TIHA LJUPKOST

RAZOČARANIH ŽENA
(POEZIJA)

martina smrzlić

ISBN 978-1-387-61369-4
90000

9 781387 613694
 Tiha ljupkost
razočaranih žena

martina smrzlić

1
2
Glumica što leži pred polukružnim vitrajem……….5

Majka bez djece………..7

Čujem ti korake………………9

Uspješna u poslu…………………………………..11

Lijepa mlada žena………….13

Odbjegla nevjesta……..15

Obožavana…………………………..17

Uma…………………………….19

Znam da to nisi našla……..21

Lane djevojče…………………………23

Zelen oka…………………………………………….25

Nepoznata…………………………….27

Druga……………………………29

Divan poraz………………………31

Noći od budnosti……………………………33

Vući nečije tijelo……………………………………36

Ona…………………………………38

Odustajanje…………………….40

Eros samoće………………………………………43

3
4
GLUMICA ŠTO LEŽI PRED POLUKRUŽNIM
VITRAJEM

Uvijek u crnim haljinama

Njena su stopala

Dotaknuta svilom

I čipkom.

Preko crnih očiju razigrano skakuću

Tamne kovrče.

Ona je najsnažniji muškarac,

Svačija žena,

Žena

U čijoj su postelji tolike

Druge žene ostavile svoju nevinost

Prostor za gramofon

I kupke od jasmina

Njena tuga u ekstazi

Zaraznim smijehom osvaja

Cijeli bal.

I kada se boji da je ostavljena

Izlazi

5
Sa čašom vina

Na ulicu

Podižući pogled,

Tražeći jednu zvijezdu

Čekajući

Da je se nađe.

6
MAJKA BEZ DJECE

Godine su prohujale

I ostavile rijetke umjetnine

Prošlosti

Po tmurnom stanu

Njenih roditelja.

U boravku

Stol

Prepun papira

Instrukcije iz matematike

I lekcije japanskog jezika.

Vije svoje bujne kose

U pletenice

I smješka se očima

Nevino

Poput djeteta,

Tako očito kasno.

U njenom pogledu

Izbija grč gorčine

I bjesnila

7
I zavija svoju tajnu

U svilene marame.

Večerima sjedi

pokraj pjesnika

usiljenim držanjem dražesti

izigrava prikladan namještaj

dok joj u nutrini

kiseline nagrizaju

eruptirane vulkane

proklinjući

vrijeme

proklinjući

svoj usud.

*
8
ČUJEM TI KORAKE

Gradom šeće

Kada nikog nema

I vozi rally

U malom Opelu

Poslije ponoći

U radni dan

Sićušnog provincijskog mjesta.

Odlučila je da se pravi glupa

I njene su grive obožavane

Od strane hrpe primitivaca

Koji joj se gade.

U oblacima dima

Oštri kandže

I ispija noćne kave

Njeno je lice lijepo,

Ali ga na ulici

9
Nećeš sresti

Jer ga skriva

Sanducima šminke.

U njenoj sobi

Kristali

I malene

Svjetlucave stvari

Ponekad

Otvori ljušture

I ugledam

Bistro dijete

Velikih snova

Rijetko,

Ali nekad.

*
10
USPJEŠNA U POSLU

Rano je shvatila

Kako stvari stoje

Udala se iz komfora

I zakopala sanje u ludoj mladosti.

Svaka njena kretnja

Je poza.

Željna krvi

Ona netremice

Motri svoj plijen

Dok gleda na sat

Namješta kosu

Popravlja haljinu

Ili se igra

Ključevima od auta

Ili lančićem na grudima.

U supermarketu

11
Skriva delikatese

Pod kaputom

Zbog uzbuđenja pukog

I blagajnici

Bez da trepne

Drži bukvicu

Zbog deklaracije

Na čokoladici.

Kada s poslovne večere

Dođe kući

Pijana,

Ona se penje na tavan,

Skida gola

I slika.

*
12
LIJEPA MLADA ŽENA

Gledajući kondenzirane

Kapi kiše

Na prozoru

Zastala je

Uz šalicu kave

Bez šminke

Očiju upalih

Sakrila se

s druge strane stola

Tražeći utočište

Moga uha.

Željela je

Tako jednostavne stvari

Ta lijepa mlada žena

I jedno

Za drugim,

Umjesto biserja

Oko vrata,

Nju krasi niska razočarenja.

