Professional Documents
Culture Documents
Bilo Jednom Jedno Pozorište
Bilo Jednom Jedno Pozorište
P riredio:
P ETAR - P ERO KNEŽEV IĆ
Brčko, decembra 2011. god.
Q
Zapisi i sjećanja: - 2-
TRAGOVI POSTOJANJA POZORIŠNE KULTURE I AMATERSKOG
POZORIŠTA „VASO PELAGIĆ“ U BRČKOM (1946. - 1992. god.)
Svi tragovi nisu mogli nestati.
_ _ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ __ _
Kako vrijeme prolazi, od kada je 1992. godine, zdravom razumu nerazumni, rat u BiH prekinuo rad
brčanskog Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“, sjećanja na njegovo postojanje neosporno polako blijede i
padaju u zaborav. Zaborav o pozorišnoj tradiciji i izuzetno uspješnom radu ovog Pozorišta je nedopustiv, jer bi
time bio svakako izbrisan uspjeh brčanskog amaterizma, a time i umanjena dostignuća u pozorišnom amaterizmu
BiH i Jugoslavije, u čijem je sastavu ono djelovalo i dalo svoj značajan doprinos.
Kada se sa ove vremenske distance, analitički sagledaju zaista primjerena dostignuća ovog brčanskog
Pozorišta, bila bi, zaista, velika nepravda da ono bude izbrisano kao da nije nikada ni postojalo u bogatoj i
tradicionalnoj hronologiji pozorišne kulture grada Brčkog. To ćemo najlakše shvatiti upoređujući njegov rad sa
ondašnjim, a pogotovo današnjim, rezultatima rada profesionalnih pozorišta u BiH. Zatiranju tragova o radu ovog
Pozoriša u Brčkom je naročito doprinio, po nečijem nagovoru, potpuno nerazuman, vandalski postupak
upokojenog Vojislava Vendlenera, inače prvog i najstarijeg uposlenika pozorišta (kako ga je neko nazvao
„brčanskog pozorišnog Kvazimoda“) koji je sa „Ženskog mosta“ u rijeku Brku pobacao cijelu, besprekorno urednu,
dokumentaciju o nastanku i dugogodišnjem radu ovog Pozorišta. Ostala dokumentacija koja je, po važećim
zakonima, dostavljana Službi društvenog knjigovodstva i ostalim institucijama, takođe je bila nedostupna, a
ka snije i uništena (završni računi, izvještaji o radu i sl.). Treba cijeniti, istina neuspješne i na razne načine
sprječavane, pokušaje Ljubomira Perića i Fadila Jašarevića - Zumbe kao i nekih drugih članova pozorišta,
preostalih u Brčkom poslije rata, da, nekako, dođu do navedene dokumentacije, te njome odbrane Pozorište i
nastave njegov rad. U statističkim zavodima Tuzle i Sarajeva su nestali bilo kakvi dokumenti o postojanju
Pozorišta u Brč kom. Bez traga je nestao i arhiv Saveza amatera BiH u Sarajevu. U gradskom arhivu Brčkog je
pronađeno nekoliko primjeraka Službenog lista opštine iz kojih su istrgnute stranice o registraciji Pozorišta.
Zahvaljujući upornosti Nedžada Bešića - Beše, nekako se uspjelo doći do Službenog lista SR BiH, br. 28., od
petka, 23. avgusta 1991, god., u kojem je na strani II, pod naslovom: „KOD VIŠEG SUDA U SARAJEVU
UPISANO JE U REGISTAR UDRUŽENJA GRAĐANA: Kod Višeg suda u Tuzli upisano je Omladinsko
amatersko pozorište „Pelagić“ Brčko kao građansko-pravno lice. Ciljevi udruženja su javno prikazivanje
muzičkih i scenskih djela. Ovlaštena lica za zastupanje su Nikić Milan i Knežević Petar. (P-II-68/91-c)“
Konačno se došlo i do, očigledno sumnjivog i, vjerovatno, zato od javnosti skrivanog, Rješenja izvršnog
odbora SO Brčko o vraćanju Pozorišta „ranijem vlasniku“. (Neki tvrde da se Izvršni odbor koji je donio to Rješenje
nikada nije ni sastao da bi ga donio). Uzgred valja reći, da je taj navodni vlasnik pozorišnog prostora davno -
ranije materijalno obeštećen za taj prostor i godinama nikada nije izrazio nikakvo nezadovoljstvo radi toga.
Ustavni sud Republike Srpske je, na pismeni upit o zakonitosti donošenja ovakvog Riješenja odgovorio da to nije
u njegovoj nadležnosti. Očito da je neko nastojao (vezama) potpuno uništiti sve tragove postojanja ovog uzornog
Pozorišta i učiniti kao da ono nikada nije ni postojalo. Zašto ?!
Vojislav Vendlener,
je uništio arhivu pozorišta u kojoj
je i sam bio zastupljen. U zgradi
pozorišta je godinama stanovao
potpuno besplatno. Poslije njegove
smrti zgrada je srušena Zgrada Gradskog Amaterskog Pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom,
adaptirana, 1990. godine, srušena 2007. godine.
No, istini na volju - svi tragovi ipak nisu uništeni: Mora se izraziti zahvalnost izvjesnom mladom čovjeku
(izbj eglica u Brčkom !?) koji je, nakon rušenja Pozorišta, marta 2007. godine, sa deponije smeća donio izvjestan
mali dio fotografija nekih pozorišnih predstava i nekoliko bznačajnih dokumenata. Isto tako Veliku zahvalnost
zaslužuju i svi oni koji su, iz svojih porodičnih dokumentacija, donosili fotografije, pohvale, diplome, priznanja,
medalje, afiše, plakate i ostalu građu vezanu za rad i postojanje Pozorišta u Brčkom. Jednako su doprinijeli i oni
koji su iznijeli svoja sjećanja o radu Pozorišta. Dakle, svi tragovi ipak nisu uništeni: Tako je počelo ovo, makar i
djelimično, otimanje od zaborava istine o postojanju stoljetne i uspješne, a nepotrebno prekinute, brčanske
pozorišne kulture, u kojoj je brčansko Pozorište uoči rata (1992.), bilo jedna od najstarijih, a sigurno najuspješnija
kulturna ustanova grada. Kao osnovna građa za ovo bilježenje su poslužila originalna - hronološka bilježenja o
radu ovog Pozorišta brčanskih novinara u lokalnom listu „Graditelj“. Vjerovatno da postoji još dokumentarne
građe i sjećanja članova Pozorišta koji su trenutno rasuti širom svijeta. Naravno da im se daje mogućnost dopuniti
ovu građu o zaista primjernom radu Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom... K. P. - januar, 2010. god.
-3-
Feljton
Sead Hasović :
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (1)
1) Pisalo je do 1986.godine, međutm predratne i ratne okolnosti s u prekinul e daljna istr aživanja – (pr m. P.K.)
Feljton
Sead Hasović :
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (2) _________________________________________
DEKOR U ZALOGU
„Graditelj“ br. 223. od 21. maja 1986. god.
Ne zna se pouzdano kada su Brčaci imali prvi susret sa pozorištem. Prvi pisani trag kaže da je Fotije
Iličić *1) , osnovavši svoju družinu , 1873. godine gostovao po Bosni i tom prilikom posjetio Banjaluku, Brčko i
Bijeljinu.*2) Kako je na tom putu prošao, odnosno da li je svuda i uspio prikazati predstave, može se samo
nagađati. „Da je Iličićevo pozorište prilikom svog prvog gostovanja u Bosni 1873. godine dobro primljeno, kako
moralno, tako i materijalno, ukazuje činjenica što ono već sljedeće godine pokušava da sa družinom prodre dalje
na teritorije Bosne i dođe do Sarajeva *3) , zaključuje Josip Lešić, što upravo može da bude i obrnuto, ako se zna
za Iličićevu fantastičnu zagriženost u pozorište.
-4-
Bez obzira dali je Iličićeva naredna posjeta Brčkom 1886. godine bila plod inata da se osvoji neosvojivo ili
povratka u mjesto u kojem je dobro prošao, tek nakon toga je ostao prvi autentičan zapis o gostovanju pozorišta u
našem gradu. Ostavio ga je jedan član putujuće trupe Fotija Iličića u „Bosanskoj vili“ *4) napominjući da je u njemu
sve „pribilježeno vijerno, istinito i bezpristrasno“. Putujući iz Požarevca, preko Beograda i Zemuna, zatim
željeznicom do Mitrovice, pa seoskim kolima do Rače, odatle je skelom preko Save došla u Bosnu, putujuća
družina Fotija Iličića stigla je do Bijeljine - prvog mjesta turneje po Bosni, ali po tome što ih niko ne dočeka i ne
pozdravi zaključiše da „nisu dobrodošli“, a to im je potvrdio i veoma slab, upravo nikakav odziv publike. Još gore
družina prođe u Brčkom koje im je budući „novijeg vremena uređeno i čisto’’, budilo izvjesne nade. Pratimo dalje
zapis „jednog od članova“ družine: „Jer kad se smjestismo, i arenu sagradismo, ne bješe na prvoj predstavi osim
nekoliko šegrčadi, ni žive duše, tako prođe i druga i treća predstava – šta nam je dugo preostalo, nego ukloniti se
ranije, dok nismo zapali u veće dugove. Ostavljamo stvar u zalogu i pođosmo apostolski pješke u Rajevo selo. Za
nas Brčko kraj velikih kuća i velikoljepne srpske crkve i onolikog naroda što se Srbi zovu - za nas bješe pustinja“.
Boraveći kratko vrijeme u Rajevom selu i Bošnjacima Iličićeva dužina prikupila je dovoljno para da otkupi dekor
koji je u zalogu ostavila u Brčkom i produžila put za Bosansku Gradišku, a zatim u druge krajeve Bosne i
Hercegovine.
Bojkot Iličićeve putujuće družine ne mora biti samo rezultat nezainteresovanosti građana za pozorište, nego
i straha od austrougarske uprave koja je uspostavivši svoju vlast nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878.
godine, u putujućim družinama iz Srbije vidjela agitatora velkosrp skih ideja. Administrativne i političke mjere protiv
srp skih putujućih družina, koje su izvodile nacionalno-istorijski repertoar, naročito su bile oštre od 1891. do 1895.
godine. Iličićeva trupa je 1892. godine iz Zvornika brutalno protjerana preko Drine u Srbiju, pošto su joj prethodno
trojica glumaca kažnjena zatvorom. A dok je upravnik Iličić morao da plati globu od 50 forinti, a oduzeta mu je i
„koncesiona isprava“.
______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ___
1) Fotije Ž. Iličić i njegovo „Srpko narodno poz orište“ odigrali su znač ajnu ulogu z a raz vitak pozorišne umjetnosti u s vi m našim kraj evima,
a naročito u Bosni i Herc egovini. Rođen 1846. u Srps koj Čanadi u Banatu, Iličić sa s edamnaes t godina 1863. s tupa u trupu J. Knežević a,
i od tada poz orište i gluma postaju jedina njegova strast i jedino z animanj e, kojom se, kako sam kaž e, duš om i telom sav pos vetio. (J osip
Lešić)
2) Stanoj e Stanojević: „Narodna enci klopedija“, knjiga II strana 11.
3) Josip Lešić „Pozorišni ži vot Sarajeva“ – „Svjetl ost“ Sarajevo 1973. strana 52
4) Od 1897. godine, broj 2. strana 30.
+
Feljton
Sead Hasović :
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (3)
PRVE DILETANTSKE PREDSTAVE
„Graditelj“ br. 224. od 4. juna 1986. god. Refik Hrštić – akvarel: Brčko, centar
Kod vđenijih Brčaka, mahom trgovaca, od kojih se i najviše očekivalo da prisustvuju predstavama putujuće
družine Fotija Iličića 1886. godine u Brčkom, prevagnuo je hladni poslovni rezon: bolje se oglušiti o gostovanje i
propustiti jednu zabavu, nego se zamjeriti austrougarskim vlastima i staviti na kocku svoje trgovačke poslove.
Pretpostavljali su da nove vlasti još nisu zaboravile da je Brčko bilo jedno od rijetkih mjesta koja su pružala
snažan otpor prodoru austrougarskih okupacionih trupa 1878. godine u Bosnu i Hercegovinu, prmda to na djelu
nisu pokazivale. U ovom periodu, naime, brčanska trgovina doživljava snažan razmah uključivanjem u cjelokupno
austrougarsko tržište (prema sudskom protokolu bilo je registrovano oko 80 trgovačkih firmi), a time se stvaraju
uslovi i za razvoj urbanističke djelatnosti, zdravstva, prosvjete i kulture. Izgrađen je jedan hotel, dobijena je
organizovana zdravstvena i veterinarska zaštita, Osnovane su Trgovačka škola u Brčkom i osnovne škole u
Brčkom, Gornjem Bukviku, Gornjem Rahiću, Lončarima i Čeliću. Zbog toga su nove vlasti zadobijale povjerenje, a
sve veće približavanje Austo-Ugarskoj simbolično je izraženo i u nazivu hotela „K caru austrijskom“.
Da je Iličić bio žrtva kalkulacije potvrđuje i činjenica da je samo dvije godine nakon njegovog neslavnog
gostovanja u Brčkom pripremljena i izvedena diletantska predstava. Može se pretpostaviti da su na njenom
stvaranju, osim prosvjetnog kadra, što je nakon otvaranja novih škola došao u Brčko iz raznih krajeva, noseći sa
sobom i ponešto pozorišnog iskustva, radili i građani koji su se, vođeni trgovačkim poslovima po svijetu, susretali
sa pozorišnim predstavama. Prema istraživanju dr-a Josipa Lešića, Prva diletantska predstava u Brčkom bila je
šaljiva igra u jednom činu „Šaran“ Zmaja Jovana Jovanovića. Prikazana je 27. januara 1888. godine u okviru
Svetosavske besjede, jedne od knfesionalnih priredbi kojom se čuvala uspomena na Svetog Savu, a koje su, u
stvari priređujući se u cijeloj Bosni i Hercegovini još od 1882. godine, predstavljale oblik buđenja nacionalne
svijesti Srba, mada su održavane pod plaštom humanitarnih manifestacija. „Sarajevski list“ piše da će „osim u
Sarajevu na taj dan biti održane besjede u Mostaru, D. Tuzli, Brčkom, Bugojnu, Bihaću, Vlasenici, Gackom, a
jamačno i po drugim mjestima. Svugdje je namijenjen čist prihod potpori siromašne školske djece. “1)
Nije o prvoj diletantskoj predstavi u Brčkom ništa drugo nego datum izvođenja i naziv komada. Možda bi dio
izvođača ove predstave trebalo tražiti među izvođačima jednočinke prikazane tačno godinu dana kasnije, ponovo
u okviru Svetosavske besjede, o kojoj je ostalo više podataka. Objavljeno je da su 27. januara 1889. godine Niko
Bišljić, g-đica Dila Kojdičeva, Vasa Krstić i Đorđe Jovanović izveli veselu igru u jednom činu „On nije ljubomoran“
-5-
od Elsa koju je posrbio Laza Telečki. U štampi nema traga da li su do 1894. godine prikazivane pozorišne
predstave u Brčkom, ali se može pretpostaviti da su one bile sastavni dio programa svih Svetosavskih besjeda.
Na Svetosavsu besjedu 27. januara 1884. godine prikazan je složeniji komad – komedija u tri čina „Izbiračica“
Koste Trfkovića, a godinu dana kasnije ponovo jednočinka – šaljiva igra Mite Kalića “Svekrva“. Kontinuitet u
amaterskom pozorišnom djelovanju biće uspostavljen 1896. godine, kada je u Brčkom osnovano Srpsko
pravoslavno crkveno pjevačko društvo „Vijenac“, čiji će diletanti te godine pripremiti i izvesti čak tri pozorišna
komada.
______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____
Feljton
Sead Hasović :
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (4)
POZORIŠNI „VIJENAC“
„Graditelj“ br. 225. od 18. juna 1986. god.
M. Ekmečić – Brčko, hotel „Posavina“
U rubrici „Razno“ mostarska „Zora“1896. godine donosi bilješku: Srpska omladina brčanska na 26 pr. mj.
na Mitrovdan priredila je zabavu sa igrankom u prostorijama hotela „K caru austrijskom“. Osim pjevanja davala se
„Vladimir i Kosara“, drama u tri čina (autor Lazar Lazarević, primjedba S.H.) *1) Josip Lešić je došao do podatka
da je ista predstava izvedena i 7. novembra, a činjenica da su te godine izvedene još dvije premijere govori da
Svetosavske besjede nisu bile jedini povod za pripremu i izvođenje pozorišnih komada. Slijede „Đido“, slika s
pjevanjem od Janka Veselinovića i Dragutina Brzaka i „Smrt Stevana Dečanskog“, tragedija u pet činova Jovana
Sterije Popovića.
Te 1896. godine, osnovano je Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo „Vijenac“ na čijem su
osnivanju, prema pisanju dopisnika „Bosanske vile“, „radili još prije deset godina Vasa Krstić -Ljubisav, Pero
Uljarević, Lazo Radenković i Đorđo Jovanović - Mandeganja“ *2) Osnivačka skupština je održana 14. decembra i
tom prilikom je „za društvene svrhe“ bilo prikupljeno preko 1.000 forinti. Naredna bilješka otkriva mjesto izvođenja
predstava i uopšte kakve su uslove za rad imali članovi „Vijenca“
„Iz Brčkog nam javljaju da je biogradski građanin g. Ljubomir Krsmanović ustupio pjevačkom društvu
„Vijenac“ prostorije „Hotel Bosne“ besplatno za pet godina“*3) Zgrada hotela „Bosna“ (nekadašnja zgrada
Turskog vicekonzulata, sada odjeljak Mjesne zajednice u ulici Naste Nakića) morala je imati veću salu s
pozornicom, da bi u njoj mogli biti izvedeni i takvi pozorišni komadi kao što su „Boj na Kosovu“, tragedija u pet
činova Jovana Subotića i „Svetislav i Mileva“ drama u pet činova J. S. Popovića, koji su se po pisanju „Bosanske
vile“ u 1897. godini našli na repertoaru „Vijenca“. Krasnorječivi izvještač „Bosanske vile“ Petar B. Nikolin, pišući
opširno sa svečanosti osvećenja zastave „Vijenca“ navodi da su zidovi sale okićeni slikama srpskih pisaca, te da
su među „milim gostima“ Dragomir Brzak „srp ski pesnik su sedam ordena i zlatnom ogrlicom, pa profesori
biogradskih srednjih škola“*4) , a brzojavnih čestitaka stiglo je preko stotinu“*5) od kojih izdvaja i čestitku Alekse
Šantića sročenu u katreni. Za istraživanje pozorišnog života u Brčkom zanimljivo je da se u tom izvještaju prvi put
daje ocjena diletantskog rada „Vijenca“, a posebno jednog od članova ansambla.
„Te večeri u gradini istog hotela priređena je zabava sa programom vrlo odabranim. Osobito nam se svidio
dosta dugi, ali puni duha i poezije prolog što ga je g. Borić u svojem lijepom muškom glasu izgovorio, a s dovoljno
mimike. (...) Posljednja tačka programa biješe Sterijin komad „Svetislav i Mileva“ gdje se kao vrstan diletant
(istakao S. H.) pokazao već pomenuti g. Borić *6) .
U spomenici srpske škole navodi se da je Vojislav Borić u ovoj školi bio učitelj od 1896. do 1900. godine pa se
njegov dolazak iz Srema, gdje je pozorište imalo dužu tradiciju, mogao dovesti u vezu sa povećanjem broja
pozorišnih predstava u Brčkom.
Svetosavska besjeda 1898. godine imala je na programu sliku u četiri čina J. Subotića „Krst i kruna“, a iste
godine su izvedeni i „Dva cvancika“, šaljiva igra u dva čina Milovana Glišića i „Markova sablja“, alegorija u dva
dijela Jovana Đorđevića. „Vijenac“ koji je po nekim dokumentima djelovao do početka drugog svijetskog rata,
izveo je još uz Svetosavske be sjede, 1900. dramu u pet činova Miloša Cvetića „Nemanja“, 1901. tragediju u pet
činova „Todor od Stalaća“ istog autora, a 1902. dramu i tri čina „Hajduk Veljko“ Jovana Dragaševića. Do 1911.
izvedene su još četiri diletantske predstave u Brčkom, ali nije pouzdano da li ih je pripremio i izveo „Vijenac“.
______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ___
Do 1903. godine u Brčkom su prikazivani isključivo nacionalno-istorijski komadi, što je bila i karakteristika
putujućih družina. Razlog tome je prigodnost jer su davani u okviru konfesionalnih priredbi, ali i ugledanje na
putujuće glumce. „Putujući i prikazujući predstave po raznim mjestima, ove družine su uticale na razvitak
pozorišnog amaterizma, dok su sa čisto zanatske, profesionalne strane bile jedina dramska škola onog
vremena“ *1) istiće Josip Lešić. Srpska omladina i „Vijenac“ izvodili su djela srpskih dramatičara, pa je pitanje da li
sljedeće predstave, čija su premijerna izvođenja zabilježena u štampi, pripadaju njima.
Brčanski diletanti 5. septembra 1904. godine izvode prvi put jedno strano djelo- „Prosidbu“ A.P. Čehova,
21. aprila 1906. godine prikazan je dramski spjev Safetbega Bašagića „Pod Ozijem“, dok je 1910. godine publika
u isti dan – 15. juna – mogla vidjeti dva pozorišna komada: „Jadac“, šaljivu igru u jednom činu Miše Dimitrijevića i
„Izdaje se stan pod kiriju“, šaljiva igra u jednom činu Svetozara Ćorovića. Josip Lešić pretpostavlja da je „Jadac“
izvelo neko hrvatsko društvo (Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo „Hrvat“ registrovano je 2. novembra 1903.,
a Podružnica hrvatskog društva „Napredak“ 12. decembra 1906. godine), dok bi autorstvo predstave moglo
pripasti muslimanskom društvu (osnivanje takvog društa bilo je tek u začetku, a obzirom da je „Islahijet“
registrovan 22. oktobra 1908. godine). Primjetno je da se ponovo pojavljuju jedočinke, što ne bi priličilo „Vijencu“
koji je više godina izvodio znatno složenije komade, izuzev ako Društvo zbog odlaska nekih članova (Vojislav
Borić) nije zapalo u krizu.
Na pozorišni život u Brčkom u tim godinama mogao je uticati i Mihajlo Crnogorčević, osnivač prvog
bosansko-hercegovačkog pozorišta u Tuzli 1898. godine. Njegovo pozorište je postojalo svega osam mjeseci, jer
je na turneji po Bosni doživjelo finansijski debakl i rasulo se. Podatak da su njegove dvije kćerke gumice Danica
(udata Novaković) i Zora rođena 1902. odnosno 1903. u Brčkom govori da je Mihajlo Crnogorčević nekoliko
godina živio u brčanskom kraju, te da se morao naći pri ruci ovdašnjim amaterima. Mihajlo je Brčko upoznao od
malih nogu preko oca Živka Crnogorčevića podnačelnika Tuzle i bogatog trgovca, koji je održavao tijesne
poslovne veze s brčanskim trgovcima i ostavio o nekim od njih autentična svjedočanstva u svojim memoarima *2) .
Da li je nešto na pozorišnom planu, za vrijeme službovanja kao bankarski činovnik u Brčkom od 1903. do 1905.
godine učinio mostarski pjesnik Osman Đikić, takođe je nepoznato, ali je slučaj htio da baš ovdje sretne Zoru
Mihajlović, glumicu jednog putujućeg pozorišta koje je 1904. godine gostovalo u našem gradu, oženi se njom i
već 1905. napiše svoju prvu dramu.
______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____
Feljton
Sead Hasović :
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (6)
OD OBMANE DO UŽIVANJA
„Graditelj“ br. 227. od 23. jula 1986. god.
M. Ekmečić – Brčko, stari Ženski most
Krajem prošlog i početkom ovog stoljeća Brčko su posjetama obasipala brojna naša putujuća pozorišta, a
austrougarska uprava je povremeno u Bosnu i Hercegovinu slala i njemačke pozorišne družine ne bi li time
umanjila uticaj onih koje su dolazile iz Srbije. Njemačka pozorišta su pod plaštom kulturne misije za naš narod
nosile „najljuću guju ortrovnicu, pokvarenost i rastrovanost, a u materijalnom pogledu isisavanje i varanje“ kako je
u listu „Osvit“ iz 1899. godine, poslije nastupa „Njemačkog pozorišta“ iz Sibinja pisao anonimni dopisnik iz Brčkog.
„To su vam nekakve „volkssengerske“ njemačke družine u kojima se sakupljaju sumnjivi individualci“ koji su po
monarhiji vršili službu pomoćnika u kakvom kazalištu, orfeju ili pjevačkom društvu, pa radi pokvarenosti i trulosti, u
kojoj su ogrezli, bili otpušteni i dovukli se ovamo trbuhom za kruhom, smatrajući našu zemlju obećanom svojom
zemljom. Te družine djeluju na naš svijet neurednim, raskalašenim životom“ *1) .
Ali i u našoj zemlji su osnovana pozorišta da bi se suprotstavila sve većem uticaju njemačkih i mađarskih.
Jedno od njih je Primorsko kazalište, osnovano 1906. godine u Zagrebu, a koje se odmah nakon osnivanja uputilo
u Dalmaciju došavši iz Županje i u Brčko. Zabilježeno je da je u našem gradu 1910. godine gostovalo i putujuće
pozorište Đorđa Protića, ali ni o jednom od ova dva gostovanja nije ostalo više podataka, za razliku od gostovanja
Sarajevskog narodnog pozorišta 1921. godine o kome se bezmalo sve zna. Iako je o ovom gostovanju bilo riječi u
uvodnom tekstu ovog feljtona, vraćamo se njegovim detaljima jer su izuzetno zanimljivi kako za istraživanje
kulturnog života na ovom području, tako i za razvoj bosansko-hercegovačkog teatra.
-7-
Pozorište je u Brčko došlo na desetak dana, ali ga je publika zadržala gotovo dva mjeseca. Od 26. januara
do 17. marta odigralo je u Brčkom 26 predstava i to: Šantić „Hasanaginica“, Odavić „Hej Sloveni“, Fler - Kajave
„Burindanov magarac“, Bison „Gospođa Iks“, Sardu „Prisni prijatelj“, Stanković „Koštana“, Čehov „Medvjed“,
Predić „Golgota“. Kočić „Jazavac pred sudom“, Veselinović - Brzak „Đido“, Tucić „Truli dom“, Molnar „Đavo“,
Praga „Kriza“, Odan - Valabreg „Diran i Diran“, Sremac - Brzak „Ivkova slava“, Brije „Blanšeta“, Vojnović „Smrt
majke Jugovića“, Ćorović „Zulumćar“, Mjasnicki „Čikina kuća“, Okruglić „Šokica“, Begović „Pred ispitom zrelosti“,
Nušić „Svet“, Sterija „Kir-Janja“, Sremac „Zona Zmfirova“, Petrović - Peolja „Zmija djevojka“, Zahvaljujući
povoljnim uslovima (prostornim i materijalnim) šest predstava je pripremljeno i premijerno izvedeno u Brčkom:
„Otac“, „Ženidba“, „Zulumćar“, Zmija djevojka“, „Kir-Janja“ i „Diran i Diran“. Podatci o prihodima otkrivaju koja je
predstava bila najbolje prihvaćena od publike. Najviše je inkasirano od „Koštane“ - 8.834 krune (ulaznice su
koštale po 5 kruna za đake do 30 kruna za balkon), zatim od „Đide“ (7.865) i Protekcije (6.384).
