijanjem mora ograničiti
rast. Ako ostanu uspravne,
osnovne grane kržljaju i kvari
se uzgojni oblik.
Osnovne se grane također
skraćuju na navedenu duljinu,
ali im visina mora biti manja
od visine provodnice kako bi
voćka zadržala piramidalan
oblik. Prva e sekundarna
grana nalazi na 20 - 30 cm od
mjesta izrastanja osnovne
grane, druga sekundarna
grana na 60 - 80 cm od prve
grane, ali na suprotnoj strani.
Treća sekundarna grana
trebala bi biti na istome
razmaku i suprotno od druge.
U drugoj će se godini
vjerojatno uzgojiti samo jedna
do dvije sekundarne grane na
svakoj osnovnoj grani. Povijeni
se izbojci iz prve godine ne
diraju, o im ako nisu pregusti.
No, tada se suvišni rezidbom
odbacuju, a ostali pomažu
razvoju krošnje svojim lišćem,
a mogu donijeti i rod.
82
Sve mladice koje na
osnovnim granama izrastaju
okomito i prema unutrašnjosti
krošnje treba pinciranjem, dok
nisu dulje od 10 do 15 cm,
ograničiti u rastu i pokušati
pretvoriti u rodne grane ili ih
potpuno odstraniti.
REZIDBA U TREĆOJ GODINI
I SLJEDEĆIM GODINAMA
trećoj se godini
kombinacijom rezidbe u
razdoblju mirovanja i one u
vegetaciji nastavlja oblikovanje
uzgojnog oblika na sličan
način kao i u drugoj godini.
Bitno je odabrati dobru
produljnicu provodnice i ne
dopustiti da razgranjenja duž
provodnice prebujno narastu
kako ne bi došlo do
zasjenjivanja. Redovita rezidba
na rod počinje kada se
zametnu prvi rodni pupovi, što
najabukama na sjemenjaku
može biti i u petoj godini
nakon sadnje, a na onima
cijepljenima na vegetativne
podloge srednje bujnosti prvi
rod može biti ranije. Rezidba
na rod obavlja se u skladu sa
zahtjevima pojedine voćke, što
je opisano u posebnome dijelu
knjige. Potrebno je paziti da se
ne ostavi prevelik broj plodova
pa suvišne treba prorijediti
kako bi se rodnost uskladila s
razvijenošću voćke.
POPRAVLJENA PIRAMIDA
Popravljena pramida
ujedinjuje obilježja obične
piramide i vaze (crtež 29).
Oblikuje se na sličan način kao
i obična piramida. No, umjesto
tri do četiri osnovne grane,
oblikuje se 5 - 7 osnovnih
grana duž provodnice koje su
Crtež 29. - Oblikovana
popravljena piramida.
spiralno raspoređene kako ne
bi došlo do međusobnog
zasjenjivanja. Razmak od prve
do zadnje osnovne grane,
ovisno o bujnosti voćke,je
1,5 - 3 m, računajući od prve
do zadnje osnovne grane. Kada
voćka uđe u punu rodnost,
provodnica se skrati do zadnje
osnovne grane čime se
osigurava bolje osvjetljenje
krošnje. Stogaje popravljena
piramidajednostavnija za
održavanje od obične
piramide, a često i rodnija te se
više uporabljuje.
REZIDBA U PRVOJ GODINI
Rezidba se obavlja kao i za
običnu piramidu, jedino se za
osnovne grane u ovoj godini
odabiru samo dvije nasuprotno
smještene mladice i ne povijaju
se. Važno je da mladice koje su
ostavljene za osnovne grane
imaju ujednačen rast. Stoga se,
ako je potrebno, to postiže
privremenim uspravljanjem
slabije mladice kako bi ona
dostigla jaču kao i kod obične
piramide.
 UZGOJNI OBLICI VOĆAKA

REZIDBA U DRUGOJ GODINI

Rezidba u drugoj godini
obavlja se slično kao i u prvoj
godini,jedino se izbojci
ostavljeni za osnovne grane
skraćuju na duljinu one kojaje
slabija, a provodnica se
skraćuje na visinu dvostrukog
razmaka između osnovnih
grana. Potrebno je odabrati
dvije nove osnovne grane koje
se pružaju, gledano odozgo, u
0
smjeru 90 u odnosu na prve
dvije osnovne grane. Ove četiri
osnovne grane u odnosu na
strane svijeta moraju biti
usmjerene kao kod obične
piramide.

REZIDBA U TREĆOJ GODINI

I SLJEDEĆIM GODINAMA
U trećoj se godini oblikuje
novi kat osnovnih grana kao i
u drugoj godini. Na bujnijim
voćkama može se odabrati još
jedna mladica za osnovnu
granu. Treba paziti da se ne
razviju suparnički izbojci
provodnice ili produljnica
osnovnih grana. Kada je
oblikovanje krošnje završeno, a
voćkaje postigla punu rodnost,
provodnica se odstrani sve do
najgornje osnovne grane.
Redovita rezidba na rod
obavlja se prema zahtjevima
pojedine voćke, što je opisano
u posebnome dijelu knjige.
ETAŽ A PIRAMIDA
Etažna piramida dobilaje
naziv po karakterističnom
razmještaju osnovnih grana.
One su, naime, razmještene po
provodnici u tri do četiri kata
(etaže). Na svakoj se etaži
nalazi tri do pet zrakasto
raspoređenih osnovnih grana.
U odnosu na provodnicu
Slika 115. - Etažna piramida.
osnovne grane rastu pod čega opada rodnost i kakvoća
kutom od 45 kako bi se
o plodova. Stoga se potencijalna
postigla ravnoteža rasta i rodna površina etažne
rodnosti. Na njima se po piramide ne može potpuno
načelu "riblje kosti" dalje iskoristiti.
razvode sekundarne i
tercijarne grane. Etažnu POSTUPAK OBLIKOVANJA
piramidu prirodno oblikuje Postupak oblikovanja
trešnja (slika 115). Prednost je etažne piramide je sličan
ovog uzgojnog oblika velika oblikovanju obične piramide,
rodna površina, anedostatak jedino se izboru mladica za
slaba čvrstoća. Osnovne su osnovne grane mora posvetiti
grane preblizu jedna drugoj te veća pozornost. Odabiru se
pod teretom roda lako pucaju. samo dobro raspoređene
Također je jedan od mladice koje rastu blizu u
nedostataka velika zasjenjenost odgovarajućim smjerovima
središnjeg dijela krošnje zbog kako bi raspored katova bio

83
CIJEPLJE ITEI REZIDBA VOĆAKA

pravilan. Razmak između

prvog i drugog kata grana
mora biti veći od razmaka
između drugog i trećeg, a ovaj
je opet nešto veći nego razmak
između trećeg i četvrtog.
Razmak ovisi o bujnosti voćke.
Za voćke cijepljene na slabo
bujnim podlogama razmak
između pvog i drugog kata
granaje 60 - 80 cm, za one na
srednje bujnim podlogama 80
-100 cm, a za one na bujnim
podlogama 100 -120 cm.
Razmak između drugog i
trećeg kata osnovnih grana
smanjuje se za dvadesetak cm,
a razmak između trećeg i
četvrtog kata grana smanjujemo
zajoš 5 -10 cm u odnosu na
prethodni. Duljina se grana od
osnove krošnje do vrha
postupno smanjuje kako bi
krošnja imala oblik stošca.
VAZA
Vaza (slika 116) se razlikuje
od obične i popravljene
piramide jer nema provodnicu,
nego najčešće tri, a ponekad i
četiri osnovne grane koje rastu
pod kutom od 45° u odnosu
na zamišljenu provodnicu te su
međusobno razmaknute pod
kutom od 120" kada ih ima tri,
odnosno 90° kad se oblikuje
vaza s četirima osnovnim
granama. Razmak osnovnih
grana po visini mora biti
dvadesetak cm jer se tako
postiže bolja čvrstoća voćke
pa se grana pod svojom
težinom i težinom plodova
neće lako odlomiti. Visina
debla obično je niža nego na
piramidi i popravljenoj
piramidi (50 - 70 cm) mada
nema zapreka da se, prema
želji, vaza oblikuje i s većim
Slika 116. - Breskva uzgojena u obliku vaze.
deblom. Postoji i inačica vaze
gdje je deblo visoko svega
tridesetak cm kako bi se
krošnja voćke što više spustila
i tako se olakšala zaštita od
bolesti i štetočina, te
omogućilo obavljanje rezidbe i
berbe bez uporabe ljestava.
REZIDBA U PRVOJ GODINI
U prvoj godini nakon
sadnje sadnica se skraćuje prije
početka vegetacije na visinu
debla kojoj se dodaje još tri ili
četiri pupa iz kojih će se razviti
osnovne grane. eki voćari
ostavljaju jedan dodatni pup iz
kojeg privremeno uzgajaju
"provodnicu" koja prisiljava
mladice odabrane za osnovne
r-~------------L-------
grane da rastu pod
odgovarajućim kutom. Svi se
Crtež 30. - Postupak
pupovi koji se nalaze ispod
oblikovanja popravljene vaze
zone gdje će se uzgojiti
(lijevo: skraćivanje sadnice prije
osnovne grane orune ili se prve vegetacije; desno: povijanje
mladice koje se iz njih razviju suvišnih mladica sredinom
oštro pinciraju ili poviju prema vegetacije uz ostavljanje mladica
dolje kada narastu 15 - 20 cm. za osnovne grane).

84
Ako se obavlja pinciranje, u
vegetativnom rastu pincirane
mladice potrebno je ponoviti
pinciranjejer će se nakon
prvog pinciranja iz pazušca
listovapincirane mladice
razvitinove mladice. Stogaje
potrebno i njihove vrhove
pincirati kako bi se snaga rasta
voćke mogla usmjeriti na
mladice koje će se razviti u
osnovne grane.
Kada se iz ostavljenih
pupova razviju mladice
tridesetak cm, usmjeravaju se u
željenom pravcu (Crtež 31).
Odlučimo li se za vazu s trima
osnovnim granama, mladice se
moraju razmaknuti pod kutom
od 120', a u odnosu na
Crtež 31. - Usmjeravanje osnovnih grana za oblikovanje
popravljene vaze uz pomoć trski ili bam busovih štapova.
zamišljenu provodnicu trebale
bi zatvarati kut od 45°. Želimo
li uzgajati vazu s četirima
osnovnim granama, mladice se
moraju razmaknuti pod kutom
od 90', a kut u odnosu na
zamišljenu provodnicu ostaje
isti. Kao potporanj mogu se
uporabiti bam busovi štapovi ili
trska jer su lagani i mogu se
pričvrstiti za voćku bez straha
da će izazvati oštećenja.
Odlučimo li se za inačicu kada
se privremeno zadržava
"provodnica" nakon
razvođenja osnovnih grana i
njihova povezivanja,
privremenu provodnicu treba
odstraniti do visine najviše
osnovne grane.
Ponekad će se ostavljene
mladice za osnovne grane
razvijati nejednakom brzinom.
To je potrebno ispraviti
privremenim uspravljanjem
slabije mladice da ojača, dok
one bujnije ostaju položene.
Kada se snaga rasta uspravljenih
mladica izjednači s onima
položenih mladica, mogu se
vratiti u prvotan položaj.
Breskva će u povoljnim
uvjetima još u prvoj godini
nakon sadnje potjerati
prijevremene mladice iz
pupova smještenih u
pazušcima listova. Kada te
mladice postignu duljinu od
desetak cm, odabiru se
mladice za prve sekundarne
grane, a sve se ostale mladice
pinciraju ili odstrane. Razmak
između prve sekundarne grane
od početka osnovne grane ovisi
o bujnosti voćke, a detalji
njegova odabira će, radi
preglednosti, biti opisani u
uzgoju u drugoj godini nakon
sadnje. Tek tada se kod većine
drugih voćaka mogu dobiti
dobre mladice iz kojih će se
uzgojiti sekundarne grane.
REZIDBA U DRUGOJ GODINI
Kao što je već spomenuto,
jedino se na breskvi u
povoljnim uvjetima rasta već
u prvoj vegetaciji mogu
uzgojiti sekundarne grane iz
prijevremenih mladica. a
većini drugih voćaka taj se
posao obavlja u drugoj godini
(slika 117).
Razgranjavanje se postiže
izolacijom vrha u fazi bubrenja
pupova i pinciranjem
nepotrebnih mladica koje
treba ponoviti kada se na
pinciranim mladicama obnovi
vegetativni rast. Treba
85
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

prevelik broj plodova, a ako su

voćke slabije razvijene, najbolje
je odstraniti sve cvjetove ili tek
zametnute plodove. Rod se
može ostaviti pri osnovi
osnovnih grana, i to svega
nekoliko plodova da se voćka
ne bi previše iscrpila. Pogrešna
je želja amaterskih voćara da
što prije dobiju puno plodova
pri čemu ne znaju da mogu
pokvariti uzgojni oblik, oslabiti
voćku i skratiti joj životni vijek.
Posebice treba osloboditi roda
izbojke na vrhovima primarnih
i sekundarnih granajer su oni
potrebni za daljnje oblikovanje
uzgojnog oblika. S njih se
skidaju svi cvjetovi ili tek
zametnuti plodovi kako bi
izbojci mogli dobro rasti.

REZIDBA U TREĆOJ GODINI

Slika 117. - Kesten u drugoj godini nakon sadnje uzgoj en u obliku
vaze s trima dobro oblikovananima osnovnim granama prije
U trećoj se godini dovršava
početka oblikovanja sekundarnih razgranjenja. uzgojni oblik i odabire treća
sekundarna grana. Ona je
izbjegavati suvišno skraćivanje bujnost voćke ovisi prije svega o razmaknuta od druge
grana i obavljati ga samo ako podlozi na koju je cijepljena sekundarne grane oko
voćke bujno rastu te se sorta, a zatim i o bujnosti sorte šezdesetak cm na srednje
razgranjavanje ne može koja se uzgaja. Također su važni bujnim voćkama, uz napomenu
drukčije postići. klima i tlo, stoga u skladu s time da razmak na bujnijim voćkama
Razgranjavanje osnovnih grana treba odabrati odgovarajući treba povećati za desetak cm, a
u sekundarne grane treba razmak razgranjenja. na slabo bujnim smanjiti za
obavljati po načelu "riblje Druga sekundarna grana desetak cm.
kosti", odnosno tako da se oblikuje se na udaljenosti od Na prvoj i drugoj
zadržavaju samo one mladice osamdesetak cm od prve, ali sekundarnoj grani breskve
koje se razvijaju sa strane, a sve mora rasti suprotno od smjera stvorilo se dovoljno rodnih
se ostale pinciraju ili potpuno rasta prve sekundarne grane. izbojaka te voćka zameće više
odstranjuju. Također je važno Dakle, ako je prva sekundarna plodova nego u drugoj godini.
slijediti isti smjer odabira grana rasla udesno, druga Rodne izbojke treba prorijediti
sekundarnih grana. Na svakoj sekundarna grana mora rasti po načelu "riblje kosti" s
osnovnoj grani treba uzgojiti ulijevo. Razmak između prve i razmakom od tridesetak cm.
tri sekundarne grane čiji druge sekundarne grane treba Na vrhu osnovne grane i dalje
razmak ovisi o bujnosti voćke. prilagoditi bujnosti voćke. Stoga se obavlja rezidba na oblik
Prvo bi razgranjenje trebalo se on smanjuje ili povećava za kako bi se dobila treća
biti na pedesetak cm od dvadesetak cm, ovisno o ranije sekundarna grana. Na tom
osnovne grane. Taje udaljenost navedenim čimbenicima. dijelu treba odstraniti sve
nešto veća na bujnijim Postoji mogućnost da voćke zametnute plodove, ako ih
voćkama, i nešto manja na u drugoj godini zametnu nešto ima, kako bi voćka imala dobar
manje bujnim. Prisjetimo se da plodova. e smije se ostaviti vegetativni rast.

86

REZIDBA U ČETVRTOJ
GODINI I REDOVITA
REZIDBA NA ROD
Kakoje oblikovanje vaze na
breskviuglavnom završeno u
trećoj godini, u četvrtoj godini
počinje redovita rezidba na rod
(slike 118 i 119). Na većini
drugih voćaka, koje sporije
rastu, u ovoj se godini
oblikovanje vaze završava ili će
završitido pete godine. Važno
je vrhove grana održavati s
jednom produljnicom i
odstranjivati mladice koje rastu
okomito i u unutrašnjost
krošnje. Te je mladice nabolje
odstraniti do polovice ili kraja
svibnja kako ne bi nepotrebno
uzimale hranu i zasjenjivale
krošnju. Prednost vaze u
.
t
Slika 118. - Breskva uzgojena u obliku vaze prije
rezidbe u razdoblju mirovanja.
odnosu na ostale uzgojne
oblike jest velika osvijetljenost
krošnje pa kada navedeni
zahvat ne bismo provodili, brzo
bi se narušio uzgojni oblik i
smanjila kakvoća plodova.
PALMETA S KOSIM
GRANAMA
Palmeta s kosim granama
ima provodnicu i tri do četiri
kata osnovnih grana koje u
odnosu na provodnicu rastu
pod kutom od 45 Ovisno o
o.
rasporedu osnovnih grana,
razlikuje se pravilna i
nepravilna palmeta. Pravilna
palmeta ima osnovne grane
koje iz provodnice izrastaju na
istoj visini, anepravilna
Slika 119. - Breskva uzgojena u obliku vaze
nakon rezidbe u razdoblju mirovanja.
UZGOJNI OBLICI VOĆAKA
palmeta ima grane koje
izrastaju na nejednakoj visini.
Nepravilnuje palmetu zbog
toga lakše oblikovati jer ne
treba paziti da se osnovna
grana uzgoji na određenome
mjestu.
REZIDBA U PRVOJ GODINI
U proljeće prije kretanja
vegetacije sadnica se skraćuje
na visinu od sedamdesetak cm
(crtež 32).Jedan se pup ostavi
neposredno ispod mjesta reza,
dok se na duljini od dvadesetak
cm svi pupovi u fazi bubrenja
orune. Iz pupa na vrhu izbojka
razvit će se jedna jaka mladica
za provodnicu, a ispod
odstranjenih pupova odaberu
se dvije mladice koje rastu u
87
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
Crtež 32. - Oblikovanje pravilne palmete s kosim granama (lijevo: skraćivanje sadnice prije prve
vegetacije; u sredini: povijanje suvišnih mladica sredinom vegetacije uz ostavljanje mladica za osnovne
grane; desno: izgled voćke u drugoj godini sa započetim oblikovanjem drugog kata osnovnih grana).
smjeru reda za prvi kat
osnovnih grana. Za pravilnu
palmetu mladice bi trebale biti
razmaknute oko deset cm, a za
nepraviinu palmetu razmak
nije važan. Čak je i bolje ako se
odaberu mladice razmaknute
dvadesetak cm jer će tako
voćka biti čvršća. Odabir
mladica se obavlja kada narastu
od petnaestak do dvadesetak
cm jer se tada vidi njihova
kakvoća. Ako nema dviju
podjednako bujnih mladica,
odaberu se dvije najbolje, te se
slabija privremeno uspravi
kako bi u rastu dostigla bujniju
mladicu. Sve se druge mladice
oštro pinciraju ili poviju prema
tlu. Bitno je ograničiti rast
mladica koje izrastaju od
razine tla do prve osnovne
grane. ~ihje najbolje oštrim
pinciranjem zaustaviti u rastu
čim narastu desetak cm ili ih
88
odstraniti u samom početku
vegetacije. Pinciranje treba
ponoviti nakon što se na
pinciranim mladicama obnovi
vegetativni rast.
Kada mladice za prve
osnovne grane narastu
tridesetak cm, poviju se uz
pomoć armature od
bam busovih štapova ili trski
pod kutom od 45° i lagano
privežu. Provodnicu treba
držati uspravno i paziti da se
ne slomi.
U vege taci]i je potrebno
redovito privezivati odabrane
mladice za postavljenu
armaturu i sprječavati
nepoželjan rast ostalih mladica
povijanjem ili oštrim
pinciranjem ako rastu
uspravno. Ako rastu vodoravno
i nisu prebujne, ne trebaju se
povijati. Lišće ovih mladica
pridonosi fotosintezi voćke te
se ona brže razvija, nego kada
se nepotrebne mladice odmah
odstrane.
REZIDBA U DRUGOJ GODINI
U drugoj godini nakon
sadnje oblikuje se drugi kat
osnovnih grana koji je od
prvog razmaknut 50-70 cm,
ovisno o bujnosti. Prije
početka vegetacije odstrane
se samo prebujni izbojci
koji su u prvoj godini bili
povijeni. Oni manje bujni
ostavljaju se, a rast se mladica
na njima ograničava
pinciranjem i povijanjem
kako je već opisano. Tako
voćka dobiva lisnu masu
koja pridonosi boljem rastu
i bržem oblikovanju uzgojnog
oblika.
Ako je voćka dostigla visinu
drugog kata osnovnih grana,
skraćuje se provodnica i

orunjuju pupovi u fazi
bubrenja, kao što je opisano
za uzgoj u prvoj godini.
Akovoćka nije narasla do
visinedrugog kata, odabir
drugog kata osnovnih grana
obavljase u sljedećoj godini,
a u ovoj se godini provodnici
izolira vrh kako bi što bolje
rasla.
Oblikovanje drugog kata
osnovnih grana obavlja se kao
štoje opisano za oblikovanje
prvog kata grana.
Na izbojcima odabranima
za prvi kat osnovnih grana
obavlja se također izolacija
vrha tako da se u fazi kad
mladice narastu 10 - 15 cm
odabere najbolja mladica na
vrhu za produljnicu osnovne
grane, a ostale se mladice u
duljini od oko pedlja ispod nje
Crtež 33. - Oblikovana pravilna palmeta s kosim granama s
povezivanjem osnovnih grana "živim vezom".
oštro pinciraju ili odstrane. To
potiče rast mladica na nižim
dijelovima osnovne grane
među kojima se odaberu dvije
do tri raspoređene lijevo i
desno po načelu "riblje kosti".
Sve mladice koje rastu okomito
oštro se pinciraju ili potpuno
odstrane. Treba ostaviti samo
jednu uspravnu mladicu iz
srednjeg dijela osnovne grane
za učvršćivanje uz pomoć živog
veza (crtež 33) na način kako
je opisano u načinima
cijepljenja.
Pri oblikovanju palmete
često je neujednačen razvoj
osnovnih grana. Dogodi li se
to, treba podstaknuti rast
slabije grane privremenim
uspravljanjem slabijeg izbojka
ili grane kako bi se pojačao
vegetativni rast.
UZGOJ I OBLICI VOĆAKA
REZIDBA U TREĆOJ GODINI
U trećoj godini nakon
sadnje obavlja se oblikovanje
trećeg kata osnovnih grana.
On je od drugog kata
razmaknut 40-60 cm ovisno o
bujnosti. Ako je rast voćaka u
prethodnom razdoblju bio
slabiji, u ovoj se godini još
oblikuje drugi kat grana, a
oblikovanje trećeg kata grana
ostavlja se za sljedeću godinu.
Postupak je istovjetan
opisanome.
U ovoj godini voćke
cijepljene na slabo i srednje
bujnim podlogama mogu
zametnuti veći broj plodova
pa će ih trebati prorijediti.
Ti će plodovi, uglavnom,
biti na ograncima na prvom i,
manje, na drugom katu
osnovnih grana.
Važnoje pravodobnom
rezidbom u vegetaciji odstraniti
sve mladice koje rastu uspravno.
Ako pojedini dijelovi krošnje
slabije rastu, privremenim
uspravljanjem izbojaka ili grana
treba poticati njihov vegetativni
rast kako je to opisano za uzgoj
u drugoj godini.
Ne smije se zaboraviti
izolacija vrha provodnice i
produljnica osnovnih grana, a
postrana se razgranjenja
oblikuju po načelu "riblje kosti".
REZIDBA U ČETVRTOJ
GODINI I REDOVNA
REZIDBA NA ROD
Kod voćaka koje brzo rastu,
kao što je breskva, oblikovanje
palmete je završeno do četvrte
godine nakon sadnje (crtež 33).
Kod ostalih voćaka, zbog
sporijeg rasta i načina na koji
oblikuju rodne izbojke,
oblikovanje palmete produljava
se i na četvrtu, a po potrebi, i
89
CIJEPLJE [JE I REZIDBA VOĆAKA
na petu godinu. U četvrtoj se
godini dovršava uzgojni oblik,
voćke ulaze u puni rod pa se
rezidba sve više obavlja radi
održavanja rodnosti, a ne
oblikovanja uzgojnog oblika.
Neki se zahvati ipak ne
mijenjaju, prije svega pravilno
održavanje vrhova i pravodobno
odstranjivanje svih okomitih
mladica kako bi se spriječilo
zasjenjivanje i premještanje
rodnosti u gornje dijelove
krošnje.
Visina voćaka se održava na
2,5 - 3,5 m jer je to visina s koje
se može, uz pomoć manjih
ljestava, obaviti rezidba i berba.
PALMETAS
VODORAVNIM GRANAMA
Palmeta s vodoravnim
granama slična je palmeti s
kosim granama, a razlikuju se
po tome što su osnovne grane
povijene pod kutom od 90" u
odnosu na provodnicu (slika
120). Takav kut grananja
90
potiče rodnost, a smanjuje
vegetativni rast (crtež 25). Iz
oblika s vodoravnim osnovnim
granama razvile su se mnoge
inačice ovog uzgojnog oblika
koje su uglavnom imale
ukrasnu vrijednost. Slobodno
se može reći da je ukrasna
vrijednost gotovo jedino zbog
čega bi se amaterski voćar
odlučio za neku od njih. Teško
je održavati ravnomjernu
obraslost osnovnih grana po
čitavoj duljini, a osobito na
donjim dijelovima krošnje
zbog dominacije vrha voćke
koji raste pojačano u odnosu
na donji dio krošnje.
Oblikovanje je slično
oblikovanju palmete s kosim
granama pa će biti navedene
samo osnovne razlike.
Kao što je na početku
napIsano, osnovne se grane
povijaju pod kutom od 90° u
odnosu na provodnicu, zbog
čegaje i armatura koja se rabi
za pričvršćivanje izbojaka i
mladica složenija. Oblikovanje
je sporije od palmete s kosim
granama. Povijanje osnovnih
grana prvog i drugog kata
obavlja se u proljeće prije
kretanja sljedeće vegetacije.
Za treći i, mogući, četvrti kat
grana povijanje se može obaviti
ranije (u isto vrijeme kao i kod
palmete s kosim granama) jer
je potrebno zaustaviti rast
gornjih dijelova krošnje, gdje i
prijeti najveća opasnost od
prekomjernog vegetativnog
rasta koji dovodi do
zasjenjivanja i ogolivanja nižih
dijelova krošnje. Sekundama
razgranjenja također se
oblikuju po načelu "riblje
kosti", no zbog vodoravnog
smjera rasta osnovnih grana
treba poticati razgranjavanja
na željenome mjestu
rovašenjem.
DRAPO-MARCHAND
(ZASTAVA)
Uzgojni oblik Drapo-
Marchand dolazi iz Francuske i
njegovaje posebnost sadnja
voćaka pod kutom od 45° u
odnosu na razinu tla (crtež 34).
Treba ga pomnjivo oblikovati,
jer pogreške napravljene u
prve dvije godine mogu
upropastiti uzgojni oblik i
umanjiti rodnost. Ipak, ako se
oblikovanje i kasnije održavanje
pravilno provedu, može se
ostvariti dobra rodnost i lijep
izgled voćaka. Zbog sadnje pod
kutom od 45 ° i uporabe slabo
bujne podloge voćke imaju
najbolje preduvjete za ranu
rodnost. Od svih uzgojnih
zahvata najvažnije je
Slika 120. - Palmeta s
vodoravnim granama nakon
rezidbe u razdoblju mirovanja.

