Professional Documents
Culture Documents
Boris Apsen - Repetitorij Više Matematike 3
Boris Apsen - Repetitorij Više Matematike 3
BORIS APSEN'
REPETITORI J.
VIŠE
MATEMATIKE.
III DIO
Treće izdanje
'11EHNICKA KNJIGA
ZAGREB 1965.
SADRZAJ
:§ 1. DETERMIN ANTE l
l. Općenito l
2. Determinante drugog reda l
3. Determinante trećeg reda 6
4. Determinante viših redova 14
5. Svojstva determinanata 17
6. Operacije s determinantama 20
a) Množenj e de te,rmin,ana,ta 20
b) Kvadriranje det•ermLn:anata 20
7. Matrice 21
l. Općenito . 60
2. Pravac 60
a) Jedn.adž,be pravca k•roz jednu za,danu tačku 60
b) Pravac kroz jednu zadanu taeku pTedočen
SVOJ•lffi or,to.gon,aln,im 'P'rojekcli.,j.ama u dvije
koorrdrim.a<tne •ravn,ine 63
e) Pravac k·ao pr·esje:k dvli.ju rravninoa 65
·cU Jednadžba pravca kroz dvd.je zadane tačke 67
v
3. Dva. pravca . 6"
Kut dvaju pravaca 611
b) Uvj ert oikoanlitostli dvajlll P!l"•avacra 69
e) Uvjert :pall"ralelnosrtd dva~u pravaca 70'
d)Sjec1ište dva;j•u. p'I"av•aca 70'
4.. Ravnina 73
a) No:rmal ni ili. Hes se o v o lb Hik: j edna>džbe ra<v n~n e 73'
ib) O:pći obiJ:ik •jednadžbe ravn·ine 74
e) P:r·ije~ra•z od opće .;ieldn,adž•be ravnline na nor-
m.alni. oblik 7·&
d) Ud.a~:je111ost t.ač!ke od il."i3V'llline 77
e) Jednadžib•a ll".avnrine ru se.gmen•tnom obiiiku 78
f) Jednadžba r.avnli.ne k:roe jednu rzadanu t•ačku 79'
d) Jednadžba ravnine k~roz tr1i zadane rtačke - 79
h) Jednadžb•a .r.avnrine u !lHlHr.ame.tall"'s.kom oibliiku OO
5. Dvije ravnine ~
VI
11. Derivi.ranje fmplicltnih lankciJa . IM
12. Pa.rametarski oblik funkcija dviju nezavisnih promjenUivih i nji-
hovo đeriviranje 165
13. Taylor-ove i Mac Laurin-ove formule i redovi za funkcije dviJu
i više nezavisnih promjenljivih . , . 169
14. Primjena Taylor-ove formule za približno rješavanje jednadžbi 175
15. Ekstremne vrijednosti funkcije dviJu i više promjenljivih 179
a) Pojam eks>trema pr>a'vog netpra>vog 179
b) Nužn>i uvjet za e!ks:trem 180
e) Dovoldnti uvjett za e>ks·trem 181
d) V e z a>ni ck,s,trem:i 193·
16. Geometrijske primjene parcijalnih derivacija 201
a) S lin g u l arn e ta č ke ravn lih ik rd. vu 1\j•a 202
bl Ovojnica (anvelopa) famiiH.je ravntih k:r·i v u l j a 206
vn
§ 9. KRIVULJE U PROSTORU 30~
VIII
\
§ l. DETERMINANTH
l. Općenito
aux + a.,y = b,
a"x + a"y = b,
Riješivši taj sustav po bilo kojoj metodi, na pr. načinom jednakih koeficijenata,
dobijemo za nepoznanice slijedeće izraze :
au b,-b,. a.,
X= v=
al\ . au - au . au
L\= l a .. a"
a,. a.,
b,a,.- a,.b,
l b,b, au
au
l anb,- b,a., la"
au b.
b,
x=
auaaa- auau lau au l y=
. auau- a ua&, = ,a,·,a .. ,
a,,
a21 au a.,
2
Na pr.
p1 = 9x- 6y + 54 = O
p,=:2x+ y - 2=0
-54 -6
2 l -54 + 12 -42
Xo = 9 -6 = 9+12=-u=-l
2
9 -541
12
~--2-:--' = 18 + 108 = =
y.=,~ -119+12
126
21
6
Ll = l1 a"
au
a,.
a ..
l= O
Odatle
Xa=
b., a,.
b, a ••
o
l= b,a,, -
o
au/Ja'
.
Kako dijeljenje s nulom
nema smisla, sustav jed-
au b,
Y• =
au bo
o
l = a.,b, -o b,au nadžbi nema rješenja.
. b,a,.- a,.b,
1
JJmx=zm =oo
6-+0 A-+0 ~
i analogno
lim y = oo,
6--+0
3
'Na pr.
p, ""' 2x - y - 3 = o
Pa ""' 4x- 2y + 8 = O
-ll
xo=ll
3
-8 -2 __:__6-8 -14
2 ...:..11==-m=-o-;
4 -2
Yo =
l~ o-~1 = -16-12
O
-28
=-o-
X
Sl. 2
Vidi sl. 2.
e) Neka je determinanta sustava 6., a također obje determinante brojnikl
Jednake nuli, t. j.
ili
a11 a,,
ili b;= h.
au b,
ili 'au= b.
a odatle je:
Na pr.1 Pt ""' X- Jy - 6 = 0/ · - ~~
p,"= -2x + 6y + 12 = O Vidi sf. J:.
Prihvatimo li to prošireno shvaćanje linearno zavisnih jednadžbi, .možemo
kazati, da nehomogenl sustav ima ili samo jedan sustav rješenja, ili
uopće nema rješenja, ili ih ima beskonačno mnogo.
o a"
o a,. \ o
Xo =0
a" a .. anan- auasl
a" au
a" o
a" o o =0
Y• = a,, a,. a 11 a 11 - auau
a., a,,
Sl. 4 Sl. 5
5
. s luca)u
U tom Je . . x. = o y. -=7 o , pa b'1smo opet mogl'1 zakl'JU č'Itl,. d a sustav
0 0
nema rješenja. Međutim, smatramo li da obje jednadžbe sustava predočuju dva
identična pravca, možer..m svaku točku tog dvostrukog pravca smatrati sje-
cištem pravaca, pa kazati, da homogeni sustav ima beskonačno mnogo rješenja,
ako je determinanta sustava jednaka nuli
Na pr. p, = 4x - 5y = O l :- 4
5
p. a= - X +4 y = 0
Vidi sl. 5.
Na taj smo način ·došli do važnog zaključka:
Homogeni sustav od dvije linearne jednadžbe ·s dvije nepo-
znanice ima rješenja različita od očevidnih samo u tom slučaju,
kad je determinanta sustava jednaka nuli, i tada ih ima beskonačno
mnogo.
(Obrati pažnju, da se prvi· indeksi od a· ne' mijenjaju, ako ideš po' bilo kojem
retku, ali rastu od l do 3 kad ideš po stupcu. Obratno se vladaju drugi indeksi).
Riješimo li na bilo koji n\)čin taj sustav· jednadžbi, dobit ćemo za nepoznamce
izraze, koje možemo prikazati u obliku determinanata trećeg reda. Kao i u rješe-:
njima sustava od dvije j,ednadžbe s dvije nepoznanice, imat će sva tri izraza za· xj
y i z jednake nazivnike, koje .možemo simbolički prikazati u obliku determinante
trećeg reda. To je determinanta Ll zadanog sustava jednadžbi.
a 11 a,.
t!>= a .. aul
aJ, au
6
l brojnike u izrazima za nepoznanice x, y i z možemo napisati u obliku· deter-
lni.nanata. U tu ~;vrhu postupamo na isti način, kao i pri rješavanju: sustava od·.dvije
jednadžbe s dvije nepoznanice.
Da dobijemo brojnik izraza za x, zamijenimo prvi stupac determinanteisu-
stava /),., t. j. koeficijente od x, desnim stranama jednadžbe, t.· j. s b., b, i b,_:
/J, a .. a,.
b. a,. a,.
X~=
l b, a,. a ..
au a,. au
~a)
au· a •• a ..
l a., a., a ..
,J
au b, a,. b,
.J
aa,,
.. , . au
au b. au a., b,
au b. a .. . au a .. b,
(b) (e)
au a"
l au a,. au
!
au a .. aa,.
..
On aa,· a .. l au a ..
a., a.. a ..
a ..
Nastaje pitanje, kako ćemo izračunati vrijednosti nepoznanica x., y. i z., ak()
rješenja zadanog sustava ·jednadžbi neposredno napišemo u gore navedenim...Q:bli-
cima (a), (b) i (e), t. j. u obliku determinanata.
Najprije navedimo shemu predznaka;
\
l ~l+ +l
+ - +
Shema predznaka
Ta se shema lako pamti, jer idemo li po retku, ili po stupcu, uvijek dolaze
naizmjence + i -. Prema toj shemi uzimamo predznake pojedinih.elemen.ta,
kad razvijemo determinantu.
Svaku determinantu možemo razviti na više načina; po elementima bilo kojeg
retka ili po elementima bilo kojeg stupca. Postupak je uvijek isti.
Hoćemo li 'da determinantu razvijem9 na pr. po elementima prvog retka.
a to je najčešći slučaj razvijanja determinanata, tada prepisavši prvi element toga
retka, precrtamo prvi redak i prvi stupac determinante, pa prepisani prvi element
množimo s preostalim dijelom determinante. To je determinanta drugog reda,
koja· se zove subdeterminanta ili IIlinor.
Iza toga prepišemo s _protivnim predznakom (vidi shemu predznakn) drugi
element prvoga retka, pa slično kao i prije množimo taj element sa subdetermi-
nantom drugog reda, koju_ dobijemo, kad precrtamo prvi redak i drugi stupac za-
7
~ane determinante .. Konačno,- prepišemo treći; element prvog retka i množimo ga
sa subdeterminantom, koja se d6biva, kad se precrta prvi redak_ i treći stupac--u
zadanoj deternunanu. Sada razvijemo subdetetminante na naćin, koji nam je. već
poznat. Na slični naćin razvijemo determinantu po elementima drugog ili trećeg
retka, odnosno po elementima bilo kojeg stupca, samo moramo paziti, da kod
tvorenja subdeterminanata precrtamo uvijek onaj redak i stupac, u kojem se nalazi
element, koji se množi s dotičnom subdeterminantom. Pokažimo taj razvoj na
determinanti sustava 6.
-a,i~a~a-at .. -
1 ll 111
au au au
l ll 111
au au ass
A= a"., a.,
.aas
a .. ,
a..
-a,.
.
l a 11
au
a,.,=
a ..
·= au(a••a •• - a ••a.,) --au(auaaa- a •• a .. ) + au(aua .. --auau) =
= a"a ..a •• - alla ..a .. -·a,.auau + aua,.a., + a 18 a.,a 8; - a,.a 11au
a,,-a,,.-a,,
l
l
A = -a.,=a .. =au
l
aa1::=aaa=aaa
l
u=-au. ~- a,.
A a ..
a., a ••
,+ au
a.,
l - a .. l a_ l l a .. ,
a 11 au
=
= - a,.(a.,a •• - a,,a.;)-+ au(a 11au- auau) ~ au(a11au- auau) =
= - a,.a,.a .. + a ..a,.a., + a ..a"au- auauau- auauau + a.,a,.au
Usporedimo li obje vrijednosti dobivene za determinantu sustava 6, vidjet
~o da su te vrijednQsti identične.
Primjer
Rijelii zadani sustav jednadžbi, pri čemu sve determinante razvi j- na različite načine:.
2x-3Y+ z·= 5
4x + y - 7z """ --'-8
x-8y+4z= O
8
s
x, =
-8
o -S
2 -3
-3
l
-!l
4
l -8
l
-i l
Detenninantu, koja je u brojniku, razvijemo po elementima prvog retka, a· onu u nazivniku
- po elementima prvog stupca:
+l 1 -8o .-8l l
Xo "" 2 l -8
l . -7
4
l -4
l -3
-8
l
4
l +l 1 -3l -7l l
5(4-56)+3(-32+0)+1(64-0) -292 73
2(4-56)-4(-12+8)+ 1,..(21-1) = _ 68 =11
5
lt
~l~
-8
o -i J
-~l
Yo -3
l
. l -8 4
-4 jg ! l-sl 2 ! 1--<-7) l 2l gl l
- ( - 3) l i -~l +I l l ! 1-(-8) l 4
Yo =
-~l
2 2
Zo
11
= J : -3l
-3
-8
l
-!ll
' l
-7
-8 4
5 1--(-8) l 2
-8 1 4 -85 l +O
9
Možemo postupati i tako, da ·napišemo na desno od determinante njena
dva prva stupca, a dalje računamo produkte kao u prvom slučaju uz istu shemu
predznaka.
Načini to!
Riješi gore navedeni sustav jednadžbi računajući determinante po Sarrusovu
pravilu.
Promotrimo sada pojedine slučajeve, koji mogu nastati pri rješavanju ne-
homogenog sustava od tri linearne algebarske jednadžbe s tri nepoznanice.
a) Neka'' je determinanta sustava 6
i sve tri determinante brojnika r:J.z!ičite
od nule.
U tom slučaju ima sustav jednadžbi
samo jedan sustav rješenja x = x., y =
= Y• i z =z•. Kako ćemo kasnije vid-
jeti (vidi § 3, 4 - 6), svaka jednadžba
sustava predočuje geometrijski ravninu
u prostoru, pa riješiti sustav od tri line-
arne algebarske jednadžbe znači geome-
trijski odrediti onu točku S, u kojoj sc
sijd;u sve tri ravnine, t. j. točku, koja
pripada svima trima ravninama, a sjeci-
šte je njihovih međusc!:mih presječnica
(pravaca). U našem slučaju sve se tri ra-
:.;1. 6 vnine P, Q i R sijeku u jednoj točki
S(xo, y., Z 0 ). (Vidi sl. 6).
Tako se na pr. sijeku u ishodištu O sve tri koordinatne ravnine prostornog
pravokutnog koordinatnog sustava (vidi dalje sl. 22). Pređašnji primjer, u kojem
smo riješili sustav od tri jednadžbe, ilustrira baš naš slučaj a), jer su u tom pri-
mjeru sve determinant~ različite od nule, pa se tri zadane ravnine, koje. su geo-
.. ka pre d od'b
metnJS z a za d am·h·Je d nad.b.
z 1 sustava, SlJe s(
··k·u u to č.ki 73 171 269
IT' "68' 6R) .
b) Neka je determinanta sustava 6 jednaka nuli, dok su determmante orojnika
različiteod nule.
U tom slučaju imaju izrazi (a), (b) i (e) za nepoznanice x., y. i Zo nule u na-
zivnicima, dok su njihovi brojnici različiti od nule.
lO
Kako dijeljenje s nulom nema smisla, zaključujemo, da zadani sustav jednadžbi
nema rješenja.
Geometrijski to znači, da se presječnice ravnina ne sijeku u jednoj točki, kao
u slučaju a), već da su dvije ili sve tri ravnine međusobno paralelne. (Vidi sl. 7 i 8).
Sl. 7 Sl. 8
l. 2x - 3y + 5z = 3
4x- 6y + l Oz = 7
x+ y+ z=-2
2. 2x- 3y + 5z = 3
4x-6y + IOz = 7
6x- 9y + 15z = - 2
Može biti još jedan slučaj, kad sustav jedna-
džbi nema rješenja, iako koeficijenti od x, y i z
nisu proporcionalni. Do tog slučaja dolazimo, ako
je lijeva strana jedne Jednadžbe sustava zbroj Sl. 9
ili razlika lijevih strana ostalih dviju jedna-
džbi. U tom slučaju ravnine, koje predočuju zadane jednadžbe sustava. sijeku
se međusobno u ni paralelna pravca p, q 1 r (vidi sl. 9)
Riješi na pr. sustav, u kojem je lijeva strana treće jednadžbe zbroj lijevih strana prvih dviju:
2x- 3y + 5z = 6
x+ y+ z""2
3x-2y+ 6z = 7
-3 -5
Dobit ćeš: x. =o-8 Y• =
0 ; z.=o
Kasnije u primjeru (vidi dalje § 3,6) dokazat ćemo, da su presječnice tih ravnina medu·
sobno paralelni pravci p, q i r
e) Neka je determinanta sustava L\ i sve tri determinante brojnika jednake
nuli.
U tom slučaju dobijemo prema (a), (b) ·i (c)-slijedeće vrijednosti za rješenja
x., Y• i Z o zadanih jednadžbi·
ll
o o o
x.=o, Y·=o· z.=
0
Kako kvocijent ~ nema određenog smisla, mogli bismo zaključiti, da su-
stav jednadžbi nema rješenja. U tom su slučaju e) proporcionalni ne samo koefi-
cijenti od x, y i z, već i desne strane jednadžbi, t j. sve tri jednadžbe su medu-
sobno zavisne, jer su druga i treća jednadžba dobivene jz prve tako, da je ta prva
jednadžba pomnožena s nekim konstantama. Podijelimo li drugu i treću jednadžbu
tim konstantama, dobit ćemo prvu jednadžbu. To znači, da nam je zapravo za-
dana samo jedna jednadžba ili geometrijski samo· jedna ravnina. Smatramo li,
da tri zadane linearno zavisne jednadžbe predočuju tri ravnine, koje se podudaraju
u svim točkama, tada možemo svaku točku te ravnine smatrati kao sjecište triju
ravnina, a to znači, da zadani sustav jednadžbi ima beskonačno mnogo rješenja.
Postoji još jedna mogućnost linearne zavisnosti zadanih jednadžbi. Pretposta-
vimo, da je jedna od triju zad:mih jednadžbi sustava zbroj ili razlika ostalih dviju,
koje su linearno nezavisne
~a pr
xo=
o
Sl. 10 0
o o ll
Xo ='K'= O' •\'<i=--=
1). o Z o= 'K =O,
jer će u izrazima (a), (b) i (e) za x., Y• i z. svaki brojnik sadržavati po jedan stupac,
koji Se sastoji Samo Od nula, pa raZVIJemo }i SVakU determinantU brojnika po ele-
mentima toga nulstupca, dobit ćemo nulu, dok su nazivnici 1). različiti od nule.
12
To Je očevidno rješenje, Jer pada u oči, da
vrijednosti Xo =O, Y• = O i z, =O zadovolja-
vaju sve jednadžbe homogenog sustava.
St. 11 Sl. n
x,=
o o o
0 Y·=o Zo=-,
. o
a ti kvocijenti, kako znamo, nemaju određenog smisla.
Ako je determinanta sustava Ll = O, koeficijenti dviju ili svih triju jednadžbi
su razmjerni, a to znači geometrijski, da se dvije ili sve· tri ravnine podudaraju
u svim svojim točkama, pri čemu u prvom slučaju identične ravnine P i Q sijeku
treću ravninu R u pravcu p, koji prolazi ishodištem (sl. 12), a u drugom slučaju
trostruka ravnina P, Q i R prolazi ishodištem (sl. 13). ·
K.onačno, determinanta sustava Ll jednaka je nuli, kad je jedna od triju jed-
nadžbi sustava zbroj ili razlika dviju ostalih. Geometrijski to znači, da se sve tri
1ravnine sijeku u jednom pravcu q, koji prolazi ishodištem (sl. 14). Sličan slučaj
!imali smo prije, kad je lijeva strana jedne jednadžbe nehomogenog sustava
bila zbroj ili ·razlika lijevih strana drugih dviju jednadžbi (vidi sl. 9), ali tada
sustav jednadžbi nema rješenja. Budući da sada sve tri ravnine prolaze ishodištem
O, paralelni pravci p, q i r poklapaju se.
U svim tim slučajevima imaju sve tri
ravnine beskonačno mnogo zajedničkih
točaka, pa možemo kazati, da homogeni
sustav ima uz A = O beskonačno mnogo
rješenja.
SL 13 Sl. ~4
Na taj način došli smo do istog važnog zaključka do kojeg smo došli već prije
govoreći o homogenom sustavu od 2 jednadžbe .s 2 nepoznanice.
Homogeni sustav od tri linearne algebarske jednadžbe s tri
nepoznanice ima r)esenja različita od očevidnih samo u tom slu-
čaju, kad je determinanta sustava ll= O, i tada ih ima beskonačno
mnogo.
Primijetimo još, da zavisnost jednadžbi zadanog homogenog sustava možemo
lako prepoznati po tome, što je determinanta sustava jednaka nuli, dok za nehomo-
·geni sustav ll = O znači linearnu zavisnost lijevih strana jednadžbi.
+ +
+ +
+ +
+ +
5 -3 2 l l
l l -1 4
Razvijmo na pr. determinantu četvrtog reda ll
2 10 o -3 po.
-1 7 -2
elementima prvog retka.
Dobit ćemo:
1-11'
10
-1
o
7
'i=
=S[ J(()+ 21) + 1(-20- 3) + 4(70 +O)] + 3f1(0 +21) + 1(-4 + 3) +
+ 4(14- O)] + 2[1(-20- 3)- 1(-4 + 3) + 4(-2- 10))- 1[1(70 +O)-
- 1(14- O) -1( ~ 2 - lO))= 1390 + 228- 140-68 = 1410.
5x - 3y + 2z + u = 7
x+ y - z+4u=-5
2x + l Oy - 3u = r:
.:t- y+7z-2u=
14
Rezultate kontrolira; uvrštenjem u zadime jednadžbe "vrijednosti dobivene za
nepoznanice, pa ćeš istovremeno opaziti, da je rješavanje sustava od 4 i više line-
arnih jednadžbi načinom determinanata glomazan po~ao i da druge metode, na pr.
metoda jednakih koeficijenata. brže vodi cilju.
Radi toga se metodom determinanata rješavaJu sustavi od. najviše četiri
linearne jednadžbe Praktička prednost determinanata leži u drugome, a to ćemo
uskoro vidjeti.
Sve što smo rekli o rješavanJU sustava od tri linearne algebarske jednadžbe
s tri nepoznanice, vrijedi i za sustav od n linearnih jednadžbi s n nepoznanica.
Nehomogeni sustav od n linearnih .Jednadžbi s n nepoznanica
ima za bilo koje desne strane tih je.dnadžbi samo jedan sustav
f)esenja x" x,, ,x", ako je determinanta sustava različita od nule.
Za Li= O taj sustav nema rješen) a. ako su determinante u brojni-
cima izraza za nepoznanice razl~čite od nlde, odnosno ima bes-
konačno mnogo rješenja, ako su te determinante jednake nuli.
Homogeni sustav od n ltnearmh algebarskih jednadžbi s n
nepoznanica ima rješenja različita od očevi.dnih (x, =-0, x, = 0, ..... ,
x" =O) samo u tom slučaJu, kad je determinanta sustava tl.= O,
i tada ih ima beskonačno mnogo.
Daljnje pnmjene računanja determinantama nalazimo u analitičkoj geometriji,
kao što pokazuju slijedeći pnmjeri ·
l. Napiši jednadžbu pravca,. ko11 prolazi dvjema zadanim točkama T,(x" y,)
T.(x,, y,)
' Znamo opću jednadžbu pravca
Ax +By +e= O Pravac prolazi točkom T,(x" y,), dakle
Ax, + By, +e= O također točkom T,(x., y,), dakle
Ax, + By, +e= O
Dobili smo homogeni sustav od tri linearne· jednadžbe s tri 'nepoznanice
A, B i e. Da taj sustav ima rješenja različita od očevidnih, nužno je i dovoljno
da je determinanta sustava ~ = O
Dobijemo:
x y
x, y,
l x. Y•
~
},
l = o
a to je tražena jednadžba pravca kroz dvije zadane točke. Da se u to UVJeruno,
oduzmimo od elemenata drugog retka elemente prvog retka, a od elemenata trećeg
retka elemente drugog retka. Kako ćemo kasnije vidjet~ (vidi dalje svojstvo 7)~
time se vrijednost determinante ne mijenja.
Dobijemo:
x,~x y, ~ 6f = 0
15
Odatle
A,x + B,y + C, = O
A 0x+ B,y +G, = O
A,x + B,y + e. = O
A ,X + B, Y + C,Z = O
A,X + B,Y + C,Z =O
A,X + B.Y + C.Z ~O
Sada stavimo da je determinanta sustava t1 = O, pa dobijemo traženi uvjet
l
l A,
A,
A,
B, C,
B,
B,
G,
G,
=0
.
{vidi Repet. elem. mat., IV, § 12), koja predočuje kružnicu za G= A i B =O,
te njena opća jednadžba glasi:
A(x2 +y2) +Dx +Ey +F=O Kružnica prolazi točkom T., dakle
A(xr +yi)+ Dx,+ Ey, + F =O također točkom T,
A(x~ + y~) +Dx,+ Ey, + F =O i točkom T,.
A(x; + y~) +Dx,+ Ey, + F =O
'
. Dobili-smo homogeni sustav od četiri jednadžbe s četiri nepoznanice A, D,
E i F. Taj sustav ima rješenja različita od očevidnih A == O, D = O, E = O i F =O,
ako je determinanta sustava 6 =O, t. j. ako je ·
lt!
x2 +yz X y
x2l +Yi Xt Y•
x. y, =0
X~ +y~
Xi+ y~x. Y•
To je tražena jednadžba kružnice kroz tri zadane točke.
Ako te tri zadane točke leže na istom pravcu, kružnica se reducira na pravac,
pa njena jednadžba ne može više sadržavati članove s x• i y•. Brišemo li stoga prvi
redak i prvi stupac u determinanti, dobit ćemo uvjet da tri točke T., T, i T 1
leže na istom pravcu
:: ~: l =o
l x. Y•
Razvijemo li determinantu, koja predočuje jednadžbu kružnice, na pr. po
·elementima prvog retka, dobit ćemo četiri subdeterminante ·trećeg reda, a svaka
od njih dat će po tri subdeterminante drugog reda. Ukratko, dobit ćemo jednadžbu
kružnice kroz tri zadane točke u obliku glomaznog izraza, koji se ne da zapamtiti.
Sad vidimo glavnu praktičku prednost determinanata: pomoću· determinanata
možemo mnoge dugačke i složene formule prikazati u jednostavnom, kratkom i
preglednom obliku, koji se lako pamti.