Publika je prihvatila dio repertoara koji joj je bio najbliži, jer su joj teren za njega spremale diletantske
se kcije i putujuća pozorišta. Sarajevsko narodno pozorište i pred toga nakon ove turneje sve više potiskuje
nacionalnu dramu obrazlažući to činjenicom da „diletantska društva najviše iskorištavaju nacionalni repertoar
dovodeći ga svojim izvođenjem u nemogućnost. Osim toga putujuće družine izvode u unutrašnjosti
mahom nacionalne komade, služeći se pri tome presijom na građanstvo i čineći preko pojedinih organizacija
pritisak na pojedince, da su obavezni iz nacionanih razloga posjećivati predstave. Povrh toga ima i pojedinaca ili
malih grupa koji krstare kroz unutrašnjost služeći se istim repertoarom i istim metodom. Zato nije ni čudo, što je
taj repertor postao gotovo omražen i nesnosan“ *2) . Bez obzira koliko bio u pravu, upravnik pozorišta Dušan Đukić
ovim mišljenjem otkriva da su dilentantske se kcije i putujuća pozorišta vršili snažan uticaj na profesionalna
pozorišta, zbog čega su ona htjela - ne htjela, tražila nove prostore teatarskog izraza.
______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ ___
1) Josip Lešić: „Grad opsjednut poz orištem“, „Svj etlost“ Sarajevo, 1969. s tr. 76.
2) Josip Lešić „Sarajevs ko pozorište između dva rata“, „Svjetlos t“ Saraj evo, 1976. str. 104.
Feljton
Sead Hasović :
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (7)
„ISLAHIJET“ NA SCENI ___________ __________
„Graditelj“ br. 228. od 6. avgusta 1986. god.
Još uvijek nedovoljno istraženo, ali bez sumnje značajno, na početku ovog stoljeća u Pozorišnom životu
Brčkog je djelovanje Muslimanskog prosvjetnog i potpornog društva „Islahijet“. Ovo društvo je osnovalo 1907.
godine nekoliko uglednih građana, među kojima je bio i tadašnji gradski načelnik Mujaga Mulamehmedović, „u
želji da spriječe klataranje velikog broja besposlene muslimanske djece, većinom neobezbijeđene i
„neškolovane“ 1) , a temeljnom svrhom rada Društva označeno je kulturno i prosvjetno podizanje omladine.
Djelovanje „Islahijeta“ na kulturno-prosvjetnom planu u prvih dvadesetak godina za sada je nepoznato, jer nije
pronađen nijedan pisani trag osim ovog iz lista „Gajret“: „U prvih 20 godina opstanka društva bila je posvećena
nešto slabija pažnja drugom pravcu društvenog rada, tj. Na kulturnom i prosvjetnom polju“ *2) .
Jedna od fotografija sa početka rada članova Muslimanskog prosvjetnog i potpornog društva „Islahijet“.
-8-
Upravo sa završetkom tog perioda i pojavljuju prve fotografije diletantske sekcije „Islahijeta“. Na jednoj od
njih datiranoj 7. marta 1925. godine, ostao je podatak da je sekcija igrala komad Safetbega Bašagića „Abdulah-
paša“, a prema sjećanju još živih članova izvođači predstave su bili: Osman Sajdović (tumačio je lik bega
Maikoča), Omer Burić, Samid Mehmedović, Mujo Pazarčević, Mehmedalija Sajdović, Meho Berberović, Meho
Dervišević, Husein Rejzović, Ferid Kučukalić, Osman Ibrahimović, Pašo Mehmedović, Muharem Mujanović,
Ibrahim Dervišević, Fadil Mujanović, Mahmut Pašalić, Sadik Sarajlić, Husein Čehajić, Himzo Biogradlić, Džafer
Berberović, Mujo Morić, Omer Sulejmanović ...
Ibrahim Dervišević, rođen 1900. jedan od prvih čije je školovanje finansirao „Islahijet“, sjeća se da je
pomenutu predstavu režirao trgovac Bakija Selimović, a da su ženske uloge igrale dvije sestre Ru skinje, koje su
živjele i radile u Brčkom, te neki muškarci. Pojava žene Muslimanke na sceni, u to vrijeme kada su se pokrivale
zarom, bila bi prema tadašnjim shvatanjima, velika sramota i neoprostiv grijeh. Odvajane su čak i u gledalištu od
muškaraca. Za njih je bio rezervisan balkon. Prva Muslimanka koja se priključila diletantskoj sceni „Islahijeta“ bila
je Zumreta Ajanović - Burić, a igrala je u predstavi „Ismet i Almasa“ 1929. godine. Do 1930. godine, prema
sjećanju članova diletanrtske sekcije, igrali su pozorišni komadi: „Boj pod Ozijom“ Safetbega bašagića, „Zmaj od
Bosne“ , „Orden“ i „Oba gluha“ Hamida Šahinovića - Ekrema, te „Hasanaginica“ Milana Ogrizovića. Sa fotografije
su indentifikovani diletanti: Bećir Dervišević, Samid Hasikić, Hamid Dervišević, Murat Sinanagić, Avdo Ajanović,
Bećir Burić, Bego Musić i Husein Burić. Jedan od reditelja, po nekim mišljenjima, veoma uspješan bio je Murat
Sinanagić, profesor istorije i geografije na Trgovačkoj akademiji u Brčkom od 1923. do 1927. godine.
Zanimljivo je i u kakvim uslovima je radila diletantska se kcija ovog društva. Intenziviranje aktivnosti na
kulturnom planu može se povezati i sa dobijanjem vlastitog doma 1922. godine, a naročito povoljne uslove za
pripremanje i izvođenje pozorišnih predstava akcija je dobila 1935. godine kada je dom proširen nadogradnjom
društvene sale sa pozorišnom binom. „Sala može da primi preko 400 gostiju. U ovoj Sali omogućena je lijepa
razonoda članstvu priredbi čajanki i zabave sa pozorišnim komadima od domaćih pisaca, pretežno muslimana,
koje organizuju specijalne sekcije kao što su tamburaška i diletantska sekcija“ *3) . pisao je „Gajret“
______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ __
1) Dr. A. Bukvica: „Brčans ki „Islahijet“ u zl užbi z ajednice“ Kaledar „Gajreta“ za 1941. godinu, Sarajevo 1940. god. Str. 323.
2) Isto, str. 325.
3) Isto, str. 328.
Feljton
Sead Hasović :
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (8)
ODLAZAK U PROFESIONALCE
„Graditelj“ br. 229. od 20. avgusta 1986. god.
Aziz Isaković – Brčko
Krojač Džafer Berberović (1906.-1986.) prisjećao se da je „Islahijet“ za pozorišne predstave kostime nalazio
kod mještana, a samo ono što se nije moglo naći u čaršiji (kalpaci i rekviziti) dobavljani su iz sarajevskog muzeja.
Vlasuljarske radove obavljali su ondašnji berberi (pominje se Mehmedalija Šerifović) a kozmetičari su imali pune
ruke posla pripremajući muškarce za ženske uloge. Formiranjem Ženskog pododbora 1930. godine i u diletantsku
se kciju počelo se uključivati sve više Muslimanki, pa se na fotografijama osim poznate Zumrete Ajanović - Burić,
mogu indentifikovati: Safija i Mujesira Plečić, Sadija Dizdarević, Hajrija Redžić ... Kao reditelji pominju se još Suljo
Novalić, trgovac i Lutvo Muftić, apotekar, međutim ni u prisjećanjima živih članova sekcije nije ostalo traga o
načinu njihovog rada na predstavama. Pominje se da su generalne probe gledali djeca i omladina, a premijere
odrasli.
Jednu od predstava „Islahijeta“ - „I smet i Almasa“ Ademage Mešića - režirao je 1929. godine Safet Pašalić
(1907), koji je godinu dana ranije otišao u profesionalne glumce i rediteljsko iskustvo kupio u putujućem
pozorištu.
-9–
- Gotovo svake godine od 1918. u Brčko su dolazila putujuća pozorišta da se tu „potkože“ (poprave
finansijsku situaciju, primjedba S. H.) Narodno pozorište iz Subotice dolazilo je u Brčko 1922. - 23. i ostalo četiri-
pet dana, a gostovalo je i Osječko kazalište, sjeća se Safet Pašalić, za čije je životno opredjeljenje posebno
značajno gostovanje putujuće trupe čika - Miše Miloševića. Ova družina je boravila 1928. godine u našem gradu
puna dva mjeseca i za to vrijeme dala šezdeset predstava. Toliko se odomaćila da su joj građani ujutro na probu
donosili doručak i rakiju. Kao gosti u njenim komadima nastupali su i mještani, što je kod publike stvaralo još veću
zainteresovanost za izvedbu. Na plakatu za „Seoskog lolu“ od 25. novemra 1928. godine čitamo da mještani
„Pera Mihajlović i Bogdan Grbić iz ljubavi prema pozorišnoj umjetnosti sudeluju večeras“ U istoj predstavi prvi put
je na profesionalnoj sceni zaigrao Safet Pašalić, tumačeći lik Komesara, nakon čega odlazi u profesionalne
glumce. Sa istom tom grupom odlazi i Mehmedalija Kučukalić i Boško Jovanović. No, da oni ipak nisu prvi
profesionalni glumci iz Brčkog, potvrđuje i prisjećanje Safeta Pašalića da je prije njih u putujućim pozorištima
igrao brat Boška Jovanovića - Nemanja.
Feljton
Sead Hasović :
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (9)
RADNIČKA POZORNICA
„Graditelj“ br. 230. od 3. septembra 1986. god.
M. Ekmečić – Brčko, Kantardžića česma
Sindikalno rukovodstvo u Brčkom sredinom dvadesetih godina ovog stoljeća vidjelo je u kulturno -
zabavnim aktivnostima moćno sredstvo u borbi za radničku stvar, pa se tako na sceni pojavljuju i angažovani
pozorišni tekstovi. Sjećajući se javne proslave 1. maja 1927. godine u Brčkom, Safet Pašalić pominje da je u
programu bio i jedan pozorišni komad:
„Bila je to poduža jednočinka pod naslovom „Urednik Linge“. U njoj je bilo ljubavnog zapleta, borbe za
slobodu, štampe, premetačina i hapšenja (...) Sjećam se da su u komadu igrali Ivica Đermanović, Martin Volovski
i jednu žensku ulogu Margarita Ljubičić. Drama je sa uspjehom prihvaćena. *1)
U proljeće 1937. godine Ursovi sindikati u Brčkom osnivaju diletantsku sekciju, koju su, prema sjećanju
nekih učesnika događaja, u početku činili samo šivački radnici, a njen rukovodilac i reditelj pozorišnih komada bio
je Tihomir Vraštanović.
„Za prvu predstavu izabran je Nušićev „Narodni poslanik“. Probe smo vršili u Topčića kafani . U prvim
ulogama su nastupali Milan Marinković, Marko Lukić, Bogdan Bobić i Spasoje Simić abadžijski radnici, zatim
Sulejman Kladnjak stolar i Hamid Berbić krojač. U drugim komadima, pored ovih drugova, nastupali su i Dragoljub
Marković, Haris Suljić, Hasan Aganović Tač i drugi. Veliki problem predstavljalo je angažovanje lica za ženske
uloge. Zahvaljujući drugovima iz Gunje u rad diletantske se kcije uključene su se stre Farago iz Gunje. Pored njih
u ovom komadu je igrala i mlada radnica pilane Ljubica Knol. Među prvim glumcima vladao je veliki entuzijazam.
To je za njih bio svojevrstan izazov i ujedno velika odgovornost pred radničkom klasom. Prvi komad smo davali
na bini u Sali hotela „Posavina“ u septembru 1938. godine pred prepunom salom. Na predstavi nisu prisustvovali
samo radnici koji su imali želju da vide svoje predstavnike kao glumce, već i mnogi drugi građani, koji su došli iz
radoznalosti, ali i nepovjerenja. U vrijeme održavanja predstave pred zgradom su se uvijek nazili panduri. Puna
sala i prvi nastup izazvali su početnu tremu kod diletanata, ali se po pljesku na završetku komada najrječitije
potvrdilo da je uspjeh bio potpun“.*2)
Uspješan nastup diletanata ohrabrio je sindikalno rukovodstvo koje iste godine donosi odluku o
formiranju radničkog kulturno – umjetničkog društva pod nazivom „Vaso Pelagić“. Djelujući svega pola godine,
Društvo je uspjelo da, i pred problema oko dobijanja odobrenja od vlasti, izvede više pozorišnih komada iz
radničkog života. Tihomir Vraštanović se sjeća da su izvedeni komadi: „Na rubu“, „Gospodar i rob“, „Drveni crv“ i
„Prodavačica ljubičica“ *3) , a Marko Lukić da je sadržaj komada „Nasušni hljeb“ cenzura toliko i iskrižala da od
njega nije ostalo skoro ništa.
„Mi smo ga ipak u cijelini prikazali publici, a policija nije smjela da interveniše tokom izvođenja
predstave jer bi naišla na protivljenje i protest publike. To je bio naš veliki uspjeh. Svi koji smo učestvovali u toj
predstavi bili smo spremni da idemo u zatvor“.*4)
______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _
1) Safet Pašalić : „Otrgnuto od zaborava“ u ediciji „Brčko i okolina u r adnič kom pokr etu i NOR-u „ str. 171. i 172.
2) Tihomir Vraštanović : „Sindi kalni pokret u Brč kom u periodu od 1936. do 1940. godine u ediciji „Brčko i okolina ...) s tr. 226.
3) Isto, str. 228.
4) Marko Lukić : „Si ndi kal ni pokr et u Brč kom u godinama pred rat i situacija u gradu u pr vi m mj eseci ma okupacije, u ediciji
„Brč ko i okolina ..., str. 233.
- 10 -
Feljton
Sead Hasović :
ŠKOLARCI NA SCENI
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (10) ____________________________
„Graditelj“ br. 231. od 17. septembra 1986. god.
Osim u kulturno-umjetničkim društvima prosvjetni radnici su doprinos pozorišnom životu u Brčkom davali
pripremajući komade i u školama. Nema podataka šta su na tom planu u Srpskoj osnovnoj školi do početka ovog
stoljeća učinili učitelji Risto Misita i Vojislav Borića (prvi horovođa i reditelj, a drugi glumac i reditelj „Vijenca“), ali
je malo vjerovatno da su školske priredbe mogle proći bez diletanata.
Glumac Safet Pašalić se sjeća da je reditelj „Islahijeta“ profesor Murat Sinanagić 1926. godine,
povodom završetka male mature u trgovačkoj akademiji, režirao „Izbiračicu“ Koste Trifunovića. U štampanom
Izvještaju osnovnih škola sreza brčanskog krajem školske 1930 / 31. godine pominju se i dva pozorišna komada
koja su izvedena nakon sastanka Sreskog nastavničkog vijeća, održanog 6. decembra 1930. godine.
„Istog dana uveče održana je zabava sa nekoliko lepih tačaka: pevao je hor đaka osnovnih škola,
nastavnici-ce su dali dva komada „Hej Sloveni“ i „Pod starost“, a đaci osnovnih škola su izvodili školse vežbe i
prikazana je živa slika Jugoslavije“*1)
U Ljetopisu Državne građanske škole za školsku 1934 - 1935. godinu stoji da je 6. oktobra 1934. godine
„davana u pozorištu predstava za đake „Hajduk Veljko“*2) , ali se ne zna ko je tu predstavu izveo.
Prosvjetni radnik Savo Simić, koji je od 1. septembra 1939. godine do početka rata službovao u Ražljevu,
ostavio je dragocjeno svjedočanstvo o djelovanju diletantske se kcije u ovom brčanskom selu:
„U krugu škole stvorili smo narodnu knjižnicu sa čitaonicom. U skromnoj prostoriji čitaonice okupili smo
odrasle i omladinu. Sve smo umješno koristili i za politički rad. Okupili smo dobru amatersko-pozorišnu družinu.
Kolega Janko i njegova supruga Vladislava imali su dosta smisla za režiju pozorišnih komada, a ja sam glumio na
pozorišnim amaterskim predstavama. U družinu smo privukli sve one koji su imali smisla i volje za glumu.
Pozorišne predstave i razne prigodne priredbe davali smo u prostranim učionicama. Posjeta je bila izvanredna.
Davali smo djela Branislava Nušića („Običan čovjek“, „Knez Ivo od Semberije“, „Analfabeta“), Petra Kočića
(„Jazavac pred sudom“) i Janka Veselinovića („Đido“). Zahvaljujući takvom radu grupa je postala poznata i izvan
školskog područja, pa su nas pozivali na gostovanja u druga sela. Najljepše i najdraže gostovanje imali smo u
Brčkom. Ohrabreni srednjovječni ljudi i žene, uz našu moralnu podršku, izveli su, na zadovoljstvo građana Brčkog
i okolnih sela uspješnu predstavu „Kneza Iva od semberije“. Naše „glumce“ nije zbunilo ni prisustvo velikog broja
uglednih građana Brčkog, niti velika, lusterima osvijetljena i ukrašena sala velikog hotela „Posavina“.*3)
______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ __
1) Izdanje N astavnič kog već a sreza brčans kog , Brčko 1931. godi ne s tr. 20
2) Državna građans ka š kola u Brč kom - Iz vj eštaj z a š kols ku 1934. -1935. godinu. Štamparija F. Gl ater, Brčko 1935. godine, str.7.
3) Zborni k „Učes nici i svedoci“, knjiga treć a 1961. godi ne, str. 412.
Feljton
Sead Hasović :
PARTIZANSKO POZORIŠTE
Stoljeće pozorišnog života u Brčkom (11)
Posljednja zabilježena predstava neposredno pred drugi svjetski rat u Brčkom bila je „Žrtva tradicije“ u
izvođenju diletantske grupe „Islahijeta“ 1940. godine. Nije istraženo da li je u ratnim godinama na ovom području
djelovala diletantska grupa i da li je bilo gostovanja pozorišta, ali jedan izvještaj upućen krajem 1945. godine od
Gradskog narodnog odbora Brčko Okružnom narodnom odboru Tuzle nagovještava negativan odgovor na ovo
pitanje.
„Pozorišnih komada nije bilo sve do u zadnje vrijeme gdje smo imali priliku da gledamo manje pozorišne
komade ili prikaze, ali sve to sa manjom umjetničkom vrijednošću“.*1)
Ovaj dokument dragocjen je ne samo radi toga što se u njemu pominju izvođači među kojima ekipe
takozvanog Partizanskog pozorišta te nazivi djela, nego što je gotovo o svakoj predstavi ostao sud o umjetničkoj
vrijednosti:
„Publika je nobično rado primala sve priredbe koje su davane naročito od strane vojničkih kulturnih ekipa.
Najveći kulturno-prosvjetni uspjeh postigla je ekipa 27. Divizije i ekipa 48. Makedonske Divizije. Dobro
pripremljeni komadi od strane publike bili su: „Mati“, „Nove žene“, Posljednji susret“ i u novije vrijeme „Narodni
poslanik“. Bilo je priredaba koje su imale vrlo slab uspjeh, kao priredbe Vinkovačkog pozorišta i radničke kulturne
- 11 -
grupe „Maksim Gorki“ iz Borova. U predizbornoj kampanji Vinkovačko pozorište davalo nam je pored „Posljednjeg
su sreta“ i Nušićevu „Svinju“ koja je ostavila vrlo slab utisak kod gledalaca. Mislili smo da će one loše strane
tog komada odbaciti, ali ipak im je dozvoljeno prikazivanje tog komada. Sa manjom vrijednošću priredbe su davali
Pioniri i USAO BiH grada Brčkog. U zadnje vrijeme nismo imali prilike da gledamo jednu bolju priredbu. Za iduću
nedjelju ( 4.XI ) Mjesni kulturno-prosvjetni odbor priprema jednu svoju priredbu sa programom u duhu izbora“.*2)
U izvještaju je zatim naveden program od jedanaest tačaka, a jedna od njih je: „Jazavac pred sudom“ (jedan dio)“.
Na kraju je dat osvrt na dotadašnji kulturno-prosvjetni rad u gradu koji je ocijenjen „dosta slabim“. Pomenuti su i
osnovni uzroci:
„Glavni nedostaci naših priredaba su nedovoljno zalaganje odgovarajućih drugova, a onda jednog od
odgovarajućeg rukovodstva i nedostatak sale. Sada se popravlja naša velika sala u fiskulturnom domu, popravlja
se svijest i odgovornost drugova i nadamo se da će kulturno-prosvjetni život poći boljim putem i sa više
uspjeha“.*3)
______ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____ ____ _____
1) Opšti ns ki arhi v Brč kog – Grads ki narodni odbor Brčkog, Pros vjetno odjeljenje: Iz vješ taj o
kulturno-pros vjetnom stanj u i priredbama u Brčkom od 29. 10. 1945. godine, akt broj 4642-292 / 45
2) Isto
3) Isto
__________________________________________________
Zašto je tako ?
TEATAR BEZ IGRE
Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“
preživljava teške dane
„Graditelj“ br. 1. od 26. jula 1987. god.
Amatersko pozorište „Vaso Pelagić u ovoj košta od 20.000 do 45.000 dinara, jasno je što se
sezoni nije izvelo nijednu predstavu. Njegovi članovi nismo upustili u avanturu i pripremili je bez sredstava,
prvi put nisu učestvovali na Festivalu amaterskih koje smo dobili kada je sezona bila pri kraju. Najveći
pozorišta Bosne i Hercegovine, a bez Brčaka je problem ipak predstavlja nedostatak prostorija, jer su
protekla i međurepublička Smotra amaterskih one u kojima sada radimo nehigijenske i u ruševnom
pozorišta u Loznici. stanju, a za probe u Domu kulture plaćamo po 800
Šta se to dešava sa nekada najboljim dinara, dok zakupnina sale za izvedbu predstave staje
amaterskim pozorištem u Republici i najstarijom 1.500 dinara“.
amaterskom organizacijom u gradu. „Osnovni razlozi Problemi zaista postoje i u toku je njihovo, bar
što amatersko pozorište nije učestvovalo na ovim djelimično, rješavanje. Za adaptaciju prostorija
manifestacijama i što u ovoj sezoni nije pripremilo Opštinska zajednica kulture dodjelila je 100.000, a za
nijednu premijernu predstavu su nedostatak redovnu djelatnost 90.000 dinara. Vjerovatno će
materijalnih sredstava i neuslovne prostorije za rad“- prilikom dodjeljivanja sredstava u idućoj godini imati na
kaže se kretar Pozorišta Fadil Jašarević. „Naime umu da je najveća aktivnost Amaterskog pozorišta do
Festival amaterskih pozorišta održan je u maju, mjeseca juna. Ali, onome ko prelista Ljetopis pozorišta
tradicionalna međurepublička Smotra amaterskih nameće se pitanje: kako to da je ova amaterska
pozorišta u aprilu, a mi smo obavijest o visini družina u sličnim (možda i težim) uslovima pripremala
sredstava, koje Opštinska zajednica kulture dodjeljuje u jednoj sezoni i po sedam premijernih predstava, a u
Pozorištu za realizaciju godišnjeg programa rada, sezoni 1955. / 56. čak sva kog mjeseca po jednu.
dobili u junu. Kada se zna da pripremanje jedne S.Hasović
pozorišne predstave (režija, scena, kostimi, šminka)
Portreti
DVIJE MARIJE U JEDNOJ
Brčanka Marija Bijelić (62),
skoro četiri decenije glumac-amater,
ne pomišlja da se oprosti od pozornice.
Gurmiška iz „Šume“ Ostrovskog, bludnica u drami „Pokopajmo mrtve“, ohola Nušićeva ministarka, povijena i
brižna starica u Ćopićevom „Nikoletini Bursaću“ ...
Druga Marija. „Na sceni ja prestajem biti Marija Bijelić, Sebe više ne osjećam. Od vrha do dna ona sam
koju gledaju – neka druga“. Obrela se pred rat Dalmatinka u dramskoj sekciji kragujevačkog sokolskog društva i
tako otkrila ljubav koje nije nije ni bila svjesna. Potom, Brčko: Hugo Jimek, Stevo Đukić i ona uvježbavaju prve
skečeve u podrumu Vijećnice prema svjetlosti lojanice i pokazuju se publici u fiskulturnom domu. „Voljela sam
(baš kao i danas) pozornicu, samo da se pojavim, da tri riječi izgovorim. Bila sam sobarica, kurtizana, mati, dama
sa lepezom i lornjonom, baka, vještica ... Najduža uloga mi je Gurmiške iz „Šume“ Aleksandra Ostrovskog. A,
najdraže priznanje? Teško je od tolikih izdvojiti jedno. A ako moram, onda je to ovogodišnje priznanje brčanske
omladine za uspjehe na dosadašnjim festivalima „Mladi graditelji“. Uopšte, omladinu volim, uz njih sam ornija za
rad, za glumu“.
Lista fotografije i priznanja, ali još od njih ne živi - od uspomena. Još je srcem i umom na daskama. Zadivljuje
vjera i krepkost žene koje već kruni zrnevlje sedmog desetljeća. Samo, kad govori mjesnom pozorištu „Vaso
Pelagić“, preleti joj licem jedva primjetna sjeta: za tolike godine postojanja prošla sezona je završena - bez ijedne
predstave.
B. Lomović
Portreti
Oštećeni primjerak Diplome sa Festivala amaterskih pozorišta BiH u Brčkim 1974. god.
- 14 -
Uoči premijere u Amaterskom pozorištu
Premijera je uspjela ! Breme treme i bojazni, koje dalmatinskoj Zagori. Način nesvakodnevni: u
je, čini se, podjednako pritiskivalo i glumce i simpatizere polupismenu sredinu dovesti Šekspira ! No, učitelj
amaterske družine iz Pelagićeve ulice, olakšalo je već se potrudio da „Hamlet“ ne bude u šekspirovoj
kod prvih scena, a do pada zavjese bilo zaboravljeno. verziji, već lokalni mrduški. Amateri su tu ideju
Predstava kojom se ansambl Amaterskog pozorišta uspješno realizovali. Marko Filipović, kao Mate
vraća u kulturu grada i opštine, zabavila je i nasmijala Bukarina, odnosno kralj Klaudije, djelovao je veoma
oko 400 posjetilaca. Osim spontanih aplauza sigurno, korektno je igrao učitelja Nedžad
auditorijuma, koji su upućeni glumcima na otvorenoj Šećerbegović, a njima ravan bio je Sead Šabić (Joco
sceni, zaslužena su nagrada amaterima za jedno uspjelo pa Hamlet). Iako epizodna uloga Maćka (potom
veče. Learta) je u tijesnoj vezi sa osnovnom idejom, a
Reditelj Vlado Kaćanski je, ostvarujući vlastite mladi Mirsad Đapo, ju je vrlo dobro dao, na
ideje, ipak ostao vjeran izvornoj zamisli autora teksta Ive momente, odlično, izbijajući u prvi plan vlastitom
Brešana: iznijeti na dlan nečiste rabote junaka, koji ih kreacijom. Za nijansu iza nabrojanih su Resul Bečić
dosta vješto kriju u oblande tobožnjih ratnih zasluga i (Mile Puljiza, Polonije), Lidija Glušac (Mare, kraljica
patriotizma. Mjesto radnje selo Mrduša Donja u Gertruda), Ljubiša jović (Šimurina), Marija Bijelić
- 15 -
(efektno dat lik Luce) i Ferhat Osmanović (Šime), dinamičnijim, čime će do izražaja doći duhovite replike;
Prijatno iznenađenje je Mersija Šećerbegović (Anđe, preispitati još jednom rediteljski postupak koji je kraj
potom Ofelija). Lakše i uspješnije od većine drugih drugog dijela učinio
savladala je rastojanje od sopstvene individualnisti i previše naglim; jezik Brešanovih junaka je bar pedeset
rediteljskog zahtjeva djelujući autentično i prirodno. odsto drugačiji.