Crtež 34. - Uzgojni oblik Drepo - Marchand (lijevo sadnja pod
kutom od 45 o u odnosu na razinu tla; desno: oblikovana voćka).
pravodobno povijanje pod
odgovarajućim kutom, a pri
rezidbi treba ostavljati manje
bujne izbojke. Tako se uspješno
kontrolira vegetativni rast,
smanjuje potreba za jakom
rezidbom i omogućuje rana
rodnost.
Važno je da se red voćaka
pruža u smjeru sjever-jug jer
se tako postiže najbolje
osvietljenje i ostvaruje najbolji
dobra rodnost i kakvoća
plodova. Na okućnici ga je
dobro postaviti uza zid kuće ili
rub vrta. Tako može poslužiti i
kao ograda koja uz to daje i
ukusne plodove. Razmak
između voćaka ovisi o bujnosti
i mora biti 1,2 - 1,5 m u redu,
a razmak između redova mora
biti oko tri metra.
Armatura mora biti
načinjena od stupova i žice.
Potrebna su najmanje četiri
reda pocinčane žice debljine
dva mm razape ta između
betonskih stupova razmaknutih
5 - 8 m,ovisno o tipu tla. Žice
se postave u razmaku od
tridesetak cm, a stupovi se
ukopaju u tlo do dubine 80 cm
za krajnje stupove i 50 - 60 cm
za stupove unutar reda. Stup
na početku i na kraju reda
mora biti nešto deblji od
stupova unutar reda. Najbolji
su betonski stupovi, ali za
manji broj voćaka mogu
poslužiti i stupovi napravljeni
od drugog materijala. Važno je
da nosivost armature bude
dovoljno dobra kako bi mogla
podnijeti opterećenje voćaka.
REZIDBA U PRVOJ GODINI
U prvoj godini nakon sadnje
važno je uzgojiti dobru mladicu
na visini 30-40 cm od razine tla,
kojaje okomita u odnosu na
sadnicu (odnosno ima kut od
45 u odnosu na razinu tla).
o spuštanjem na nižu granu i
Ne smije biti prebujna, ani
preslaba. Također se potiče rast
istovrsnih mladica na svakih
tridesetak cm od prve. U tu se
svrhu rabi rovašenje. Sve ostale
, mladice koje izrastaju na
neodgovarajućim mjestima
treba odstraniti ili oštro
pincirati na dva - tri lista u
početku rasta. Na vrhu sadnice
treba odabrati samo jednu
mladicu za produljnicu
provodnice, a ostale mladice u
duljini od dvadesetak cm treba
odstraniti.
REZIDBA U DRUGOJ GODINI
U drugoj se godini nastavlja
oblikovanje na sličan način
kao i u prvoj godini. Važno je
da se za sva razgranjenja
odabiru umjereno bujni izbojci
UZGOJNI OBLICI VOĆAKA
kako bi se održavala ravnoteža
rasta i rodnosti. U kasnijim
godinama prednost treba dati
rezidbi u vegetaciji. Potrebno
je obavljati pravodobno
pinciranje postranih mladica
kako bi se ograničio vegetativni
rast i pospješila tvorba rodnih
pupova. Obvezno se mora
obaviti izolacija vrhova da se
pospješi ravnomjerno
obrastanje grana. Rezidba u
razdoblju mirovanja obuhvaća
samo ispravke rezidbe u
vegetaciji. Nije dobro u prvim
godinama voćke previše
opteretiti plodovima jer se to
loše odražava na rodnost i
dugovječnost voćnjaka.
REZIDBA U TREĆOJ GODINI
U trećoj se godini dovršava
oblikovanje uzgojnog oblika, a
voćke ulaze u punu rodnost.
Visinu voćke treba održavati na
zadanoj visini (40-50 cm) iznad
zadnje žice izolacijom vrhova,
pinciranjem. U održavanju
umjerenog rasta voćke pomažu
i plodovi koji potrošnjom
asirnilata ograničavaju
vegetativni rast. Kao i u
prethodnim godinama, treba
slijediti pravilo da se ostavljaju
samo umjereno bujni izbojci.
Prednost se daje rezidbi u
vegetaciji. U trećoj godini, i
kasnijim godinama, jačina je
rezidbe manja nego u prve
dvije godine jer je uzgojni oblik
dovršen, a rezidbom je
potrebno održavati rodnost i
skladnost vegetativnog rasta.
KORDa Cl
Ukrasna vrijednost voćke u
prošlosti je imala prednost u
odnosu na rodnost, pa su se
91
CIJEPLJE ~E T REZIDBA VOĆAKA
voćari natjecali tko će uzgojiti
voćku što neobičnijeg izgleda.
Tako su nastali različiti tipovi
kordanaca poput onih u obliku
svijećnjaka ili različitih
glazbenih instrumenata.
Možemo slobodno reći da
današnje spoznaje o rezidbi
voćaka potječu od razvoja
kordanaca. Oni su vaj procvat
doživjeli u vrtovima Luja XIV.
čijije glavni vrtlar La Quintinye
zbog svoje vještine zaslužio
spomenik u nekadašnjem
kraljevskom, a današnjem vrtu
Više hortikulturne škole u
Versaillesu. Kordanci se i danas
mogu uzgajati na okućnicama
jer privlače pozornost svojim
lijepim i neobičnim izgledom.
Uzgoj voćke u obliku
kordanca iziskuje puno rada i
strpljenja. Za kordonce su
pogodne uglavnom jabuke i
kruške, a može se uzgojiti i
crveni ribiz. Druge su voćke
manje pogodne zbog osjetljivosti
na jaku rezidbu koja se na
kordancima mora redovito
primjenjivati, ijoš više zbog
nepostojanja odgovarajućih
slabo bujnih podloga kojima bi
se postigla potrebna kontrola
vegetativnog rasta.
Crtež 35. - Oblikovanjejednostrukog kosog kordonca (lijevo i u sredini: rezidba u vegetaciji
postupkom loretiranja; desno: oblikovan i kordonac s kratkim rodnim čvorovima).
92
ŠTO JE VAŽNO PRI IZBORU
KORDONACA
Prije svega treba uzeti u
obzir veličinu okućnice. Za
manje će okućnice biti bolji
manji, jednostavni okorniti ili
vodoravni kordonci kojima ne
treba puno mjesta, a mogu
poslužiti za ograde pojedinih
gredica ili dijelova vrta.
Tavećim se okućnicama
može uzgojiti višestruki
kordonac u obliku svijećnjaka,
koji izgleda privlačna, ali traži i
više mjesta, strpljenja i ~eštine
za oblikovanje i održavanje. Za
složene kordance treba uzeti
voćke koje u cijepljene na
srednje bujnim podlogama.
Uzgajaju li se kordanci uz
neki zid, voćke se moraju
posaditi najmanje 20-25 cm od
zida kako bi imale dovoljno
zraka i svjetla sa svih strana.
VRSTE KORDONACA
Postoji mnogo različitih
vrsta i izvedaba kordonaca. Svi
se mogu podijeliti na
jednostruke i višestruke, a
drugaje moguća podjela na
okomite, kose i vodoravne. U
knjizi će biti opisano nekoliko
osnovnih vrsta kordonaca, a
složeniji se oblici postižu
njihovim kombiniranjem.
Prednost je data kordoncima
koji se jednostavnije oblikuju,
zbog čega su primjereni za
amaterske voćare.
JEDNOSTRUKI OKOMI TI ILI
KOSI KORDONAC
Jednostruki okorniti ili kosi
kordonac (crtež 35) osnovnije
oblik kordonca iz kojeg su se
razvili složeniji oblici
kordonaca. Za njegovo su
oblikovanje pogodne
razgranate jednogodišnje
sadnice kakve se danas sve više
proizvode i u rasadnicima u
Hrvatskoj. Za podloge se
uzimaju slabo bujne vegetativne
podloge jer su one, uz redovitu
rezidbu u vrijeme mirovanja i
onu u vrijeme vegetacije,
osnovni način održavanja
kordonca. Za sveje vrste
kordonaca obvezno loretiranje
koje je opisano u poglavlju o
rezidbi (str. 75). Također je
potrebno postaviti armaturu od
tupova i dva reda žice debljine
dva mm, uzjošjedan bambu ov
štap neposredno uz sadnicu
kako bi joj bio potpora. Prva se
žica razvodi 30 cm od tla, a
 UZGOJNI OBLICI VOĆAKA

druga 2,5 - 3 m od tla. Za loretiranje na svim dijelovima mirovanja skraćuju na dva do

gornju se žicu učvršćuje i sadnice, osim produljnice tri pupa, a kraći se ostavljaju.
bambusov štap. Bambusov štap provodnice. Tako se s vremenom Kada mladice počnu rasti,
ostaje trajno na svome mjestu i, oblikuje niz rodnih čvorova duž nastavlja se s izolacijom vrha i
ošteti li se, treba ga zamijeniti. glavne osi (crtež 35). Rodne loretiranjem kao što je opisano
čvorove treba redovitom za prvu godinu. Isti se postupak
REZIDBA U PRVOJ GODINI rezidbom u mirovanju i u nastavlja i u sljedećim godinama.
Pri uzgoju kosog kordonca vegetaciji održavati kako uzgojni Kada voćka postigne svoju
sadnicu treba posaditi ukoso oblik ne bi "pobjegao", odnosno konačnu visinu u razini gornje
pod kutom 45-50°, a cijepljeno kako bi imao umjeren žice, obavlja se skraćivanje
mjesto mora ostati 10 - 15 cm vegetativni rast nužan za dobar provodnice na neki umjereno
iznad razine tla. Usupromome izgled i rodnost kordonca. bujni izbojak vodoravnog rasta.
bi voćka prešla na vlastiti Sve se mladice na ovom izbojku
korijen pa bi joj se vegetativni REZIDBA U DRUGOJ GODINI oštro pinciraju kada narastu
rast naglo povećao i kordonac I SLJEDEĆIM GODINAMA 10 - 15 cm kako bi se ograničio
se ne bi mogao uzgojiti. Za U drugoj se godini ponavlja njihov rast.
okorniti se kordonac sadnja postupak oblikovanja rodnih Redovito loretiranje na
obavlja na uobičajen način. čvorova na produljnici rodnim čvorovima postupno
Prije prve vegetacije svi se provodnice i nastavlja dovodi do stvaranja
izbojci dulji od 15 do 20 cm održavanje već stvorenih rodnih pekomjernog broja kratkih
skrate najedan do dva pupa, a čvorova na nižim dijelovima rodnih izbojaka. Zato će se s
oni se kraći ostave. Produljnica voćke. Izbojci dulji od 25 cm vremenom morati obaviti
provodnice također se ostavi na produljnici provodnice njihovo prorjeđivanje kako to
neskraćena ako nije dulja od rezidbom se u vrijeme pokazuje slika 121.
50 cm, u suprotnome se skrati
na tu duljinu.
Kada mladice izrastu 10 - 15
cm, obavi se izolacija vrha
sadnice tako da se sve mladice u
duljini 15 - 20 cm ispod one
koja izrasta iz najvišeg pupa
oštro pinciraju najedan ili dva
dobro razvijena lista. Tako će
razgranjavanje na nižim
dijelovima provodnice biti bolje
i pojačat će se rast mladica iz
skraćenih jednogodišnjih
izbojaka na donjem dijelu
sadnice. Također treba
odstraniti sve mladice koje rastu
u od razine tla do visine prve
žice, odnosno do visine prvog
razgranjenja. Ako u donjem
dijelu sadnice nema dovoljno
razgranjenja, tehnikom
rovašenja potakne se vegetativni
pup na željenom mjestu da se iz
njega razvije mladica.
Kada mladice počnu Slika121. - Prorjeđivanje rodnih pupova na rodnom čvoru
odrvenjivati, treba obaviti kordonca jabuke.

93
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
DVOSTRUKIOKOMITI
KORDONAC
Dvostruki okorniti kordonac
sastoji se od dviju okomitih osi
koje se nalaze na zajedničkom
niskom deblu od dvadesetak
cm (crtež 36). Svaka se os s
deblom spaja krakom duljine
20 - 30 cm. Zbog održavanja
vegetativnog rasta bolje je te
krakove usmjeriti pod kutom
od 45 do 50° u odnosu na
razinu tla.
REZIDBA U PRVOJ GODINI
Za uzgoj dvostrukog
kordonca bolja je nerazgranata
sadnica. Prije početka
vegetacije sadnica se skrati na
dva dobro razvijena vegetativna
pupa koja se nalaze na
dvadesetak cm od razine tla. Iz
njih će se razviti mladice iz
kojih će se oblikovati osi
kordonca. Kada počne rast
mladica ostave se samo ove
dvije mladice, a ostale se oštro
pinciraju više puta kako bi se
Crtež 36. - Oblikovanje dvostrukog kosog kordonca (lijevo: skraćivanje sadnice prije početka prve
vegetacije; u sredini: usmjeravanje dviju mladica iz kojih će se uzgojiti krakovi kordonca;
desno: oblikovanje rodnih čvorova na krakovima kordonca).
94
spriječio njihov rast. Kada
počne njihovo odrvenjivanje,
poviju se pod kutom od 45-50°
svaka na svoju stranu, a zatim
se nakon 20 - 30 cm ponovo
uspravljaju. To treba pomnjivo
učiniti uz uporabu
odgovarajuće armature od
bambusovih štapova. Ako se
odabrane mladice slabo
razvijaju, povijanje treba
odgoditi za sljedeću godinu.
REZIDBA U DRUGOJ GODINI
U drugoj godini obično nije
potrebna rezidba u razdoblju
mirovanja. Kada pupovi počnu
bubriti, vidjet će se je li došlo
do buđenja pupova na nižim
dijelovima okomitih osi gdje su
potrebne mladice iz kojih će se
oblikovati rodni čvorovi. U
suprotnome, rovašenjem iznad
odabranih pupova treba
potaknuti razvoj mladica na
odgovarajućim mjestima. Kada
se mladice počnu razvijati,
pinciranjem nepotrebnih
mladica treba osloboditi
vrhove okomitih osi kako bi se
mogle razviti jake produljnice
kojima se dovršava oblikovanje
kao i na jednostrukom
kordoncu.
Ako su se mladice prebujno
razvile, treba započeti s
postupkom loretiranja, a u
suprotnome se ne diraju do
sljedeće vegetacije.
REZIDBA U TREĆOJ GODINI
I REZIDBA NA ROD
Prije početka treće vegetacije
skraćuju se izbojci duž osi
kordonca na dva - tri pupa kako
bi se potaknulo njihovo
razgranjavanje. Kada mladice
narastu 10 - 15 cm, obavlja se
izolacija vrha svake od dviju osi
oštrim pinciranjem nepotrebnih
mladica. Oblikovanje rodnih
čvorova nastavlja se loretiranjem
i u sljedećim se godinama
dovršava oblikovanje kordonca
kao što je opisano zajednostruki
kordonac.

ČETVEROSTRUK/ OKOM/TI
KOROONAC
Ćetverostruki kordonac
razlikuje se od dvostrukog po
tome što mu se osnovni
krakovi granaju na još dva
kraka, pa umjesto dvije ima
četiri okomite osi. Njegovo
oblikovanje traje dulje jer su
potrebna dva skraćivanja kako
bi se dobila potrebna
razgranjenja.
Početak oblikovanja isti je
kao i na dvostrukom
kordoncu.Jedino se u drugoj
godini još jednom skraćuju
okomite osi kako bi nastale
dvijejake mladice iz kojih će se
oblikovati po dvije okomite osi
Slika 122. - Vretenasti grm jabuke nakon rezidbe
u razdoblju mirovanja.
na svakom od dvaju osnovnih
krakova. Postupak oblikovanja
rodnih čvorova na okomitim
osima istovjetan je dvostrukom
kordoncu.
VRETENASTI GRM /
NJEGOVE /NAČ/CE
Vretenasti grm čest je
uzgojni oblik za voćke
cijepljene na slabo do srednje
bujnim podlogama i posađene
u gustom sklopu (odnosno u
malim razmacima sadnje).
U svom se osnovnom obliku
sastoji od središnje osi
(provodnice) i spiralno
raspoređenih osnovnih grana
koje se dalje razgranjavaju,
Slika 123. - Idealan stožasti oblik krošnje na
vretenastom grmu trešnje za postizanje najbolje
UZGOjNI OBLICI VOĆAKA
ovisno o vrsti voćke, na grane
drugog, trećeg ili četvrtog reda
(slika 122). Od osnove krošnje
prema vrhu duljina se
osnovnih grana postupno
smanjuje tako da dobro
oblikovan vretenasti grm ima
stožast izgled krošnje kojije
sličan božićnom drvcu (slika
123). Tako je krošnja bolje
osvijetljena, osobito u nižem
dijelu gdje je opasnost od
zasjenjivanja najveća.
Poboljšana inačica ovog
uzgojnog oblika ima rodne
izbojke oblikovane izravno na
provodnici kako bi se postigla
što ranija rodnost. Tako je
nastao "vitkivretenasti grm" ili
osvijetljenosti.
95
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

popularno "vitko vreteno"
(slika 124). On omogućuje
sadnju voćaka na manje
razmake što ubrzava ulazak u
punu rodnost. Prvobitna
inačica vitkog vretenastog grma
nije imala osnovnih grana, ali se
ubrzo vidjelo da je dominacija
vrha voćke prevelika i da donji
dijelovi krošnje ogolivaju. Zbog
toga se danas najčešće uzgaja
modificirani vitki vretenasti grm
koji ima tri ili četiri osnovne
grane u donjem dijelu krošnje,
a ostatak se oblikuje po
pravilima za vitki vretenasti
grm.
Zbog malih dimenzija
krošnje, lakoće oblikovanja (uz
uvjet da se poznaju osnovne
zakonitosti rasta i rodnosti) ,
ranog ulaska u rod, mogućnosti
jer im je rast bolji zbog boljeg
voćaka i mogle vezivati
obavljanja rezidbe i berbe sa
zemlje bez uporabe ljestava, vitki
vretenasti grm (crtež 5, str. 29)
preporučljiv je i za okućnice.
Dobro uzgojene voćke u obliku
vitkog vretenastog grma su
dekorativne pa je to još jedan
razlog više za njegovu uporabu.
Kako bi se u potpunosti
iskoristile prednosti
vretenastog grma i njegovih
inačica, moraju se uporabiti
najbolje sadnice. Stoga ih treba
kupovati isključivo od
ovlaštenih rasadnika koji jamče
podrijetlo, zdravstveno stanje i
sortnu čistoću kupljenih
sadnica. Poželjno je nabaviti
sadnice s dobro razvijenim
prijevremenim izbojcima jer je
tada oblikovanje krošnje lakše
i brže. Treba ih saditi ujesen,
rasta korijena. Uz svaku
sadnicu treba postaviti kolac
kako bi se izbjegla oštećenja
povijene mladice i izbojci.

REZIDBA U PRVOJ GODINI

Nerazgranate jednogodišnje
sadnice u proljeće prije
kretanja vegetacije skraćuju se
na visinu od osamdesetak cm.
Na razgranatim se sadnicama
provodnica skraćuje na
50 - 70 cm iznad najvišeg
prijevremenog izbojka. Ako
je provodnica manja od
navedene visine, ne skraćuje
se. Prijevremeni se izbojci
također ne skraćuju, a samo se
na breskvi skraćuju na dva ili
tri pupa da voćka ne bi
prerano donijela rod koji bi
ugrozio vegetativni rast
potreban u prvoj godini.
U fenofazi bubrenja pupova
ili kada mladice izrastu 10- 15
Slika 124. - Vitki vretenasti grm jabuke. cm, izolira se vrh provodnice

96

Slikal25. - Vrh provodnice prije izolacije u
početku oblikovanja vretenastoga grma.
(slike 125 i 126) ali i svaki od prijevremenih
izbojaka iz kojih će se uzgojiti osnovne grane.
Tako će ostavljene mladice rasti pod
odgovarajućim kutom u odnosu na provodnicu
(idealno je 90°) paje povijanje nepotrebno
(slika 127). Ako je kut izrastanja mladica, i uz
provedenu izolaciju vrha, nepovoljan, može se
uporabiti kvačica za rublje kojom se lako postiže
Slika 127. - Široki kutovi grananja mladica kao
rezultat pravodobne izolacije vrha sadnice.
UZGOjNI OBLICI VOĆAKA
Slika 126. - Vrh provodnice nakon izolacije u
početku oblikovanja vretenastog grma.
pravi kut grananja (slika 128). Na prijevremenim
izbojcima ostavljaju se samo mladice koje izrastaju
bočno, slabije bujne mladice koje imaju smjer
rasta prema dolje ijedna mladica na vrhu koja će
biti produljnica. Tako oblikovana osnovna grana
ima oblik "riblje kosti" (slike 129 i 130).
Slika 128. - Izolacija vrha sadnice uz obavljeno
povijanje nižih mladica uz pomoć kvačica za rublje.
97
CIJEPLJE~ I REZIDBA VOĆAKA

Slika 129. - Uklanjanje suparničke mladice produljnice grane.

Slika 130. - Vrh grane nakon uklanjanja suparničke mladice produljnice.

Vidljiv je raspored mladica po načelu "riblje kosti".

9S
 UZGOJNI OBLICI VOĆAKA

Ponekad se još u prvoj godini na voćki mogu
pojavitijedna ili više bujnih mladica. Njih treba
odstraniti ili oštro pincirati kako bi im se na
vrijeme zaustavio rast. Ostave li se, preuzet će
glavnu ulogu i pokvariti uzgojni oblik. Na voćki
smiju ostati samo slabo do srednje bujne
mladice položenog smjera rasta ijedna uspravna
mladica za produžetak provodnice. Provodnicu
treba privezati za kolac, a ostale mladice poviti
akoje potrebno.
Prijevremeni izbojci ili mladice iz kojih će se
uzgojiti osnovne grane za donji dio krošnje treba
povitipod kutom 45 - 65 kako bi imali povoljniji
o
vegetativni rast i oslabili dominaciju vrha krošnje.
Preostale se mladice mogu poviti pod kutom od
90 jer im je tako oslabljen rast, apovećana
0
rodnost (crtež 25). Takvim se pristupom
uravnotežuje krošnja voćke i smanjuje ogolivanje
donjeg dijela krošnje. Povijanje se može odgoditi
dok mladice ne dostignu duljinu od tridesetak
cm, ali ih treba poviti prije njihova odrvenjavanja
kako bi zadržale željeni kut grananja.
treba ih što prije prorijediti da se ne bi usporio
rast voćke. Ako se plodovi nalaze na izbojcima
koji će biti osnovne grane, izbojke obvezno
treba privezati za kolac ili žicu kako se pod
teretom plodova ne bi previše povili i prestali
rasti.
REZIDBA U TREĆOJ GODINI I REZIDBA
NAROD
U trećoj je godini uglavnom završeno
oblikovanje vretenastoga grma, osobito na
voćkama koje brzo rastu kao što je breskva
(slika 131). U razdoblju mirovanja vegetacije
rezidba se obavlja kako bi se popravili propusti
napravljeni u drugoj vegetaciji i prorijedili
suvišni rodni izbojci na razgranjenjima. Duljina
grana od osnove prema vrhu krošnje postupno
se skraćuje kako bi se održao njezin stožast oblik
i spriječilo zasjenjivanje. Konačna visina voćke

REZIDBA U DRUGOJ GODINI

U drugoj godini ponovo treba obaviti
izolaciju vrhova provodnice i svih postranih
izbojaka. Rezidbom u vrijeme mirovanja
odstranjuju se samo prebujni uspravni izbojci,
ako ih ima. Provodnica se skraćuje na 70 - 80
cm samo ako je narasla više od 80 do 90 cm.
U fenofazi bubrenja pupova na vrhu izbojka
ostavi se jedan pup ili dva pupa, a ostali se u
duljini od dvadesetak cm odstrane rukom.
Sveizbojke na provodnici iznad osnovnih
grana povijenih pod kutom od 45 do 65 treba
o

poviti pod kutom od 90 u odnosu na provodnicu

0

kako bi im se ograničio rast, ako to nije učinjeno u

prvoj godini. Ovi izbojci moraju biti spiralno
raspoređeni tako da se spriječi zasjenjivanje, a
razmak među njima ne smije biti manji od 25 cm
kako bi imali dosta mjesta za rast.
Na osnovnim se granama sada stvaraju
razgranjenja drugog reda. Suvišne se mladice
pinciraju ili odstrane uz obveznu izolaciju
vrhova izbojaka (slike 129 i 130) kao štoje
opisano za prvu godinu. Sva razgranjenja
moraju biti raspoređena po načelu "riblje kosti"
kako bi se spriječilo međusobno zasjenjivanje.
U drugoj godini neke voćke mogu donijeti Slika 131. - Vretenasti grm breskve nakon
prve plodove. Zametne li se previše plodova, rezidbe u razdoblju mirovanja.

99
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
Slika 132. - Svođenje vrha vretenastog grma na postranu granu položenog smjera rasta nakon
ne bi smjela prelaziti 2,5 m.
Sade li se voćke u više redova,
treba uskladiti međuredni
razmak s visinom voćke kako bi
se izbjeglo zasjenjivanje od
susjednog reda. Vrh voćke
održava se povijanjem
provodnice ili se svodi na niži
umjereno bujni izbojak ili
granu (slika 132). Povija li se
provodnica, povijanje treba
pomnjivo obaviti prije kretanja
vegetacije. U početku
vegetacije treba odstraniti sve
mladice koje bujno rastu u
blizini mjesta povijanja ili na
samoj provodnici kako
100
postizanja konačne visine voćke.
ravnoteža rasta voćke ne bi bila
poremećena.
Potrebno je prorijediti
plodove u skladu s kondicijom
voćke i uvjetima uzgoja.
Rezidbom u vegetaciji treba
odstraniti sve mladice koje
rastu okomito i zasjenjuju
unutrašnjost krošnje.
Posebnu pozornost treba
posvetiti debljini provodnice i
postranih grana. Kada je grana
deblja od dvije trećine debljine
provodnice ili druge grane iz
koje izrasta, mora se zamijeniti,
odnosno skratiti do prvog
slabijeg izbojka ili tanje grane.
Ako su pojedine grane
predebele i prijete prebujnim
rastom, u zelenoj se rezidbi
ostavlja mladica izrasla iz
povoljnog mjesta uz osnovu
grane. U razdoblju mirovanja
vegetacije obavlja se skraćivanje
predebele grane do ove
mladice i tako odstranjuje
opasnost da ona preuzme
dominantnu ulogu u krošnji.
To je važno za koštičave voćke
koje mogu obnoviti izgubljene
dijelove krošnje uglavnom
samo iz adventivnih pupova pa
je svaka takva mladica
dragocjena. Kod jabuke i
 UZGOjNI OBLICI VOĆAKA

Slika 133. - Izbijanje mladice na donjem dijelu rodnog čvora nakon rezidbe na "čep".

kruške nove mladice nastaju razgranjenja čine rodni Na svakom se rodnom čvoru
i iz latentnih pupova paje i čvorovi. Radi se zapravo o istodobno nalaze rodni izbojci
obnova lakša. Dovoljno je rezidbi na čep opisanoj ranije koji u ovoj godini nose rod i
skraćivanjegrane na "čep" kojom se ostvaruje stalna mladice za rod u sljedećoj
duljine 5 - 1O cm s kosim obnova rodnih izbojaka. godini.
rezom. Iz tog se čepa s donje
strane razvija mladica koja će
zamijeniti prebujnu granu (slika
133). Ona zadržava vodoravan
smjer rasta i bez povijanja (slika
134) što pogoduje zametanju
rodnih pupova.

VITKI VRETENASTI GRM

Vitki vretenasti grm
oblikuje se slično kao i
vretenasti grm. On u donjem
dijelu krošnje ima tri do četiri
osnovne grane, dok sva ostala

Slika 134. - Obnova rodnih

čvorova rezidbom na "čep".
Vidljivi su izbojci s donje strane
"čepa" položenog smjera rasta
postignutog bez povijanja.

101
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

REZIDBA U IZNIMNIM
SITUACIJAMA
R ezidba uglavnom mora ispuniti dva zadatka: oblikovanje krošnje i održavanje rodnosti.
Tijekom života voćka može pretrpjeti različita oštećenja izazvana napadom bolesti i
štetočina ili vremenskim neprilikama kao što su hladnoća, jak vjetar i slično. Tadajoj treba
pomoći prikladnom rezidbom. Nakon određenog razdoblja voćka ulazi u doba starosti i
rodnost joj opada. Ponekad se zbog različitih razloga redovita rezidba propušta, paje
krošnja zapuštena i slabo osvijetljena, što također dovodi do opadanja rodnosti. Za svaku
od navedenih situacija postupak pravilne rezidbe nije isti, pa će stoga biti posebno opisan.

REZIDBA VOĆAKA smrzavanja na tome mjestu. S mladice. Sigurno će biti dosta

STRADALIH OD ZIMSKE utvrđivanjem oštećenja od izbojaka čiji su vegetativni
hladnoće i rezidbom ne treba pupovi stradali jer su oni
HLADNOĆE
žuriti nego pričekati početak manje otporni od debljih
Većina listopadnih voćaka u kretanja vegetacije da se vidi grana. Tada mladice rastu iz
razdoblju dubokog zimskog odakle će voćka početi tjerati adventivnih i latentnih pupova
mirovanja može podnijeti
temperature oko 20° C ispod
nule. Ponekad se ipak dogodi da
voćke jako stradaju od zimske
hladnoće kao što je to bilo,
primjerice, 1985. godine kadaje
hladan val zahvatio čitavu
Europu. a voćkama koje su
prežvjele hladnoću ostala su
manja ili veća oštećenja, ovisno
o vrsti voćke, njezinoj kondiciji,
položaju i drugim čimbenicima
o kojima inače ovisi otpornost
voćke na smrzavanje.
Kako pomoći voćkama
stradalima od hladnoće? Prvo
se mora utvrditi koji su dijelovi
krošnje stradali i kolika je
šteta. Na tanjim se granama na
više mjesta voćarskim nožem
zareže kora (slika 135), i ako je
tkivo ispod kore uobičajene
boje i izgleda (slika 136),
možemo biti sigurni daje
voćka ostala neoštećena. Ako
je tkivo ispod kore smeđe boje Slika 135. - Zarezivanje kore grane radi provjere nastanka štete od
i izgleda suho, došlo je do zimske hladnoće.