Izračunaj za vježbu jednac,tžbu kružnice, koja prolazi točkama T, (2, 3), T,(!, l)
i T. (--2, 4). (Rezultat: 3x' + 3y' + x - 17y + 10 = 0).
5. Svojstva determinanata
l
-4
2
·5
o
-1
3 -!1 = - 117.
6. Imaju li svi elementi jednog retka ili stupca isti faktor, taj faktor pripada
čitavoj
determinanti pa ga možemo izlučiti, t. j. postaviti ispred determinante.
Razvijemo li takvu determinantu po elementima onog retka ili stupca,· koji
sadrži taj stalni faktor, svaka subdeterminanta bit će pomnožena tim faktorom,
pa je jasno da ga možemo postaviti ispred čitava razvoja determinante. ·
Na pr.
~: l = -
a, -2b,
a. -2b. 2 1 :: :: e,
l a, -2b. Cs aa ba Ca
a" au au l
l a., a •• a ..
a., a .. a ..
=
l
a" au a,.
au· au au
a., a•• a..
l l
+ ot a., · a..
an a.. aa..
a., a.. aaa
.. l =
dnlga determinanta jednaka je nuli prema svojstvu 5., jer ima dva jednaka retka~
a11 a,.
l
~
l Uu
a., a..
Uta a,.
au
a .. a to je zadana deterrninanta.
Na Jill. ~oaimo li sve elemente trećeg stupca. determiDIIAte
l
l
-4
2
5 -1
o3 -15
3
= 117
s -2, JN1 pri brojimo li ih elementima prvog stupca, dobit ćemo. opet
+ (-1)
l
2
-4
5
+s. (-2)
+
. (-2)
3. (-2) -l
3
e
1 -1
-1! - t~ -~3, = J 17
Posljednje sedmo svojstvo determmanata pruža nam mogućnost da znatno•
pojednostavimo rješavanje determinanata.
Postupak se sastoji u tome, da pribrajajući, ili oduzimajući elemente jednog:
retka (ili stupca), koje u slučaju potrebe množimo s nekim istim brojem, od pri-
padnih elemenata drugog retka (ili stupca), nastojimo u jednom retku (ili stupcu)
sve elemente osim jednoga svesti na nulu, pa po tom retku, odnosno stupcu.
razvijemo determinantu.
Primjeri
t. U primjeru· na str. 9 imala je determinanta sustava zadanih .jednadžbi oblik:
ll= 4
2 -3
l -7
l l
1l -8 4
Izračunajmo sada njenu vrijednost na jedni>stavniji način. U tu svrhu pomnožimo sve ele--·
mente prvog retka s - 2, pa ih pribrojimo elementima drugog retka.
DobijeJOO:
.6. = o2 -3
7
-8
-9
l
4
l
1t
Sada pomnožimo elemente trećeg retka s -2, pa ih pnbrojimo elementima prvog retka;
o0 ' 13 -7,
A"""
l 1 -8
7 -9
4
A= l
1
13 _
7
-71
9 =-ll7 + 49 =-!!.
Jasllo je, da bismo·prw i drugu operaciju mogli izvditi .istodobno.
=
l 5
l -7
-6
l -t
4 -5
4
l =
19
elemente drugog retka pomnožimo s {-5), a zaum s ( +6), pa ih pril;lrojimo elementima prvog.
odnosno trećeg retka
= lo .
~ --=;~
36 -:21
l~
l = -l
l 36
-38
~21
19
l= ~
3· Izračunajmo na t_aj jednostavniji naćin determinantu sustava jednadfbi navedenih u pri-
m,eru na str. 14:
5
l
2
l
-3
t
lO
-l
2
-l
o -3 =.
7, - 2 -
l
! ~'- 11 i82 7
-l
l
10
6
-l
svojstvo 7)
o
o
o JI
26
+t li -l
lO
6
(svojstvo l)
-3
91·-l=
2 6 - so
l 72
10 61 7 o
(svojstvo 7)
-l
o
o
87
80
91 =+l 172
50
(svojstvo l)
871 = 5760- 4350
80
= 1410
6. Operacije s determinantama
a) Množenje determinanata
Pravilo za množenje dviju determinanata drugog reda možemo ukratko for-
mulirati ovako :
Množi elemente prvog i drugog retka prve determinante redom s elemen-
tima prvog stupca druge deterrninante, rezultate množenja piši u obliku stupaca.
pri čemu pribroj elementima tako dobivenog prvog stupca elemente drugog stupca,
Drugi stupac tražene deterrninante produkta dobit ćeš na isti način zbrajajući
stupce nastale množenjem elemenata prvog i drugog retka prve determinante
s elementima drugog stupca druge determinante. Prema tome, množenje dviju
determinanata drugog reda vrši se ovako:
aubu + a.,b••l
a,.b,. +a b
11 11
a,, bu bul
a,.
a., l b"
b.,
b,.
b,.
b,.
b..
b..
=
'
l
a11b,, a"bu
.-a ..bu + a,,b .. + a.,b., a ubu + ·a••b,. +· a ..b.. a..b.. + a•.b.. + a..b..
a,.b" + a,.b" + a••b.. a.,b,, + aubu + aub•• aubu·+ aubu + aubn
b) Kvadriranje determinanata
Uzmemo li u gore navedenom izrazu za umnožak dviju determinanata drugog
reda, da ~u deterrninante identične, t. j. da je
::!0
4obit ćemo formulu za kvadrat determinanata drugog reda:
251 130
39 391
13 -25.
- 169 = 4225.
7. Matrice
l ~:
možemo dobiti tri determinante ll drugog reda uzastopce izostavljajući jedan od
stupaca, pri čemu svaki put stavimo na prvo mjesto onaj stupac koji neposredno
slijedi iza izostavi jenog:
cl A, Al B,
e, A, A, B,
Navedimo još jedan primjer.
Kako ćemo kasnije vidjeti iz formuje (27a), koordinate vektorskog produkta
dvaju vektora
21
'iesu •determinante_drugog _r~da, koje se dobiju na gore navedeni načift_~ matnce.
'llako, da.dobijemo:
-+-
axb= la Y
by
-+ -+
= (ai z - azb) i + (azbx- a"bz) j + (a,.by- ,aYb") k
Rangom matrice zovemo broj, koji je jednak najvišem redu determinante
te· matrice, koja se ne pretvara u nulu. Prema tome, ako je rang matrice jednak p,
tada·se·sve•determinante reda (p+ 1)-ga te matrice pretvaraju u nulu, ali po-
stoji bar jedna determinanta reda p, koja je različita od nule.
Rang matrice pokazuje broj linearno nezavisnih jednadžbi zadanog sustava
Na pr. neka je zadan sustav od tri linearne homogene jednadžbe s četiri
nepoznanice
A ,x + B ,y + e ,z + D,t = O
A,x + B,y + e.z + D.t = O (a)
A,x + B.y + e.z + D,t = O
Matrica sastavljena od sviju koeficijenata tog sustava glasi:
A=
A,
A,
B,
B.
e,
e. D,
D,
l
· l A. B. e. D,
,6, =l B,
B,
B.
e;. D,
e. D,
e. D, l; =l 6
•
e,
e.
e.
D,
D. A, l =l D,
A. ; 6.
D, Aa
D, A,
D. A, B,
B,
A, B,
l
e. l
A, B,
64 = l As
A. B, G,
B, e.
Ako je-tri rang matrice A, t. j. ako su sve determinante 6." 6 1 , 6 1 i 6., r~.:.
čite od nule, ili bar jedna od njih različita od nule, tada gornji sustav (a) jednadžbi
.ima tri linearno nezavisne jednadžbe, koje daju jedno određeno rješenje sustava.
Gore navedena matrica A drugoga je ranga, ako je bar jedna od triju determi-
nanata, koje izlaze iz matrice izostavljanjem jednog retka i stupca; različita od nule.
Ona je, konačno, prvog' ranga, ako je determinanta, koja izlazi iz matrice A izo-
stavljanjem jednog retka i dvaju stupaca, različita od nule.
Često se govori i o rangu determinante, ako je determinanta različita od nule
rreda n-toga; njezin je rang jednak njenom redu, t. i- n.
; 2. VEKTORI U PROSTORU VEKTORSKA ALGEBRA
Sl. 15
ma (sl. 15).
Svaka usmjerena veličina jest, dakle, vektor, na pr. sila, pomak točke, brzina,
ubrzanje. Veličine, koje su određene samo svojim mjernim brojem, pozitivnim ili
negativnim, zovu se skalari, na pr. temperatura, gustoća, masa, radnja i t. d.
Vektori u ravnini već su nam poznati, govorili smo o njima u I. dijelu Repeti-
torija prikazujući kompleksne brojeve u obliku vektora. Znamo, također, zbrajati
i oduzimati vektore. Pri oduzimanju vektora pamtimo, da je vektor razlike
a
Sl. 16
Sl. 18
#6
Sl. 19
U daljnjem izlaganju govorit ćemo
o slobodnim vektorima, t. j. o vekto-
rima, koji nisu vezani na jednu točku;
pa ih možemo usporedno, pomicati
(translirati).
---+
:Prema tome, jednakost a = b znači dva jednaka i usporedna vektora istog
smisla (sl. 18), dok-;=- b znači, da su ti vektori pro'tivnog smisla (sl. 19).
Primijetimo još, da umnožak skalara m i vektora v, t. j. mv predočuje vektor,.
---+ -
koji·ima smjer vektora v, kojemu je apsolutna vrijednost m.lvl =mv, t. j. m puta
23
veća od .'l', i koji ima za m > O smisao vektora v, odnosno protivni smisao za m< O.
(Sl. 20).
Iz toga slijedi, da svaki vektor v možemo prikazati kao umnožak duljine v
toga vektora i jediničnog vektora ili orta v,, kojemu je duljina, t. j. apsolutna vri-
jednost [vol= l, pa je
Sl. 20 Sl. 21
'if (2)
"V.--
- 11
_) :z . ."-x
1 ~!'
+X iz
Sl. 22 Sl. 23
24
Za predočivanje položaja i smjera vektora u prostoru uzima se t zv. desni
koordinatni sustav prikazan na slici 22.
Taj sustav zove se desni, jer koordinatna os +X prelazi u koordinamu os
+ Y okretanjem na desno, t. j. u smislu protivnom gibanju kazaljke na satu. Na
isti način prelazi os + Y u os +Z, a os +Z u os +X. Označimo li na slici 22 s
+ X koordinatnu os + Y, a s + Y koordinatnu os + X, dobit ćemo l i j e v i koordi-
natni sustav.
Kako dva pravca, koji se sijeku, odreduju jednu ravninu, koordinatne osi
X, Y i Z određuju tri međusobno okomite koordinatne ravnine: hori-
zontalnu XY i dvije vertikalne: ravninu YZ, koja je ispred nas, i ravninu XZ,
koja je sa strane. Te tri ravnine dijele prostor u osam dijelova - aktanata. Po-
ložaj svake točke T u prostoru posve je odreden s tri koordinate· apscise x, ordi-
nate y i aplikate ili kote z (sl. 22). Kao svaki geometrijski lik imaju koordinatne
ravnine i osi svoje .jednadžbe.
Kako se vidi iz slike 23, za sve točke, koje leže u ravnini XY, uvijek je kota
z= O, pa je
z = O- jednadžba koordinatne ravnine XY.
1z sličnog je razloga
y =0 jednadžba ravnine XZ
x=O jednadžba ravnine YZ
; : gl jednadžba osi X
25
z Iz pravokutnog trokuta O TT' (sL 24)
imamo:
r• = OT'• +z'
.a kako se iz pravokutnog trokuta.i OMT'
vidi, da je
OT'• = x• +·y•,
dobijemo važnu formulu;za.~dliljinu· ra-
r,=y·j dijvektora
r = + Vx• + y• + z• (3)
cos y = rz
X
COS O t = -
r
ili uzevši u obzir formulu (3) dobijemo konačno:
r +Vx"+y"+z"
cos~=~-=- y
r +Vx'+y"+z' (4)
z z
cos y = .- = -:--;-;::::;;===;;==~
r + Vx" + y• + z'
:ro su takozvani kosinusi' smjera vektora ili općenito oilo kojeg
prostornog pravcL
--·Kvadriramo li i zbrojin;w li izraze (4), dobit ćemo važnu· vezu izmedu kosi-
nusa:smjera:vektora; odnosno pravca:
x• +·y•·+-z•
cos•oc + cos•~ + cos"y = x•
+ y
•+·z ' 1
ili
cos'a + cos•~·+ cos'y = l (5)
2G
Iz te formule vidimo, da je jedan kut, na +Z
pr. cos y = ± V l-cos'oc-cos'[3 određen, ako
su poznata druga dva kuta oc i [3. Ostaje ne-
određen samo predznak kosinusa, a to znači
samo neodređenost smisla, a ne smjera, jer
prema slici 25. imamo
cos y = cos(l80°- y) =-cos y
Negativni predznak bilo kojeg kosinusa
smjera vektora pokazuje dakle, da dotični kut
leži u drugom kvadrantu.
Iz slike 24 vidimo, da radijvektor r rasta-
vljamo u njegove skalarne komponente tako,
da konstruiramo pravokutni paralelopiped; ko-
jemu je jedan ugao točka T, dijagonala radij-
Sl. 25
vektor r, a bridov1 su skalarne komponente
tog radij vektora r;
TX = X = T ' COS 0C l
rY = y = r · cos ~ skalarne komponente vektora r (6)
rz = z = ,. · cos y
Iii= l, Iii= -
Iki
Tada su prema slici 24 i formuli (l);
r=xi+y]+zk (6a)
27
Na pr. r = 2 i+ 2j- k predočuje radijvektor,: kojemu krajnja točka T ima
koordinate_(2, 2, -1), pa su r" = 2, rY = 2 i rz = -l-njegove skalarne kompo-
..... -+ -+
17. = 48°10'
f3 = 48°10'
y =.180°- 83°40' = 96°20:·
Sve račune'vršimo,~naravno, logaritamskim računalom.
Analitički.izraz (6a) za .vektor
rr= xi +Yi+ z k
ima'tu veliku'1>rediiost;-:-što•se zbrajanje, odnosno"oduzimanje .vektora napisanih
u tom obliku. svodi . na jednostavno algebarsko zbrajanje, odnosno· odtizimanje
njegovih istoimenih komponenata, jer su komponente svakog vektora projekcije'
tog vektora ·u smjer koordinatnih osi, pa_ sve istoimene komponente im'aju isti'
'smjerr- smjer dotične koordinatne osi.
-+
r, = 3i-5j+ 6k
r, = - 4i +j - 2k
±
r, +r 1 = - i - 4j +4k
r,-r,= 7i-6j.+8k
lzraču~aj
- -
za viežbu duljinu'i. smjert_t.: j; kutove a; ~_i
.
vektora zbroj rs· i razlike' rd:
y,~zadanih~vektOI'Il --
r, i_j~aitaltoder
28
Uzmimo sada važan poseban slučaj. Neka je zadani radijvektor jedinični, t.j.
7 = + Vx• + y• +z'= l. Tada prema (4) imamo:
X= COS Ot
y =cos [3 (7)
z= cos.y
To znači: ako je vektor jedinični, tada su skalarne komponente
'toga vektora njegovi kosinusi smjera.
Iz toga slijedi: ako hoćemo da nekom pravcu u prostoru dodije-
lima smjer, dovoljno je da mu dodijelimo jedinični vektor.
Primijetimo, da taj pravac ne mora prolaziti ishodištem koordinatnog sus-
tava, jer se njegov smjer ne će promijeniti, ako ga paralelnim pomakom prenesemo
u ishodište.
-+
Kako prema· (2) jedinični vektor v., koji pripada zadanom' vektoru . v, dobi -:o
-+ -
jemo tako, da v podijelimo s njegovom duljinom.v, bit će jedinični.radijvektor
- r x-+ y: z-
ro = -r = -r1 +-J+
r
-k,
r
)(
Sl. :>.6
d"= x,-x,
Prema tome vektor d ima komponente dy = y . - y,
ld.=z.-z,
njegova duljina prema (3) glasi:
(9)
d x.-x,
cos ot = __!!
d
= ---;--
d
d y,-y,
cos ~ =·-2= :____,..::__ (lO)
·d d
cos y =-
dz _z,- Z 1
d - d
-
Primjer. Odredi dubinu i smjer vektora d=AB, gdjeje A(3,-2,6) i B(-1,0,--4),
Prema (9): a=+ vc-4>" + (2)' + <-10)' = v16 + 4 + ,oo= vno = IO,Ps
4
Prema (10): cos O! = - = - 0,365
10,95
2
cos 13 = 10,95 = 0,183
-10
COS'(= I0, 9 S = -0,913
30
4. Skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora
Svaka grana matematike ima svoje simbole ili formule za izraze, kOJI čest()
doiaze. Već smo u srednjoj školi naučili (a + b)•, (a + b)•, (a + b) · (a- b)
i t. d., pa se posve mehanički služimo tim formulama. Tako i vektorska algebra ima
svoje simbole, koji nam izgledaju u prvo vrijeme tuđi· i nerazumljivi, iako nisu
ništa kompliciraniji od gore navedenih. Uzrok je tome samo taj, što nemamo do-
voljno. vježbe u računanju s tim simbolima: Zadatak je svakoga, tko studira yišu
matematiku, da mu simboli vektorske algebre budu bliski i razumljivi, tako da
se može njima služiti kao s običnim algebarskim' formulama.
Najjednostavniji od tih simbola jest skalarni ili unutarnji produkt
dvaju vektora a i b.
....... .......
Oznaka skalarnog produkta: (a b) ili jednostavno a b, pri čemu držimo
uvijek na pameti da je to skalar!
Pod skalarnim produktom dvaju
vektora razumijevamo umnožak dulji-
na tih vektora i kosinusa kuta izme-
du njih:
..............
a b = a • b · cos 'P (ll) Sl. 27
a b
ba = b . cos <p = -a- ab = a · cos <p =
--
a b
b (12)
/b
~ ( q,
!-·. ·--bcosf.... ....: :
....................... (l .. o ................ -
Sl. 28 SL 29
31
To znači: da dobijemo duljinu projekćije jednog vektora u smjer drugoga,
4ovoljno je podijeliti skalami produkt vektora s duljinom tog drugog vektora.
-+
Ako je jedan yektor jedinični, na pr: vektor b =b., pa je b.= l, tada skalami
produkt prema (ll) prima oblik:
~
a to je prema slici 28 duljina projekcije vektora a u smjer -
vektora b. Prema tome:
da odredimo duljinu projekcije jednog vektora u smjer drugoga, možemo postu-
-
pati i. tako, da izračunamo skalami produkt prvog vektora i jediničkog vektora,
koji pripada drugom vektoru (vidi dalje primjer l).
Kao .karakterističan primjer za skalami produkt navedimo radnju A; što je
nši stalna sila S na putu s.
Znamo da je radnja umnožak puta i projekcije sile' u s.mjer puta, pa prema
slici (29) imamo:·
t
A = s • S cos cp = S · s • cos cp = prema (l l) = S s
Radnja stalne. sile je clakle skalami produkt vektora sile i vektora pomaka.
Ako je cp = 90°, t. j. ako je smjer sile okomit na smjer puta, radnja A =O,
jer je cos 90° = O.
Prvi posebni slučaj.
Neka su vektori međusobno okomiti: a l. b, t. j. cp
_,. _,.
·- = 90°
Prema (ll): a b == a · b · cos 90° = a . b . O= O
C zmimo obratno: neka je skalami produkt dvaju vektora jednak nuli:
...........
a b = a · b ·. cos cp =O
Kako je a =f: O i b =f: O, mora biti cos cp = O, t. j, cp = 90°, odnosno 270°,
Slijedi praktički vrio važno pravilo:
Da su dva vektora međusobno okomita, nužno je i dovoljno,
da je. :njihov skalarni produkt jednak nuli .
.Pada u oči razlika između skalamog produkta dvaju vektora i produkta dvaju
brojeva. Posljednji je jednak nuli kad je jedan od faktora jednak nuli, dok se ska-
lami produkt poništava osim toga i u slučaju, kad su oba vektora međusobno
okomita.
Posljedica
-+-_,.. _.,-J-.
ij=ji=O
.-.~ ~~
fk=kj=O (13)
ki=ik=O
32
Drugi pqseb~i ·siučaj.
b
Neka.su vektori.;i koli near ni; t: j. meousobno·paralelni!ili'leže na istom
pravcu, i neka su istog smisla,::_t.j; kut <p.= O. Prema:(IJ) imamo:
---
a b =·a ·.b · cos O = a .._b (14)
a b = a · b · cos 180° = - a . b
a a = a = a · a = a• ( 15)
i i= i l'= l
j j= J = l'.= l· (16)
_,.2
k k= k = l'= l
2. Zakon distribucije
C"ako se dade pokazati da je
(a + b) . (e + d) = a e + b e + a d + b d (17)
a = ai + al;i + a.k
--+ --i"'
-
-+ -
b = b,.i + byj + b,.k
- ......
Kako za skalami produkt vrijedi zakon distribucije, izmnožimo skalarno.
izraze za a i b prema formuli (17), pri čemu skalarne komponente množimo obično.
kao brojeve, a jedinične vektore množimo skalamo:
-+_. __..._. __,._...,.
a b =a"· b,.( i i)+ a"· b,.(j i) + a.b"(k i) + a,.by(z" j) + a::Aii j)+ a.b"(l!j) +'
........ __. -..~ ---""-+
+ aA(i k) + a) 2 (j k} + aA(k k)
Uzevši u obzir da je prema (13)
j i = k i = ....... =jk=O
a prema (16)
iz'=jj=kk=
dobijemo:
(18)
......
Na pr. za a=5i-3j+7k
b= i - 2j- 8k -
a b= 5 · l + (- 3) · (-2) + 7 . (- 8) = 5 + 6-56 = - 45
Kut dvaju vektora
a· b
Odatle cos cp=- (19)
a-b
34
Kosinus kuta, što ga međusobno zatvaraju dva vektora, dobi-
jemo tako, da skalarni produkt tih vektora izračunavši ga, podije-
limo s _umnoškom duljina tih vektora.
-+-+
Na pr. traži se kut, što ga međusobno zatva;aju vektori a i' b, gdje je
a=- i+2j-3k
b=-5i+ i+6k
Prema (19), (18) i (3) imamo:
- t . ( - 5) +2 · l- 3 · 6 ll ll = _ __!..!.__ = _o 3 n
• CO$ ql = vJ +4 +9
1
o V25 + J + 36 = - \114 V62' = - V86s
o 29,5 '
....
- Poseban
l bol =bo=
,slučaj: Neka su a
l, tada prema (19):
1 11 jedinični vektori, t. j. l a. l= a.= l i
a. b.
cos <p = - - - = a. b. (l9a)
1 1
.. . ..
DulJina tražene proJekciJe: e =
6 . 2 +e- •o) . 1 + <- 8) . <- 2) =
V4 + 1 + 4
= 12- 10 + 16 =.!..!! = 6
V9 3 -
Drugi način prema (2), (12a) i (18):
b, =
2i+j-2k
V4 + t + 4
- =- i
2-+
3
+ -j--
J-+
3
2 ....
3
k (a)
c=4i+2j-4k
~
e =e ·bo
- =
(2~
6 -i +-j-- k
1- 2~) ~
= 4 i+ 2j- 4 k
- -
3 3 3
Dokazali smo, da Je skalami produkt d1jagonalnih vektora jednak nuli, dakle su ti .vektori>
t. j. dijagonale romba, međusobno okomite.
3. Izvedi pomoću skalamog produkta kosmusov. pou čak.
Označimo dvije stranice zadanog trokuta (sl. 30) ka_o vcktore a i b. Tada ·odgovara trečoi
stranici e vektor e = a - b
Kvadrirajmo skalamo taj izraz. Prema (qa) imamo:
e = a'- 2 (a b) + b'
Prema (ll) 1mamo
e' = a' - 2ab cos r + b'
ili .e'= a' + b' - 2ab cos y
.•
~-- /
: r2
~
'l
t
-<
Sl. 30 Sl. 31
4. Zadane su četiri točke u prostoru B( l. -2, 3), ;1(4,- 4; -3), D•,2, 4, .l) 1 C(S, 6, 6).
Izračunaj duljinu d projekcije vektora AR u smjer vekti>ra CD.
36
Prema (8):
-
A B.= ( l - 4) i.+ (-2+4)j + (3 + 3) k = -3 i+ 2j + 6k
Dodij elimo raspolovnicama radiivektore r 1 i r" pa traženi kut odredimo kao kut tilfvektont
(sl. 31).
XZ i YZ.
•• =j+
=i+ k
1·0+0 1+1·1
cos <? = lfl+l· Vf+1 = 2
--
[a b] ili a X b
pri ćemu pamtimo, da je to vektor.
•Pokažimo, što se razumije pod duljinom;
Sll}jerom i smislom toga vektora a x b (sl. 32) - -
Duljina je vektora a x b, t. j.
-
Ja x' bl= a. b. sin cp (20)
--
Smjer je okomit na ravnini, koju odre-
duji.l. vektori a i b.
- Smisao je određen pravilom desne ruke (palac je vektor, koji'stojPna'prvom
Sl. 32
mjestu, kažiprst - drugi po redu vektor, srednji prst pokazuje tada smisao.
Vektorskog produkta) ili pravilom desnog vijka, ili desnog koordinatnog sustava-
(vidi sl. '22).
37
Pravilo. ~esne ruke jasno pokazuje, da vektor b xa ima protivni smisao od
~ -+'
vektDra ax b (vidi sl. 32) t. j.
bxa=-axb ·-
Za vektorski produkt ne vrijedi dakle zakon komutacije.
Iz definicije vcktorskog produkta slijedi, da· je
duljina vektora i x j;
1 X J= k
(2la)
ali: ]Xi=-k
Iz istog razloga
(21 b)
kxi=-1
(2lc)
38
-ll
s
r
Sl. 34 Sl. 35
-
a to je· apsolutna vrijednost vektorskog pro-
dukta r x F, jer je
Sl. 36
... -+
l a X b .1 = " · b · sin 90° = a • b
39
Ako su vekto"ri 'm·e~đusobno okomiti, apsolutna vrijednost OJl,-
hovog vektorskog produkta jednaka je umnošku nj.ihovih duljina.