13
Umorna

I krhka

Iscrpljena sasvim

Skupila je stvari hitro

I objasnila

Da kasni.

ODBJEGLA NEVJESTA

Valjda je zalutala

U tu kuću

A možda i nije

Gdje su je

Kao boginju primali

I bacali joj lovore.

14
Sve je bilo lažno

u vezi njih

i ona je

bila lažna

takva su valjda

bila pravila.

Pokušala je

Osvojiti zlatni ćup

Ali njega nije bilo

Da ga se osvoji.

Kada se paučina

Jednom olujom

Iznenada makla,

Ona je netaknuta stvarnosti

Tad ugledala

Bijedu

Po prvi put

Licem u lice

I pobjegla u dalek svijet.

Možda ga je i voljela.

Ne bih znala

15
O tome,

reći ništa.

OBOŽAVANA

Čak i ona,

Ona čiji su grijesi

Unaprijed oprošteni,

Ona,

Koja može imati

Bilo koga

Bilo koga

16
Bilo kada.

Pred čijim se

Pogledom

Klanjaju

Sve duše

Ovog malog grada.

Čiji prsti

Vojske tope

I čije riječi

Postaju dogma

Horde sljedbenika.

Čak i ona.

Bila je jednom

Djevojka zaljubljena

Prevarena

Ostavljena.

Ja taj crni cvijet

U kosi

Joj vidim još uvijek

Kao ures tamne ptice

Grabljivice,

17
Vječne ljubavnice,

Lažljivice.

UMA

Činilo se tako blizu

dostajaše samo malo

Sve je bilo

Ovdje

Na vrh

Prsta.

Odnijela je

18
Morska pjena

Okrutna

Bez objašnjenja

Jednu biljku

Ljubavi vrline.

Ona leži zazidana,

Živa suzom

Ruke pere,

A njen vitez

Sa zvonika

Duplji praznih

Svako večer

Zvoni

Slijep.

I sad sluša

Morska pjena,

Za sve dane usamljena,

Kojoj pjesmi

Krvnik bijaše,

Ohola

I nesmotrena.

19
Povjetarac

Rasipaše,

Cvjetove maslačka,

Horizontom

Vinuše se

Kao ptice,

Kao ptice.

*
ZNAM DA TO NISI NAŠLA

Znam da to nisi našla

Skitnice moja

Draga sestro,

Prevrtljiva melankolijo moja,

Apatijo moja.

Znam da se smiješ bezveze,

I napose sasvim

20
U prazno,

A znam i da

Plešeš sama,

Plešeš s lutkama.

Dok tražiš

zanos u koži,

Bilo koga od njih,

Ti znam ja

Usporavaš vrijeme,

I budno motriš

Prazninu.

Opijena ushitom nade,

Da tamo negdje

Spavaju ruke,

Koje te vide

I ljube

I šapuću:

„Oduvijek….“

21
 *
LANE DJEVOJČE

Kud si pošla

Djevojčice

Uplakana

Ti pak ne znaš

Ni kako se zoveš više.

Ulice su pune

Prosjaka

I razbojnika

Oni bit će

Tvoja vojska vučja.

I za priču

Uspavanku

Popadat će kraljevine,

Razrušit se Olimpi,

22
Potonuti Atlantide.

Zalud zoveš

Mjesec sada,

Jer ti neće reći

Koliko će krvi

U ime

tih suza još

Poteći.

ZELEN OKA

23
Voljela je otrovnica

Medejina učenica

Zelen oka

Prokletnica

I voljena

Bila nije,

A bila je

ljepotica.

Dušu mu je

Dala svoju,

Pa je vidje

Pokraj puta

Sva od blata

Umrljana,

Kako leži

Odbačena.

Izvadila

Zelen oka,

Bodež stare

Gorske loze,

Pa mu dušu

24
Iz njedara,

Jednim mahom

Uzmu sebi.

Sada kad je

Ostarila

Zelen oka

Gore pali,

Po oluji

S zelen štapom

Kraj lomače

Vještičari.

NEPOZNATA

25
Zaklopila je kišobran,

Ogledala oko sebe,

popravila svilenu,

Sivu suknju do koljena

I sjela se

U kavani

Za stol kod prozora.

Naručila je kavu

I kroasan.