102

Slika 136. - Izgled zdravog tkiva ispod kore.
na starijim granama i iz
vegetativnih pupova
jednogodišnjih izbojaka koji
nisu stradali od hladnoće.
Grane na kojima nema ni
jedne mladice mogu se
odstraniti do mjesta odakle
izrastaju nove mladice. Ne
treba paziti na uzgojni oblik
niti na lijep izgled jer se
rezidbom mora spasiti voćka.
Nakon toga treba pomnjivo
pratiti rast voćke i provjeravati
postoje li mladice koje znatno
zaostaju u rastu i izgledaju
uvenulo. Primijete li se takve
grane, treba ih odstraniti sve
do mjesta gdje se zarezivanjem
kore utvrdi da je tkivo ispod
nje zdravo. Mladice će se na
oštećenim mjestima sigurno
osušitijer ne dobivaju
potrebne hranive tvari iz
korijena. Ponekad hladnoća
znatno uništi voćku paje
jedino rješenje njezino krčenje
i sadnja nove voćke.
Sve mladice treba ostaviti
da slobodno rastu kako bi se
krošnja što prije obnovila.
U sljedeće dvije do tri godine
postupnim se izborom
najpovoljnijih grana i
umjerenim prorjeđivanjem
grana obnavlja krošnja.
Kasnije se rezidba obavlja
na uobičajen način.
Ako je voćka manje
oštećena, obnavlja se samo
manji dio krošnje ili pojedini
dijelovi grana. Rezidba se
tada gotovo ne razlikuje od
uobičajene. Obnavljaju se
samo stradali dijelovi krošnje,
REZIDBA U IZNIMNIM SITUACIJAMA
ana neoštećenim dijelovima
obavlja se uobičajena rezidba.
REZIDBA RADI
OBNAVLJANJA KROŠNJE
Starenje i opadanje rodnosti
posljednjaje faza života svake
voćke. Ovisno o vrsti, podlozi,
mjetima uzgoja ono nastupa
prije ili kasnije, alije neizbježno.
No, moguće je rezidborn
odgoditi kraj života voćke.
Tada govorimo o rezidbi radi
obnavljanja krošnje.
KOJE SE VOĆKE MOGU
OBNOVITI
Sve voćke nisu jednako
pogodne za obnavljanje.
Koštičave voćke teže se
pomlađuju od jezgričavih jer
103
CUEPLJENJE J REZIDBA VOĆAKA
im brže odumiru latentni
pupovi pa je obnova krošnje
moguća uglavnom iz
adventivnih pupova.
Jedna od najdugovjećnijih
voćakajest maslina. Upravo
zbog svoje dugovječnosti,
obnavljanje krošnje masline je
u potpunosti opravdano.
Obnovljena krošnja za svega
nekoliko godina daje puni
prirod, dok je iznova
posađenoj maslini za to
potrebno dulje vrijeme.
Ako u voćku jako napale
bolesti ili štetočine, slabe je
kondicije, bolje ju je zamijeniti
novom voćkom jer se tako
odstranjuje i izvor zaraze.
Voćke cijepljene na slabo
bujnim podlogama bolje je
zamijeniti novimajer daju puni
prirod za gotovo jednako
vrijeme koliko je potrebno za
obnavljanje krošnje. Ako se
odlučimo za sadnju nove
voćke, moći ćemo nabaviti
novu sortu koju do tada nismo
uzgajali, a željeli bismo je imati
u svome vrtu.
Iz svega navedenog proizlazi
da se za obnavljanje krošnje
voćke treba odlučiti uglavnom
ako se radi o nekoj staroj sorti
koja se ne može kupiti u
rasadniku. Čak i tada vrijedi
razmotriti mogućnost njezina
cijepljenja na neku podlogu i
uzgoj nove voćke. Obnavljanje
krošnje velikih stabala
cijepljenih na sjemenjaku traje
nekoliko godina, a za to se
vrijeme može uzgojiti nova
voćka cijepljena na slabo
bujnoj podlozi.
KAKO SE OBNAVLJA
KROŠNJA VOĆKE
Obnavljanje krošnje obavlja
se postupno u nekoliko godina.
104
Tako se čuva kontinuitet
rodnosti i naglo se ne smanjuje
lisna površina što bi moglo
poremetiti ravnotežu između
korijena i nadzemnoga dijela.
Glavni dio pomlađivanja obavlja
se u proljeće prije kretanja
vegetacije, a dopunjava se, po
potrebi, zelenom rezidbom.
Prilikom pomlađivanja obavlja
se skraćivanje većeg broja
debljih grana.
Krošnju voćke najboljeje
podijeliti na tri dijela, tako da
se svake godine postupno
pomlađuje jedna trećina grana.
U prvoj se godini na jednoj
trećini grana obavlja jaka
rezidba tako da se u razdoblju
mirovanja skrate za trećinu do
polovinu duljine pazeći da se
sačuva pravilan raspored
osnovnih i sekundarnih grana.
Gornje grane treba jače skratiti,
a donje slabije kako bi se
osigurala ravnomjerna
osvijetljenost krošnje. Kada u
proljeće iz skraćenih grana
potjeraju mladice iz latentnih ili
adventivnih pupova, ostave se
one koje izra taju na povoljnim
mjestima i koje će poslužiti za
obnovu grana, a ostale se
pinciranjem zaustave u rastu.
Nije dobro sasvim odstraniti
nepoželjne mladice jer je svaki
list potreban kako bi osigurao
što više asimilata za brzu
obnovu odstranjenih dijelova
krošnje. a ostale dvije trećine
krošnje obavlja se uobičajena
rezidba na rod.
U drugoj se godini ponovi
zahvat iz prve godine, ali na
drugoj trećini krošnje. U toj
godini prvu trećinu grana koja
je obnavljana u prvoj godini
nastavlja se rezati radi obnove
uzgojnog oblika i stvaranja
rodnih izbojaka.
U trećoj godini obnavlja se
posljednja trećina grana. Za to
se vrijeme nastavlja obnavljanje
grana na drugoj trećini grana,
dok je na dijelu krošnje iz prve
trećine grana rezidba radi
obnavljanja gotovo završena i
počinje redovita rezidba na
rod. Kasnije se dovršava
obnova posljednje trećine
grana i počinje uobičajena
rezidba na rod na čitavoj
krošnji.
Neke voćke, primjerice
lijeska, tjeraju velik broj
korijenovih izdanaka koji
otežavaju uzgoj, ali su pogodni
za obnavljanje grma. Postupno
se odstranjuju izrođeni dijelovi
grma i zamjenjuju se novima,
uzgojenim iz ostavljenih
korijenovih izdanaka.
REZIDBA ZAPUŠTE IH
VOĆAKA
Krošnje voćaka koje se
r dovito ne orezuju imaju
karakterističan izgled (slika
137). Obiluju kratkim
razgranatim izbojcima na
rubnom dijelu dokle dopire
dovoljno svjetlosti, a donji dio i
unutrašnjost su ogoljeni.
Izostaje obnova rodnih
izbojaka paje ukupna rodna
površina znatno smanjena.
Takve voćke slabo i neredovito
rađaju, brže stare i propadaju.
To se događa s voćkama na
okućnicama jer se uzgajaju
uglavnom bez nekog
određenog uzgojnog oblika
uz povremeno odstranjivanje
debljih grana koje, iz nekog
razloga, smetaju vlasniku.
Kod takvih je voćaka teško
brzo uspostaviti ravnotežu
rasta i rodnosti pa se rezidba
obavlja postupno u nekoliko

godina. Zasigurno ćemo biti
ograničeni načinom na koji
je voćka oblikovala krošnju.
Osnovnije cilj rezidbe
postizanje dobrog osvjetljenja
krošnje bez obzira na lijep
izgledili oblikovanje dređenog
uzgojnog oblika jer je to
nemoguće postići.
Ako su voćke isprva bile
uzgajane u određenom
uzgojnom obliku, a zatim
zapuštene, bit će moguće
rekonstruirati uzgojni oblik.
No, za to je važno da krošnja
nije bila predugo zapuštena i
da su voćke mlade. Ako je
voćka dulje zapuštena, onaje
već prirodno oblikovala
krošnju paje rekonstrukcija
uzgojnog oblika znatno
otežana, ako ne i nemoguća.
Svrha rezidbe zapuštene
voćkejest popraviti
osvijetljenost krošnje, osobito
njezine unutrašnjosti gdje
zbog zasjenjenosti nema
vegetativnog rasta, a stoga ni
rodnosti. Kao i kod rezidbe
radi obnavljanja krošnje,
uspjeh nije moguće odmah
postići, nego je potrebno
nekoliko godina kako bi voćka
postigla dobru ravnotežu rasta
i rodnosti.
U prvoj se godini rezidbom
u razdoblju mirovanja
odstranjuju samo pojedine
deblje grane koje smetaju
prodiranju svjetlosti u
unutrašnjost krošnje. Ovisno
o veličini krošnje, uvjetima
uzgoja i kondiciji voćke,
ne bi trebalo odbaciti više od
jedne trećine debljih grana, i
to onih koje najviše smetaju
prodiranju svjetlosti. One se
moraju pomnjivo odstraniti
kako se ne bi odlomile i
oštetile krošnju.
Ako u unurašnjosti krošnje
ima vodopija, koje bi se mogle
uporabiti za nova razgranjenja
radi obnove rodne površine,
obvezno se moraju sačuvati.
Na preostalim se granama
REZIDBA U IZNIMNIM SITUACIJAMA
odstranjuju samo slomljeni
izbojci i oni koje su napale
bolesti ištetočine.
Kada krene vegetacija,
zbog prodora sejetlostiu
unutrašnjost krošnje i
odstranjivanja dijela debljih
grana koje su bile velik potrošač,
u krošnji će se početi razvijati
mladice iz latentnih ili
adventivnih pupova. Kada
narastu 15 - 20 cm, ostave se
one koje će poslužiti za nova
razgranjenja, a ostale se redovito
pinciraju ili odstrane, ako ih ima
previše. Pincirane se mladice
krajem ljeta mogu potpuno
odstraniti jer je voćka obnovila
dovoljno lisne površine i gubitak
tih, ionako suvišnih, mladica
neće joj smetati.
Ako je potrebno, u drugoj
se godini može odstraniti još
pokoja deblja grana. To će
zasigurno biti potrebno na
velikim krošnjama voćaka
cijepljenih na bujnim
podlogama. U drugoj se
godini rezidbom oblikuju
sekundarne grane u donjem
dijelu osnovnih grana, ana
ostalom se dijelu krošnje
obavlja rezidba na rod.
U trećoj se godini na
voćkama cijepljenim na slabo
do srednje bujnim podlogama
obavlja redovita rezidba na
rod obnovljene krošnje. Na
voćkama cijepljenim na
bujnim podlogama obnovu
krošnje treba nastaviti u
četvrtoj godini, do kada bi
obnavljanje zapuštene krošnje
trebalo završiti.
Slika 137. -Izgled krošnje
zapuštene voćke s ogoljelim
donjim dijelom i mnoštvom
kratkih izbojaka na rubnim
dijelovima.
105
POSEBNI DIO
CIJEPLJE UE I REZIDBA VOĆAKA

JABUKA
P ostoje 24 divlje vrste jabuka koje su
raširene u Europi, Aziji i Sjevernoj
Americi. Jabuka kakva se danas uzgaja
(slika 138) potječe iz središnje Azije,
točnije Kazahstana odakle je preko
Perzije prenesena u Europu. Premda ima
tragova da su se plodovi divljih srodnika
današnje jabuke uporabljivali za hranu
još u mlađem kamenom dobu, jabuka iz
svoje pradomovine dolazi vjerojatno u
10. stoljeću prije Kristajer se spominje
u biblijskoj Pjesmi nad pjesmama
kojaje nastala otprilike u to vrijeme.
Stari je Egipćani nisu poznavali sve do
grčko - rimskih vremena. Postoji preko Slika 138. - Plodjabuke.
10 000 sorata u uzgoju. Stranooplodna je
voćka pa treba posaditi više sorata istodobne cvatnje i dobre međusobne sposobnosti
oplodnje. Triplodne sorte, kao što je primjericejonagold, imaju slabo klijav polen i ne
mogu se uporabiti kao oprašivači. Zanimljivo je da je velik plod jabuke nastao možda kao
rezultat prirodne selekcije zbog medvjeda koji su živjeli na području Kazahstana i hranili se
velikom količinom plodova. Medvjedi zbog svog načina života trebaju velik prostor pa su
širili sjemenke na velike udaljenosti. Sjemenke su u medvjeđem izmetu imale izvrsnu
klijavost, što je vjerojatno pogodovalo širenju jabuke prirodnim putem.

PODLOGE ZAJABUKU
Zajabuku se danas najčešće
rabe vegetativne podloge
slabije bujnosti. Među njima se
ističe podloga M9 od kojeje
dobiveno više selekcija i
klonova. Mnogi su od njih
oslobođeni virusa te se
naširoko rabe za suvremen
uzgojjabuka. Podloga M26
je bujnija od M9, ali bolje
podnosi zimsku hladnoću i
prilagodljivijaje različitim
tlima. Vegetativna podloga
MMl06 ima veću bujnost i
dobro se prilagođava različitim
vrstama tla. Za razliku od M9 i
M26 nije joj potrebna
armatura, što može biti
prednost na okućnici.
Podloga M27 je najslabije
bujnosti i može se uporabiti
za uzgoj u loncu. Cijepi li se
na nju više sorata različita
vremena dozrijevanja, berba
će trajati dugo i imat ćemo
na istom stablu raznolike
plodove.
Za uzgoj na okućnici mogu
se uporabiti i sjemenjaci divlje
ili šumske jabuke. Ova
generativna podloga daje
bujna i dugovjećna stabla. o,
zbog velike visine rezidba,
zaštita i berba se ne mogu
obavljati bez uporabe ljestava.
Stoga se divljajabuka kao
podloga preporuča za one koji
žele imati veliko stablo bez
puno njege. To, naravno, ima
svoju cijenu: neredovitu
rodnost i sitnije plodove.
UZGOJNI OBLICI ZA
JABUKU
Jabuka se može uzgajati u
mnogo različitih uzgojnih
oblika. a slabo bujnim
vegetativnim podlogama za
okućnice uporabljivi su svi
oblici palmeta, kordonaca,
vretenasti grm i vitki vretenasti

108
 JABUKA

grm (slika 139). Zahvalnaje za oblikovanje

ukrasnih oblika palmeta ili drugih ukrasnih
oblika. Za kordonce su pogodne sorte slabog
rasta, tzv.spur tipovi (slika 140) jer u
kombinaciji sa slabo bujnom podlogom daju
potrebnu kontrolu vegetativnog rasta. Mogu se
uporabiti i sorte iz prve i druge skupine. Ostale
je sorte teže održavati u obliku kordonacajer je
potrebno više rezidbe u vegetaciji kako bi se
obuzdao vegetativni rast i održavao mali
volumen krošnje. Ako se uzgaja na sjemenjaku,
može se uzgajati u obliku piramide, popravljene
piramide i vaze.

RODNI IZBOJCIJABUKE
Rodni pupovi jabuke uglavnom se nalaze na
vrhu izbojka. Iznimno se na nekim sortama
mogu nalaziti postrance na gornjem dijelu
izbojka. Rodni je pup jabuke mješoviti pup. Iz
njega se razvija kratka pršljenasta mladica koja
na vrhu ima cvat (gronju) od 8 do 12 cvjetova
(slika 141). Prvi se otvara cvijet na vrhu gronje
(slika 142) i iz njega se zameće plod najbolje
kakvoće. Kod jabuke se razlikuju sljedeće vrste
Slika 139. - Jabuka uzgojena u obliku vitkog
rodnih izbojaka:
vretena u drugoj godini nakon sadnje i rezidbe
u mirovanju.

Slika 141. - Gronjajabuke pred otvaranje

Slika 140. - Sorta jabuke iz skupine "spur" tipova. gornjeg cvijeta.

109
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 142. - Otvoreni gornji cvijet gronje jabuke.

a) štrljak
Štrljak (slike 143 i 144) -je rodni izbojak
najbolje kakvoće. Ima duljinu 2 - 5 cm i na vrhu
nosi mješoviti pup koji izrasta iz postranih pupova
dugih jednogodišnjih izbojaka. Strljak brzo
završava vegetativni rast (slika 145) pa mu ostane Slika 143. - Rodni štrljakjabuke u fenofazi
dovoljno vremena za zametanje rodnog pupa. bubrenja pupova.

Slika 144. - Rodni štrljcijabuke razmješteni bočno na dvogodišnjoj grani na čijem se vrhu nalazi
dugi jednogodišnji izbojak. Ovo je rodna grana najbolje kakvoće.

110
 JABUKA

Slika 145. - Završetak rasta štrljkajabuke

prepoznaje se po oblikovan u pupu na vrhu.
Vidljive su peteljke listova u pršijenu ispod pupa.

b) stapka
Stapka (slika 146) - je kratakjednogodišnji
izbojak duljine od nekoliko cm do dvadesetak i
više cm. Na vrhu nosi mješoviti pup, apostrani
su pupovi vegetativni. Neke sorte daju veći dio
priroda upravo na stapkama. Među njimaje i
poznata sorta Golden Delicious (Zlatni delišes).
Plodove na stapkama može oštetiti vietar koji ih
lako zanjiše pa udaraju o druge plodove ili o
susjedne grane.

e) plodnjak
Plodnjak (slika 147) - se razvija iz tkiva izbojka
koji se nalazi neposredno uz peteljku ploda.
Zbog velikog priliva hraniva u plod dolazi do
naglog dijeljenja stanica i tvorbe pupova kojih
može biti jedan ili više. Plod iz plodnjaka obično
je lošije kakvoće od plodova sa štrljka i stapke.

Slika 146. - Rodna stapka jabuke s mješovitim

pupom na vrhu i vegetativnim bočnim pupovima. Slika 147. - Plodnjakjabuke.

111
CUEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

d) pršljenasto rodno drvo

Pršljenasto radno drvo (slika 148) - oblikuje
se kroz nekoliko godina razgranjavanjem stapki,
neradnih štrljaka i plodnjaka. Može se naći na
zapuštenim voćkama koje imaju slab vegetativni
rast pa ne stvaraju štrljke i stapke. a
kordoncima se ovaj tip radnih izbojaka
namjerno oblikuje rezidbom.

Slika 148. - PršIjenasto rodno drvo jabuke.

e) dugi jednogodišnji izbojak

Dugi jednogodišnji izbojak - može biti rodan
na nekim sortama (Jonathan, Rome Beauty,
Golden Delicious). Rodni su postrani pupovi u
gornjem dijelu izbojka. Dugijednogodišnji
rodni izbojak može se naći i na ostalim sortama
dođe li do sušna i vruća ljeta (slika 149).
Mješoviti pupovi se tada zameću gotovo po
cijeloj duljini izbojka. Cvjetovi na takvim
izbojcima slabije zameću plodove, a ako se plod
i zametne sitniji je i lošije kakvoće. Dođe li do
jačeg zametanja radnih pupova na dugim
jednogodišnjim izbojcima koji su potrebni za
oblikovanje krošnje, obvezno ih treba skratiti do Slika 149. - Zametanje mješovitih pupova bočno
prvog vegetativnog pupa koji se nalazi ispod po cijeloj duljini jednogodišnjeg izbojka zbog
zadnjeg mješovitog pupa. sušna i vruća ljeta.

112

PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Prilikom oblikovanja krošnje treba paziti na
kutove grananja. Ako su preuski, mladice i
izbojci moraju se povijati kako bi krošnja imala
više svjetla i bila razgranatija. Sorta koja ima uže
kutove grananjajest Granny Smith, dokje
Golden Delicious sorta koja se odlikuje srednje
širokim kutovima grananja. Široke kutove
grananja ima sorta Idared.
Jabuka ima izraženu dominaciju vrha pa se
najjače razvija mladica iz gornjeg pupa i
nekoliko mladica koje izrastaju iz pupova
neposredno ispod njega. Mladice iz nižih
pupova razvijaju se slabije. Gornje mladice
imaju i uže kutove grananja dok niže mladice
imaju šire kutove grananja. Zbog takva načina
rasta ponekad je potrebno rovašiti pupove kako
bi se potaknuo rast mladice na željenom mjestu.
Rana izolacija vrha omogućuje bolje
razgranjavanje i šire kutove grananja pajuje
potrebno obavljati na svim uzgojnim oblicima.
REZIDBA NA ROD
Prema načinu rasta sorte jabuka dijele se na
četiri skupine (crtež 37). Svaka se skupina mora
drukčije orezivati kako bi se ostvarila povoljna
ravnoteža rasta i rodnosti.
Prva se skupina (crtež 37a) slabo razgranjava
i većina se plodova nalazi na štrljcima i
pršljenastom rodnom drvu najednogodišnjim
ili višegodišnjim granama. Stapka ima malo, a
vegetativni rast je slab. Predstavnik ove skupine
jest sorta Starcrimson i sorte koje se ubrajaju u
tzv.spur tipove. Pogodne su za kordonce i
različite ukrasne uzgojne oblike.
a) b)
Crtež 37. - Četiri skupine soratajabuke prema načinu rasta i mjestima gdje donose rod.
JABUKA
Druga skupina (crtež 37b) također stvara
puno kratkih rodnih izbojaka, i to uglavnom
na granama starima od dvije do četiri godine.
Stapka ima malo, a rodnost se polako pomiče
prema vrhovima pri čemu se ne mijenja položaj
osnovnih grana. Grananje također nije izraženo.
Skupinu čine sorte iz skupine renela i njima
srodne sorte.
Treća skupina (crtež 37c) oblikuje kratke rodne
izbojke na granama starima od jedne do tri godine,
ali se na njima nalazi i znatan dio dugih rodnih
izbojaka. U odnosu na sorte iz prvih dviju skupina
grananje je bolje. Rodnost se brzo premješta
prema vrhovima osnovnih grana pa se moraju
odstranjivati suvišne grane i pravodobno izolirati
vrhovi da ne dođe do zasjenjivanja. Zamjenom
izrođenih grana postiže se stvaranje novih rodnih
izbojaka i dobra rodnost. Predstavnik ove skupine
sorata jest Golden Delicious.
Četvrta skupina (crtež 37d) ima kratke rodne
izbojke na vrhu dvogodišnjih grana. Mogu biti i na
bočnim grančicama koje su se povile pod teretom
plodova u prijašnjoj vegetaciji. Vegetativni rast
odvija se uglavnom na bujnim izbojcima koji rastu
na vrhovima lukova povijenih grana. Sorte iz ove
skupine također se slabo razgranjavaju.
Skraćivanje povijenih grana i njihovo svođenje na
grane s povoljnijim kutom gran anja jest osnovni
način rezidbe. Predstavnik je sorta Granny Smith.
Na starijim stablima cijepljenim na
sjemenjaku, posebice ako im krošnja nije bila
redovito orezivana, postupno dolazi do stvaranja
pršljenastog rodnog drva na kojem pomnjivom
rezidbom treba prorijediti suvišne rodne
pupove i pojačati vegetativni rast kako bi se
omogućilo stvaranje boljih rodnih izbojaka
(štrljaka i stapki).
c)
113
CIJEPLJE [JE I REZIDBA VOĆAKA

KRUSKA
K ruška (slika 150) potječe iz Europe i Azije.
Dugo vremena nije bilo više od nekoliko
desetaka sorata. Tek ih je u ranom srednjem
vijeku nastalo više od 200. Radom francuskih i
belgijskih oplemenjivača i uzgajivača u 18.
stoljeću poznato ihje više od 800, a i danas
se puno radi na oplemenjivanju, tako da se
broj sorata i dalje povećava. No unatoč tome
višeje soratajabuka nego sorata krušaka.
Iz Azije su tek u prošlom stoljeću došle
japansko-kineske (nashi) sorte (slika 151)
koje su nastale iz azijskih vrsta. Sve su sorte
europske kruške stranooplodne pa su
potrebne najmanje dvije sorte koje se
međusobno mogu oplodi ti da bi dobro
rađale. Triplodne sorte kao što je, primjerice,
Poire de Cure, (Pastorčica) stvaraju polen slabe
klijavostii ne mogu se uporabiti kao
oprašivači. Neke sorte mogu zametnuti manji
broj plodova partenokarpijom, dakle bez
oplodnje, ali ti su plodovi slabije kakvoće i
promijenjena oblika pa nemaju veće značenje.
Nashi sorte također su stranooplodne, ali
postoji ijedan dio sorata koje se međusobno Slika 150. - Plod europske sorte kruške.

ne mogu oplodi ti zbog genetske

Slika 151. - Plod "nashi" sorte kruške u rastu.
nepodudarnosti. Partenokarpno zametanje
plodova nije zabilježeno na ovim sortama.
U posljednje vrijeme kruški u Hrvatskoj
prijeti opasna bakterijska palež Erwinia
amylovora koja se, na žalost, proširila u
nekim područjima. Tamo gdje je još nema
obvezno treba poduzimati preventivne
mjere. To znači da, između ostaloga, treba
rabiti samo sadnice iz ovlaštenih rasadnika
koji se nalaze pod stručnom kontrolom.
Prilikom cijepljenja treba rabiti podloge i
plemke iz provjerenih izvora. Treba raditi
samo s čistim i dezinficiranim priborom, a
svako sumnjivo stablo prijaviti stručnoj
savjetodavno] službi i odmah postupiti
prema njihovim uputama.

114

PODLOGE ZA KRUŠKU
Od vegetativnih podloga
najčešće se rabi dunja zato što
daje manje bujna stabla koja
ranije rađaju. U uporabi se
nalaze tri podloge iz
istraživačke stanice East
Malling u Engleskoj: dunja
MA, MB i MC i podloga
BA 29 iz instituta INRA u
Francuskoj. a žalost, dunjaje
nepodudarna s većinom sorata
kruške. Sorte krušaka koje su
nepodudarne s dunjom su
Williams (Viljamovka), Red
Bartlet (Crvena Viljamovka),
Starcrimson (Starkrimson),
Cosciaprecoce (Košia rana),
Clappis Favourite (Klapov
ljubimac) Beurre Bose (Boskova
bočica), Beurre Clairgeau
(KleTŽo), Beurre Giffard
(Žifarova), Precoce de Treuoux
(Trevuška) i dr. Sorte koje
imaju dobru podudarnost s
dunjom su Poire de Cure
(Pastorčica), Jakovka, President
Drouard (Druardova), Beurre
Hardy (Hardijeva, Gelertova).
Da bi se na dunju mogla
cijepiti nepodudarna sorta,
prvo se mora cijepiti
podudarna sorta, a zatim
na nju nepodudarna sorta
(slika 30, str. 37).
Druga slaba strana
uporabe dunje kao podloge
jest njezina osjetljivost na
fiziološki aktivno vapno.
Sve "nashi" sorte imaju slabu
podudarnost s dunjom.
Za te sorte kao podloge mogu
se rabiti sjemenjaci Pyrus
serotina, Pyrus betulaefolia i
Pyrus ussuriensis. Podloga
BA 29 otpornija je na fiziološki
aktivno vapno od ostalih
podloga dunje, ali ipak ne
značajno.
Zbog navedenih
nedostataka dunje,
oplemenjivačkim su radom
nastale i druge podloge za
krušku. Među njima se ističu
podloge iz serije OHF (križanci
sorata kruške Old Home i
Farmingdale) nastale u
Sjedinjenim Američkim
Državama, a u Europi se javlja
podloga Pyrodwarf Na žalost, u
Hrvatskoj nema dovoljno
iskustava s uporabom tih
podloga. Postoji nekoliko
voćnjaka krušaka na
podlogama iz serije OHF, ali su
oni relativno mladi pa je teško
dati ocjenu.
Za uzgoj na okućnici mogu
se uporabiti i sjemenjaci divlje
kruške. Ova generativna
podloga daje bujna i
dugmječna stabla. Zbog
velike visine rezidba, zaštita
i berba ne mogu se obavljati
bez uporabe ljestava. Stoga
se divlja kruška kao podloga
preporuča za one koji žele
imati veliko stablo bez puno
njege.
Slika 152. - Gronja kruške s otvorenim donjim cvijetom.
KRUŠKA
UZGOJNI OBLICI ZA
KRUŠKU
Kruška se, kao ijabuka,
može uzgajati u mnogo
različitih uzgojnih oblika. Na
slabo bujnim vegetativnim
podlogama za okućnice mogu
se uporabiti svi oblici palmeta,
kordonaca, vretenasti grm i vitki
vretenasti grm. Zahvalnaje za
oblikovanje ukrasnih oblika
palmeta ili drugih ukrasnih
oblika. Cijepljena na
sjemenjaku može se uzgajati u
obliku piramide i popravljene
piramide. Prirodno je sklona
oblikovanju etažne piramide
koja je preporučljiva želi li se
kruška uzgajati što lakše.
RODNI IZBOJCI KRUŠKE
Rodni su pupovi kruške
prema smještaju istovjetni
rodnim pupovimajabuke. No,
na gronji kruške prvi se otvara
najdonji cvijet (slika 152), dok
je na gronji jabuke obratno.
Kruška ima iste vrste rodnih
115
CIJEPLJE iJE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 153. - Rodni štrljci kruške razmješteni

bočno na dvogodišnjoj grani.

Slika 155. - Plodnjak kruške.