Reditelj je u nekoliko navrata insistirao na Zamjerke su, međutim, nastale prije kao
masovnim scenama - „masovkama“. Svjesno je posljedica želje da se premijera što brže održi, nego
rizikovao haos na pozornici, a još mudrije ga sa razloga skromnog potencijala amaterskog teatra.
izbjegavao pomješavši sa statistima vrlo dobre Podatak da je premijera ujedno bila i pravo cjelovito
epizodiste. Glumac Kamernog teatra 55, Milenko izvođenje djela, izvođenje u jednom dahu, samo je
Vidović, koji je premijeri prisustvovao, bio je u pravu: potvrda knstatacije iz prethodne rečenice. Reditelj je u
„Masovke“ su izvedene profesionalno“. razgovoru sa novinarima poslije premijere da će do
Kritičar sa više minicioznosti sigurno bi tokom ponovnog pojavljivanja pred publikom održati bar pet
predstave primjetio da će Ljubiša Jović, morati da uloži proba, koje će otkloniti gro nedostataka i uigrati
još truda u ansambl. Ako su nas i sa onih nekoliko propusta (neki
dočaravanju Šimurine (više dinamike, manje su ozbiljne prirode) oduševili na premijeri, onda
gestikuliranja):prvi dio tragikomedije potrebno je učiniti sva kako treba doći na reprizu. B. Lomović
Nakon šesnaest dana igre, teatarskih sretanja i savremenim kretanjima u amaterskom pozorišnom
razgovora, u subotu je u Banovićima završen Festival životu. Najbolji utisak na žiri ostavila je predstava
amaterskih pozorišta BiH na kome je učestvovalo „Opsadno stanje“ Albera Kamija u izvedbi Amaterskog
šesnaest pozorišnih ansambala iz petnaest gradova pozorišta „Neretva“ iz Konjica. Drugo mjesto pripalo je
naše republike. Banovićki dani teatra pod okriljem amaterima iz Jajca, a treće Bijeljincima kojima je
izvanrednne gostoprimljivosti ovog grada rudara pripala i nagrada žirija publike.
proteklo je u zanimljivim ostvarenjima amatera. To si Na Festivalu je učestvovao i ansabl brčanskog
na izvjestan način potvrdili i razgovori za takozvanim Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ sa predstavom
„okruglim stolom“ koji se na ovim smotrama već po „Nezapamćena predstava Hamleta iz Mrduše Donje“,
tradiciji organizuju, a od izuzetne su koristi za koja se dopala publici, što je još jedno ohrabrenje za
razmjenu mišljenja, kako o svakoj predstavi, tako i o još veći žar u radu poslije dvogodišnje pauze.
O. N.
Iz Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ - 16 -
Prema programu koji je ranije usvojen ljubitelji pozorišne umjetnosti u ovoj sezoni moćiće da vide
premijerne predstave: „Kate Kapuralica“, „Porodica Blo“, „Rusante“ i „Iliri“.
Sa ansamblom će i ove godine raditi naš sugrađanin Milenko Vidović, inače glumac „Teatra 55.“ Iz Sarajeva.
N. P.
Startovali pozorišni amateri
DVIJE OBNOVLJENE PREDSTAVE
„Graditelj“ br. 36. od 19. novembra 1978. god.
Za samo nedjelju dana Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ izvelo je dvije pozorišne predstave i time
naglasilo svoju prisutnost u kulturnom životu u gradu.
Predstava „Nezapamćena predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ već je viđena u izvedbi ovog pozorišta
i naišla je na vrlo dobar prijem publike. Prva postavka ove predstave označila je novu usplelu djelatnost brčanskih
pozorišnih amatera, a ova druga postavka je pokazala da je publika itekako zapamtila prvu predstavu pa je u
velikom broju posjetila novo izvođenje. Novu predstavu je, kao gost, postavio Milenko Vidović unijevši izvjesne
novine, naročito u tempu i ritmu igre koja je dobila u lepršavosti i komičnim efektima. Od glumačkih kreacija valja
istaći igru Seada Šabića i Marka Filipovića.
_______________________________________________
Prošle nedjelje u brčanskom domu kulture, u 11 i u 16 sati izostao je „crtić“, ali djeca -njih oko 300 - nisu
bila razočarana. Umjesto akcionog filma sa poznatim junacima bioskopskog platna koji djecu sačekuju
poslijednjeg dana u sedmici na pozornici su se pojavili živi glumci Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u
predstavi „Dugonja, Trbonja i Vidonja“ Mladena Širole. Novina je bila dvostuko korisna: osvjedočili smo se o
izuzetno dječije zabavljanje, a naši glumci-amateri su stekli samopouzdanje u tek započetom radu - stvaranju za,
možda najzahvalniju publiku.
Već naprijed rečeno ide u prilog ocjeni da su obje reprize tog dana (premijera je izvedena 26. novembra)
bile uspješne. Fabula je preuzeta iz narodnih bajki u kojima dobro uvijek nad zlim trijumfuje, s tim što je sve
obilovalo humorom koji je proizilazio iz izgleda dvojice junaka, Dugonje i Trbonje, te njihovih smješnih osobina.
Ovaj komad i njegovi junaci nisu bili djeci nepoznati, pa se između pozornice i gledalaca brzo sve u prisnost i
saradnju pretvorilo.
Recimo da su uloge tumačili Sead Šabić, Mirsad Đapo, Marija Bijelić, Vojislav Vendlener, Šefko Koćišić,
Zvonimir Benković, Ljiljana Jolić i Mirsada Čikota, i da su isti glumci kolektivno obavili rediteljski posao.
B. L.
Protagonisti amaterizma u kulturi
AKTIVISTA NA SCENI
Iako opterećen brojnim obavezama na
radnom mjestu, u društveno-politčkoj
aktivnosti i školovanju Ferhat Osmanović
uvjek nađe vremena da zaigra u
Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“
„Graditelj“ br. 38. od 26. decembar 1978. god.
- Za nas amatere, bez obzira da li učestvujemo u pozorišnoj predstavi ili nekom drugom kulturno-zabavnom
programu, najveća nagrada i priznanje je kad se nađemo pred punom salom i osjetimo zadovoljstvo na licima
gledalaca. Moje najveće priznanje je „Spomen plaketa grada Čačka“ koju sam dobio za uspješno organizovanje
kulturno-zabavnog života sa srednjoškolskom omladinom i pripadnicima JNA za vrijeme služenja kadrovskog
roka.
Pored pozorišta nađe Ferhat vremena da pomogne kulturno-umjetničkom društvu „Veljko Lukić - Kurjak“,
da učestvuje u estradnim programima, da svoje bogato iskustvo prenosi na mlade iz „Velme“ sa kojima je tri puta
uzastopno na Festivalu „Mladi graditelji“ osvajao prvo mjesto. Jednom riječju, uvjek je u žiži kulturnih događanja u
Brčkom. Ali priča o Ferhatu amateru se ne završava time. Učinili bismo pogrešku ako ne bismo kazali da je uz
sve ovo Ferhat izuzetno aktivan društveno-politički radnik, da je pohađao i završio nekoliko omladinskih političkih
škola, da je jedan od sastavljača programa omladinske političke škole u „Velmi“ koju je završilo blizu dvijestotine
omladinaca.
Uspješno završavati sve ove obaveze i obaveze u mjesnoj zajednici „Mujkići“, opštinskim društveno-
političkim organizacijama, samoupravnim organima radne i osnovne organizacije zaista nije lako. Potrebno je za
to Ferhatu i vremena i truda, svaka ko i znanja, i ne samo to. Stiže on na sve strane, pa čak da uporedo sa tim
završi višu školu, a uskoro će, kako nam na rastanku reče, upisati ekonomiju i pokušati da stekne fakultetsko
obrazovanje. Bit će to nova obaveza, ali će mu amaterizam i dalje biti u prvom planu.
G. Mitrović
Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“
USKORO NOVA PREMIJERA
„Graditelj“ br. 42. od 28. februara 1979. god.
Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ u Prošloj godini se uspješno vratilo na scenu poslije dvogodišnje
pauze. Na okupu su se opet našli veterani brčanskog pozorišnog amaterizma:Marija Bijelić, Lidija Glušac, Resul
Bečić, Marko Filipović i nova generacija kojoj pripadaju Ferhat Osmanović, Nedžad i Mersija Šećerbegović i još
pedesetak članova. Vratili su se među dotrajale i vlagom oštećene zidove zgrade pozorišta i kao feniksi oživjeli
pozorište, koje je do sada izvelo preko dvije stotine premijera.
Sakupljen je dječji ansambl koji je uveliko počeo sa probama. Nedavno su amateri dobrovoljnim radom
uredili prostorije i tako popravili radne uslove. Programom rada za tekuću godinu Amatersko pozorište „Vaso
Pelagić“ se isključivo opredjelilo za domaće pozorišne tekstove i to drame u kojima su zastupljene masovne
scene. Planirano je učešće na republičkoj smotri amaterskih pozorišta, kao i smotrime mđurepubličke zajednice
kulture „SAVA“.
Prva ovogodišnja premijera biće komad Ljubinke Bobić „Porodica Blo“, čiju pripremu brčanski amateri ovih
dana privode kraju. Probe se izvode „za stolom“ i to samostalno, bez redisera. Režiser Milenko Vidović će obaviti
nekoliko proba na pozornici pred samu premijeru. Ovakav način rada već je ustaljen, jer pozorište nema
sopstvenog režisera, a ni dovoljno sredstava da bi se omogućio dugogodišnji rad profesionalcu. Izvođenje
premijere planirano je za petnaestak dana. M. NIKIĆ
Premijere
DOBRA KREACIJA AMATERA
Predstavom „Pramen tame“ A.P.
„Vaso Pelagić“ Pokazalo da
amaterima nije neuhvatljiva ni
ozbiljnija dramska nit
predstava u jednom dahu, bez scenskih i scenografskih pomijeranja i predaha; tu pred gledaocem zbiva se čitava
drama u kojoj nekolicina izgubljenih četnika igra posljednju bezumnu igru. Sve se događa u jednom G-vagonu
koji ih odvozi kolosijekom bez stanice. Na tom putovanju odvija se čitava drama.
U jednostavnom scenskom rješenju Petra Kneževića, (pozornica je u stvari jedan G-vagon) do punog
izražaja su došla glumačka nastojanja Marka Filipovića, koji je ujedno i režirao predstavu u saradnji sa Milenkom
Vidovićem. I kreacije Tomislava Vondruša, Nedžada Šećerbegovića, Ljubiše Jovića, Željka Šempera, Resula
Bečića, Suada Osmanovića pokazale su da amaterizmu nije neuhvatljiva ni ozbiljnija dramska nit. Može se
nepristrasno reći da su „pramenom tame, brčanski amateri efektno okončali ovogodišnju premijernu sezonu,
učinivši na ovdašnjoj amaterskoj sceni nov, čini se, ispravan korak.
U. BUKVIĆ
Ljubiša Jović,
priznanje - plod dugogodišnjeg amaterskog rada
Članovi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ sezonu počeće već ove nedjelje, jer su za septembar
iskoristili su ljetnje zatišje za adaptaciju i sređivanje zakazane dvije reprize.
prostorija. Tako su ovih dana detaljno renovirane dvije Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ priprema
sale za probe, a radovi teku na uređivanju vodovodnih još jedno prijatno iznenađenje. Krajem septembra koja
i kanalizacionih instalacija. Kao i nekoliko dosadašnjih će biti adaptirana treba da proradi prvi savremeni
sličnih poduhvata, najveći udio u obavljanju radova diskoklub. Potreba za jednim ovakvim kutkom za
uložili su sami amateri, dobrtovoljnim radom. Za okupljanje omladine osjeća se već nekoliko godina, te
ugrađeni materijal utrošeno je svega 30.000 dinara. u Amaterskom pozorištu vjeruju da će otvaranje disko-
Uz minimalne izdatke stvoreni su znatno povoljniji kluba naići na veliko interesovanje i da će predstavljati
uslovi za rad. Prve probe za nastupajuću pozorišnu značajan činilac u kulturno-zabavnom životu brčanske
omladine.
M. NIKIĆ
Hendikepirani bolešću nekoliko starijih članova, dana privode se kraju pripreme dviju premijera. Znatno
nosilaca glavnih uloga u predstavama „Porodica Blo“ i podmlađeni ansambl Amaterskog pozorišta „Vaso
„Pramen tame“, amateri iz Pozorišta „Vaso Pelagić“ Pelagić“ doveo je u završnu fazu komad Jovana
nisu još u ovoj kulturnoj sezoni izlazili pred brčansku Sterije Popovića „Zla žena“ u režiji Brčaka Lubiše
publiku. Jedino su za novembarske praznike nastupali Jovića i dramu „Omer i Merima“, autora Belović –
za penzionere u njihovom domu sa jednim kolažom Pešić. Režiser je Sarajlija Milenko Vidović. Premijera
monologa. prve predstave je predviđena za 24. decembar, a
No,aktivnost glumaca - amatera nije stala. Upravo ovih druge sredinom januara iduće godine. M. N.
- 21 -
Pozorišni život
UVJEŽBANO, NE I UIGRANO
Jovan Sterija Popović: „Zla žena“ – premijera Amaterskog Pozorišta
„Vaso Pelagić“ u brčanskom Domu kulture
„Graditelj“ br. 80. od 3. jseptembra 1980. god. Foto. P. Knežević- Štala u Seonjacima
Usvajajući program za nastupajuću sezonu Amatersko Pozorište „Vaso Pelagić“ je istovremeno usvojilo i
program aktivnosti na obilježavanju značajnog jubileja – tri i po decenije dramskog amaterizma u Brčkom.
Započinjući novu sezonu ovaj amaterski ansambl može da bez rezerve označi uspješnom minulu repertoarsku
godinu. Usvajanje programa za naredno tromjesečje bilo je gotovo posao bez problema jer će već u septembru i
oktobru brčanski amateri izvesti dvije premijerne predstave: „Omer I Merima“ i „Klim-klem“ zlatne rezerve iz
protekle sezone.
- 22 -
Ono što čini posebnost narednog kvartalnog programa, će nadajmo se biti i stalna opredjeljenost ovog
ansambla da teatar krene selu u pohode. Naime u planu je da se u saradnji sa mjesnim zajednicama organizuju
predstave u seoskim centrima, prilagođavajući pri tom dramske sadržaje sadašnjim uslovima u pojedinim selima.
Ovakav način animacije, doduše nije novost u ovom pozorištu i stariji članovi teatra se sjećaju kad su zaprežnim
kolima odlazili sa predstavama u ovdašnja sela.
Kako teatar učiniti što dostupnijim radnom čovjeku, jedno je od pitanja na koje se nastoji odgovoriti
narednim programima ove amaterske institucije. Zaslužuje pažnju sadržaj programa koji podrazumjeva odlazak
amatera i u radne sredine. Predstave prilagođene izvođenju u tvorničkim krugovima, halama, tamo gdje je to
proizvodnom čovjeku najpogodnije, ući će u stalni repertoar u nastupajućoj sezoni.
I narednu sezonu, kako se očekuje, Pozorište će započeti sa oko četrdesetak članova u ansamblu, što
može biti, a i ne mora, zadovoljavajući potencijal. Ne može ako se podsjetimo na tradiciju ovog Pozorišta, a
zadovoljavajuće je shvate li se razlozi koji se temelje na uslovima rada teatra. I u tom smislu se doduše nešto
nabolje mijenja. U ljetnoj (ne)sezoni članovi Pozorišta su najviše vlastitim radom adaptirali glavni prostor u zgradi
pozorišta, a ovih dana biće uređena i fasada. Sa Domom kulture u Brčkom u toku su dogovori oko korištenja sale
Doma za premijerne predstave i scenske probe, a to je značajna novina u stvaranju povoljnijih uslova za rad ovih
amatera. U. BUKVIĆ
Programski savjet Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ došao je na dobru ideju kako da svoj repertoar
približi potrebama publike, odnosno jednog njenog, može se reći, zahvalnog dijela – učenika srednjih škola.
Predložio je da se zajedno sa nastavnicima maternjeg jezika dogovore dvije predstave rađene po djelima iz
šolskog programa. Na sastanku koji je održan prije dva dana, dogovoreno je da Amatersko pozorište pripremi
„Pokondirenu tikvu“ Jovana Sterije Popovića i „Sumnjivo lice“ Branislava Nušića. Utvrđeni su i termini izvođenja:
decembar i februar. Razlozi za ovakvu saradnju su jasni i prihvatljivi; Pozorište dobija publiku, a učenici se na
pravi način upoznaju s nastavnim sadržajima iz književnosti.
- 23 -
Posebno zaslužuje pažnju prijedlog do kojeg se došlo na sastanku, a koji predviđa saradnju između
Pozorišta i školskih dramskih sekcija čiji bi članovi učestvovali u pripremanju predstava. Ukoliko bude sve kako
treba u realizaciji, biće to dobar početak saradnje za kojom je odavno postojala potreba.
Z. H.
Premijere
POZORIŠTE VOLJE I LJUBAVI
Aleksandar Obrenović: „Klim-Klem – predstava
Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom
„Graditelj“ br. 82. od 1. oktobra 1980. god.
Amateri Pozozorišta “Vaso Pelagić“ imali su prijatan početak sezone: nastupili su pred priličnim brojem
gledalaca sa predstavom Aleksandra Obrenovića „Klim-Klem“. Prvi dio predstave bio je i najbolji izveden je bez
napora i na publiku je ostavio utisak. U njemu je postignut i tok predstave, a kretao se između komičnog i
tragičnog u nagovještaju, potom je predstava nešto izgubila od živosti i svježine da bi se s vremena na vrijeme
prbližavala početnom nivou. Kraj nije bio upečatljiv kao početak, ali je ipak dao zaokruženje predstavi u scenskom
i sadržajnom smislu.
Vrlina režijskog postupka Marka Filipovića je jednostavnost režije, nastojanje da se predstava osmisli kao
niz životnih prizora koji se odvijaju na pozornici kao što su se odvijali u stvarnosti. Upotrijebljeni su samo
provizorno najosnovniji scenski rekviziti, što je u skladu sa režijskim postupkom, ali je to pred glumce postavilo
veće zahtjeve.
Detalj iz predstave „Klim – Klem“ – prva nagrada na festivalu u Tešnju 1963. god.
Resul Bečić u naslovnoj ulozi pokazao je svoje glumačko umjeće u prvom dijelu predstave, potom je
donekle posustao, ali je ulogu iznio do kraja bez većih problema. Sudeći po ovoj ulozi, više mu odgovaraju uloge
običnih malih ljudi čije su sudbine jednostavne i mogu se prisno izraziti, lakše postiže prirodnost lakše postiže
prirodnost u komičnom nego u dramatičnom. Nedžad Šećerbegović u ulozi velikog Moka bio je uspješan. Najviše
takvom utisku doprinijela je vrlo ujednačena igra od prve do posljednje pojave. Veliki Moko (kome se zapravo ne
zna u čemu mu je zapravo veličina) psihološki je iznijansiran, shvaćen kao tip dobrodušne protuve, optimističkog
usamljenika koji od života malo traži i malo dobija. Uloga Resula Bečića je složenija jer zahtijeva preobražaj u igri
pošto sadrži i preobraženu ličnost, i to temeljito. Sead Šabić u ulozi Žgoljavka doima se prenapregnuto. Bio je
suviše glasan, a nejasan kad je publici okrenut leđima. Međutim utisak je popravljen velikom voljom koju unosi u
ulogu. Ljubiša Jović, kao bivši pandur, pokazao je neospornu darovitost, igrao je s mjerom, naročito je koristio
izražajnost lica i glasovne mogućnosti kojima je nadomiještao nedostatak pokreta. Ova predstava je pokazala da
njegove glumačke vrline čak i nisu u dovoljnoj mjeri iskorištenje.
Sve u svemu, Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ pokazalo je da se u njemu radi s voljom i ljubavlju i da
se u rad ulažu znatni napori. „Klim Klem“ nikako nije njihov najviši domet, prije možemo reći da su brčanski glumci
ovom predstavom pokazali nivo s kojim se može biti zadovoljan i koji obećava još uspješnije predstave u novoj
sezoni. Z. HASIĆ
- 24 -
Nušićevo „Sumnjivo lice“ bilo je za amaterski glumački ansambl i reditelja, takođe amatera, nepredvidiv
rizik, jer je brčanska publika samo četiri mjeseca ranije dva puta gledala ovu komediju na pozornici Sedmih
su sreta profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine. Igrala su je pozorišta iz Zenice i Tuzle u dijametralno
- 26 -
suprotnim režijama – prvi moderno, i drugi klasično – što je podijelilo i publiku i okrugli sto i izrodilo pravu
polemiku na temu kako interpretirati Nušića. Rizik amatera se, međutim, isplatio: premijerna predstava je napunila
salu Doma kulture, a poređenja (može djelovati neskromno) nisu ničim oštetila izvedbu mjesnog amaterskog
pozorišta. Naprotiv billa je to jedna od najuspješnijih premijera u posljednjih nekoliko godina.
Reditelj Nikola Bosić je ostao dosljedan
stavu koji je žustro branio i za okruglim stolom
Sedmih susreta pozorišta BiH; nićim ne osiromašiti
štim drame, nipošto priznato dramsko djelo
zloupotrijebiti kao predložak. Dakle bilo je jedno od
iskušenja da ovu komediju „osavremenjava“, već je
svoje znanje i umijeće usredsredio na to da što
bolje „pročita“ samog Nušića. U cjelini ovakvu
koncepciju nije ostvario, koliko zbog žurbe da
komedija što prije stigne na scenu, toliko i zbog
otpora glavnih aktera potpunom pdređivanju
rediteljskoj ideji. A da je bio na dobrom putu
pokazala je nekolicina epizodnih rola (gazda
Miladin, panduri Milisav i Joca) koje su bile
nesvakidašnja poslastica.
Svaki od dva čina imao je svoje junake
koji su nosili teret radnje i zapleta. U prvom je to
bio Ferhat Osmanović u ulozi sreskog kapetana
Jerotija. Dok smo se pitali hoće li izdržati furiozan
tempo koji je sam sebi nametnuo, on je iz scene
u scenu bivao sve bolji. Drugi čin je bio prava
pandurska „fešta“. Sreski panduri (Sead Šabić,
Nedžad Šećerbegović, Krešimir Ćutić) sa svojim
posebnostima djelovali su kao raznobojne pločice
u mozaiku vlasti. Naravno, glavni među njima,
pandur Žika (Ljubiša Jović), najzaslužniji je za
održavanje fluida između publike i scene tokom
drugog dijela predstave, iako je u nekim detaljima
izmicao rediteljskoj palici.Šta za opšti dojam o
predstavi može da znači dobro odigrana sporedna
uloga, pokazali su vrsnom glumom Faruk Tursić
(pandur Joca) i Izudin Hodžić (gazda Miladin). Alma Burić
Prvi je sa malo riječi i siromašnom gestom osvojio
publiku, dajući pravu aromu jednom segmentu nušićevske vlasti, dok je drugi odličnom interpretacijom ostao dugo
u ušima kao eho korumpirane i neefikasne vlasti onovremenske srbijanske palanke.
Vrlo dobar utisak neće biti pokvaren, niti ćemo doći u situaciju da nam se prebaci za malicioznost, što
konstatujemo da premijerna predstava „Sumnjivog lica“ ipak nije bila besprijekorna. Dijalozi u prvim scenama s
mukom su hvatali kontinuitet (na sreću trajalo je kratko) . Reditelj će morati da Maricu (Spomenka Stanić)
oslobodi prekomjerne teatralnosti, da noseće uloge još više podredi koncepcijin režije u koju su potpuno uklopljeni
epizodni likovi, te neznatno koriguje mizanscen kod Đoke (Zoran Simikić), mehandžije Spase (Antun Stijepić) i
vrlo dobrog Alekse Žunića (Fadil Jašarević -Zumba)
Boško LOMOVIĆ
POZORIŠNI ŽIVOT
NOVA MLADOST AMATERA
Zahuktali kolektiv Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Brčkom sve češćim i
kvalitetnijim nastupima dokazuje da je vrijeme krize i lutanja definitivno prošlo
„Graditelj“ br. 96. od 22. april 1981. god.
Sada je sasvim sigurno da je Amatersko doma kulture nastupili su pored ostalog sa „Stražom“,
pozorište „Vaso Pelagić“ prebrodilo krizu i da danas „Dugonjom“, „Porodicom Blo“, „Pramenom tame“,
radi punom parom.. Opšta kriza amaterizma nije „Licima“...Trenutno prezentuju Sterijinu „Pokondirenu
zaobišla ni ovu amatersku kuću, ali je nastojanjem svih tikvu“ i Nušićevo „Sumnjivo lice“, a priprema se i
prevaziđena. To pokazuju i posljednje premijere po „Divlje meso“ Gorana Stefanovskog. Nerijetko na
kojima je ova sezona jedna od najuspješnijih. Inače u repertoaru ove amaterske glumačke družine nađu se i
posljednjih tri godine izvedeno je 15 premijera, djela iz obavezne srednjoškolske lektire, što je plod
odnosno po pet prvih izvođenja godišnje. dobre saradnje sa srednjim školama. Od kakvog je
Poseban kvalitet u radu pozorišta je repertoar. značaja za srednjoškolce da ova djela dožive,
Naime brčanski amateri su se uglavnom orjentisali na izvedena na sceni, nije potrebno ni govoriti.
domaća dramska ostvarenja, a na pozornici ovdašnjeg Brčanski glumci su gostovali u svim republikama
- 27 -
- Ne, ne smatram da postoji nekakva elitna kultura – priča Sulejman – jer prostor je svima isti, samo ga
treba ikoristiti. Čovjek traži sebe prema svojim sklonostima i slobodno gradi u sebi naviku da prihvata određene
kulturne sadržaje. Sasvim je drugo pitanje što se kultura pomalo potiskuje iza ekonomije, a to se,
naravno, i samoj ekonomiji sveti. Razvoj ekonomije i kulture mora biti paralelan, ili čak da kultura ide ispred. Zato
smatram da bi svaki veći kolektiv trebao imati i jedno lice koje bi se isključivo bavilo organizovanjem kulture. Tako
uložena sredstva bi se sigurno isplatila.
Skoro sav Sulejmanov život i razmišljanja su vezani za kulturu i u sva koj ljudskoj aktivnosti on insistira da
ona bude neophodno prisutna. A njegova najveća želja je da brčanski amateri dobiju boje uslove za rad u boljim
prostorijama i sa novim krovom nad glavom. M. NIKIĆ
SAFET PAŠALIĆ
Jedno sjećanje na Proslavu prvog
maja u Brčkom prije 55 godina
RADNIČKA PRIREDBA
U RADNIČKOM DOMU
„Graditelj“ br. 123. od 21. maja 1982. god.
Safet Pašalić
Radnički dom u prizemlju neugledna jednospratna kuća bio je sjedište sindikata brčanskog proleterijata. U
zimu 1926/27. počeo sam redovno dolaziti u taj Dom ublizini savskog pristaništa - Agencije - u Srpskoj varoši. U
domu su bili članovi legalni - Ursovih sindikata, čija se aktivnost vrlo malo osjećala u gradu. Ubrzo je pokrenuta
akcija da se osnuje podružnica Nezavisnih radničkih sindikata, koji su počeli da djeluju u radničkim centrima većih
gradova. Iz Beograda je doputovao sekretar Nezavisnih sindikata Jugoslavije Milivoj Kaljević, koji je održao niz
sa stanaka sa predstavnicima Doma, odnosno sa odborom Ursovih sindikata. Osnovan je i izabran Akcioni odbor
Nezavisnih sindik ata. Poslije toga je iz Tuzle u Brčko doputovao Jurić u ime Okružnih Ursovih sindikata. On
je nastojao da preko policije onemogući rad Akcionom odboru, naglašavajući da tim sindikatima rukovodi KPJ.
U to doba nije bilo puno radnika, a pogotovo nije bilo industrije. Radnici su bili sezonci u preradi šljive, u fabrici
špirita, nadničari i kalfe kod privatnih poslodavaca. Tako je radnički pokret bio bznačajan i neefikasan ... Jedan
manji dio građana bio se okupio oko kafandžije Hamzalije Suljića i krojača Alije Travanjkića, gdje su izmjenjivali
radničku štampu i naprednu literaturu. Nih je policija podozrivo pratila i okarakterisala kao komuniste, a naročito
poslije osnivanja Esperanto kluba.