Glavom naslonjena

Na lijevu ruku

Umorno kroz staklo

Netremice zurila van.

Ispred su prolazili ljudi,

Kišobrani,

Haljine,

I cipele.

Prstom je pratila

Putanju jedne kaplje

Preko susjedne kapije.

26
Sati su prolazili

I ulica se

Polako pretvarala

U sivi ocean.

O nečemu…

Razmišlja.

Popravlja punđu.

Drhtave ruke joj iz torbe

Vade notes

I kemijsku olovku.

Dok tim istim

Drhtavim rukama

Papiru uspijeva pokloniti

Samo točku,

Tijelo joj se slama

I briznu

U nečujan plač.

Prstima briše lice,

Smije se

I odlazi.

27
 *

DRUGA

Uvijek druga,

Uvijek,

Prijateljica.

Uvijek

Uvijek

Uvijek tu,

Uvijek tvoj drug.

Gledam se

U ogledalo

I vidim

Vanzemaljca

Neki predmet

Možda i muškarca.

Lijepo je, pretpostavljam,

28
Kada te čeznu

Kada ti

Skidaju zvijezde.

Kako da ju mrzim

Kad već

Mi se čini

Da je nit

Što nas spaja?

Moje su želje

Utvarne

Nebitne

Hir,

Tvoje uvrede

Nevidljive.

29
 *
DIVAN PORAZ

Ako je propalo

A je,

Ne znam čemu

Zlatiti

Porculanske

Krhotine,

Objasniti

Neobjašnjivo,

Plakati

Neoplakano,

Vući,

Vraćati,

Trgati,

Gurati,

Grabiti,

Spašavati,

30
Potopljene nježnosti.

Hajmo si glumiti

Da se nismo razumjeli.

Da je sve stvar

Nekog

Pukog

Nesporazuma

I da smo žrtve

Oboje

Nesretnih okolnosti.

Neka me grle

Tvoje ruke,

Ja ću si šiljke za led

Zabijati u sljepoočnice

I ljubiti

I smijati se

Blago,

Toplo,

Živo,

Dječje

Nevino.

31
Kakav divan poraz!

NOĆI OD BUDNOSTI

Prolaze

Kave,

Cigarete,

Vrijeme,

U nekim

Jecajima,

Grčevima,

Vapajima,

Suzama.

Prolazi tvoje tijelo

Po stanu

U šlafroku

32
Boso.

Prolazi

Lice tvoje

U odrazu,

Na velikom prozoru

I pjesme na radiju.

I tišine

Bez pjesme prolaze.

Prolaze misli,

Prolaze boli,

Prođe i očaj

Sve prođe.

Potpuno prazna,

Rasčupana,

Kao iz rijeke

Ispljuvana,

Kupuješ

Ravno u sedam ujutro,

Kruh, jogurt

I snickers

U trgovini

33
U ulici.

VUĆI NEČIJE TIJELO

Vući nečije tijelo,

Hladno,

Kao mrtvo,

Preko svoga praga.

Grebući noktima,

Tresti se cijelim bićem,

Mlatarajući glavom,

Histerično.

34
Hvatati prstima

Te beživotne

Ruke,

Upirući se

Nogama

O štokove,

Tražeći

U tim beživotnim

Očima,

Ikakav trag

Svjedočanstva

Tvog postojanja.

Moleći

Milost,

Zahtijevajući

Pravdu,

Divlje,

Okrutno.

Vući nečije tijelo,

Hladno kao leš,

Vrišteći cijelim svojim bićem,

35
Jedno dugo

Usporeno „ne!“

Ali,

Ne kao

Ne odobravanje,

Ne slaganje.

Nekakav ne…

Koji bi se

Dogodio u letu

Pada s visoke planine.

Tko je taj čovjek?

Tko si ti?

*
ONA
36
Ona ti je dala

Uvid

U tvoju vlastitu bezvrijednost.

Ti si

Limenka,

Stol,

Nešto

U svakom slučaju

Što je plod

Serijske proizvodnje.

Tvoja osoba

Je nebitna,

Nevidljiva

I zamjenjiva.

U najboljem slučaju

Još si putnik kroz vrijeme

Koji svijetlom obasjava

Svoje suputnike.

Oteto.

Oteto jedro.

Gnijezdo.

37
Smisao postojanja

Ti je otela

Limenka,

Stol,

Serijske proizvodnje.