Slika 156. - PršIjenasto rodno drvo kruške.

izbojaka kao ijabuka: štrljak (slika 153), stapka

(slika 154), plodnjak (slika 155) ,jednogodišnji
rodni izbojak i pršljenasto rodno drvo (slika 156)
Slika 154. - Rodna stapka kruške s mješovitim koji su opisani zajabuku. Treba napomenuti da
pupom na vrhu i vegetativnim bočnim pupovima. dugi jednogodišnji izbojci mogu biti rodni na

116

nekim sortama kao što je Williams (Viljamovka).
Kodjapansko - kineskih sorata nash i krušaka
rodni se pupovi redovito nalaze i na dugim
jednogodišnjim izbojcima. eke sorte iz ove
skupine čak i zameću rodne pupove gotovo
isključivona dugim jednogodišnjim izbojcima
pa na to treba obratiti pozornost prilikom
rezidbe.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
U odnosu najabuku kruška se odlikuje užim
kutovima grananja i uspravnijirn rastom mladica
pajuje potrebno više povijati, osobito u prvim
godinama nakon sadnje kako bi se krošnja
oblikovala u skladu sa željenim uzgojnim
oblikom. Aktivira veći broj pupova pa je
prosječna duljina mladica manja. Među sortama
se mogu uočiti i određene razlike, pa se mogu
podijeliti na tri skupine. U skupinu sorata koje
tjeraju velik broj pupova i imaju kraće izbojke
ubrajaju se sorte kao što su Passe Crassane
(Krasanlw), Clarigeau (Kleržo), Doyenne du
Comice (Društvenlw) i dr. U skupinu sorata s
umjerenim tjeranjem pupova i nešto većom
prosječnom duljinom izbojaka ubraja se
Williams (Viljamovka), Clapp s Favourite (Klapov
ljubimac) ijoš neke druge sorte, dok najmanji
broj pupova tjeraju sorte, kao što su Beurre d'
Bose (Boskova bočica). Kao i jabuka, kruška
dobro reagira na ranu izolaciju vrhova radi
postizanja boljeg razgranjavanja i širih kutova
grananja.
eke europske sorte i sve nashi sorte zameću
rodne pupove na dugim jednogodišnjim
izbojcima. Dogodi li se to na izbojcima za
oblikovanje osnovnih ili sekundarnih grana,
moraju se skratiti do prvog vegetativnog pupa
koji se nalazi ispod najnižeg rodnog pupa.
REZIDBA NA ROD
Kruška ima rast sličan jabuci, pa je i rezidba
slična. Potrebno je poznavati način rasta
pojedinih sorata. Prema tome na kojoj vrsti
rodnih izbojaka donose veći dio priroda sorte
kruške dijele se na tri glavne skupine.
U prvu skupinu sorata ubrajaju se sorte koje
uglavnom rađaju na štrljcima koji se nalaze na
KRUŠI<A
dvogodišnjim granama. Takav tip rađanja imaju
Williams (Viljamovka), Precoce de Treooux
(Trevuška), Clapps Favourite (Klapov ljubimac),
Poire de Cure (Pastorčica), Butirra Precoce
Morettini (Rana Moretinijeva) itd. Imaju izražen
rast mladica iz pupova na vrhu, ali i postranih
pupova. Vegetativni se rast brzo premješta u
gornje dijelove krošnje. Zbog takva načina rasta
rezidbom se oslobađaju vrhovi grana od
prekomjernih izbojaka i obnavljaju rodni
izbojci. Ostavljaju se samo umjereno bujni
jednogodišnji izbojci na kojima će izrasti štrljci
za rod u sljedećoj vegetaciji. Posebnu pozornost
treba posvetiti sprječavanju negativnog
djelovanja dominacije vrha njegovom pravilnom
izolacijom.
U drugoj skupini sorata nalaze se one koje
imaju umjeren rast gornjih izbojaka, ali slabo
razgranjavanje. Većina se plodova nalazi na
pršljenastom rodnom drvu. Predstavnici su sorte
Clairgeau (Kleržo) i Bella di Guigno (Srpanjska
ljepotica). Rezidba obuhvaća redovitu obnovu
rodnih izbojaka tako da se prekobrojni rodni
pupovi odstrane, a da se, što je moguće više,
potakne razgranjavanje. Treba iskoristiti
postojeće vegetativne pupove, no ako ih nema
dovoljno, potrebno je skratiti čak i starije grane
kako bi se potaknuo vegetativni rast. Uz to je
potrebno dodati umjerenu količinu duščnih
gnojiva.
U treću skupinu sorata ubrajaju se one koje
se odlikuju jakim razgranjavanjem i obrastanjem
s velikim brojem rodnih pupova. Često se i na
gornjoj polovici duljih jednogodišnjih izbojaka
mogu naći rodni pupovi. Predstavnici ove
skupine sorata su Passe Crassane (Krasanka)
iDoyennć du Commice (Društvenka).
Rezidbom se prorjeđuju suvišni rodnih pupovi,
a obnova rodnih izbojaka postiže se relativno
jednostavno. Većje i samo prorjeđivanje
dovoljno za održavanje odgovarajuće ravnoteže
rasta i rodnosti. Bitno je da se na voćki ostavi
samo onoliko rodnih pupova koliko ih ona
u skladu s kondicijom i starošću može
podnijeti kako se ne bi smanjila veličina i
kakvoća plodova zbog prevelike rodnosti.
Također se zbog prevelike rodnosti može
. smanjiti vegetativni rast i doći do naizmjenične
rodnosti. Zbog toga je poželjno redovito
prorjeđivati plodove.
117
CijEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

MUSMULA
M ušmula (slika 157) potječe s Kavkaza,
odakle je prenesena u Grčku i sjeverni
Iran. Na području Sjeverne Amerike
također se mogu naći stabla mušmule u
divljem stanju. Njezinje uzgoj bio poznat
starim Grcima još 300 godina prije Krista
dok su stari Rimljani poznavali tri sorte.
Mušmulaje samooplodna pa je dovoljno
imati samo jedno stablo koje će donijeti
plodove. Cvate kasno pa izbjegava proljetne
mrazove. Postoje sorte sa sjemenom i bez
sjemena, a prema obliku dijele se na
mušmule jabučastog i kruškolikog oblika Slika 157. - Plod mušmule.
ploda. Neko vrijeme nakon berbe plodovi
moraju odstajati kako bi meso omekšalo i izgubilo trpkost. Osim toga, mušmula ima i
ukrasnu vrijednost zbog lijepih cvjetova i plodova te crvene jesenske boje lišća. Bila je
popularna u srednjem vijeku, a zanimljivo je daje poznati književnik William Shakespeare
često spominje u svojim djelima.

PODLOGE ZA MUŠMULU RODNI IZBOJCI MUŠMULE

Mušmula se može cijepiti na vegetativne Rodni su pupovi mušmule smješteni na vrhu
podloge dunje MA i BA 29 koje se rabe i za jednogodišnjih izbojaka (slika 158) koji rastu iz
krušku. Mušmula s njima ima dobru
podudarnost i slabu bujnost pa je prikladna za
uzgoj na manjim okućnicama. Na dunji se može
uzgajati samo na dobrim tlima koja nemaju
puno fiziološki aktivnog vapna. Sorta
Monstreusse d 'Holande ima slabu podudarnost s
dunjom MA pa se mora cijepiti preko domaće
mušmule kao posrednika.
Ako se mušmula želi uzgajati na suhom i
kamenitom tlu, za podlogu se može uporabiti
sjemenjak bijeloga gloga s kojim ova voćka ima
dobru podudarnost i životni vijek dulji od 50
godina. Sorte mušmule Monstreusse d 'Holande,
Royal, Nottingam Medlar i neke druge nemaju
dobru podudarnost s bijelim glogom pa ih treba
cijepiti preko domaće mušmule kao posrednika.

UZGOJNI OBLICI ZA MUŠMULU

Mušmula se može uzgajati u obliku obične ili Slika 158. - Mješoviti rodni pup mušmule na
popravljene piramide. vrhu jednogodišnjeg izbojka.

llS

Slika 159. - Mješoviti rodni pup mušmule sa
strane jednogodišnjeg izbojka.
dvogodišnjih ili starijih grana. Također mogu biti
rodni i postrani pupovi na duljim jednogodišnjim
izbojcima (slika 159). Rodni pup je mješoviti pup
iz kojeg se razvija kraća mladica koja na vrhu ima
jedan cvijet (slike 160 i 161).
Slika 161. - Cvijet mušmule.
MUŠMUIA
Slika 160. - Rodna mladica mušmule s cvijetom
na vrhu pred otvaranje.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Mušmula obično počinje rađati u trećoj
godini nakon sadnje. Do tada se rezidbom
nastoji što brže oblikovati krošnju. Važno je
održavati skladan rast osnovnih grana, pa se
one koje prejako rastu jače skrate rezidbom u
mirovanju. Jošje bolje tijekom rasta mladice
po potrebi poviti ili uspraviti kako bi im se
ujednačila brzina rasta. Tako se izbjegava
potreba za jačom rezidbom i ubrzava rodnost.
REZIDBA NA ROD
Rezidbom se održava uzgojni oblik i
prorjeđuju suvišni izbojci i grane koje zasjenjuju
krošnju. Također se izbacuju bolesne i oštećene
grane. Krošnja mušmule raste u širinu, a starije
se grane mogu objesiti pa rezidbom treba
održavati krošnju u željenim dimenzijama i
odstraniti izrođene obješene grane kako bi se
potaknuo vegetativni rast i poboljšao izgled
krošnje. Uglavnom je dovoljna rezidba u
. .
mIrovanJu.
119
CIJEPLJEl\!JE I REZIDBA VOĆAKA

OSKORUSA
O skoruša ima stablo dekorativne kore
(slika 162) i potječe iz Male Azije.
Danas se, na žalost, rijetko uzgaja. Plodovi
(slike 163 i 164) nakon berbe moraju
odstajati da bi bili dobri za jelo.
Samooplodnaje pa ne treba oprašivače.
~ezino se drvo odlikuje crvenom bojom i
velikom tvrdoćom, zbog čega ima veliku
tehničku vrijednost. Odlično podnosi
gradski smog paje cijenjena parkovska
biljka koja pročišćuje zrak. Osim oskoruša s
okruglastim plodovima (slika 163) postoje i
one s kruškolikim plodovima (slika 164).
Postoje brojne ukrasne vrste koje su
uglavnom došle iz Kine. Cvjetovi, listovi
(slika 165) i plodovi su dekorativni pa
oskoruša lijepo izgleda u vegetaciji.

Slika 162. - Kora stabla oskoruše.

Slika 164. - Oskoruša s kruškolikim plodovima.

Slika 165. - Listovi oskoruše Slika 163. - Oskoruša s okruglastim plodovima.

120

PODLOGE ZA OSKORUŠU
Kao podloge za oskorušu mogu poslužiti
sjemenjaci oskoruše ili izdanci bijeloga gloga. Bijeli
glog pogodan je za skoro sve tipove tla, a oskoruša
na njemu ranije ulazi u rod i ima veći prirod. Može
se cijepiti na sjemenjak mušmule ako se želi dobiti
stablo manje bujnosti i veće rodnosti.
Cijepljenje oskoruše na vegetativne podloge
dunje ne preporuča se zbog slabe podudarnosti
ovih dviju vrsta.
UZGOJNI OBLICI ZA OSKORUŠU
Oskoruša se najčešće uzgaja u obliku obične ili
popravljene piramide koje ne iziskuju previše
vremena za oblikovanje krošnje i njezino
održavanje. Od ostalih uzgojnih oblika pogodna je
popravljena vaza ili palmeta s kosim granama koje
su zahtjevnije za oblikovanje i održavanje. Oskoruša
uzgojena u obliku vaze ima bolju osvijetljenost
krošnje u odnosu na onu uzgojenu u obliku
piramide pa bi plodovi trebali biti bolje kakvoće.
RODNI IZBOJCI OSKORUŠE
Rodni izbojci oskoruše slični su onima na
mušmuli (slika 166), a mogu se naći i rodni
Slika 166. - Mješoviti rodni pup oskoruše na vrhu
jednogodišnjeg izbojka.
OSKORUŠA
štrljci (slika 167). Rodni pupje mješoviti, a na
vrhu rodne mladice oskoruše nalazi se više
cvjetova skupljenih u štitast cvat.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Oskoruša se odlikuje jakim vegetativnim
rastom u prvim godinama nakon sadnje.
Rezidbom u ovom razdoblju treba oblikovati
čvrstu krošnju s dobro raspoređenim osnovnim
granama koje su obrasle sekundarnim granama
po cijeloj duljini. Kako dominacija vrha može
biti problem, vrhovi grana moraju se na vrijeme
osloboditi suparničkih izbojaka. Treba
izbjegavati prejako skraćivanje izbojaka, i
umjesto toga ih povijati kako bi se ubrzao ulazak
u rod.
REZIDBA NA ROD
Oskoruša počinje rađati u četvrtoj godini ako
je cijepljena, a ako se uzgaja iz sjemena, ne rađa
prije desete godine. Treba uklanjati izrođene
grane koje ometaju prodor svjetla u unutrašnjost
krošnje, a također treba redovito obnavljati
rodne izbojke. Uglavnom je dovoljna rezidba u
mirovanju.
Slika 167. - Rodni štrljak oskoruše.
] 2]
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

DUNJA
D unja (slika 168) je poznata već 4000 godina i potječe s Kavkaza, odakleje prenesena
u Perziju. U staroj Grčkoj postojao je običaj da mladenci na dan svadbe jedu dunju
kako bi imali dug i sretan život. U starom Egiptu i Rimu smatrali suje ljekovitom, a to je
danas potvrđeno u mnogobrojnim istraživanjima. U Francusku dolazi u 9. stoljeću, odakle
se širi u druge zemlje. a područje Sjeverne Amerike dolazi u 17. stoljeću, a ubrzo zatim
i u Australiju. Cvjetovi (slika 169) i plodovi su dekorativni, paje to, uz ljekovitost,
još jedan razlog da se dunja uzgaja svuda gdje za nju postoje pogodni uvjeti. Postoje
samooplodne, djelomično samooplodne i stranooplodne sorte paje nabavljajući sadnice
važno znati sortu kako se ne bi dogodilo da stablo obilno cvate, ali slabo rađa ili da plodova
uopće nema.

Slika 168. - Plod dunje. Slika 169. - Cvijet dunje.

PODLOGE ZA DUNJU UZGOJNI OBLICI ZA DUNJU

Dunja se može cijepiti na sve tipove dunja koje
se inače rabe kao vegetativne podloge i za krušku.
Veće značenje imaju tipovi dunja MA, MB, MC i
BA 29. S njima dunja ima izvrsnu podudarnost,
no može se uzgajati samo na dobrim tlima koja
nemaju puno fiziološki aktivnog vapna.
Na suhim i pjeskovitim tlima s puno vapna
mogu se rabiti sjemenjaci bijeloga gloga jer dunja
s njime ima dobru podudarnost i životni vijek
dulji od 50 godina.
Za dunju se preporuča obična ili popravljena
piramida, palmeta s kosim granama, pa čak i
vretenasti grm.
RODNI IZBOJCI DUNJE
Dunja rađa na kratkim jednogodišnjim
izbojcima (slika 170) koji rastu na dvogodišnjim
ili starijim granama, slično kao mušmula i
oskoruša. Rodni pup je mješoviti pup iz kojeg se

122
 DUNJA

1·

Slika 170. - Rodni izbojak dunje.

razvija mladica koja na vrhu najčešće ima samo

jedan cvijet (slika 171).

PREPORUKE ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK
Dunja često počinje rađati već u drugoj
godini nakon sadnje, zbog čega se izbjegava
svako nepotrebno skraćivanje izbojaka. Ima
izraženu dominaciju vrha pa je rana izolacija
vrhova izbojaka obvezna ako želimo imati lijepo
oblikovanu i dobro obraslu krošnju.

Slika 171. - Rodna mladica dunje s cvijetom na
vrhu pred otvaranje.
REZIDBA NA ROD
Uglavnom će rezidba u razdoblju mirovanja
biti dovoljna. Rezidba u rodu obuhvaća
održavanje uzgojnog oblika i prorjeđivanje
suvišnih izbojaka i grana koje zasjenjuju krošnju.
Također se izbacuju bolesne ili na drugi način
oštećene grane. Rezidbom se mora održavati
krošnja u željenim dimenzijama. Stoga treba
odstraniti izrođene obješene grane kako bi se
krošnja prorijedila i osvijetlila njezina
unutrašnjost.

123
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

SLJIVA
P ostoje dvije velike skupine sorata šljiva:
šljive europskog podrijetla i šljive
japansko-kineskog podrijetla. Izvorne vrste
ovih dviju skupina sorata su potpuno
različite. Europska šljiva (slika 172) potječe
s Kavkaza i zapadne Azije. Odatle je prvo
dospjela u Grčku, a zatim se proširila diljem
većeg dijela umjerene zone. Ula. stoljeću
dospijeva u Švedsku, a u 14. stoljeću u
Norvešku. Stotinjak godina kasnije dolazi u
Finsku te se dalje širi prema Rusiji. U
Sjevernu Ameriku donose je prvi europski
kolonizatori početkom 17. stoljeća. Među
europskim sortama ima stranooplodnih,
djelomično samooplodnih isamooplodnih
sorata. Japansko-kineske sorte vode
podrijetlo od jedne vrste divlje šljive koja
raste u Kini. Njihov je uzgoj bio poznat oko
300. godine prije Krista. Cvatu ranije od
europskih, ai osjetljivije su na hladnoću pa Slika 172. _ Plodovi šljive.
se mogu uzgajati samo u mediteranskom
području. Japansko-kineske sorte su stranooplodne, a među njima postoje i sorte koje se ne
mogu međusobno oploditi.

PODLOGE ZA ŠLJIVU
Kao generativna podloga za šljivu u Hrvatskoj
se često rabi džanarika (slika 173). Odlikuje se
velikom genetskom raznolikošću, tako da se u
literaturi navodi da postoji više od 300 tipova.
Temadobru podudarnost sa sortama Ruth
Gersteuer, Californian Blue, Stanley i dr. pa ih ne
bi trebalo cijepiti na džanariku. Slabo podnosi
teška i vlažna tla i ima veliku bujnost pa nije za
manje okućnice. Opasan virus šarke šljive,koji
je gotovo uništio mnoge šljivikeu Hrvatskoj, ne
prenosi se sjemenom pa se generativne podloge
mogu, bez veće opasnosti, uporabljivati, pazeći Slika 173. - Plodovi džanarike.
da nakon nicanja sjemenjaka ne dođe do
napada lisnih uši koje prenose virus s oboljelih podudarna s velikim brojem europskih i
stabala. japansko-kineskih sorata šljivai prilagodljivaje
Od bujnijih vegetativnih podloga različitim tipovima tla. Srednju bujnost imaju
preporučljivaje INRA Marianna 8.1 kojaje podloge GF 43, INRAJulijana CF 655-2, i St.

124
 ŠLJIVA

Julien A. Na žalost, dvije posljednje podloge

geraju korijenove izdanke, a St. Julien A ne
podnosi veću količinu fiziološki aktivnog vapna.
U novije se vrijeme javljaju podloge Jaspi, Fereley
i dr. o kojima je teško davati preporuke jer nisu
dovoljno istražene u ekološkim uvjetima
Hrvatske.

UZGOJNI OBLICI ZA ŠLJIVU

Za šljivuje pogodan uzgojni oblik piramide
ili popravljene piramide koji ne iziskuju previše
vremena za oblikovanje krošnje i njezino
održavanje. Od ostalih uzgojnih oblika
preporučljivaje popravljena vaza i vretenasti
grm koji su zahtjevniji za oblikovanje i
održavanje. Ako se planira uzgoj u obliku
vretenastog grma, treba uzeti slabije bujnu
podlogu kako bi se volumen krošnje zadržao u
željenoj veličini.

ROD I IZBOJCI ŠLJIVE

Slika 175. - Kratka rodna šiba šljive pred
Šljiva rađa na kratkim i dugim otvaranje cvjetova.
jednogodišnjim izbojcima. Rodni pupovi
smješteni su postrance dok se na vrhu uvijek
nalazi vegetativni pup. Iz jednog rodnog pupa
uglavnom izrasta više cvjetova (cvatni pup)
premda se mogu naći i cvjetni pupovi. Postoje
dvije vrste kratkih izbojaka: kratke rodne šibe
(slike 174i 175) isvibanjskekitice (slike 176).
Kratke rodne šibe imaju duljinu od nekoliko do
otprilike desetak cm dok su svibanjske kitice vrlo

Slika 174. - Kratka rodna šiba šljive u razdoblju Slika 176. - Svibanjska kitica šljive u razdoblju
mirovanja. mirovanja.

125
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
Slika 177. - Svibanjska kitica šljive u fenofazi
početka cvatnje.
Slika 179. - Razmještaj rodnih pupova lijevo i desno
od vegetativnog pupa na dugoj mješovitoj rodnoj
šibi šljive (snimljeno u razdoblju mirovanja).
Slika 180. - Mješovita rodna šiba šljive pred
početak cvatnje.
126
Slika 178. - Dvogodišnja grana šljive s kratkim
rodnim šibama pred otvaranje cvjetova.
kratki rodni izbojci koji na vrhu imaju samo
jedan vegetativni pup i ispod njega poredane,
u vrlo kratkom razmaku, rodne pupove
(slika 177). Najrodnije kratke rodne šibe
nalaze se na dvogodišnjim granama (slika 178).
Neke američke sorte i one iz skupine
japansko-kineskih sorata rađaju i na dugim
jednogodišnjim šibama (mješovitim rodnim
šibama) koje imaju postrano raspoređene rodne
i vegetativne pupove (slike 179 i 180), a na vrhu
se uvijek nalazi vegetativni pup.
PREPORUKE ZA REZIDBU
RELIOBA NA OBLIK
Sve su koštičave voćke osjetljive na rezidbu
pa treba izbjegavati rezidbu debljih grana kako
se ne bi napravile velike rane koje teško
zaĆjeljuju. Umjesto toga, bolje je na vrijeme
odstraniti jednogodišnji izbojak ili ga poviti u
odgovarajućem smjeru i tako izbjeći suvišnu
uporabu škara. Koliko god je moguće,
pinciranjem mladica u fazi intenzivnog rasta
ili orunjivanjem pupova u početku kretanja
vegetacije treba na vrijeme usmjeriti rast voćke
u željene mladice. Šljiva se odlikuje dobrim
početnim vegetativnim rastom (slika 181) koji
omogućuje brzo oblikovanje krošnje. Ne smije
se zarezivati kora ili rovašiti jer rane teško
zacjeljuju i kroz njih lako uđu mnoge bolesti i
štetočine.

Slika 181. - Dobar vegetativni rast šljive u prvoj
godini nakon sadnje.
Među sortama šljive postoji razlika u kutovima
grananja pa u sorata koje imaju uže kutove
grananja (Prune d' Agen (Aženka), Bistrica i sl.)
treba pravodobno poviti mladice i izbojke. Neke
sorte iz skupine Ringlo i sorta Stanley imaju šire
kutove grananja i slabo obrasle donje dijelove.
U njih je potrebno jačim skraćivanjem i ranom
izolacijom vrhova poboljšati razgranjavanje.
Ponekad će radi postizanja boljeg vegetativnog
rasta biti potrebno poneku granu ili više njih
privremeno uspraviti kako bi se poboljšao
vegetativni rast. Ako su osigurani povoljni uvjeti
za rast, mogu izrasti vodopije koje obvezno treba
odstraniti ili zalomiti kako bi ih se pretvorilo u
rodne izbojke.
REZIDBA NA ROD
Sve se sorte šljive uglavnom mogu podijeliti
na tri skupine. U prvu se skupinu ubrajaju neke
američke sorte i sorte japansko-kineskog
podrijetla. One uglavnom rađaju na dugim
ŠLJIVA
mješovitim jednogodišnjim šibama pa je za
dobru rodnost potrebna redovita rezidba kako
bi se svake godine stvorio dovoljan broj izbojaka.
U drugoj se godini iz postranih vegetativnih
pupova, smještenih u donjem i srednjem dijelu
dugih jednogodišnjih izbojaka, oblikuju kratke
rodne šibe i svibanjske kitice. Kratke rodne šibe
i svibanjske kitice u navedenih sorata nisu dobra
osnova za rod zbog premale lisne površine koja
nije u stanju dobro prehraniti plodove. Zbog
toga se rezidbom na rod izrođeni dugi
jednogodišnji izbojci odstranjuju.
Druga skupina sorata (sorte iz skupine Ringlo,
Stanley, Ruth Gestetter) uglavnom rađa na kratkim
rodnim šibama koje izrastaju iz postranih pupova
duljih jednogodišnjih izbojaka. Razgranjavanje
ove skupine sorataje slabo pa su krošnje
prozračne i relativno dobro osvijetljene. Rodne
izbojke uglavnom čine svibanjske kitice koje se
same obnavljaju iz gornjeg vegetativnog pupa pa
traju više godina. Ako rezidba ovih sorata nije
redovita, postupno dolazi do izduživanja grana i
nestanka kratkih obrastajućih izbojaka na njihovu
donjem dijelu. Rodnost se premješta na vanjski
dio krošnje i gubi se rodna površina. Zbog toga
redovitom rezidbom treba sprječavati izduživanje
grana uz pomoć skraćivanja i svođenja grane na
niži izbojak ili granu.
Treća skupina sorata, u koju se ubraja
hrvatska sorta Bistrica, odlikuje se uskim
kutovima grananja i uspravnim rastom koji
dovodi do stvaranja krošnje u čiju unutrašnjost
ne prodire dovoljno svjetla, Šljiva ima izraženu
dominaciju vrhova pa na njima često raste
nekoliko duljih mladica. Zbog toga su niži
dijelovi grana zasjenjeni. Rast i rodnost
premještaju se u vrhove grana koje se pod
teretom plodova povijaju te još jače zasjenjuju
donje dijelove krošnje. Sorte iz treće skupine
sklone su naizmjeničnoj rodnosti pa se u
godinama s obilnim rodom grane lome zbog
previše plodova. Rezidba obuhvaća ranu
izolaciju vrhova i obnovu rodnih izbojaka.
To se postiže svođenjem grana na niži
položeni jednogodišnji izbojak umjerene
bujnosti i skraćivanjem jednog dijela kratkih
jednogodišnjih izbojaka na najniži vegetativni
pup kako bi se iz njega razvio duži jednogodišnji
izbojak koji će u sljedećoj vegetaciji, iz svojih
postranih pupova, oblikovati kratke rodne šibe.
127
CIJEPLJE ITEI REZIDBA VOĆAKA

BRESKVA I NEKTARINA
B reskva (slika 182) potječe iz Kine gdjeje udomaćenajoš prije 2500 do 3000 godina.
Kineski pisani izvori spominju njezin uzgoj još u 10. stoljeću prije Krista. Postoji velik broj
sorata koje se razlikuju u načinu rasta i obilježjima plodova. Breskva iz Kine poznatim Putem
svile dolazi prvo u Perziju, a zatim u Grčku, te u Rim gdje Plinije spominje njezin uvoz iz
Grčke. Španjolski konkvistadori donose je u Sjevernu Ameriku gdje se izvrsno prilagodila pa
se može naći u divljem stanju. Do 19. stoljeća breskvaje proširena i u većem dijelu Južne
Amerike. ektarina (slike 183 i 184) se prvi put spominje u ranom 16. stoljeću, premda se
navodi da su je Kinezi uzgajali prije 2000 godina. Zbog sitnog ploda i slabe mogućnosti
čuvanja nema veće značenje sve do polovice 20. stoljeća kada zbog stvaranja sorata visoke
kakvoće doživljava procvat u Sjedinjenim Američkim Državama odakle se širi diljem svijeta.
Većina sorata breskve i nektarine su samooplodne. No, postoje i neke stranooplodne
sorte (npr. breskvaJ. H. Hale). Treba poznavati zahtjeve sorata prema sumi inaktivnih
temperatura kako se ne bi dogodilo da dođe do jačeg osipanja cvjetova, pogotovo ako se
planira uzgoj u području s blagim zimama.

Slika 183. - Plod nektarine.

128 ..
 BRESKVA I NEKTARINA

PODLOGE ZA BRESKVU I EKTARINU

Najčešća generativna podloga za breskvu i
nektarinu jest sjemenjak vinogradarske breskve na
kojem se ove voćke mogu uspješno uzgajati na
laganim i propusnim dima u kojima koncen tracija
fiziološki aktivnog vapna ne prelazi nekoliko
postotaka. U Francuskoj je iz populacije
vinogradarske breskve izdvojena generativna
podloga GF305 kojaje otpornija na fiziološki
aktivno vapno. Bujnijaje paje treba saditi u nešto
većem razmaku. a težim i vlažnim tlima breskva
se može uzgajati na generativnoj podlozi St.Julien
križanac 2. Od vegetativnih je podloga Slika 185. - Mješovita rodna šiba breskve.
preporučljiva podloga križanca badema i breskve
GF 677 koja podnosi veću količinu fiziološki
aktivnog vapna u du, ali je dosta bujna pa stablima
cijepljenim na ovoj podlozi treba osigurati više
prostora. Podloga Julijana GF 655-2 je za
20 - 30 % manje bujna. Postoje nove podloge
Jaspi i Fereley ali su one u Hrvatskoj slabo istražene.

UZGOJNI OBLICI ZA BRESKVU I

EKTARINU
Breskva i nektarina se mogu uzgajati u mnoštvu
uzgojnih oblika, ali se najčešće susreću vaza,
palmeta, i vretenasti grm. Vaza pridonosi
Slika 186. - Razmještaj rodnih pupova lijevo i
osvijedjenosti plodova koje je važno za stvaranje desno od vegetativnog pupa na mješovitoj
ujeclnačene crvene boje. No, potrebno jojje dosta rodnoj šibi breskve (snimljeno u fenofazi
prostora pa nije za male okućnice. Palmeta s kosim bubrenja pupova).
granama djeluje dekorativno, ali se teže održava.

RODNI IZBOJCI BRESKVE I NEKTARINE

Glavni rodni izbojci breskve i nektarine su
mješovite rodne šibe (slika 185). To su dugi
jeclnogodišnji izbojci koji na vrhu imaju
vegetativni pup, apostrance vegetativne i cvjetne
pupove (slika 186 i 187). Među pojedinim sortama
postoje razlike u smještaju cvjetnih pupova, pa
neke imaju više cvjetnih pupova pri vrhu izbojaka,
neke u njegovu srednjem dijelu, a neke u donjem
dijelu izbojaka. Velik broj vegetativnih i rodnih
pupova na mješovitoj rodnoj šibi omogućuje
dobru rodnost i veliku lisnu površinu potrebnu za
dobar rast plodova. Najčešći raspored pupova na
koljencu je dva cvjerna pupa koji se nalaze po Slika 187. - Razmještaj rodnih pupova lijevo i
jedan sa svake strane vegetativnog pupa (slika desno od vegetativnog pupa na mješovitoj rodnoj
187). Mješovi,te rodne šibe trebaju imati duljinu šibi breskve (snimljeno u fenofazi pune cvatnje).

]29
CijEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

najmanje 30 - 40 cm pa ih redovitom rezidbom i

gnojidbom treba održavati što duljima. Važno je
ne pretjerivati, jer će u suprotnome voćke
prebujno rasti te će imati više prijevremenih
izbojaka, što smanjuje rodnost.
Osim mješovitih rodnih šiba, breskva i
nektarina imaju i kratke rodne šibe (slika 188) i
svibanjske kitice (slike 189 i 190) koje imaju više
cvjetnih pupova nego vegetativnih pa ne mogu
dati plodove dobre kakvoće.

PREPORUKE ZA REZIDBU

Slika 188. - Kratka rodna šiba breskve u fenofazi
bubrenja pupova.
REZIDBA NA OBLIK
Breskva i nektarina odlikuju se jakim
početnim vegetativnim rastom pa e željeni
uzgojni oblik brzo oblikuje. Često se dogodi da
se na mladicama,još za vrijeme rasta, probude
vegetativni pupovi u pazušcima listova koji se
razvijaju u prijevremene mladice.
abavimo li dobre sadnice s prijevremenim
izbojcima i uzgajamo li ih u povoljnim uvjetima, za
oblikovanje vretenastog grma prije početka prve
vegetacije dovoljno je skratiti sve prijevremene
izbojke na dva vegetativna pupa. Sadnica se ne
skraćuje pa se krošnja brzo oblikuje i ranije ulazi u
rod. Međutim, ovo se može savjetovati samo
iskusnijim voćarima koji su sadili u jesen, a oni s
manje iskustva neka radije vretenasti grm oblikuju
na uobičajen način uz skraćivanje sadnice kako je
objašnjeno u njegovu opisu. Već u drugoj godini
nakon sadnje breskva i nektarina donose prve
plodove pa se prorjeđivanjem ostavlja samo
onoliko plodova koliko ih voćka može bez
pote škoća prehraniti.