Drugi posebni ~lučaj
Neka su vektori k-olinearni, t. j. paralelni, ili neka leže na istom pravcu.
U tom je slučaju qr = O ili 180", pa prema .(20) imamo:
-+
la X b l = a · b · sin O = O.
Vrijedi i obrat:
-+
Iz l a X b l= a · b · sin O = O slijedi, da uz a =f= O i b =f= O mora biti ~ =O
ili 180°
Prema_tome je za (jl~='O ili 180°
axb=O (23)
axa=O - (24)
ixi=O
jxj=O (25)
- -+
k X k= 0
Za vektorski produkt
I. ne vrijedi zakon komutacije, jer je, kako smb već vidjeli,
bXa=-aXb (26)
40
Prema tol'!'le je Pia pr. vektorski kvadrat
-+
a = a) + ayj + a.,k
_,.
b = b,J + byj + b.,k
uzev~i u obzir, da za vektorski produ'kt vrijedi zakon distribucije (2oa):
_,.
+ ayby(j X j)+ aA/k X j) + axbz(i X k) + a:,bz(j X k) + a.bJk X k)
k
(27a).
--+-
= .- -
i ( aybz- azby) +j ( a;bx- axbz) + k ( axby- a:,bxJ
- • 1
= prema (27) = -
a X b
(.vidi također § l, 7. Matrice).
41
Primjer
-.. _.
;ni vektorima' a. l b, pri_ čemu je
- -
Izračuna; auljinu i kosinuse smjeraivektorarc:·= a1x b i dokaži, da je_ taj vekto~ okOmit
. --
a= i-2j+ 2k -
---l
Prema_ (27a):
--- l
c=a xb =
3
'i
i1 -2 k2
2-6
=i(12-4)-j(-6-6)+k(2+6)=8i+ 12j+Bfl -
e=,; X bl=+ V64 + 144 + 64 = vm = 16,5
8
cos O( = 16,5 = 0,485
12
CO$~= , = 0,727
16 5
8 .
cos y = 16,5 = ~
Proba: ocos' o: + cos' [:l + eos•y = 0,235. ~ o;S29 + 0,235 :' 0,999 ..:...: l
~-+-+ .-.....~
_..,. -+.-+
'Kako su oba skalama produkta"'jednaka~nuli;':Vektor:c:'stoji"okomitp na·vektorima a,i:b, a
-to.namj('poznato:prema definiciji smjera vektorskog produkta (vidi<sl. 32).
Kut -dvaju vektora
Iz {20)
la X b
-l = a · b · sin cp
slijedi
(28)
42
Poseban slučaj
lJ= - 1 + 2j-3k
b= -5i + j+ 6k
kOJI smo u primjeru na str. 35 već odredili pomoću skalarnog produkta, pa smo dobili cos t=
l= -0,373.
Prema (27)·
= k (- 5 + 14) + 3 ( 5 j + 7 j) = l 5 i + 21 j + 9 k
<p== 68 ih
e x a =(a- b) x a
ib
exa=axa-bxa=axb
Dakle: e x a a X b
Odatle: l ex a l l ;x 1:1 /
ik pr11rna (Xl) shct 37:
e · a • sin {3 = a • b • sitcy
Odatle: b :e = sin ~ : siny
-
:Primijetimo, da brno
torski s a.
doći' -
do istog rezultata, ako jednakost e = a - b pomnotimo vek"
s• =_!_(a
4
. b. smr? =...!...
4
a'b' sm=r
4S = a'b'-(-;;)
2 (a).
Oda ile
-
a - l (-a~·+ b 2
b =·2: - e')
4S 2 = a 2 b'-_!_ (a'
4
+ b'- e')''
ili
44
Uzmemo li u obzir da Je
l (a + b)'- e' (a + b + e) (a + h - e)
all +2 (a' + b' -e') = z . = 2
i uvedemo li oznaku
a+b+e=Ls
tada jednakost (b) prima oblik
l
4S' = 2s (2s- 2a) (ls- 2b) (2s- lc)
4
S= Vs(s-a)(s-b)(s-c)
a= 5i-3j+k
b=- i+2j-4k
-; X b= ~-f + ~ -! l = i ( 12 - 2) - j ( - 20 + l) + k (l 0 - J) = l Q i + 19 j+ 7 k;
a= 2i+j-3k
._,.
b=~ i+5j-4k
Prema (27a)
. . -l
...... _,.
aX b=
l i
-1
~
k
·-3
5 -4
45
Prema (3)
JaxbJ =VlP+II'+IJl=lllf3
S=_!_!_VJ
2
b=2i+3j-2k
e = 4 i+ 2j + 4k
Prema (27a):
l ~ ~
pobočki KAB vektor T (b x a)
l->
KAC " l (a X e)
46
poboćki KBC vektor ) (e X' b)
2
- --
l -+ - -
ABC " 2 -[(e-b) X (a-b)]
Jasno je, da taj stavak vrijedi za svaki zatvoceni poliedar, jer svaki poliedar·
možemo rastaviti dijagonalnim ravninama u tetraedre, za koje .. vrijedi dokazani
stavak. Vektori, koji pripadaju nutarnjim pobočkama tih tetraedara, ukinut će se.
pri zbrajanju, jer' će imati istu duljinu i isti smjer, ali suprotni smisao, pa će ostati
samo zbroj vektora vanjskih pobočaka poliedra, koji je jednak nuli.· ·
Možemo poći još dalje i proširiti taj stavak na bilo koju zatvorenu zakrivljenu
plohu, na pr. kuglu, aproksimirajući je poliedrom, kome su pobočni dijelovi tan-
gencijalne ravnine kugle. Ako broj tih pobočaka teži u beskonačnost, težit će povr-
šina svake pobočke nuli, pa zbroj vektora dS, koji odgovara tim pobočkama, pre- -
lazi u integral uzet po čitavoj površini S zatvorene plohe, pa je
fis=o (29)
s
(a b) e
-- -
Kako je (a b) skalar, taj višestruki produkt triju vektora
koji ima smjer vektora e, duljinu a . b . cos o:p • e i smisao vektora e, ako je
(a b J > O, odnosno protivni smisao za (a b) < O.
predočuje
- vektor,.
(a X b) e= skalar
(a- X b) e = la - l
X b e · cos ~ji = prema (20) =a · b · sin <p • e · cos lj! (30}1
47
·:Tvrdimo) da: je trostruki sblarni produkt numerički
---
pipeda, kojemu su· bridovi vektori a, b i e.
jeduk obujmu paralelo-
--
a><b
Iz slike 40 slijedi:
.......... ,.,'.........
.,.
--..."
.... •','
'
'
~~or:.::::L..~---a-!!!:"',;. ,,
Sl. 39 SI. 40
{a X b)h=O
Iz toga slijedi:
Da su tri vektora komplana.rna, nužno je i dovoljno da je njihov
trostruki skalarni produkt jednak .nuli.
Jasno je, da se obujam paralelopipeda, pa prema tome i vrijednost trostrukog
skalarnog produkta ne će promijeniti, ako· za osnovku paralelopipeda uzmemo
koju drugu plohu toga tijela, jedino bi· se mogao promijeniti predznak dobivene
vrijednosti, jer, kako znamo, za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije.
T z toga razloga možemo trostruki skalami produkt pisati i u obliku
---
(a b e)
Izrazimo sada trostruki skalarni produkt triju vektora pomoću njihovih kom-
ponenata.
Dobijemo:
= { (aJA - --
aA) i -t- j ( azbx- a,.hz) + k (a" bY - aybx) } (ex i + cyj + c,.k) - =
= prema (18) = ( a"bz- azby)cx + (azb:x- axbz)cy + (axby- a"b,)c 11
a kak~ taj izraz možemo napisati u obliku determinante, ·dobijemo konačno:
(31)
......
(a X b) e= (b x e) a= (e X a) b= (a b e) (3la)
(~~X b) e= l
5 -2
V= l
2 -3
o '31
~ = -1(-10-9)-4(-15 + 4) =
~ 19 + 44 = 63
2. Dokaži da točke A(4, 5, -l) ; 8(2, 3, l) ; C(-5, -6, 4) i D(3, O, -8) leže JJ jednoj
ravnin1. .
Zadatak riješimo tako, da spojivši pravcima jednu zadanu točku s ostalima, na pr: točku A
s točkama B, C i D, dodijelimo tim spojnicama vektore pa izračunamo trostruki skalami produkt
tih \'ektora.
Prema (8):
AC = - 9 i - ll j + 5k
AD=-i-5j-7k
Prema (31):
(AB • AC · AD) 1 =~
-1
=lT
- 5 -7
; l -21-~ -1~ -~l-
-1 - 5 -7
= - 2 [(77 + 25)-(63 + 5)-(45-11)] =
= - 2 (102 - 68 - 34) = 2..
AB = 4i
..:.,.
-- +J
......
AC= 2i +lJ
AD= i +i+ 5k
V, = -6l - · AC
{AB - · AD}
- = -l
6
'14,2
l
3l o
J
O
s =6
l 5(12-2) =lS
3
-
a x (b X e)
__,.
p= a X d·
Sl. 41
gdje je ii.= b X e. -
Iz definicije smjera vektorskog produkta iz slike 41. slijedi, da je.
p l. na a i d,
-+ ................ -.
a kako je d okomit na ravnini vektora b i e, .leži trostruki vektorski produkt P u
toj ravnini.
Da izvedemo tzraz ia trdstruki vektorski produkt, uzmimo pravokutni kQoo
ordinatni sustav XYZ taka~, da os X padne u smjer .vektQra;: a os Z - u smjer
-7 ·+--+ l
vektora d, pa će os Y ležati u ravnini vektora b i e (sl. 41).
Tada je
d= b XC= l ~xex
Odatle
~~ --+ -+ --+
a (b X e)= axex(b) + b>.j)- ci (axbx + a.b,) (b)
Prema (a) imamo:
.....
(b.ž +by]) =p, jer je b, = O
..........
cxi=e, jerje e,=c,=O
Na pr. za a=•-2i+3k
b=-4i+i-Sk
, = 7i-6j+ Sk
51
imamo:
cr ~(b x e)= (-4 i+ j - 5k)(7 + 12+ 24) -(7 i - 6j + 8 k)(- 4-2 -IS)=
=(-4t+J-5k). 43 +(7i-6j+ 8k)·21 ==- 25i-83j-47k
Na isti način računa se trostruki vektorski produkt zadan u drugom obliku: '
=-98z-IOSJ+7k
a fb X (e X d) J= (a e) (b d)- (a d) (b e) (32b)
(a X b) (e X d) = skalar
Označivši a X b s p, dobijemo:
52
Na pr. za a= i - 2j + 3/e
b= - 4 i +i-Sk
c=7i-6j+Sk
d=2i+5j+k
dobijemo prema (33)
cxd=f
( a X b) X (e X d) = ( a X b ) X f = prema (32a) = b ( a j) - a (b j) -
= b [a (e X d)]- a (b (e x d)] = b (a e d ) - a (b e d)
(a X b) - -·-- -
x (ex d) =b( a e d)-a(b~--
e d) (34a)
Prvi član lijeve strane predočuje vektor u smjeru e, drugi član - vektor u
smjeru d, prvi član desne strane - vektOr u smjeru b, a posljednji član -.vektor
u smjeru a.·
z te jednakosti možemo izračunati jedan od tih vektora, na pr. d:
-+ -+-+
-d = (bed)-
___ a+ -(acd)-+'
____ b + (abd)-+
___ e
(abc} (abc) (abc)
53
1z tog izraza -vidimo, da je vektor d rastavljen u tri komponente u smjeru vek-
_.,.. -+~· -+
t~ra.·a, b i e.
Primjer.
Izračunaj četverostruki vektorski produkt za vektore navedene u pn~hedniem pnmjeru za
tttverostruki skalami· produkt:
(a X b) x (e X d) = prema (34a)
-+
= ( -4 i + j - 5 k) . 7 7 - ( i - 2 j + 3 k)(- 42) = - 266 i - 7 j - .259k
•a X [ ( b x e ) X d J= prema ( 32 a) = a >d-; ( b d) - b ( e d )) =
.....
=(b d) (a. X e)-(e d} (a X b)
54,
slično derivaciji. skatarne funkctje, t. j. kao limes kvoci1enta diferencija !; ,
-+
kad
D.t-0:
d _,. da·
-(C•a)=c·- (35}
dt dt
Sl. 42
t: l ve k tor d a mozemo
dt, · prema ( a) ptsau
· u o bl'k
1 u;
Deriviranje daje:
2 (_.a.Tt
, dao) =0
ili
-da.
a.-=0
dt
55
Skalarni produkt dvaju vektora Jednak je nuli, dakle su, vektori međusobno
OkOmiti, t. j.
Ja,
--l. a •.
dt
opisuje pri promjeni parametra t kughnu plohu\ vektor ~: ima dakle sm,er-tan-
gente na ·kuglu, pa je okomit ·na· tom vektoru.
Kao primjere 'Vektora, kpji ovtse o parametru, i to o vremenu t; navedtmo
vektore brzine i ubrzanja.
Neka se točka M giblje po krivuljt i neka se u času t nalazt u poloza1u AJ,,
a u i':asu (i+ ć:.r) u položaju M, (sl. 43).
Položaj točke na krivocrtno} staZI po~ve JC odreden,. ako odaberemo čvrstu
nuitoćku O i zadam o radtjvektor r iz O prema tOJ točk L Ako je poznat rad ti' ekwr r
kao funkcija vremena t, gibanje toćke, J'e tt me posve određeno.· Položaj toćke može
se odrediti t tako. da se staza gibanta utvrdi geometnjskim putem, pa se put s, što
ga je točka prevalila od početne toćke .\1., kn,·uhe. prtkaže kao funkcija vremena r:
s = f(t)
Neka toćkama ./VL i lH, odgovaraJU
radi)l:ekton položaia r (t) t r (t + :lt J,
pa ;e
dr , t:. r
Brzina točke M u času t 1e vektor v (r) = r' (t) =- = i1m - ·~?te 1e
dt -6,,.....ollt'
......
11r
!u srednja brzina za vri1eme !lt.
- ' - -...... .
Vektor brzine v (e) ima smjer tangenre na srazu gtbanja
' točke, pa ozn.ać1rno
il.s - ds ...
V (l) =hm-' lo=- l• =V· lo (a)
At_,.Qil.t d1
Tu je dds =v (t)= v duliJna vektora brzine· v (t) u
t '
času t (vidi.,sl. •43)
-+ dv d . ....,. d lo liv
• (t) = -dr = - ( v · t,) = v
dt dr + dt · r,
dr. dv-
s
a ( r) = v' -
ds
+ -dr r• (b)
Sl. 44
Je derivacija jedi ničnog vektora 1. okom na na tom vektoru, pa 1ma da~le $Injer
dv
normale na stazu u točki M,, dok drugt Clan - - r. predočuje tangencijalnu
dr .
komponentu aJe) akcelrr.IctJe. 1er ima smJer vektora 1., L i. smjer tan-
gcnte (sl. 4ll).
Dakle u. (l J
dr,
v'- v
,l dc,f-
- n,
ds ds
dv-
a, (t) -t,
dt
37
Označrmo li sa S središte zakrivljenosti knvu)Je gibanja u točki M"_ a s p
pripadni polumjer zakrivljenosti SM, (vidi sl. 44) i uzm:emo li u obzir, da je 1 d7.1 =
= d'fi = središnji kut, koji odgovara luku ds, tada Je
-+ v' dt.•
a(t) = a.(t} + a,(t) p
. n. -1- -
dc
. '·
l a (t) 1 =
a
tg oc = ~
a,
- l - - -
LlF =-rl r X (r + b.r)}
5tf
..:.... I - - ..... -
&.F = 2" (r
Xr+ r X !lr)
Kako je prema (24) prvi član desne strane jednak nuli, dobijemo
- l -+ ' -
!l.F = (r X !lr)
2
dF
dt
= ~ (-; x dr)
2 dc
d (dF)
dt dt
l (-
--
2
rXd'r
-+
dt'
dr- xdr)
dt
-
dt
pr~ma čvrstoj točki O, pa ima smJer radijvektora r, a, kako znamo, vektorski pro-
dukt kolmearnih vektora J,ednak )e nuli. Drugi vektorski produkt jednak je nuli
kao vektorski kvadrat.
Imamo dakle
d
dt
(dF
dl)= o
a odatle
dF
-=C,
dt
l. Općenito
2. Pravac
- s,
-> {' cos [3 = b'
cos v =e'
(a}
Dodijelimo zadanoj točki A(x" y" z,) radijvektor -:{ ~:, a po volji uzetoj
GO
Iz slike vidimo, da je
r=a+ts. (36)
x = x, + a't
y =y, + b'c (37).
z= z, + c't
To je jednadžba pravca u parametarskom .obltku.
t je parametar, koji se miJen)a od -oo do +oo, da se dobiju sve toćke zada-
nog pravca.
x., y, i z, su koordinate zadane točke pravca.
a', b' i e' su kosinusi smjera pravca.
Kako ćemo doskora vid jeu, kos muse smjera pravca· možemo zamqemti koefi-
cijentima smjera pravca a, b i e
Da se dobije jednadžba zadanog pravca u općem obhku, treba iz Jednadžbe
(37) ukloniti parametar t. G tu svrhu računamo iz (37)
x-x~
--a-,-
y-y,
l =--b,-
z -zl
t=--,-
e
lzrazt
a"/,= a
b''A =b (a)
c''A =e
61
.zovu se koeficijenti smp:ra pravca. Om se tako zovu, ,er su razmjerni s
kosinusima smjera pravca
Jednadžba pravca kroz jednu zadanu točku A ( x" y" z,) pnma sada svoj
konačni oblik:
Taj oblik jednadžbe pravca zove se kanonski, jer na taJ oblik, kako ćem()
to kasnije vidjeti, možemo svesti svaki drugi oblik jednadžbe pravca. Iz kanonskog
oblika vide se neposredno koordinate jedne točke, kojom taj pravac prolazi, a
također njegovi koeficijenti smjera.
Nastaje pitanje, kako ćemo iz koeficijenata smjera pravca odrediti njegove
kosinuse smjera, a time i kutove IX, (?> i y, što ih zadani pravac zatvara s koordi-
natnim osima X, Y i Z.
Da na to pitanje odgovorimo, izračunaJmo IZ ~ednadžb1 (a) kosinuse smjera
pravca, t. j a' = cos IX, b' = cos (?> i e' =cos y.'
Dobijemo:
cos Cl= T•
cos~=- •
A
(b)
cosy '
=T
Kvadriranje i zbrajanJe t1h Jednakosti daje
a
CQ5 ll =
±~a'+ b• + e•
b
cos fl = (39)
± Va' + b• + 'e'
e
cos y =
;!:: Va• + b• +e'
62
Kako već znamo, promjena predznaka ispred drugog konJena znači promjenu
,smisla pravca, a ne promjenu njegova smjera.
Primjer
Odredi kutove cc, ~_i y,' što jh pravac
x-5 y z+4
-3 --s= -2
casf3 = ; =0,812
6 6
'
2
cos"( = - - = - 0,325
6,16
y_
X---' X1- y, z
_a_ _ _ b_
p
pa IZraču najmo odatle x .-
X
a
=by- b (a y, - ·)
x,
a
X= by+ d,
Sl. 47
gdje je d;=·- (: y1:-" x, )
6l
IzračunarnQ li ,iz·druge jednakosti formule (38)
y-y, z-z,
--b-=-,-
promjenljivu y
b
ili y =;=-z+ d,
e
dobJt ćemo pravac p" u ravmm YZ, odnosno ravmnu, koja je okomita na ravnini
YZ i kojoj je pravac p" trag u toj ravnini.
Te dvije ravnine, koje su okomite na koordmatmm ravmnama XY i YZ,
sijeku se u zadanom pravcu p, koji prolazi zadanom točkom A(x., y,, z,). Te
znači : pomoću jednadžbi
a
X= by+ d,
(40)
b
y = z+ d,
7
zadan je pravac p u prosroru svojim ortogonalmm pro,ekct)ama p i p u
dvim koordinatnim ravninama (u deskriptivnoj geometriji označuju se te ravnine s
n;, i rt,)
Jasno je, da kombinirajući na drugt način jednakosti iz Jednadžbe pravca (38),
možemo pravac zadati njegovim projekcijama na druge dviie koordinatne ravnine,
na pr. na ravnine YZ i XZ (na rt, i rt,).
PrtmJer.
Nap1š1 jednadžbu pravca
> = 2y- 3
y = -5z + 8
y=--
X + 3
2
"+ 3 y z -1,6
-2-=T=--1-
-s-
ili ako nazivnike p<>množimo s S;
Zadani pravac prolazi točkom A(-S; O; 1,6), -a koeficijenti smjera su: a- 10, b- S i
e= -1.
Da dobijemo jednadžbu toga pravca u parametankom obliku, izjeduačimo dobivenu jed-
nadžbu pravca s parametrom· t:
"= !Ot-3
y = 51
z= -l+ 1,6
x = 3y- Sz+ 6
x = -2y + 21 z-5
p datle
ili
3y- 5z +6= - 2y + z1 z- S
17
y = TO z- ll . . . . .
S. . kClJa
prOJe .. ~
d anog pravca na koordina tou ravruau
. yz
. •
X · S
y=3+3z-2
X 7 5
y=-2 +-;rz-2:
Oda tk
...=_+~z-2=-~+]_z_l_
3 3 2 4 . 2
ili
; 3 projekcii• zadanog pravca na k~or~natnu
x=---
Ul 5 ravninu X:Z
ll
Y+s
z=---
17
Ul
a iz jednadžbe druge projekcije slijedi
3
x+s
z=---
1
li
Jednadžba pravca u kauonskom oblilru &lasi
ll
x+S Y+s z
-~- =-,-7-=T
Jo JO
ili
X +0,6 Y+ 2,2 z
--~- = -,-7- = li
l. "'= '
1-0,6
2. y = 171-2,2
3. z "" 10{
66 E:r
Do\lijemo:.
x, = -0,6
Yt = -2,2
2,2 = o ,12 94
r, = l7
x 3 = 0,1294-0,6 = -0,4706
z, = lO . O, 1294 = 1,294
P,(- 0,4706 ; O; 1,294)
61) Jednadžba pravca kroz dvije zadane točke A1(x., y., z,) i B(x 1 ,
y,, z,).
Pravac prola~i točkom A(x., y., z,), dakle prema (38) njegova jednadžba
glasi:
x-x, y-y, z-z,
-.-a- =--b- =--e-
x -- x, y -- y 1 z - Z 1
-----
x,-x, =------=------
y,-y,
(41)
67
To je jednadžba pravca kroz dvije točlte A(xuYu z,) i B(x.,y,, z.).
Koeficijenti smjera pravca jesu: a = x,,- x 10 b = Y•- y,· i e = z.- z,.
Primjer.
Odredi najkraću udaljenost -točke- T(2, l, 3) od pravca, koji prolazi točkama A(!, l, l} i
B(2, 3, 4).
Jednad1ba pravca prema (41) glasi:
x-1 y-1 z-1
2-1=3-1=4-1
x - l =y-1 =::.::_!=t
1 ' 2 3
X= t+ J
y=2t+l (a)
z= 3t +l
..
Znamo formulu (9) za
d =
međusobnu
V(x,- x + (y 1)
udaljenost dviju
1
1- y 1 )~
točaka:
+ (z1 - z 1) 1
Da odredimo onu vrijednost parametra t, koja odgovara točki pravca, koja je najbliža
točki T(2, l, 3), uvrstimo u (9) jednadžbe (a) i koordinate točke T, pa prema pravilu za odredi-
vanje ekstremnih vrijednosti funkcije (vidi Dio I, § IS) izračunajmo d~~ ili d~') i stavimo-
d(d') =O·
dt .
d' = cr + 1 - 2>' + c2r + 1 - n• + Clt + t - 3)'
d' = (t - + 4t + (lt - 2)
1)1 1 1
d(d') = 28 t - 14
dt
Stavimo 2St-14= O
l
Odatle to= T
d' (d') = 28 > o ..... l
dt'
d' ima minimum za to= T
Uvritenje t0 = ~ u jednadžbe (a) daje koordinate one točke pravca, koja je najbll!a točki T;
3
Xo=y
Yo=. 2
s
z,= T
68
Prema (9):
3. Dva praYca
cos cp = --- ==
s~ s~ cos ex, cos ex, + cos ~, cos ~. + cos y, cos 'Y• (42)
(42a)
69
e) Uvjet paralelnosti dvaju pravaca
Ako su ·dva pravca međusobno paralelna, tada su jednaki kutovi; što ih· tĐ
pravci zatvaraju s koordinatnim osima; t. j.
odnosne
cos oc, = cos oc., cos ~. = cos ~. i cos y, = cos Y•
a1 aJ.
Va i +br + cr = Va; + b:; +e~
ili
a1 Va; + bi + e~
_
a. - Va~ + b~ + e~
Iste vrijednosti dobijemo za omjere' bb, i ~, pa je
• e,
(44)
x--'5 y+7 z
-=---1 = - 5 - = - 7
x = a 1t 1 + x, x = a,c, + x.
y = b,t, + y, (a) y = b,t. + y, - (b)
z= c,c, +z, g_= c,t, +z,
70
Pretpostavimo da se ti pravci sijeku u nekoj točki,S(x, y, z). Tada je
a,t, + x, = a,t, + x,
b,t, + y; = b,t, + Y•
c,t, + z, = c,r, + z,
ili
a,r,- a,t, + (x 1 -
x,) =O
b,r,- b,c, + (y,- y,) =O
c,c,- c,t, + (z,- z,) =O
t,=-
X
t, = ~,
z
gdje je z =t= O
z
Uvrštenje u gornje jednadžbe daje:
a,x- a,y + (x, -·x,)z =O
b,x-b,y + (y,-y,)z =O
c,x- c,y + (z,- z,) z =O
Dobili smo tri linearne. homogene jednadžbe s tri nepoznanice x, y i z. Znamo,
da takav sustav ima rješenja različita od očevidnih, ako je detenninanta ·sustava
jednaka nuli.