- 30 -
Akcioni odbor Nezavisnih sindikata nekako se održao, ali nije znao s kakvim oblikom rada da se predstavi
građanstvu. Konačno se odlučio da se organizuje javna proslava Prvog maja 1927. godine.
Od sindikata iz Beograda Akcioni odbor je dobio kao materijal za proslavu prevedenu podužu jednočinku
pod naslovom „Urednik Linge“. Radnja jednočinke se dešava u redakciji radničkih nuvina u nekoj stranoj zemlji.
Bilo je u tom sadržaju ljubavnog zapleta, borbe za slobodu štampe, premetačine i hapšenja. Radnički dom je
imao od ranije tamburašku sekciju koja se mogla angažovati u predstavi. Odlučeno je da se program proslave
proširi jednom solo produkcijom, čiji je sadržaj oštro satiričan: ismijava italijansku o kupaciju Istre i Rijeke i
okupatorovu štampu. Taj tekst je, koliko se sjećam, napisao tada poznati pisac - komičar zagrebačkog pozorišta
Devčić.
Pripreme za proslavu Prvog maja počele su u rano proljeće u Radničkom domu. Drugovi iz grada su
predložili da se tog dana u jutarnje sate okupe članovi Sindikata u Domu i tom prilikom da se održi referat o
značaju praznika , o međunarodnom radničkom pokretu i borbi radničke klase protiv bržoaskog ugnjetavanja. Sve
pripreme o proslavi prijavili smo Sreskom načelniku, odnosno policijskom pistavu Hačeru, koji nas je upozorio da
tekst referata o značaju Prvog maja podnesemo na cenzuru. Prijavili smo i veliku radničku zabavu koja će se
održati u sali hotela „Srbija“, današnjoj sali Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“. Dogovoreno je da program
režiram jam a uz to da igram satirično-političku produkciju.
Prvog maja ujutro sakupili smo se, svečano obučeni, pred Domom na obali Save, gdje je već bila usađena,
desetak metara visoka i crvenim trakama okićena, breza. U jednoj grupi, izdvojeni u stranu, stajali su svi policajci
brčanske policije, nekoliko žandarma, a jedan od njih držao je na kaišu velikog policijskog psa vučjaka. Kada je
došao policijski pristav Hačer, sakupljeni radnici i omladinci su ušli u salu Doma u 10 sati. Cenzurisani i
potkresani referat o istoriji Prvog maja, sa lakim osvrtom na nezaposlenost, sa malo podataka o radništvu u
Brčkom i okolini, pročitao sam ja. To je trajalo jedva desetak minuta. Onda je tamburaški orkestar pod vođstvom,
ako se ne varam, Mike Bekera, odsvirao splet radničkih kompozicija. Atmosfera je bila dirljivo svečana. Zatim smo
se pred Domom svi postavili pred tronožnu veliku crnu kameru fotografa Centrera. Taj zajednički snimak, poslije
oslobođenja je umnožen u Sarajevu, postao poznat u istoriji borbe za radnička prava pa je vrlo često objavljivan u
štampi širom Jugoslavije.
Cijelog tog, divnog, sunčanog, dana slavilo se na izletima pred Save, a Savom su plovili iskićeni čamci,
odjekivala pjesma i harmonika. I u kafani kod druga Hamzalije bila je tiha i svečana proslava Praznika rada.
Uveče u 8 sati sala hotela „Srbija“ bila je prepuna radnika i njihovih porodica – publike koja je došla sa
pozivnicama. Na iskićenoj pozornici podigla se zavjesa, a na njoj članovi orkestra okićeni crvenim cvjetovima,
- 31 -
zasviraše poznatu pjesmu, čiji je tekst vrlo popularan i glasi: „Čvrste su radničke grudi, čvrst neka bude naš
lik, bratstvo sloboda svih ljudi, borbeni biće nam klik. Dosta nas okovi muče, glad dugo mori nas, okov kod
Moskve već puče, osveta blizak je čas“.
Neko iz gledališta poče bojažljivo da se pridružuje i pjevuši. Tom glasu pridružiše se postepeno i drugi pa,
konačno pjesmu prihvati cijelo gledalište. Na ulazu u salu stajala su dva policajca. Očekivali smo njihovu reakciju,
ali, izgleda, nisu razumjeli tekst pjesme. Oduševljenju i aplauzima nije bilo kraja.
Da smirimo gledaoce, brzo smo otpočeli jednočinku „Urednik Linge“. Davno je bilo i nisam siguran ko je sve
sudjelovao, ali znam i sjećam se da su igrali Ivica Đermanović, Martin Valovski i jedinu žensku ulogu, Margita
Ljubičić, i to je prihvaćeno sa shićenjem. Poslije tog pozorišnog komada, izašao sam na pozornicu i odigrao
političko-satiričnu produkciju. Bio sam uvjeren da to niko neće razumjeti, ali radnicima se dopao taj veseli politički
tekst. U to doba podjarivana je u masama mržnja protiv italijanskog okupatora. Mi smo taj tekst izveli sračunato,
da nam posluži kao pokriće pred policijom. Slijedeća tačka je opet bila solo produkcija. Drug Ivica Đermanović
pjevao je neku popularnu pjesmu i sam se pratio na gitari. Zatim je tamburaški orkestar odsvirao dvije-tri
kompozicije i otpočeo je ples, koji je trajao do svitanja.
Na zabavi je bio organizovan bogat bife. Drugarice su kao dobrovoljne priloge donijele kolače, torte i druge
hrane. Bio je to moj prvi javni nastup pred skorašnje opredjeljenje za životni poziv dramskog glumca. A dan prije
ovog praznika policija je izvršila prvu premetačinu u mom stanu.
________________________________________________________________________________________________________________
Ništa tako revolucionarno nije se desilo u glumci - amateri iz AP „Vaso Pelagić“, dobro
brčanskoj kulturi tokom ove godine da bi se duže pripremivši komediju „Češalj“ sa kojom su osvjetlali
pamtilo, hvalilo ili nadahnjivalo. Ni osuditi se ništa ne obraz brčanskog amaterizma u Loznici i Vlasenici.
može u tolikoj mjeri da bi se nekoj amaterskoj ili Kulturno-umjetničko društvo „Veljko Lukić Kurjak“ niti
profesionalnoj organizaciji uzimalo za veće zlo. Za se formalno raspalo niti ima nekih vidljivih učinaka.
izgovor i dalje služi loša ekonomska slika i jednima i Očigledno da mu je potrebna pomoć iz vana.
drugima i kao da većina pomalo skrštenih ruku čeka to Obilježje pozorišnom životu u ovoj godini dao je
novo blagostanje u kulturi, ne tragajući samostalno za sarajevski „Kamerni teatar 55“ komedijom „Kako ubiti
njim. suprugu i zašto“, a na izvanredan prijem naišao je i
Osnovno obilježje minuloj kulturnoj sezoni, bez putujuće Đukićevo pozorište sa komedijom „Moram da
sumnje, dao je dvadeset i prvi festival „Mladi graditelji“ ubijem Petra“. Naravno, niko ljubav prema pozorišnim
kao još uvijek narastajući trijumf amaterizma, snažnog daskama u brčansom Domu kulture nije platio glavom,
i pokretačkog i u kome se nije znalo ko je publika, a ko ni gledajući treću ovogodišnju komediju „Piramida“ u
su izvođači. Svi su opet bili jedno. Vrline festivala još izvođenju zagrebačkog „Jazavca“, no isku stva su,
uvjek su iznad nekih neugodnih sitnica, koje to više i ipak, poučna. U revijalnim programima dominirala je
nisu. Festival još nema svoj orkestar u gradskom ciganska muzika i vidjeli smo dva izvođenja
dijelu, niti solidan razglas, a osjeća se i nedostatak ansambla „Cigani Ivanovići“ i moskovske „Zvijezde
stručne selekcione komisije. Od amaterskih ciganskog teatra“. Šaban Šaulić je izgleda, shvatio da
organizacija kulture jedino su svoje zadatke ispunili
- 32 -
se sa publikom nije igrati, te se prilikom svog nica“ Keramiku je izlagao Ivan Mršić, a nedavno je
ovogodišnjeg gostovanja odužio Brčacima za ranije zatvorena izložba bračnog para Tanje i Slobodana
grijehe. Poslije koncerta „Parnog valjka“ radnici Doma Đuričković. Nizom prigodnih postavki Galerija je
kulture promjenili su desetak izlomljenih stolica . obilježila tekuće godišnjice, a za dan žena je upriličila
Početak revijalnim programima u našem gradu dao je izložbu ručnih radova. U ovu sezonu Galerija je ušla i
nedavni koncert Zdravka Čolića na stadionu „7. april“. sa još amicioznijim planovima izdavačke djelatnosti, te
Koncert je protekao izuzetno profesionalno, bez je održana i promocija dosadašnjih izdanja. Takođe su
ikakvog omalovažavanja posjetilaca, a sami gosti nisu učinjeni značajni koraci na prikupljanju umjetnina za
štedjeli truda da sve protekne u najboljem redu. muzej i zavičajnu zbirku Bljedilo bioskopskog
Umjetnička galerija „Rizah Štetić“ već je za za repertoara solidno je poremetio brčanski „Mini FEST
pet mjeseci odužila više od pola svoga prema SIZ-u za 82“, stigavši na vrijeme i sa par Izuzetnih filmova, kao
kulturu, i samim ljubiteljima slikarstva. Nova poslovna što su „ Otimači izgubljenog kofera“ i „Razjareni bik“.
godina zatekla je Galeriju sa izložbom sada pokojnog No restrikcija uvoza Sedme umjetnosti neće nam,
Mensura Derviševića, a među kapitalne izložbe treba izgleda, ove godine pružiti ništa više od jeftinih seksi i
uvrstiti izložbu slikara Seida Hasanefendića. I zemljak karate filmova. Ljeto je već kucnulo o naše misli,
Mevludin Ekmečić odužio se svom i našem gradu odvlačeći kulturne potrebe u zapećak, ostavljajući nam
izložbom crteža pod nazivom „Svakodnevna biljež- nadu da će na jesen sa kulturom biti bolje.
M. NIKIĆ
MANIFESTACIJA ZAJEDNIŠTVA
Predstavljajući Bosnu i Hercegovinu na Sedamnaestim susretima amaterskih
pozorišta Jugosla vije, brčanski amateri naišli na izvanredan prijem u Prizrenu
„Graditelj“ br. 135. od 3. novembra 1982. god.
Članovima Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ pripala jeizuzetna čast da svojom predstavom „Češalj“ kao
predstavnici bosanskohercegovačkog pozorišnog amaterizma zatvore Sedamnaeste susrete amaterskih
pozorišta Jugoslavije koji se održavaju u Prizrenu pod imenom „Večeri bratstva“. Iako hendikepirani nisu umoreni
osamnaestočasovnim putovanjem zbog kvara na autobusu i dolaska te k tri sata prije početka predstave, Brčaci
su u pravom smislu oduševili predivnu prizrensku publiku koja je do maksimuma ispunila dvoranu tamošnjeg
kulturnog doma. Ponajviše publike je djelovalo izuzetno stimulativno tako da su amateri zaboravili na umor i
nadahnuto odigrali predstavu, a za uzvrat publika ih je ispratila pravim ovacijama.
Ansambl pred stave „Češalj“ pri polaganju vijenca na spomenik Bori i Ramizu u Prizr enu
Publicitet koji je dat gostovanju je za svaku pohvalu. Pomenućemo samo to da je Televizija Prizrena snimila dio
predstave, da su amateri gostovali na Radio-Prizrenu i da ih je primio predsjednik Izvršnog savjeta Skupštine
opštine Prizrena Jusuf Calaku. U divnoj atmosferi proteklo je i drugarsko veče, na kome su brčanski i prizrenski
amateri spontano izveli program posvećen Titu, a ukazano gostoprimstvo ne pamte ni najstariji članovi
Pozorišta sa svojih čestih putovanja. Članovi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ položili su vijenac na
spomenik Bori i Ramizu, a uz pomoć svojih domaćina glumaca - amatera Fatmira Dide i Ljuana Kruezua obišli su
nekoliko kulturno-istorijskih spomenika drevnog Prizrena i posjetili su radnu organizaciju „Famipa“ koja uspješno
slijedi tradicije prizrenskog zanatstva. M. N.
- 34 -
Pred prepunom salom Doma kulture imali smo akteri dječje scene, bez izuzeća, u pomenutoj
tri premijere: prva je konačno obnavljanje dječje scene predstavi debitovali.
u mjesnom amaterskom pozorištu. Druga sama Sudeći po reakcijama također dječje publike,
predstavlja igru za mališane „Na krilima sokola“, a predstava se dopala svojom lepršavošću i postignutom
treća premijerno ogledanje brčanskog pjesnika i dinamikom. Jedno ranije odlaganje premijere i uporno
pripovjedača Zejćira Hasića kao dramskog pisca i vježbanje se isplatilo, pa smo uživali u uvježbanim
reditelja. Ko više, a ko manje – tek svi su te večeri dijelovima i mizanscenu, te igri malih glumaca, koja je
imali uspjeha nakon vidljive treme, u prvim momentima , počela da
Što se teksta tiče, dojam je da se Hasić tek teče prirodno i zaista dječje razigrano.
zagrijeva za ozbiljniju dramaturgiju. Drama „Na krilima Zato uz odrasli dio glumačkog ansambla dječje
so kola“ je osrednje štivo, pisano sa vidljivim korektnim scene treba pohvaliti: Gordanu¸ Peđu, Majidu, Vasiliju i
pristupom dječjoj igri, mašti, ali bez jačih zapleta i Tihomira, najmlađe članove Amaterskog pozorišta.
scenske težine. I dobro je da je baš tako, jer bi u Nastave li ovako, onda se ne treba plašiti za
protivnom nedostajalo glumačko iskustvo mlade ekipe nasljednike gotovo četiri decenije duge pozorišne
za realizaciju drame pošto konstatovasmo da su glavni tradicije u Brčkom. B. LOMOVIĆ
- 35 -
POZORIŠTE
JOŠ JEDNA NAGRADA JOVIĆU
„Graditelj“ br. 144. od 11. Jjula 1983. god.
PORTRETI
ENTUZIJ ASTA - Resul Bečić
NAGRADA ZA IZMIŠLJENU ULOGU
„Graditelj“ br. 145. od 10. avgusta 1983. god.
je radio da bi obezbijedio hljeb svojoj šestočlanoj obitelji. Sve je mogao i mogao je bez svega, osim bez
pozorišnih dasaka. U desetak bolesničkih godina, ustajao je iz kreveta, napuštao bolnicu i terapiju da bi mogao
stati na „daske“, kako bi svojim amaterima pomogao u Bugojnu i još ponegdje.
„Bio sam kapetan u „Sumnjivom licu“ Ćopićev „Vuk Bubalo“, šef kaznione u Čolakovićevoj „Kući oplakanoj“,
major Erih u drami „Svi moji sinovi“ Irvina Šoa, Mehan i Šehan u dramama Derviša Sušića... ko će se svega
sjetiti.? ...
Sada pred jubilejom, ništa prirodnije nego zapitati Đeda, šta njemu znači pozorište, a on je odgovorio.
„Kao dijete sam, za komad hljeba, čuvao tuđu stoku. I moj kasniji život je bio svakodnevna borba, a sve to, te
muke i životna iskušenja, bili su mi neuporedivo lakši uz pozorište. I da sam htio da ga ostavim, ne bih uspio.
Uvijek je bilo ljudi, i danas ih ima, kojima je na putu više trnja nego ruža. Zato rado igram u komedijama, želeći da
takvim ljudima rastjeram na časak njihove brige, da u njima probudim i radosniju stranu života. Rado igram u
ratnim dramama, naročito pred mladom publikom; nikad se ne smiju zaboraviti strahote rata i njegov besmisao.
Završavamo ovu skicu za nekakav portret doajena brčanske, pa i bosansko-hercegovačke amaterske
pozornice jdnom specifičnom zgodom: Gledao Đed, pri kraju prošle sezone generalnu probu mladih kolega –
uvježbavao se „Spomenik za druga Danila“, za festival u Mrkonjić Gradu – gledao i jedio se: „Jeste mladi se
trude, znaju tekst, gestikuliraju, ali nekako im je scena prazna, „masovke“ o staju anemične, beživotne. Obrukaće
se na festivalu“ i pitao se kako bi bilo da on, uprkos piscu Novici Saviću i reditelju Mehmedoviću, uskoči u
predstavu. Bez njihovog znanja i odobrenja - pa kud puklo !
„A koju bi ti ulogu Đedo uzeo“ – pitali ga mladi glumci, a on ko iz puške odgovori: „Nikoju ! Ući ću na scenu
sa ostalima i snaćiću se“
„A da ti sročimo riječ-dvije, da ne ćutiš na bini - Valja nešto i reći kad si već na sceni“. A on će na to: „Ne,
ne treba, ako baš zapne da i ja koju prozborim, ja ću svakako gledati da kažem pravu“ – zaključi Resul.
I, bogami iziđe Đedo u Mrkonjiću na pozornicu sa svojih stotinak kilograma, odglumi rolu koju je sam sebi
smislio i vrati se u Brčko. Ne prođe malo, kad eto ti za njim nagrade festivalskog žirija za glumačko ostvarenje –
ulogu seljaka u Savićevoj satiričnoj komediji „Spomenik za druga Danila“. U stvari nagrada se odnosila na
statiranje ! Mjesec dana kasnije, na susretima amaterskih pozorišta sjeveroistočne Bosne, u Tuzli „okrugli sto je
najviše hvalio Bečićevu izmišljenu ulogu. I dok god brčanski amateri budu igrali ovu komediju ona se neće moći
zamisliti bez Resulove uloge koju je Đed sam za sebe ovoj predstavi „prikalemio“.
Boško Lomović
ZAŠTO J E TAKO ?
APLAUZI I PARADOKSI
„Graditelj“ br. 161. od 7. marta 1984. god.
PREMIJ ERE
Odvelo bi nas daleko ako bismo kao mjerilo funkcionalna. Da su glumci - amateri imali manje od
kvaliteta jedne pozorišne predstave uzeli broj scene i kostima publika bi imala i više od glumačke
posjetilaca, bilo onih koji je gledaju, a pogotovo onih igre. Ovakvim zamjerkama, izgleda, i nema mjesta, jer
koji je napuštaju. Ovim drugima nije za vjerovati, jer ili dvije trećine glumaca, od oko trideset, koliko ih igra u
ne poznaju sve teškoće i probleme koje je potrebno predstavi, prvi put staje pred ocjenu publike, prvi put
savladati prije nego se stigne na te „daske koje život „ulazi u drugi lik“. Oni iskusniji okuražili su se da igraju
znače“ ili to uopšte ne žele da znaju. Iako je takvih na i dva lika u ovoj predstavi. Pored standardnih, za
premijeri bilo vrlo malo, ne treba zaboraviti da smo publiku sigurno uvijek rado viđenih na sceni, Marije
pred sobom imali amaterski ansambl i amatersku Bijelić i Resula Bečića, te zapaženih Nedžada
predstavu, a pred publikom koja je do prije desetak Šećerbegovića, Ljubice Horvat u simpatičnoj
dana gledala predstave profesionalnih pozorišta nenametljivoj epizodi, Koje Ćurčića, koji se nije
Bosne i Hercegovine. oslobodio pisara iz predstave „Spomenik za druga
Tačno da igra nekih u ansamblu nije bila Danila“, tu su još i vrijedni: Dragan Prodanović, Hrusto
uvjerljiva, ali ništa nije bilo uvjerljivije od njihove želje Begović, Josip Pejčinović, Sead Sadiković, Grozdana
za igrom. Vjerujemo, zato, amaterima, tim Petrović u svojoj prvoj epizodnoj ulozi, Nijaz Vejzagić,
entuzijastima - zaljubljenicima pozorišne igre. Reditelj Zoran Simikić i drugi.
predstave Ljubiša Jović, i sam glumac - amater, Zadrži li se na repertoaru duže nego što je
doduše afirmisaniji od drugih u svojoj sredini, bez uobičajeno za jednu amatersku predstavu, a za šta
posebne dramatizacije, upustio se u nešto nezahvalniji ima preduslova, pozorišna predstava „Straža pod
rediteljski zahvat, govoreći u slikama, reklo bi se po kozarom“ Branka Ćopića u izvođenju AP „Vaso
sistemu: red pjesme, red dijaloga, a između neka Pelagić“, a u režiji Ljubiše Jovića, dobiće svu svoju,
masovna scena. I da nije prepoznatljivog Ćopićevog prvobitno zamišljenu cjelinu i smisao, a glumci -
dijaloga, koga reditelj Jović skoro doslovno poštuje, amateri, naviknuvši se na prve korake u teatru, svoju
briljantne igre u masovnim scenama te funkcionalnih želju za igrom pretvoriće u istinske glumačke kreacije.
zvučnih efekata, na momente nam se moglo učiniti Dodajmo još i to da su amateri brčanskog pozorišta
da prisustvujemo scenskom, recitatorskom kolažu. htijući pošto-poto izaći s premijerom uz novembarske
Rediteljevu zamisao da u predstavi posebno mjesto (a praznike, ipak, napravili podvig. Kako to drugačije i
i posebno značenje) ima hor, nisu uspješno pratili nazvati kad je predstava spremljena za dvadeset
svjetlosni efekti, a da jesu hor bi u onom crvenom sedam dana. I ne samo to! Plakat za ovu predstavu i
plamenu, s pjesmom na usnama „i kad se ginuti nije ugledao prvi pano, a u ponedjeljak, 28. novembra
mora“, vjerovatno imao značajnije svevremenosti na premijeri u Domu kulture skoro i nije bilo slobodnih
pjesme i dosljednosti poruka mlade generacije. U to mjesta! Znači li to pojavu organizovanog, dobro
bismo bili sigurniji da je pozorišni debi vokalne grupe iz osmišljenog, kolektivnog posla u pozorišnom
Osnovne škole „Zaim Mušanović“ bio još uspješniji. Da amaterizmu pitanje je na koje ćemo vjerovatno uskoro,
blijedi, na momente igri debitanata, pomogla je i dobiti odgovor na premijeri slijedeće predstave čije su
scena, a i bogati, kompletni kostimi. Ne zato što s pripreme u toku, ali to što smo ovoga puta vidjeli može
njima nešto nije u redu. Naprotiv. Scena Pere biti za primjer i profesionalnim institucijama kulture.
Kneževića je mnogoznačna, simbolički komunikativna i
Savo Teodorović
U AP „VASO PELAGIĆ“
DVIJE NOVE PREDSTAVE
Uskoro će premijera veoma traženog „Balkanskog špijuna“
Dušana Kovačevića, a priprema se i komad „Sve u svoje vrijeme“
brčanskog književnika Boška Lomovića
„Graditelj“ br. 167. od 22. februara 1984. god.
povjerena Fadilu Jašareviću, režiseru - amateru. prošle godine prišlo i iznalaženju dodatnih izvora
Druga premijera priprema se za tri mjeseca, a prihoda i jedan od njih je otvaranje vlastitog disko-
karakteristika ove druge predstave je da je kluba. Novina u djelovanju i radu Amaterskog
kabaretskog tipa, sa dosta muzike, songova i plesa i pozorišta odskora je i veći oslonac na vlastite snage,
biće prilagođena za igranje u svim uslovima, od odnosno na razvijanju i osposobljavanju vlastitog
pozornice Doma kulture, do fiskulturnih sala po kadra prije svega za režiserski rad. Značajan korak s
školama. Uz ove dvije predstave što su u pripremi tim u vezi učinjen je povjeravanjem režije predstava
glumci - amateri su u ovoj sezoni odigrali još dvije amaterima koji se duže bave glumom.
predstave i to „Stažu pod Kozarom“ i „Dugonju, U Amaterskom pozorištu vrše se pripreme za
Trbonju i Vidonju“ koje je vidjelo više stotina ljubitelja još jedan veliki i obimni zahvat, a riječ je o izdavanju
ovog vida kulturnog stvaralaštva. Da su finansijski i monografije „40 godina amaterskog pozorišta“. U
prostorni uslovi bolji Amatersko pozorište „Vaso realizaciji ovog posla biće, takođe, neophodna pomoć
Pelagić“ bi moglo pripremiti daleko više predstava, jer onih koji su posredno ili neposredna bili u vezi sa
je i interesovanje omladine za ovaj vid kulturnog ovom amaterskom pozorišnom kućom minulih godina,
iskazivanja veliko. Najveći problem u ovim uslovima a računa se da je kroz nju u tom periodu prošlo oko 2
predstavlja organizacija scenskih proba, pošto ova hiljade ljudi. Inače, kao i do sada, brčanski amateri –
institucija nema adekvatan vlastiti prostor, a postojeći glumci će svojim stvaralaštvom nastupiti na svim
u Domu kulture je veoma skup, te su sredstva koja se festivalima amaterskog pozorišnog stvaralaštva u
dobijaju za finansiranje ove djelatnosti taman tolika za našoj republici i na manifestacijama koje budu
realizaciju sadašnjeg programa. Stoga se od februara organizovane u okviru MZK „Sava“.
___________________________________________ ______________________________ D. SEMIZOVIĆ
GLUMAC J E... GUMAC JE... GLUMAC
AMATER SA MANIROM
PROFESIONALCA
„Graditelj“ br. 172. od 27. aprila 1984. god.
Sjajno ste igrali, ali vam je strašno falio jedan Lubiša Jović !
Kada su saznali o kome je riječ članovi ansambla
sarajevskog Narodnog pozorišta ovu primjedbu učesnika „okruglog
stola“ na Devetim susretima profesionalnih pozorišta, održanim
pretprošle godine u Brčkom, smatrali su neumjesnom, čak
skandaloznom, i samo njihovo odbijanje na neukost, nestručnost,
onoga ko je dao ovu primjedbu, spasilo je da do skandala zaista
ne dođe. Objektivni sudija, međutim, mogao je zaključiti da Mišlje-
nje iz publike nije obojeno lokal-patriotizmom, nego da je riječ
u odmjeravanju snage igre jednog profesionalnog i jednog
amateskog pozorišta te je tako na pravi način valorizovano
Jovićevo tumačenje uloge pravnika Šonjića u Hadžićevom
„Češlju“. Pogotovo ako se zna da je Ljubiša Jović jedan od
nekolicine brčanskih pozorišnih amatera koje na festivalima zbog
dobre glume često legitimišu kolege iz suparničkih tabora
provjeravajući da im nisu potureni profesionalci.
Gledajući ga na sceni, mnogi kasnije u razgovoru s njim ne Ljubiša Jović
povjeruju da ovaj tridesetpetogodišnjak ne jede pozorišni hljeb, nego u predstavi „Traži se bračni par“
da na pozorišne daske silazi sa krana, da posao u radnom kolektivu
i ljubav za teatar, svakodnevno pomiruje snažnom voljom i neiscrpnom energijom za rad. Nema ni govora o ome
da mu bavljenje glumom donosi neku privilegiju na poslu, Naprotiv.
- Kolege u radnom kolektivu mi kažu: Nemoj da glumiš, nisi na pozornici? A u pozorištu: Nemoj da
zabušavaš, nisi na radnom mjestu!
Tjerajući dvostruki staž, jedan u GIK-ovoj osnovnoj organizaciji udruženog rada „Transport“ i drugi u
Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“, Ljubiša Jović i ne pomišlja da ovaj drugi, neobavezni prekine, premda je
pravi podvig nakon osmočasovnog rada na kranu izdržati još po koji sat vježbanja na pozorišnim daskama.
