SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ VITEZ

FAKULTET INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:

I CIKLUS: I GODINA

SMIJER: INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

HISTORIJA RAČUNARA

Seminarski rad

Travnik, Novembar 2018.

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ VITEZ

FAKULTET INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:

I CIKLUS: I GODINA

SMIJER: INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

HISTORIJA RAČUNARA

Seminarski rad

IZJAVA: Ja Ahmed Kasumović student Sveučilišta/Univerziteta „Vitez“ Vitez, Indeks

broj:078-18/RIIT odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad
izradio potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć profesora odnosno
asistenata.

Potpis studenta:

_______________

STUDENT: Ahmed Kasumović

PREDMET: Organizacija računarskih sistema

PROFESOR: prof. dr. Negovan Stamenković

ASISTENT: ma. Amra Mirojević

SADRŽAJ
UVOD..............................................................................................................................................4
1. POJAVA RAČUNARA.............................................................................................................5
1.1. Abakus..................................................................................................................................6
1.2. Pojava prvih mehaničko – automatskih računara...........................................................6
1.2.1. Diferencijalni stroj.......................................................................................................7
1.2.2. Analitička mašina.........................................................................................................8
2. POJAVA PRVIH ELEKRIČNIH RAČUNARA....................................................................9
2.1. Elektični sortirni stroj......................................................................................................10
3. GENERACIJSKI RAZVOJ RAČUNARA...........................................................................11
3.1. Eniac...................................................................................................................................12
3.1.1.Karakteristike ENIAC – a..........................................................................................12
4. GENERACIJE RAČUNARA.................................................................................................13
4.1. Prva generacija računara (1951-1958)............................................................................13
4.1.1. UNIVAC (Universal Automatic Computer)............................................................14
4.2. Druga generacija računara (1959-1963).........................................................................15
4.3. Treća generacija računara (1964-1970)..........................................................................16
4.4. Četvrta generacija računara (1971-)...............................................................................18
ZAKLJUČAK..............................................................................................................................20
LITERATURA.............................................................................................................................21
UVOD

Od davnina ljudi imaju potrebu za računanjem, te obradom različitih podataka. Kao rezultat te
potrebe javljaju se mašine koje omogućavaju ljudima lakše izvršavanje različitih funkcija. Te
mašine se nazivaju računari. Semantiĉki, računar je riječ koja je nastala od glagola ˝računati˝ i
označava uređaj koji se koristi za unos i obradu podataka, te za dobijanje rezultata pri toj obradi.
U IX stoljeću se javilo mnoštvo novih otkrića u oblasti matematike i fizike, koje nisu mogle biti
kvalificirane zbog kvantiteta rezultata računanja.

Razvoj nauke i tehnike, u prvom planu elektronike i njenih komponenti uslovio je razvoj
računara. Otkrivanje elemenata kao što su elektronske cijevi i tranzistori imalo je za posljedicu
razvoj novih generacija elektronskih računara. Pojava elektronskih računara umnogome je je
doprinijela tehnološkom i informativnom razvoju civilizacije.
 1. POJAVA RAČUNARA

Od davnina se čovjek domišljao kako pojednostaviti računanje i računske operacije.

Davno prije pojave računara, kakve danas poznajemo, ljudi su osmislili sprave koje su im
pomagale pri računanju

Najstarije poznato pomagalo za računanje je primitivna računaljka poznata pod nazivom ABAK
(abakus) stara oko 3000 godina. Računanje na abaku izvodi se ručno pomicanjem kuglica
nanizanih na nekoliko paralelnih žica.