Prema tome traženi uvjet glasi:
-
a,
b,
x,'--X•j
y,-y, =o
l e, z,-z,
ili ako promijenimo međusobni položaj prvog i trećeg stupca, a zatim zaokrenemo
determinantu za 180° oko dijagonalnih članova dobit ćemo:
x,-x, y,-y,
a, b, =0 (44a)
a, b,
71
''Prema ( 44a):
-2+3
3
-4-1
2
4+'111 --:-12
-1 - 3 2 -1
91 =
1 2 -s 4 2 -s 4
- l (8- S)+ 12(12 + 2) + 9(-15- 4) ~ 3 + 168-171 "'!.
PraTci ,se sijeku l
Prdazimo oa parametarski oblik jednad!bi pravaca:
l. X= 3t,-2 Il. x = 2t 1 - 3
y = ll,-4 y.,. -St 0 + 8
z=-·+ 4 z-4t1 - S
' Ye= - 2
2. Odredi jednadibu pravca, .koji prolazi točkom (2, 2, -2) i siječe zadane pravce
b=? e=?
Taj pravac siječe prvi, a također i drugi zadani pravac, dakle prema (444)
12 ~ 3
2 +l
b -:2c-21 =0
3 -1
i
ll! 2 2-1
b
--2
-2+
e 31 ".O
2
Odatle računamo a, b i e.
-a(-3+ 12)+b(l +8)-c(-3-6)-0)1: 9c
-a(2 + 2) + b(8-3)-c(-8-3) =O :e
-~·+!..+l=~
e e
a b
-4-+S-+11=0
e. e
Odatle: (b)
x-2 y-2 z+ 2
-6- = -1- --=--t
Primjer :u određivanje najkraće udaljenosti dvaju mimosmjernih pravaca vidi dalje str. 93i § 4,15.
4. Ravnina
Sl. 49
T {x, y, z), kojoj dodijelimo radij vektor--; {~,a normali p= OP dodijelimo jedi-
r cos Ct.
nični vektor n. 1 cos ~, pa je OP = p · n•. Time smo dobili još jedan vektor i to
l
cos r
PT= T-pn,
-
Kako vektor PT leži u zadlPloi ravnini, a vektor OP je okomit na toj ravnini,
bit će PT l. OP, pa je njihov ~kalarni produkt jednak nuli, t. j.
-
p · no (
-.
T - p no ) = O
ili ._.2
p ( n. T) - p• n = O
73
--->
Podijelivši tu jednadžbu s p i uzevši u obzir da je prema (15) nij =l, do-
bijemo traženu jednadžbu ravnine u normalnom obliku izraženom vek-
torski:
nar =p
Prelazimo ·na skalarne komponente vektora. Prema (18) imamo uzevši u obzir
--->
gore navedene komponente vektora n. i r:
z Ax + By + Cz + D = O (46)
M opća jednadžba ravnine.
(Slično predočuje relacija linearna u x i y
pravac u ravnini XY).
Da se u to uvjerimo, odredimo pres)eke
L geometrijskog lika predočenog jednadžbom
Ax + By + Cz + D = O
s koordinatnim ravninama.
K Presjek s ravninom XY : z = O
X
Uvrštenje daje: Ax+ By +D= O, a to
Sl. 50
je pravac KL u ravnini XY (vidi sl. 50).
Na isti način dobijemo:
presjek s ravninom YZ: X= O.
74
Opet smo dobili pravac u ravnini XY i
to pravac N'R', koji predočuje projekciju pre-
sječnice NR u ravninu XY (vidi sl. 50).
Vidimo, da je svaki presjek pravac, da-
kle jednadžba ·
Ax + By + Cz + D = O
predočuje ravninu u prostoru.
Ako u opću jednadžbu ravnine
Ax + By + Cz + D = O Sl. SI
Ax+ Cz+ D= O
By +Cz +D =0
D
By+ D= O ili y=--
B
Ax+ D=O·
Cz+ D= O
Ax+ By+Gz =0
pa predočuje ravninu, koja prolazi ishodištem koordinatnog sustava; jetde zado-
voljavaju koordinate (0, O, O) ishodišta O.
e) Prelaz od opće jednadžbe ravnine na normalni oblik
Neia ista ravnina ima dvije jednadžbe
75
opću: Ax + By + Cz + D = O
i normalnu xcosa. -t-ycos ~ + zcosy-p =O
Radi .toga Ato te jednadžbe predočuju istu ravninu, slijedi da koeficijenti tih .
i~džbi moraju biti proporcionalni Oednak.i samo u posebnom slučaju). Stoga
množimo sve članove prve jednadžbe s faktorom proporcionaliteta >., koji nam
:~.asad još nije poznat:
cosa.= A"A
cos~= B"A (a) -P= D"A (b)
cosy =G>.
(e)
Prema tome
A x + B Y .+ e 8 +
± VA• + B• + e• ± VA• + B• + e• ± VA• + B• + e•
76
+ D =0
±VA•+B•+C•
ili
Ax + By + Cz + D = O (47a)
± VA• +B·+ e•
jednadžba ravnine u normalnom obliku.
Odatle slit~di: da se izvrši prelaz od općeg oblika jednadžbe ravnine na
normalni, treba jednadžbu ravnine podijeliti s ±VA· +. B• +e·. pri čemu
se ispred korijena uzima predzn~, koji je protivan predznaku od D, jer je p,
kao duljina normale, bitno pozitivna veličina.
Primjer.
Prikaži u normalnom obliku jednadžbu ravnine
2x-y +Zz+ 6 =O
Kako je A = 2, B = -l, e= 2i D = + 6, dijelimo jednadžbe ravnine·- V4 + l + 4 -
=-V9=-3:
normalni oblik
2· l 2
Prema torne : cos oo: = -T, cos !3 = 3 , cosy = - 3 , p "" + 2.
d) Udaljenost točke od ravnine
Traži se udaljenost d točke T,(x., y" z.) od ravnine
77
Primjer.
iOdredi udaljenosti točaka T, (3, 4, S) i T, (3, ____., -5) od ravl'!.iRe 6x + 4y + 3r- 12 = ()
Prelazimo na normalni oblik prema. (47a):
6·3+4·4+3·5-12 37 37 .
d,= = - = - =-4,73
V6i V6i .7,s• -
Udaljenost točke T, (3,- 4,- 5)
D A
Am+ D =0, odatle m=-:;r ili D=-m
D 13 l
Bn+ D =0, odatle n=-B ili n=---;: (a)
e
Cq +D= O, odatle q=-c
D
ili v=-,
Podijelimo li jednadžbu ravnine s - D
X y Z (49)
-+-+-=1
m n q
78
, To je jednadžba ravnine u segmentnom obliku.
Uvrstimo li redom u (49) z= O, y =O ix= O, dobit ćemo jednadžbe pra-
vaca, u kojima zadana ravnina siječe koordinatne ravnine:
- 45 x + 2l y - 2z- l = O
X y Z
Odatle --4 +2+--1 =l segmentni oblik
--s -2
pa je m=-s4 n=2 IJ=--
l
2
Ax + By + Cz + D = O
g) Jednadžba ravnine kroz tri zadane točke T,(x" y" z,), T,(x,,
Y•• z.) i T.(x., y., z,)
7tl
Kako zadana ravnina prolazi trima zadanim točkama T., T, T., koordinate
tih točaka moraju zadovoljavati jednadžbU: ravn.il)e: ·
Ax + By + Cz + D = O
Ax, + By, + Cz, + D = O
Ax, + By. + Cz. + D = O
Ax. + By, + Cz, + D = O
Dobili smo' homogeni sustav od četiri linearne alge barske jednadžbe s četiri
nepoznanice A, B, C i D. Znamo, da takav· ~ustav ima rješenja različita od oče
vidnih, ako je determinanta sustava 6. = O.
Prema tome je
X y z
x, y, z,
=0 (Sl)
x. 'y, z.
x, y, z,
Primjer.
Odredi jednadžbu ravnine, koja prolazi točlcama T, (l, 1,-1), T, (3, --4, -2) i T, (-l, O, 1).
Prema (Sta)
l x-l-3-l
3-1 -4-1
y-1
O-l
z+ ll
-2+
l + l
l =&
ili 1 x-i
-4
y-1
-5
-l
z+ll
-l =0
2
30
Zatianoj točki A ( x ,, y,, z J dodijelim~ radij\!ektor -;·l ;: a zadanim pnv-
:maa m 1 n
.
jedinične velttore
cos ex, = a,
-+
s?
cos y, = e, .
l -~-cos cx 1 = a1
cos fj, = b, i sg cos ~. = b1
cos Y• = '•
~
T.otu zadane ravnine T( x, y, .Z), ·koju smo odabrali po volji, d<?dijelimo. radij-
z. vektor -~x
r ~ Prema sl. 54 :
Q.
X
X
St. 53 Sl. 54
r =a+ AT (a)
r = a + u s~ + v sg (52)
5. DviJe ravni~e
razumije se kut njihovih normala, jer je, kako'se vidi iz'slike 55, kut izmedu nor-
mala jednak jednom od kutova zadanih ravnina (kao kutovi s okomitini krakovima).
Jasno je, da je drugi kut ravnina suple-
ment prvoga~ .JI= 180°-q~. Na·taj način
svodimo kut dviju ravnina na kut dvaju
pravaca, koji već·znamo.odrediti [vidi 3.
a) ;:wog §].
Povučemo li te normale iz· ishodišta
O' koordinatnog sustava i dodijelimo li
tim normalama jedinične .vektore
cos !p --
= nf ng = cos or.·, cos_or.a + cos [3 1 cos f3• + cos y, cos y, (Sl)
ili obzirom na formule.(47)
82
odnosne
CQS ex, = COS IXs , , CĐS ~ 1 = CIJS ~~
Prema tome obzirom na (47) dobifemo
ili
B,. G\
Iste vrijednosti dobijemo za omjere - 1 e- , pa je
B, '
A, B, e,
A,= B,= e;
uvjet paralelnosti dviju ravnina.
To znači: koeficijenti od x, y i z u jednadžbama paralelnih ravnina su pro-
porcionalni ili jednaki.
Tako, na pr:,',ravnine navedene u primjeru L na str: ll ne sijeku se 1.1 jednoj
me đ uso b no para lelne ( 4 = =-6
'ki . su prve d VlJe .. ravmne. 2 - 3 = 5 = 2l ) ,
roc , Jer
10
pa sijeku treću ravninu u paralelnim pravcima r i q (vidi sl. 7). Ravnine navedene
u primjeru 2. ne sijeku se uopće, jer. su prema (55) međusobno paralelne (vidi
sl. 8).
Iz ·formule (54) i (55) vidimo, da koeficijenti A, B i e od x, y i z u jednadžbi
ravnine određuju njen smjer, dok apsolutni član D određuje položaj ravnine u
prostoru.
Primjeri
l. Odredi kutove,- što ih međusobno zatvaraJu ravn•n~
4x- Sy + 3z + 7 = O 2x + ly - ~ - l3 = O
Prema (53a)
4·2+(-5)·3+3(-1) 8-JS-3 JO
cos <p= Vt6 +zs+ 9. V4
+ 9 + 1 = V5o. = - ffoo ~ VT4
=-_l_ = - '{7 = - 2,65 = - 0,379
'{7 7 7
2. Odredi jednadžbu ravnme, koJa prolazJ točkom (4, -l, 2) paralelno s ravninom
7x + Sy- 4z + 13 =O
83
Praaa (SO):
A(x- 4) + B(y + l) + C(~ -l) = l
~(SS,:
A=1;B=5 ;·C=-4
+ S(y
1(x- 4) + l) - 4(z- 2) = O
Odatle
7x + Sy-4~-15 =O
3· Napi§i jednadžbu ravrune, koja je okomita na ravninama 6x- 3y..: si+ 4 "" G i lx- 4y+
+ 16~- 7 = O, a siječe na osi Z odrezak q = 12.
Iz posljednjeg uvjeta zadataka slijedi, da trdena ravnina prolazi ~om C(O, O, 12,, p«
prema (SOa) njena jednad"ba glasi:
Dobijemo;
l) 6x - 2y + 9z + 22 = O
6x - 2y + 9z + 33 = O
Zadane ravnine su paralelne, jer x, y i z imaju iste koeficijente. Napišimo njihove jednadžbe
u normalnom obliku i odredimo duljine p 1 i p 1 normala bačenih iz ishodiha O koordinatnor
sustava na te ravnine.
Prema (47a) dijelimo obje jednadžbe s - V36 +4 + 81 - - Vw = - ll
Dobijemo:
- ~
ll
x· + 3.. y
ll
- J..
ll
z- 2 = o p, =.2
6 2 9 .
- 0 x+ 0 y-flz-3=0 P• = 3
ll4
Prema tome:
2) 3x + 2y- 6z + 21 - O
3x + 2y-6z-.28 =O
Kako apsolutni članovi zadanih jednadžbi imaju različite pfedznake, ravnine ie:le na razli-
otim stranama od ishodi§ta o, pa je
d = p, + Po = 3 + 4 = 7
d) Presječnica dviju ravnina
Dvije ravnine, ukoliko nisu paralelne, sijeku se u jednom pravcu. O tome
smo već govorili promatrajući pravac u prostoru kao presječnicu dviju zadanih
ravnina [vidi 2.c) ovog paragrafa].
Primjer
Odredi presječnicu ravnina
3-:t + 2y- 4z + 13 ~ 8
Sx- 3y + 2z- 2 "" O
izrazivli je u kanonskom obliku.
Do trdene ptesječnice dođemo ovog puta tako, da najprije izvedemo njenu jednac:tlbu u
parametarskom obliku,· a zatim predemo na kanonski oblik.
Stavimo x = t, gdje je t parametar. ·
Uvrltenje u zadane jednadžbe daje:
2.y-4z = - Jr-13
-3y + 2z =-St.+ 2
-4y=-13t-9
f3 9
a odatle y=4t+4
Iz prve ili druge jednadžbe nakon uvrštenja gornje vrijednosti liB y dobij.mo:
x-t
13 9
y=4t + 4 jednadfbe:tra:lene presječaice:u parame
tarskom oblilru
:r = 19 t+ 3S
8 8
Iz tih· jednadžbi računamo t. Izjednačenje izraza dob1venih za r liaje:
9 35
x y-4 z-~-
-= -,-3- = -,-9-
4 8
9 35
x y-4 z-8 kanonski obhk jednadžbe tralc11c pre•
ili s-=~=-,-9- •iečnice
8 -3 -5
Xo =O Y·=o =o
jer su prva tri člana treće jednadžbe zbroj odgovaraJućih članova prve i druge jedn~džbe.·
Ti rezultati pokazuju, da se ravnine ne sijeku, odnosno da se sijeku u beskonačno dalekoj
točki; a kako zadane ravnine nisu međusobno paralelne [nije ispunjen uvjet paralelnosti (55)],
to je samo tako moguće, da se zadane ravnine međusobno sijeku u paralelnim pravcima (vidi
,sl. 9).
Da se u to uvjerimo, odredimo jednadžbe pra,vaca p, q i r, u kojima se sijeku zadane ra-
vnine. Postupajući na način 'naveden u predašnjem primjeru, dobijemo:
l 3
x )'-2 z-2
presiečnicu r ravnina P Q s=--3 =-=s
s ll
y--
8
z--8
presječnica p ravnin;: Q i R : 8X = --=5
9
z-l
presječnica q ravnina l' i R
·--=s
86
Izvedi to!
. Sve "tri. presječnice imaju iste koeficijente smjc;ra 8,.- 3 i - $; dakle se ravnine zaista•:syi;ku
u trima paralelnim pravcima p, q i r. (vidi sl. 9) •.
2. Odredi sjecište ravnina
2x- 3y+ 5::- 6 = O
x+ y-!' z-2=0
3x-2y + 6z-8 =O
Rješavanje toga sustava jednadžbi daje:.
o o o
x. =o ' Yu =
0 ,. Za= O.,
ierje treća jednadžba zbroj prvih dviju.
Kako izraz %nema odredenog smisla, zaključujemo, da se zadane ravnine ne sijeku u jed-
noj;vet u beskonačno mnogo točaka, t. j. sijeku se u jednom pravcu.
Da to dokažemo, odredimo na gore navedeni način presječmce zadanih ravnina. Dobit
čemo, da se sve tri ravnine sijeku u pravcu, kojemu je jednadžba: ·
7. Pravac ravnina
87
Prema slici 56 i formuli'(l98)" imamo:
cos !Ji = cos a:,· cos IX• + cos ~i cos ~. + cos Y• cos.y, (S6)
. aA+ bB+ cC
(56a)
sm lP ·= y:riz=:•:=+::;==;b;=:·=+c=c=:•----;Vr=A=;=,:=_=:=+=B~•==+~e•
a A
Va•:;~- b• + e• VA·+ B·+ e•
ili
a Va•+b'+c•
If= VA• + B• + e•
a b e
(58)
88
Omačimo s l zajedničku vrijedriost omjera (S•)
Ođatle
11=1·A
b= l ·B
e = l ·G
t. j. kĐeficijenti smjera pravca su razmjerni s koeficijentima jednadžbe ravaine.
Uzmeme li, da je faktor razmjernosti t = l, dobijemo:
"=A; b= B; c=C
lt
Uv.rštenje r = - l u (a) daje:
x=-4
y= 2
z=-2
P(-4, 2, -2)
x-x, _ y - y 1 __ z-z,
tt ---b- --e-
Ax + By + Cz + D = O
aA+ bB + cC = () (59)
Ax 1 + By + Cz + D
1 1 = O (59a)
. 3·2+2(-6)+(-4)·3 18 t8lf2'
szncp = ...,. - - - = - - -
V9+4+16·V4+,36+9 1'{29 2o3
di sin <p = -0,478
'Pl ~' 28'30' ; !!. = 180'- 28°30' = 151 '30'.
5x- y - z +4 = O , x + _3y + 2z - 7 = O
a? b? e?
90
Traženi pravac je paralelan sa zadanim ravninama; dakle prema (57):
Sa-b-c= 0/ :e
a+3b+2c=O/!c
~~-~-1
e e
=0
Odatle računamo ~ i !..e
e
a+ 3~+2=0
e
f>obi)emo:
('o)
3. Napiši jednadžbu pravca, koji prolazi točkom .(3, -2, l) a okorrut je na ravnini
3x + 4y- z + 3 = U
e e
a b
e e
Prema (58):
Odatle:
a 3
-c=-1
.>:-3. y+2
-3 = -4 =-,-
z-l
ili
x-3 y+2 z-1
-3- = -4- =-=l
Ill
4. Odredi jednadžbu ravnine, koja je zadana s dva ukdtena prav•:
ili
13x-10y + 19z-90 =O
Odatle
' l 2
A,=3' 8,=3
'·ili E =3J
(x - 2) + 3"2 (y- l) + (a>- 3) = l
E'""' x + 2y + 3z- 13 = O
2) Odredimo probodište P ravnine E sa zadanim pravcem p.
p u parametarskom obliku:
X= t+ l
y = 2t +1
z~ 3t + I
92
r + 1 + 4c + 2 + 9c + 3 - ll = o
ili I4r-7=0
l
'• = 2
3 5
pa je Xo = 2' Yo = 2 , Zo = 2
Pod najkraćom udaljenosti dvaju mirnosmjernih pravaca razumije sc duljina okomice, koja
je zajednička jednom i drugom mimosmjernom'pravcu.
Da oclredirno tu najkraću udaljenost, postu parno kako slijedi:
l) Jednim pravcem, na pr. p~m, 'položimo paralelnu ravninu E s-dntgirn pravcem
Pravac .I .. leži_ u. ravnini
E== Ax + By + Cz + D = O
dakle prema (59) 1 (S9a):
2A + 4B + 3C =O
A+2B- C+D=O
3A.-2B + 4C= O
Dobili smo homogeni sustav od četiri linearne jednadžbe s četiri nepe!nanice•A, B, C,iJD
Znamo, da izjednačena s nulom determinanta toga sustava
X y
2 4 =0
l 2
l 3 -2
y-2
4
-2
Odatle:
(x-1) 22 - ( y - Z) (-1} +(z+ 1)(-16) ~O
93
ili E ='= 22x +y - 16z- 40 = lJ
_. 2) Očito je, da je udaljenost bilo koje točke pravca ll., na pr. točke (-2, -1, 3), od ravnme
E Jednaka traženoj najkraćoj udaljenosti zadanih mimosmjernih pravaca. -
Prema (47a) i. (48a) imamo:
x,-x,
a,
y,-y,
bl
z 1 -z,
e.
l
a, b, e,
d= --..
j k
a, b, e,
a, b. C:J
94
.nog izraza J(x, y) za tu funkciju, krajnje točke tih okqmica ili aplikata (kota) dat ce
dvodimenzionalnu geometrijsku tvorevinu, koja se zove ploha.
Prema tome, funkcija dviju nezavisnih promj~;nljivih ,; =J {x, y)
predočuje geometrijski plohu u prostoru,
Iz analitičke geometrije u prostoru (vidi § 3) znamo već, da funkcija lineHrna
u x, y i z, t. j. .
Ax + By + Cz + D = O u 'implicitnom obliku,
A B D
odnosno z=--cx-cy-c u eksplicitnom obliku
Sl. 57 Sl. 58
95
To je jednadžba, kugline plohe polumjer_a r, kojoj je središte
u ishodištu, u implicitnom obliku.
Odatle
z=± Vr•-x•-y• (60&)
s )' =-;r+1+4+
(x-l)'-+(y+2)'+ (z+-y 19 25
4
ili
rx-IJ•+(y+2J"+(z+ ~)'=16
S (l, - 2? - --}) ; T= 4.
96
F( x, y) = O .predočuje geometrijski. plohu valjka, kojoj su izvodnice paralelae
s osi Z, odnosno okomite na ravnini XY, i koja sijc::če ravninu XY u krivulj:
F(x, y) =O, ili drugim riječima; kojoj je krivulja F{x, y) =O trag u ravnini·X't'.
Tako na pr. funkcija x• + y• = r• predo-
čuje geometrijski u prostoru uspravni kružni
valjak, kojemu je os simetrije os Z (vidi sl. 59) z
Iz istog je razloga :_: + yb__: = l jednadžba
a' •
eliptičnog valjka s isrom osi simetrije. Visi~e
obaju valjaka protežf.J se od -oo do +oo. Ho-
ćemo li zadati valjak odredene visine h mora-
mo ga presjeći ravninama, na pt. ravnmom
X:Y(z =O) i ravninom, koja je paralelna s
ravn1nom XY, a udaljena od nje za h: z= h.
Slika 59 predočuje uspravni kružni valjak vi-
sine h, kojemu je jednadžba·
x' + y' = r'
z= o
l Sl 5~
z= h
Kako u izraz funkcije F(x, y) =O ne ulaz1 z, presjeci plohe valjka ravni-
nama z= h uvijek su iste krivulje F(x, y) =O
Ako je funkcija F(x, y) =O linearna u xi y, ona predočuje ,ravninu, koja ;e-
okomita na ravnini XY i koja ima za trag u toj ravnini pravac F(x, y) =O. O tOlll
je već bilo govora (vidi § 3, 4). Isto tako predočuju jednadžbe :: - ~: = l i
y' = 2px hipCJ"bolu, odnosno paubolu u ravnini XY, a prostorno su to ploht
valjaka, kojima su izvodnice paralelne s osi Z i koje sijeku ravninu XY u tim kri·
vu ljama.
Neprekinutost funkcije z =f(x,y) definira se slično kao 1 neprek.tnut0$r
funkcije jedne promjenljivey =f(x} (vidi Dio l. §.8,.J).
Funkcija z"=f(x,y) neprekinuta je U1točki T.(x,,y,), ako teži svojoj vrijed-
nosti z, = f(x., y,) u roi točki T., kad x teži x" a .y teži y" t. j. ako je
*) Vidi od istog pisca Repetitorii elementarne matematike, IV. §.12. Tehnička knjiga, Za~
~--x~ ..
98
Slično tome možemo napisati opću jednadžbu p~oha drugog reda
.!IxJ + By• + Cz• + 2Dxy + 2Exz + 2Fyz + 2Gx + 2Hy + 2lz + K = O (62)
Ne ulazeći potanje u diskusiju· o svim plohama, koje su iinplicimo predočene
tom jednadžbom· [vidi na pr. opću jednadžbu kugline plohe (6Ia)), promotrit ćein0o
samo najvažnije oblike tih ploha uzevši. ih u položaju, kad se njiltove ravnine si-
metrije_ podudaraju s koordinatnim ravninama.
S najjednostavnijim oblicima tih ploha i to s valjkastim plohama već smo se
upoznali malo prije, a s rotacionim plohama u § 7, · 7. drugog dijela ovog Repeti-
torija, gdje smo tom prilikom izveli jednadžbu. kugline plohe, do koje smo malOo
p'rije došli na drugi način, i jednadžbe rotacionih paraboloida i hiperboloida. Naš
je sada zadatak, da proučimo još neke nerotacione plohe drugog·reda.
b) Troosni elipsoid
Izvedimo najprije jednadžbu rotaćionog elipsoida rotirajući elipsu
e lr::-·-
y =~
a
va•-x• =f(x),
[/ (x)]• = y' + z•
dobijemlil
e'
- ( a• -- x•) = y' + z• l : e•
~·
x• y' z•
1--=-+-
112 e• e•
Odatle
-x•
a 2
-c + -z•
+ y• c
1
=2
l jednadžba rotacionog elipsoida (dvoosnog) (a)
gdje je.b neka dužina manja ili veća od e, t. j., drugim riječi,ma, stisnemo li ili razvu-
čemo ~otacioni elipsoid u smjeru osi Y, tada ćemo jednadžbu te· nove plohe dobiti
tako, da u (a) uvrstimo y = ~ y'.