- I gluma traži izuzetan fizički napor – pravda se razmišljajući o mirnijem, glumačkom pozivu, sa
bojaznošću da neko to ne shvati kao bježanje od proizvodnog rada. Ljubiša Jović je i za to već nekoliko puta imao
šansu: Tražile su ga profesionalne pozorišne kuće, a on je, kad god je u sebi odvagao i premjerio razloge za i
protiv, odlučivao da i dalje ostane radnik i glumac – amater.
Jović se najprije oprobao kao folklorist i pjevač u kulturno-umjetničkom društvu potajno želeći da jednoga
dana kroči na pozorišne daske, ali je i sama pomisao kako će izgledati u poređenju sa poznatim brčanskim
glumcima u njemu izazivala paniku. Sreća je i za njega i za brčanski pozorišni amaterizam što je tada, prije
osamnaest godina predstavu „Vuk i sedam jarića“ pripremao Ratomir - Rato Blažević koji je, voleći operu, od
glumaca tražio da pjevaju. Jović je taj „prijemni ispit“, naravno, prošao. Slijedi zatim saradnja sa rediteljima:
- 39 -
Mehmedom Mehmedovićem, Milenkom Vidovićem, Ahmetom Obradovićem ... Premda je svaki od njih imao svoj
stil rada, svi su od Ljubiše Jovića tražili da igra „zavrnute“ uloge. To su one, kaže Jović, koje od glumca više nego
druge traže da se sa njima gombaš prije nego što im uđeš pod kožu. Oni koji sistematski prate njegov rad u
pozorištu priznaće da je u takvim mukotrpnim gombanjima često izlazio kao pobjednik. Potvrda toga su i
prznanja koja je dobijao na smotrama i festivalima amaterskog pozorišnog stvaralaštva. Da pomenemo samo
poslijednja: Nagrada na Republičkom festivalu amaterskih pozorišta 1982. godine u Vlasenici za ulogu pravnika u
„Češlju“ i ovih dana dobijena nagrada za najbolju mušku ulogu Ilije u „Balkanskom špijunu“, na smotri amaterskih
pozorišta MZK „Sava“ „DRAMS“ u Loznici. S. Hasović
UZ ZAVRŠETAK SEZONE
SAČUVAN NIVO
Upravo okončana kulturna sezona nije donijela
ništa revolucionarno, ali ni izgubila u odnosu na
nekoliko prethodnih. Sve zapaženije
djelovanje amatera. Ponovo prazno ljeto
„Graditelj“ br. 175. od 13. juna 1984. god. Rizah Štetić:
Ulica
Dok se polako sa ovim zakašnjelim ljetnim
danima kulturna sezona završava, kao da nam blijede
i sjećanja na sva kulturna zbivanja u minula tri
godišnja doba, što je siguran znak da se ništa tako stvaralaštvom i Omladinski festival „Mladi graditelji“.
revolucionarno nije dogodilo da nam se na duže Osebujne draži obiju ovih manifestacija sa puno snage
vrijeme vrti u mislima, ili smo se okrenuli drugim potisnule su sve o stale događaje na kulturnom polju,
stvarima prizemljenijim i praktičnijim. No u ovim te se stiče utisak da sve što se događa između njih
ekonomskim uslovima revolucionarne događaje u služi tek zato da se publika pripremi, lagano
kulturnom životu našeg grada ne treba ni očekivati, jer održavajući formu. Realizacija usvojenih i finansiranih
zadovoljavajuće je i održavanje dosadašnjeg nivoa, a programa rada kod profesionalnih organizacija kulture
to je i ovoga puta postignuto. odvija se u znaku primjene skromnosti i umjerene
Sve planirane manifestacije su održane, to jest štednje uz po koju ekskurziju u vrhunske domete. U
Susreti profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine, tom smislu treba pomenuti brojne pozorišne predstave
ovoga puta jubilarni deseti, zatim maratonski „Mladi putujućih pozorišta u Domu kulture, a u Galeriji
graditelji“, oba dijela „Nedjelje dječje radosti“: literarno nekoliko izložbi manje poznatih imena i kapitalna
takmičenje i Opštinsko takmičenje recitatora. Smotra izložba „Srpsko slikarstvo u prvoj polovini 20. vijeka“.
izvornog folklora i drugo. Vrhunac brčanskog kulturnog Od vanserijskih stvari u Domu kulture vrijedno pažnje
života, svakako su dvije manifestacije veoma sretno je gostovanje brazilskog folklornog ansambla. Mimo
koncipirane, što im daje rijetka i specifična obilježja, a uobičajnih tokova u Gradskoj biblioteci vrijedno
time i značajne vrijednosti. To su, svaka ko, Susreti pomena je angažovanje oko obilježavanja 8. marta,
profesionalnih pozorišta BiH sa domaćim dramskim kada je organizovano gostovanje Saše Božović.
- 40 -
Amaterske organizacije zabilježile su ove godine aktivnost. Pripreme za izdavanje dviju novih knjiga i
dosta dobrih rezultata i kao da im uopšte ne štete sve redovnog broja časopisa „Riječi“ privode se kraju, što
ove ekonomske nedaće te bi se mogao izvesti je zaista pravi poduhvat i velika amaterska ljubav
zaključak da su, imune na sve poteškoće. To je, prema pisanoj riječi.
naravno, neosnovano, jer se ionako sve teškoće Možda poslije svega što se u našem gradu
nadoknađuju entuzijazmom, ali bi se sasvim osnovano događa tokom jeseni, zime i proljeća na širokom
moglo prigovoriti odnosu grada i profesionalnih kulturnom polju i treba imati ovakvo prazno ljeto kakvo
organizacija kulture prema amaterima. Najviše nas i ovaj put očekuje, jer se i od kulture treba bar
uspjeha i u takvoj klimi ove godine su imali glumci - malo „odmoriti“. Svi oni koji se kulturom bave, a
amateri, jer su trijumfovali sa predstavom „Balkanski posebno amaterski zaista su zaslužili pravi odmor, da
špijun“ na smotri u Loznici, a i sa republičkog festivala bi se pripremili za nova pregnuća koja ih s prvih
su donijeli tri priznanja. Gradsko kulturno-umjetničko jesenjih dana očekuju. Dakle, u ime kulture, one
društvo, takođe, bilježi daleko intenzivniju aktivnost, a plodne i svestrane, žrtvovaćemo svijesno i odgovorno i
Književni klub uspijeva da i u ovim ekonomskim ovo ljeto.
uslovima održi već dugo vremena primjernu izdavačku M. Nikić
LJUBIŠE JOVIĆA
TOM PRILIKOM
GLUMCIMA - AM ATERIM A
KOJI U OVOM POZORIŠTU
IGRAJU VIŠE OD TRI DEC ENIJE
URUČENA SU PRIGODN A
PRIZNANJA
Trenutak uručenja priznanja glumcima - amaterima
- 41 -
Na otvaranju „Teatra - 84“ gledali smo teksta i glumcu. Međutim ukazano je da kako na tekstu
monodramu „U procjepu“ brčanskog autora Islama tako i na izvođenju ove monodrame treba još poraditi
Žige, koju je interpretirao Ljubiša Jović, glumac – ka ko bi ona bila još interesantnija za gledaoce i
amater, član pozorišta „Vaso Pelagić“. Ovo dramsko naravno sve to dobilo na umjetničkom kvalitetu
djelo Islamu Žigi je prozni prvenac, a njegova U ova dva čina divno se ukomponovao i jedan
inerpretacija Ljubiši Joviću prvo Izvođenje svečani - dodjela zlatnika sa Titovim likom glumcima -
monodrame. Dakle, sve je bilo na amaterskom nivou, amaterima koji su 30 i više godina radili i glumili u
a o svemu tome čuli smo ocjene na „okruglom stolu“: ovom pozorištu. Ova priznanja su dobili: Marija Bijelić,
Uz pohvale koje su izrečene Pozorištu za njegovanje i Lidija Glušac, Marko Filipović i Resul Bečić.
ovakvog vida stvaralaštva, izrečene su pohvale autoru S. Kašterović
Sporo klackanje lokalnog voza do Brčkog ne moram bilježiti, ono se tako lako
pamti. Težak umor san i jutro pod septembarskim suncem. Jutarnja štampa i misli o
Miodragu Žalici. Pjesnik i dramski pisac, pomalo boem, ali rijedak humanista. U
decembru počinjem rad na njegovom novom djelu. Hercegovačka tema, slično aromi
Anđelka Vuletića, mnogo pozitivnog, vertikale do neba a likovi čvrsti. Ima još vremena
Ahmet Obradović, razgovor sa njim...
* * *
Drugi susret sa Amaterskim pozorištem „Vaso Pelagić“. Prva saradnja bila je plodna, šta će se sada
dogoditi? Ulaz u prostorije je isti: Desno tabla zamrljana kredom i spužvom. Pamti li sve probe i predstave
zakazane na tako malo prostora ? Misli o fenomenu probe: Profesor mi je često govorio da se na probi dogode
stvaralački trenutci nikad ponovljivi, nezabilježeni ni tonom ni slikom. A to je prava bit teatra. Gotova predstava je
nešto drugo: nešto kao porod ili stalno pokazivanje vlastite duše.
Sudaram se sa tablom na kojoj piše „TEATAR-84“. Prvi čovjek „kuće“ mi pokazuje novu salu realizovanu ljubavlju
prema pozorištu i vlastitim rukama. Bukvalno tako. Nedostaje rasvjeta, ali će biti ... Nedostaje tonski dio, ali će
doći ... Nema reostata ali ćemo ga sigurno nabaviti... Rođen je novi pozorišni prostor, a to je najvažnije...
* * *
- 43 -
* * *
Na zidovima fotosi iz starih predstava. Zaustavljeni pokreti, osmjeh iz neke davne godine, renesansni
ko stim, u rukama rekvizita donešena sigurno iz vlastite kuće. Uramljeni i mirni gledaju nas nove generacije kao
istorija.
* * *
Okuplja se ansambl za prvu probu. Poznata lica sa festivala u Banovićima, nekih nema da prvi put pročitaju
tekst, olovkom povuku prvi štrih. Ostavili su dio sebe kroz Nušića, Držića, Filipovića ... Od prve predstave prošlo
je trideset i osam godina. Za dvije godine jubilej vrijedan pažnje.
U susjednoj prostoriji vidim pjesnike. U Talijinim prostorijama i oni lakše dišu, ovdje im stih izgleda na
dohvat ruku. Nezaobilazna novinarska pera Brčkog ozbiljno isijaju po koju i bilježe što se dešava. Sa
novonagrađene, najzad vlastite pozornice, „TEATRA-84“ dopiru replike mladog dječjeg ansambla koji radi na
novom tekstu pedstave za najmlađe. Pozorište živi punim aktivnim ritmom, a tek je start sezone.
Da li će zavšetak vlastite scene doprinijeti okupljanju svih onih Brčaka, ljubitelja pozorišta, koji misle da
ovdje mogu nešto napraviti? Hoće li se pojaviti autori? Neki mladi slikar će možda ovdje realizovati svoju prvu
scenografiju? Sa koliko treme će mlada kostimografkinja posmatrati svoju kreaciju pod svjetlom reflektora?
Uvjeren sam da će tako biti.
* * *
Kasno završavamo razgovore i rad na tekstu Fadila Hadžića. Uloge su podjeljene najboljim glumačkim
snagama „Vase Pelagića“. Nekoliko mladih dobija ozbiljne šanse da pokažu glumački talenat.
* * *
Topla septembarska noć iznad Save traje, traje ...
Ahmet Obradović
ulogu gospođe Elvire Dvorski odigrala vrlo uspješno i pokazala da joj leže slične uloge i „igra za publiku“; Josip
Pejčinović, mladi glumac koji obećava i koji, bolje nego li isku sniji igrači na „daskama koje život znače“, zna da se
„zatvori“ u lik koji igra i ostane u njemu sve dok se zavjesa ne spusti. Lik Flokija u ovoj predstavi Pejčinović je
donio sasvim znalački, a korektno ga je pratila Jelica Oršolić u ulozi Mirjane. Ima uloga koje glumci prihvataju
objeručke i koje im pašu. Takve su uloge, ovoga puta, imali Hrusto Begović i Nedžad Šećerbegović. Begović je
ulogu gospodina Alojza Dvorskog odigrao sa puno zanosa, a njegovo poznavanje njemačkog jezika dalo je
posebnu nijansu kvaliteta ovoj ulozi. Šećerbegović je ulogom milicionera poslušao i pratio rediteljeve zamisli, dao
možda najbolju svoju igru do sada. Ostaće sigurno nezaboravan tandem Ljubice Horvat u ulozi drugarice Rade i
Kasima Hadžića u ulozi druga Đure. Alma Burić u ulozi Valerije iako se pojavljuje samo par puta na sceni i bez
napora, uspješno je odigrala i „drugaricu“ i „gospođu“. Jedna od najkraćih, ali vrlo značajnih uloga, povjerena je
Resulu Bečiću. On je lik Rade Drndaka odigrao tako da nije iznevjerio povjerenje ni reditelja ni publike. Tu je i
simpatični lik Seljanke (ne postoji u tekstu) a efektno ga je vidjela i igrala Marija Bijelić, doajen brčanskog teatra.
Plakat Petra - Pere Kneževića za „Gospodu i drugove“ sa cilindrom na srpu i čekiću bio je sasvim dovoljan
izazov gledaocu da dođe vidjeti ovu predstavu i sa oduševljenjem prati dobro komponovanu melodiju „Gospode i
drugova“, jedne od najbolje odigranih amaterskih pozorišnih predstava u Brčkom. (BIjaše to prvo amatersko
izvođenje ovog teksta u Jugoslaviji) Da je kojim slučajem u pozorišnoj sali „Teatar-84“ bio ugrađen „aplauzomjer“
možda bi pregoio od učestalog aplaudiranja publike koja je, onim pravim reagovanjem, koje želi svaki glumac,
bukvalno prekidala predstavu ...
Predstavom „Gospoda i drugovi“ brčanska publika (a nadam se i publika drugih sredina gdje će se
predstava igrati) dobila je pozorišni trenutak koji se već na ovoj premijeri može proglasiti događajem sezone u AP
„Vaso Pelagić“. Poželimo brčanskim amaterima i predstavi „Gospoda i drugovi“ još mnogo izvođenja.
S. Teodorović
PODSTICAJ AMATERIZMA
Prve tri večeri ove manifestacije najavljuju lijep ugođaj _________________________
I potrebu da ona postane tradicionalna
„Graditelj“ br. 188. od 12. decembra 1984. god.
nipodaštavanjem. Zahvaljujući velikom trudu organizatora, u cjelini je ipak proteklo u najboljem redu, osim što je
pobjednička grupa „Flin“ odmah htjela da proda nagradu publici, što je svakako niži odnos u kulturi od onoga što
zahtijeva izlazak na pozornicu Doma kulture. Inače, mladi muzičari su imali više želja nego znanja i isku stva,
međutim sigurno je da među petnaestak njih ima pet-šest vrijednih talenata na koje se može računati. Specijalno
priznanje dobio je duo „AS“ koji je izveo tri vlastite kompozicije. A budućnost ove lokalne „Rok-parade“ če upravo i
pripadati grupama sa novim i vlastitim kompozicijama.
Uspjehu treće večeri nazvane „Riječju i muzikom“ u kojoj su se ogledali pjesnici i recitatori, najviše je
doprinjela režija Ahmeta Obradovića, koji je režirao sve priredbe, a sa pjesnicima nije bilo lako. Trebalo je stvoriti
intimnu atmosferu, kako bi publici bilo sve pristupačno, zanimljivo i novo. Cilj je postignut, pa je treće veče
„Amaterske pozornice“ bilo pravo osvježenje. U organizaciji ovih priredbi dobar dio zasluga pripada i polaznicima
Muzičke škole koji su svojim sviranjem stvorili pravu atmosferu. Takmičenje pjesnika i recitatora odvijalo sa u pet
grupa. Najbolji pjesnici po grupama su: Amela Bešić iz grupe osnovnih škola, Žarko Milenić u konkurenciji
srednjih škola i fakulteta, a u grupi radnih organizacija Islam Žiga . Za najbolje recitatore proglašeni su: Dijana
Buljubašić i Snježana Senić.
„Amaterska pozornica“ će okupiti u svojih ukupno osam programa sve amaterske družine: Tamburaški orkestar,
najbolja kulturno-umjetnička društva iz sela i grada, a svoj doprinos svemu su časno dali i mališani iz Zabavišta.
Slikare amatere predstaviće braća Zoran i Dobrica Stojanović, čime će praktično biti prezentirani svi kulturni
sadržaji opštinskih amaterskkih radionica
M. Nikić
KULTURA 1984.
Ako ne bi ni za što drugo, ova godina ostala bi u istoriji kulturnog života Brčkog zato što se uvukla u naziv
jedne institucije. Ne znamo kakva će biti sudbina „Teatra-84“, ali već u njegovom osnivanju je bilo nečeg
sudbonosnog što je bitno pomjerilo dotadašnje pozicije stvaranih posljednjih nekoliko godina u brčanskoj kulturi.
Izgrađen vlastitim rukama ovaj teatarski prostor u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“ svojevrsna je rakcija na
činjenicu da je brčanskim pozorišnim amaterima bilo isplatnije pokupiti se i otići na probu u drugi grad nego je
obaviti tu njima pred nosom u Domu kulture. Mada neki pokušavaju zamjeniti tezu i nastoje sve ovo što se u
pslijednje vrijeme dešava u kulturi definisati kao sukob profesionalaca i amatera. Istina je u drugom, ove godine
se prvi put otvorenije raspravljalo o vrednovanju kulturnih programa.
Raspravu je možda ponajviše otvorilo ono što ju je godinama sputavalo. Dok su bile u nepovoljnoj
materijalnoj situaciji, profesionalnim kulturnim institucijama ponešto je u vrednovanju programa progledano kroz
prste. Neke od nji su to znale cijeniti i vraćati dug kad su se našle u povoljnijim uslovima, a neke su to prihvatile
kao novi sistem vrijednosti po kome su izgradile i stil budućeg ponašanja. Njihove prave namjere su otkrivene
onda kada je prestala „vanredna situacija“, odnosno kada su dovedene u povoljniji materijalni položaj.
Pronađene uloge
Pemda je i funkcijom i imenom označen nosiocem kulturnog života, Dom kulture se sve više pretvara u
servis za iznajmljivanje sale, ne praveći počesto razliku između održavanja, pod njegovim krovom , kulturnih
programa i, recimo poslovnog sastanka. To ostajanje po strani, u stilu „to ste vi priredili, nas ne interesuje ni
kvalitet, ni broj posjetilaca, naše je samo da vam iznajmimo salu“ – jeste nešto najgore što se može dogoditi bilo
kojoj kulturnoj instituciji, a pogotovo ne jednom Domu kulture što se odvaja od kulturne stvarnosti i deformiše
programsku orjentaciju.
Ponavljanja gostovanja inostranih folklornih grupa, predstave drugorazrednih i putujućih pozorišta, te
koncerti ozbiljne muzike čiji repertoar, u našoj sreini nema publiku, sve što je, uz koncerte narodne i zabavne
muzike, Dom kulture imao u ovoj godini govori da je u prvom planu bilo formalno ispunjavanje programskih
zadataka, a ne zainteresovanost za kvalitet i doprinos razvoju kulture. Zašto je to tako , donekle je i jasno, ako
Dom kulture nema programski ili umjetnički savjet kojim bi se izvršio veći društveni uticaj na programsku
orjentaciju.
Složenu, ali laskavu ulogu da se nalazi u središtu svih kulturnih zbivanja, da okuplja stvaraoce i kulturne
poslenike, Dom kulture je prepustio - Amaterskom pozorištu. Nije slučajno to preuzela baš ova amaterska
organizacija: 38 godina tinja u njoj stvaralački žar da bi se ove godine razbuktao punim plamenom. Generacija
glumaca stasava godinama. Ove godine stasala je jedna koja je breme peuzela od stare, pomalo već umorne, i
koja bi ga mogla nositi više decenija. Orjentacija na djela poznatih autora i angažovanje provjerenih reditelja, već
- 46 -
je dala rezultate. Sa predstavom „Balkanski špijun“ Dušana Kovačevića u režiji Milenka Vidovića, Amatersko
pozorište „Vaso Pelagić“ osvojilo je niz priznanja, a predstava „Gospoda i drugovi“ Fadila Hadžića u režiji Ahmeta
Obradovića, za samo mjesec dana, doživjela je jedanaest izvedbi. Značajan potez ovog pozorišta je i potez kojim
pruža podršku brčanskim autorima: Ove godine na sceni su se našle drame „Sve u svoje vrijeme“ Boška
Lomovića i monodrama „U procjepu“ Islama Žige koja će biti i štampana. I gradnjom „Teatra-84“ pozorišni
amateri pokušavaju da se orjentišu na duge staze dobro znajući da je kultura vražija biljka te da je treba oprezno
uzgajati.
Predstava za dopadanje: „Gospoda i drugovi“ u izvođenju brčanskog Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“
Slične korake čini i Kulturno-umjetničko društvo „Veljko Lukić Kurjak“ koje je ove godine svom imenu, više
kao obavezu nego titulu dodalo „gradsko“, obnovilo je prostorije i u nekoliko sekcija okuplo više stotina članova.
„Igre iz Povardarja“ u koreografiji Stanislava Višinskog i „Vlaške igre“ u kreografiji člana Društva Meksuda
Mehmedovića, spadaju među najbolja ostvarenja ovoga društva.
Palanački duh - šta je to ?
Ulogom knjige u kulturi življenja, odnosno udruženom radu, bavio se ove godine i Savez sindikata
Jugoslavije, a među dva-tri radna kolektiva koji knjizi posvećuju posebnu pažnu, pomenut je Tekstilni kombinat
„Interplet“. Na taj način odato je priznanje i mukotrpnom trudu Narodne biblioteke „Ahmet Kobić“ da knjigu,
otvarajući odjeljenja u radnim organizacijama i mjesnim zajednicama, približi čitaocu. Možda će nekada na
sličnom skupu biti pomenute biblioteke, ove godine otvorene, u „Posavina-transportu“ i mjesnoj zajednici „Četvrti
juli“.
Knjižni fond biblioteke obogaćen je i izdanjima brčanskih književnih stvaralaca. Književni klub štampao je
zbirke pjesama Save Teodorovića „Dodir izdaleka“ i Danice Vlašić „Ptica i nebo“ (u saradnji sa bibliotekom
„Interpleta“), Bošku Lomoviću zbirku pjesama za djecu „Zaljubljeni bicikl“ izdao je tuzlanski „Univerzal“, a
„Oslobođenje“ je štampalo i treće izdanje reportaža Nedima Rifatbegovića „Između dva zavičaja“. Jedna od
promocija, ili bolje reći sve promocije bile su povod profesoru Aleksandru Nikoliću za pokretanje rasprave o
„palanačkom duhu“. Tema u svakom slučaju zanimljiva, no kontekst u kom je pokrenuta čini nam se neprimjeren.
Rezultat dosadašnje rasprave: drugi su nas branili od nas samih ! Nije li čisto palanački čekati da se vrijednosti
najprije priznaju na strani pa tek onda da ih priznamo i sami. Možda u prilog tome govori i podatak da će 1984.
godina u književnoj istoriji Brčkog biti obilježena i po tome što su poznati književnici Ćamil Sijarić i Risto Trifković
prvi put objavili neke svoje pripovjetke u brčanskim „Riječima“.
Umjetnička galerija „Rizah Štetić“
potrudila se da u ovoj godini obogati kulturni
život Brčkog vrijednim likovnim izložbama
„Srpsko slikarstvo u prvoj polovini devetna-
estog vijeka“, izložba 6. bugojanskog likovnog
bijenala, samostalne izložbe Marija Mikulića
i Enesa Mundžića, te izložba etnološke zbirke.
Pomenuti su samo najznačajniji programi iz
ovogodišnje aktuelnosti Galerije ćiji izložbeni
prostor gotov o ni jedan dan nije bio bez neke
postavke. Nakon nekoliko godina zatišja i Li-
kovni klub „Likum“ se ove godine znatnije
aktivirao organizujući rad u sekcijama i uče-
stvujući u likovnim manifestacijama. Ono što
već godinama međutim više ne iznenađuje
dogodilo se i ove godine. Brčanski najmlađi Sa otvaranja jedne od brojnih izložbi u Galeriji „Rizah Štetić“
- 47 -
Osamdesetčetvrta u Brčkom biće zabilježena i po tome što su svoj život započele još dvije kulturne
manifestacije: Prvi susret limenih glazbi sa područja MZK „Sava“ i Prva godišnja smotra amaterskog stvaralaštva
„Amaterska pozornica“. O tome kakav trag su one ostavile u kulturnom životu ove sredine moći će se objektivnije
suditi tek nakon nekoliko godina. Dočekajmo to vrijeme.
SEAD HASOVIĆ
________________________________________________________________
MONODRAMA BRČAKA
____________________________________________________________
Igrana su djela Ćopića, Nušića, Kulenovića... Svakodnevno su organizovane priredbe. Narod nam je u tome
uvijek pomagao. Nije tada bilo mas-medija, pa su žitelji našeg grada i sela živjeli za naše kulturne nastupe. I
onda, kao i danas mladost je mladost, a samo su okolnosti različite. Događa se da naša generacija koja je na
svojim plećima iznijela rat i donijela slobodu, nema uvijek dovoljno razumjevanja za današnju mladež.
J. PETROVIĆ
_________________________________________________
PREMIJ ERE
___________________________________________________________________________
POZORIŠTE
UZ ZAVRŠETAK SEZONE
LET U MJESTU
USPJEH U BANOVIĆIMA
„Graditelj“ br. 210. od 13. novembar 1985. god.
U Teatru – 84 _____________________________________________________________
Uspjelo književno veče
Početkom novembra u Brčkom su nastupili na knji-
ževnoj večeri sarajevski pjesnici Anđelko Ristić, Dragan
Kulidžan, Jakov Jurišić i pjesnik iz Tuzle, Šimo Ešić. Ve-
če je održano u punoj Sali Teatra -84, koji je uz književni
klub bioi organizator gostovanja poznatih pjesnika.
Anđelko Ristić se predstavio izborom iz pripovjedne
proze, Dragan Kulidžan izborom iz rane poezije, Jakov
Jurišić pjesmama iz nove, tek izašle, zbirke „Kućni prag“,
a Šimo Ešić pjesmama iz nove zbirke „Šta to mrda iza
brda“. Na kakav su prijem naišli najbolje kazuje da su
slušaoci tražili govore stihove i nakon isteka predviđenog
vremena za ovaj nastup.
Pored gostiju publici su se predstavili i Mirjana
Đapo profesor književnosti, pjesnik i vrstan, sugestivan
recitator Zejćir Hasić koji je pročitao jednu priču
fantastične svakodnevnice.
Mirjana Đapo Z. H . Šimo Ešić
- 53 -
UZ ZAVRŠETAK OVOGODIŠNJE
„AMATERSKE POZORNICE“
______________________________________________________________________________
POMAK KVALITETA
Druga smotra amaterskog kulturnog stvara-laštva socijalističke omladine, a dobio ju je Mirsad Čikota, kao
„Amaterska pozornica“ načinila je značajan pomak u najbolji kompozitor i Neven Desančić je nagrađen za
kvalitetu prezentovanih programa, kao i na jačanje stvaranje pjesme, a najbojlom grupom proglašeni su
koncepcije ove jesenje kulturne manifestacije. Za „Šejtani“ i biće upućeni na neku od jugoslovenskih
sedam večeri izvedeni su najbolji programi koje su imale gitarijada.
gradske i seoske amaterske organizacije. Dio programa Veče revolucionarnih, brigadirskih i starogradskih
popunile su i školske se kcije, a i okupljanje vokalno- pjesama bilo je raznoliko, da bi imalo neku jasnu
instrumentalnih grupa , konačno je, u okviru ove koncepciju, te će vjerovatno na idućoj „Amaterskoj
manifestacije dobilo pravi stimulans. pozornici“ biti izmijenjeno iako je i ovako bilo prijatno za
„Amaterska pozornica“ započela je vještim i praćenje. Pored domaćih snaga u okviru ovog
zanimljivim programom sastavljenom od recitacija i programaje gostovao je Tamburaški orkestar
muzike, ali tako da je sve imalo svoje mjesto, uz „Budućnosti“ iz Orašja.