Slika 189. - Svibanjska kitica breskve u fenofazi
bubrenja pupova.
REZIDBA NA ROD
Breskvi i nektarini potrebnaje redovita
rezidbajer rađaju na dugim jednogodišnjim
mješovitim rodnim šibama. Rezidbom u
mirovanju potrebno je prorijediti mješovite
rodne šibe, odstraniti sve preslabe i one koje
imaju puno prijevremenih izbojaka. Zatim se
preostale mješovite rodne šibe prorijede prema
kondiciji i bujnosti voćke. Sve e kratke rodne
šibe i svibanjske kitice rezidbom odstranjuju jer
ne daju plodove dobre kakvoće. U
kontinentalnim područjima cvjetovi češće
stradaju od proljetnog mraza pa je rezidbu

130

Slika 190. - Svibanjska kitica breskve pred početak cvatnje.
preporučljivo obavljati u fazi bubrenja pupova, a
u iznimno hladnim godinama i pred cvatnju
kako bi sejačina rezidbe mogla uskladiti sa
štetom od mraza. Srećom, gubitak cvietnih
pupova od 50 % bitno ne utječe na rodnost,
nego, upravo suprotno, prorjeđuje cvjetove pa su
plodovi krupniji. Ako mraz uništi više od 50 %
cvietova,potrebno je ostaviti veći broj mješovitih
rodnih šiba kako bi se nadoknadio gubitak.
U povoljnim uvjetima vegetativni rast breskve
i nektarine može se odvijati u dva ili čak tri
navrata u vegetaciji paje potrebna zelena
rezidba kojom se odbacuju sve mladice koje
rastu uspravno ili prema unutrašnjosti krošnje
BRESKVA I NEKTARINA
kako bi se smanjilo zasjenjivanje. Pravilo je da
grana ima oblik "riblje kosti". Tako svjetlo
dopire u unutrašnjost krošnje, plodovi dobivaju
boju i kakvoću i smanjenaje pojava bolesti.
Preporučljivo je odmah nakon berbe kasnih
sorata odstraniti sve izbojke koji su donijeli rod
kako bi se asirnilati usmjerili u mladice koje će
donijeti rod u sljedećoj vegetaciji. Stabla na
kojima je provedena redovita ljetna rezidba
treba manje rezati u mirovanju. Režu li se deblje
grane, rane se obvezno moraju zaštititi
voćarskim voskom ili drugim pripravkom za
premazivanje rana kako bi se spriječila pojava
smolotočine i truleži.
131
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

MARELICA
M arelica (slika 191) se uzgajala u Kini
još prije 4000 godina. U
Turkmenistanu, Mandžuriji i Kini još i
danas se može naći u divljem stanju.
Aleksandar Veliki našao je marelice u
Armeniji, odakle ih prvo donosi u Grčku
pod nazivom armenske jabuke. Početkom
razdoblja nakon Krista marelica iz Grčke
dolazi u Rim odakle se širi u druge dijelove
Europe. U pradomovini marelice
prirodnom je selekcijom nastao velik broj
sorata, od onih koje se odlikuju velikom
količinom šećera pogodnih za sušenje pa do Slika 191. _ Plodovi marelice.
onih iz čijih se sjemenaka izdvajalo ulje. Za
uzgoj marelice treba pomnjivo birati tlo i klimu. U kontinentalnimjuje krajevima dobro
posaditi uza zid ili kuću koji će je štititi od sjevernih vjetrova. Važno je da u rano proljeće
nema velikih promjena temperature zraka koja, na žalost, može povećati mogućnost pojave
apopleksije ili padavice. Bolest počinje naglim su šenjern jedne ili više grana, da bi na kraju
propalo čitavo stablo. Postoje samooplodne i stranooplodne sorte marelice pa je za
stranooplodne potreban odgovarajući oprašivač.

PODLOGE ZA MARELICU
Još uvijek nema zadovoljavajuće podloge za
marelicu, što dovodi do teškoća u uzgoju i širenju
ove atraktivne voćke. Hrvatskoj se rnarelica
još uvijek najviše cijepi na sjemenjak džanarike.
Ta e podloga odlikuje velikom genetskom
raznovrsnošću i nije dovoljno podudarna s
marelicorn koja zbog toga često strada od
padavice. Stoga ju je bolje cijepiti na ~emenjake
šljiva bijelogploda na većoj visini od tla (80 do čak
100 cm) jer se pokazalo da manje strada od
padavice (slika 192). Sjernenjak badema također se
može rabiti za sušna tla bogata fiziološki aktivnim
vapnom, no zbog slabije podudarnosti marelice i
badema obvezno se mora rabiti sorta rnarelice
Luizet kao među podloga. U Francuskoj se za
marelicu rabe sjemenjaci sorte šljive Zeleni Ringlo,
no ima poteškoća s podudarnošću, Zanimljiva
podloga je INRA Marianna 8.1. Sjedinjenim
Američkim Državama marelica se dosta cijepi i
na vinogradarsku breskuu, ali s njome sve sorte Slika 192. - Visoko cijepljene sadnice marelice li
marelice nisu podudarne. trapu.

132
 MARELICA

UZGOJNI OBLICI ZA MARELICU

Za dobijanje aromatičnih plodova dobre
kakvoćepotrebno je što bolje osvjetljenje
krošnje paje vaza dobar izbor na većim
okućnicama. Za manje okućnice preporučljiv je
vretenasti grm.

RODNI IZBOJCI MARELICE

Rodni izbojci marelice slični su rodnim
izbojcima šljive, breskve i nektarine. o, svi dulji
jednogodišnji izbojci (mješovite rodne šibe)
nisu uvijek rodni (slike 193 i 194) kao na breskvi
i nektarini, nego jedan dio njih ima samo
vegetativne pupove. Na mješovitim se rodnim
šibama prvo otvaraju cvjetovi iz pupova
smještenih na donjem dijelu izbojka, a zatim oni
iz srednjeg i gornjeg dijela. Zbog toga je bolje
Slika 194. - Cvjetni i vegetativni pupovi na
mješovitoj rodnoj šibi marelice.
da voćka ima dulje mješovite rodne šibe jer će
cvatnja dulje trajati i kasnije završiti paje veća
vierojatnost da će neki cvjetovi izbjeći proljetni
mraz. Marelica stvara i dosta kratkih rodnih šiba
(slika 19S), a mogu se naći i svibanjske kitice
(slika 196) koje nisu dugovjećne kao na trešnji.

Slika 193. - Mješovite rodne šibe marelice.

133
CIJEPLJE!\~E I REZIDBA VOĆAKA
Slika 195. - Kratka rodna šiba marelice.
Slika 196. - Svibanjska kitica marelice u punoj cvatnji.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Marelica se ne odlikuje
brzim početnim rastom kao
breskva. Pravodobnim
povijanjem mladica treba
izbjeći oštre kutove grananja
kako se u račvama grana ne bi
zadržavala voda i stvarala
trulež. Širi kutovi grananja
omogućuju bolju osvijetljenost
krošnje, a i pridonose dobroj
134
kakvoći plodova. Rezidbu treba
obavljati što kasnije u proljeće
kako bi se odgodilo kretanje
vegetacije i smanjila opasnost
od pojave padavice. Pinciranju
mladica u početku rasta radi
izolacije vrhova i zaustavljanja
rasta nepoželjnih mladica u
prvim godinama treba dati
prednost u odnosu na rezidbu
koja ima samo dopunsku
ulogu. Čestaje pojava jakih
vodopija koje treba odstraniti u
početku rasta. Ponekad se one
mogu uporabiti za
popunjavanje praznih dijelova
krošnje ako se na vrijeme
poviju. Koliko god je moguće,
krošnje treba oblikovati
povijanjem i pinciranjem
mladica u vegetaciji kako bi se
smanjila opasnost od padavice.
REZIDBA NA ROD
Rezidba marelice u rodu
mora se redovito obavljati
želimo li dobiti više plodova
dobre kakvoće. Također je
važno potaknuti dobar
vegetativni rast kako bi voćka
stvorila što više duljih mješovitih
rodnih šiba koje imaju dulje
razdoblje cvatnje pa lakše
izbjegavaju proljetne mrazove.
Ako nema dovoljno mješovitih
rodnih šiba, rezidbom u
mirovanju za rod ostavlja se
jedan dio kratkih rodnih šiba,
premda su plodovi koji se
zameću iz njihovih cvjetova
sitniji i lošije kakvoće. Svibanjske
kitice imaju najslabiju rodnost
pa se mogu odstraniti. Sve veće
rane obvezno treba zaštititi
voćarskim voskom ili drugim
pripravkom za premazivanje
rana kako bi se spriječila pojava
smolotočine i truleži te smanjila
mogućnost pojave padavice. U
vegetaciji, (obično u svibnju)
ljetnom rezidbom treba
odstraniti sve vodopije, a osobito
one koje izrastaju na vrhovima
grana. Ljetnu rezidbu treba
ponoviti još koji put u vegetaciji
na bujnim stablima koja rastu na
plodnom tlu i imaju dovoljno
vode kako bi voćka zametnula
više cvietnih pupova. Tako će
rezidba u mirovanju izostati, što
je i najbolje rješenje zbog
opasnosti od padavice.
 TREŠNJA

TRESN]A
T rešnja (slika 197) je rasprostranjena u
listopadnim šumama zapadne Azije i
srednje ijužne Europe. Teofrast ostavlja
prve zapise o njezinu uzgoju, a Plinije stariji
u starom Rimu opisuje deset sorata.
Međutim, i znatno prije, čovjek je
uporabljivao njezine plodove. Tako su u
iskopinama naselja iz mlađeg kamenog
doba u Švicarskoj i Italiji pronađene koštice
trešnje. U 17. stoljeću dospijeva u Sjevernu
Ameriku. Izuzetno je prilagodljiva, pa je
nalazimo čak na 61. stupnju zemljopisne
širine. Drvo trešnje je cijenjeno u drvnoj
industriji zbog lijepe teksture pa se
uporabljuje za izradu fina namještaja.
Dugo su za trešnju postojale samo bujne
vegetativne podloge što je ograničavalo
suvremen uzgoj, a uzgoj na malim
okućnicama činilo nemogućim. Srećom,
danas se, zbog stvaranja slabo bujnih Slika 197. - Plodovi trešnje.
podloga, trešnja može uzgajati i na maloj
okućnici u obliku vretenastoga grma. Zajedno sa selekcijom podloga, stvarane su i sve bolje
sorte, pa ih ima i samooplodnih. Produžena im je i sezona dozrijevanja, što je sve zajedno
donijelo pravu revoluciju u uzgoju trešnje. Za uzgoj stranooplodnih sorata potrebnaje
sorta oprašivač koja mora biti pomnjivo oodabranajer je oplodnja moguća samo između
točno odabranih sora ta. Premda se neke sorte (Compact Stella ) smatraju univerzalnim
oprašivačima, mogu se uporabiti samo za sorte koje istodobno cvatu.

PODLOGE ZA TREŠNjU više vegetativnih podloga za trešnju od kojih se

Do prije dvadesetak godina za trešnju nije
bilovećegizbora podloga. ajčešće se cijepila
na sjemenjak divlje trešnje, a na suhim tlima s
dostafiziološkiaktivnog vapna uporabljivala se
rašeljka. Od rašeljke je oplemenjivačkim radom
stvorenapodloga St. Lucia. U istraživačkoj
staniciEast Malling u Engleskoj 1940. godine od
sjemenjaka divlje trešnje izdvojenaje vegetativna
podloga F 12/1. Godine 1977. nastaje podloga
Colt kojaje međuvrsni križanac trešnje i Prunus
pseudocerasus. Kako su obje podloge još uvijek
prebujne za sadnju na manje razmake,
oplemenjivačkirad je nastavljen. Danas postoji
ističu slabo bujna Giesela 5, Ma X Ma 14 i druge.
UZGOjNI OBLICI ZA TREŠNjU
Trešnja prirodno oblikuje etažnu piramidu
paje ovaj uzgojni oblik najpogodniji kada se
trešnja uzgaja na bujnim podlogama. Želi li se
izbjećijače zasjenjivanje donjih dijelova krošnje,
etažna se piramida može zamijeniti
popravljenom piramidom.
Zbog slabo bujnih podloga za trešnju, kao što
je podloga Giesela 5, i na manjoj se okućnici može
uzgajativišesorata. Najpogodniji uzgojni oblikjest
vretenasti grm. Postoje i neki složenijiuzgojni

135
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 198. - Svibanjska kitica

trešnje u fenofazi bubrenja
pupova.

oblici za koje je obvezna

arma tura od stupova i žice te
nisu pogodni za uzgoj na
okućnici.

RODNI IZBOJCI TREŠNJE

Trešnja ima samo dvije vrste
rodnih izbojaka: svibanjske
kitice (slike 198 i 199) i
jednogodišnje rodne izbojke
(slike 200 i 201). Glavnin u
rodnih izbojaka čine svibanjske
kitice. To su kratki izbojci na
čijem se vrhu nalazi jedan
vegetativni pup iz kojeg se
oblikuje svibanjska kitica za
sljedeću vegetaciju. Ispod
vegetativnoga pupa nalazi se
vijenac od tri do 8 cvatnih
pupova, ovisno o kondiciji
voćke i uvjetima uzgoja.
Svibanjska kitica trešnje živi i
do dvanaest godina. Cvatni
pupovi nalaze se i na donjem
dijelu dužih jednogodišnjih
izbojaka, ali na njima se nalazi
manji dio priroda.

PREPORUKE ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK
Trešnja se odlikuje
izraženom dominacijom vrha pa
se nakon skraćivanja sadnice
razvije nekoliko jakih izbojaka
na vrhu sadnice, a oni ispod
ostaju kratki. U drugoj godini iz
njihovih vegetativnih pupova
izrastu jače mladice. Zbog toga
treba izolirati vrh sadnice, a u
kasnijim godinama i vrhove
osnovnih grana kako bi se voćke

Slika 199. - Svibanjska kitica

trešnje u punoj cvatnji.

136
 TREŠNJA

Slika 200. - Rodni pupovi trešnje u osnovi

izbojaka (fenofaza bubrenja pupova).

Slika 201. (sredina) - Rodni pupovi trešnje u

osnovi izbojaka (fenofaza pune cvatnje).

dobro razgranale. Trešnja, kao ni druge koštičave

voćke, ne podnosi dobro rezidbu u mirovanju pa
se ona odgađa do fenofaze bubrenja pupova ili do
pred cvatnju kako bi nastale rane što prije
zacijelile. Nakon rezidbe obvezno treba premazati
rane voćarskim voskom ili drugim pripravkom za
premazivanje rana. Rezidba se većim dijelom
obavlja u vegetaciji kada se u početku rasta
pinciraju ili potpuno uklanjanju nepoželjne
mladice. To se posebice odnosi na one koje rastu
okomito duž osnovnih grana i one koje rastu
prema unutrašnjosti krošnje jer je jako zasjenjuju.
Za oblikovanje vretenastoga grma važno je
pravodobno poviti mladice koje će kasnije biti
osnovne grane (slika 202). Pinciranje je bolje,
nego odstranjivanje mladica,jer se na pinciranim
mladicama zameću rodni pupovi čiji će cvjetovi u
sljedećoj godini donijeti prve plodove. To je
posebice izraženo na nekim slabo bujnim
podlogama kao što je Giesela 5 pa će u drugoj
godini obvezno trebati odstraniti znatan dio
cvjetova kako bi voćka zadržala potreban
vegetativni rast za oblikovanje krošnje.

REZIDBA NA ROD
Kad trešnja postigne punu rodnost, njezina
se vegetativna aktivnost smanji paje potrebna
slabija rezidba. Svibanjske kitice traju i do
dvanaest godina i same se obnavaljaju zbog
velike lisne površine. Zato je rezidba trešanja u
punom rodu relativno jednostavna i obuhvaća
izolaciju vrhova i odstranjivanje grana koje
zasjenjuju krošnju. Ako se voćke uzgajaju na
bujnim podlogama u obliku etažne ili
popravljene piramide, redovita rezidba u rodu
nije potrebna. Povremeno treba odstraniti
granu koja uzrokuje prejako zasjenjivanje.
Vretenasti grmovi na slabo bujnim podlogama
traže redovitu rezidbu kako bi zadržali pravilan
oblik krošnje i dobru kakvoću plodova.

Slika 202. - Izolacija produljnice provodnice i

povijanje mladica uz pomoć kvačica za rublje
radi oblikovanja vretenastoga grma trešnje.

137
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

VISNJA
P rvi su zapisi o uzgoju višanja stari oko
4000 godina i potječu iz Kine. Međutim,
to su bile druge vrste višanja. Plinije Stariji
navodi daje Lucije Luculus donio višnju
(slika 203) iz crnomorskog područja u Rim
69. godine prije Krista. Latinski naziv vrste
potječe od luke Cerasos (današnji Giresun u
Turskoj). Višnja se iz starog Rima širi u
druge dijelove Europe, ali se u srednjem
vijeku uzgoj gasi. Ponovo oživljava u 16.
stoljeću, paje stotinjak godina kasnije
opisano dvadesetak sorata. Znatnije
obogaćivanje sortimenta događa se u 18. i
19. stoljeću. Za razliku od trešnje, višnja se
uzgaja uglavnom za preradu u kompote,
likere i druge prerađevine. U Hrvatskoj se Slika 203. _ Plodovi višnje.
uzgaja posebna vrsta višnje - višnja maraska
oko koje još traju rasprave o tome radi li se o posebnoj vrsti ili samo podvrsti obične višnje.
No,jedno je sigurno: kakvoća njezina plodaje izuzetna, a liker Marascino, koji se pravi od
njezina ploda, nadaleko je poznat. Gotovo su sve sorte višnje samooplodne pa će dobro
roditi posadi li se jedno stablo. Sorta Montmorency je stranooplodna, a sorta Meteor rani
djelomično samooplodna pa obje trebaju oprašivače da bi dale dobar prirod.

PODLOGE ZA VIŠNJU UZGOjNI OBLICI ZA VIŠ ITU

Trešnja nije dobra podloga za višnju zbog
slabe podudarnosti. Zanimljivoje da se na višnju
bez većih poteškoća može cijepiti trešnja. Za
suha je tla pogodna generativna podloga
rašeljka, ali sorta Ostheimer s njome nema
dovoljno dobru podudarnost. Za uzgoj na težim
tlima višnja se može cijepiti na sjemenjake
plemenitih sorata višnje.
Od vegetativnihje podloga pogodna
St. Lucia 64 kojaje izdvojena iz populacije
rašeljke. U tijeku su pokusi s drugim
vegetativnim podlogama koje se inače rabe
za trešnju.Jedna od njihje i slabo bujna
podloga Giesela 5 na kojoj višnja postiže
veličinu stabla prikladnu za uzgoj u obliku
vretenastoga grma na manjoj okućnici. Ne
postoje pouzdana dugogodišnja iskustvas tim
podlogama za višnju pa je teško dati ocjenu
prikladnosti za uzgoj.
Višnju se može uzgajati u obliku popravljene
piramide i vaze. a slabo bujnoj podlozi
može se uzgajati i u obliku vretenastog pa
čak i vitkog vretenastog grma. Ovajje uzgojni
oblik prihvatljiv za ambicioznije amaterske
voćare koji su svladalivještinu njegova
održavanja.
RODNI IZBOjCI VIŠNJE
Rodni su izbojci višnjejednogodišnji
izbojci umjerene duljine (20 - 30 cm)
(slika 204) i svibanjske kitice (slika 205).
ajednogodišnjim izbojcima gotovo su svi
postrani pupovi rodni (cvatni pupovi), ana
vrhu se nalazi vegetativni pup. Svibanjske
su kitice istovjetne trešnjinima. Dulji su
jednogodišnji izbojci nerodni ili zameću
manji broj cvatnih pupova.

138
 VIŠNJA

PREPORUKE ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK
Snagaje vegetativnog rasta višnje u prvim
godinama nakon sadnje dobra. Zbog toga se
uzgojni oblik relativno brzo oblikuje. Važno je
osigurati što povoljnije uvjete za vegetativni rast
da se se postrani pupovi jednogodišnjih izbojaka
ne bi pretvorili u cvatne, što dovodi do
prevelikog izduživanja i ogolivanja grana.
Dominacija vrhaje izražena paje pravodobna
izolacija vrhova važna za dobro obrastanje grana
i sprječavanje zasjenivanja. Prednost treba dati
rezidbi u vegetaciji. To posebice vrijedi za uzgoj
u obliku vretenastoga grma.

Slika 204. - Rodni izbojak višnje u početku REZIDBA NA ROD

vegetacije s cvatnim pupovima sa strane i samo Sorte Montmorency i Richmorensy uglavnom
jednim vegetativnim pupom na vrhu. rađaju na svibanjskim kiticama. Kod njih se
rezidba svodi na prorjeđivanje suvišnih izbojaka
i skraćivanje izrođenih grana na mladicu koja
raste bliže osnovi kako bi se rodnost zadržala po
čitavom volumenu krošnje. Ipak, većina sorata
višanja uglavnom rađa na umjereno bujnim
jednogodišnjim izbojcima gdje su gotovo svi
postrani pupovi rodni. Ovi se izbojci objese pod
težinom ploda pa čitava voćka poprima izgled
"žalosne vrbe" (slika 206). Stoga nakon berbe
treba odstraniti izrođene izbojke do prve
umjereno bujne mladice koja se nalazi ispod
njih. Tako će u unutrašnjost krošnje doprijeti
više svjetla, što poboljšava zametanje rodnih
pupova i sprječava izduživanje grana izvan
zadanog volumena krošnje.

Slika 206. - Izduživanje i ogolivanje grana višnje

Slika205. - Svibanjska kitica višnje u početku zbog nepostojanja vegetativnih pupova na nižim
vegetacije. dijelovima izbojka.

139
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

MALINA
P rvi dokazi o uporabi maline (slika 207)
za hranu potječu još iz kamenog i
brončanog doba. U 1. stoljeću nakon Krista
Plinije je opisao postojanje maline u
planinama Ida u srednjoj Aziji, pa otuda
potječe i njezin botanički naziv. U staroj
Grčkoj i Rimu malina se rabila kao ljekovita
biljka. U zapadnoj Europi počinje se
uzgajati tek u 16. stoljeću, stotinjak godina
kasnije dolazi u Sjevernu Ameriku, a tek se
u 19. stoljeću uzgoj maline širi u Rusiji,
vjerojatno zato što se mogla naći u velikoj
količini u prirodi. Europska malina može se
naći u divljem stanju sve do Skandinavije na
70. stupnju sjeverne zemljopisne širine.
Slika 207. - Plodovi maline.
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća opisan je
veći broj sorata. Premdaje malina samooplodna, bolje rađa ako se oprašuje polenom druge
sorte. Da bi plodovi bili krupni, neophodno je oprašivanje pčelama.

PODLOGE ZA MALINU
Malina se uzgaja na vlastitom korijenu pa
podloge ne postoje.

UZGOJ I OBLICI ZA MALI U

Malinaje polugrm i jednostavno se uzgaja.
Prije sadnje postavlja se armatura od stupova i
žice na koju će se privezati jednogodišnji izbojci
koji donose rod. Umjesto stupova i žice moguće
je i više izbojaka privezati zajedan kolac, ali to
nije praktično jer je teško brati plodove i zaštititi
biljke od bolesti ištetočina.

RODNI IZBOJCI MALI E

Postoje dvije skupine sorata: ljetne sorte i
jesenske sorte. Ljetne sorte nazivaju se i
jednorodnimajer rađaju na mladicama izraslim iz
mješovitih rodnih pupova mještenih postrance
najednogodišnjim šibama (slike 208 i 209). Čim
plodovi dozriju, izbojak na kojem su se nalazili
počinje se sušiti. Rod u sljedećoj godini donijet će
novi jednogodišnji izbojci koji rastu iz tla.
Slika 208. - Mješoviti rodni pupovi maline.
Jesenske sorte (Autumn Bliss i sl.) često se
nazivaju stalnorađajućimajer imaju plodove
cijelo ljeto. Prvi se plodovi zameću na vrhu
mladica koje izrastaju iz tla, a dozrijevaju u

140

kasno ljeto. U sljedećoj godini
jednogodišnji izbojci već
početkom ljeta ponovo donose
rod na mladicama koje su
izrasle iz mješovitih pupova
kao i na ljetnim sortama, a
zatim se osuše. Zbog toga se
jesenske sorte nazivaju i
dvorodnim sortama.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
U proljeće prije kretanja
vegetacije treba skratiti sadnice
na tri do četiri pupa iznad
razine tla i pustiti da se
razvijaju sve mladice.
REZIDBA NA ROD
Rezidba maline na rod
počinje u drugoj godini i
jednostavna je. U ljetnih sorata
sve izbojke na kojima su bili
plodovi treba odstraniti do
razine tla odmah nakon berbe.
U proljeće prije kretanja
vege tacije jednogodišnje izbojke
treba prorijediti, ovisno o
bujnosti sorte i uvjetima uzgoja,
tako da na jedan metar duljine
reda ostane 6 - 8 izbojaka.
MALINA
Slika 209. - Rodni izbojak
maline.
Jednogodišnje izbojke treba
skratiti na visinu 80 - 120 cm,
ovisno o plodonosti tla i
mogućnosti natapanja. Ako se
izbojci jače skrate, plodovi će biti
krupniji, ali prirod se može
smanjiti. Kod slabijeg skraćivanja
rodnost se biljke povećava, a
krupnoća se plodova smanjuje.
U jesenskih sorata nakon
berbe prvih plodova treba
odstraniti dio mladice koji je
donio rod, a dogodine
odstraniti cijeli izbojak nakon
berbe kao i u ljetnih sorata.
Ako je potrebno,jednogodišnji
izbojci se prorjeđuju.
141
CI]EPLJE ~E I REZIDBA VOĆAKA

KUPINA
K ao i malina, kupina (slika 210) se
značajnije počinje širiti u Europi od
16. stoljeća. U Sjedinjenim Američkim
Državama razvio se uzgoj kupine krajem
19. stoljeća. Uz izvornu vrstu R. fruticosus,
u stvaranju današnjih sorata kupine
sudjelovale su mnoge druge vrste, tako da
su one većinom međuvrsni križanci. Danas
postoje sorte bez trnja paje berba znatno
olakšana. Među sortama kupine ima
samooplodnih, djelomično samooplodnih, i
stranooplodnih. Sorte koje se mogu naći u
Slika 210. - Plodovi kupine.
Hrvatskoj uglavnom su samooplodne.
Međutim, i njihovaje rodnost i krupno ća plodova bolja ako se oprašivanje obavi polenom
neke druge sorte.

PODLOGE ZA KUPI U
Kupina se uzgaja na vlastitom korijenu pa
podloge ne postoje.

UZGOJNI OBLICI ZAKUPINU

Kupina se uzgaja uz armaturu od stupova i
žice kao malina. Važnoje da su izbojci dobro
raspoređeni kako bi lišće imalo dovoljno svjetla,
a plodovi imali dobar okus.

ROD I IZBOJCI KUPINE

Kupina rađa jednako kao i ljetne sorte
malina, jedino se njezine mladice razgranjavaju
u prvoj godini, pa se rodni pupovi nalaze
postrance na prijevremenim izbojcima (slika
211). Rodni pup je mješovit i iz njega izrasta
mladica koja na vrhu nosi cvat (slika 212).
Nakon što plodovi dozru, cijeli se izbojak osuši.

PREPORUKE ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK
Slika 211. - Rodni izbojci kupine s
Prijevremene se mladice skraćuju na dva do prijevremenim izbojcima skraćenim na
četiri lista kada narastu 30 - 40 cm (slika 211). dvadesetak cm.

142
 KUPINA

Slika 212. - Cvat kupine.

Po potrebi se ovaj postupak

ponavlja više puta. Kada glavna
mladica preraste visinu
armature, skrati se do visine
zadnje žice. Prijevremeni
izbojci mogu se skratiti i u
proljeće ako to nije
napravljeno u vegetaciji. U
drugoj godini treba ostaviti
samo tri najjača dobro
razgranata izbojka, a ostale
odstraniti da biljka ojača.
Rodne izbojke treba privezati
za armaturu kako se ne bi
slomili, a također i mladice
tijekom rasta.

REZIDBA NA ROD
Rezidba na rod ne razlikuje
se od rezidbe na oblik, samo
što se ostavlja i do 6 izbojaka
po jednom metru duljine reda.
Broj ostavljenih izbojaka ovisi o
kondiciji biljke i uvjetima rasta
(slika 213), pa ih u lošim
uvjetima može biti manje, a u
povoljnim više. Važno je da svi
ostavljeni izbojci imaju
dovoljno mjesta na armaturi, a
predvidjeti treba mjesto za
nove mladice koje izrastaju iz
tla jer će one nositi rod u
sljedećoj vegetaciji.

Slika 213. - Uzgoj kupine.

143
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

CRNI I CRVENI RIBIZ

C rni i crveni ribiz rastu samoniklo u Europi te sjevernoj i srednjoj Aziji. Plodovi se crnog
ribiza (slika 214) zbog posebnog mirisa manje troše svježi. Uglavnom se od njih spravljaju
izvrsne prerađevine. Sadrže mnogo vitamina C i drugih vrijednih tvari. Crveni ribiz (slika
215) nema neugodan miris pa sejede svjež i ima izvrstan osviežujući okus jer sadrži mnogo
voćnih kiselina. Plodove mogu jesti i dijabetičari, što ribiz čini cijenjenim voćem. Početkom
16. stoljeća opisuje se njegova ljekovitost, a tek se kasnije o njemu govori kao ovoću.
Ozbiljniji oplemenjivački rad započinje tek u 19. stoljeću, a uzgoj na većim površinama tek
početkom prošlog stoljeća. Velik broj sorata crnog ribizaje samooplodan, premdaje prirod i
kakvoća plodova bolja ako polen donesu pčele s drugih sorata. Crveni ribiz je samooplodan.
Klimatski uvjeti mogu utjecati na stupanj samooplodnje paje bolje posaditi barem dvije sorte
koje istodobno cvatu kako bi sigurnije došlo do zametanja plodova.

