Opća lingvistika_2

dr. sc. Ivana Simeon

Odsjek za lingvistiku
Filozofskoga fakultet
 Unutrašnja struktura jezika
 Velik broj različitih jezika na svijetu (2000, 4000, 6000?!)
(o ĉemu ovisi taj broj?)

 Na površinskoj razini razliĉiti jezici svijeta zapravo su začuĎujuće slični

u svojoj osnovnoj strukturi:

 glasovni sastav
 slogovi
 rijeĉi
 reĉenice
 ton / intonacija
 Površinska sliĉnost ili razliĉitost -
strukturna podudarnost
prezentska paradigma glagola »biti« - jesam-jesi-jest (sam-si-je):

stind. (sanskrt) - ásmi, ási, ásti

stslav. jesmь, jesi, jestъ
lat. sum, ēs, est  sama izvanjska sličnost
hetitski ēšmi, ēšši, ēšzi; je nevažna, važne su
got. im, is, ist; sustavne/strukturne
armenski em, es, ē podudarnosti
stlit. esmì, esì, esti

hrv/engl.
 površinska razičitost →
oko ~ eye strukturna podudarnost
uho ~ ear
kćȋ ~ daughter
ždrȃl ~ crane ( ie. poredbena lingvistika)
 Površinske razliĉitosti
/strukturne sliĉnosti jezikâ
 Jezična srodnost

 KONTAKTNA - interferencije jezika koji nemaju zajedniĉko porijeklo, u dodiru

- preuzimanje jeziĉnih karakteristika – glasovi, oblici, konstrukcije – jezični
savezi

tzv. balkanski jezični savez: albanski, rumunjski, makedonski, bugarski, a po nekim osobinama i
novogrčki;
karakteristike: nestanak ili redukcija deklinacije imenica i pridjeva, izražavanje padeža imenica i
pridjeva pomodu padežnih oblika zamjenica, nestanak sintetičkog infinitiva (ponegdje nestanak
infinitiva uopde ), analitička opisna komparacija pridjeva i priloga, tvorba futura pomodu
konjunktiva

 GENETSKA - zajedniĉko porijeklo, isti prajezik;

jezične porodice

Tipološka klasifikacija jezika – usporeĊivanje dvaju ili više jezika i utvrĊivanje stupnja
podudarnosti meĊu njihovim jedinicama
 Teorije o porijeklu
i postanku jezika (1)
 MONOGENEZA jezika (svi su jezici nastali iz jednog zajedničkog izvora):
 kulturna evolucija (ili “Božja volja”)
 očekivana sličnost
 razlike kao posljedica odvajanja

 POLIGENEZA (istovremeno pojavljivanje jezika u različitim dijelovima svijeta):

 očekivana različitost
 sličnost kao posljedica ograničenja govornika i konvergencije
(uzajamni utjecaji zbog kontakata)
1) I reče Jahve, Bog: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je
on. Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku, i
predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove,
da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i
životinjama u polju.
2) Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiĎu na
jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane. Jedan drugom reče: “Hajdemo praviti
opeke te ih peći da otvrdnu!” Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za
žbuku. Onda rekoše: “Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba!
Pribavimo sebi ime da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče: “Zbilja
su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im
ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siĎemo i jezik im pobrkamo,
da jedan drugome govora ne razumije.” Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne
sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom
kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.

BIBLIJA, STARI ZAVJET - Knjiga Postanka, Drugi izvještaj o stvaranju – Raj zemaljski 2,4 i Knjiga Postanka 11,1
 Teorije o porijeklu
i postanku jezika (2)
 Teorija zajedničkoga porijekla i sličnosti meĎu jezicima ima brojne
znanstvene potvrde (jezične porodice):
• indoeuropska
• semitsko-hamitska
• ugrofinska
• turkijska
• dravidska
• …
 nostratička teorija – kompariraju se prajezici različitih porodica ne bi li
se meĎu njima otkrila genetska veza, tj. eventualan zajednički prajezik
 Jeziĉne univerzalije (1)
 U svakom (pojedinaĉnom) jeziku postoje elementi ili obilježja koji su
zajedniĉki svim jezicima  opravdanost ideje o postojanju jezičnih
univerzalija:

 konsonantski + vokalski glasovi

 slogovna struktura (CV)
 sintaktiĉka struktura (elementarna reĉenica)
- morfološke i/ili sintaktiĉke kategorije: jednina/množina, lice;
funkcije rijeĉi u reĉenici/uloge

(N. Chomsky - univerzalna gramatika; *dubinska struktura)

Jeziĉne univerzalije (2)
 Različita tumačenja postojanja univerzalija:
 zajedniĉko porijeklo jezika
 uroĊenost ĉovjekove sposobnosti da se služi
jezikom
 identiĉnost logiĉkih struktura
 ostvarivanje jezika u govoru uz pomoć istih
ljudskih bioloških sposobnosti
 analogna društveno-povijesna
determiniranost
 Zadaća lingvistike

 na temelju prikupljenih podataka ustanoviti opća načela i

zakonitosti koji upravljaju strukturom i razvojem jeziĉnoga
sustava

JEZIČNI OPIS = POPIS + PROPIS

U razliĉitim se znanstvenim disciplinama jezik pojavljuje kao nezaobilazna

ĉinjenica: fizika (akustika), fiziologija (medicina), filozofija,
psihologija/psiholingvistika, sociologija/sociolingvistika, povijest,
povijest i teorija književnosti, klasična i neofilologije

 ali, jedino je lingvistici jezik osnovni predmet znanstvenoga

prouĉavanja (unutar lingvistiĉke domene)
Temeljne pretpostavke
suvremene lingvistike

 primarna funkcija jezika je KOMUNIKACIJSKA

 KOMUNIKACIJA predstavlja osnovnu društvenu

funkciju jeziĉne pojave

 postoje i druge funkcije – identifikacijska,

ekspesivna, ... poetska, mistifikacijska)