šarmantno prisustvo Duška Trifunovića. Ovaj program je Dvija posljednje večeri bile su najposjećenije, a
održan u holu Doma kulture i okupio je one kojima nastupala su kulturno-umjetnička društva i pjevači
poezija i ozbiljna muzika nešto znače. Ovo veče je opet narodnih pjesama. Najviše uspjeha i ove godine u
bilo takmičarsko, a knjige, dar Narodne biblioteke koreografskim ostvarenjima imalo je gradsko kulturno-
„Ahmet Kobić“ dobile su Mira Gajić za poeziju i Zlata umjetničko društvo „Veljko Lukić – Kurjak“ sa igrama iz
Kovač za recitaciju. istočne Makedonije, te mu je pripao prelazni pehar
Priredba „Kad porasteš veliki“ još traga za svojom Opštinskog vijeća Saveza sindikata. Tihomir Antić iz
formom i vjerovatno će pretrpjeti neke izmjene, u cilju „Bimeksa“ proglašen je najboljim pjevačem narodnih
jačanja kvaliteta, Nastupile su pionirske sekcije iz pjesama i dobio titulu „Prvi glas Brčkog 85“. Završno
kulturno-umjetničkih društava i osnovnih škola, a veče Smotre izvornog folklora bilo je i završno veče
obavljeno je i takmičenje pjesnika i recitatora. U ovoj „Amaterske pozornice“ i okupilo je najviše publike.
grupi najviše uspjeha su imale Fatima i Tatjana Đurić. Najbolje izveden narodni običaj nagrađen je peharom
Nsstup Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ u Opštinske konferencije Socijalističkog saveza, a pripao
okviru ovogodišnje „Amaterske pozornice“ , ostaće je kulturno-umjetničkom društvu „Budućnost“ iz Gornjeg
zabilježen kao događaj kada je prodato više od stotinu Zovika za izvedeni program „Prošnja djevojke“. I za
ulaznica za pomoćna sjedišta. Pažnju je izazvala najuspješniji ručni rad nagrada je pripala, takođe,
predstava „Moj tata socijalistički kulak“ koju je napisao Gornjem Zoviku, a dobila ju je Delfa Salatović.
Tone Partljič, a režirao Ahmet Obradović. Žiri saveza Druga godišnja smotra amaterskog
najboljom glumačkom kreacijom u ovoj predstavi stvaralaštva“Amaterska pozornica“ okupila je više od
proglasio je ulogu Jože MalekaKoju je tumačio Kasim hiljadu izvođača , a računa se da je bilo više od tri i po
Hadžić. hiljade gledalaca na svih sedam programa. U pratećim
„Rok parada“ je ove godine favorizovala vlastito programima priređene su izložbe LIKUM-a i ručnih
stvaralaštvo brčanskih grupa, te je sa tim motivima i radova.
dodjeljena nagrada Opštinske konferencije Saveza M . NIKIĆ
- 54 -
PREMIJ ERE
Mirza Rejzović, Kasim Hadžić i Nataša Zorić
IZMEĐU PARODIJE I ZBILJE u predstavi „Moj tata socijalistički kulak“
Čitava porodica iz Partljičeve drame „Moj tata lik supruge Jože Maleka koja nastoji da sačuva
socijalistički kulak“ zahvaćena je društveno-ekonomskim porodicu, pomogne mužu da se snađe. LjubišaJović kao
promjenama na početku izgradnje socijalističkog veleposjednikk Medved znao je dobro u svoju ulogu
društva, kao i političkim zbivanjima 1948. godine. unijeti zavisti i sarkazma u odnosu prema budućem
Događaji se odražavaju na roditelje i djecu skoro „socijalističkom kulaku“. Jovićev glumački realizam
podjednako, mijenjaju njihovu svijest, svjedoče o nametnuo se prostudiranošću, odmjerenošću i
propustima i greškama jednog vremena i društva u profesionalnom sigurnošću. Tim vrlinama odlikovali su
njegovim prvim koracima izgradnje. A radnje novog se i Tomo Vondruš kao župnik i Mersija Šećerbegović
nema bez bolnog i kako to pokazuje Tone Partljič – kao Roza. Enver Dautović kao Vanč, imao je nešto
tragikomičnog. amplituda u svom glumačkom ostvarenju, ali je najbolju
Preko dvije ključne dramske situacije Partljič kreativnost pokazivao u trenutcima socijalističkog
razvija i usložnjava zaplet ove zanimljive drame, te kroz fanatizma. Najzad, dvoje divne djece: Tinček (Mirza
niz događaja od kojih jedni donose radost i rađaju iluziju Rejzović) i Olga (Nataša Zorić) igrali su besprijekorno i
o sreći porodice, a drugi opasnost i brigu, sa uživljavanjem u ulogu kao što to samo djeca mogu.
deziluzioniranje i otrježnjenje. Druga po redu dramska Tinček je bio mali rezoner.
situacija ima korjen u drugom svijetskom ratu. Životna I brat i sestra ustvari, otkrivaju istine i pravo lice
sudbina Jože Maleka kao oca porodice počinje da se svijeta oko sebe, te tako samo povećavaju broj
komplikuje povratkom iz rata, iz ruske vojske u koju je nesporazuma oko sebe. Zbivanja sa suprotnim tokovima
pobjegao kao njemački regrut i u kojoj je naučio da oko porodice Malek donekle se potiru, ali ipak više u
veliča Staljina, ali staljinizam u njemu ideološki nije korist Malekovih. Tamo gdje je otac mogao nastradati,
zaživio niti se opredjeljivao za njega. On je običan biva spašen, a gdje je očekivao povoljniji materijalni
čovjek, bezzemljaš, i ne razumije se u politiku. Prva položaj kao „socijalistički kulak“, gubi naredbom da stupi
sreća u porodici je njegov povratak iz rata, a druga - u seljačku radnu zadrugu. Tako je kolektivizacija
momenat kada bude dobijao zemlju. No kao i u svakoj pogodila porodicu Malek, ali ne zadugo... Sve su
drugoj dramskoj situaciji, sve je skopčano suprotnim nadživjeli. Vlastoljubivi Vanč, ne samo da gubi vlast već i
silama. S jedne strane župnik ga opominje da je slobodu koju je sam definisao na početku drame, a
zaboravio Boga i da bi se morao vratiti crkvi, a s druge Jožekovi parodirali sve do sentimentalnog i didaktičkog
Vanč, rođak, pomalo kućni prijatelj i aktivista završetka.
staljinističke orjentacije, želi materijalno pomoći Jožinu Sadržajno, Partljičeva drama se na nekoliko
porodicu, ali i nametnuti joj staljinistička ubjeđenja. S mjesta dodiruje s romanom i filmom mađarskog pisca
treće strane sukobljava se i sa predratnim Petra Bača, a sam Jože blizak je po ponašanju Jožefu
zemljoposjednikom čiju zemlju očekuje pri diobi. Kao i Pelikanu. Djeca, pak, samo komentarima u stihu
Medved, zemljovlasnički kapitalista prema jadnom Joži, parodiranjem i naučenim pravilima ponašanja podsjećaju
tako se i župnikova Roza odnosi prema Jožinoj supruzi, na djecu iz mađarskog filma. Malek je ispočetka smušen
a kćerku Olgu napastuje omladinski aktivista. Elem, i zbunjen. Pri kraju njegovoj nevjerici pridružuje se i
porodicu Malek spopale su nevolje svake vrste. Kruna ravnodušna hrabrost.
zapleta je osumnjičenje Jože kao informbirovca. K tome Reditelj Ahmet Obradović odlično postavio komad
Joža je razdiran i na intimnom planu zbog sumnje u intonirajući ga parodijom i čuvajući od karikature i
suprugu i Vanča, a povrh komplikovane situacije u koju banalnosti što je više mogao. Ne mogavši od glumaca
je zapao, grad (led) mu uništi ljetinu. Joža Malek se bori izvući više i sam je morao pribjeći lakšim rješenjima za
sa teškoć ama kao neuk mali čovjek koji i ne razumije šta glumce, igri, naglim reakcijama sa psovkom,
se sve oko njega zbiva. Iz nerazumjevanja je i njegova zabavljačkom ... To se ponekad moglo primijetiti u glumi
parodija samih zbivanja na duševnom planu. Ona u i igri Kasima Hadžića i Envera Dutovića. Scena je
glumi Kasima Hadžića dostiže kulminaciju kad budu postavljena jednostavno i funkcionalno, dopadljivo.
htjeli da ga vode na Goli Otok. Ovaj glumac ne karikira, Odjeća glumaca primjerena uglavnom ličnostima u
ali glumom nevještine i nesnalaženja u vremenu u kome životu. Amatersko pozorište u Brčkom sa svakim novim
ne zna šta smije , a šta ne, svojom naivnošću i uzetim komadom daje sve bolje i bolje predstave.
nevinošću pokretač je humora ironije, ali i saosjećanja Naravno, da velika zasluga pripada angažovanju
kod gledaoca. Azra profesionalnog reditelja. Izet HANDŽIĆ
Muharemagić je solidnom realističkom glumom tumačila
- 55 -
mo z a i k
Graditelj“ br. 213. od 25. decembra 1985. god.
U saradnji sa Republičkom poslovnicom za kulturno umjetničke priredbe iz Sarajeva, brčanski Dom kulture je 6.
decembra organizovao koncert ozbiljne muzike na kome su nastupili sovjetski umjetnici Ivan Monigeli, violinista i
Mihajl Omuntijan, klavir. Na ovom koncertu kome je prisustvovalo svega dvadeset ljubitelja ozbiljne muzike,
interpretirana su djela Vivaldija, Baha i Skarlatija.
Na pozornici Doma kulture za učenike osnovnih škola malo pozorište iz Beograda izvelo je 3. decembra
pozorišnu predstavu Radeta Pavelkića „Crvenkapa i zbunjeni vuk“ u režiji Bobana Petrovića, a dva dana kasnije
Narodno pozorište iz Tuzle za pripadnike Garnizona „Veljko Lukić – Kurjak“ priredilo je predstavu Dušana Radovića
„Ženski razgovori“
***
Brčanski književni stvaraoci nastavljaju sa žetvom nagrada na poznatim jugoslovenskim književnim
konkursima. Na „Dnevnikovom“ konkursu za priču, žiri, na čelu saAleksandrom Tišmom U Novom Sadu donio je
odluku da se otkupi priča Zejćira Hasića „U polutami dnevnog boravka“, dok je na konkursu „Duvanjskih dana kulture“
Žarko Milenić dobio prvu nagradu za pjesmu“Danas je prvi“.
***
Glumac i reditelj Narodnog teatra iz Kumanova Duško Đorđioski izveo je u Skoplju 5. decembra na
makedonskom jeziku monodramu Islama Žige „U procjepu“ koju je prošle godine u Teatru 84 Amaterskog pozorišta
„Vaso Pelagić“ premijerno vrlo uspješni izveo Ljubiša Jović. Nakon Skoplja Duško Đorđioski je sa monodramom „U
procjepu“ gostovao u Kumanovu, a posjetiće i druga mjesta u Makedoniji.
***
Gradsko kulturno-umjetničko društvo „Veljko Lukić - Kurjak“ predstavilo je brčansku opštinu na Trinaestoj smotri
najboljih kulturno-umjetničkih društava sa područja Međurepubličke zajednice kulture „Sava“. Članovi ovog društva
uspješno su se predstavili igrama iz Banata i istočne Makedonije, a nastupila je i vokalna grupa „Kokćinela“ sa
vokalnim solistom Mirzom Rejzović.
***
U subotu, 14. decembra, u Teatru - 84 izvedena je premijera drame „Moj tata socijalistički kulak“ u izvođenju
Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“. Predstavu je režirao Ahmet Obradović.
***
Od 15. do 22. decembra u Brčkom će se održati Druga godišnja smotra amaterskog kulturnog stvaralaštva
„Amaterska pozornica“. Organizatori ove manifestacije su Kulturno-prisvjetna zajednica i Savez amaterskih kulturno-
umjetničkih organizacija i društava brčanske opštine, a očekuje se nastup oko hiljadu amatera.
S. H.
RAZNOVRSNI SADRŽAJI
U centru pažnje ovdašnje kulturne javnosti
biće, svakako, Om ladinski festival „Mladi
graditelji“ i brojne m anifestacije u okviru
obilježavanja 40. godišnjice izgradnje
pruge Brčko - Banovići
fond, Biblioteka će nabaviti oko 2 000 knjiga, a putem
Graditelj“ br. 214. od 15. januara 1986. god. izložbi i knji-ževnih susreta ova kulturna institucija će i
dalje popularisati i preporučivati pisanu riječ. Planirano je
Za proteklu godinu može se reći da je bila bogata otvaranje još nekoliko odjeljenja i to u Bosanskoj Bijeloj,
kulturnim događajima i da je napravljen izvjestan „Bosnaplodu“ i „Pirometalu“ Dom kulture u ovoj godini ne
stan pomak u odnosu na raniji period. Šta nas očekuje u predviđa značajnije pove-ćanje programskih sadržaja,
nastavku sezone, pitanje je na koji smo odgovor potražili jer će prevashodno voditi računa o kvalitetu programa.
u ovdašnjim kulturnim institu-cijama, i ako je po tim Znatan dio prostora Dom će ustupiti radu amaterskih
informacijama suditi, u izgledu je zanimljiva kulturna ogani-zacija: gradskog hora, tamburaškog orkestra, fol-
zima i proljeće. klora i dječijeg hora i orkestra. Pozorišne predsta-ve u
našoj sredini imaju već formiranu publiku, tako da će
Narodna biblioteka „Ahmet Kobić“ usmjeriće se i dalje nastojati zadovoljiti te po trebe gostovanjem
aktivnosti oko nabavke novih knjiga, periodike i profesionalnih pozorišnih ansambala.Predviđeni su i
gramofonskuh ploča. Počinje nabavka štampanog i foto koncerti ozbiljne muzike, opere i baleta, te gostovanje
materijala za Zavičajnu zbirku. Da bi se održao knjižni stranih umjetnika i ansambala.
- 56 -
Galerija „Rizah Štetić“ je krajem godine obilježila Savez amaterskih kulturno-umjetničkih društava i
deceniju rada. Najznačajnija manifestacija u vezi sa organizacija, koji okuplja 40 članica započinje ovu godinu
ovim jubilejom retrospektivna izložba Rizaha Štetića dosta ambicioznim planovima. Već se uveliko priprema za
koja će biti otvorena 17. januara, kada će biti Festival „Mladi graditelji“. Tu je i šesta „Smotra izvornog
promovisana i monografija ovog umjetnika čije ime folklora i običaja naše opštine“, kao i treća smotra
nosi brčanska Umjetnička galerija. U ovoj godini se amaterskog kulturnog stvaralaštva „Amaterska pozornica“.
obilježava veliki jubilej – 40 godina od izgradnje pruge Za Gradsko kulturno-umjetničko društvo „Veljko Lukić -
Brčko - Banovići. Pored izložbe za ovaj jubilej , u izradi Kurjak“ protekla godina je bila uspješna i značajna.
je katalog zbirke slika i crteža sa gradnje pruge Brčko - Njegovi članovi su 80 puta izašli pred publiku. Ove godine
Banovići. „Likovno stvaralaštvo Brčkog“ je naziv navršava se četiri decenije osnivanja Društva. U narednom
izložbe povodom oslobođenja Brčkog koja će periodu radiće na omasovljenju članstva (120 novih) kao i
obuhvatiti dest najpoznatijih naših autora. Posebno je nabavci nove opreme zbog nekompletnosti i dotrajalosti
značajna izložba „Portreti palih boraca“ Seada stare. Otvorena je i nova sekcija pionirske grupe za ritmiku
Hasanefendića koja će biti otvorena 7. aprila. U nizu i škola modernog plesa.
nizu djelatnosti ove institucije je i priprema izdanja
povodom deset godina rada Galerije. Osim ovih tu su i Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ ovu sezonu
tematske izložbe i rasprave, kao i predavanja za započinje predstavom „Moj tata socijalistički kulak“ koju je
ljubitelje, pedagoge i stvaraoce likovne umjetnosti. napisao Tone Partljič, a režirao Ahmet Obradovoć.
Premijerno izvođenje ove predstave je bilo krajem prošle
godine. Planira se nova dječija predstava, a tu je i
uobičajeno učešće na smotri MZK „Sava“ u kojoj nastupaju
16 opština. U pripremi je idavanje monografije Pozorišta,
koja bi bila štampana za obilježavanje 40 godina
postojanja, a do tada je planirano potpuno završavanje
gradnje pozorišne sale.
B. DELIĆ
- 57 -
SKICA ZA PORTRET AZRE MUHAREMAGIĆ ______________________________________
________________________________
„Kad ulaziš u Talijin hram, ostavi sujetu pred
njegovim vratima!“
Ne znamo kada je ovu svoju devizu naša
sagovornica definisala. Sigurni smo, međutim da
su njeni korijeni tamo gdje se ona susrela sa pozo-
rišnim Ezopom i prvim glumačkim zadacima. Na
sceni Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ prije
desetak godina našao se kolaž Ezopovih basni
pod nazivom „Lisica i grozd“, a jednu od glavnih ulo-
ga - lik Kleje - dobila je mlada Azra Muharemagić.
Sa ovom predstavom, već dobro uigran, ansambl
se spremao za odlazak na Smotru amaterskih po-
zorišta MZK „Sava“ u Loznici, ali je u poslednjem
momentu izbio problem: glumica koja je igrala slu-
žavku Melitu se razboljela i nastup je došao u pita-
nje. Pala je odluka da Azra preuzme i ovu ulogu,
uz uvjeravanja da će ju već nekako uspjeti „skrpiti“.
Kao da se basna pretvorila u bajku - Azra Muhare-
magić se sa te smotre vraća sa osvojenom nagra-
dom za najbolju žensku ulogu, o čuda, služavke
Melite ! Vraćajući se počesto ovom događaju sa
nastojanjem da pronađe razloge, Azra je došla do Azra Muharemagić
zaključka da se to desilo zato što je Ovoj ulozi pri- u predstavi „Lisica i grozd“
šla sa manje opterećenja, dakle bez sujete, što
je nju uvjerilo da nijednom grožđu, posebno onom umjetničkom, ne treba reći „Kiselo je“
„Veoma je bitno ne praviti oštru granicu između onoga što si u životu i onoga što radiš u pozorištu. Publiku ne
možeš slagati bez obzira kakva ona bila i kakvog je uzrasta. U pozorištu, jednostavno, nema foliranja. Gledaoci te
prihvate ili ne. U toku predstave osjećam da postoji neka spona između mene i publike i da toga nema ne bih nikada
radila to što radim“.
U dvije predstave Azra Muharemagić se publici uspješno „prodavala“ kao majka, premda to u životu još nije. U
„Balkanskom špijunu“ 1983. godine je, veoma uspješno igrala pedesetogodišnju majku Danicu, iako je dvadesetak
godina bila mlađa. Tom ulogom je u Loznici ponovo „ubrala“ nagradu za najbolju žensku ulogu. U ovoj sezoni u
predstavi Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ - „Moj tata socijalistički kulak“ Azra opet znalački tumači lik Mimike
Malek. I još jedna uloga opet joj donosi nagradu: Anđela iz predstave „Gospoda i drugovi“ bila je proglašena
najboljom ženskom ulogom na Festivalu amaterskih pozorišta BiH u Vlasenici 1984. godine.
I tako nagrada za nagradom. Azra kaže da one nisu toliko bitne. („Prava je ocjena ona koju ti publika kaže u lice
poslije odigrane predstave“)
Za kraj ove skice za portret mlade glumice navodimo riječi reditelja Narodnog pozorišta iz Mostara Ahmeta
Obradovića sa kojim je radila u dvije predstave:
- Azra Muharemagić je izuzetno vrijedan i talentovan član Amaterskog pozorišta u Brčkom. Uvijek među prvima
nauči tekst, vrlo lako usvaja mizanscen i meni lično je pravo zadovoljstvo s njom raditi. Nagrade koje je dobila nisu
nikakva slučajnost, pa mislim da joj tek predstoje prave dramske uloge.
S. HASOVIĆ
- 58 -
POZORIŠNI ŽIVOT ____________________
DVIJE IZUZETNE GODINE
Zabilježeno na godišnjoj skupštini
Brčanskog Am aterskog pozorišta
„Vaso Pelagić“ _____________________
Graditelj“ br. 215. od 29. januara 1986. god.
mo z a i k
Graditelj“ br. 217. od 26. februara 1986. god. ___________________________________________________
GOSTOVALO POZORIŠTE NA TOČKOVIMA
U Domu kulture 16. februara gostovalo je „Pozorište na točkovima koje je izvelo komediju Radivoja Lole Đukića
„Kradem, kradeš, kradu“. Ova predstava, u izvedbi Đokice Milakovića, Ljube Didića i drugih ćlanova beogradskog
pozorišnog ansambla, naišla je na dobar prijem kod publike. S. H.
***
BRČANSKI GLUMCI U BOSANSKOM ŠAMCU
Sa dvije predstave, „Moj tata socijalistički kulak“ i „Štrumpfno proljeće“, glumci AP „Vaso Pelagić“ iz Brčkog
predstavili su se prije devet dana publici u Bosanskom Šamcu. Ova dva ostvarenja su dobro prihvaćena od strane
šamačke publike, a posebno interesovanje je bilo za brčansko izvođenje „Štrumpfova“. Čak se ukazala potreba da se
tog dana izvedu dvije pretstave, ali za to nije bilo uslova. Ovako, „Štrumpfove“ je vidjelo oko hiljadu djece Bosanskog
Šamca, a oko 300 njih ostalo je pred vratima. S. K.
***
BRČANSKI KNJIŽEVNIK OSVOJIO JOŠ JEDNU NAGRADU
Brojnim nagradama koje je dobio na literarnim konkursima, naš sugrađanin Zejćir Hasić, ovih dana je pridružio
još jednu. Riječ je o trećoj nagradi na konkursu „Arene“ i komiteta za informisanje SR Hrvatske za najbolju priču sa
temom iz života i rada naših ljudi na privremenom radu u inostranstvu. Zejćir Hasić je nagradu dobio za priču „Treće
pismo“. S. H.
- 59 -
Mirza Rejzović
najmlađi Na Smotri amaterskog dramskog stvaralaštva koja je u okviru MZK “Sava“
učesni k prije desetak dana završena u Bogatiću, Azra Muharemagić je za ulogu majke u
MZK „Sava“ predstavi „Moj tata socijalistički kulak“ dobola prvu nagradu za najbolju žensku
1986. god. ulogu, a Mirza Rejzović je dobio priznanje kao najmlađi učesnik Smotre.
Inače, na ovogodišnjoj trinaestoj po redu Smotri amaterskog dramskog
stvaralaštva učestvovalo je, u takmičarskom dijelu, devet amaterskih pozorišta
među kojima je i AP „Vaso Pelagić“ iz Brčkog. Najboljom predstavom proglašena
je „Kolubarska Bitka“ u izvođenju pozorišnih amatera iz Bogatića.
Brčaci su svojom nadahnutom igrom oduiševili puno gledalište i pravo je
čudo da im je izmakla nagrada za predstavu. No stručni žiri na čelu sa
Draganom Jakovljevićem, rediteljem iz Beograda, nije bio naklonjen režiji
Ahmeta Obradovića, što je otvoreno i rekao na tradicionalnim razgovorima nakon
održane predstave. Nagrade i nisu presudne za stvaralaštvo, kažu u brčanskom
pozorištu, važno je, kako amateri vole da kažu, dobro obaviti svoj posao. Da su
ga u Bogatiću dobro obavili, potvrda su četiri aplauza za glumu i riječi hvale koje
je publika uputila za predstavu u cjelini. S. K.
______________________________ ____
ZAVRŠEN XXVIII FESTIVAL
AMATERSKIH POZORIŠTA BiH
DVIJE NAGRADE
AZRI MUHAREMAGIĆ
Azra Muharemagić
Pete večeri (30. maj) XXVIII festivala amaterskih vanjem sudbine porodice, - navodimo jedan od
pozorišta BiH, grupa Živinice, brčanski amateri su igrali komplimenata koje smo čuli - ostvarila izvanrednu
jednu od svojih najgledanijih predstava, Partljičevu glumačku kreaciju. I žiri publike i stručni žiri dodjelili su
komediju „Moj tata socijalistički kulak“. Očito se za joj nagrade.
kvalitete ove izvedbe u Živinicama već ranije znalo, što Međutim teatarski profesionalci, među njima i neki
sudimo po činjenici da je dio publike u velikoj Sali članovi stručnog žirija, uputili su podosta riječi zamjerke
tamošnjeg Doma kulture čitavu predstavu odgledao na reditelju predstave Ahmetu Obradoviću. Po njima scena
nogama. Aplauzi upućeni pojedinim kolektivnim i sa kišom je suvišna, muzičke aplikacije apsolutno
individualnim kreacijama na otvorenoj sceni ilustracija su tematski neodgovarajuće i van dramaturške funkcije u
odličnog prijema „tužne komedije“ kod gledalaca u predstavi. Najozbiljniji propust reditelja je što je, kod
interpretaciji glumačkog ansambla Amaterskog pozorišta masovnih slika, glumce trenutno van dijaloga
„Vaso Pelagić“. Izvedba je hvaljena, potom i za okruglim „zaboravljao“ i ostavljao ih pasivnima. Okrugli sto nije
stolom, te istican doprinos aktera ukupnom ugođaju, objasnio kako je brčanskoj predstavi pošlo za rukom da
prije svega Azre Muharemagić koja je „njenom gestom, bude dobra, kad joj je režija loša.
suzdržanom glumom i punim unutrašnjim proživlja- B. L.
- 60 -
PRIZNANJE ZA PRIZNANJA
Graditelj“ br. 225. od 18. juna 1986. god. _________________________________________________________
Brčko je do sada, a to će činiti i ubuduće, znalo da cijeni doprinos svakog pojedinca i organizacije njegovom
kulturnom razvoju, istakla je predsjednica Skupštine opštine Hatidža Bešlagić, priredivši prijem za rukovodioce
Organizacija i pojedinaca u kulturi, prosvjeti i informisanju koji su u protekloj godini dana nagrađeni nekim od
republičkih , saveznih ili priznanja iz inostranstva. Boško Lomović, Azra Muharemagić, Jefa Simikić, Milan Nikić,
Islam Žiga, Marko Krnjić, Slobodan Dimitrijević, Sead Hasović, Boško Teodorović, Agim Dobruna, Tereza Popović i
Tošo Vujić, poželjeli su da se svečani trenutak prijema u Skupštini opštine zabilježi za uspomenu foto-kamerom.
Snimila: Milica NIKOLIĆ
ŽIRI XIII SUSRETA PROFESIONALNIH POZORIŠTA 1986. GOD.
ŽIRI PUBLIKE: Zlata Bešić, Anto Bijelić, Nikola Basić, Gordana Burgermajstor, Ljubica Horvat, Mile Marković,
Kasim Hadžić, Nino Simeunović i Tomislav Vondruš.