1.1. Abakus

ABAK (grč.) je prva poznata sprava za računanje starih Egipćana, Grka, Rimljana, Kineza
(slika br.1). Računaljka je bila u obliku ploče. Rimski abak je bio ploča podeljena na pruge ili
pravougaona polja, po kojima su se pomerali kamenčići ili žetoni. Prema položaju kamenčiću je
pripadala određena mjesna vrednost. Od latinskog izraza calculus - kamenčić nastalo je izraz
calculare - računati. U Evropi se rimski abak mestimično upotrebljavao do XVI veka. Kineski
abak je bio okvir sa napetim žicama na kojima su nanizane kuglice, svakoj žici, odgovarala je
određena mjesna vrednost. Od kineskog razvio se i japanski soroban na kojem su unutar okvira
na štapićima bili nanizani dvostruki čunjići (4+1 na svakom štapiću). Soroban se u Japanu i
danas ponegde upotrebljava. Abak sličan kineskm i japanskom mnogo se do nedavno
upotrebnjavao i u Rusiji (SSSR).1

1
https://sh.wikipedia.org/wiki/Abakus_(ra%C4%8Dunanje)
 slika br. 1

Danas je teško zamisliti brojanje i računanje bez pisanih brojeva, ali nekada nisu ni postojali
pisani brojevi. Ono na čemu se najranije računalo bili su prsti na rukama. Međutim za potrebe
trgovine bilo je nužno smisliti neko pomagalo koje će moći da prebroji i izračuna veće vednosti.
Jedno od takvih pomagala je bio abakus. Abakus je prosta i istorijski stara sprava za računanje. U
narodu je poznat kao sprava (mašina) za računanje za decu ili kao harfa za ludake. I dan-danas je
rasprostranjena i upotrebljava se u mnogim krajevima sveta.

1.2. Pojava prvih mehaničko – automatskih računara

U 17. stoljeću se javlja prvi oblik mehaničkog, automatskog uređaja koji je izgubljen, a sastavio
ga je Viljem Šikard(Wilhelm Shickard). 2

Nekoliko godina poslije Blejz Paskal(Blaise Pascal) je konstruirao mašinu koja je mogla izvoditi
operacije sabiranja i oduzimanja, a tek krajem 17. stoljeća javlja se mašina koja je mogla izvoditi
sve četiri računske operacije, a konstruirao ju je Viljem Lajbnic(Wilhem Leibniz). Princip svih
ovih mašina zasnivao se na zupĉanicima, slično kao kod satnih mehanizama,3 (slika br. 2)

2
HISTORIJA RAZVOJA RAČUNARA, N. Kadić, 2016.
3
E. Muharemović, seminarski rad, Historijat racunara,Univerzitet Sarajevo, Sarajevo 2013.
 slika br. 2

Za daljnji razvoj računara zaslužan je Čarls Bebidž (Charles Babbage) koji se smatra ocem
računara te je uveo koncept mašine koja odgovara današnjim raĉunarima.

1.2.1. Diferencijalni stroj

Charles Babbage je 1820. godine osmislio diferencijalni stroj (slika br. 3). Takav je stroj trebao
omogućiti mašinsko izračunavanje logaritamskih tablica. Projekt je obustavljen nakon 15 godina
i stroj nikada nije proradio.4

slika br. 3

Mada je diferencna mašina radila prilično dobro, Bebidž se nije zadovoljavao računskim
sredstvom koje je moglo da izvršava samo jedan algoritam. Ubrzo je počeo da troši, za ono
vrijeme, sve veće I veće sume sopstvenog kao i veliku svotu vladinog novca, na projekat i
konstrukciju nasljednika diferencne mašine kojeg je nazvao analitička mašina.

4
E. Muharemović, seminarski rad, Historijat racunara,Univerzitet Sarajevo, Sarajevo 2013.
 1.2.2. Analitička mašina

Velika prednos u odnosu an diferencijalnu, analitiĉka mašina je bila općenamjenska. Funkcije su

se ĉitale sa kartica, I izvršavale. Upisivanje razliĉitih programa na bušene kartice je omogućavalo
razliĉita izraĉunavanja

Analitička mašina (slika br. 4) se može smatrati prvim mehanički programskim računarom.
Sastojala se od četiri dijela: memorije, jedinice za iraĉunavanje i ulazne i izlazne jedinice
zasnovane na principu bušene kartice. Memorija je bila kapaciteta od 1000 rijeĉi od po 50
decimalnih cifara I služila je za pohranjivanje promjenjljivih i rezultata.5

Babbage-ova ideja je poslužila kao model računara kakve danas poznajemo.