Dobijemo
x• I e• z•
-+-
a• e•
-y'•+-=1
b' e•
99
ili zamijenivši y' s y i skrativši e• z
ili
x' y' h'
- + b•
a'
- l--
c'
a to je opet eli psa s polu osima a' = a 0·_: _ ~: i b' = b F ~; ili prostorne
100
lwje su paralelne s ravninom
x~4y + 12z""' t
Kako ćemo kasnije vidjeti (vidi točku S. ovog §) jednadžba tangentne ravnine na eliptoi4
u točkiT, (x,, y,, z 1) glasi:
(a)
t">
Znamo uvjet paralelnosti dviju ravnina (SS):
(e)
l (16 }. l ( 4 }" . z ,•
64 27 z, + 36 - 3 z, +' = l
Odatle
Ul l
Uvrštenje vrijednosti dobivenih' za.z,'.u.(c)_daje
16
(x,),,. =·±IT
36
(y,),,, = =t= IT
Uvrstimo li izračunate koordinate dirališta tangentnih ravnina u (a), dobit ćemo tralene
jednadžbe tih ravnina;
x-4y + 12z-44 =O
x - 4y + 12z + 44 = O
z ~-~-~=
a• · e•
e•
(a)
(64)
Sl. 62
Vidi sl. 62.
· Tu jednadžbu dobijemo iz jednadžbe rotacionog hiperboloida na način pri-
kazan pri izvodu jednadžbe troosnog elipsoida.
Načini taj izvod t
Presjeci s koordinatnim ravninama XY (z= O) i }(Z (y =OJ su~hiperbole:
x• z'
---=l
a2 e'
ili
kojima su poluosi . R.
a =a l+-
e• b'~ bVl· +h·
e•
lO!
Isto tako su hiperbole pres JeCt dvokrilnog hiperboloida s ravninama y -= lt
paralelriirn s ravninom XZ: ·
x' z•
;=l
a' (l + ::)
e'= e
l~
V • r I1
Međutim, pres jeci s ravninama x = l paralelnim s ravninom YZ su za lli >a
elipse:
ili
~-~--===1.
a• b• e•
-=-+z.+-=-=1
d d d
ili x+y+z=d
(b)
103
}edJUUiibe {a) i {b) su jeduc:ltbe i s t e talapJlble ravniwe, dallk koWieijeati tik je4aadebi
muraj1o1 l:lisi proporClODIIIAi, t. j. · · .
••
x, = ""j z,=-,e' (e)
Očito je, a dlralište T, (x"y,, z,) Ježi t\a tangenmoj ravnini, pa uvritenje (e) u <a.~ lisje
Odatle je
d=± Va'-b'-c'
x• y'
-+-=
a• b•
Takoder su elipse presJeCt te plohe s h..-izon-
talnint ravninama z = h.
x• y• h•
Qs + ]ji --l+-
e•
pri čemu su za sve h
a'= a
R l b' =b vl+ ,.
lt'- poluosi _tih elipsa.
y• z•
----=J
• b• · e•,-
t• y• z•
-+---=1 (a)
a• b• e•
y• z•
(~)
b" (l - :. ) ,. (l - ~)
pri č~u su za l l 1 <- " realne ·poluosi tih hiperbola b'= b Vl
- l' _paralelae
a•
y' z'
- r + --,z;;;-•- -
b' L· -l} c•(a• -I}
y• z•
---=0
b• e• _
ili
115
U sličnim presjecima sijeku hiperboloid i ravnine y = k paralelne s ravninom
XZ, pri čemu i ravnine y = ± b tangirajti tu plohu i sijeku je istodobno sv'aka
u dva pravca.
Jednadžbu troosnog jednokrilnog· hiperboloida
x• y• z•
-
a• + -
b• - -e•=
odnosno
x• z' y'
l--
a• e• b•
Odatle
X Z
-+- l+ Z_
a e b
=-·---=l
X Z
,_Z_ ---
b a e
gdje je t zajednička vrijednost tih omjera, dakle, promjenljiva veličina ili para-
metar.
Odatle
X Z
a+c-=t ( .
,_b
y}
(66)
Dobili smo dvije linearne jednadžbe, koje za bilo koju po volji odabranu vri-
jednost parametra r predočuju, kako znamo, dvije ravnine u prostoru. Te ravnine
sijeku se u jednom pravcu. Dajući parametru t sve moguće vrijednosti, dobit ćemo
bezbroj pravaca ili, kako se kaže, familiju pravaca ovisnih o jednom parametru·r.
Uklonimo li parametar t iz tih jednadžbi, dobit ćemo jednadžbu hiperboloida.
Pravci te familije leže, dakle, potpuno na. hiperboloidu, oni su njegove _izvodnice.
Iz toga razloga se kaže, da je jednokrilni hiperboloid pravčasta ploha, jer su
njegove izvodnice pravci, kao na pr. izvodnice valjkastih i stožastih ploha.·Međutim,
postoji bitna razlika između izvodnica hiperboloida ·i izvodnica valjka i stošca.
Lako se može pomoću sustava (a)'dokaziui, cta·su izvodnice hiperboloida mimo-
smjerni pravci, t. j., pravci koji se ne sijeku, a nisu ni paralelni, dok su izvodnice
valjka međusobno paralelni pravci, a izvf>dnice stošca sijeku se u' jednoj točki.
Jednadžbu hiperboloida ("a) možemo rastaviti u dvije linearne jednadžbe i na
drugi način: ·
lOG
~- + _:_ l _l'_
a .e b
---- = ---- = U·
l+~ :-:
gdje je u novj parametar
Odatle
-+-=u
X
a
Z
e
(
l +y)
-
b
(67)
~-~=~(t-1'...)
a e u b
Taj sustav linearnih jednadžbi predočuje novu familiju pravaca, koji potpuno
leže na hiperboloidu i čine nov sustav njegovih· izvodnica, koje su također mimo-
smjerni pravci,·pa se međusobno ne ..sijeku.
Međutim, dvije izvodnice, koje pripadaju različitim sustavima (66) i (67),
uvijek se međusobno sijeku, t. j. čine par ukrštenih pravaca, jer pomoeu jednadžbi
(66) i (67) možemo svaku točku jednokrilnog hiperboloida prikazati kao funkciju
parametara e i u:
tu+ l
x=a---
c+u
t-u
y=b-- (68)
. t+ u
tu-l
z= c - - -
t+u
To je jednadžba jednokrilnog hiperboloida . u
-parametarskom obliku.
Prema rome: na jednokrilnom hiperbolo-
idu ima dva sustava pravocrtnih izvodnica:;
dvije izvodnice jednog sustava ne sijeku
se međusobno, dok svake dvije izvodnice
različitih sustava uvijek se međusobno si-
j e ku. (Vidi sl. 64).
Primjeri
l. Odredi za hiperboloid
Kako ćemo kasnije vidjeti (vidi točku S. ovog §), jednadžba tangentne ravnine na jeane·
krilni h i perboloid glasi : ·
jCX1 + yy,_ zz 1 =
a2 bz e• 1
107
Za naš će· slučaj tražena jednadžba tangentnih· ravnina· glasiti:
Odatle je
y,= l
pa jednadžba (a)' glasi sada:
Tražene tangentne ravnine prolaze zadanim pravcem, dakle, su- s njime paralelae, ,. p r -
(S7) imamo: ·
x, (-99)·9+(-12)-
lt·4+ l { -16
z 1) =t
Odatle
IOx, + 3z 1 = 44
44- l<k,
z,= 3
X 2
__!_+ l
__ .11 2
__!_=l
4 9 16
Odatle
36 x,•- 9z 1' = 121 (...
Uvritenje (e) u (d) daje:
36x,•- (44.-- 10x 1) 1 = 128
Hi
Odatle
(xJ,,,
ss ±-s
=s 31
Dakle
43 (e)
x,=-;r x,;= 3
lOB
Iz (e) slijNi
127 (f)
6
. .
koje prolaze njegovom točkom T1 (42-,
- l, 4 ..,
5
•dredimo one vrijednosti parametara l i u, koje odgovaraju zadanoj točki T, hipcrbol!,iC!la.
\Jvritenje a= 6, b= 5, e= 4 i koordinate točke T, u (68) daje:
1 -u
l =5--
ll+t
114 -.i
4=4~
r +u
7t + 7u- 5
tu=
5
7t+7u-5_
l+ u= 5 1
(b)
~+u-5=1
2
•datle
u=2
a !!liH ic (b) slijedi:
l =l
109
Uvrštenje vrijednosti ;z:a a, b, e, 1 i u u jednadžbe (67) i (66) daje jednadžbe traženih i~ocl-
nica u obliku presjeka dvaju parova ravnina: · .
-~ + 1-2(l +t)
=
prva tražena izvodnica
-i-1-=1-(1 -f) l
f.
i+f=J(l-f)
druga tražena izvodnica
i--f=+{I+-H
ili IOx- 24y + ISz-120 =O (e)
!Ox+ 6y-15z- 30 =O
l0x+36y+ JSz-180=0
!Ox- 4y-l5z- 20 =O
(lit
Da prikažemo pravac (d) u kanonskom obliku, zbrojimo jednad2be (d), a aatim od prve
jednadžbe oduzmimo drugu. Dobivamo:
20x+ 32y-l00 =O
40y + 30z-160 =O
ili Sx+ By- 50 =O
4y + 3z- 16 =O
Iz tih jednadžbi računamo y:
-Sx+ 50 x-10
y=--=---
8 8
5
-3z+l6 z- 1
y = - - = - -3
11
4 4
-3
x-10 y z - 16 1•
Odatle -s-=-=-4- f.-15
..,.5 -3
16
z--
x-10 y 3
24 =.:rs = 20
X -1,5 y Z -J
- - 9 - = iO =-jO
e) Eliptički paraboloid
Jednadžba eliptičkog paraboloida glasi:
110
(Obrati paznJU ·na, to, da lijeva strana jednadžbe potječe od elipse, a desna
od parabol-e).
Kako je lijeva strana jednadžbe uvijek pozitivna za bilo koje vrijednosti x i y,
mora biti pozitivna i desna strana, t. j. uvijek je z ~0. Citava ploha leži, dakle,
iznad ravnine XY. Za z = O dobijemo x =,O i y = O. To znači, da eliptički para-
boloid ima s ravninom XY samo jednu zajedničku točku i to ishodište O, u kojoj
leži vrh plohe .i u kojoj ravnina XY tangira paraboloid (sl. 65).
Horizontalne ravnine z = h, gdje je h > O, sijeku paraboloid u elipsama
x• Y' z
-a' +-
b•
= 2h l. : 2h
x• y•
- -2h+ -
a•· -=
b• · 2h
x•
- 2z ili x• = 2a'z
•• =
y•
--- =
b'
2z ili y• = 2b'z sJ. 's
x• k• .
-+-=2z
a• b•
Odatle
ili
k•
x• = 2a• {z--)
2b•
pri čemu je parametar parabola 2p = 2a' konstantan, dok kote vrhova tih parabola
(;;,) rastu s povećanjem k, t. j. s povećanjem udaljen9Sti presječnih ravnina
od ravnine XZ.
U sličnim parabolama sijeku eliptički 'paraboloid i ravnine x = l paralelne
s ravninom YZ.
' 111
Primjer
Odredi koorđinate clilali«ta i jednadžbu tugea•e ravai11e K , .........i4
a • naš sluiaj
..
xx, + . .
yy, = " +z,,
(at
adje su x., y, i z, tražene koordinate dirališta. U drugu ruku jednadžbu te t&llgentl\e ravRine
m•žemo prema (49) napisati u segmentnom obliku;
X+~+~= (b)
m m m
jer prema UVJetima zadatka tangentna ravnina odsjeca na koordinatnim osima jednake •dreske.
Kako su jednadžbe (a) i (b) jednadžbe jedne re iste ravnine, izjednačimo· njihave kaelici-
jente prethodno pomnoživ!i, na pr. jednadžbu (b), s faktorom razmjernosti )._
(e)
<laje
). x,
-;;;=4
!:.=~
m 9
!:.=-1
m
). =z,
Iz tre~e jednakosti slijedi
>-=-m
pa >z prve· dnage dobijem•:
.t:, = - 4 y, = _ ,
112
UYntimo li x, = -4, JI• - - 9 i z = z 1 u jednadžbu paraboiQida, dobit ćano:
l
~
4
+!!.
9
= 2z,
a Otlatle je
13
z,=2
Uvrštenje koordinata dirališta {- 4,1- 9, ~} u (a) daje traženlS jednad:lbu tangenme ra-
vnine:
13
-x-y=z+2
ili
2x + 2y + 2z + 13 =O
i• y•
---=2z (70)
a• b•
kod čega primjetimo, da tu plohu ne možemo dobiti niti rastezanjem niti stiska-·
njem neke rotacione plohe.
(Obrati pažnju na to, da lije~a strana jednadžbe potječe od hiperbole, a desna
od parabole).
Prijesjek paraboloida s ravninom XY (z= O) daje
x• y•
---=0
a• b•
odatle je
b
y= ±-x
a
(a)
gdje je h = l h 1.·
x• = 2a'z
y• = -2b•z
x• = 2a'z + a•k•
~
b•
ili
- ( + -·-
x• = 2a• z k•)
2b•
114
Iz navedenog slijedi, da ploha ima sedlasti oblik i beskrajno se proteže u svim
smjerovima.
Jednadžbu hiperbolnog paraboloida
x• y•
-
a•
--
b'
= 2z
{:+~}(:-~}=2z (a)
odatle
=l
.:_ + 2"._ = 2t
a b
(71)
=-~=z
Linearne jednadžbe {71) predočuju geometrijski dvije familije ravnina, koje
čine svojim presjedštima familiju rnimosmjernih pravaca. Ti pravci leže na para-
boloidu, pa su njegove pravocrtne ·izvodnice. Primijetimo, da te pravocrtne izvod-
nice leže u paralelnim rcvninama, koje su okomite· na ravnini XY, jer u prvu
jednadžbu sustava {71) ne ulazi promjenljiva z, a parametar t nalazi se. u općem
članu jednadžbe, i da druga jednadžba sustava (71) predočuje svežanj ravnina
kroz ishodište O koordinatnog sustava.
Jednadžbu (a) paraboloida možemo rastaviti u dvije linearne jednadžbe i na
drug1 način :
ili
~-- = - - - - = --
z X y U
-a-lJ
115
()dade
.=_+_L=_:_
4 b u
(72)
..=_ _ _L= 2u
a b
Dobili smo novu familiju ravnina, čiji medusobni presjeci čine novu familiju
mimosmjernih pravaca, koji leže na par~boloidu, pa su njegove pravocrtne izvod-
nice. l ti su pravci presjeci paralelnih ravnina, okomitih na ravnini XY, sa sve-
žnjem ravnina kroz ishodište koordinatnog sustava.
Riješimo li jednadžbe sustava (71) i (72) po promjenljivim x, y i z, dobit ćemo
jednadžbu hiperbolnog paraboloida u parametarskom obliku.
x = a·(c +u)
y =b( t -u) (73)
z= 2tu
x' y'
:25- i6 = 2z
Kako Jednadžba tangerune ravnine na hiperbolni paraboloid općenito glasi (yidi točku S.
ovog §)
a za naš slučaj
(a)
zadatak se svodi na određivanje koordinata dirališta (x,. y., z 1). To dirali! te Idi na paraboloidu,
dakle
16x1 ' - 25y 11 = 800z 1 (b)
116
i .uzevši u obzir, da je ta ravnina usporedna sa zadanom ravninom
8x-Sy-26z=0
dobijemo prema (55):
(e)
1600-400 =SOO z,
ili Sz,= 12
3
Odatle z,= 2 (d)
Uvrstimo li (e) i (d) u (a), dobit ćemo nakon uređenja traženu jednadžbu tangentne ravl}ine·
u obliku: ·
8x--' Sy- 20z - 30...:..,2
x> y'
4~9 =2z
36 9 \
4-9 =''2z
ili
9-J = 2z
Odatle z,= 4
6 = 2(t +u)
3 = 3(t -u)
4 = 2tu.
. z,= 2 u,= l
117
Te vrijednosti za r, i u., a također a= 2~i b,;,. 3 uvrstimo u (71) i {72):
(a)
X y Z
2+3=1
(b)
Jednadžbe (a) i (b) predoćuJU tražene izvodnice paraboloida zadane kao preSJeke dva para
Tavnina.
Na način naveden u § 3, 2. e) i2;raz1mo jednadžbe izvodnica u kanonskom obliku.
Iz prve jednadžbe sustava (a); koji napišemo u obliku:
3x + 2y-24 =O
3x-2y-3z ~O
$lij edi ·'
-3x:t 24 x-8
Y= 2 ·=--2 (e)
-3
x=----
-2y + 24
3
-2y + 24-2y-3z =O
..:.._ 4y- 3z + 24 '=O
Odatle
-Jz+ 24 z-8
y = --4-- =--4 (d)
-3
Iz (e) i (d) imamo:
/.-3
x-8 y z-8
-2- = =-3 = -4-
To je jednadžba tražene izvodnice prve ·familije; koja prolazi zadanom točkom T, (6, 3, 4)
paraboloida.
Postupajući na isti način s jednadžbama sustava (b), dobijemo jednadžbu IZVOdnice druge
familije kroz istu točku T, paraboloida:
x-4 y z-2
-2-=3=-2-
118
često jednadžbe zadanih ploha dobijemo na najjednostavniji način pomoću
stavaka vektorske atgebre.
Navedimo dva primjera.
1. Treba napisati jednadžbu plohe stošca, kojemu je os pravac
X y ill
2=3=6
vrh u· ishodištu, a kut otvora na vrhu 2 Ot = 60° (sl. 67).
Osi stolca dodijelimo jedinični radijvektor o0 • Znamo, da su komponente jedinićnog vek-
mra kosinusi njegova smjera, pa računamo prema•jednadžbi zadanog pravca:
2 2 3 6
cosa.=-==== =- ; cos ~ = 7 ; cos y = 7
V4 + 9 + 36 1
2"' 3-+ 6-
dakle 7 + 7 j +7
-
0o = i k
Isto tako dodijelimo točki T (x,y, z), po volji odabranoj na plohi sto~ca, radijvektor r:
-
r=xi+yj+zk
Prema (19) i slici 67 imamo:
- z
Oo T
COS I X . = - -
1 · r
Odatle prema ( 18) i uzevši u obzir. da je Ot = 30°,
pa je cos 30o = f3
T , d ob11emo:
..
2 3 6 '
' ''
V3 1x+1Y+?z X ----------_j.,'
2= Vx•+Y'+z' y
·3 (2x + 3y + 6z)• Sl. 67
4 = 49 (x' + y' + z•)
l . 5 - . 2-
00
= V30 1
+ V30 ; + V30 k
dok je
~ -+ __,..
r=xi+yi+zk
lUI
Iz slike 68 vidimo, da je
Sl. 68
Računamo
p = - ·-
lr
prema (27a):
X o0 ·1 (a)
T X 00 = X
l
j
y
5
k
Z
2
= V3o
l r- -
i (2y-5z)- j (2x- z)+ k(5x-y) - l
V3o V3o V30
Odatle prema (a) imamo:
120
(jz lim 6zy = lim f(x, y + 6y)- /(x, y)
i)y = <h--+0 6y tiy--+0 6y
Iz navedenog vidimo, da funkcija dviju nezavisnih promjenljivih ima dvije
parcijalne d~rivacije: jednu po x, a drugu po y.
Pazi! Parcijalne derivacije, označuju se- pomoću okruglog i) (:;, :;). dok
uspravni d, kako znamo, služi za označivanje dei'ivacija funkcije jedne promjen-
ljive (~~) i za označivanje diferenCijala bilo koje funkcije.
Navedimo primjer.
Odredi obje parcijalne derivacije funkcije
ili
o- z = 6xy• - 21x•y• + 20x- 3
OX
Sada parcijalno derivirajmo zadanu funkciju po y, u tom )e slučaju x kon-
stanta.
Dobijemo:
i)z ,
- = 3x•. 3y•-7x•. 3y• +O-O+ 16y-4
i>y
ili
oz
-- = 9x'y'- 2lx•y• + 16y- 4
ay
Traže li se vrijednosti parcijalnih derivacija za4ane funkcije u nekoj po-
sebnoj zadanoj točki (xu y,),. treba najprije izračunati parcijalne derivacije te
funkcije, a zatim uvrstiti u dobivene izraze koordinate x, i y, zadane točke.
Na pr., u točki T ,(2; 3) parcijalne derivacije funkcije navedene u našem pri-
mjeru imaju vrijednosti: .
dz)
(dx, ·. 2-3 = -1907
- = 6. 2 '27- 21 . 4. 27 + 20.
( oz) + -1144
oy , = 9 . 4 . 9 - 21 . 8 · 9 16 · 3 - 4 =
----
121
:Pokazali smo, da tražeći parcijalnu derivaciju~po ·x funkcije z= f(x, y) u
nekoj točki T(x, y), t. j. tražeći ·
Geometrijski to z~ači, kako se vidi iz slike 69, koja prikazuje samo ravninu
argumenata x i y, da ):zad tražimo ~: točku T pomičemo paralelno s osi X za odre-
u prvom slučaju točka T, teži točki T, idući po pravcu T, T, koji je paralelan s osi
X, dok u drugom slučaju točka T. teži točki T idući po pravcu T 2 T, koji je para-·
telan s osi Y. Stoga se kaže, da je : : parcijalna· derivacija funkcije z=
dx dy .
Prema slici: ds =cos cp ds=smcp
Uvrštenje daje
-dz
ds
= -oz
OX
oz .
cos cp +- SJn cp
ay
122
To je izraz za derivaciju funkcije z = f( x, y) u smjeru s (rp). Potanko o deri-
vaciji u smjeru s (tp) vidi ·dalje § 13, l.
Na isti način definiramo, označujemo i računamo parcijalne derivacije funkcije
triju i više nezavisnih promjenljivih.
Uzmimo na pr., funkciju u triju promjenljivih x, y, z:
l.
ou
ox smatra)UCl
. ,. d . k
a su y 1 z onstante:
ou
ox- l Ox siny- 2cos x tg y cos z+ 4ax Ina arc tg z
2. ~; smatrajući da su x. i z konstante:
ou
- = 5x'cos y -
. l .
2sm x · - - . cos z + O
oy cos•y
3.
ou
oz ...
smatraJUCl
d
a su x
.
1 y
k
onstante.
iJu O ..,_. .
Jz = + ....,m x rg y sm z + 4a" • 1 + z•
Vidimo, da funkcija triju promjenljivih ima tri parcijalne derivacije. Očito je,
da ćefunkcija od n promjenljivih imati n parcijalnih derivacija.
Parcijalne derivac1je složenih funkcija dviju i više promjenljivih
računaju se po istim pravilima kao i obične jerivacije složenih funkcija jedne pro:-··
mjenljive (vidi Dio I § 9, 8), treba samo uvijek držati na pameti, da su•
sve promjenljive konstantne osim one po kojoj deriviraino, pa pri-
mjenjivati one formule deriviranju, koje odgovaraju toin posebnom slučaju.
Primjeri
Odredi parcijalne derivacije funkcija.
J. z = arc tg L
X
c)z l ( l ) y
(}; = ~~(y}• ·Y. -Xt = ~ ~ +Y 1
l+-
X
---
h X
;)y = l +( 7( x- = X + ~~ = zi + yi
2. z =xY
123
e"Y
3. z=---
e" + eY
4. u = y;o + y• + z•
ou l . 2 x= x =~
~= 2 Vx• + y• + z• Vx• + y + z'1 u
đu l y y
dY = 2 Vx• + y• + z• . 2y = 1/x" + y' + z• = ~
đu • 2 z= z z
()Z = 2 Vx• + y• + z• Vx> + y• + z• u
S. u=xY"+y"•+z"Y
~
<ly
= xY• · ln x · z + xz · y"•-l + z" 7 · ln z · x
~ = xY• · lnx · y + y"•lny · x.+ xy· zxy-l
đz ·
6. lzračunaj za funkciju
124
Uvrštenje 'P• = 7t i <Vo = .!:.
4
daje
7t • 7t 7t . 7t
2 cos "4 · nn2 + cos 2 · sm4 V2
t)u
2 .
(~). = 7t = - 2 = 2 V2
cos• 4 . 2 • 4
oz (74)
ox= tg ot,
o- z tg (3. (74a)
oy =
125
OZ) =
(OX l
tg IXt = tg 0 =t
presječena je ravninama y = 3 i x =r 2.
Odredi kutove, što ih ti prcsjeci zatvaraju s pozitivnim smislom koordinatnill. oti X i Y
(sl. 71).
+Y
Sl. 70 Sl. 71
oz
-·=lg ct,
ox
oz
&V= lg [3,
126
Dakle je·
~=
~ = tg,rx, = - 6s = -0,833
oz
iJY = tg ~~ = -
s = -O,SSS
9
Odatle
rx, = 180°- 39°SO' = 140°10'
(b)
l
cos oc, = --====
Vl+ tg'l:1., OZ\•
l+ ( ox}
127
genta zat~ara s osi +Z, odno~no s njoj paralelnim pravcem T,T', k.ut y 1 =
= 90° - oc" pa je
. (Jz
= - - -ox
cos y, =cos ( 9oo -ot, ) =Sin
.
ot1
.
= tgoc,
'{l+ tg•oc,
=prema ( 74)
F {:;r--=
Uvrštenje
oz'
l
• =COS ot,-<=-·~=, b = cos 13, = O i e = cos y = (}X
jer je E, \l YZ
-B,
oy o
Odatle je
iJz
B,=--'- (d)
oy
128
Uvrštenje (e) i (d). u (a) daje
oz
---(x-x,)--(y-'-y,)
đz
+ (z-z 1) =O
ox oy
ili
(oxl,
~~ (x-x,)+ (oz) (y-y,)
oy.
=z-z, (15}
T,(x,, y" z,), gdje su {:~. i (~;), vrijednosti parcijalnih derivacija, u koje s~
uvrštene koordinate dirališta. Indeksi &h uz parcijalne derivacije pokazuju, da su.
parcijalne derivacije uzete u točki Tt(x" y" z,).
Upotrebivši Gaussove oznake ~;=p :; = q, {odnosno p, i g, u točki T,)
jednadžba tangentne ravnine glasi:
(oF)
ox ,
(x-x,) + (oF}
oy 1
(y - y,) + {3F}
oz a
(z- z,) =O (76)
a b e
b,=--
' oz
oy
Uvrštenje u (a) daje
X - X, y - .Yt Z - Z 1
X - X, y - y, Z- Z t
--;;;- = ---q;! = --=-r- (77a)
. Je
gd Je . p,
. = (az)
-ox. . q, = (oz)
1 -
oy •
Na plohu zadanu implicitno F(x, y, z) = O jednadžba normale u točki
T,(x., y., z,) glasi:
x-x, y-y, z-z,
x• y• . z•
-+-+--=1
a• b• e•
131
Najjednostavnije odred1mo jednadžbu tangentne ravnine' primij~vši fbr-
illWU (76).