ŽIRI NOVINARA: Sead Hasović, Jusuf Kadrić, Josip Petrović, Anica Radić-Savić i Savo Teodorovoć
Nema više ovog grada na ekonomskim kartama Evrope. baš tu. Na Susretima svi su na „ti“ ali se govornik za
Uzjogunilo se tržište šljive, pa se Brčko „mudro“ povuklo okruglim stolom obavezno izvinjava ako će učiniti kakvu
i okrenulo drugim konjukturnijim stvarima. Nema ni stare kritičku opasku o predstavi. I neće propustiti priliku da se
Save u koju su se još nekoć Brčaci kleli. Zagadili je ljudi, direktno obrati glumcima: „Mi vas sve puno volimo“. A
pa otišli sa njenih obala. Nema ni Harpe, trubadura onda će ta srećna Talijina djeca poći u Teatar-84. U
ovogodišnjeg boema nad boemima. Nema, srećom skromni ambijent amatera ovdašnjih, gdje se bez
lamenta nad vremenima prošlim. reditelja i podjele uloga, igra posve ljudska predstava.
U Brčkom ima - teatra. Puno, strašno, neodoljivo Svi će tamo biti zadovoljeni, makar sitne sate i prestajali.
I opet će opštinski funkcioneri dvoriti umjetnike.
kao rijetko gdje. Tu su Susreti pozorišta - Brćko se,
srećno zbog toga, svemu i svakome zahvaljuje što su Baš je, vala, srećno pozorište O. N.
- 61 -
PREMIJ ERE
URUČENA PRIZNANJA
REPUBLIČKOG SAVEZA AKUDIO
MEDALJE NAJAKTIVNIJIM
Zlatnu medalju, najviše priznanje za
Am atersko pregalaštvo, dobilo
jedanaest, srebrnu dvadeset i
bronzanu 15 brčanskih
organizacija i pojedinaca
Bahrija Durić uručuje zlatnu medalju Mehmedu Spahaliću
Graditelj“ br. 242. od 24. februara 1987. god. ___________________________________________________
Na svečanoj sjednici Predsedništva Saveza 3,5% što je za čitav procenat više od one stope koju, po
amaterskih kulturno-umjetničkih društava i organizacija nekim procjenama razvoja, treba dostići u Bosni i
opštine Brčko 16. februara uručene su medalje i druga Hercegovini tek 2 000 godine. To znači da se u
priznanja za uspješan amaterski rad amaterskim brčanskoj komuni kulturno-umjetničkim amaterizmom,
organizacijama i pojedincima . kroz djelatnosti kulturno-umjetničkih društava, folklornih
„Stanje kulturno-umjetničkog amaterizma u grupa, sekcija i kroz druge vidove amaterskog
brčanskoj opštini, dobijeno na osnovu analize organizovanja i djelovanja bavi više od 3 000 stanovnika.
pokazatelja broja društava i aktivnih članova, znatno je Jedinstvenom skupu brčanskih amatera
iznad republičkog prosjeka“, Istakao je Sead Hasović, prisustvovala je i Bahrija Durić, društveno-politički radnik
predsjednik Opštinskog saveza amatera, otvarajući u Skupštini SR Bosne i Hercegovine, koja je u ime
svečanu sjednicu. Stopa obuhvata bavljenje Saveza amatera Bosne i Hercegovine uručila medalje
stanovništva raznim oblicima kulturno-umjetničkog organizacijama i pojedincima..
amaterizma u brčanskoj opštini, a ona naime, iznosi S. T.
- 62 -
PRIZNANJ A
SAVEZA AKUDIO BiH ______________ _____ __________________
MEDALJE
NAJAKTIVNIJIM
Za Am aterski rad medalje, dobilo Zlatna medalja
Četrdeset šest organizacija i pojedinaca republičkog SAKUDIO
ZLATNE MEDALJE:
Amatersko pozorište „Vaso Pelagić, GAKUD „Veljko Lukić Kurjak“, Muhamed Spahalić, Marija Bijelić, Resul
Bečić, Hrusto Begov ić, Fadil Jašarević, Nedžad Šećerbegović, Env er Dautov ić, Lj ubiša Jov ić i Tomislav
Vondruš.
SREBRNE MEDALJE:
KUD „Pero Ćuskić“ Grčica, KUD „Fadil Hadžiefendić“ Gornji Rahić, Sead Hasović, Muhamed Kurtić, Slobodan
Dimitrij ević, Ragib Čerimagić, Lj ubica Horv at, Dragan Maroj ević, Petar Knežević, Mersij a Šećerbegović, Azra
Muharemagić, Mehmedalija Kočić, Kemal Čerimagić, Enes Čenanov ić, Haj rudin Muj anović, Živ an Durkanović,
Nusret Rašidović, Snežana Kerezović, Lj ubica Blažev ić i Neđo Ilić.
BRONZANE MEDALJE:
Emina Ademović, Snežana Senjić, Snežana Androšević, Merima Plečić, Adisa Kadić, Agim Dobruna, Mirsad
Junuzović, Slobodan Radov ić, Veselin Ristić, Fadil Delagić, Zaim Bećirević, Halil Lj uca, Nihad Okanov ić i
Meksud Mehmedov ić.
Scena iz predstave „Hidrocentrala u Suhom Dolu“ , sa lijeva na desno: Nijaz Vejzagić, Zoran Simikić, Mirko Bosankić,
Indir Beširević, Fadil Jašarević, Azra Muharemagić, Nataša Zorić, Mersija Šećerbegović, Ljubica Horvat i Erna Ćatović
Na susretima Amaterskih pozorišta Međurepubličke zajednice kulture „Sava“ u Bogatiću ansambl Amaterskog
pozorišta „Vaso Pelagić“ iz Brčkog izveo je prvi put dramu Ive Brešana „Hidrocentrala u Suhom Dolu“ koju je režirao
Kasim Hadžić. Gledaoci, koji su ispunili gotovo cijelu salu, toplo su pozdravili igru Brčaka. U razgovorima nakon
predstave uglavnom su upućivane pohvale glumcima i reditelju za obavljeni posao. Primjećena je, ipak, i nedovoljna
uigranost ansambla, što je sasvim razumljivo, jer je Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ u Bogatić otputovalo ne
obavivši ni generalnu probu. S. H.
- 63 -
PRIKAZI
ZAPIS O GLUMCU
_____________________________________________________________________________________________
U sastavu:
Azra Muharemagić - predsjednik;
Kasim Hadžić i Ljubica Horvat – članovi
Dodjelj uje:
PLAKETU „SAFET PAŠALIĆ“
priznanje za glumačko ostvarenje
U r o š u K r a v lj a č i
NARODNO POZORIŠTE SARAJEVO Znak Susreta pozorišta BiH u Brčkom - linorez,
nastao u Amaterskom pozorištu „Vaso Pelagić“- Brčko
za ulogu Marka Orašara autor : Petar Knežević
u predstavi:
„HIDOCRNTRALA U SUHOM DOLU“
- 66 -
ZAPIS
SCENA U SJENCI
„Graditelj“ br. 259. od 28. oktobra 1987. god.
Pola noći je već odavno prošlo. Na mjestu radnje gužva kao u košnici.
Glumac banjalučkog Narodnog pozorišta Dobrica Agatonović - Aga,
nabijen do eksplozivnosti stvaralačkim zanosom, deklamuje, ili još bolje,
pjeva čuvenu anti-pjesmu „remek djelo“ njegovog anonimnog prijatelja.
Po završetku aplauz i „Ovacije“. Vidno uzbuđen, umjetnik boemskim
manirom moli za „oprost“ dame, ako im se učinilo da je pjesmica pomalo
banalna, jer sve je to, eto, umjetnosti radi.
Prijetnju da eventualno dođe do „Vakuma“, bezopasnom čini
ovdašnji profesor Mirsad Branković, koji svršeni estetski monolog
pretače u vode filozofije.
Tako je to već četrnaestu godinu. U sjenci glavne scene brčanskih
pozorišnih susreta bitiše sporedna, ova u klubu Amaterskog pozorišta
„Vaso Pelagić“, po mnogima nšta manje priželjna. Naime, lijep običaj da
na završetku „okruglog stola“ u Domu kulture, kompletan ansambl u
pratnji manje ili veće (kako kada) grupe zaljubljenika dramske umjetnosti
preseli u Amatersko pozorište i nastavi druženje, koje nije dšlo u pitanje,
svih ovih godina. Oni isku sniji znaju da se ovdje, zapravo, sazna mnogo
toga, jer sve teče spontano, bez zvaničnosti koja obavezuje.
Čuje se mnogo toga, ne samo iz umjetničkog već onog običnog,
sva kodnevnog života, a sve po pravilu biva začinjeno sa ponekim
monologom, gitarom, vicem. Naravno, ni po koja kapljica nije grijeh, jer je
to osnovni rekvizit za razbijanje treme
Za sve ovo ipak su najzaslužniji glumci – amateri i njhov „Teatar-84“ Dobrica Agatonović-Aga
pošto su oni najviše učinili da ambijent ovog kutka postane tako prijemčiv.
J. P.
Jedan pronađeni plakat Amaterskog pozorišta „ Vaso Pelagić“ za predstavu „ Klaustrofobična komedija,
grafičko rješenje: Petar Knežević
- 69 -
SMOTRA DRAMSKIH STVARALACA MZK ’’SAVA’’ U BEOČINU
BRČACIMA PRVO MJESTO
U konkurenciji jedanaest predstava ’’Klaustrofobična komedija’’
Amaterskog pozorišta ’’Vaso pelagić’’ proglašena je najboljom,
a Azra Muharemagić i Kasim Hadžić dobili diplome ______________ _ _______
za glumačka ostvarenja
’’Graditelj“ br. 273. od 25. maja 1988. god.
Sa šesnaeste smotre dramskih stvaralaca Međurepubličke zajednice kulture ’’Sava’’ koja je završena prošle
sedmice u Beočinu, ansambl Amaterskog pozorišta ’’Vaso Pelagić’’ vratio se sa nekoliko značajnih priznanja.
U konkurenciji jedanaest predstava, kje su u Beočin došle iz isto toliko opština – članica MZK ’’Sava’’ predstava
Dušana Kovačevića, ’’Klaustrofobična komedija’’ u režiji Kasima Hadžića, proglašena je najboljom na Smotri,
a ansamblu je pripala posebna diploma i grb grada Beočina. Zaslužene diplome dobili su i Azra Muharemagić - za
žensku i Kasim Hadžić - za mušku ulogu.
- Priznanje je jednom moralo doći, jer smo u ovaj projekat uložili mnogo truda i sredstava. Napravili smo
predstavu kojom možemo zadovoljiti i probirljivije ljubitelje teatra, kaže Kasim Hadžić, čija je režija ’’Klaustrofobične
komedije’’ ocijenjena najuspješnijom na ovogodišnjoj Smotri u Beočinu.
Pobjedom na Smotri dramskih stvaralaca MZK ’’Sava’’ brčanski amateri stekli su pravo učestvovanja na
takmičenju pozorišta MZK ’’Pljevlja’’, a u ansamblu se nadaju da će sa predstavom ’’Klaustrofobična komedija’’ ove
godine imati uspjeha i na Smotri amaterskih pozorišta Bosne i Hercegovine u Tešnju, gdje nastupaju 28. maja.
S.T.
MARIJA BIJ ELIĆ, GLUMICA KOJ U DOPISUJU
JEDNO LICE UVIJEK IMA PISCE
’’Graditelj“ br. 273. od 25. maja 1988. god.
_________________________________________ ______________________
KULTURA LJ ETI
GOSTOPRIMSTVO ZA SJEĆANJE
’’Graditelj“ br. 284. od 26. oktobra 1988. god.
Opet je brojna prizrenska publika, kao prije šest Ljubljane koje je trajalo do zore u predivnoj atmosferi
godina, sa oduševljeniem prihvatila ansambl brčanskog druženja. Kakvu mogu stvoriti samo iskreni zaljubljenici
Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ na ovogodišnjim umjetnosti. Pokazalo se da su oni uvjek spremni za
jugoslovenskim „Večerima bratstva“. Aplauzi s na druženje, pjesmu, igru i šalu, za stvaranje novih
otvorenoj sceni nekoliko puta prelazili u prave ovacije, te poznanstava koja često pređu u trajna, najiskrenija
se. Zbog toga, predstava igrala čak desetak minuta prijateljstva.
duže. Po završetku predstave desetak posjetilaca je Drugi dan bio je ispunjen novim druženjima.
tražilo autograme. Svoje oduševljenje izvođenjem Članovi brčanskog Pozorišta su posjetili radnu
„Klaustrofobične komedije“ nije krio ni ansambl glumaca organizaciju „Famipa“, a bili su i na prijemu kod
Šentjakobskog pozorišta iz Ljubljane koji su ovoga puta Predsjednika OK SSRN Prizrena. Šetnja i razgledanje
bili u gledalištu. grada, kao i posjeta brojnim prodajnim prostorima bili su
Umor od napornog puta do Prizrena i izvjesno zadovoljstvo i prijatno iznenađenje za mnoge. Izuzetna
opterećenje brojnim napisima o teškoj situaciji na ljubaznost i strpljenje prodavaca, prepoznavanja i
Kosovu, brzo su se raspršili po dolasku u ovaj čudesan čestitanja za izvedenu predstavu, djelovala su za mnoge
grad bogate istorije i vjekovnog kulturnog naslijeđa. nestvarno. Bio je to pazarni dan pa smo se našli u toj
Ljubaznost i brižljiva pažnja našeg domaćina Ethema rijeci ljudi koja ispunjava ulice, trotoare i prodavnice. Tog
Kazaza, zbog toga što nismo kao i drugi došli dan ili dva dana, u Prizrenu, gradu od šezdesetak hiljada
ranije, bila je daleko iznad uobičajene protokularnosti. stanovnika narod se udvostručio, pa je izgledalo kao da
Brzo su se okupili i poznanici iz ranijeg susreta, a sve smo negdje na Orjentu. U takvoj atmosferi onu
doživljeno u Prizrenu obogatili su i divni članovi trupe iz amatersku „Dođite nam opet sa tako dobrom
Ljubljane. Nezaboravno će ostati druženje poslije predstavom. M. Nikić
predstave sa amaterima iz tri grada, Prizrena, Brčkog i
- 72 -
JOŠ JEDNA PREMIJ ERA
Napokon je formirana i Omladinska scena pri potpuno izbjegnuto, pa publici, dok prati predstavu, ni u
Amaterskom pozorištu u Brčkom. Pustiti je u život jednom trenutku nije dosadno. Svi se zabavljaju od
„Ženskim razgovorima“ Duška Radovića (koje su Brčaci početka do kraja predstave.
vidjeli ranije u blijedoj interpretaciji profesionalnog Svoje zadatke u „Ženskim razgovorima“ korektno
pozorišta) bio je očigledno veliki rizik. Bio je to projekat su obavili: Tamara Dobruna, Jasna Mujkić, Irena
koji je, činilo se, unaprijed osuđen na propast. Gutošić, Dinka Mujagić, Anela Hadžić, Jasminka
MEĐUTIM! Dogodila se predstava, sagrađena od tri Leskovac, Milan Klašnić, Danijela Dupor, Danijela Ignjić i
čvrste, gradacijski osmišljene cjeline: „šiparice“, „škola Mirela Jakubović. (Mujkićeva je igrala sa izvjesnom
za udavače“ i „bračna sreća“. Od dramaturški škrtog nijansom koketnog pretjerivanja, što ju je svaki put
teksta Dušana Radovića, Miodrag Mančić je, uz pomoć pomalo odmicalo od rediteljeve zamisli da „razgovore“
marljivog omladinskog ansambla, napravio gledljivu drži u scenskoj šaci). Predstavu „Ženski razgovori“
predstavu koja bi se mogla zadržati na repertoaru publika će pamtiti po nekoliko bisernih, osmišljenih i
Pozorišta i duže od samo jedne sezone. profesionalno uigranih scena, a nesumnjivu i
Osnovne zamke koje ovaj i slični tekstovi kriju je funkcionalnu ulogu ostavila je ritmička grupa Ružice
da se vrlo lako mogu pretvoriti u recitatorski kolaž sa Mitrović. Tehnička ekipa predstave je bila na nivou
eventualnim svjetlom i muzikom. Ovo je u cjelini gotovo zadatka. S.T.
Analizirajući rezultate izvedenih predstava na u toku petog i šestog mjeseca na pozornici Amaterskog
jugoslovenskim pozorišnim scenama, nailazimo na pozorišta. Oni koji, nekim slučajem, nisu uspjeli
podatke koji svjedoče o tome da je protekla sezona odgledati ovu predstavu ne treba da očajavaju, jer će se
zaista bila uspješna, plodna i dopadljiva kao rijetko koja ona ponovo izvoditi u sptembru.
u poslijednjih nekoliko godina. Izvedeno je mnogo O samom izvođenju predstave se pričalo mnogo,
dobrih predstava kako na profesionalnom tako i na uglavnom pozitivno po ekipu i režisera, tako da su priče
amaterskom nivou. I na daskama brčanskog „Teatra-84“ one „druge vrste“ bile ugušene pohvalama. A oni koji su
izvedeno je dosta toga kvalitetnog i interesantnog. njihovi tvorci, morat će se pomiriti sa činjenicom da je
Prije svega mislim na „Ženske razgovore“, ova ekipa ipak obavila svoj zadatak na visokom nivou.
predstavu igranu po tekstu Duška Radovića, a u režiji Stoga, im je ukazano povjerenje da budu poslani
Miodraga Mančića. “Razgovore“ smo imali prilike vidjeti na smotru pozorišta sjeveroistočne Bosne u Tuzlu.
- 73 -
A tamo ih je čekao zaista prijatan boravak. Kao prvo, nagrade. Brčacima su pripale dvije: za glumu i dikciju.
treba reći da su Tuzlaci sve to odlično organizovali, Prvu je dobila Jasna Mujkić (čudo, u ovom istom listu je
počevši od samog dočeka preko izvedbe predstave pa bila kritikovana, ali zanemarimo mišljenje novinara jer
do male zakuske na kraju, na kojoj su saopštene i pravi, profesionalni glumci su mislili drugačije), a
nagrade. nagradu za dikcju je dobila Anela Hadžić.
Velika pozornica i atmosfera van pozornice kao i Pomenuta priznanja su prije svega priznanje ovim
potpuno ispunjena mjesta u gledalištu oduševili su dvjema djevojkama, zatim cjelokupnoj ekipi „Teatra-84“ i
mlade glumce, tako da su oni zaigrali u punom sjaju. na kraju gradu Brčkom. Ali malo je vjerovatnoća da se
Uživali su i glumci i publika, a to onda ne znači ništa ova ekipa opet pojavi u istom sastavu u nekom drugom
drugo nego da su dostojno reprezentovali brčansko pozorišnom komadu, jer to su sve djevojke, a naši
Amatersko pozorište „Vaso Pelagić“ i grad Brčko. O pozorišni tekstovi se ne mogu pohvaliti sa baš velikim
tome da su se zaista dopali tuzlanskom gledalištu brojem ženskih rola, što je svaka ko hendikep za njih.
svjedoči i velika korpa sa velikim buketom karanfila. Treba pomenuti to da su djevojke u prosjeku 1973.
Uslijedile su pohvale, a vrhunac se desio kada je godište. Dakle, mladi su, talentovani i perspektivni,
Miroslav Malbaša, prvak Tuzlanskog pozorišta pročitao njihovo vrijeme će tek doći.
Ružica Mitrović
P R I R E Đ U J E M O:
POSAO ZA DIJETU
„Za petnaestak dana, koliko sam obavljao spikerske i
druge poslove, smršao sam najmanje šest kilograma.
Kada su na audiciji izabrali druge, stručnije ljude rekao
sam: Hvala dragom Bogu kada sam se ovog riješio!“.
’’Graditelj“ br. 302. od 12. jula 1989. god.
FESTIVALSKI NASTUPI
BRČANSKOG POZORIŠTA
PRATEĆI PROGRAM
SUSRETI SA STVARAOCIMA
’’Graditelj“ br. 336. od 17. oktobra 1990. god.
Su nč i c i To d ić
NARODNO POZORIŠTE MOSTAR
za ulogu Glorije Propozicije održav anja, obnovljeni znak i priznanja - nagrade
u predstavi:„ GLORIJA“ poslijeratnih Susreta pozorišta BiH - osmislo je Petar Knežević
___________________________________________________________________
RIJ EČ NAGRAĐENE GLUMICE
PUNO MI ZNAČE PRIZNANJA
DOBIJENA U BRČKOM
„Graditelj“ br. 337. od 2. novembra 1990. god.
Nakon prijema tri nagrade na ovogodišnjim za poseban doprinos 17. susretima profesionalnih
su sretima profesionalnih pozorišta BiH, specijalno za pozorišta BiH. Ova vaša novinarska nagrada izuzetno mi
„Graditelj“ Sunčica Todić, glumica Narodnog pozorišta iz je draga jer je simbolizuje „zlatno Pero“, mada ja nikada
Mostara je rekla: ništa nisam napisala u smislu vaše profesije.
- Jako mi je drag da sam na jdnom festivalu dobila Inače sedam godina sam igrala na ovom festivalu
tri nagrade. To mi se, eto, desilo prvi put u životu i u Brčkom i osvojila sam ukupno četiri nagrade. Ako
vjerovatno neće nikada više. Posebno volim nagrade iz može ja bih se preko vašeg lista „Graditelja“ još jednom
Brčkog jer ih dodjeljuje žiri publike, a pored te, tako se zahvalila brčanskom pozorišnom gledalištu, jer za mene
valjda htjelo, dobila sam nagradu od žirija pozorišta kao glumca, gledalac je najveća vrijednost, a Brčko ima
„Vaso Pelagić“i nagradu vašeg lokalnog lista „Graditelj“ izuzetne gledaoce Zabilježio: S. K.
Pola sata prije stvaranja ovih redaka u pozorištu „Pelagić“ premijerno je izvedena predstava kojom brčanski
amateri otvaraju ovogodišnju pozorišnu sezonu. „Kasno za sezone“, reći če neko. Za radost - možda. Za pozorište -
nikad!
Fadil Hadžić (stara, dobra, više svijetla nego „slaba“ tačka brčanskih amatera), napisao je tekst „Ljubav na prvi
pogled“; uobličio ga u predstavu (jednosatnu). Ahmet Obradović (druga svijetla tačka), a donijeli pred publiku glumci
Azra Muharemagić i Kasim Hadžić, već potvđene teatarske energije, kreacijama u predstavi gospođe Marije Trkulje -
Gazivoda, odnosno gospodina Koste Bandule, stavivši iza premijere treću tačku ... Predstava živi. Nećemo „kitit“, ni
previše se radovati, jer radosti su često početak našeg „bola“, govorio je Ovidije u „Metamorfozama“. Stvaralačka
radost, svih oko ovog malog projekta okupljenih, izgleda neće splasnuti i pored svih teškoća u kojima je pozorište i
Pozorište. Azra Muharemagić i Kasim Hadžić, kako se i moglo naslutiti već na premijeri, počinju da se igraju;
- 77 -
Počinju dograđivati predstavu na čemu im sigurno neće zamjeriti ni reditelj predstave. Publika ne zamjeri. Naprotiv.
zbog toga, čini se, ne bi bila ishitrena prognoza da će predstava „Ljubav na prvi pogled“ dugo imati svoju publiku.
Svak će, ponovo slutim (a slutiti je još jedino znam“) poželjeti da svoju samoću vidi samo na sceni. Ili to već želi?
Stvarno -ogledajte se u pozorištu. Makar vidjeli samo „Ljubav na prvi pogled“. Reprize su svakog utorka. Glumačke
metamorfoze neće zbuniti (?) gledalište na zadovoljstvo ljudi dobre volje, a „dobra volja“, govorio je Makijaveli, „briše
teškoće“.
Dug život „romantičnoj komediji sa dva lica“ - „Ljubav na prvi pogled“ S. Teodorović
Brčko - pogled sa
gvozdenog mosta
na ušću Brke u Savu
ka centru grada
- 78 -
Već viđeno
BOŽE,
SPASI
NAS
BUDALA !
„G raditelj“ br. ? 1991. god.
1. - III FESTIVAL AP BiH, 10 - 10. VI 1961. VISIKO - Visoko - V. Borhet „Vani pred vratima“ - 8 pozorišta
Nagrade: Dragomir Pajić prva nagrada z a z a epizodnu ulogu. Šuhreta Mehić i Milenko Vi dović dobili angaž man u N.P. T uzla
Predstava pr oglašena najboljom i s ekcija KUD-a dobila status Amaterskog poz orišta „Vaso Pelagić“ – Brč ko, decembr a 1961. g.
2. - IV FESTIVAL AP BiH, 20. - 29. VI 1962. TEŠANJ - A. Obrenović „Klim - Klem“ - 9 pozorišta
Nagrad e: Najbolja predstava, učešć e na FDAJ na H varu. Nagrada z a režiju: Muhamed Mehmedović.
3. - V FESTIVAL AP BiH, 20. - 30. VI 1963. BRČKO - O. B. Merin „Nevidljiva kapija“ - 10 pozorišta
Nagrad e: Za glumu - Šuhreta Mehić. Z a epizodnu ulogu - Hrusto Begović. Za di kciju - Hrusto Begović.
Z a režiju - Muhamed Mehmedović.
4. - VI FESTIVAL AP BiH, 19. - 30. VI 1964. BIJELJINA - Obradović - Lebović „Cirkus“ - 11 pozorišta
Nagrad e: Za glumač ko ostvarenje – Đ ordano Pelajić. Z a scenografiju - Muhamed Mehmedović
Pos ebna nagrada za r ežiju - Muhamed M ehmedović
5. - VII FESTIVAL AP BiH, 20. VI - 01. VII 1965. TEŠANJ - Đ. Lebović „Groteske“ - 12 pozorišta
6. - VIII FESTIVAL AP BiH, 11. - 20. VI 1966. BUGOJNO - R. Filipović
„Mošćenice vodo plemenita“- 10 pozorišta
7. - IX FESTIVAL AP BiH, 17. - 25. VI 1967. DERVENTA - D. Sušić „Ne čekajući Mijata - 9 pozorišta
Nagrad e: Predstava zauzel a II mjes to - učešće na „Več erima bratstva“ u Prizrenu. Nagrada za
glumač ko ostvarenj e: Šuhr eta M ehić, Res ul Bečić i Dragan Radaković
8. - X FESTIVAL AP BiH, 12. - 23. VI 1968. TRAVNIK - Irvin Šo „Pokopajmo mrtve“ - 12 pozorišta
9. - XI FESTIVAL AP BiH, 13. - 22. VI 1969. BIJELJINA - D. Sušić „Jesenji cvat“ - 11 pozorišta
Nagrad e: Preds tava zauzela II mjesto - uč ešće na „Večeri ma bratstva“ u Prizrenu. N agradu z a glumač ko
ostvarenje dobili: Hrusto Begović i Mar ko Filipović
10. - XII FESTIVAL AP BiH, 19. - 28. VI 1970. DERVENTA - P. Molijer „Škola za žene“ - 11 pozorišta
11. - XIII FESTIVAL AP BiH, 25. V - 03. VI 1971. TEŠANJ - B. Ćopić
„Doživljaji Nikoletine Bursaća“ - 10 pozorišta
12. - XIV FESTIVAL AP BiH, 24. V - 04. VI 1972. KONJIC - R. Čolaković „Kuća oplakana“ - 13 pozorišta
13. - XV FESTIVAL AP BiH, 24. V - 06. VI 1973. TRAVNIK - M. Jančić „Ko živ, ko mrtav“ - 11 pozorišta
Nagrade: Pohvala za glumač ko ostvarenj e: Res ul Bečić i Ljubiša J ović
14. - XVI FESTIVAL AP BiH, 25. V - 04. VI 1974. BRČKO - P. Budak „Zaboravljeni“ - 12 pozorišta
15. - XVII FESTIVAL AP BiH, 23. V - 06. VI 1975. KONJIC - G. Figejredo „Lisica i grozd“ - 15 pozorišta
16. - XVIII FESTIVAL AP BiH, 21. -0. V 1976. SRBAC - H. Miler „Svi moji sinovi“ -12 pozorišta
Nagrade: Za glumač ko ostvarenje dobio F aruk Pekić
- 80 -
17. - XIX FESTIVAL AP BiH, 20. V - 03. VI 1977. ŽIVINICE - I. Brešan „Nezapamćena predstava
Hamleta iz Mrduše Donje“
18. - XX FESTIVAL AP BiH, 13. - 27. V 1978. BANOVIĆ - AP „V. Pelagić“ Brčko nije učestvovalo
(Nastala veli ka kriza, članovi AP, kao s kcija D oma JNA iz veli veoma dobru predstavu
B. N ušića „Gos pođa Ministarka“
19. - XXI FESTIVAL AP BiH, 26. - 31. V 1979. GRAČ ANICA - M. Lalić „Pramen tame“ - 16 pozorišta
Nagrade: Za glumač ko ostvarenje -Ljubiš a Jović
20. - XXII FESTIVAL AP BiH, 29. V - 17. VI 1980. VLASENICA - A. Obrenović „Klim-Klem“ - 17 pozorišta
Nagrade: Diploma z a glumač ko ostvarenj e - Resul Bečić
21.- XXIII FESTIVAL AP BiH, 26. V - 03. VI 1981. BUGOJNO - J. P. Sterija „Pokondirena tikva“ - 20 pozorišta
Nagrade: Za glavnu žens ku ulogu - Lubic a Hor vat (U žiriju učestvovao Marko Filipović)
22.- XXIV FESTIVAL AP BiH, 26. V - 02. VI 1982. TEŠANJ - F. Hadžić „Češalj“ - 20 pozorišta
23.- XXV FESTIVAL AP BiH, 06. -11. V 1983. MRKONJIĆ GRAD - N. Savić „Spomenik za druga Danila“ - 23 pozorišta
24.- XXVI FESTIVAL AP BiH, 12. - 22. V 1984. BUGOJNO - D. Kovačević „Balkanski špijun“ - 21 pozorište
Nagrade: Za glumač ko os tvarenje: Ljubiš a Jović i Mar ko Filipović
25.- XXVII FESTIVAL AP BiH, 11. - 31. V 1985. VLASENICA - F. Hadžić „Gospoda i drugovi“ - 24 pozorišta
Nagrade: Za glumač ka ostvarenja: Azra Muharemagić i Hrusto Begović
26.- XXVIII FESTIVAL AP BiH, 14. V - 27. V–01. VI 1986. ŽIVINICE - T. Partljič „Moj tata socijalistički kulak“ - 23 pozorišta
Nagrade: Za glumač ko ostvarenje Azra Muharemagić
27. - XXIX FESTIVAL AP BiH, 14. - 21. V 1987. SRBAC - I. Brešan „Hidrocentrala u suhom dolu“- 19 pozorišta
Nagrade: Za glumač ko ostvarenje - Ljubica Hor vat. Posebna pohvala z a plakat preds tave - Petar Knež ević
28. - XXX FESTIVAL AP BiH, 21. V - 02. VI 1988. TEŠANJ - D. Kovačević „ Klaustrofobična komedija“ - 14 pozorišta
- Prvi put uveden Selektor festivala - (Vojislav Vujanović)
Nagrade: Za glumač ko ostvarenj e - Azra M uhar emagić.