slika br.4

5
Đ. Laketić, seminarski rad, Generacije računara, Panevropski Univerzitet Aperion Fakultet Pravnih nauka, 2012.
 2. POJAVA PRVIH ELEKRIČNIH RAČUNARA

Prvi elektronički računari se vezuju za tridesete godine XX stoljeća. Prvi veliki korak je načinio
njemački student Konrad Zuse koji je napravio niz automatski računarskih mašina zasnovanih na
tehnologiji elektromagnetnih releja.
Nešto kasnije su Džon Atanasov i Džordž Stibic projektovali kalkulatore. Anastasovljeva mašina
je bila napredna i koristila je binarnu artimetiku i imala kondenzatore kao memorijeske elemente
koji su se povremeno osvježavali radi sprječavanja curenja elektriciteta. Savremeni RAM čipovi
rade na ovom principu.
Dok su Zuse, Stibic i Atanasov projektovali automatske kalkulatore, jedan
mladić po imenu Hauard Ejken (Howard Aiken) se mučio ručno, vršeći složena numerička
izračunavanja tokom svog rada na doktorskoj disertaciji na Harvardu.
Pošto je odbranio disertaciju shvatio je važnost mogućnosti računanja pomoću mašina. Otišao je
u biblioteku i tamo otkrio Bebidžov rad. Odlučio je da napravi mašinu opće namjene na bazi
releja, umjesto mehaniĉkih 7 zupčanika zbog kojih.
Bebidž i nije uspeo. Njegova prva mašina, Mark I, završena je 1944. godine na Harvardu. Imala
je 72 rijeĉi memorije od po 23 decimalne cifre, i ciklus instrukcije od 6 sekundi. Za ulazi izlaz si
korišćene bušene papirne trake. U vrijeme kada je Ejken dovršio sljedeću mašinu Mark II,
elektromagnetni releji bili su prevaziđeni. Počela je era elektronike i era elektronskih digitalnih
računara podijeljenih i nekoliko generacija.6

2.1. Elektični sortirni stroj

Primjena električne energije omogućila je Hermanu Hollerithu da 1887. godine izradi električni
sortirni stroj (slika br.5).

Taj stroj možemo smatrati prvim modernim strojem za obradu podataka.

6
https://www.scribd.com/document/16868/Istorija-Racunara
Njime je 1890. godine riješen problem obrade rezultata popisa stanovništva u Americi.

Pošto je Hollerithov izum imao praktičnu korist, počela je komercijalna proizvodnja električnih
sortirnih mašina.

Dotadašnja obrada podataka popisa trajala je nekoliko gofina, a Holerithovim izumom vrijeme
obrade je bilo smanjeno na nekoliko sedmica. Ovaj izum konačno je imao i praktičnu korist pa je
počela I komercijalna proizvodnja. S ovim izumom javlja se pojam masovne obrade podataka.
Zbog komercijalnog uspjeha ovih strojeva osnovano je nekoliko tvrtki.

1896. godine Hollerith osniva tvrtku Tabulating Machine Company (TMC).7

slika br.5

1924. godine TMC tvrtka se udružuje sa još nekoliko srodnih kompanija te nastaje tvrtka IBM
(International Business Machine) koja i danas predstavlja jednog od najznačajnijih proizvođača
računala na svijetu.

Tadašnja tehnologija nije bila dorasla zamislima dotadašnjih izumitelja, međutim razvojem
elektronike stvari se bitno mjenjaju.

7
E. Muharemović, seminarski rad, Historijat racunara,Univerzitet Sarajevo, Sarajevo 2013.
 3. GENERACIJSKI RAZVOJ RAČUNARA

Motivi za ubrzani rad na elektronskim računarima bio je drugi svjetski rat. Prvi takav primjerak
bio je ENIGMA, koji je služio za dešifriranje poruka njemačkih operativaca. U Britaniji je
napravljen elektronski računar COLOSSUS, na koji je britanska vlada uvela embargo, te samim
tim je ostao u tajnosti i nije doprinijeo razvoj drugih raĉunara. Naučnik Mokli je dao prijedlog
za pravljenje novog računara koji je prihvaćen 1943. godine, te je sa svojim postdiplomcem
Ekertom počeo realizovati ideju zvanu ENIAC.