'
U tu svrhu napišemo jednadžbu elipsoida u implicitaom obliku:
/
x• y• 'Z'
F(x, y, z) = a• + bi+ Ci- l = Đ
pa računamo:
iJF 2x iJF 2y
-=-;
iJx- a•' iJy b•
iJF} = 2x,_;
( iJx ,
iJF) = 2y,;
( iJy l
(iJF) u, (a)
a• b• cz l == Ct
h, . ~. b,
(x-x,)-+ (y-y,)- +(z-z,)-= O
a• b• e•
Odatle
ili
jer uvrštenje koordinata (x., y" z,) točke T, elipsoida u nje~tovu jednadžbu.daje
X -Xa y - y; Z - Za
--zx:-=~=~
a• e•
lli
x-x, =y-y, =z-z,
x, y, z,
a' -{)2 e•
131
2. Odredi jednadžbu tangen,tne ravnine na eliptički paraboloid
x• y•
-+-=2.t
a• b•
2 .• 2
a kako iz jednadžbe paraboloida slijedi da je~+ ~b = 2zu dobijemo
. a' •
~+~==z+z
a• b• 1
.!!!._YY•_-~ =l
a• b' e• ·
x• y• z•
za jednokrilni troosni hiperboloid - + -- - = l
a• b• e•
132
x• ·y•
l8 h.iperbolni paraboloid - - -
a• b•
= 2z· •
xx,- yy, = z + z,
a• b•
z="*+:v•
z-x+y+4
y=x
Iz zadanih jednadžbi ·razabiremo, <la Je prva ploha rotacioni parabt>loid nastao rot8,cijom
parabole x• =z, odnosno X= Vz
oko osi z
(vidi 'Dio .II. § 7, 7), dok su druge dvije plohe
ravnine (nariši sliku ploha!).
Odredimo pravac, u kojem se ·SIJeku te ravnine.
Uvritenje. y = x x= y u e - x +y +4 daje
z=2x+4
&Jeciite zadanih ravnina
z= 2y +4
ili u parametarskom obliku
z=t
x=_!_t-2
2 (a)
1
y= t-2
2
Da odredimo koordinate točaka, u kotima taj pravac probada z,dani parabol~, t. j. da
odredimo sjecište zadanih ploha, uvrstimo jednadžbe (a) u jednadžbu paraboloida tl - :Jt1 + y•.
Na taj mčin dobit ćemo one vrijednoati panunetm t, koje. odgovaraju tta!eni.m proboditdma.
Uvritcnje daje:
Odatle:
t'- !Ot+ Hi= O
t,= 8 t,= 2
pa iz (a) dobijemo koordinate traženih probodi§ ta:
P, (2, 2, 8) ; P, (-1, -1, 2)..
Prema (78) računamo jednadžbe normala na paraboloid :Jt 2 +JI' -z = O u točkama P 1 i P ••.
~F = 2x ,· oF= 2.., . oF ... _ 1
~x ay " ' ~z
B u točkama P 1 i P1:
= 4 ; (oF) ... - l
(oF}
ox l 4
=
(oF\
o'YI, ozl1
oF} __
(~X s 2 oF\ -= -2
(ay}, (::).--l
133
jednadžbe traženih normala glase prema (78):.'
· parc11
K ako su red ov1to . ··alne d envactJe
· ·· i)z ·· z= J( x, y J opet f u nk-
· i)z funk CtJe
~ 1 ~
· uX uy
cije od X i y, SVakU parcijalnU derivaciju mezemo Opet derivirati pO X i pO y, pa
tako dobijemo četiri druge parcijalne derivacije funkcije z= f(x, y) ili
četiri parcijalne derivacije drugog reda.
o•z iJ"'f·
po x s ili ili z",. ili t"";
oyi)x oydx
po y s
o•z.
ili
o"'J ili ·Zyy ili /yy•
ay• oy'
iJz ..
--=9x'y'-2lx'y'+
iJy . 16"-4
J
(b)
o•
-
z
= 6y• - 42xy• + 20
ox•
iJ'z
- - = 18xy• - 63x•y•
iJxoy
134
(b) deriviramo parcijafuo ·po x:
o•z
- - = !8xy'- 63x'y'
oyox
d'z
dy'
18x'y- 42x'y + 16
Kako vidimo, dobili~ smo ukupno četiri druge parcijalne deri va cije zadane
funkcije dviju promjenljivih, ali opažamo, da smo za dvije druge parcijalne dcri-
vacije dobili identične izraze: J8xy'- 63x•y•, t. j.
d'z d'z
clxcly = clyclx
ili . ~79)
\"rijedi jednakost
o'z o'z
ox oy = oy ox
Računamo:
~=--·-=--=--y-
ox x' y x• x' + y'
I+y; Y+y
o•z (x' + y') l - y . 2y x' - y'
ox ay = (x' + y =
2) 2 ~i)i
OZ X X
~ = - --x-2 • y. = - x' + y2
l+ Y'
il' z (x• + y') · l - x • 2x - x• + y' x•- y'
ay ox=- --(x' + y')' (x' + y')' = ~~ji·
13i
Kako su·d ruge parCIJ''alne denvactJer- a•z ..1
. .. o•z ; :;--:,
o•z funkc11e
T-
.. ' z = j('x, y ) redo-
.vy• ux" uXc.IY .
vito opet funkcije od X i.y, ~aku drugu parcijalnu derivaciju možemo opet deri-
virati po x iy,_,pa:"itako dobijemo ukupno 6 trećih parcijalnih derivacija
funkcije .z =f(x, y).
· Njihova :je oznaka slična oznaci drugih parcijalnih derivacija, ·kako se to vidi
ii. sheme, koja slijedi.
l Deriviramo po
đ'z <l'z
X
d"z
y
l
l
d1 z
dxdy =z""
<l" z
clx'dy =, Zxxy
d" z
dxdy" = ZICYY
Rezultat deriviramo po y:
_E"!!._
iJxdyc)z
= e"Y" (l +. lxyz) + (z +·xyzi) e"Y• · xy ""
136
• y z
2. da je za funkciju u= y' z' e 2 + z' x• el + x• y• e"l
pHrcijalna denvaciia
dz =,.-dx
oz + Jy
-
v.z dy /
(80)
()).'
oz ( x - x , ) +Jz
z-z,=-
ax ay- (y-y,J
a to je naša formula (75).
Navedimo primjere z~ računanje totalnog diferenciiala.
lzračunaj totalne diferencijale funkcija :
l -
1. z= -ln(x• + y')
2
137
Najprije računamo obje parcijalne derivacije zadane funkcije z:
!:' - _l_ • __
l - . 2x - _x_
•x - 2 x' + Y' -. x' + y'
--= = _l_ • __l _ . 2y = _)_'-
•y 2 x2 + y' , / x' +y1
a sada prema (80) imamo:
X y
iz = x' + y' dx + x' + y' tiy
ili
tiz=xdx+ydy
x' + y'
s+ t
2. u=--
s-t
du (s- t) · l -(s + t) • l
ds --(s-t)'
ou (s - t) + (s + t) 2s
ot (s- t)' = (s -;-15'
du = _ 2t ds + 2s dl = 2(s dt - t ds)
(s- t)' (s- t)' (s- t)'
Doy".:", dy
·jer sc L'ly razlikuje od dy za beskonačno malu veličinu višeg reda ?b~irom na D.x
kao beskonačno malu veličinu prvog reda, pa pomoću diferencijala možemo raču
nati pogreške funkcije jedne mjerene veličine.
Na slični način može se pokazati, da je i za funkciju dviju promjenljivih z=
=j( x, y) razlika izineđu prirasta funkcije
/).z= f(x + L'lx, y + /).y)- {(~, y)
i ~i. totalnog diferencijala te funkcije
i:Jz oz
dz =-dx+- dv
ox ly
138
t. j. razlika
\6z-dzf
beskonačno mala veličina višeg reda obzirom· na !lx i !ly kao beskonačno male
veličine prvoga reda, pa se može približl).O uzeti qa je
oz oz .
tlz ~ dz = · - · !lx
· ox + -oy · !ly (31)
S= a· b
D.S =(a+ D.a)(b +MJ -'-ab = ab +b· !la+ a. M+ tla. M-ab =
= b · D.a + a · M + D.a .-M (a)
AS~ dS =
os
~ · D.a + os
~ . !lb
oa. ob
S= ab
dS= b :~·
as
clb =a
oa
D. S =.b · D.a +a · D.b (u cm') (b)
139
Usporedimo li rezultate (a) i (b), vidimo, da smo u približnom računu izgubili
čllm tl.a. tl.b, t. j. površinu pravokutnika dvostruko iscrtkanog u slici Ja8ho je, n.
da ta površina nema praktički- nikakvog značenja ob~om na površine b . l:J.a i
a : tl.b, također prikazane u slici· 72. , ·
_2. Izračunaj apsolutnu i relativnu pogrešku volumena V valjka, ako je mje-
renjem dobijeno: r cm ± tl.r cm i h cm ± 6.h cm (sl. 73).
V= 1tr'h
Prema (81):
. oV oV·
,l
tl. V~ dV = Cir'' tl.r + oh . Ah
l
l
l ov
- 21trh
ov
-= ~r=
l
:h
,- or = oh
l
l Apsolutna pogreška:
l
l
l 6. V = 21trh ·r ilr + 7tr 2
• tl. h (u cm')
---+---
l
r
'
R~lativna pogrclka:
Sl. 73
ška izmjerene visine h valjka. Iz izraza za .relativn~ pogrešku 6.: izračunatog ·vo-
lumena ,V va)jka, v~dimo, da .relativna pogreška polumjera valjka ulazi u dvo-
strukom iznosu, a to pokazuje, da treba što točnije mjeriti polwnjer · valjka, cJia
pogreška izračunatog volumena V bude što manja.
Totalni diferencijal daje, dakle, uputu, koje veličine treba toč
nije·mjeriti, da se _po mogućnosti uma.nji pogreška veličine izraču
nate iz podataka mjerenja.
Praktički se to svojst;Jo diferencijala često upotrebljava, na pr. u astronomiji,
gdje se pomoću diferencijalnih formula određuju najpodesnije zvijezde i vrijeme
_iljihova opažanja, da se što točnij~ odrede one veličine, koje se računaju iz poda- ·
taka astronomskih opažanja. · .
Primjeri_
l. .Odredi apsolutnu, relativnu i procenrualnu pogrešku funkcije
' 140
UvrštenJe x =2 ; y = 3 ; ~x = 0,1 ; ily = 0,2· daje:
Zax='2iy=3
z = 60-36-:- 18 + 2-21 + 20 = 7
~z = 6,8 = 0,97
z 7 -
Procenrualna pogreška
li z
- . 100% = 0,\17-100% = 97%
z ---
2. Isto za ako je X = Z ± 0,01 i y = J ± 0,Q25l
dz
~ =
(x'-y') · y-2x'y
(x'-y')' (oxoz)
-
>:=2
3-8
= -1 - = - -
3
S
9
.v= l
oz (x' ..,..... y') • x + 2xy' ·
JY (x'-y')'
.t.z
s + 25
='= ( - 95) · (- 0,01) + 9lO · 0,025 . = 900 = 30l
900
2
"'x-z 3
y=l
h
'
Cl. z ''
:!:
100% = 5% ''
'
l'
3. JDa se odredi visinska razlika BB' = h točaka
A i B .izmjeren ie vertikalni· kut B' AB, horizontalna
udaljenost točaka A i B, visina instrumenata i i visina
signala s.
Odredi ·pogrešku Ah, ako je dobiveno B' A B = cp ± il <p i: AB'. = d ± Ad uanemarivši
,pogreške :u mj eretiju i i s.
141
Prema slici 74:
'h-i+s=d.tt•
ik -h=d.tg~p-\:i-s
oh oh
Ah-"= dh= M t'!. d+ oq> A•
d
Ah~ tg 'P • !ld + -.- cp, · A•
cos'
Kako je tg<p =O ža <p= O, odnosno tgq> = = za q> = 90•, a cos•,, koji je u. nazivniku
drugog člana, prima vrijednosti l i O za iste vrijednosti cp, pogrellb,. flh je to veća, ho je kut 'P
veći, odnosno to .manja, što je kut q> manji.
Na pr. za d= lOOOm ±O, lm i 'P= s• ±lO' dobijemo, uzevši u obzir da je tt s• = 8,087"
cos s• = 0,996 i arc 10' = 0,003. ·
R = 30cm ± 3 mm r = 20 cm ± 4mm ; v = 40 cm ± 2 mm
[!!.V='= 2575 cm') '
[!!.V~ 15,7lcm')
Drugi totalni diferencijal d':; funkcije z =j( x, y) jest diferencijal oG. prvog;
diferencijala te funkcije, t. j.
ilz ilz )
d•z = d( dz) = prema (80) = d ( ilx dx+ 7J dy = preaa .(S()) =
y '
=--
iJ- (iJz il z )
.~dx+·~dy
il
dx+~
(iJz iJz }' dy
-dx+-'-dy
OX ilx iJy IJy i)x oy
142
Kako su x i y nezavisne promjenljive, možemo dx i dy smatrati da su konstante.
te imamo:
. .
o'z o'z· ' ) ( cPz iPz )
d'z = ( ax• dx+ đxoy dy dx+ c)xc)y dx+ c'ly• dy dy
Odatle
o~ o~ · o~
d' z = ,.....-:dx'
ux'
+ 2:.-----
vX 0y
dx dy + d---, dy•
y
(12)
az
d'z = .( ox dx + oz
oy dy
)' (82a)
d'z = (az dx
iJx
+ oz
oy
dy)' =
o~ ·o~ o~ o~
=-dx'+ 3-·- - dx•dy
ox' ox• oy
+ 3 --dxdy•
ox ay•
+-
dy'
oy' (83)
l' rimjer
u = xyz. Odredi d'u.
=
l( du
- dx
ox
+ du
··- dy } + du
&ly
... dz ]'
tlz
=
143.
= { cltl Iki )"
-dx+-dy +3 (cltl cltl )' cltl
-dx+-dy -dz+
dx {Jy dx dy , dz
o•u a•u . cl 1u .
+ 3 t)x• i! z dx'dz + 6 dx ay dz dx dy dz + 3 t)y• i! z dy' th + Cat
u= xyz
iJu
~ =yz
clu
-=xy
az
a•u t)•u
-=0
oz• - - -=0
az•
d"u = 6 dx dy.dz
144
9. Totalni diferencijal složenih funkcij~J
aw ow
dw.=-du
ou + -dv
av (85)
dy =f'(x) dx
X= ~(t)
Tada je
dx = rp' (t)dt
ali izraz za diferencijal dy ostaje nepromjcnjen za bilo koju diferencijabilnu fun-
kciju rp (t). Pokažimo to.
Uvrštenje x = rp {t) u y = f(x) daje
y =f[rp(t}]
dy=f'[rp(t}]. rp'(t}dt
dy = f'(x) dx
kao da je .. .- nezavisna promjenljiva.
Prema tome je u izrazu y'. = :~ svejedno, da li je x nezavisna promjenljiva
ili funkcija neke druge promjenljive. Međutim, diferencijali drugog i viših redoVa
nisu invarijantni obzirom na zamjenu nezavisne promjenljive.
Izračunajmo drugi totalni diferencijal složene funkcije w =f(u, v), gdje· je
u= u(x, y, z) i v= v(x, y, z).
iJw iJw
aw = -.du
ou
+ -iJv dt·
ow ow
d'w =· l ou
iJ - d u + - dv
ov
iJw
o [ ou du + ow
iJv dv
]
du+ dv =
ou ov
po pravilu produkta, odnosno sume =
= [iJw .
au
~du)+ duo'w + ow . a(dv). d cPw
ou ou' ov dU + v ()u ()v
ldu +
-o
-o
' d . o(dv)
U zmemo li u o b z1r, a Je~=
o 1. ~
o( du)
= o, .Jer u fiu nkClJe
..
u=u ( x,y,z)
ow dw )' ow ·
d'w = (- d u + - dv + -d'u
ow
+ -d'v (86a)
ou ov ' au ov .
146
iJu .iJu
du = :;-
vX
dx + oy
- dv- = Zdx
. - 2y '.~?
•.
. jw
đv đv
iJv =Zu dv =-dx+ ~dy =ydx
dx dy
+ xdy
fida tle
o•w
-=2 du' = (2dx- 2y d:;)' = 4 (dx'- 2y dx dy + y' dy')
ou•
o•w
-=2 du dv = (2dx- 2y dy)(y dx + x.dy) = 2(y dx 2 - y' dx dy +
du ov
+ x dx dy- xy dy')
o(du) c)(du) .
d"u = - - dx
ox
+~
dy
dy = O · dx- 2dy' = -
.
2dy'
o (dv) o(dv)
d'v = - - d x
ox
+ - - d y = dydx
i)y
+ dx dy = 2dxdy
Uvrštenje u (86) daje:
Prema (82.):
147
10. Parcijalne derivacije složenih funkcija više promjenliivih
ow ow
dw =-du +-dv
ou ov
1: dx
dw ow du ow dv,
dx= ou -
dx +ov
- dx (87)
Odredi ~:.
w = f(u(x), v(x)] , pa prema shemi (87) račuRamo:
dw · .
dx = (3u'- v) cos x +(-u) · ( - szn x)
Pokus
Uvrštenje u= sin x i v= cos x .. u w daJe·
W = Si'n 3 X - S'in X COS X
·dw .., . .
d;= 3sznwxcosx + nnxsznx_-cosxco;x
ili
dw = 3 sm' x cos x-cos 2x•
dx
148
II. w =f(u, v},,gdje je u= u(x, y, ;;, a v= v(x, y, z)
Traži se
ow ow
ox' ay
Sada dolaze samo pardjalnt;. derivacije, jer je f~nkciia w preko u· i
v funkcija triju promjenljivih x, y i z.
Napišimo zadanu funkciju u obliku
ow aw ou ow ov
oy - 011 - +ov
oy - oy (88b)
ou ow OV
-+-
az ov oz (88c)
Primjeri
I. w = u3 -uv , gdje Je
u = xyz ; v = x' + y0 + t
. OVi dw . aw
Odred! ,_- = Wx ; - = Wy l - = Wz
· ux iJy ()z
w = f(u, v) ; u= u(x,y, z) ; v= v(x,y, z) , dakle
w = f[u(x, y z), 'l! (x, y; z)) (a)
w deriviramo po x, pa prema (a), odnosno (88a) imamo:
Wx = (3u'- v)yz + (- u)2x
Uvrštenje u = xyz i v = x' + y' + z' daje
w deriviramo po y:
wy = (3u 2 - v) xz + (-u)Zy
Uvrštenje vrijednosti za u i v daJe
Wy = 3x'y'z'-x'z-xy•z-xz'-2xy 2 z
ili
Wy = 3x3 y 2 z 3 - x• z - 3x y' z - xz'
w deriviramo po z:
Wy = (3u 2 - v)xy + (-u)2z
149
ili
Wz = 3x' y' z• - x•y,- x y• - xy z• - ;Zxyz" ·
2. z = x• + y' , gdje je
X=TCOS<p i y=rsin<p
. az . iJz
Izračuna)rno 7if = Zr l dq, =z,
z,=~.~+~ ~
ax or oy iJr
z=~·~+~ oy
, ax <l<p iJy iJ<p
z,= 2x, cos <p+ zy. sin <p= :ir cos• <p+ zrsin' <p=~
z~ = 2x (-r sin <p) + 2y (7 cos <p) = - 2r 2 cos <p sin <p + 2r• sin <p cos <p = .!_
Odredimo sada druge parcijalne derivacije zadane složene funkcije
150
l. .Deriviramo (88a)
aw aw- ou ow ov
ox = ifzl. · ox +ov. ox po x:
2. Deriviramo (88a) po y:
cl'w cl'w du 1
du o•w (du dv ou ov)
clxoy = Ft;i . dX. 0Y + auov OX • ay+ ay . dx +
(l~}
l il
ili. nakon uređenja
(88c) po z..
Dobit ćeš nakon uređenja:
Primjer
Izrazi u polarnim koordinatama Laplace-ovu parcijalnu diferencijalnu jednadžbu u ravaiai
x=TCOS<;l
(a)
y_ = rsin cp
tg q:> =z: X
.odatle
.
<p = arc tg Z.
X
152
Usporedimo li ovaj oblik funkclje U s funkcijom w = f [u(x,y, z), v(x,y, z)], za koju·smo
računali.druge parcijalne derivacije, vidjet ćemo da ie za naš slučaj,
,a obzirom na formule (Š9a) i (89d) računamo prema formulama prijelaza (a) i (b):
y y _ _ rsinm __ M,
- = - - - - = p r e m a (a) i (b)- ~-
x' x' + y' · r' r
r sin <p·cos cp
r +cos'l'~.~n'l'
sin 2 tp·
=---r-,-
r'
iJ'v . o'r ocp cos• 'P
iJy' = oy' =· cos 'P • oy = --r-
Uvrštenje izračunatih prvih i drugih parcijalnih derivacija u (89a) i (89d) daje:
il' U
--= iJ' U sin'q>
--·---2-- o' U sin 'P
· · cos 'P a• U iJU szn 2 'P
+--cos'q> + -
+ ~. sin'IP
ox• Oq>' r' iJcpiJr T iJr' Olj> r' or r
iJ'U = o'U. cos 2 q> + 2 o'U. sin <p· cos <p o'U . .. iJU ~+ou-~
ay' iJ<p' r2 iJcpor r + 'Tr' sm• lj> - a; r' iJr
l ii
Do istog rezultata možemo naravno doći bez upotrebe formula (89) izra~Yii prema (87)
prve, a zatim druge parcijalne derivacija funkcije U= f[cp (a;y); 1'(X,y)) i uzevli u obZir
formule prijelaza (a) (b). ·
Načini tu vježbu! ·
Prikaži parcijalnu diferencijalnu jednadžbu
iJ'U o•U · d1 U
ox•+ 2 oxi)y+ i)y• =O
Znaj).lci derivirati složene funkcije, možemo lako izvesti formule, koje omogu-
ćuju izračunavanje derivacije funkcije, koja je zadana implicitno, bez prijelaza na
njen eksplicitni oblik. Te formule su od osobite važnosti za deriviranje funkcija,
koje ne možemo prikazati eksplicitno, a osim toga često je jednostavnije derivirati
funkciju u implicitnom obliku ne vršeć~ prijelaz p.a 'eksplicitni oblik, iako je taj
prijelaz moguć.
I. Zadana je implicitna funkcija y jedse promjenljive x, t. j. /( x, ·y) = O.
T .. . dy
raz.\ se y = dx
Najprije nastaje pitanje, predočuje li svaka implicitna relacija od x iy funkciju
y od x? Jednostav;m primjer
ex+.Y =O
okolišu
Konačno,
stavimo još _i
točke
treći
.
uvjet: parcijalne derivacije
(x., y 0 ).
:1 :1
tražimo li da ·zadana implicitna funkcija bude neprekinuta,
y y
moraju bid. rieprekin1,1te u
154
Uz ta tri uvjeta postoji samo jedna funkcija y == y(x), koja ·za x = x. prima
vrijednost y = y., koja identički u· x zadovoljava jednadžbu f[x, y(x)] ==O i koja
u okolišu točke x = x 0 ima derivaciju pa je neprekinuta u tom okolišu.
Slično glase uvjeti za postojanje implicitne funkcije od bilo koliko argu-
menata.
Pretpostavimo, dakle;~ da zada:na implicitna--funkcija
f(x, y) =O . (a)
dy
odgovara gore navedenim uvj,etima, pa odredimo y' = dx.
Eksplicitna funkcija bi glasila
y = y(x)
Uvrštenje u (a) daje identitet,
f[x, y(x)] =O (b)
jer je gornji izraz jednak nuli za bilo koju vrijednost x. (Na pr. uvrštenje u impli-
citnu funkciju 2x + y - 6 =O njenog eks,plicitnog izraza y = -2x + 6 daje iden•
ti tet 2x- 2x + 6 - 6 = 0). Sada funkciju f ,deriviramo po x i to obzirom na
(b) prvo po nezavisnom x, a zatim po x, zavisnom od y, pa prema· (87) dobijemo:
of of dy
-+----=0
ox oy dx
Vrijednost dobivene derivacije jednaka je nuli, jer funkcija f za sve vrijednosti
x ima konstantnu vrijednost (0), a derivacija konstante jednaka je nuli:
•
Od at l e racunamo dx. D ob"
dy !Jem o:
of
dy ox (90)
dx=- of
oy
Opažamo, da se u nazivniku desne strane izraza (90) nalazi derivacija f po
funkciji.
Da dobijemo y" = ~~, deriviramo formulu (90) po pravilu; za deriviranje
kvocijenta funkcija, pri čemu postupamo kao prije imajući pred očima sh"emu (b),
odnosno (87):
of (o'f . o'f dy) of ( o'f o'f dy)
d'y ay JX2 -r ~ . dX -dx aydx + !9' . dx
(9l)
dx'=- . (:~r
lit
l
Primjeri
L f(x, y) = x•· + y ' - r' = O (jednadžba kružnice)
. iJf iJf
Kako Je - = 2x 1 - = 2y , imamo prema (90): ,
iJx iJy
, dy 2x x
y =~i~=-2;=-y-
+.::_
y y x' + y 2 r'
=- 4 ---= - --- = --
4y' y" L
l
'lJ ovom primjeru nije teško napisati. e'Rsplicitni oblik zadane funkcije pa· kontrolirati dobi•
"ene rezultate.
2. Dokaži, da funkcija•y,, zadana jed!)ag~l;)om
dy
Prema (90) računamo Y' = h:
1 y l 1
•. • 2x
-b + y•· . --;;;;;- Vx' + y' 2 Vx'·+ y•
x'
dy _
đx ~ - .