Slika 214. - Plodovi crnog ribiza.

Slika 215. - Plodovi crvenog ribiza.

Crtež 38. - Uzgoj ribiza u obliku grma.

PODLOGE ZA RIBIZ
Ribizi se uglavnom uzgajaju na vlastitom
korijenu. Kako bi se olakšala berba i poboljšala
ukrasna vrijednost, mogu se cijepiti na zlatni
ribi: i uzgojiti kao stabalce. Cijepljeni ribiz živi
kraće i slabije rađa od onog uzgojenog na
vlastitom korijenu.
UZGOJNI OBLICI ZA RIBIZ
Ribiz se najčešće uzgaja kao grm na vlastitom
korijenu (slika 216, crtež 38). Želi li se poboljšati
njegova ukrasna vrijednost i ujedno olakšati
berba, može se cijepiti na zlatni ribiz na visinu
od 30 do 120 cm i uzgojiti kao stabalce s
krošnjom od četiri do 5 dvogodišnjih i
trogodišnjih grana, uz dva jednogodišnja izbojka
za zamjenu izrađenih četverogodišnjih grana.

144

Kod uzgoja u obliku stabalca važno je biljku
poduprijeti čvrstim kolcem kako se na
cijepljenom mjestu ne bi slomila.
Crvene je ribize moguće uzgojiti u obliku
kordonaca, ali onda traže više njege.
ROD I IZBOJCI RIBI ZA
Crniribiz rađa na dugim jednogodišnjim
izbojcima koji izrastaju iz dvogodišnjih ili starijih
grana. Rodni su čak i jednogodišnji izbojci koji
izrastaju iz korijenova vrata. Rodni su pupovi
mješoviti i nalaze se na gornjem dijelu izbojka.
Jednogodišnji izbojci izrasli iz grana starijih od
tri godine su manje rodni.
Za razliku od crnog ribiza, crveni ribiz rađa na
kraćimjednogodišnjim izbojcima koji izrastaju iz
dvogodišnjih i trogodišnjih grana. Dulji
jednogodišnji izbojci koji rastu iz korijenova vrata
imaju malo plodova ili su potpuno nerodni.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Kod uzgoja na vlastitom korijenu nakon sadnje
skraćuju se sviizbojci na dva - tri pupa kako bi se
potaknuo rast jakih mladica koje će biti osnova
grma. Ribiz rano kreće s vegetacijom pa je rezidba
u mirovanju ranija nego na drugim voćkama.
Dobro oblikovan grm treba imati od 8 do 10
dobro razvijenih dvogodišnjih i trogodišnjih
CRNI I CRVENI RIBlZ
Slika 216. - Grmovi crvenog ribiza.
grana. Također treba uzgojiti i tri do četiri dulja
jednogodišnja izbojka izrasla iz korijenova vrata za
zamjenu izrođenih starijih grana.
Uzgoj u obliku stabla ne razlikuje se bitno od
uzgoja u obliku grma, jedino je rast stablašice
slabiji pa je ponekad potrebna jača rezidba,
osobito za crni ribiz. Važno je napomenuti da se za
uzgoj u obliku stabla u krošnji ostavlja najviše 5 - 6
grana uz dvajednogodišnja izbojka za zamjenu.
Na kordoncima crvenog ribiza, uz rezidbu u
mirovanju, počevši od treće vegetacije, treba
primjenjivati i redovitu ljetnu rezidbu kojom se
održava uzgojni oblik i stvaraju rodni čvorovi.
Ako voćke nisu dovoljno razvijene, ljetna se
rezidba odgađa za sljedeću godinu. Svi se izbojci
iz središnje osi krodonca u proljeće skraćuju do
polovice. Kada iz njih izrastu mladice, u fazi
kada imaju oko 8 dobro razvijenih listova
skraćuju se na 5 listova. Zatim se obavlja
redovito pinciranje izraslih mladica. U sljedećoj
godini nakon berbe odstranjuju se svi izbojci
koji su donijeli rod. a rodnom se čvoru
ostavljaju samo umjereno bujnijednogodišnji
izbojci, jači se odstranjuju. Nakon nekog
vremena treba obnoviti rodni čvor.
REZIDBA NA ROD
Rezidba ribiza uzgojenog u obliku grma
obuhvaća redovito odstranjivanje četverogodišnjih
ili starijih grana u razdoblju mirovanja. Nakon
berbe mogu se odstraniti i trogodišnje grane, što
je bolje, jer mladi izbojci imaju više svietlosti i
hraniva. Istodobno se mogu odstraniti i
prekomjerne mladice koje ne trebaju za zamjenu
izrođenih grana. Tada rezidba u mirovanju gotovo
da i nije potrebna ili će ona biti minimalna. Važno
je otvoriti sredinu grma kako bi u njegovu
unutrašnjost prodrlo što više svjetla.
Rezidba stablašice ne razlikuje se bitno od
rezidbe grma,jedino se novi izbojci za obnovu
krošnje uzgajaju iz osnove krošnje umjesto iz
korijen ova vrata.
Kod kordonaca crvenog ribiza obavlja se
redovita rezidba u mirovanju i u vegetaciji kao
što je to opisano za rezidbu na oblik. Postupno
će doći do prevelikog razgranjavanja rodnih
čvorova pa ih rezidbom u razdoblju mirovanja
treba prorijediti kako bi se obnovili.
145
CIJEPLJE [JE I REZIDBA

OGROZD
zgojogrozda (crtež 39) zabilježen je tek u Il.stoljeću u Rusiji,
U a kasnije se širi u zapadnu Europu. U 16. se stoljeću uzgaja u
mnogobrojnim samostanima, a u Sjevernu Ameriku dolazi tek u 17.
stoljeću. Njegovo značajnije širenje počinje tek u 19. stoljeću kada
nastaju mnogobrojne sorte. U Velikojje Britaniji uzgoj ogrozda u to
vrijeme bio iznimno popularan te su postojali mnogi klubovi čiji su
članovi priređivali natjecanja u veličini plodova koji su ponekad
dosezali veličinu jajeta. Zbog mogućnosti da se od plodova napravi
voćno vino, ogrozd se nazivao i "vinovom lozom sjeverne Europe".
Samooplodan je pa je dovoljno imati samo jednu biljku na kojoj se
može dobiti mnoštvo ukusnih plodova.
a žalost, ogrozd stradava od američke pepelnice koja je
unesena iz Sjedinjenih Američkih Država početkom prošlog
stoljeća. Američke vrste i sorte dobivene od njih su otporne, no
europske sorte stradavaju pa ih treba pravodobno zaštititi, a
zražene mladice odstraniti čim se uoči pepaljasta prevlaka. Bolest
napada i plodove koji se raspuknu i propadnu.
Crtež 39. - Rod~i izboj~k ogrozda s plodovima.

PODLOGE ZA OGROZD PREPORUKE ZA REZIDBU

Jednako kao i ribizi i ogrozd se može cijepiti
na zlatni ribiz ako se želi uzgojiti stabalce. Ipak,
zbog boljeg rasta i rodnosti bolje ga je uzgajati u
obliku grma na vlastitom korijenu.
Rezidba se ogrozda bitno ne razlikuje od
rezidbe crnog ribiza, premda postoje neke
posebnosti kojih se treba pridržavati.
REZIDBA NA OBLIK

UZGOJNI OBLICI ZA OGROZD Za uzgoj u obliku grma prilikom sadnje treba

Ogrozd se može uzgajati u obliku grma na
vlastitom korijenu kao i ribiz (crtež 38, str. 144),
"te u obliku stabalca cijepljen na podlogu zlatnog
ribiza. Tada ga je moguće oblikovati i u različite
tipove kordonaca. Cijepljeni ogrozd treba
privezati uz čvrst kolac kako ne bi došlo do
lomljenja na cijepljenom mjestu.
RODNI IZBOJCI OGROZDA
Ogrozd najviše rađa na dugim
jednogodišnjim izbojcima koji izrastaju iz
korijenova vrata ili se nalaze na dvogodišnjim i
starijim granama. Rodne su i kraće šibe na
višegodišnjim granama. Rodni su pupovi
smješteni postrance na rodnom izbojku.
skratiti sve izbojke na tri ili četiri pupa kako bi
se potaknuo rast jakih mladica. Zbog jačeg rasta
grm ogrozda može imati i do 9 osnovnih grana
uz najmanje dva do tri jednogodišnja izbojka
koji će poslužiti za zamjenu izrođenih
četverogodišnjih grana.
REZIDBA NA ROD
Razgranjavanje ogrozdaje jače od
razgranjavanja ribiza paje potrebno više
pozornosti posvetiti rezidbi i pravodobnom
uklanjanju izrođenih četverogodišnjih i
petogodišnjih grana kako bi grm imao više
svjetlosti. Ako je grm pregust, treba neke
trogodišnje grane skratiti na niži jednogodišnji
izbojak, bez obzira na smanjenje rodnosti.

146
 BOROVNlCA

BOROVNICA
P ostoji više vrsta borovnica, a najvažnije su
obična ili europska borovnica, pitoma ili
američka borovnica i zečja borovnica. Obična
borovnica raste u većem dijelu Europe u
divljem stanju. Bilaje cijenjeno samoniklo
voće koje se skupljalo i bilo hrana i izvor
prihoda mnogim obiteljima. Pitoma ili
američka borovnica podrijetlom je iz Sjeverne
Amerike, a od nje potječe većina kulturnih
sorata (slika 217). Redovito konzumiranje
plodova borovnice snižava kolesterol u krvi i
smanjuje rizik od tumora.
Postoje i križanci sa zečjom borovnicom
koji podnose veći pH i manjak vode u tlu.
Plodovi su slabije kakvoće. Američka
borovnica dobro raste i rađa samo na kiselu
tlu koje ima pH vrijednost do 5. Ako takvo
tlo nije u vrtu, sadnu jamu treba ispuniti
gotovom mješavinom tla za azaleje i
rododendrone koja će biljci omogućiti rast. Slika 217. - Plodovi američke borovnice.
Grmove treba redovito zalijevati mekom
vodom ili kišnicom kako bi se održala potrebna kiselost tla. Kako ptice obožavaju njihove
plodove, treba ih u vrijeme dozrijevanja zaštititi mrežom. Premda su sorte borovnice
samooplodne, bolji se prirod i kakvoća plodova dobije ako se posade dvije sorte koje
istodobno cvatu.

PODLOGE ZA BOROVNICU
Borovnica se razmnožava zrelim ili zelenim
reznicama pa podloge nisu potrebne jer se
uzgajana vlastitom korijenu.

UZGOJNI OBLICI ZA BOROVNICU

Borovnicese uzgajaju u obliku grma (slika 218)
u kojemse redovito odstranjuju sve grane koje su
starijeod četiri godine jer im opada rodnost.

ROD I IZBOJCI BOROVNICE

Borovnica stvara dvije vrste rodnih izbojaka.
Glavnirodni izbojci su dulji jednogodišnji izbojci Slika 218. - Grm američke borovnice u
kojina vrhu nose rodne pupove. Rodni su pupovi početku vegetacije.

147
CIJEPLJEl\~E I REZIDBA VOĆAKA
Slika 219. - Cvat američke borovnice.
cvatni i iz njih se razvija cvat s 5 - 8 zvonolikih
cvietova (slika 219). Cvatni su pupovi znatno veći
i imaju zaobljen vrh, za razliku od vegetativnih
pupova. Rodni mogu biti i kraći jednogodišnji
izbojci, ali su njihovi plodovi slabije kakvoće.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
U prvih nekoliko godina nakon sadnje važno
je uzgojiti čvrst i dobro razgranat grm čija
sredina neće biti zagušena suvišnim mladicama.
Rezidba se obavlja u proljeće prije kretanja
vegetacije. Sve slabe izbojke treba odstraniti ili
ih skratiti najedan dobro razvijen vegetativni
pup kako bi se razvili u jake mladice koje će dati
rod u sljedećoj godini. Na biljkama mlađim od
148
tri godine ne smije se ostaviti više od jednog
ili dva grozda plodova kako bi što prije
došle u puni rod. Rezidba mora biti umjerena
kako bi se biljka što bolje razvila i pripremila
za rod.
REZIDBA NA ROD
Rezidba na rod počinje u četvrtoj godini.
Potrebno je odstraniti nekoliko najstarijih
grana, posebice u središtu grma kako bi njegova
unutrašnjost bila bolje osvijetljena. Također je
potrebno odstraniti najslabije izbojke, ali se u
tome ne smije pretjerati.
Nakon osme godine grmovi slabije rode.
Kada se to primijeti, potrebno je postupno
obnoviti grm tako da se svake godine skrati
nekoliko grana na 30 cm od razine tla.
 CRNABAZGA

CRNABAZGA
I me
roda Sambucus, kojemu pripada crna
bazga, potječe od naziva harfe koja se u
staroj Grčkoj radila od njezina drveta. U
srednjem su je vijeku povezivali sa Sotonom
pa nije bila baš popularna. Smatralo se da je
i Isusov križ bio napravljen od njezina
drveta. U posljednje je vrijeme znanost
otkrila mnoga korisna svojstva bazginih
plodova (slika 220), ali i drugih dijelova
koja bi se možda mogla uporabiti u liječenju
najopakijih bolesti današnjice kao što su
tumori i AIDS. Plodovi se stavljaju u mnoge
čajeve,kozmetičke pripravke, ali i prerađuju
u vino i druge proizvode. Zeleni plodovi
sadrže otrovni alkaloid sambunigrin pa
treba paziti da se rabe samo potpuno zreli Slika 220. _ Plodovi crne bazge.
plodovi kako ne bi došlo do trovanja. Bazgino
se drvo odlikuje izuzetnom kakvoćom paje cijenjeno u drvodjeljstvu.
Napadaje malo bolesti i štetočina i lako se uzgaja. Danas postoje rodne sorte s krupnim
plodovima. Kod nekih cvjetovi postižu promjer veći od 20 cm. Djelomično su samooplodne
paje potrebno uzgajati više sorata koje istodobno cvatu kako bi prirod bio dobar. Premda se
bazga ne smatra vrijednom ukrasnom biljkom, postoje brojne ukrasne vrste bazge, pa čak i
one patuljastog rasta i one s gotovo crnom bojom lišća. Korisna je za ptice pa se sve više sadi u .
gradskim parkovima i vrtovima kako bi se održala raznolikost ptičjeg svijeta u gradovima.

PODLOGE ZA BAZGU
Bazgase najčešće uzgaja na vlastitom
korijenu. Samo za sorte koje nemaju čvrst i
uspravanrast, kada se uzgajaju u obliku stabla,
rabise sorta Prengarten kao podloga. Cijepi se
na visinina kojoj se želi oblikovati krošnja.

UZGOJNI OBLICI ZA BAZGU

Bazgase može uzgajatiu obliku grma (slika
221) ilistabla.Za uzgoj u obliku grma treba
izbojkeprivezatiza kolac ili žicu razapetu između
stupova.U suprotnome bi se pod teretom plodova
savilido razine tla pa bi se plodovi uprljali, berba
bibilaotežana, a biljke bi izgledaleneuredno. Za
uzgoju obliku stabla krošnja se oblikuje na visini
Slika 221. - Grm crne bazge u cvatnji.

149
CIJEPLJE [JE I REZIDBA VOĆAKA

od 120 do 150 cm pa savijeni izbojci ne dođu do

tla. Stablo daje veći prirod nego grm.

RODNI IZBOJCI BAZGE

Bazga rađa na dugim jednogodišnjim
izbojcima koji se nalaze na dvogodišnjim ili
starijim granama (Slika 222). Rodni su pupovi
mješoviti i smješteni postrance na središnjem i
gornjem dijelu izbojka. Iz njih se razvijaju mladice
duljine 15 - 20 cm koji na vrhu nose cvat (štitac)
(slika 223). Dvogodišnje su grane 'također rodne,
ali ne tako kao dugi jednogodišnji izbojci pa se
rezidbom odstranjuju. Mogu se ostaviti samo ako
nema dovoljno dugih jednogodišnjih izbojaka.

PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Za uzgoj u obliku grma treba u prvoj godini
skratiti sadnicu na tri do četiri pupa kako bi se
potaknuo rast jakih mladica koje već u drugoj
godini mogu dati plod. Također će se potaknuti
i rast novih mladica iz korijenova vrata koje će
činiti osnovu grma (slika 224). Prvih nekoliko
godina treba ograničiti broj novih mladica kako
bi biljka ojačala, a kasnije ih se može ostaviti
više, ovisno o kondiciji biljke i uvjetima uzgoja.
Slika 223. - Cvat bazge.
Kada se bazga uzgaja u obliku stabla, u prvim je
godinama važno oblikovati čvrsto i uspravno deblo
visine 120 - 150 cm. Na biljci se ostavijedna jaka
mladica koja se u proljeće sljedeće godine skrati
na visinu debla, a ostale se pinciraju. Ako je voćka
slabija, odabrani se izbojak skrati na onoj visini
dokle je postigao odgovarajuću debljinu, a
konačna se visina debla postiže u sljedećoj godini.
Krošnju u potpuno razvijene biljke čini 10 - 15
dugih jednogodišnjih rodnih izbojaka koji se
razvijaju iz 5 - 6 ravnomjerno raspoređenih kraćih
rodnih čvorova.

REZIDBA NA ROD
Rezidba na rod je jednostavna. Na grmu je
potrebno u proljeće odstraniti sve izbojke koji
su donijeli rod, a ostaviti dovoljno dugih
jednogodišnjih izbojaka koji će donijeti rod.
Rezidbom se u vegetaciji mogu prorijediti
mladice koje rastu iz osnove grma kada narastu
15 - 20 cm kako bi biljka imala dovoljno svjetla.
a stablu se obavlja istovjetan postupak u
krošnji, a sve mladice koje rastu iz debla ili
Slika 224. - Crna baz ga u prvoj vegetaciji s
bujnim mladicama koje rastu nakon jakog
skraćivanja sadnice.
korijenova vrata odstranjuju se ljetnom
rezidbom kada narastu 15 - 20 cm kako se
uzgojni oblik ne bi uništio.

150
 LIJESKA

LI]ESKA
L ijeska (slika 225) je, prema pronađenim
ostacima, postojala još prije 8000 do
5500 godina prije Krista. Rasprostranjenaje
svedo 65 sjeverne zemljopisne širine, a
o

najvišese lješnjaka proizvodi u Turskoj (oko

70 % ukupne svjetske proizvodnje). Lijeska
je podrijetlom iz Male Azije gdje se nalaze
vrsteiz kojih je nastala većina sorata. U
istočnojse Aziji nalaze i druge vrste koje su
sudjelovaleu stvaranju današnjih sorata.
Lijeskaima odovojene muške i ženske
C\jetovei oprašuje se vjetrom. Cvate rano,
prije listanja. Temperatura zraka jako utječe
na vrijeme cvatnje muških i ženskih cvjetova
pa se često događa da ne cvatu istodobno.
Većinasorata nije samooplodna pa treba
imati barem dvije sorte čiji muški i ženski Slika 225. - Lješnjaci pred početak zriobe,
c\jetovi istodobno cvatu kako bi se dobio
dobar prirod. Cvjetovi su skupljeni u cvatovima, a do oplodnje dolazi nekoliko mjeseci
nakon oprašivanja kad plodnica dozreo Plod, lješnjak, bogat je uljem, bjelančevinama i
mineralima. Nezaobilazanje sastojak mnogih slastica i krema, a uporabljuje se i u
kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.

PODLOGE ZA LIJESKU
Lijeskase najčešće uzg~a kao grm na
vlastitomkorijenu (slika 226). Toje njezin
prirodni uzgojni oblik, pa ju je u obliku grma
najlakšeuzgajati.Jedini je problem što tjera
mnoštvokorijenovih izdanaka (slika 227) koji se
morajuredovito odstranjivati. Ako se cijepi na
medvjedu lijesku (slika 228) i uzgaja u obliku
stabla,korijenovih izdanakaje manje. Ponekad i
na ovojpodlozi nije moguće u potpunosti
zaustavititjeranje korijenovih izdanaka. Lijeska
je na ovojpodlozi 30 % bujnija nego kada se
uzgajana vlastitom korijenu. Cijepljenje se
obavljana visini na kojoj se želi oblikovati
krošnja (obično 80 ili 100 cm).

Slika 226. - Grm lijeske.

151
CIJEPLJE!\1JE I REZIDBA VOĆAKA
Slika 227. - Korijenovi izdanci lijeske.
Slika 228. - Plodovi medvjeđe lijeske u rastu.
152
UZGOJNI OBLICI ZA LIJESKU
Za uzgoj na vlastitom korijenu najprihvatljiviji
je uzgojni oblik grma s tri - četiri osnovne grane
(slika 226). Grm se može oblikovati i od tri do
četiri sadnice posađene u trokut ili četverokut
na razmaku 40 - 50 cm, ili se može oblikovati iz
samo jedne sadnice na kojoj se uzgoje još dvije
do tri grane iz korijenovih izdanaka. Za lijeskuje
pogodna i grmolika vaza s niskim deblom (do
30 cm) i tri osnovne grane.
Lijeska cijepljena na medvjedoj lijeski može se
oblikovati u vazu s tri - četiri osnovne grane na
povišenu deblu (80 - 100 cm).
RODNI IZBOJCI LIJESKE
Ženski i muški cvjetovi lijeske smješteni su
postrance najednogodišnjim izbojcima.
Cvjetovi su skupljeni u cvatovima. Ženski su
cvatovi (slika 229) smješteni pri vrhu i u
središnjem dijelu jednogodišnjih izbojaka,
mada ima sorata u kojih se ženski cvatovi nalaze
u donjem dijelu izbojka, a mogu biti i na osnovi
stapke muških cvatova (slika 230). Muški cvatovi
(rese) (slika 231) nalaze se na istim izbojcima
kao i ženski cvatovi ijavljaju se najčešće u
skupinama od dvije ili tri rese, premda ih u
nekih sora ta može biti i više.
Slika 229. - Ženski cvat lijeske s vidljivim
njuškama tučka prilagođenim za oprašivanje
uz pomoć vjetra,

Slika 230. - Ženski cvat lijeske u osnovi stapke
muških cvatova (resa).
Slika 231. - Muški cvatovi lijeske (rese).
Broj ženskih cvatova ovisi o duljini
jednogodišnjih izbojaka. Jednogodišnji izbojci
kraći od 15 cm imaju slabu rodnost jer se na
njima stvara više muških cvatova.
LIJESKA
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Za uzgoj u obliku grma sadnicu treba u
proljeće nakon sadnje skratiti na tri - četiri
pupa da biljka ojača i da se potakne razvoj
korijen ovih izdanaka koji će se uporabiti za
oblikovanje još dvije ili tri osnovne grane koje
nedostaju. U sljedeće dvije godine izjednog
korijen ovog izdanka uzgoji se još jedna osnovna
grana, a ostali se izdanci odstranjuju čim narastu
15 - 20 cm. Ako je porast biljaka jak, mogu se
ostaviti dva korijenova izdanka da se oblikovanje
grma prije dovrši. Sve mladice koje rastu
okomito i one koje rastu prema unutrašnjosti
grma treba odstraniti kada narastu 10 - 15 cm
kako bi se spriječilo zasjenjivanje. Razgranjenja
treba oblikovati po načelu "riblje kosti". Važno
je pravodobno izolirati vrhove grana kako bi se
osnovne grane lijepo razgranale.
Oblikovanje vaze, bez obzira na to radi li se o
grmolikoj vazi na vlastitom korijenu ili vazi
uzgojenoj na medvjedaj lijesci oblikuje se kao što
je opisano u općem dijelu knjige.
REZIDBA NA ROD
Rezidba na rod treba biti minimalna.
Odstranjuju se samo korijenovi izdanci
čim se pojave. Lijeska često stvara bujne
izbojke koji rastu okomito iz adventivnih
pupova duž osnovnih grana. Najčešće imaju
samo muške cvatove, zasjenjuju krošnju i troše
velike količine hraniva. Stoga se zalamaju
sredinom ljeta kako bi im se zaustavio
vegetativni rast, aasimilati koje stvara njihovo
lišće preusmjerili u druge umjereno bujne
izbojke koji, osim muških, nose i ženske cvatove.
Zalomljeni se izbojci rezidbom u mirovanju
uklanjaju ili skraćuju na dva ili tri pupa, ako
treba zamijeniti izrođenu granu. Kako lijeska
voli puno svjetla, rezidbom treba osigurati što
bolju osvijetljenost lisne površine.
akon 15 - 20 godina lijesku treba obnoviti
skraćivanjem osnovnih grana za dvije trećine.
Zatim je treba dobro pognojiti i redovito
odstranjivati korijenove izdanke. Dvije - tri
godine nakon pomlađivanja prorjeđuju se
suvišni izbojci i grane kako bi se obnovila rodna
površina.
153
CIJEPLJE !JE I REZIDBA VOĆAKA

ORAH
D omovinaje oraha (slika 232) središnja i
zapadna Azija, odnosno područje
današnjeg Irana (Perzije). Otuda potječe
naziv perzijski orah. Pronađeni su fosilni
ostaci listova i plodova koji potječu iz doba
krede i tercijara na temelju kojih se može
zaključiti da je orah prije ledenog doba
rastao na područjima koja se nalaze
sjevernije od njegove današnje granice
uzgoja. U Europi ne prelazi granicu od 52°
sjeverne zemljopisne širine. Iz svoje
pradomovine orah je prvo došao u staru
Grčku, a zatim ga rimske legije šire dalje u
svojim mnogobrojnim osvajanjima. U Slika 232. - Plodovi oraha u rastu.
rimsko doba bio je posvećen boguJupiteru, a
pridavali su mu obilježja lijeka za bolesti glave, vjerojatno zbog 'nabora jezgre koji su slični
naborima mozga. ~egovi su plodovi bili nezaobilazna pratnja vojske na dugim osvajanjima
zbog lakog čuvanja i visoke hranjive i energetske vrijednosti. Plod je cijenjen zbog velike
količine ulja koje se nekada rabilo za tamnjenje kose, ali i drugih sastojaka. U antičko su ga
doba davali iznemoglima i slabima, a bio je posluživan kao poslastica. Ima veću količinu
bjelančevina koje mogu dobrim dijelom zamijeniti bjelančevine životinjskog podrijetla.
Lišće i zeleni omotač plodova rabili su se za dobivanje smeđe boje, a drvo ima veliku
uporabnu vrijednost. Cijenjeno je za izradu finih komada namještaja i u industriji oružja
gdje je zbog tvrdoće i lijepe teksture nezaobilazno za izradu kundaka pušaka. Drvo s puno
izobličenja koja mu daju prošaranost postiže veliku cijenu. Otuda izreka "Kada djedovi sade
orahe, unuci slave!" Zbog postizanja izobličenja godova stabla oraha su se u prošlosti čak i
tukla. Premda je većina sorata samooplodna, dobro je posaditi barem dvije sorte koje će se
međusobno oploditi jer u većine muški i ženski cvatovi ne cvatu istodobno.

PODLOGE ZA ORAH ometa pravilno srašćivanje podloge i plemke.

Orah se cijepi na sjemenjak običnog oraha na
kojem postiže jak vegetativni rast i daje drvo
dobre kakvoće. U Sjedinjenim Američkim
Državama često se rabi i crni orah, ali neke sorte
nisu dovoljno podudarne s tom podlogom.
Stabla cijepljena na crnom orahu imaju 50 %
manju bujnost i ranije rađaju, ali i kraće žive.
Nakon dvadesetak ili više godina može doći do
loma na cijepljenom mjestu zbog kasne
nepodudarnosti crnog i običnog oraha
(remanencije). Cijepljenje je manje uspješno
zbog velike količine tanina u njegovu tkivu koji
U korijenovu vratu ima manje tanina pa se na
tome mjestu i obavlja cijepljenje, najčešće na
engleski spoj. akon cijepljenja cijepovi se drže
u toplim prostorijama u sanducima s vlažnom
piljevinom kako bi dobro kalusirali. Potom se
sade na otvoreno polje.
UZGOJNI OBLICI ZA ORAH
Orah se najčešće uzgaja u obliku popravljene
piramide ili vaze. Visina stabla ne bi smjela
prelaziti 100 - 150 cmjer stabla s višim deblom
kasnije ulaze u rod. No, ako se orah uzgaja i

154

zbogdrva, onda deblo treba
bitiviše kako bi se zadovoljili
standardi za drvnu industriju.
RODNI IZBOJCI ORAHA
Orah, kao i lijeska, ima
odvojene ženske (slika 233)
i muške cvietove. Ženski se
c\jetovi razvijaju na vrhu
mladice koja izrasta iz
mješovitoga pupa na vrhu
jednogodišnjeg izbojka (slika
234), dok su muški cvjetovi
skupljeni u cvat (resa) (slika
235) koji raste iz postranih
Slika 233. - Ženski cvjetovi oraha na vrhu mladice.
pupova koji se nalaze ispod
najvišeg pupa. Pupovi iz kojih
će se razviti muški cvatovi
razlikuju se po mnogobrojnim
ljuskicama koje su vidljive
golim okom (slika 236).
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Planira li se na okućnici
posaditi stablo oraha, mora mu
se osigurati dovoljno mjesta jer
odraslo stablo zahtijeva puno
prostora. Početni rast
ORAH
nadzemnog dijela u prvim je
godinama slab jer se jako razvija
korijenov sustav. Kada korijen
ojača, orah počinje jače rasti.
Nerijetko pojedini izbojci
dosegnu i dva metra
u jednoj vegetaciji. Rezidbu
oraha bolje je obaviti u početku
vegetacije osljepljivanjem
pupova. Jednogodišnji izbojci
imaju šuplju srčiku i teško
zacjeljuju pa je poželjno
izbjegavati rezidbu prije
kretanja vegetacije. Izuzetak je
skraćivanje sadnice na visinu
debla prije prve vegetacije.
155
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 234. - Rodni izbojak oraha s mješovitim rodnim pupom na vrhu i pupovima s ljuskastom
površinom ispod njega iz kojih će se razviti muški cvatovi (rese).