3.1. Eniac

ENIAC (slika br.6) je kratica od engleske složenice Electronic Numerical Integrator And
Computer i ime je prvog računara konstruiranog u Americi pri University of Pennsylvania.
ENIAC je bio predstavljen široj javnosti 14. februara 1946., i radio je sve do 2. novembra 1955.
kada je bio demontiran. ENIAC je bio unikatni proizvod i nikada nije pušten u serijsku
proizvodnju.
Konstruktori ENIAC-a su istraživaći John Mauchly I John Presper Eckert.
Tijekom rada ENIAC – a uočena su 2 nedostatka:
 mala memorija
 nije bio programibilan

slika br.6
Ideju tome kako računalo može riješavati različite različite zadatke ovisno o programu dao je
mađarski matematičar John von Neumann. Njegova ideja bila je ključna za daljnji razvoj
računara pa se i današnji računari temelje na von Neumannovoj arhitrkturi

3.1.1. Karakteristike ENIAC – a

 17 468 elektronskih cijevi

 7 200 kristalnih dioda
 1 500 releja
 70 000 otpornika
 10 000 kondenzatora
 5 milijuna ručno zalemljenih spojeva
 težina: 30 tona
 veličina opreme (~) 2.4 m x 0.9 m x 30.5 m ili ~ 167 m²
 potrošnja energije: 174 kW + 170 kW za njegovo hlađenje
 ulazna jedinica: IBM čitač bušenih kartica
 izlazna jedinica: IBM pisač
 mod operacije: Paralelan
 osnovna jedinica: 10-znamenkasti decimalni broj sa znakom (pozitivni ili negativni broj)
 memorija: 20 decimalnih brojeva po 10 znamenki (200 znamenaka)
 brzina računanja:
5000 operacija po svakoj jedinici memorije ili ukupno 100,000 operacija u
sekundi
357 operacija množenja u sekundi
38 operacija dijeljenja u sekundi8

8
https://hr.wikipedia.org/wiki/ENIAC
 4. GENERACIJE RAČUNARA

4.1. Prva generacija računara (1951-1958)

Proizvodnjom prvih računara za masovnu upotrebu zapoĉinje prva generacija elektronskih

računara. Osnovni element od kojeg se sastoje računari ove generacije su
elektronske cijevi. Programi za raĉunar pisani su u strojnom jeziku. Kao ulazni medij korištene
su bušene kartice i papirna traka, a kao vanjske memorije bušene kartice i magnetski bubanj
ograničenih mogućnosti. Navedeni raĉunari su bila najmanje 1000 puta brži od
elektromehaniĉkih računara. Najpoznatiji predstavnik ove generacije je UNIVAC 1 (engl.
Universal Automatic Computer) – prvi računar koji se prodavao na masovnoj komercijalnoj
osnovi, a korišten je i za popis stanovništva u SAD -u 1951.god.9

 Temeljni element računara su bile elektronske cijevi.

 Najpoznatije računalo ove generacije je UNIVAC, koji se koristio za obradu popisa
stanovništva u SAD – u 1951. godine.
 Kao ulazni medij koristile se bušene kartice I papirna vrpca.
 Programi za računalo pišu se u strojnom jeziku.
 Računari su:
 Velikih dimenzija
 troše mnogo energije
 nepouzdana su
 programiranje je dugotrajno I složeno

4.1.1. UNIVAC (Universal Automatic Computer)

UNIVAC (slika br.7) je bio prvi računar koji je ušao u komercijalnu upotrebu. Razvila ga je
kompanija koju su osnovali Džon Ekert i Džon Močli, konstruktori ENIAC i EDVAC računara,
koji su bili i glavni dizajneri ovog računara.10