-==::~·==--....,1'.----;-~-----=~;-----.- y-
2
1 + ~
.x~
x Vx•
+ y' 2 + y' Vx'
Uredimo:
-y-x
156
Znajući izračunati derivaciju y' = dy funkeije zadane implicitno, možemo
dx
lako napisati jednadžbe tangente i normale na krivulju, čija je jednadžba zadana
u implicitnom obliku. ·
Znamo, da jednadžbe tangente i normale na krivulju y = y(x) v točki (x., y,)
gla~e:
(gf),
!lg: y-y, = ---- (x-x,j
(af)ay 1
·
u točki (1, l)
![_
iix
= 3x'y + y' + 2xy•
157
Uvrštenje koordinate dirali§ta (l, l) daje-
(OX
~) 1
=3+1+2=6
of) ·
(~~=1+3+2=6
a odatle prema (900) dobijemo:
lg ; (x-l) 6 + (y - l ) 6 =t
nr: (x-1)6-(y-1)6=0
ili
x +y - 2 = O · • · · • jednadžba ra•r;.:.te
cosxy=x+2y
u točki (1, O)
Prema (90a)
iJf = -ysinxy-1
iJx
ilf . 2
iJy = - X Sin xy-
a u točki (l, O)
(Oj_)
ox 1
=-J {ilj_)
ox 1
=-2
Izračunaj y' za
T.y=l+xe' [2 y]
ty
2. y = x + arc tg y l + y']
. [ y'
158
Il. Zadana je implicitna fuhkcija z od dvije promjenljive x i y, t. ;;
oF oF oz = 0
lfX + iJz · ox
Odatle računamo
oz
ox.
iJF
i!z ox
(9~
ox=- cF
oz
Sada F deriviramo po y na isti način;
oF oF oz = ()
-
iJy + oz
- iJy
.
Odatle racunamo
oz
oy :
oF
az iJy
(92b)
oy =-oF
iJz
o'z o'z
- = z =r
ax• "" oxoy = z"y =s
lil
. . iPz
I zracuna)mo --- :
mc•
. . . . .. o'z
I zracuna1 na ISU nacm ox ay
iJz
- -oz (y- y,)
ox (x-x:,) + oy = z - z.
x-x:, y-y, z - z,
~=!fZ=-=t
ox ~y
161)
Pr-• (92b):
oz -4y 2y
~=-2z+2=1+~
2. Iste :n e= - xyz = t
, . _ ('9:Z.):
"z -yz
~-- e"-xy
a kako iz ;oadane jednadžbe slijedi, da je ez = xyz, uvritenje defe:
az -yz z z
;)X=-~=.-;;;-=-;= x(z-1)
dz -xz xz
ay=- ez-xy = xyz-xy y(z- I)
P r - (92a):
cz yzx yz -·• + zy""' ln y + yz"Yln :1!
ax = - y,x-l'Z ln X + xy"Z ln JI + xyz"Y
Prema (92b):
az zxJ'•[nx+XZJIU-I+xz"Ylnz
dY = - yxJ'z ln x + xy"z lny + xyzXY-I
4. · lzračunaj za
i}F
nu ox yzu · cos (xyzu) + 2x sin (x• + y 1
)
iJF
du iJz xyu co$(xy zu):..._ y e"z + ~ln ll
;;;, = - iJF = - xy z cos (xyzu) + z uz-.:-1
o•
11 B. ~: RepetUo11J 'die matemaUke - Dio m. 181'
5. Dokaži, l:la; za funkciju
t)•z • t)'z
l)xt)y ~ t)yt)x
Obje tražene druge parciialne derivacije računat ćemo neposredno iz prvih derivacija.
-zx-4 x +2
(a)
2z+2 -z+l
t)z -4y 2y
(b)
(}y = -.Zz + 2 = Z+J
(a) derivirajmo parcijalno pn y, a (b) po "·
. oz
.
(z+ l)· 0-(x+2)·~
đy
(x + 2).·. A"
uy
o'z
oxoy = (z+ 1)1 '(z+ n•
(z + l) · O- 2y · ~ 2y. ~
t)x ox
(z+ 1)1 (z+ n•
Uvrštenje (a) i (b) u gornje jednadžbe daje:
'o•z 2y{x + 2)
ox t)y = - (z + l)'
o•z 2y(x + 2)
oy OX = - (z + l )1
Vidimo, da je
1!)2
Eksplicitno bi obje funkcij,e glasile ;
u= u(x, y) v= v(x, y)
og og ou og ov -
-+--
dx ou
•,_---+-.
dx d-v
-=0
dx
of dj dj i>f '
-· '>---'--
OX ov i>u ox
og dg og og
ou OX ov ov e) u ox
OX=- a.x=- (93)
of dj of o!
ou ov du c,.u
og og og og
ou ov ou ov
ou 1. ov
I zraz1. d o b"1vem. za ~ "š ' . b l" 'k"
~ p1 u se s1m o 1c 1 ovako:
ux _uX -
o{f, gJ o(f, gJ
ou o(x, v) ov o(u, x)
ox=- o(f, gJ c,;; = - o(f, g)
(93a)
o(u, v) o(u, v)
og ag ~~ +- og . ov = 0
a.Y + all · oy ov ay
16~
Odade:
of of of of
ay ov du o;y
og ag _o8 og
du
-=-
ay ov dv du đy
(94)
ly af af oy=- of N
ou OV du dv
og og og dg
-ou đ'll du O'fl
o(f, gJ d(/, g) -
ou J7Y:VJ ov ~
(94a)
ay=- a(f, eJ dy = - d(j, g)
o(u, v) d(u, v)
-2v
+l
l 3.x& + 2r.o
Ux = -~ 2
-2u
-2V.l
+l
2ci- 2ut~)
l 2
· -2u + l
3x'l 1 + 3x1 u
'Vx =- 2(1- 2uv) = - 1 - 2uv
1
-1
2y
-2v
+l
l t-4yv
Uy =- 2(1- 2uv) = 2(1- ~uv)
__ 1-2u
2 -1
2y
l 2y-u
'~.)' = - 2( l - 2u't·) = ~ 71""------=2u.:.;.v_
2_. x• ~ · y• + z• - u + 5 = o
" + y - z + u•- 7 = O
xll-z.:Y• + z•-u• + 12 =O
Tu su x, y_ i z funkcije od u.
164
I zračuna lJ;•J;•~
. dx jy t)::
+ ~- _ox+ og . oy + oiJg • oz
og
rlu clx iJu oy iJu iJz ou
=
0.
~ + oh . ox + ~ . tJy + ~ . ~ = 0
clu ox ou iJy iJu az du
ox ay dz
-l+ 2x~-2y ·du+ 2z ou= O
- 3u• + 3x' ox -
ou
4y tJy
iJu
+ 3z' ~
iJu
= O
-2y
+l - l2:: l +
2y(- 6z'u + 3u') + 2z (8yu- 3u')
-4y
-2y
+l
-4y
3z 2
- l2::
Jz•
l (3z2 -
4y)
2x(3z'-4y) + 2y(3z• + 3x1) +.2z(~4.)t...,_3x1)
oy az
Odredi na isti način •z jednadžbi (a) ~
o
1 ou .
181
funkcije dviju promjenlfivih z. =j( x, y), koja·, kako znamo, predočuje plohu u
prostoru. Razlika je samo u tome, što svaka točka plaho ima tri koordinate (x, y, z)
i da je ploha geometrijska tvorevina d viju dimenzija, pa treba koordinate (x, y, z)
neke opće točke plohe prikazati kao funkcije
dvaju parametara u i v.
x = x{u, v}
y = y(u, v)
l Jednadžba funkcije dviju
promjenljivih u parame-
z = z(u, v) tarskom obliku
P R
OT' R sin &
x = OT' . cos <p = R ·.cos cp • sin &
y OT' · sin cp = R sin cp • sin fl
z R cos &
Prema tome je
x = R cos <p • sin ~.
y = R sin cp • sin & (95)
z= R cos &
166
Pa izvršimo prijelaz od parametarskog oblika na obični z = f(x, y). treba.
parametre <p i 8: ukloni~i.
Pokažimo taj prijelaz na našem primjeru kugline plohe.
Kvadriramo li i zbrojimo li prve dvije jednadžbe 'sustava (95), dobit ćemo:
x• + y• = R'sin•& (a)
x• + y• = R• - z•
ili x' + y' + z' = R•
ili z= ± VR•-x•-y•
Iz uspoređenja te jednadžbe kugle s njenim parametarskim obl{kom (95),
vidimo jednu od mnogih prednosti parametarskog predočivanja funkcije: pomoću
parametra 'P i & promjenljive x, yi z izražcnc.su jednoznačno, dok je funkcija
z = ± VR'- x•- y' dvoznačna.
Parcijalne derivacije funkcije zadane parametarski računamo po pravilu za
deriviran je sustava implicitnih funkcija (vidi predašnju točku ll, III).
Pokažimo to na primjeru kugle (95).
.. oz . i>z
T raz1mo i'Jx 1 i'Jy
Iz treće jednadžbe sustava (95) imamo uzevši u obzir, da je & funkcija od r,
y z:
i> z .. a&
-=-Rsm& · -
ox ox
(a)
az = - R
oy . "
sm " .
o&
ay
Da odredimo ~! i ~;;napišimo pive dvije jednadžbe sustava (95) u obliku:
Kako je prema slici 75 <p= <p(x, y), a & = &(x, y, z), imamo:
f[<p(x, y), &(x, y, z), x] =:0
(e)
g[<p(x, y), &(x, y, z), y] ==O
m
Obje.funkcije~deriviramojpo_x_prema:sneffii.(87):
Prema·(b)· računamo:
-of = - R Sin
. . a.
!p •. san v ; · -
of .= R COS· op • COS v;
" -of= - l ·
aop o.& · ax
(e)
~g
v cp
= R cos 'P • sin ..a- 'iJg R. . o.
o.&.= san cp cos"
. "
R cos cp • szn.v~-· o<o
~~+~
R . .,. o-&
sm..op:· cos ..,..· ox =O
iJz iJz . o.
;rx=-COS!p ·tg& j - = -szn <p· tg"
ay
168
Uvrštenje vrijednosti tih de~vacija·u (~5) i (77) daje:
cos ct,= ~ =cos <p 1 ·sin -lt,", cos f3·, =~=sin rp, • sin&,;
z,
cos Yl = R = cos .&,
lit
1 .(of • of )
f(x.+h,y.+k) =f(x., y.) +-
11. -,:-h
vX .
+Tk
uy ,._,.,
+
+ -2!1 ~f of )'
- h +-k
X ay X-4<o
+-1 (of
3! OX
ofk)'
-h + -
ay x=x,
+ ..... (96)
y-y.
1
1 l (of
.... ,' + (n-1). ofk)"- + 11 (of
-h+ - -h+ of
- k)"
OX oy "-"· n. OX ay x-x.Hh
~-y. y-y.+.J.h
x,+h=x; Y• +k =y
a također
h= x-x.; k =y-y.
+ 12.1 [of
OX
of
-(x-x.) +-(y-y
oy
]• . + / 1l[of
0)-,-(x-x
. x=x,. 3. ox
0)
of
+-(y-y
iJy
0)
]' ·
x-x,
+ .....
y=y,
1
·····+! [of of
-(x~x.)+-(y-y 0 ) ]" (96a)
n. ox oy x-,.,+~h
y-y,+ .. ,h
gdje je
o< & <l
o<&,< l
170
Vidimo, da Taylor-ova formula predočuje funkciju f(x, y) u obliku polinoma
od (x- x 0 ) i ( y - y.) stepena (n- 1)-ga ;- ostatak. R,.:
1 oj of • · 1 of of •-•
+ -31 (-
ox
X + -y) ,_
ciy 0
+ · ··· · + (n-1). ox
l (- X + -ily y) .~o· +
1 (oj
+-y - x + of
- y) "
'n. dx oy •=»
y=-',.r
f(x, y) = P,.-dx, y) + R.
Pretpostavimo sada, da zadana funkcija ~a parcijalne derivacije svih mo-
gućih redova u okolišu točke To i da ostatak R,. teži po apsolutnoj vnJednosti nuli,
kad n, t. j. broj članova pGlinoma, teži u beskonačnost:
171
·l [:O"/ . • o'f . .. · o'f ·]
+ 2!.1 ox•Jx-x.J + 2 ox ay (x..,.....x;,) (y-y.) + o",• (y- y.J .. - ... +
~-r·
(9Cib)
+ 3f1 [o'f J• iJ"f __ ·J' J OS/ ;·
ox•(x-x. ·+ 3 ox•oy(x-x. (y-y. + 3 oxđy"(x-x, (Y-Yv1 +
•
i)'J
+-.(y-y.J"] +···
ily x=x0
y-y,
Primjeri
•J. ·.FunkCiju-z= sin x · siny·razvij po'potencijama:.od (x-i} i (y- ·il
To znači: zadanu funkciju treba razviti ~ Taylor~ov_red polazeći iz točke
rr rr
Xo=4' Yo = 4
f(x 0 ,y0 )
.rr
= sm4 · cos4= - 2-
rr lf2 • 2VT =T
1
d'/
ox• = -
.
Sin X •
.
szn y; iJ'f) = :..._..!_
(ox•. _!..
o"J
oxoy = cosx. cosy;
. d2f ). 1
( iJxiJy = -2-
0
'O'f
~·=-sznx•smy;
. .
(m
~.
= _..!...
2
i. t; d.
172
Uvrštenje podvučenih vrijed!UIItl ~ x0 = =i y 0= :u (~6b) daje traženi ~d potcncija:
.
-x·S~ny=2+2
. ' l l { 1t) +2l ( y-41t) +
x-4
--=y·x
o•J y-1
·lnx+x
"_,
;
( o'f ) -0+1=1
~
.
iJxiJy • iJxiJy o -
d/
3
)l ( iJ''f)
iJy' =ln'x·x lnx; ay• .=~
173
1,02
1,1 = 1,1 + 0,002 + 0,0001 + ...
1,02
. '
1,1 = 1,1021 na 4 decimale točnq.
:! = 2 . 2 sin (2x :._ 3y) . cos (2x- 3y) = 2sin [2(2x- 3y)] -
=2sin(4x-6y); (Jj}
ox.
=2sin0=0-
-
J'f
ilx' = 8 cos (4x- 6y); iJ'f) o =
(-ox• 8cos0 = 8
-
o•f
oy• = t
·
lScos (4x- 6y);
(of")
oy' .,. _.!!
0
i t. d.
Uvrštenje u (97a). daje:
l l .
sin' (2x- 3y) = 2 ! (8x'- 24xy + 18y") + 41 (- 128x' + 4 · 192x1y -
[z x'
=-1-x--+-
2
1 { y+- - -x"+ -l x y
2 2 6 2
( + - +···J
2
n-}' rc)"
Razvij• po potencijarna od x. i y funkcije:
·}
a) z·"" e " siny ,~z = y + xy + 3! (3x1 y.- y 1) + · · ·l
l
b) z"* cx....:.l)(y-1) [z = l + x + y + x' + xy + y 1 + · · ·]
x-y . x• - y' x' - y'
e) z= arc tg - - -
1 +.xy
[z= x - y - - 3 - + - 5 - +···J
d) z = sin (x + y). Rezultat kontroliraj tako, da uzev§i x +y = z rastali u red
potencija sin z [vidi Dio I. formula (150)].
17,4
14. Primjena Taylor-ove formule za približno rjdavanje Jednadžbi
U prvom dijelu Repetitorija (vidi § 11) naveli- smo više' metoda ~a približno
rješavanje algebarskih i transcendentnih jednadžbi. Iste jednadžbe, a takoder
sustave tih jednadžbi možemo takoder približno rješavati pomoću Tay)or-ove fot-
mule.
Pretpostavimo, da treba riješiti sustav od dvije jednadžbe s dvije n~po
znanice:
f{x, y) =O
g(x, y) =O
Geometrijski to znači, da tražimo koordinate (x., y,) sjecišta tih krivulja.
Kako· ta točka (x., y,) leži na obim krivuljam11;· bit će
f(x., Yo) =O
g(x., y.) =O
Narišimo grafove obiju krivulja i iz slike što točnije očitamo koordinate x,
1y 1 njihova sjecišta. Očitane vrijednosti
x, i y, smatramo prvitn aproksimacijama
traženih rješenja x., Y• zadanog sustava jednadžbi. ,
Budući da su x. i Y• samo približne vrijednosti traženih rješenja sustava, bit će
-g(x., y,).
(:~). (98)
h,=
(~). (:;),
(:~. (:~).
175
(~. - f(x., y,)
le l ..,;
(m. -g(x., y,)
(M}
(~)., (z).
{~)., l(!~).
Međutim, iz gornjih izraza ne ćemo dobiti točne vnjednosti popravaka lt,
:i k, naših prvih aproksimacija x, i y., jer srno u Taylor-ovoj formuli uzeli sarn.o
'3 prva člana zanemarivši sve ostale, već ćemo dobiti samo približne vrijednosti
1
x, = x, +h,
y, = Y• +k,
Sada ponavljamo postupak zamijenivši x, i y, sa r, i y., a h, i k; sa h, i Ir.,
pa prema formulama (98), u kojima zarnijenimo Indekse l s 2, dobijemo druge
:popravke h, i k" dakle i treće još bolje aproksirnacije traženih rješenja sustava:
y
x, = x, +h,
Y• = y, +k,
Postupak nastavljamo, dok ne dobijemo
tražena rješenja sustava na potreban bra; deci-
mala točno. '
!'rimjer
Riješi na tri decimale točno sustav jednadlb1
Y =
,.,. +
e- x
y' = l
l
Sl. 77 Iz slike 77 vidimo, da se grafovi eksponencijal~e
funkcije i kružnice polumjera l sijeku u 10&i A(O,I) i
točki B, čije su približne koordinate (0,9; 0,4). Vrijednosti tih koordinata u~mimo koo prve
.aproksimacije traženih riješenja zadanog sustava jednadžbi:
x; = 0,9
y, = 0,4
Napisavši zadane jednadžbe u obliku
f(x,y) =:e-"- V= O (a)
g(x,y) = xt' ;:·ye- l =O
df
iJ~t=-e
-x
; ~=-1
07
(b)
og
-=2y
tt.y
lT i
Unetel!je x 1 = 0,9 i y, = 0,4·u (a) i (b) daje:
(of)
-
ox 1
-'--e-o9
• = - 0,407 (:),=-l
(~} •. = 2. 0,9 = 1,8; (:). = 2. 0,4 = 6,8
-0,00657
-J l + 0,03
h, 1 +om +0,8 - 0,005256 0,02474
l + 1,8 1,47474
1+
-0,406~ - 0,32526
-1
1,8 . +O,S
h,= 0,01675
-0,40657 -0,00661
1 1,8 + 0,03 -0,012197 + 0,011826 -0,000371
k,
1,47474 1,47474 1,47474
k, = - 0,00025
l'>ruJC aproksimacije
x, = x, + h, = 0,91675
y, = .Yt + k, = 0,39975
Vrijednosti dobivene za x 2 i y 2 uvrstimo u (a) i (b):
h.
l - 0,0009 + 0,7995
-1
l -0,00011
+ 1_,5139 = -0,00007
1-0,39975
+ 1,8335 + 0,7995 l.
12. B. Apaen: Repetitorlj vU.. matematike - Dio III. 177
-0,39975 -0,00021
+ 1,8335 -0,0009 -0,00025
-0,00017.
+ 1,5139 + 1,5139
·freće aprokismacije
x0 = 0,917
Yo = 0,400
Pokažimo sada na primjeru, kako se rješavaju pomoću Taylor-ove formule jednadžbe s jed·
nom nepoznanicom.
U I. dijelu Repetitorija (vidi §·17) odredili smo metodom sekante i metodom tangenta
jedno realno rješenje jednadžbe x• + x - 8 = O, pri čemu smo posljednjem metodom dobili
x0 = l ,834 na tri decimale točno.
Riješimo sada istu jednadžbu pomoću Tavlor-ove formule.
U tu svrhu napišimo jednadžbu
x•+x-8=0
u obliku
x' = -x+ 8
i stavimo
y = x•
y = -x +8
f(x,y) = x'-y =O
g(x,y) = - x + 8-y =O
Narisavši grafove kubne parabole y = x• i pravca y = --x +8 očitavamo iz slike ko- ·
ordinate sjecišta te krivulje i pravca ..
x, = 1,8 Y 1 = 6,2
(iJx
~)
1
=~1;. (iJg)
iJy 1
,;",·-l
178
Uvrltcnje T,l (98) daje:
-l
-l -0;368
h,=
+ 9,72 -l -10,72 = + 0,0343
l -l -l
x. = x, + h,= 1,8343
~
Usporedimo li taj rezultat s rezultatom :X0 = I ,834, koji smo 'dobili metodom tangcntc,
vidimo, da smo već dobili realno rješenje zadane kubne jednadžbe na 3 decimale točno.
Odredi na isti način realno rješenje jednadžbe x• - 3x1 - l O = O na dvije decimale točno.
[x0 = 3,72]
z =f(x, y)
179
tivna, odnosno uvijek pozitivna. Tim pravim ekstremima odgovara, kako vidimo,
točka vrha, odnosno točka dola plohe.
Ako je za neke točke toga užeg područja oko točke ( x., y 0 } razlika A jednaka
nuli, ekstreme zovemo nepravi. Sl. 80 prikazuje plohu, koja u točki (x., y,) ima
nepravi maksimum, jer je prema slici
z z
Sl. 78 Sl. 79
oz =o
ox
S istog je razloga u točki ekstrema
oz =o
oy
U točkama ekstrema funkcije z =f(x,y) uvijek je dakle
iJz =O
ox
Drugim riječima, koordinate x., Y• to~aka ekstrema moraju zadovoljavati taj
sustav od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice. To je nužni uvjet za ekstrem
funkcije z dviju promjenljivih x i y.
180
Primijetimo, da slični oblik ima nužni uvjet Z!\ funkciju w od više prorrijen-
ljivih x, y, z, u, ...
dw =O ow =o _,
ow
-=0
ox oy ou
Da je taj uvjet samo nuždan, lako se uvjerimo, ako se sjetimo geometrij'skog
značenja parcijalnih derivacija funkcije dviju promjenljivih. Govoreći o tom geo-
metrijskom značenju, pokazali smo, da je u točkama plohe z= f(x, y), u kojima
. oz
Je ox = o 1. oz
oy ~ o, tangentna
. . na p loh u h orlZOnta
ravmna . lna, t. L
. para lelna
az}
(ox = 0 (oz) = 0 (a)
o oy o
Razvijemo funkciju u okolišu točke (x., Yo) po Taylor-ovoj formuli, pri čemu
se ograničimo samo prvim članovima te formule. Prema (96) imamo:
181.
gdje je
o< & <l
o<&.< l
ili uzevši u obzir da je
.s
f(x, +h, Yo +k):- f{x,, y,) = ~
da je obzirom na (a)
__!_(oj k + oj 11) = o
JI OX oy x=x,
y=y.
dobijemo
~ = -
l (o'f
'h' + o'f . k
2 ~-h r.J'j
-.,k·") +
+ -.ay· l l (oj
-h + iJfk)'
-
2 OX oxoy x=x, 3. dx iJy x=x,+Jh
) = Y., Y -Ya+JI,h
(b)
~32
Dobijemo:
l
t:. =
2
(r,p'cos'cp + 2s.p'coscp . sin cp+ t.p'sin•cp)
ili
t:. = p; (r.cos'tp + 2s,sin cp ·cos cp + to~in'cp) (d)
Budući da je i' uvijek pozitivna veličina, predznak razlike t:. jednak je pred-
znaku trinoma u zagradama Taj trinom napišimo u drugom obliku tako, da ga ·
pomnožimo i podijelimo sa r,, a zatim prva dva njegova člana nadopunimo na
potpuni kvadrat:
r,'cos'tp + 2r,s,sm cp · cos <p + r 0 t 0 sin'<p
To
Tn
ili
p' (r.cos cp + s.sin <p)' + (roto- so')sin'cp (e)
/j.= 2 • To
naravno uz pretpostavku, da je 6. * O.
Kako je i uvijek pozitivna veličina, ovisit će predznak t:. jedino o "pred-
znaku drugog faktora u (e), pa funkcija z ima sigurno ekstrem u točki (x 0 , y.),
ako je taj faktor negativan, odnosno pozitivan za sve cp u dovoljno malom oko-
lišu oko točke ( x,, y,), t j. za p dovoljno malen.
Mijenjajući dakle kut tp, sudimo na temelju jednakosti (e) o predznaku razlike d.
Promotrimo pojedine slučajeve:
. iJ'f
I. Neka JC r, = ch,).
=F O.
Uz to pretpostavimo :·
a)
U tom je slučaju brojnik drugog faktora u (e) pozJtlvan za sve cp (kvadrati!,
i nikad se ne poništava, predznak ~ ne ovisi dakle o q>, odnosno· o predznacima
h i k, već je jednak prcdznaku od r,, koji je u nazivniku izraza (e).
Prema tome roto- s,' > O dovo)jan je uvjet za ekstrem funkcije z = f(x, y)
ll točki (x., Yo), u kojoj je of =o of =o. .
ox oy
183
To znači: ako je r.t.-s.• >O, tada funkcija u točki (x., y.), u kojoj je is•
punjen nužni uvjet, sigurno ima ekstrem i to m;llciimum, ako je ·t'o < O, odnosne)
minimum, akg je ro > O, jer je tada za ro < O i Ll < O a za~. :::> O i ~ > O.
Točke plohe z = f( x, y), u kojima je roto -s.• > O, zovu se točke p o~t
tivne1 zakrivljenosti ili eliptičke točke. U tim točkama tangentna ravnina
na plohu dira je u jednoj točki. Na pr. kugla, elipsoid, dvokrilni hiperboloid i elio-
tički paraboloid imaju samo točke pozitivne zakriv!ienosti .(vidi sl: 58 61, 62 i 65).
b) r.t.-s.• <O
Kako je uz tu pretpostavku drugi član broj nika (roto- s.•)sin'tp u (e) nega-
tivan, predznak brojnika, a dakle i predznak razlike A ovisi o vrijednosti kuta tp,
t. j. o predznacima h i k, jer će za neke vrijednosti cp brojnik drugog faktora u (e)
biti pozitivan, a za neke vrijednosti tp negativan.