Predstava z auzel a dr ugo mj esto - učešć e na „Več erima Brats tva“ u Prizrenu
Najuspješniji Disk-džokeji su bili Asmir Sarajlić-Kofa i Zv onko Kelava, a vrlo uspješan organizator i voditelj
povremenih takmičaenja Rok grupa u Diskoteci bio je Tihomir Bijelić. Barmeni su bili Mirza Azapagić, Mladen
Bećanović, Zlatan Osmanović, Brano Goj akov ić... Vratar je bio stariji čovjek zvani Adžip a redari za disciplinu su
bili članovi karate kluba: mladić zvani „Makija“ i ponekad Husein Đapo. Prihod od ulaznica je ulagan u adaptaciju
ruinirane zgrade i stvaranje novih predstava. Urađena je neophodna i vrlo kvalitetna drenaža oko zgrade i time
eliminisana vlaga koja se bila proširila preko svih zidova čak na djelove plafona. Izmijenjen je dio propale (od
prokišnjavanja) krovne građe na više od polovine zgrade i izvršena zamjena dotrajalog, potpuno novim „biber“
crijepom. Sagrađena je potpuno nova pozorišna sala „Teatar-84“ sa nakošenim gledalištem i novosagrađenim
balkonom, ukupnog kapaciteta 150 sjedišta. Sala je opremljena novom tehničkom kabinom, svjetlosnim parkom i
adekvatnim ozvučenjem sa dva gramofona, magnetofonom, pojačalom i vrlo moćnom miksetom (16 ulaza i izlaza).
Nad pozornicom je izvršeno doziđivanje „kule“ za cugove, a na bočnoj strani pozornice sa ulice je urađena rampa sa
ulaznim vratima za utovar i istovar scenografije. Iza pozornice su sagrađene dvije potpuno uslovne (muška i ženska)
garderobe a uz njih mokri čvor za glumce. Urađeni su i od vlage izolovani novi podovi, a u sali, kao i svim drugim
prostorijama pozorišne zgrade uvedeno je centralno grijanje. Nabavljen je DVD projektor za prikazivanje filmova za
djecu sa platnom za (kolor) sliku 2,5 x 3 metra. Ova sala je zvanično otvorena u jesen 1984. god. mnodramom „U
procj epu“ autora Islama Žige u izvanredno uspješnom izvođenju Lj ubiše Jov ića. Pozorište se bavilo i izdavačkom
djelatnošću, pa je ova monodrama bila i prvo izdanje pozorišnog teksta.
U Pozorištu su radili: Ansambl odraslih, Omladinski i Pionirski ansambl. Sva tri ansambla su bila veoma
disciplinovana i uspješna. Na repertoaru Pozorišta bile su, u to vrijeme, predstave po najnovijim neposredno
napisanim, aktuelnim, tekstovima, i danas poželjnim, čak, i u profesionalnim Pozorištima (na primjer: „Crv enkapica i
zbunj eni vuk“, „Gospoda i drugov i“, „Moj tata socijalistički kulak“, „Klaustrofobična komedij a“, „Hamlet iz
Mrduše Donje“ i drugi). Igrale su se i predstave za djecu po tekstovima brčanskih pisaca: Boška Lomov ića, Zej ćira
Hasića i Milana Nikića. Na svim predstavama sala pozorišta je bila prepuna, a neki gledaoci su reprize predstava
gledali više puta. Uspješan i nezamjenjiv dugogodišnji sufler (šaptač) bila je (rahmetli) Mevlida Av dić - Mida.
Vrstan dugogodišnji majstor svjetja i tona bio je Dragan Marojev ić - Struj a. On je zaista savjesno i odgovorno radio
taj posao i bio ravan profesionalcima. Potpuno svjestan koliko je neophodna i važna preciznost vođenja svjetla i tona
on je na probama i predstavama tom vještinom nesebično obučavao i druge članove pozorišta .
U potkrovlju zgrade je sagrađen potpuno nov, sasvim uslovan i atraktivan veliki klub članova pozorišta. U
njemu je uobličen mini bar sa TV prijemnikom i satelitskom antenom, razglasom sa radio-gramofonom, aparatom za
kafu, potrebnim posuđem, kao i drugim inventarom; klub-stolovima i udobnim sjedištima. Između ostalog, klub je bio
opremljen sa dvije vro vrijedne umjetničke slike Rizaha Štetića. U klubu su Instalirane potpuno nove: električna,
vodovodna i kanalizaciona mreže. U klub je takođe uvedeno centralno grijanje.
- 82 -
Ispred diskoteke „Talija“ oformljen je ulični kafe-bar, popločan dekorativnim betonskim elementima i opre-
mljen sa deset garnitura stolova sa veoma udobnim, i tada atraktivnim, pletenim foteljama. Zasađen je izvjestan
broj breza, četinara i drugog egzotičnog bilja. Ovaj bar je bio natkriven plastičnim salonit-pločama na željeznoj
konstru kciji. Imao je, od saobraćaja zaštitnu željeznu ogradu po ivici trotoara (djelovi još postoje) i bio oivičen
ukrasnim biljem u velikim betonskim saksijama. Bar je radio preko čitavog dana, a bio je prvi takve vrste u Brčkom. Uz
ovaj bar, lijevo i desno, su sagrađena i prva dva ulična reklamna betonska stuba, prečnika jedan, a visine dva i po
metra. (i sada postoje)
Gradsko pozorište „Pelagić“ je svake godine veoma zapaženo učestvovalo na Festivalu AP BiH. Kao pobjednik
ovog festivala nastupalo je i na festivalima AP Jugoslavije u gradovima gdje su se oni održvali (Hvar i Trebinje).
Redovno je učestvovalo i na Smotri AP sjevero-istočne Bosne u Tuzli, te Smotri AP MZK „Sava“ u Beočinu, Loznici,
Županji itd. Sa svih ovih nastupa, članovi pozorišta su, gotovo redovno, u Brčko, donosili brojna priznanja i nagrade.
Pozorište je nagrađivano nastupima na Jugoslovenskoj kulturnoj manifestaciji „Večeri bratstva“ u Prizrenu. Brčansko
Pozorište je imalo čast da dva puta bude domačin Festivala amaterskih pozorišta BiH (20. - 30. VI 1963. i 25. V - 04.
VI 1974. godine) Članovima koji su dostigli profesionalni nivo rada stizale su ponude za angažman u profesionalnim
pozorišnim kućama (Marko Filipović, Lj ubiša Jović, Azra Muharemagić). Neki su otišli i ostvarili zapažen uspjeh: u
„Teatru 55“ - Sarajevo - Milenko Vidović - Gica; a na TV Sarajevu, reditelj Muhamed Mehmedov ić - Debeli. Prije
svih iz brčanskog pozorišnog amaterizma se davno u profesionalno glumač ko umgjeće otisnuo Safet Pašalić. On se
ka snije obreo u Narodnom pozorištu Sarajevo i postao jedan od Doajena bosansko-hercegovačkog glumišta.
Višegodišnji član pozorišta Dragomir Paj ić je dobio i ostvario ulogu u filmu „Nikoletina Bursać“ snimljenom po
istoimenom romanu Branka Ćopića. Brčansko pozorište je godišnje u sopstvenoj sali izvodilo po 2 do 3 premijere i
oko 20 repriza. Ostvarivalo je 6 do 8 gostovanja i po 4 razmjene predstava sa drugim AP. Od 1946. do 1992. godine
Pozorište je izvelo zaista impozantan broj predstava, (šteta što je sa arhivom nestala i uređena evidencija predstava i
članstva po godinama). U ovom periodu, kroz Pozorište je prošlo oko 4.000 članova. Neki od njih, svo ovo vrijeme (do
kraja svog života), nisu prekidali članstvo u njemu (Marko Filipović, Resul Bečić, Marija Bijelić, Lidija Glušac,
Hrusto Begović).
...
zaposleni, kao domar - higijeničar bio je Voj islav Vendlener. Oni su u Pozorištu imali stalni radni odnos.
Iako su druge institucije kulture u Brčkom gledale sa izvjesnom zavišću na ovakov, tada nov i uspješan, a
neuobičajen, postupak registrovanja amaterske u radnu, polu-profesionalnu instituciju, Pozorište je još uspješnije
nastavilo svoj rad ostvarujući nove, još bolje rezultate. Pored već razvijenih poslova, prihvatalo je ponude da (svojom
za tu svrhu posebnom opremom) u centru grada montira, osvjetljava i ozvučava pozornicu za skoro sve kulturne,
promotivne i druge skupove. Tehnički je obezbjeđivalo i druge programe, bilo gdje i za bilo koga na otvorenom
prostoru. Pristupilo je izrdadi i, uz pozorišni mini cvijetnjak, postavci reklamnih, metalnih panoa za firme u gradu i
okolini. Razvilo je atelje sito-štampe u kojem su štampani plakati i drugi reklamni materijal za sopstvene i potrebe
drugih korisnika u gradu. Prihvatalo je i druge poslove koji su mu donosili bilo kakve prihode.
Vrlo popularna je bila nedjeljna humorističko-satirična emisija „Brčkanja“ na Radio Brčkom koju su izvodili
glumci „Pelagića“, a pripremao Sav o Teodorov ić. Glumci pozorišta su učestvovali na statiranju i snimanju kratkih
dokumentarnih filmova, kao na primer „Dobošar“ za TV Sarajevo. U proširenom i adaptiranom foajeu pozorišta
Jedna od starujih
knjiga iz Biblioteke
brčanskog Pozorišta
povremeno su postavljane likovne i foto-dokumentarne izložbe. Svake
godine u pozorišnoj sali je održavana Opštinska smotra recitatora za dalji
bh i eventualno jugoslovenski plasman, a često su se dešavale promotivne
i književne večeri. Sala je ustupana KUD-ovima radnih organizacija,
mjesmih zajednica i školskim sekcijama za uvježbavanje nastupa na
godišnjem opštinskom, omladinskom festivalu „Mladi graditelji“. Učesnici
festivala su iz fundusa pozorišta koristili razne kostime i rekvizitu, a iz
pozorišne biblioteke pozajmljivali tekstove kojih je, sa drugom (većinom
stručnom) literaturom bilo oko 1.000 knjiga. Učestvujući na ovom festivalu,
pozorište „Pelagić“ je gotovo svake godine bilo favorit. Neki članovi
pozorišta su redovno angažovani kao reditelji programa (nastupa) drugih
omladinskih organizacija na ovom festivalu i na taj način pružali stručnu
pomoć mnogim učesnicima. Festival je, sa pripremama, trajao oko tri
mjeseca i na njemu je, svake godine, učestvovalo preko 1.000 izvođača
svih uzrasta sa područja opštine. (Obdaništa, osnovne i srednje škole,
mjesne zajednice, radne organizacije, studentska, i brojne omladinske
organizacije mjesnih zajednica). Iz tako masovnog učešća, bodovanjem i
eliminacijom od strane zvaničnog žirija, dolazilo se do finalnnih priredbi sa
veoma kvalitetnim, reklo bi se, programom profesonalnog nivoa. Festival
je, dakle, imao veliku masovnost i selektivni, zaista kvalitetan, nivo finalnih
večeri. Sa sigurnošću se može tvrditi da je još na početku ovakve
aktivnosti Amaterskog pozorišta „Pelagić“, upravo u njemu, i nastala ideja
održavanja „Susreta profesionalnih pozorišta BiH u Brčkom“
Odmah po uspostavi susreta profesionalnih pozorišta u Brčkom članovi pozorišta su redovno angažovani za
članove žirija publike i taj zadatak su godinama obavljali bez ikakvih primjedbi na zadovoljstvo svih aktera. Od
početka ovog festivala, svake godine, nakon odigranih predstava, profesionalni glumci su se, umjesto u, za to
određenom, konfornom i, tada, novom, hotelu „Galeb“, sa parnim grijanjem, radije okupljali u ruiniranom brčanskom
Amaterskom pozorištu. U početku je to bilo pod običnom sijalicom sa emajliranim „tanjir“ abažurom, uz jednu
progorjelu „Kraljica“ peć iz koje je ispadao žar. Međutim brčansko pozorište je upornim angažovanjem postepeno
- 84 -
ostvarivalo daleko bolji ambijent. Tako su ta druženja svake godine - sve češće trajala do zore. U pozopišnom klubu
se raspravljalo o viđenoj (odigranoj) predstavi, pjevalo se uz gitaru, igrao se šah, pričale se anegdote, vicevi, šale i
ćaskalo o svemu i svaćemu. A sve to uz piće i meze iz obližnjeg drakstora „Uzor“, (sa non-stop radnim vremenom).
Sa ovih noćnih sjedeljki još se pamte: Adem Čejvan, Muharem Osmić, Sunčica Todić, Uroš Krav ljača, Dana
Kurbalij a, Miodrag Trifunov , Ante Vican, Ahmet Obradov ić, Sulej man Kupusov ić, Dragomir Bojanić- Gidra i
mnogi drugi. Kasnije je ovo Amatersko pozorište za Susrete profesionalnih pozorišta BiH ustanovilo svoju nagradu
za glumu koju je i finansiralo. O ovoj nagradi je odlučivao poseban žiri članova pozorišta. U novoj sali „Teatar-84“,
poslije zvaničnih, igrale su se, ka sno u noć, predstave pratećeg programa Susreta profesionalnih pozorišta. Bile su to
predstave sa manje uloga ili monodrame. Dakle brčansko pozorište je bilo veoma cijenjeno i uvažavano od strane
ansambala profesionalnih pozorišta na Susretima u Brčkom.
Sagledavajući trenutnu situaciju u sadašnjim (profesionalnim) pozorištima možemo zaključiti kako bi ovakvo,
izuzetno uspješno, pozorište i danas, bilo korisno i poželjno u Brčkom. Sigurno je da bi i sada ono bilo ponos
našeg grada, pogotovo kad istinski trezveno i bez zavisti sagledamo njegova dostignuća u radu, a pogotovo način
njegovog nepotrebnog i pravno - neubjedljivog nestanka. (Osoba koja je izdala Rješenje za njegovo rušenje je
„su spendovana“ sa posla, a čemu to kad rušenje nije spriječeno) O nestanku ovog Pozorišta kružile su sva kakve
priče. Šta je tu istina? Ko će znati? A nije više ni važno. Sigurno je samo to; da se moglo naći bolje rješenje koje bi
bilo povoljno za obje strane, a naročito za brčansku kulturu koja nije, ama baš, ništa preduzela da zaštiti ovo uzorno
Pozorište.
Nekako su se u Brčko, poslije rata, opet vratili Susreti pozorišta BiH, i eto nastavili da traju. Tome je svakako
svojim zalaganjem i umijećem značajno doprinio i bivši član brčanskog Pozorišta Pero Knežević (zadnji preostali
predratni djelatnik u kulturi). Vrijeme teče. Neki članovi brčanskog pozorišta „Pelagić“ nisu među živima. Većina njih je
rasuta po svijetu. Kompletna imovina kao i zgrada Pozorišta su nestali. Brčko je konačno dobilo i nove, mlade
fakultetski obrazovane pozorišne kadrove. Neki od njih su davno, još kao djeca, prvi put stali na „daske koje život
znače“, upravo na pozornici brčanskog Pozorišta koje je, eto, nažalost, zauvjek nestalo. U tom Pozorištu su neki
današnji odškolovani glumci nastupali učeči govoriti („Aja su veiki ovi komalci ko lode“ - Asja Husičić)
Trenutno kulturu u Brčkom vode nešto stariji „politikom, stranački školovani profesionalci“, (kako neko nedavno
reče „prijekim putem stručno odškolovani, bez školskih drugova, a čak se, nešto, veoma slabo sjećaju i svojih
profesora“. Svima njima bi Pozorište kakvo smo imali bilo prijeko potrebno. Pa valjda će, ako ne zbog građana i
Susreta pozorišta BiH u Brčkom, a ono sebe radi, pokrenuti inicijativu gradnje profesionalnog pozrišta, što bi bio
logičan nastavak tradicionalne, domaće, stogodišnje pozorišne kulture u Brčkom. Nadati se da će tako i biti ...
P. K. - maj, 2011. god.
„SLIKA“ KAO DOKAZ POSTOJANJA
FOTOGAFISALI SMO SE ZA
USPOMENU I DUGO SJEĆANJE
1.
1. - Ahmetbegović Zaim
2. - Arifović Ćazim
3. - Avdić Mevlida – Mida
4. - Bajramović Hazim
5. - Baluković Rifat
6. - Begović Hrusto
7. - Bečić Resul
8. - Bečić Faruk
9. - Bijelić Drita Spomenka Stanić Milan Nikić Stevo Đokić Ferhat Osmanović-
10. - Bijelić Marija
11. - Bijelić Mirjana
12. - Bosankić Mirko
13. - Ćatić Bahrija
14. - Ćatović Erna
15. - Ćurčić Kojo
16. - Dautović Enver
17. - Đokić Stevo
18. - Đuričić Stjepka
19. - Filipović Marko Zumreta Kartal Resul Bečić - Đedo Lidija Glušac Kojo Ćurčić
20. - Glušac Dubravka
21. - Glušac Lidija
22. - Glibanović Adnan
23. - Hadžić Kasim
24. - Hadžović Kemal
25. - Hači Jovica
26. - Horvat Ljubica
27. - Hugo Inek
28. - Ilić Ivka
29. - Isaković Aziz - Zizi
Sead Šabić – Čado Mersija Šećerbegović Nedžad Šećerbegović
30. - Isaković Teufik
31. - Jašarević Fadil - Zumba
32. - Jerković Sulejman – Sule
33. - Jović Ljubiša
34. - Jukić Ejub
35. - Jusić Fahrudin
36. - Kirćanski Nikola
37. - Klebić Huso
38. - Knežević Petar
Snježana Petrović Dragoljub Pajić
39. - Kovačević Vlado
40. - Krbavac Antun
41. - Lasetović Muharem
42. - Leka Romeo
43. - lukić Miroslav
44. - Marojević Dragan
45. - Martinović Franjo
46. - Mehić Šuhreta
47. - Mehmedović Mirsad
48. - Mehmedović Muhamed
49. - Mehmedović Sead Fadil Jašarević-Zumba Mirsad Đapo
Marija Bijelić
- DRAMSKA SEKCIJA -
ALBUM
FOTOGRAFIJA DRAMSKE SEKCIJE
IZ PERODA 1946. - 1961.
NAPOMENA :
Pošto je, sva imovina i vrlo uredna arhiva Pozorišta potpuno uništena,
a mnoge prikupljene fotografije iz perioda rada Dramske sekcije KUD-a
„Vaso Pelagić“ nemaju nikakvu zabilješku - one su ovdje razvrstane samo
po nazivu predstava bez hronološkog reda, pa su moguće izvjesne greške.
Sve fotografije koje se odnose na isti događaj nisu mogle bti objavljene.
- 91 -
Scena iz predstave „Vuk Bubalo“- sezona: 1959-60. Scena iz predstave „Traži se bračni par“
sezona: ?
Scena iz predstave
„Čarobna Frulica“
Sezona: ?
Scena iz predstave „Mećava“- sezona: ? Scena iz predstave „Plovi bijeli oblak“ - sezona: ?
ALBUM
FOTOGRAFIJA IZ PERIODA
1961. - 1991.
Ove fotografije su piložili bivši članovi
Amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ ili
njihove porodice
NAPOMENA :
Pošto je, s va imovina i vrlo uredna arhiva Pozorišta potpuno uništena,
pronađen je jedan spisak predstava sa 30 festivala Amaterskih
pozorišta BiH i na osnovu novinskih prikaza u listu „Graditelj“
sačinjen je ovaj hronološki foto-dokumentarni prikaz rada Pozorišta
po sezonama, ali su i tu moguće izvjesne greške
Sve fotografije koje se odnose na isti događaj nisu mogle bti objavljene.
- 97 -
Marija Bijelić
i Lidija Glušac
Ansabl predstave „Vani pred vratima“- sezona: 1961/62. g čekaju brod za Hvar
. u Splitu
11. XI 1977. g.
Sa otvaranja
Festivala AP BiH
U Brčkom 20. VI 1963. g.
Scena iz predstave
„Ne čekajući Mijata“-
sezona: 1967/68. g.
- 98 -
Miodrag Rašić
je za dugogodišnji amaterski rad odlikovan zlatnom medaljo m
- 99 -
Scena iz predstave „Suđenje Meri Dragan“ - sezona 1967/68. g. (premijra24. .XI 1967.g.)
Scena iz predstave „Pokopajmo mrtve“- sezona: 1968/69. g. Ansambl predstave „Dugonja, trbonja i vidonja sezona: 1978/79. g.
Scena iz predstave
„Jesenji cvat“-
sezona 1969/70. g
Scena iz predstave
„Škola za žene“
sezona 1970/71. g.
- 100 -
Scena iz predstave
„Nikoletina Bursać“
sezona: 1971/72. g.
Ansambl predstave „Ko živ – ko mrtav“- sezona 1973/74. g. Scena iz predstave „Zaboravljeni“
sezona 1974/75. g.
Scena iz predstave „Crvenkapa i zbunjeni vuk“- sezona: 1987/88. g. Scena iz predstave „Gospođa Ministarka“
sezona 1977/78. g. (realizovano u Domu JNA Brčko)
Scena iz predstave „Porodica Blo“ - sezona 1979/80. g. Scena iz predstave „Zla žena“ - sezona 1979/80. g.
- 103 -
Scena iz predstave
„Štrumpfno proljeće“
sezona: 1984/85. g.
Scena iz predstave
„Klaustrofobična komedija“
sezona: 1988/89. g.
Članovi
Amaterskog pozorišta
„Vaso Pelagić“- Brčko
u Tešnju 1988. g.
- 106 -
Pogovor - sjećanja
NAŠE VREME NOSIMO U MISLIMA _______________________________
Do kraja života ćemo se sjećati naše pozorišne družine i biti ponosni i svjesni šta smo
stvorili za građane u našem gradu. Mogu nam, tamo neki, pričati što hoće i omalovažavati nas, ali
vrijeme kao i uvijek, sve više, potvrđuje kulturne vrijednosti koje smo uporno i dugo zajedno
stvarali i stvorili, a koje je „novonastala kultura“ olako i nerazumno veoma brzo prepustila stihiji
nestajanja. No šta je - tu je: vrijeme gradi i razgrađuje, ali i potvrđuje ...
NARAVNO DA NIJE SVE ZABILJEŽENO, STOGA VAŠIM SJEĆANJIMA, DOKUMENTIMA, FOTOGRAFIJAMA I
MIŠLJENJIMA POMOZITE DA ZAJEDNO SPRIJEČIMO DALJE ZABORAVLJANJE NAŠEG POZORIŠTA ...
- 108 -
- 109 -
Scena iz predstave
„G0sp0da i drugovi“
Scena iz predstave
„Hidrocentrala u Suhom Dolu“ 1987. god.
-110 –
Ansambl pozorišta
„V. Pelagić“- Brčko
na jednom od
brojnih putovanja
ANEGDOT E ________________________________________________________
PREVOD SA ĆUĆUKANJA
Odmah na prvim čitalačkim probama predstave „Omer i Merima“ reditelj Obradović je strogo skrenuo pažnju
Nedžadu Šećebegoviću, glumcu-amateru, koji je, u predstavi, igrao lik Omera da ne može izgovarati tekst ovako:
„Požuri vranćiću moj ćeka nas Mejra“ sa karakterističnim, a nepravilnim „mekim“ „Ž“ koje se čak ne može ni napisati,
te da slovo „Č“ ne pretvara u „mekano“ „Ć“...
No i pored redovnih opomena glumac „Šećer“ (tako smo ga zvali) nije ozbiljno shvatao Reditelja pa je, taj tekst,
na probama nastavio izgovorati po svome. Iznerviran ovakvim postupkom, Reditelj se na jednoj probi u poodmaklim
priprema, oštro, nervozno i veoma ozbiljno obrati Šećerbegoviću: „ Dosta je bilo! - Ako te na slijedećoj probi čujem da
ćućukaš, vjeruj, oduzeću ti ulogu“. Na to mu Šećerbegović reče da on to ne može drugačije izgovarati i zamoli da mu
dozvoli da taj teks prevede. Zaprepašteni Reditelj će na to: „Čuj, baš me interesuje kako to misliš da prevedeš i na šta
da prevedeš?“. „Šećer“ mu odgovori: „Ćuće se“. Reditelj beznadežno odmahnu rukom i reče: „Daj Bože - čovječe pa
eto ti opet ćućukaš ...
Nakon par dana, za vrijeme slijedeće probe, svi smo napeto očekivali da čujemo kako će „Omer“ izgovoriti
navedeni tekst, i kada je naišao taj momenat, „Šećerko“ se, ponosito isprsi, pa će ko iz topa: „Pohiti konjiću moj eno
Mejre“...
Nastade tajac, a zatm se, uz gromoglasan smijeh, prolomi buran aplauz Rrditelja i svih prisutnih... P. K.