9
EVOLUCIJA I PERFOMANSA RAČUNARA, Poglavlje 2.
10
https://hr.wikipedia.org/wiki/UNIVAC
Ovo je bio prvi računar od koga je proizvedeno više primjeraka, od kojih je prvi instaliran 1951.
u Birou za popis stanovništva SAD - a 1951. godine. Peti računar iz ove serije je koristila
kompanija CBS (Columbia Broadcasting System) za predviđanje rezultata predsjedničkih izbora.
Na osnovu 1% - og uzorka oni su ispravno procijenili da će na izborima pobijediti predsjednički
kandidat Eisenhower (Ajzenhauer). Ovaj računar je bio težak oko 13 tona, imao je 5200
vakuumskih cevi i obavljao je 1900 operacija u sekundi, a časovnik mu je radio brzinom od
2.25MHz. Zauzimao je 35,5 metara kvadratnih prostora. Imao je memoriju na principu linija za
kašnjenje, radio je dekadno (koristo je binarno kodiranu decimalnu aritmetiku), a kao
memorijsku jedinicu uveo je magnetne trake.

slika br.7

Prvi UNIVAC raĉunari su se veoma dugo koristili ĉak i onda kada su postali tehnološki zastareli.
Biro za popis je koristio dva UNIVAC I raĉunara do 1963. godine, a jedna komapanija za
osiguranje iz SAD - a je svoj UNIVAC računar prestala da koristi tek 1970.godine, poslije
trinaest godina korišćenja.
 4.2. Druga generacija računara (1959-1963)

Godina 1947. bila je presudna prekretnica za daljnji razvoj računara zbog otkrića tranzistora
(Bardeen, Brattain, Shockly). Upotreba tranzistora je dovela do smanjenja dimenzija I cijene
računara uz istodobno povećanja njihove pouzdanosti. U odnosu na elektronsku cijev, tranzistor
je bio neusporedivo manjih dimenzija, manje se grijao i bio je pouzdaniji u radu. Glavni princip
rada tranzistora temelji se na svojstvima poluvodiča. Razdoblje druge generacije računala trajalo
je od 1959. do 1964. godine i u tom su vremenu razvijeni osnovni programski jezici koji
olakšavaju upotrebu računara i njihovu primjenu u poslovne svrhe. Za razliku od prve generacije,
druga generacija računara je bila itekako manja jer je koristila tranzistore. Glavna namjena ovih
racunara je bila u atomskoj industriji, za kontrolu komplikovanih elektrana, postrojenja itd.11

 Glavni predstavnici su IBM 7030 (slika br.8) te LARC

 Osnovni elemnt im je bio trazistor
 Računari su bili manjih dimenzija
 Održavanje je bilo dosta lakše
 Dosta su jeftiniji
 Manja potrošnja
 Manjih dimenzija
 Računar je bio dostupniji
 Računar je bio dosta brži

slika br.8

11
E. Muharemović, seminarski rad, Historijat racunara,Univerzitet Sarajevo, Sarajevo 2013
 4.3. Treća generacija računara (1964-1970)

Treća generacija računara (slika br.9) koristi integrirane sklopove kao osnovnu tvornu jedinicu
za izradu računara. Kada je na poluvodič smješten veći broj tranzistora i veznih elemenata,
nastao je integrirani krug (engl. integrated circuit, IC, chip). Prvi radni integrirani krug nezavisno
jedan od drugoga razvili su Jack Kilby dok je radio za tvrtku Texas Instruments i Robert Noyce
iz tvrtke Farichild Semiconductors. Isprva je integrirani krug objedinjavao malo sastavnih
dijelova (niski stupanj gustoće elektroniĉkih elemenata), ali je s vremenom taj broj elemenata
rastao (povećanje gustoće).12

Računari treće generacije mogli su da izvrše oko milion operacija u sekundi. Treća generacija
računara dovela je do razvoja operativnih sistema kao grupe programa koja upravlja I nadgleda
rad racunarskog hardvera. Sa operativnim sistemom koji nadgleda memoriju računara, postalo je
moguće istovremeno izvršavanje više programa (eng. multitasking). Umesto grupisanja podataka
u pakete, treća generacija računara omogučava obradu na liniji (eng. on-line processing) gdje se
ulazni podaci direktno unose u računar i njegov odgovor se "trenutno" dobija. Ovakva vrsta
obrade dovela je do razvoja nove vrste aplikativnog softvera. Na primer, za stovarišta je razvijen
softver za prijem narudžbi koje se odmah obraduju. Aviokompanije su razvile sisteme za on-line
rezervaciju i kupovinu karata.