 Jeziku je primarno prenošenje obavijesti,

sporazumijevanje meĊu ljudima
 Komunikacija (u kontekstu
lingvistike) = prostor ostvarenja jezika

Dvije osnovne orijentacije u odreĊivanju sadržaja komunikacije:

1. inzistira na povezanosti komunikacije s informacijom i smatra da

se u komunikacijskim procesima i porukama koje se u njima
realiziraju nužno javlja neka informacija

2. svaku razmjenu poruka, bez obzira na postojanje informacije koju

u sebi nosi, karakterizira kao komunikaciju
 Lingvistika kao dio teorije
obavijesti
 ovakvim se stavom lingvistika svrstava u podruĉje OPĆE TEORIJE
INFORMACIJA
• koja prouĉava prenošenje obavijesti /informacije uopće, vrste
informacija, medije koji to prenošenje omogućavaju

 kao dio opće teorije obavijesti, lingvistika se može svrstati i u

podruĉje KIBERNETIKE
• to je teorija koja se bavi sustavima prenošenja, pohranjivanja i prerade
obavijesti u svrhu upravljanja i reguliranja obavijesti

 specifiĉnost je lingvistike da prouĉava prenošenje

informacija posebnim sustavom – prirodnim jezikom
 jeziĉna djelatnost obavlja se govorom
 Model komunikacijskog
procesa (Shannon,1948)
Izvor informacije – proizvodi
poruku, komunikator
Pošiljatelj – kodira poruku
ovisno o mediju prijenosa
Kanal – medij kojemu poruka
treba biti prilagoĊena,
signal prijenosa
Primatelj - dekodira poruku iz
signala (medija),
rekonstruira je da bi
mogla biti primljena
Cilj – konaĉna, razumljiva
forma poruke koja
dopire do destinacije

Model široko prihvaćen u većini humanistiĉkih i informacijskih znanosti, smatra se

klasiĉnim modelom komunikacije i njegova linearnost olakšava definiranje
komunikacijskog procesa.
U modelu nije u obzir uzeta potencijalna iskrivljenost percepcije i semantiĉki nesporazumi, koji
su u jeziku glavni razlog nesporazuma.
Prenošenje obavijesti –
govorni ĉin/akt
(sustav)
JEZIK
kôd
(poruka)
GOVORNIK ............. POSTAVA ............. SLUŠATELJ
odašiljaĉ obavijest prijemnik
(medij)
GOVOR

buka u kanalu kanal zalihost/redundancija

 U komunikacijskom procesu nije dovoljno samo vladati jezikom
komunikacije, potrebno je poznavati kôdove, kanale i izraze koji se
mogu legitimno koristiti u komunikaciji sa razliĉitim osobama i u
razliĉitim kontekstima.

 Za izbor odreĊene komunikacijske forme kljuĉni su eksterni

sociokulturni odnosi i situacijski ĉimbenici.

 Proces komunikacije je socijalno oznaĉen kontekst ljudske

interakcije i kao takav je opterećen mnogobrojnim izvanjeziĉnim
faktorima.
Jakobsonov komunikacijski
model jezika

 Prema Jakobsonovom funkcionalističkom

pristupu, komunikacija jest proces u kojem se
jezična djelatnost povezuje pomoću vremenskih
i prostornih koordinata s izvanjskim svijetom.
(Škiljan, 2000)
Jakobsonov komunikacijski
model jezika
context
kontekst
REFERENCIJALNA ili KOMUNIKACIJSKA FUNKCIJA

message
poruka
POETSKA FUNKCIJA

addresser addressee
pošiljatelj primatelj
EMOTIVNA ili EKSPRESIVNA FUNKCIJA KONATIVNA FUNKCIJA

contact
kanal/govor
FATIĈKA FUNKCIJA

code
sistem/jezik
METAJEZIĈNA FUNKCIJA
 Jeziĉne funkcije prema
Jakobsonu
 REFERENCIJALNA ILI KOMUNIKACIJSKA FUNKCIJA - odnosi se na ono
o ĉemu se govori

 POETSKA FUNKCIJA - fokusira se poruka sama za sebe; kako?

 EMOTIVNA ili EKSPRESIVNA FUNKCIJA - stav govornika prema onome

što govori ili kome govori; tko?

 KONATIVNA FUNKCIJA - odnosi se na one aspekte jezika kojima se

ostvaruje željeni uĉinak kod slušatelja; kome?

 FATIČKA FUNKCIJA - upotreba jeziĉnih sredstava da se održi veza meĊu

sudionicima komunikacije; ĉime?

 METAJEZIČNA FUNKCIJA - odabir zajedniĉkoga kôda sa sugovornikom