Neke sorte (Franquette) imaju oštrije kutove
grananja pa im se mladice moraju poviti kako bi
krošnja bila otvorenija.
REZIDBA NA ROD
Rezidba na rod obuhvaća odstranjivanje
grana koje ometaju prodor svjetlosti u
unutrašnjost krošnje. Rezidba debljih grana
obavlja se dok ne počne kolanje sokova.
U suprotnome iz rane curi biljni sok pa teško
zacjeljuje i napadaje trulež. Sve se rane moraju
premazati voćarskim voskom ili drugim
pripravkom za premazivanje rana.

Slika 236. - Pupovi oraha s ljuskastom površinom

Slika 235. - Muški cvatovi oraha (rese). iz kojih će se razviti rese.

156
 BADEM

BADEM
S matra se da badem (slika 237) potječe iz
područja središnje Azije i Male Azije.
Postoje dokazi o njegovu uzgoju u zapadnoj
Azijii Grčkoj prije više od 4000 godina. Iz
Grčke se širi u druga područja, obično u
pratnji masline i smokve. Većina je sorata
stranooplodna pa trebaju oprašivače. Postoje
ineke samooplodne sorte, ali i one bolje
rode ako imaju oprašivače. Cvate rano pa, na
žalost, strada od proljetnih mrazova. Zbog
togaje uzgoj badema ograničen na područja
s blagom klimom. Otporan je na sušu, stoga
nosi naziv "kralj sušnih predjela". Plod je
cijenjena sirovina u industriji slatkiša,
kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Slika 237. - Plodovi badema u rastu.

PODLOGE ZA BADEM razliku od breskve i nektarine, badem dobro

Od generativnih se podloga rabe sjemenjaci
gorkogi običnog badema. Gorki badem podnosi
sušu i veliku količinu fiziološki aktivnog vapna u
tlu pa je pogodan za tla kakva prevladavaju u
našem priobalju. Teško podnosi presađivanje pa
se podloga sije na stalno mjesto kako se ne bi
trebao presađivati. Gorki badem je otporniji na
napad žilogriza od slatkog badema.
Od vegetativnih podloga pogodan je
križanac badema i breskve GF 677 koji podnosi
veću količinu fiziološki aktivnog vapna u tlu. Na
težimje tlima pogodna Marianna 2624 koja je
otporna na nematode i rak korijena, ali, na
žalost, sve sorte s njome nemaju dobru
podudarnost.
UZGOJNI OBLICI ZA BADEM
Za badem su pogodni uzgojni oblici obične i
popravljene piramide te vaze.
RODNI IZBOJCI BADEMA
Rodni su izbojci badema istovjetni rodnim
izbojcima breskve: svibanjske kitice, kratke
rodne šibe i duge mješovite rodne šibe. Za
rađa na svibanjskim kiticama koje, uz duge
rodne šibe, čine osnovu njegove rodnosti.
Kratke rodne šibe imaju samo jedan vegetativni
pup na vrhu, a ostali su pupovi cvjetni pa se
zbog nepovoljnog odnosa list - plod odstranjuju
rezidbom.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Pravodobnim pinciranjem i povijanjem
mladica uz uobičajenu izolaciju vrhova izbjeći
će se rezidba u razdoblju mirovanja. Badem
teže podnosi rezidbu, posebice ako se uzgaja
u manje povoljnim uvjetima. Tada se javlja
smolotočina.
REZIDBA NA ROD
Rezidba na rod obuhvaća prorjeđivanje
suvišnih izbojaka i onih koji zasjenjuju
krošnju. Rezidba debljih grana stvara rane
koje teško zacjeljuju i pogoduju pojavi
smolotočine. Odstranjuje li se deblja grana,
ranu treba obvezno premazati voćarskim
voskom ili drugim pripravkom za premazivanje
rana.

157
 CijEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

AGRUMI
A grumi su naziv dobili prema latinskoj
riječi acrum što znači oštro ili ljuto. Za
razliku od većine drugih voćaka koje su
listopadne, agrumi su zimzelene voćke.
Trolisna naranča (slika 238) koja se rabi kao
podloga je listopadna. Agrumi najbolje
uspijevaju u suptropskim područjima
između 20 i 400 sjeverne i južne zemljopisne
širine koja se i nazivaju "pojas agruma". U
Hrvatskoj mandarinka unshiu (slika 239)
cijepljena na trolisnoj naranči uspješno se
uzgaja u području doline rijeke Neretve.
Odatle se izvozi u susjedne zemlje. Druge se
vrste agruma zbog velike osjetljivosti na
hladnoću mogu uzgojiti u loncu pa hladan
Slika 238. - Plodovi trolisne naranče u zriobi.
dio godine provedu u zaštićenom prostoru.
Takve su vrste, primjerice, kumkvat (slika
240) koji ima sitan plod koji se jede zajedno
s korom.
Agrumi potječu iz Kine ijugoistočne
Azije od kuda su se širili prema Indiji,
Arabiji i sredozemnim područjima. U
Sredozemlje među prvima stiže četrun koji
opisuje Teofrast u staroj Grčkoj. Stari ga
Rimljani poznaju pod nazivom malum
citreum. U 10. stoljeću Arapi donose limun i
gorku naranču, a tek u 16. stoljeću preko

Slika 239. - Plod mandarinke unshiu.

Slika 240. - Plodovi kumkvata. Slika 241. - Plod naranče.

158
 AGRUMI

portugalskih pomoraca Europljani se

upoznaju sa slatkom narančom (slika 241)
izjužne Kine. Kolumbo i drugi pomorci
donose agrume na područje Kube ijužne
Amerike. Najkasnije od svih vrsta došla je
mandarinka i to tek u 19. stoljeću. Agrume
su uzgajali u Francuskoj i Engleskoj plemići
u grijanim staklenicima izgrađenim
posebno za ove voćke (tzv. oranžerijama).
Toje bilo pitanje prestiža.
Osvježavajući okus, obilje vitamina i
eterično ulje ugodna mirisa čine ih
privlaćnima i traženima, a svojim lijepim
izgledom krase vrt ili kuću (slika 242).
Agrumi su uglavnom samooplodni pa dobro
zameću plodove i kada se posadi samo jedno
stablo, premda postoje i stranoplodne sorte.
Mandarinka unshiu ima sterilan polen i
zameće plodove bez oplodnje.
Slika 242. - Stablo mandarinke unshiu
u vrijeme zriobe plodova.

PODLOGE ZA AGRUME
Trolisna naranča dobra je generativna
podloga kada se agrumi uzgajaju u hladnijim
područjima jer podnose za stupanj ili dva nižu
temperaturu zraka, nego kada se uzgajaju na
drugim podlogama. Zbog toga je trolisna
naranča u Hrvatskoj još uvijekjedina podloga za
uzgojna otvorenome. Ima manju bujnost u
odnosu na ostale podloge pa se često može
vidjetidaje plemka tanja od podloge (slika
243). Na žalost, trolisna naranča osjetljivaje na
zaslanjenost tla i višak fiziološki aktivnog vapna.
Cijepe li se agrumi na gorku naranču, plodovi
imajuviše šećera i bolji okus u odnosu na druge
podloge. Također, ova podloga podnosi veću
količinu fiziološki aktivnog vapna od trolisne
naranče, a dobro uspijeva i na težim tlima. No, Slika 243. - Nesrazmjer u rastu podloge (trolisna
osjetljivaje na neke virusne i druge bolesti te je naranča) i plemke (mandarinka unshiu).
slabijeotporna na hladnoću.
RODNI IZBOjCI AGRUMA
UZGOjNI OBLICI ZA AGRU ME
Postoji više vrsta rodnih izbojaka agruma, ali
Za uzgoj agruma pogodnaje vaza ili za rodnost su najznačajniji izbojci koji zameću
popravljena piramida. Drugi uzgojni oblici nisu cvjetni pup na vrhu (slika 244) i oni koji zameću
rašireni. cvjetne pupove postrance (slika 245), a imali su

159
CIJEPLJE !JE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 244. - Kratki rodni

izbojak mandarinke unshiu
koji na vrhu nosi plod.

dva razdoblja rasta u

prethodnoj godini (proljetni i
ljetni). Nerodni se izbojci
prepoznaju po trokutastom
presjeku.

PREPORUKE ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK
Svakajača rezidba odgađa
ulazak u rod. Boljeje povijati
mladice i izolacijom vrhova
usmjeravati snagu rasta u one
dijelove krošnje koji su potrebni.
Skraćivanjem izbojaka u proljeće
prije nego počne vegetativni rast
potiče se razgranjavanje.
Sadnice se skraćuju prije
početka vegetativnog rasta na
visinu od šezdesetak cm za
uzgoj u loncu ili 1-1,5 metar
za uzgoj na otvorenome kako bi
se potaknuo razvoj mladica iz
kojih će se oblikovati osnovne
grane. Sve mladice koje su
potjerale iz podloge treba
odstraniti što prije. Drugese
suvišne mladice pinciraju.

REZIDBA NA ROD
Rezidba u ovom razdoblju
mora osigurati osvijetljenost
svih dijelova krošnje. Važno je
u početku vegetacije skratiti
predugačke prošlogodišnje
izbojke kako se pod teretom
plodova ne bi savili i z.asjenili
niže dijelove krošnje. Dugački
izbojci koji rastu na nižim
dijelovima krošnje pod

Slika 245. - Dugi rodni izbojak

mandarinke unshiu s plodovima
smještenim postrance.

160

teretom plodova poviju se do tla pa uzrokuju
zasjenjivanje, plodovi se prljaju te se lako šire
mnogi uzročnici bolesti (slika 246). Iz skraćen og
seizbojka razvije nekoliko mladica (slika 247)
pa u sljedećoj godini ima više plodova. Sve
Slika 246. - Plodovi mandarinke unshiu
zaprljani zemljom zbog neskraćenih dugih
rodnih izbojaka koji su se pod težinom plodova
povili do samog tla.
Slika 247. - Razvoj novih rodnih mladica nakon
prikraćivanja dugih izbojaka.
AGRU MI
mladice koje potjeraju iz podloge treba što prije
odstraniti (slika 248).
Rezidba ne smije biti pretjerana. U jednoj se
godini ne bi smjelo odstraniti više od 15 %
izbojaka.
Slika 248. - Pojava mladica iz podloge koje
treba redovito odstranjivati.
161
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

AKTINIDIJA (KIVI)
A ktinidija (slika 249) je uJapanu i Kini
dugo vr~mena bila poznata, a tek se
početkom 20. stoljeća počinje uzgajati na
Novom Zelandu gdje su uzgajivači bili
prisiljeni tražiti novu kulturu za tržište
prezasićeno rajčicama. Biljke iz ovog roda
potječu izjugozapadne Azije i to od otoka Jave
na jugu pa do otoka Sahalina na sjeveru.
Pojedine vrste nalazimo i na Himalaji sve do
visine oko 2000 m. Stara kineska legenda kaže
daje kineski mandarin Yangjednoga dana
otišao bogu Tau moliti za ozdravljenje Slika 249. - Plod aktinidije.

zaručnice. Tao mu je rekao neka na rubu

šume potraži biljku s ružnim dlakavim
plodovima (slika 250), ali ukusnim mesom i
neka njome liječi zaručnicu. Kada je
mandarin oguli o nekoliko plodova i dao ih
svojoj zaručnici, ona nije samo ozdravila nego
i postala još ljepšom. Od ove legende potječe
kineski naziv aktinidije (Yang - Tao) ,
a spominje ga ijedna kineska enciklopedija iz
6. stoljeća prije Krista. U kineskoj mitologiji
aktinidiju zovu voćem ljubavi i vjećne
mladosti. Sadrži više vitamina C nego agrumi. Slika 250. - Plodovi aktinidije u rastu.
Aktinidija je dvodomna biljka pa postoje
muške biljke čiji cvjetovi imaju zakržljali tučak,
a dobro razvijene prašnike. Nasuprot njima,
cvietovi ženskih biljaka (slika 251) imaju
dobro razvijen tučak, a zakržljale prašnike.
Želimo li brati plodove, uz 5 - 6 "ženskih"
biljaka treba posaditi ijednu "mušku" biljku,
čiji će cvjetovi dati polen za oplodnju. Danas
su oplemenjivači razvili i neke samooplodne
sorte, ali se one još nisu raširile. Aktinidija je
listopadna voćka koja u razdoblju zimskog
mirovanja izdrži hladnoću i od _15 C, ali za
0

razvoj plodova treba dosta topline pa dobro

uspijeva u jadranskome području. No, može
se uzgajati i u kontinentalnome području, ali
se mora posaditi uza zid kuće koji će ga štititi
od hladnih sjevernih \jetrova i istodobno biti
"akumulator" topline za dozrijevanje plodova.
Slika 251. - Funkcionalno ženski cvijet aktinidije
sa zakržljalim prašnicima i dobro razvijenim
tučkom u sredini.

162
 AKTINIDIJA (KJVI)

PODLOGE ZA AKTI IDIJU RODNI IZBOJCI AKTINIDIJE

Aktinidija se najčešće razmnožava zrelim ili
zelenim reznicama. Rijetko se cijepi na
sjemenjake nekih sorata (npr. one dobivene od
sorteBruno) okulacijom na spavajući pup. Žele
lise uzgojiti sadnice aktinidije cijepljenjem,
podloga mora biti stara dvije godine a,
cijepljeno mjesto mora biti što bliže razini tla.
Aktinidija rodi na mladicama koje se razvijaju
iz mješovitih pupova smještenih postrance na
jednogodišnjim izbojcima (slika 252). Samo su
prvih 7 - 8 pupova, računajući od osnove
izbojka, mješoviti pupovi, a ostali su vegetativni
pupovi iz kojih rastu mladice koje ne nose
cvjetove.

UZGOJ I OBLICI ZAAKTINIDIJU PREPORUKE ZA REZIDBU

Aktinidijaje penjačica i mora se obvezno REZIDBA NA OBLIK

uzgajatina čvrstoj armaturi od stupova i žice. U
uporabije više različitih sustava uzgoja, a dobrim
sepokazala dvojna pergola u obliku slova ''T'' i
krovna pergola. Ti su uzgojni oblici prihvatljivi i
za okućnice jer se lako uklope u svaki vrt ili se od
njih može izraditi prikladan tunel. Aktinidija se
može uzgojiti i u obliku špalira (crtež 40) s dvije
ilitri etaže na žicama razmaknutim 40 - 60 cm
jedna od druge. Postoji više vrsta špalira, od onih
kojiimaju samo jedno glavno deblo do onih gdje
svakaetaža ima svoje deblo koje izrasta iz
zajedničke osnove smješetene u razini tla.
U prvim je godinama važno dobiti čvrstu
osnovu biljke koja će moći nositi plodove. To je
posebice važno za pergole. Zbog togaje važno
uzgojiti čvrsto uspravno deblo koje se na
odgovarajućoj visini (obično oko 180 - 200 cm)
razgranjava. Potrebnu je visinu teško postići u
jednoj vegetaciji. Potrebno je i nekoliko godina
da biljka dovoljno naraste. a početku prve
vegetacije sadnica se skrati na dva ili tri pupa te se
odabere jedna jaka mladica uspravna rasta, a sve
se ostale pinciraju. Kada biljka dostigne visinu
ararnature, oblikuju se razgranjenja tako da se

a) b)

c) d)

Crtež 40. - Oblikovanje špalira s tri etaže a) skraćivanje izbojaka prije početka druge vegetacije,
b) oblikovanje etaža, c) izgled biljke nakon rezidbe u razdoblju mirovanja, d) oblikovan špalir s
naznačen im rodnim izbojcima).

163
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
Slika 252. - Mješoviti rodni pupovi na izbojku aktinidije.
odaberu mladice na odgovarajućim mjestima,
ovisno o uzgojnom obliku. Na razgranjenjima se
dalje uzgajaju nova razgranjenja po načelu "riblje
~~sti", a odstranjuju se mladice koje rastu
okomito prema gore ili prema dolje. Ostavljaju se
samo one koje su usmjerene lijevo i desno
postrance od glavne grane.
REZIDBA NA ROD
Aktinidija počinje rađati u trećoj ili četvrtoj
godini nakon sadnje. Mladice na razgranjenjima
koje će dati rod u sljedećoj godini skrate se
krajem lipnja i početkom srpnja najedan metar.
Tako se zaustavlja vegetativni rast i bolje se
zameću rodni pupovi smješteni pri osnovi
mladica. U proljeće prije kretanja vegetacije
jednogodišnji se izbojci ponovo skrate na 8-10
]64
dobro razvijenih pupova. Kada se iz ovih pupova
razviju rodne mladice, ponovo se krajem lipnja i
početkom srpnja skrate na 8-10 listova,
računajući od zadnjeg zametnutog ploda.
Postupak se ponavlja na rodnom čvoru i u
sljedeće dvije - tri godine ili dok ne dođe do
smanjenja rodnosti. Tada treba iz adventivnih
pupova uzgojiti novu mladicu za zamjenu
rodnog čvora.
Rezidba muških biljakaje drukčija. akon
cvatnje odstranjuju se sve mladice na kojima su
se nalazili cvjetovi. Time se potiče rast mnoštva
novih mladica koje će u sljedećoj vegetaciji dati
cvjetove. One se u srpnju skraćuju na 50 cm, a
zatim ponovo u kolovozu na 80 cm od mjesta
izrastanja. Rezidba muških biljaka u razdoblju
mirovanja nije potrebna.
 ŠIPAK (NAR)

SIPAK (NAR)
v

S ipak (slika 253) potječe izjugozapadne

Azije, točnije Irana gdje je autohtona
biljka. Bio je poznat davno prije Krista. Iz
svojese pradomovine trgovačkim putevima
proširio po južnom Sredozemlju, a zatim po
ostalim zemljama. Poznat je bio čak i u
krajevima gdje nije bilo prirodnih uvjeta za
njegov uzgoj jer se plodovi mogu čuvati a da
ne izgube previše na kakvoći. Stari su ga
Rimljani donijeli iz Punske zemlje (Kartage)
odakle mu i naziv Malum punicum koji se i
danas zadržao u latinskom imenu roda
(Punica). Arapi ga prenose u Španjolsku,
Slika 253. - Plodovi šipka.
odnosno u područje Granade. Antičkimje
putevima vjerojatno donesen i u naše krajeve tako da ga se u divljem stanju može naći
gotovo posvuda u područjima sredozemne klime. Plod sadrži mnoge korisne tvari i ima
osviežavajući okus. Uz ukusne plodove i drugi dijelovi biljke imaju veliku vrijednost.
Kora sadrži alkaloid peletijerin koji je osnovni sastojak mnogih lijekova protiv crijevnih
parazita. Kora plodova se zbog velikog sadržaja tanina rabila za štavljenje kože, a cvjetovi
su služili za izradu tinte crvene boje. Uz uporabnu vrijednost, ova voćka ima i ukrasnu
vrijednost pa će uljepšati svaki vrt ako ima uvjeta za njezin uzgoj. Dovoljno je posaditi
samo jednu sadnicu jer je šipak samooplodan, premda bolje rađa ako se posadi više sorata
koje istodobno cvatu.

PODLOGE ZA ŠIPAK
Šipak se lako razmnožava zrelim reznicama i
uzgajana vlastitom korijenu pa podloge nisu
poznate.

UZGOJ I OBLICI ZA ŠIPAK

Postoji više uzgojnih oblika, no najpogodnija
je grmolika vaza s niskim deblom visine
20 - 30 cm koja ima četiri do 5 ravnomjerno
raspoređenih osnovnih grana. Po želji deblo
može biti i nešto više. Može se uzgajati i u
obliku grma (slika 254).

Slika 254. - Grmoliki uzgoj šipka.

165
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

Slika 255. - Rodna mladica šipka s cvjetovima na vrhu.

RODNI IZBOJCI ŠIPKA inače krošnja brzo postaje pregusta i smanjuje se

rodnost. U toplim južnim područjima namjerno
Šipak rađa na vrhu kratkih mladica (slika se ostavljaju gušće krošnje kako bi se smanjila
255). Cvjetovi mogu biti pojedinačni ili u pojava ožeglina na plodovima (slika 256).
skupinama od dva ili tri.

PREPORUKE ZA REZIDBU

REZIDBA NA OBLIK
U prvih nekoliko godina nakon sadnje treba
oblikovati čvrstu krošnju s dovoljno širokim
kutovima grananja osnovnih grana kako bi bila
dobro osvijetljena. Sekundarne grane trebaju
počinjati na 60 cm počevši od mjesta izrastanja
osnovne grane. Sekundarne grane moraju biti
raspoređene po načelu "riblje kosti".

REZIDBA NA ROD
Rezidbom se uklanjaju stare izrođene grane
te se zamjenjuju novima. Važno je odstraniti
vodopije kao i sve mladice koje rastu prema
unutrašnjosti krošnje kako bi se spriječilo Slika 256. - Uzgoj šipka u obliku stabla s gušćom
zasjenivanje. To se mora obavljati od sadnje jer krošnjom koja štiti plodove od sunca.

166
 SMOKVA

SMOKVA
S mokva (slika 257) je jedna od najstarijih
voćaka. Prema najnovijim fosilnim
dokazima, smokva je bila jedna od prvih
uzgojenih biljaka i uzgajala se još prije
11400- 11200 godina, što je 1000 godina
ranije od prvih žitarica. Domovinajojje
područje Sirije i Irana, odakle se širila u
ostale zemlje. U Starom Egiptu postoje
mnogi spomenici koji svjedoče o njezinu
uzgoju i uporabi. U naše je krajeve prvo
došla feničkim trgovačkim putevima prije
otprilike 3000 godina, a zatim je šire stari
Grci i Rimljani.
U mitologiji ovih naroda smokva ima
veliko značenje. Oduvijek su je povezivali s
muškošću, snagom i plodonošću. Bilaje
posvećena bogu Dioniziju. Prema drugoj
starogrčkoj legendi, božica Demetraje, u znak Slika 257. - Plodovi smokve.
zahvalnosti što su je primili u svoju kuću,
smrtnicima darovala smokvu. Postoji i druga priča iz starogrčke mitologije prema kojoj je
Gea svoga sina Sykeusa pretvorila u smokvino stablo kako bi ga spasila od Zeusova bijesa.
Grad Sykea na Sicilijije vjerojatno prema tom događaju i dobio svoje ime.
Drugi su je narodi oduvijek smatrali simbolom plodnosti i znakom svjetlosti. Vjerovali su
da posjeduje unutarnju snagu kojom može pročistiti i prosvijetliti sve što je dotakne.
~ezini listovi sadrže alkaloid psomlen i bergapten koji su osnovni sastojci za izradu lijekova
protiv kožnih bolesti. Plod sadrži mnoge vrijedne sastojke i bio jevisokoenergetska hrana
sportaša koji su se natjecali na Olimpijskim igrama u staroj Grčkoj. Oduvijek se rabio i za
liječenje bolesti želuca, slabokrvnosti, reguliranje probave i oporavak organizma nakon
bolesti ili kirurških zahvata. Odlikuje se velikim sadržajem vitamina iz B skupine i minerala.
Osušen plod sličan je po sastavu pšeničnom kruhu pa je smokva, uz maslinu, od davnina
bila hraniteljica naroda koji su živjeli na područjima njezina uzgoja. Prerađuje se u mnoge
prerađevine i stavlja u kolače i druge slastice. Smokva ima i veliku ukrasnu vrijednost.
Premda uspijeva i rađa u mediteranskom području, ponegdje može preživjeti i u
kontinentalnom području jer je listopadna biljka čija starija stabla mogu u vrijeme zimskog
mirovanja podnijeti i hladnoću od -15 C. Da bi se smanjila opasnost od smrzavanja, mora
0

se posaditi uza zid koji će je zašitititi od hladnih sjevernih vjetrova. U toplijim godinama i u
kontinentalnoj klimi može donijeti pokoji zreli plod, premda se on po kakvoći ne može
mjeriti s onima koji su uzgojeni u obalnom području. Ako i dođe do pozebe nadzemnog
dijela, smokva se lako obnavlja izdancima koji izrastaju iz debla i korijenova vrata.

167
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
PODLOGE ZA SMOKVU
Smokva se lako razmnožava iz zrelih reznica i
uzgaja na vlastitom korijenu pa podloge ne
postoje.
UZGOJNI OBLICI ZA SMOKVU
U mediteranskom je dijelu smokvu najbolje
uzgajati u obliku popravljene vaze s deblom
visine 60 - 80 cm jer traži puno svjetlosti, a vaza
omogućuje dobru osvijetljenost svih dijelova
krošnje.
RODNI IZBOJCI SMOKVE
Cvietovi smokve zatvoreni su u posebnim
cvatištima koja se nazivaju sikoniji. Postoje dvije
vrste cvatova: proljetni i ljetni. Obje vrste cvatova
pitome smokve nemaju muške cvjetove dok ih
ima u cvatovima divlje smokve. Proljetni se
cvatovi nalaze na gornjim dijelovima
jednogodišnjih izbojaka (slika 258). U sorata
jednorotki proljetni cvjetovi otpadnu, a plodovi
se zameću iz ljetnih cvatova koji se nalaze u
pazušcima listova na mladicama (slika 259).
Ljetni cvatovi u nekih sorata moraju biti
oplođeni polenom divlje smokve da bi se iz njih
razvio plod. Polen iz muških cvjetova divlje
smokve prenosi osica Blastophaga grossorum koja
živi samo u cvatovima divlje smokve. Proljetni
cvatovi sorata dvorotki ne otpadaju, nego se iz
Slika 258. - Proljetni cvat smokve na
jednogodišnjem izbojku.
168
njih bez oplodnje zameću plodovi koji
dozrijevaju ranije pa se tako s istog stabla
plodovi beru dva puta godišnje, po čemu su ove
sorte i dobile ime.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Smokvaje osjetljiva na rezidbu i rane na
debljim granama teško zacjeljuju. Zbog toga se
samo skraćuju sadnice (i to akoje nužno), a
potrebna se razgranjenja dobiju tako što se
ostave samo oni pupovi iz kojih se žele dobiti
mladice, a ostale se oslijepi. U svibnju treba
obaviti i rezidbu u vegetaciji kojom se
odstranjuju nepotrebne mladice koje rastu
prema unutrašnjosti krošnje i vodopije koje
narušavaju uzgojni oblik i zasjenjuju krošnju.
REZIDBA NA ROD
Rezidba je u razdoblju rodnosti neznatna. Bolje
je ljetnom rezidbom odstraniti nepotrebne
mladice nego kasnije uklanjati deblje grane koje
ostavljaju velike rane. Redovita je rezidba
pogodnija za sorte dvorotke, ali, na žalost, postoje
velike razlike među sortama. Rezidbu teško
podnosi sorta Zimica, a sorta Bružetka teže podnosi
odstranjivanje debljih granajerjoj rane iznimno
sporo zacjeljuju. Za dobar prirod, rezidbom, ali i
drugim mjerama treba postići duljinu
jednogodišnjih izbojaka od barem dvadesetak cm.
Slika 259. - Ljetni plod smokve u pazušcu lista
mladice.
 KAKI

KAKI
aki (slika 260) potječe iz Kine. Plodovi mu ostaju na
K stablu i kad otpadne lišće. U Europu je došao krajem
19. stoljeća. U posljednje vrijeme kakiju raste popularnost
zbog kakvoće plodova novostvorenih sorata i činjenice da
ga rijetko napadaju bolesti i štetočine. Manji broj sorata
ima plodove jestive odmah nakon berbe, a većini plodovi
moraju odstajati da bi omekšali i izgubili trpkoću. Kaki
ima odvojene muške i ženske cvjetove koji mogu biti na
istom stablu ili pak odvojeno. Ako se uzgaja iz sjemena,
najčešće ima samo muške cvjetove pa, na žalost, ne može
donijeti rod. Stoga treba uzgajati samo provjerene sorte.
Postoje sorte koje zameću plodove bez oplodnje pa ne
Slika 260. - Plod kakija.
trebaju oprašivače. U nekih sorata dolazi do promjene
boje mesa ili pojave trpkoće ako zametnu plodove oplodnjom.

PODLOGE ZA KARI treba ih odstraniti s mladica dok su još

mali kako ih zbog svoje težine ne bi povili.
Kao podloge pogodni su sjemenjaci vrsta Kaki ima dosta lomljive grane pa treba uskladiti
Diospyroslotus i Diospyros virginiana. Prva je vrsta broj plodova i nosivost pojedinih grana kako
otpornija na sušu, ali neke sorte s njom nisu ne bi došlo do štete. Važno je na vrijeme
podudarne. D. virginiana, osim što traži plodnija tla, poviti mladice kako bi se dobili širi kutovi
gera i korijenove izdan ake koje treba odstranjivati. .grananja koji daju bolju nosivost krošnje i
Kao podloge mogu se uporabiti i sjemenjaci ujedno omogućuju bolji prodor svjetlosti u
običnog kakija koji se uzgoje iz sjemenaka izvađenih nju. Za potpuno oblikovanje krošnje može
iz plodova nastalih oplodnjom. biti potrebno i do pet godina.

UZGOJNI OBLICI ZA KARI REZIDBA NA ROD

Kako za dozrijevanje plodova treba puno S\jetla
jednogodišnji izbojci ne bi previše izdužili i
i topline, najpovoljniji uzgojni oblik jest vaza. Može
se uzgajati i u obliku popravljene piramide.
RODNI IZBOJCI KARIJA
Kaki rađa na mladicama koje izrastaju iz
jednogodišnjih izbojaka. Prema tome, rodni
pupovi su mješoviti i nalaze se na gornjem dijelu
jednogodišnjih izbojaka.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
Ako se plodovi zametnu na mladicama koje
su potrebne za oblikovanje uzgojnog oblika,
S rezidbom se ne smije pretjerati kako se
slomili pod teretom plodova. Osim toga, to
pogoduje zasjenjivanju, što nepovoljno djeluje
na zametanje rodnih pupova i dozrijevanje
plodova. Sve nerodne mladice koje rastu
okomito prema gore i one koje rastu prema
unutrašnjosti krošnje treba odstraniti u
početku rasta kako bi se spriječilo zasjenjivanje.
Rezidbom u razdoblju mirovanja treba sve
izbojke koji su donijeli rod, a nalaze se na
povoljnome mjestu, skratiti na dva pupa
kako bi se iz njih razvili dugi jednogodišnji
izbojci koji će u drugoj godini dati rodne
mladice. Tako će se spriječiti «bježanje» rodne
površine na vanjski dio krošnje.