slika br.9

12
Laketić, seminarski rad, Generacije računara, Panevropski Univerzitet Aperion Fakultet Pravnih nauka, 2012.
  Pojava programskih jezika visokog nivoa
 Pojava operativnih sistema
 Brzina rada nxmilion operacija u sekundi
 Veličina – manji ormar
 Podaci se počinju unositi sa tastature, a pojavljuju se i prvi monitori
 I dalje se koriiste glomazne memorije sa magnetnim jezgrima

4.4. Četvrta generacija računara (1971-)

Glavna odlika ove generacije računara jeste mogućnost da svaki pojedinac ima sopstveni
računar, a do toga je dovela konkurencija i sve niža cijena računara. Računari su se mogli
koristiti u različite svrhe, a na to je utjecalo velićina, preformanse i oblasti primjene računara.

Četvrta generacija računara obuhvata računare koji su se pojavili od 1971. do danas. Četvrta
generacija računara koriste mikroprocesor kao osnovnu jedinicu za izradu računara. Američka
tvrtka Intel 1970. godine proizvodi prvi mikroprocesor (engl. microprocessor). Mikroprocesor je
pločica poluvodiča na koju su smješteni svi elektronski elementi potrebni za rad središnje
jedinice računara (engl. central processor unit).

Započela je 1972 g. pojavom IBM 370 Magnetne memorije se zamjenjuju elektroničkim

(poluprovodničkim integrisanim kolima).

Pada cijena i dimenzije računara Integralna kola sa gustinom pakovanja (nekoliko miliona
komponenti u jednom kolu).13

Glavne karakteristike:

 drastično povećanje brzine rada i kapaciteta memorije

 smanjenje dimenzija
 razvoj sve savremenijih uređaja za unos podataka i prezentaciju izlaznih podataka
 INTEL, ALTAIR 8080, Aplle II- prvi pesonalni računar (slika br.10), Commodore 64

13
G. Antić, Razvoj racunara, Fakultet Elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Split 2018.
slika br.10
ZAKLJUČAK

Historijski prateći razvoj čovječanstva i ljudske pottrebe za napredovanjem, uvijek se tragalo za

novim stvarima koje bi čovjeku olakšale život na neki način. Uslovljen potrebom čovjek
pronalazi rješenje, mašinu zvanu računar. Od Abakusa do dana današnjeg veliki vbroj promjena
se dogodio pri razvoju ove grane tehnologije, te je ova grana svakoj ponaosob grani nauke dala
osnovu za razvoj nakon stagniranja.

Savremeni život je teško zamisliti bez računara, kao osnovnog dijela komunikacije, edukacije,
poslovanja te još mnogih drugih dijelova života. Nastavljajući tragom predaka, ljudi razvijaju
sposobnosti korišćenja računara te i njohovo razvijanje što bi nam u nekom budućem vremenu
moglo donijeti oblik života koje je za stepen viši od ovdašnjeg, također, istaknuti generalno
rješenja za ljudska pitanja i probleme.

Lično mislim da stvaranje mehanizma poput ovog je nužno bilo, rodilo se iz čovjekove potrebe,
danas u većini primjera služi kao olakšanje običnom čovjeku.
LITERATURA

 .www.wikipedia.org 
 .
http://www.elfak.ni.ac.yu/phptest/new/html/informacije/vesti/resenja/mps/poglavlja/stojc
ev/digitalna%20elektronika/Glava1.pdf

 Đ. Laketić, seminarski rad, Generacije računara, Panevropski Univerzitet Aperion

Fakultet Pravnih nauka, 2012.

 E. Muharemović, seminarski rad, Historijat racunara,Univerzitet Sarajevo, Sarajevo

2013.

 https://www.scribd.com/document/16868/Istorija-Racunara

 G. Antić, Razvoj racunara, Fakultet Elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Split

2018.

 EVOLUCIJA I PERFOMANSA RAČUNARA, Poglavlje 2.

 HISTORIJA RAZVOJA RAČUNARA, N. Kadić, 2016.