*
ODUSTAJANJE
Graciozno skupljajući

Ostatke

Svog života,

Klonula,

Jednostavno

Odiže ruke.

Poput

Lista

Na vjetru,

Prepušta sebe

Plesu sudbine

I slučaja.

38
Što nam nose

Krici slobode,

U dvorani

Vrijednih mašina?

Nekad neki

Pravac novi,

Nova nada,

Nova kob.

Etapa je

Završena.

Doći će

Bolje

Ili gore.

Doći će

Nešto

U slučaju svakom.

Prevari sam sebe čovjek

I putuje

Bez odmora.

Grmoliko bilje

Žućkastih nijansi

39
Onkraj ceste divi

s prozora.

I sve duše

Blijede bezimene,

Iz kovčežića

Bitnih stvari,

Dok ti kilometri

Uspomene

Sipaju

Po travi,

Kao urne.

40
EROS SAMOĆE
Tvoje tijelo

Nevidljivo,

Oči grije

Samo tebi.

Ovaj prostor

Ovaj stan,

Koliko bi nabrojao,

Da ga ima

Što sve vidi,

Samih tijela

Nagih

Kraj prozora

U noći?

Odrazom

Iznenađena

Ti se gledaš

Očarana

41
Kao da baš

Otkrila si,

Neki tok

Nikad poznat.

Tvoja kuća,

Tvoje dveri,

Tvoja koža

Meka.

Nježno

I polako

Gladiš si ramena,

Još od

Vode mokra

Glatka

I svilena,

Miluješ si lice

Mažeš se u ulja

Zavijaš u plahtu

I liježeš na divan.

Prsti ti putuju

Polako

42
Preko bedra,

Tvoja sahara,

Tvoje dine,

Tvoje

Uljuljane pustinje.

Tvoja stopala

Predivna.

Tvoj pupak,

Tvoje grudi.

Zavedena bićima

Kojih nema,

U tišini noći

Otkrivaš

Svoje čari

Sebi.

Drhtaji u grudima

Od hladnoće.

Ti si poklanjaš zagrljaje.

I roniš u plesu

S demonima

Koje si stvorila.

43
Usred bezdana.

Sa sjajem u očima,

Prkosom

I ushitom,

Ti stavljaš

Prostor i vrijeme

U neke druge sfere.

Tvoje su lasi

Ugodne i gipke,

Tvoje su oči

Prolaz u

Svjetove magija,

Tvoje su ruke

Ugoda duši i oku

I ti se tražiš dok si pripadaš.

U transu…

Nestaješ u sebi.

Sama sa sobom,

Sama na svijetu

Sama

U trenutku.

44
Budna.

Očarana,

Opijena,

U letu,

Sama sebi čudna.

Otkrivena

Kao novi kontinent

I iskonska

Tajna.

Kao umiruća zvijezda

U tmini,

Izgaraš

Suluda i sjajna.

Dah stvaranja

Ti bježi

Glatko

Sa usana

I ti zatvaraš vjeđe

U ekstazi

Dubina

Vrtloga svemira

45
I lebdiš…

Lebdiš…

SADRŽAJ
Glumica što leži pred polukružnim vitrajem……….5

Majka bez djece………..7

Čujem ti korake………………9

46
Uspješna u poslu…………………………………..11

Lijepa mlada žena………….13

Odbjegla nevjesta……..15

Obožavana…………………………..17

Uma…………………………….19

Znam da to nisi našla……..21

Lane djevojče…………………………23

Zelen oka…………………………………………….25

Nepoznata…………………………….27

Druga……………………………29

Divan poraz………………………31

Noći od budnosti……………………………33

Vući nečije tijelo……………………………………36

Ona…………………………………38

Odustajanje…………………….40

Eros samoće………………………………………43

47
Lektura: Sarah A. Popović

Naslovnica: Jose Manuel del Monte

Izdavač: lulu.com, Betelgeuse; Biblioteka Amanita

Naklada: 200 kom. ; Veljača, 2018.

O piscu: Pisac je živ. Zove se Martina Smrzlić.

-„B“(Buscar se la vida, Exitor)-roman i kratka sf priča,

2016; Betelgeuse; Biblioteka Amanita

-„Poeme iz tuđih kuća za uz vino i tarantelle“-

pjesme,2018; Betelgeuse; Biblioteka Amanita

48