169
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

MASLINA
aslina (slika 261) jejedna od od
M najčešće spominjanih biljaka u Bibliji.
Potječe s Bliskog istoka odakle se proširila u
sve zemlje mediteranskog područja gdje se i
danas proizvodi oko 98 % ukupne svjetske
proizvodnje. Uzgaja se od biblijskih
vremena i oduvijek je imala veliko značenje
u gospodarstvu, religiji i kulturi mnogih
starih naroda. Prema Homeru, Kekrops -
osnivač Atene donosi maslinu u staru
Grčku. Grci suje donijeli i u naše krajeve, a
u iskopinama rimske Salone nađen je mlin
za masline koji datira iz 1. ili 2. stoljeća Slika 261. - Plodovi masline.
nakon Krista. Maslinovo ulje bilo je jedan
od temelja gospodarstva u Grčkoj i starom
Rimu. Maslinaje simbol mira pa njezine
grančice čine dio grba Ujedinjenih naroda,
a ulje ima mnogobrojna obilježja zbog kojih
se preporuča u prehrani kao prevencija
mnogih bolesti. Maslinaje, uz smokvu, bila
jedna od hraniteljica ljudi Sredozemlja pa je
opjevana u njihovim pjesmama i duboko
ukorijenjena u njihovoj tradiciji.
Nezaobilazanje dio mediteranskog pejsaža
(slika 262) pa, uz gospodarsku vrijednost,
ima i veliku ukrasnu vrijednost. Ima veliku
sposobnost obnavljanja jer tjera mnoštvo Slika 262. - Maslina u mediteranskom pejsažu.

novih mladica iz korijenova vrata i debljih

žila. Maslina koja raste u Nacionalnom
parku Brijuni (slika 263) ima više od 1600
godina i najstarijaje u Hrvatskoj. Postoje
samooplodne, djelomično samooplodne i
stranooplodne sorte. Prirod samooplodnih
sorata je bolji i sigurniji ako se posadi više
sorata.

PODLOGE ZA MASLINU
Maslina se razmnožava ukorjenjivanjem
reznica i uglavnom se uzgaja na vlastitom
korijenu. Samo se ponekad cijepi na sjemenjake Slika 263. - Deblo masline stare 1600 godina u
Nacionalnom parku Brijuni.
divlje masline ili nekih plemenitih sorata.

170
 MASLINA

UZGOJNI OBLICI ZA MASLINU

Postoji više uzgojnih oblika za maslinu,
a najbolji su oni koji omogućuju dobru
osvijetljenost krošnje jer maslina treba puno
svjetla. Zbog toga su najbolji uzgojni oblici
različiti tipovi vaza, kao što je polikonična
vaza (crtež 41) koja bi se mogla opisati kao
svojevrsna kombinacija vretenastog grma i
klasične vaze. Osnovu takvog uzgojnog oblika
čine tri - četiri osnovne grane koje imaju
uspravniji rast u odnosu na klasičnu vazu, a
sekundarne se grane oblikuju spiralno kao na
vretenastom grmu.
Uzgojni oblik koji ima krošnju sa samo dvije
osnovne grane postavljene u obliku slova "Y"
pogodan je za stolne sorte. U uporabi su i
grmoliki uzgojni oblici (slika 264) koji se sastoje
od tri ili četiri osnovne grane koje izrastaju
izravno iz tla. Takav je uzgoj pogodan za masline
koje se obnavljaju nakon požara ili zapuštenosti. Crtež 4l. - Polikonična vaza masline.

Slika 264. - Grmoliki uzgoj masline.

171
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
Slika 265. - Rodni izbojak masline s plodovima.
RODNI IZBOJCI MASLINE
Maslinaje zimzelena voćka koja starenjem
grane postupno odbacuje lišće. Rađa na
prošlogodišnjim mladicama (slika 265). Rodni
su pupovi cvatni i nalaze se u pazušcima listova.
Ako je rast mladica bolji, zametnut će se više
rodnih pupova. ajbolju rodnost imaju mladice
umjerene bujnosti jer one preslabe nemaju
dovoljno lisne površine, a prebujne imaju jak
rast i previše preuranjenih mladica. Zato bi
duljina mladica masline morala biti 20 - 30 cm.
PREPORUKE ZA REZIDBU
REZIDBA NA OBLIK
U razdoblju oblikovanja rezidbom treba
oblikovati čvrste osnovne grane širih kutova
grananja kako bi krošnja bila što bolje
osvijetljena. Glavna rezidba je prije kretanja
172
vegetacije u proljeće koja se dopunjava
rezidbom u vegetaciji. Maslina sporo ulazi u
rod pa, umjesto jake rezidbe, treba povijati
mladice, a odstranjivati samo one koje rastu na
neodgovarajućem mjestu jer se u suprotnome
ulazak u rod još više odgađa.
REZIDBA NA ROD
Rezidba u razdoblju rodnosti mora biti
redovita kako bi se postigao dobar vegetativni
rast koji čini osnovu redovite rodnosti masline.
Ipak, u tome se ne smije pretjerati jer u toplijim
područjima prejako ljetno sunce lako može
oštetiti ogoljele grane, a prejako orezana stabla i
slabije rađaju. Važno je odstraniti izrođene i
stare grane koje treba zamijeniti novima.
Strana iskustva pokazuju daje rezidbu masline
dovoljno obaviti svake druge ili čak treće
godine jer plodovi nisu slabije kakvoće niti
ihje manje.
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
KAZALO POJMOVA
A borovnica, rodni izbojci 147,
adventivni pup 19, 20, 21
agrumi, oplodnja 159
agrumi, podloge 159
agrumi, podrijetlo 158
agrumi, rezidba na oblik 160
agrumi, rezidba na rod 160,
161
agrumi, rodni izbojci 159, 160
agrumi, uzgojni oblici 159
akrotonija 29
aktinidija, oplodnja 32, 162
aktinidija, podloge 163
aktinidija, podrijetlo 162
aktinidija, rezidba na oblik
163, 164
aktinidija, rezidba na rod 164
aktinidija, rodni izbojci 163
aktinidija, uzgojni oblici 163
američka borovnica 147
apopleksija 42
auksini 73
B
badem, oplodnja 157
badem, podloge 157
badem, podrijetlo 157
badem, rezidba na oblik 157
badem, rezidba na rod 157
badem, rodni izbojci 157
badem, uzgojni oblici 157
bakterijska palež 114, 173
batrljak 76, 78
bijeli glog 118,121,122
Blastophaga grossorum 168
bolesti, utjecaj na rodnost 22,
31,32,34,35
bolesti, utjecaj na vegetativni
rast 28
bolesti, utjecaj na zametanje
rodnih pupova 31
borovnica, oplodnja 147
borovnica, podloge 147
borovnica, podrijetlo 147
borovnica, rezidba na oblik 148
borovnica, rezidba na rod 148
174
148
borovnica, tlo za uzgoj 147
borovnica, uzgojni oblici 147
borovnica, zalijevanje 147
breskva, oplodnja 128
breskva, podloge 129
breskva, podrijetlo 128
breskva, prorjeđivanje plodova
35
breskva, rezidba na oblik 130
breskva, rezidba na rod 130, 131
breskva, rodni izbojci 129, 130
breskva, rodnost, inaktivna
temperatura 27, 128
breskva, rodnost, uloga
hladnoće 27, 128
breskva, uzgojni oblici 129
broj listova, utjecaj na
zametanje rodnih pupova
31,34
broj plodova, utjecaj na
zametanje rodnih pupova
31,33,34
bužir 41
c crveni ribiz, rodni izbojci 145
cijepljenje 40
cijepljenje na engleski spoj 51
cijepljenje najezičac 51
cijepljenje na most 58,59
cijepljenje pod koru 45, 46, 47
cijepljenje radi pojačavanja
rasta 59, 60
cijepljenje radi popravljanja
štete od voluharica 59, 60
cijepljenje zimzelenih voćaka 52
cijepljenje, dvostruko 39
cijepljenje, svrha 40
cijepljenje, mjeri 42, 43
citokinin 14
cjepljarske gumice 41, 43, 54,
56,58
cjepljarski nož 40
cjepljarski vosak 41,43,46,48,
49,50,51,52,59,60
Colt 135
crna bazga, oplodnja 149
crna bazga, podloge 149
crna bazga, podrijetlo 149
crna bazga, rezidba na oblik
150
crna bazga, rezidba na rod 150
crna bazga, rodni izbojci 150
crna bazga, uzgojni oblici 149,
150
crni orah 39, 154
crni ribiz, oplodnja 144
crni ribiz, podloge 144
crni ribiz, podrijetlo 144
crni ribiz, rezidba na oblik 145
crni ribiz, rezidba na rod 145
crni ribiz, rodni izbojci 145
crni ribiz, uzgojni oblici 144,
145
crveni ribiz, oplodnja 144
crveni ribiz, podloge 144
crveni ribiz, podrijetlo 144
crveni ribiz, rezidba na oblik
145
crveni ribiz, rezidba na rod
145
crveni ribiz, uzgojni oblici 144,
145
cvatni pup 19
cvatnja, vrijeme 30
cvjetni pup 19
č
četrun 158
četverostruki okomiti
kordonac 95
čip-okulacija 56
D
deblo, utjecaj visine 16
Diospyros lotus 169
Diospyros virginiana 169
dominacija vrha 29, 73, 74
Drapo - Marchand 90, 91

drvni pup 19, 22
dunja BA 29 115, 118, 122
dunja MA 115, 118, 122
dunja MB 115, 122
dunja MC 115, 122
dunja, oplodnja 122
dunja, podloge 122
dunja, podrijetlo 122
dunja, rezidba na oblik 123
dunja, rezidba na rod 123
dunja, rodni izbojci 122, 123
dunja, uzgojni oblici 122
dvostruki okomiti kordonac 94
DŽ
džanarika 124
E kordonci, pogodne vrste
Erwinia amylovora 114, 173
F 137, 139, 157, 160
fenofaza 25,26,30,31,33
Fereley 125, 129
fotosinteza 14,18,23,25,30,31
G
generativnirast25,26,29,30
GF 305129
GF 43124
GF 655-2124, 129
GF 677 129,157
giberelini 31, 33, 34, 35
giberelini, utjecaj na
naizmjeničnu rodnost 33, 34
giberelini, utjecaj na zametanje
rodnih pu pova 31
giberelini, vrijeme tvorbe 35
Giesela 5 135, 137, 138
gnojidba, utjecaj na vegetativni
rast 32
gnojidba, utjecaj na zametanje
rodnih pupova 31,32,34
gnojidba, utjecaj na
zasjenjivanje 31
godišnji ciklus 25
gorka naranča 159
gorki badem 157
gornji pup 21
grane drugog reda 17
grane trećeg reda, 17
grm 12
gronja 19, 35,109,115
H kivi, oplodnja 32, 162
hipa 62
hipokotil16
hladnoća, otpornost 26
hladnoća, šteta 26, 102
hladnoća, šteta, znakovi 102
hladnoća, zaštita 27
I 145, 146
inaktivna temperatura 26, 27,
44, 128
izolacija vrha 17, 66, 67, 73, 75,
82,85,89,91,93,94,96,97,
99,113,117,123,127,134,
izolacija vrha, postupak 75
J korijen, rast, temperatura 25
jabuka, oplodnja 108
jabuka, podloge 108
jabuka, podrijetlo 108
jabuka, prorjeđivanje plodova 35
jabuka, rezidba na oblik 113
jabuka, rezidba na rod 113
jabuka, rodni izbojci 109, 110,
111,112
jabuka, uzgojni oblici 108, 109
japansko-kineske sorte kruške
114
japansko-kineske sorte šljive,
podrijetlo 124
Jaspi 125, 129
jednogodišnji rodni izbojak
112,116
jednostruki kosi kordon ac 92
jednostruki okomiti kordonac
92
K
kaki, oplodnja 169
kaki, podloge 169
KAZALO POJMOVA
kaki, podrijetlo 169
kaki, rezidba na oblik, 169
kaki, rezidba na rod 169
kaki, rodni izbojci 169
kaki, uzgojni oblici 169
kesten, cijepljenje 51
kivi, podloge 163
kivi, podrijetlo 162
kivi, rezidba na oblik 163, 164
kivi, rezidba na rod 164
kivi, rodni izbojci 163
kivi, uzgojni oblici 163
kordonci 75,79,91,92,93,94,
95,108,109,112,113,115,
kordonci, izbor 92
kordonci, loretiranje 92, 93, 94
voćaka za uzgoj 92
kordonci, rovašenje 93, 94
kordonci, vrste 92
korijen, izgled, utjecaj vrste tla
15
korijen, rast 25
korijen, rast, utjecaj bolesti i
štetočina 25
korijen, rast, utjecaj rezidbe 25
korijen, rast, utjecaj tla 25
korijen, razmnožavanje 14
korijen, uloga 14
korijenovvrat, dubina sadnje 16
korijenov vrat, lažni 16
korijenov vrat, pravi 16
korijenove dlačice 15
korijenje, obrastajuće 15
korijenje, vlasasto 15
kratka rodna šiba 125, 126,
127, 130, 133, 134, 157
krošnja 17
krošnja, oblik, utjecaj na
fotosintezu 18, 23
krošnja, obnavljanje 103, 104
kruška Celert, podudarnost s
dunjom 38
kruška Vilijamovka,
nepodudarnost s dunjom 38
kruška Williams,
nepodudarnost s dunjom 38
175
CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA
kruška, Beurre Hardy,
podudarnost s dunjom 38
kruška, japansko-kineske sorte,
podloge 114
kruška, japansko-kineske sorte,
podloge 115
kruška, japansko-kineske sorte,
rodni izbojci 117
kruška, oplodnja 114
kruška, podloge 115
kruška, podrijetlo 114
kruška, prorjeđivanje plodova 35
kruška, rezidba na oblik 117
kruška, rezidba na rod 117
kruška, rodni izbojci 115, 116,
117
kruška, uzgojni oblici 115
kumkvat 158
kupina, oplodnja 142
kupina, podloge 142
kupina, podrijetlo 142
kupina, rezidba na oblik 142,
143
kupina, rezidba na rod 143
kupina, rodni izbojci 142
kupina, uzgojni oblici 142
kut grananja 68, 70, 74
kvačice za povijanje 69, 97
L naizmjenična rodnost, utjecaj
latentni pup 19, 20
lateraIni pup 21
lijeska, oplodnja 151
lijeska, podloge 151
lijeska, podrijetlo 151
lijeska, rezidba na oblik 153
lijeska, rezidba na rod 153
lijeska, rodni izbojci 152
lijeska, rodnost, inaktivna
temperatura 27
lijeska, rodnost, uloga
hladnoće 27
lijeska, uzgojni oblici 152
ljetna rezidba 63, 64
loretiranje 75, 92, 93, 94
M
Ma X Ma 14135
176
malina,jesenske sorte, rezidba
na rod 141
malina,jesenske sorte, rodni
izbojci 140, 141
malina, ljetne sorte, rezidba na
rod 141
malina, ljetne sorte, rodni
izbojci 140
malina, oplodnja 140
malina, podloge 140
malina, podrijetlo 140
malina, rezidba na oblik 141
malina, rezidba na rod 141
malina, rodni izbojci 140, 141
malina, uzgojni oblici 140
mandarinka unshiu 158, 159
maraska 138
marelica, oplodnja 132
marelica, podloge 132
marelica, podrijetlo 132
marelica, rezidba na oblik 134
marelica, rezidba na rod 134
marelica, rodni izbojci 133
marelica, uzgojni oblici 133
Marianna 2624 157
Marianna 8.1 124, 132
maslina, cijepljenje 45
maslina, dugovječnost 25
maslina, oplodnja 170
maslina, podloge 170
maslina, podrijetlo 170
maslina, rezidba na oblik 172
maslina, rezidba na rod 172
maslina, rodni izbojci 172
maslina, rodnost, uloga
temperature 27
maslina, uzgojni oblici 171
medvjeda lijeska 151, 152, 153
međupodloga 36, 39
mikoriza 14
mikrofenofaze 26
mirovanje 25,26,27,44,45,
49,56
mirovanje, duboko 26
mirovanje, ekološko 26
mirovanje, prisilno 26
mješovita rodna šiba 35, 126,
127, 129, 130, 131, 133, 134,
157
mješoviti pup 19
mladica, rast 27
mraz 16,27,32,33
mraz, utjecaj na rodnost 32, 33
mraz, zaštita 32
mrazopuc 26, 27
mušmula, oplodnja 118
mušmula, podloge 118
mušmula, podrijetlo 118
mušmula, rezidba na oblik 119
mušmula, rezidba na rod 119
mušmula, rodni izbojci 118,
119
mušmula, uzgojni oblici 118
N
naizmjenična rodnost 33, 34,
35,38
naizmjenična rodnost,
smanjivanje 34, 35
naizmjenična rodnost, utjecaj
bolesti 34
naizmjenična rodnost, utjecaj
broja plodova 34, 35
naizmjenična rodnost, utjeca]
mraza 33
naizmjenična rodnost, utjecaj
podloge 33, 34
naizmjenična rodnost, utjecaj
sorte 34
štetočina 34
naizmjenična rodnost, uzroci 33
nar, oplodnja 165
nar, podloge 165
nar, podrijetlo 165
nar, rezidba na oblik 166
nar, rezidba na rod 166
nar, rodni izbojci 166
nar, uzgojni oblici 165
naranča 159
nashi sorte kruške 114
nashi sorte kruške, podloge
115
nashi sorte kruške, rodni
izbojci 117
nektarina, oplodnja 128
nektarina, podloge 129
nektarina, podrijetlo 128
nektarina, rezidba na oblik 130

nektarina, rezidba na rod 130,
131
nektarina, rodni izbojci 129,
130
nektarina, rodnost, inaktivna
temperatura 128
nektarina, uzgojni oblici 129
nepodudarnost podloge i
plemke 36,37,38,39
nepodudarnost podloge i
plemke, blaga 39
nepodudarnost podloge i
plemke, znakovi 38
nepodudarnost, hortikulturna
39
nepodudarnost, podmukla 39
nerodnost 32
nerodnost, mladenačka 32
nerodnost, u dobi rodnosti 32
nešpola, oplodnja 173
nešpola, podloge 173
nešpola, podrijetlo 173
nešpola, rezidba na oblik 173
nešpola, rezidba na rod 173
nešpola, rodni izbojci 173
nešpola, uzgojni oblici 173
niskostablašica 16
o 90
obična borovnica 147
ogolivanje krošnje 17, 64, 67,
73,74,80,90,96,99,104,
139,173
ogrozd, oplodnja 146
ogrozd, podloge 146
ogrozd, podrijetlo 146
ogrozd, rezidba na oblik 146
ogrozd, rezidba na rod 146
ogrozd, rodni izbojci 146
ogrozd, uzgojni oblici 146
okulacija na spavajući pup 53
okulacija na tjerajući pup 53
okulant 53, 56, 58
okulanti, njega 56, 58
okuliranje 41,53
oprašivač, nedostatak 32, 34,
43
oprašivač, svojstva. 32
oprašivanje 32
orah, cijepljenje 51
orah, nepodudarnost 39
orah, oplodnja 154
orah, podloge 154
orah, podrijetlo 154
orah, rast korijena 25
orah, rezidba na oblik 155, 156
orah, rezidba na rod 156
orah, rodni izbojci 155
orah, ubrzanje ulaska u rod 72
orah, uzgoj visokostablašice 16
orah, uzgojni oblici 154, 155
oskoruša, oplodnja 120
oskoruša, podloge 121
oskoruša, podrijetlo 120
oskoruša, rezidba na oblik 121
oskoruša, rezidba na rod 121
oskoruša, rodni izbojci 121
oskoruša, uzgojni oblici 121
osnovne grane 17
otpornost na hladnoću 26
p podloga M27 108
padavica 42, 132, 134
palmeta 79, 108, 115, 129
palmeta s kosim granama 87,
88,89,90,121,122,129
palmeta s vodoravnim granama
palmeta s vodoravnim
granama, poticanje rasta
rovašenjem 90
palmeta, nepravilna 87
palmeta, pravilna 87
palmeta, učvršćivanje živim
vezom 89
piljenje debljih grana 76, 77, 78
pinciranje 64, 75, 80, 81, 82,
84,85,86,88,89,91,93,94,
99, 104, 105, 126, 134, 137,
145, 150, 157, 160, 163
piramida, etažna 83,84, 135,
137
piramida, etažna, oblikovanje
83,84
piramida, obična 80,81,82, 109,
115,118,121,122,125,157
piramida, obična, oblikovanje
80,81,82
KAZALO POJMOVA
piramida, popravljena 82, 83,
109, 115, 118, 121, 122, 125,
135, 137, 138, 154, 157, 159,
169
piramida, popravljena,
oblikovanje 82, 83
piramida, raspored osnovnih
grana 80
plemka 13, 36, 38, 39, 40, 41,
42,43,44,45,46,49,50,51,
52,53,56,58,59
plemka, čuvanje za proljetno
cijepljenje 44
plemka, uzimanje za proljetno
cijepljenje 44
plemka, uzimanje za zimzelene
vrste 44,52
plodnjak 111, 112, 116
podloga 12, 13, 14, 15, 16,29,
36,37,38,39
podloga F 12/1 135
podloga M26 108
podloga M9 14, 39,108
podloga M9, blaga
nepodudarnost 39
podloga M9, blaga
nepodudarnost, guka na
cijepljenom mjestu 39
podlogaM9, prevrtanje 14
podloga MM 106 108
podloga, generativna 36
podloga, obilježja 37
podloga, odabir 37
podloga, uporaba 37
podloga, utjecaj na rodnost 31
podloga, vegetativna 36
podloge O HF 115
podudarnost podloge i plemke
38
pojas agruma 158
polaritet 42, 59
polugrm 12
poluprstenovanje 72
postrani pup 21
postrano cijepljenje 49
postrano cijepljenje na
engleski spoj 52
postrano cijepljenje na jezičac
52
]77
 CIJEPLJE [JE I REZIDBA VOĆAKA
povijanje 68, 81
povijanje debljih grana 70
povijanje napravom od žice 69
povijanje pomoću kvačice za
rublje 69, 97
povijanje pomoću utega 69,81
povijanje provodnice 100
precjepljivanje 43, 44
precjepljivanje, priprema 44
prijevremene mladice 18, 28
produljnica 17
proljetno cijepljenje, čuvanje
plemki 44
proljetno cijepljenje, uzimanje
plemki 44
prorjeđivanje plodova 35
prorjeđivanje plodova, vrijeme
35
provodnica 17, 60, 64, 67, 68,
75,80,81,82,83,87,88,89,
90,91,93,95,96,97,99,
100,173
provodnica, privremena 84,85
prsten grane 78
prstenovanje 72
pršljenasto rodno drvo 112,
113, 116, 117
Prunus pseudocerasus 135
pup, smještaj, utjecaj na
rodnost 21
Pyrus betulaefolia 39, 115
Pyrus serotina 115
Pyrus ussuriensis 115
R T
raspored u obliku riblje kosti
67,83,86,89,90,97,99,
131, 153, 164, 166
rašeljka 135, 138
remanencija 39
resa 152, 155
respiracija 23
rezidba na čep 101
rezidba na oblik 65
rezidba na rod 65
rezidba nakon štete od zimske
hladnoće 102, 103
rezidba radi obnavljanja
krošnje 103, 104
178
rezidba zapuštenih voćaka 104,
105
rezidba, jačina 66
rezidba, pribor 61,62,63
rezidba, redoslijed 66, 67
rezidba, svrha 61
rezidba, utjecaj na rodnost 32
rezidba, utjecaj podloge 31
rezidba, utjecaj starosti voćke 31
rezidba, vrijeme 63, 64
rodnipup 14, 17, 19,21,22,
26,27,30,31,68
rodni pup, oblik 22
rodni pup, uloga hladnoće 26,
27
rodni pup, zametanje 30, 31
rodni pup, zametanje,
čimbenici 30, 31
rodnost, utjecaj položaja
izbojka 68
rovašenje 71, 90, 91, 93, 94,
113, 126
s šljiva, rodni izbojci 125, 126
smokva, oplodnja 168
smokva, podloge 168
smokva, podrijetlo 167
smokva, rast korijena 25
smokva, rezidba na oblik 168
smokva, rezidba na rod 168
smokva, rodni izbojci 168
smokva, uzgojni oblici 168
spur tipovi 109, 113
srednjestablašica 16
St. Julien A 124, 125
St. Julien križanac 2129
St. Lucia 135
St. Lucia 64 138
stapka (dio rese) 152
stapka (rodni izbojak) 111,
112, 113, 116
starost voćke, utjecaj na
zametanje rodnih pupova 31
suparnički izbojak 17
suša, utjecaj na zametanje
rodnih pupova 31
svibanjska kitica 125,127,130,
133, 134, 136, 137, 138, 139,
157
svjetlost, utjecaj na zametanje
rodnih pupova 18, 30
Š
šarka šljive 34, 124
šipak, oplodnja 165
šipak, podloge 165
šipak, podrijetlo 165
šipak, rezidba na oblik 166
šipak, rezidba na rod 166
šipak, rodni izbojci 166
šipak, uzgojni oblici 165
škare s produženim ručkama
62
škare za rezanje debljih grana 62
šljiva, japansko - kineske sorte,
oplodnja 124
šljiva, japansko - kineske sorte,
rodni izbojci 126
šljiva, oplodnja 124
šljiva, podloge 124, 125
šljiva, podrijetlo 124
šljiva, rezidba na oblik 126, 127
šljiva, rezidba na rod 127
šljiva, uzgojni oblici 125
štetočine, utjecaj na rodnost
22,31,32,34
štetočine, utjecaj na vegetativni
rast 28
štetočine, utjecaj na zametanje
rodnih pupova 31
štrljak 110, 111, 112, 113, 115,
116, 117, 121
terrninalni pup 21
trešnja, oplodnja 135
trešnja, podloge 135
trešnja, podrijetlo 135
trešnja, rezidba na oblik 136,
137
trešnja, rezidba na rod 137
trešnja, rodni izbojci 136
trešnja, uzgojni oblici 135, 136
trolisna naranča 39, 158, 159
u
uspravljanje radi poboljšanja
rasta 81,82,85,88,89

utezi za povijanje 69, 81
uvijanje izbojaka 60
uzgojni oblik 79
uzgojni oblik zastava 90, 91
v rezidbom 67
vaza 84,85,86,87, 109, 121,
125, 129, 133, 138, 152, 153,
154, 157, 159, 165, 168, 169,
171,173
vaza, usmjeravanje mladica 85
vegetacija 25
vegetativni pup 19
vegetativni rast 25, 27, 28, 29,
30,68
vegetativni rast, čimbenici 28
vegetativni rast, pravila 29
vegetativni rast, utjecaj na
zametanje rodnih popova 30
vegetativni rast, utjecaj
položaja izbojka 68
vezivo, otpuštanje 41
vinogradarska breskva 37, 129,
132
visina cijepljenja, djelovanje na
apopleksiju 42
visina cijepljenja, djelovanje na
bakterijski rak marelice, 42
visina cijepljenja, djelovanje na
bujnost 41,42
visina cijepljenja, djelovanje na
padavicu 42
visina voćke, smanjenje
visina voćke, zasjenjivanje 29, 100
visokostablašica 16
višnja, oplodnja 138
višnja, podloge 138
višnja, podrijetlo 138
višnja, rezidba na oblik 139
višnja, rezidba na rod 139
višnja, rodni izbojci 138
višnja, uzgojni oblici 138
vitki vretenasti grm 79, 95, 96,
101,108,115,138
vitki vretenasti grm, razlozi za
uporabu 96
voćarska pila 62
voćarske škare 62
voćarski nož 62
voćka stablašica, građa 12, 13
vodopija 20,60,67, 73, 76,
105, 127, 134, 166, 168
vodopije, odstranjivanje 67, 76
vretenasti grm 79,95,99, 108,
115,122,125,129,130,133,
135,137,138,139,171
KAZALO POJMOVA
vretenasti grm, oblikovanje s
nerazgranatim sadnicama 96
vretenasti grm, oblikovanje s
razgranatim sadnicama 96
vrućina, utjecaj na zametanje
rodnih pupova 31
z
zalamanje izbojaka 76, 153
zalamanje okulanata 56
zarezivanje kore 71, 72
zasjenjivanje, gnojidba 31
zasjenjivanje, redova 28, 100
zečja borovnica 147
zimska rezidba 63
zlatni ribiz 144, 146
ž
žičana naprava za povijanje 69
žila srčanica 14
živi vez 60, 89
životne faze 24
životni ciklus 25
životni vijek, utjecaj rodnosti
24
179
 CIJEPLJENJE I REZIDBA VOĆAKA

IZVORI ILUSTRACIJA
Fotografije:
Sve fotografije izradio je autor osim sljedećih fotografija:
slike 14, 21, 261, 262, 263, 264 i 265 - Zoran Šindrak
slike 140 i 192 - Goran Fruk
slike 150, 162, 163 i 164 - Damir Drvodelić
slike 193 i 196 - Ingrid Ivanić
slike 207, 210, 213, 214, 215 i 216 - Nenad Magazin
slike 217, 218, 219 - Zvonimir Savić, Zavod za voćarstvo, fotografije snimljene na plantaži
tvrtke ukleus d.o.o. u Donjoj Bistri
slike 241 i 249 - Martina Rebić (Reba)
slike 254 i 256 - Itzhak Kosto.

Crteži:
Sv~crteže izradila je Maja Devaj.

180