Na pr. za tp = O brojnik drugog faktora u jednakosti (e) prima pozitivnu
vrijednost ro', a za onu vrijednost cp, koja pretvara prvu zagradu brojnika u nulu,
t. j. za
roeos cp + s.sin cp = O
(f)
r,
odnosno za rg cp= -=s.
btojnik je ne~ativan.
Prema tome, roto- so• <O dovoljan je uvjet, da funkcija u točki (x., y,)
nema ekstrema.
Točke plohe z=f(x,y), u kojim je roto-So'<O, zovu se točke negativne
zakrivljenosti ili hiperbolne točke. U tim točkama tangentna ravnina
na plohu dira je i siječe, pa ploha ima oblik sedla. Na pr. jednokrilni hiperboloid
i hiperbolni paraboloid imaju samo točke negativne zakrivljenosti (vidi sl. 63 i 66).
e) rot 0 -s.'=0
pa je ~ > O, odnosno ~ < O za sve vrijednosti kuta tp. Međutim, taj uvjet nije
dovoljan, da bismo mogli ustvrditi, da funkcija ima ekstrem u točkL (x,, y.), jer
je prema (f)
za r.cos cp + s.sin cp = O
r,
cg cp=-.:__
So
184
·Prema taine slučaj, gdje je u točki, (x., y.), ·u kojoj je ispunjen nužni uvjet.
z11 ekstrem,
r.c.-s.• =O,
smatrat ćemo neodlučnim, jer bi u takvoj točki funkcija mogla imati ekstrem,
ali ne mora· da ga ima.
Točke.plohe 2i =f(x, y), u kojima je_r.c.-s .. = O, zovu se točke nulte
zakrivljenosti ili para bolne' točke,· U tim točkama ploha može imati oblik
sedla ili, ako tog' oblika nema, tada tangentna
ravnina dira ·.plohu . u pravcu .ili krivulji, pa
funkcija ima u toj točki ·_nepravi ekstrem, na-
ravno uz pretpostavku, da je tangentna ravnina
u dotičnoj točki, horizontalna.
Plohe, koje imaju samo točj<e nulte za-
krivljenosti i' koje tangentne ravnine diraju u
pravcu, zovu se developable plohe (od
francuske riječi develop per - razviti), ·jer se-
dadu bez deformacije razviti u ravninu. Na pr.
valjak i stožac su developable plohe. Tangen-
tne_ravnine diraju te plohe u pr:;tvcima-izvod-
nicama. Kao primjer plohe, koja ima tačke Sl. 82
triju vrsti zakrivljenosti, navedimo torus, t. j.
prsten kružnog poprečnog pres jeka (vidi sl. 82 i Dio Il. § 7, 7d)]. Vanjske točke
te plohe su točke pozitivne zakrivljenosti, nutarnje - negativne zakrivljenosti,
a najgornje i najdonje točke su točke nulte zakrivljenosti, jer u tim točkama rav-
nina dira torus u kružnici. '
Uzmemo sada drugi osnovni slučaj:
II. r. = (o'~
- =O
ox• o
p•
• .= T · (2s.sin cp • cos cp + t.sin'cp)
ili
p•
~ =Z · sin cp (2s 0cos cp + t.sin cp) (h)
a) Neka je So =l= O
U tom slučaju, kako se jasno vidi iz izraza (h) za ~. predznak razlike ~ ovisi
o vrijednosti cp, odnosno o predznaku h i k, pa funkcija u točki (x., y.) nema
ekstrema.
b) Neka je ·s,= O
Prema (h) poprima sada izraz za ~ oblik:
p' .•
~ = T . '· Stn ,.
1115
Vidimo, da je razlika 6. sada pozitivna za sve .q>, ali se poništava za q> =O,
pa bismo opet morali prošititi riašu diskusiju na zanemarene članove Taylor-ove
formule. Imamo dakle ·neodlučan slučaj.
Ponovimo ukratko iZvedene uvjete za pravi ekstrem funkcije ·z = f( x, y) u
. točki (x., y 0 ) .
A. Nužni uvjet za ekstrem
ox o = 0
(of) (of)
ay •
= 0 (100)
of =·o i
of
-=0.
OX ay
daju koordinate onih točaka, samo u ·kojima fUnkcija može imati ekstrem. [Točke
s horizontalnom tangentnom ravninom na plohu z =f(x, y)J.·
B . Dovoljni uvjet za ekstrem u točki (x., y 0 )
l. r. =F O
a) r•. r.-sij >O
funkcija sigurno ima ekstrem u točki (x., y 0 ) i to
e)
Neodlučan slučaj.
Il. r. =O
a) s. =l= o
Funkcija nema ekstrema.
b) s.= o
Neodlučan slučaj:
186
Primjeri
l. ddr'edi ekstremne vrijednosti funkcije
Prvi korak.
az az
Prema (l OO) računamo dx ay :
~ = 6y-3x'
ox
(a)
~
oy = 6x-3y'
Drugi korak. lzjednačtmo s nulom izraze dobivene za prve parcijalne derivaciie i rije-
šimo· tako dobiveni sustav jednadžbi:
ili
8x-x< =O
ili
x(8-x3 ) =O
Odatle
3
x, = '(8 = 2 , ako se ograničimo samo na realna
rješenja sustava, a samo ta rješenja nas zanimaju.
UvrštenJ~ x 1 = O i'x, = 2 u prvu jednadžbu sustava daje
YI= o i y, = 2
Dakle, samo u točkama T 1 (0, O) i T, (2, 2) može zadana funkcija imati ekstremne . vri·
jednosti.
187
Za točku T1 : r, = ol
imamo slučaj II. a)
sl= 6(
Zadana. funkcija u točki T 1 (O, 0) nema ekstrema,·
Za točku T, : r, = - 12 =F O imamo slučaj l.
Računamo r 2 t 0 -'- s 2 2 ~- 12 ( - 12)- 6' = 144- 36 = 108 > O,
Imamo podslučaj a). Zadana funkcija ima u točki T 1 (2, 2) ekstrem i to maksimum, jer je:
r1 = .:_ 12 < O. .
z= 6xy-x•-y•
Dobijemo
=maks .=.. 6 • 2 • 2..,.. 23 - 23 = 8
2. Odredi. ekstremne vrijednosti funkcije
.z= -x'-y'.+ 4x + 2y-2
Prv'i :·korak;
i) z
~=-2x+4
ox -= -J.y +2
~
Drugi korak.
-2x+4=0 -2y + 2 =o
Xo = 2 Yo =l
Treći korak.
r=- = -2
o'z ; .s=--=
o'z o .
i)' z
t=-=-2
ox' i'!xay ' i)y'
r0 = - 2 ; s0 = O ; t0 = - 2
T0 = -.2 =F O slučaj I prema (101)
T0 t0 - s 02 = -2(-2)-'o = +4 >O slučaj I a)
Funkcija u točki r. (2, l) ima ekstrem i to maksimum, jer je To=- 2 <-O.
Cetvrti korak .
. zmaks= z(2, l)= - 4 - 1 + 8 + 2-2 = 2_
3. Odredi ekstremne vrijednosti funkcije
. z = sin x + sin y + cos (x + y)
.
1 _to za o~ x ~
3~ .
l o~
_ y ~2.::::
- 2
2
t. j. ·u području .kvadrata stranice '" • 3
' 2
188
Prvi korak.
dz . '·( dz . ·(
c'l.x· =-·.cos x;,...- stn x + y) T=:cps;y-mt x+y)
'Y .
Drugi korak~
cosy-cosx=O
ih
cosy=cosx.
Odatle
v=x
cos x = sin 2x
ili
cosx = 2sinxcosx
3n: 31':
a takoder X. =T· Y•"" T
2sinx-t=<O
ili
' l lt 'lt
un x = T, pa je Xa = If, Yo= 6
5n:
·a također
Y•=6
SamoutočkamaT,(;. ;) ~ T,e;. 3
;), T.(~·:)
:raože biti ekstrem.
Treći korak.
r = -sinx-cos(x + y)
s = -cos (x + y)
t =-·sin~- cos (x + y) =.,
189
lt -
r 1 =-sin-z-cos 1t =--1 +l= O slučaj Il. prema (JO!>
Za r(~~)
2 2 • 2 r, = - - 3rt
sm
2 - cos 3 rt = -"-l +l = 2 't- O sluča)
I•
s, = -cos 3rr = + l
t,= 2
r 2 t,-s,' = 4-J = 3 >O slučaj I a)
Za T, e:, 5
:) r, = -
. Srt
sm 6 -
Srt
cns T = -
_
szn J SOO -cos 300" = -cos 60" -
U točki T { 56rr' 56rr) funkcija ima ekstrem i to maksimum, jer je _r, = -:J < O.
L:etvrti korak.
Zmalos = z
1t 61t) = sm. 6 + stn 6
(6' 1t . "' • 11:
+ cos J- 2 + 2 + 2
l l l
= ~ - t:
(SI'I:
T' T
S~~:)
z= x•-y•-4x + >ly + 6
190
Prvi korak.
dz ·
i)z = 2x-4 -= -2y+ 2
OX dy
Drugi korak.
2x-4 =O -2y + 2 =o
Xo = 2 Yo =l
Samo u točki T 0 (2, l) može biti ekstrem.
Treći korak.
Prvi korak.
dz 2>--6
Prema· (92a) Tx =-
2z + 10
dz 2y + 8
i (92 b) .ry=- 2z +JO
Drugi korak.
2x-6 = 2x-6=0
""'2""z---:+--:-I~o 0 x, = 3
~=0 2y + 8 =u Yo = -4
2z + 10
Treći korak. Otpada, jer znamo da kuglina ploha ima u istoj točki T 0(x 0 = 3, Yo = -4)
ravnine XY maksimum i minimum.
191
z,-z, 2 + 12 -
Pol1.1mjer kugle:_!.= - --·= - -- = ]_
2 2
Kontrola.
Zadanu jednadžbu kugle prikažimo ~ obliku (61): 1
p,: x = r, + 5 p, : · X = 2t 1 + 27
y = -16r, y = r,- 25 (a)
z= 2t,-4 z= -2r, +
Naš je zadatak, da odredimo one vrijednosti parametara t1 i t,, koje odgovaraju najbližim
točkama zadanih mimosmjernih pravaca.
Znamo formulu (9) za kvadrat udaljenosti d dviju točaka u prostorw:
Odredimo sada one vrijednosti parametara t 1 i t., za' koje je d, odnosno d' minimum. Pe-
desnije je uzeti d' mjesto d, zbog toga se točke c;kstrema ne će promijeniti.
Prvi korak.
o(d')
-,- = -
~
2(2t,- t, + 22) + '32(t, + 16t. 1 - 25)- 4(- 2r,- 2t 1 + 5)
o(d')
-,- =
ut,
4(2t 1 - t1 + 22) +. ' 2(t1 + 16t1 - 25)- 4(- 2t 1 - 2t 1 + S)
3) z = x' + 3xy + y 3
[u (O, 0) nema ekstrema, u (-1, - l) z maks = l}
d) Vezani ekstremi
Dosada smo određivali ekstremne vrijed-
nosti funkcije z= f(x, y) mijenjajući slobodno
x i y, jer su x i y bili nezavisni jedan od dru-
goga; drugim riječima, mi smo se slobodno
kretali po ravnini XY, tražeći točke, u kojim
zadana funkcija z ima . ejs.streme. Međutim,
.ako se traže ekstremne vrijednosti funkcije .
z =f(x, y) uz uvjet, da je cp(x,y) =O, t. j.
y
.ako je zadana funkcijska veza između nezavi-
snih promjenljivih x i y, imamo slučaj veza-
ni h ekstrema. U tom slučaju tražimo eks-
tremne vrijednosti funkcije z idući u ravnini XY samo po krivulji, koja je zada-
na uvjetom rp(x, y) =O.
Da pokažemo razliku između slobodnog i vezanog ekstrema. navedimo jedno-
stavan primjer. ., ' '
Slobodni ekstrem· funkcijt: z = + VR•- x•- y', koja- predočuje gornju
polovinu kugline plohe (vidi sl. 83), jest svakako z maks= z(O, O) =R i njemu od-
govara najviša točka polukugle. Međutim, vezani ekstrem, na pr. po pravcu
x = a, funkcija postizava u točki (a, O) i taj iznosi + VR'- a'; njemu odgo-
vara najviša točka polukružnice, u kojoj ravnina x = a siječe polukuglu.
Pokažimo, kako se može određivanje vezanog ekstrema zada~e funkcije svestf
na određivanje slobodnog ekstrema druge pomoćne funkcije.
Neka se traže ekstremne vrijednosti funkcije z =f(x,y) uz uvjet cp(x,y) =0.
Napisavši funkciju cp(x, y) =O u eksplicitnom obliku y = y(x) i uvrstivši
y =y(x) u z =f{x~y) dobijemo:
z = f[x, y(x)]
dz = of +of . dy
dx ox oy dx
dy
dx
računamo
_
iz 'fi(X, y) =O prema (90)':
d 'fl
dy ox
dx=-~
dy
of df
ox oy {b)
-=-=-/..
d~ dcp
'\ dx oy
df ocp
-+A·-=0
i)x OX
(e)
of ocp
-+1.·-=0
oy oy
194
Zadatak možemo pojednostaviti tako, da načinimo funkciju
' ' .
pa umjesto da tražimo točke vezanih ekstrema zadane funkcije z =f(x, y), tra-
žimo točke slobodnih ekstrema te funkcije F(x, y), jer parcijalno derivirajući pre-
rna (d) .funkciju F(x, y) po x i po yi izjednačivši dobivene derivacije s nulom
dobijemo jednadžbe (e).
Iz navedenog slijedi jednostavno pravilo:
Da se odrede točke'; koje bi mogle biti točkama vezanih ekstrema funkcije
z = f( x, y) uz uvjet, da je ~ ( x, y) =O, treba sastaviti pomoćnu fUP.kciju' F( x, y)
pribrojivši zadanoj funkciji f(x, y) vezani uvjet ~{x, y) pomnožen konstantnim
koeficijentom ).":
aF af ~ o~
-=-+A.·-=0
ox ox ox
(102)
oF a] o~
--=-+!.
ay ay ·-=0·
oy ·
Te dvije jednadžbe zajedno s vezanim uvjetom
~(x,y)=O
195
Ponovivši istu diskusiju, dolazimo do općeg pravila.
·Da se odrede točke, u kojima bi mqgli postojati vezani ekstremi za~ane funk-
cije, treba sastaviti pomoćnu funkciju F.(x, y, z, .... ,e). pribrojivši zadanoj funkciji
vezane uvjete pomnožene s Lagrange-evim multiplikatorima:
F(x, y, z, .... ,t) =f(x, y, z, .... ,c) +A, tpJx, y, z ..... ,t) +
( 102a)
.+ >-;· qJ,(x, y, z, .... ,c) + ... + >-", ,q.,.(x, y, z, ..... r)
ar
dx= 2(x-x1) +A>.= O
dF
oy = 2(y-y,) +B>.= o.
oF ·
{jz= 2(>:- >: 1 ) + CA ;=O
Uz zadam uvjet
Ax+ By+ Cz+ D= O
dobili smo četui Jednadžbe, iz kojih odredimo A 1 vrijednosti koordinata x, yi z.
Iz prvih triju jeđnadžbi slijedi:
l
X= l(2x 1 -A>.)
l
y = 2(2y 1 -BA.l _
l
z= T(2t: 1 -C>-)
196
UvrštenJe u četvrtu jednadžbu daje
A H C
T(2x,- Al.) + T(2y 1 - Bl.) + T(2.a 1 - qw + J.) ~ t
2 (Ax, + By, + Ct 1 + D)
l.= A' + B' + CO
y=y,-
B(Ax, + By, + Cz, + D)
A'+ B'+ C'
z= Zt-
C(Ax, + By, + Cz, + D)
A'+ B'+ C' •
2. Od sviju trokuta zadanog opsega 2> odred1 onaJ, kOJI una naJveću povdmu.'
Znamo Heronovu formulu za povninu P trokuta
P= VJ(>-x)(J-y)(J-z)
ili
P"= •f•- x)(.<- y)(J- z)
gdje su .Y, y 1 z stranice trokuta, a • te poluopseg trokuta
Tražimo, dakle, one vriiednosta stranaca trokuta, za ko)e 1'jc P. odnosno P' makstmum, uz
uvjet da je
x+y+z-l!=O
Načinimo funkciju F· •
197
Računamo J>arcijalne derivacije funkcije F i izjednačimo ih s .nulom:
oF
ox = - s(s- y)(s- z)+ :1. = O
oF
e)~
= -s( s- x)(s-' z) + A= O Rjdenja tog sustava jednad2bi daill on~
x+y+z-2s=0
A · (s - y) = s( s - :r) ( J - y) (s- z)
A • ( s - z) = s( s - r) (s - y)(s- z)
J odatle je
s-~=s-_y=s-z
ili
X= y =Z
Iz smisla samog zadatka slijcdt, da smo time dobili tratene vrijednosti stranica trokuta,
t. J. od svih trokuta zadanog opsega najveću povr§inu ima istostranični trokut.
l
Pmalu = s• - V3-
9
p=~ + lJ.y + cz
2 2 T (a)
198
f':
je poznata veličina, jer IZ zadanih stranica trokuta možemo površinu trokuta izračuf1ati p ..
Heronovoj formuli ,
P= '{s(s-a)(s-b)(s-c)-
Prema tome jednakost (a) daje traženi uvjet veze izmedu promjenljivih:
ax + by + cz - 2P = O
ilf
dx
= yz· + a >. = O
·
uvjet veze: ax + by + cz = 2P
xyz + a>.x =O
xyz + bl..y =O
xyz + c:Az = 0
Odatle: a>.x = b).y = c>.z = -xyz
Uvrštenje u uvjet ax + by t cz = 2P
daje 3ax ~ 2P
a odatle je 2P
r=-
3a
199
4. Neka smo po111oću teodolita izmjerili uz najveću pažnju -istom točnotću liVa tri kula
jednog trokuta, za koje smo dobili vrijednosti ex, (3 i _y. Uslijed neizbježivih posre!aka mjerenja
~~rojkutova je različit od ) 800, t. j.
ex.+ ~+y-180°=W
Pita se, kako i:emo podijeliti dobtvenu nesuglas1cu tu na 1zmjcrene kutove, da vrijednosti
kutova najbolje odgovaraju rezultatima mjerenja i da zbroj kutova u trokutu •znosi 180"?
Problem riješimo u smislu teoriJe najmanjih kvadrata (vidi Dio l, § l 5), koja kaže, da ll.l
najbolje vrijednosti mjerenih veličina ·one, za koje je suma -kvadrata pogrešaka minimum.
Označivši, dakle, s x, y i z te najbolje vrijednosti kutova, izračunajmo sumu kvadrata
pogrešaka, odnosno popravaka v. Ta se suma označuje u geodeztjJ s [vv].
v 1 =x-a.·
v,= y~f3 lb)
v,= z-y
Kvadnran)e 1 zbra)a!\JC daJe.
Tražtmo, dakle, one vrijednosti x, y i z kutova trokuta, za koje je (vv] =min, a osim toga
mora bit• x + y +z= 180°.
Da ~stavimo uvjet, koji veže pogreške i v., v, v,,
računamo iz (b);
or. =:r-vt
(3 = y-v,
y =z-v,
Uvršten)e u (a) daje
200
Odatle
_l.,.="'
2
l.=- 2...,
3
pa iz (d) dobijemo:
11 1 = v2 ll::!~: w3 = - 3w
Kako funkcija [vv) nema drugih ekstrema, bit će (vv] = min za te v~ijednollti pogreAaka v.
Premr,..(b) tmamo konačno:
X= at+ v1 •
=ot-J
201
a) Singularne točke ravnih krivulja
Neka je jednadžba ravne krivulje zadana u implicitnom obliku
F(x, y) =O
tg(l(. =y.
' =-o
o
iJF =O
ox
(103)
iJF =O
ay
daje koordinate singularnih točaka krivulje F( x, y) =O, naravno uz uvjet, da ta
krivulja ima singularne L'i'ke, jer je samo u tom slučaju· ~g()(. = y'l = ~ . Osim
toga treba uzeti u obzir, da koordinate x. i y 0 singularne točke moraju zadovoljavati
ji:dnadžbu krivulje F(x, y) =O, jer singularna točka leži na toj krivulji.
Razlikujemo tri osnovna oblika singularnih" točaka ravnih .krivulja:
l) _Dvostruka točka, u kojoj krivulja ima dvije različite .tangente t, t,
(sl. 85a). ·
2) Š il j ak prve i druge vrste, u kojem krivulja ima jednu (dvostruku) tan-
=
gentu t, t, (sl. 85b i -e).
3) Izolirana točka, u kojoj krivulja nema tangente (sl. 85d).
202
Da odredimo oblik singularne točke T. (x0 , ·y.), u kojoj su. obje parcijalne
oF .r'JF .
derivacije ~ 1- zadane krivulje F(x, y) =O jednake nuli, računamo :r:a tu
ox oy
točku diferencijalni izraz:
Sl. 85
koji nam je služio kao dovoljni uvjet za ekstrem funkcije z = j(x, y). Do tog
izraza dolazimo tako, da razVijemo zadanu funkciju F(x, y)=O po T~ylor-ovoj
formuli u okolišu singularne točke T.(x., y.J pa zanemarivši članove .Niših re-
dova, dobijemo kvadratnu jednadžbu u y'. Rješimo li tu kvadratnu jednadžbu,
dobit ćemo za y' izraz, koji ima za diskriminantu
(!04a)
lzrivulja ima u točki T. šiljak, jer je u tom slučaju diskriminanta jednaka nuli,
pa sc za y' dob1je samo jedna vrijednost. Krivulja ima u singularnoj točki jednu
(dvostruku) tangentu (sl. 85b i e).
Znamo, da je r..r,- s.' = O neodlučan slučaj pri određivanju ekstrema funk-
cije z ~ f( x, y J i da je točka plđhe paraboh1a (tangentna ravnina dira plohu u
pravcu ili krivulji).
Kon=:~čno, ako je
(l04c,
203
singularna točka T 0 (x., Y.) je izolirana točka·, jer je u tom slučaju diskri-
mmanta - (r0 t0 -s:J <O; pa se za y' dobiju konjugirano kompleksne ·vrijed-
nosti. Krivulja nema u točki T. tangente (sl. 85d).
Znamo, da za r.t. -s:> O funkcija z = f(x;y) ima ekstrem, a točka plohe
je eliptička (tangentna ravnina dira plohu u jednoj točki).
Nastaje pitanje, zašto postoji veza između singularnih. točaka ravnih krivulja
F(x,y) =0 i oblika plohe z=f(x,y). Odgovor je jasan svakome;'tko~se sjeti
onoga, što smo prije rekli o prostornom značenju ravnih krivulja. Svaklt"'ravnu
krivulju u ravnini XY možemo smatrati kao prijesjek plohe z= f(x, y) i ravnine
XY, kojoj je jednadžba z = o; odnosno kao projekćija na ravninu XY krivulje,
u kojoj ravnina z= e, koja je paralelna s ravninom .XY, siječe zadanu plohu.
Tako, na pr., siječemo li kuglinu plohu x' + y 2 + z' = r'.ravninom XY
(z= 0), dobijemo kružnicu x• + y' =
r' sa središtem u ishodištu, dok ravnina
z = r, koja je paralelna s ravninom XY a udaljena od nje zar, dira kuglu ·u.'naj-
višoj točki plohe (u maksimumu). Projekcija te toči{e pada u ishodište, i daje izo-
liranu točku 0(0~ 0). Stvarno, uvrštenje z ~ r .u jednadžbu kugle daje
x' + y'. =O
a odatle je x = O i y = O, jer je samo za x = O i y =.O zbroj kvadrata jednak nuli.
Primjeri
l. Odredi singularne to&e krivulje
F(x, y) =y'-x(x-1)' =O
đF
- = - x · 2(x- 1)-(x-1)'
ilx · ·-
'ili
oF =
- -(x-1)[2x +(x-l)]
<lx
ili
oF =
-đx -(x-1)(3x-l) fa)
i)F
dok je -=2y
đy 'b)
Odatle:
pa je
(x -1)(3x-1) =O
x, .;",l
2y ... o
i x. = +
pa je y, =o
204
L.:1 x, =
0=0
cJ'F
dx' =-[(x-1)3+(3x-I)J '• = - 2
d'F
s=--=0
dxdy
s,·= o
()'F
,f
dy' = 2 ; 10 = 2
Sl. 86
r0 10 - so• = - 2 · 2- O = - 4 < O
f>rcma (104a) zaključujemo, da je singularna točka To (l, 0) dvostruka točka (vidi sl. 86).
F(x,y) =y'-x" =O
.đF = - 3x' ;
iJF
iJy = 2y
dx
~u~tav jednadžbi
- 3x' =O _x0 =O koordinate singularne točke
daje T., jer zadovoljavaju i jed-
2y =o Yo =O nadžbu zadane krivulje.
iJ'F
r=--=-6x '• =o
iJx'
s= iJ'F =O •• =o
ox iJy
r = a'F = 2 10 = 2
ay'
r0 10 - s01 = O · 2 -O = O
2"5
Prema (104b) Zaključujemo, da krivulja ima u ishodištu šiljak i to prve vrste, jer i:~: jednadžbe
polukubne parabole y· = ± vt
slijedi, da je krivulja simetrič!!.a -na os X (vidi sl. 87).
3. Odredi singularne točke krivulje.
y' = x'(x- l)
Prema (103):
Sl. 87
YI= o y, =o
Krivulja ima jednu singularnu točku T 0 (0, 0) u ishodištu, jer koordinate druge točke (i, o)
ne zadovoljavaju jednadžbu zadane krivulje:
y
206
!sto tako je parabola y =- ~· ovojnica familije pravaca zadanih j-:c~nadžbom
y = lXX + ~ ~- jer tangira u svakoj svojoj. točki onaj pravac familije, koji prolazi
tom točkom (vidi Dio II. sl. 98).
Iz navedenog jasno slijedi, da se pod ovojnicom zadane familije krivulja, koja
ovisi o jednom parametru ot; razumije općenito krivulja, koja u svakoj svojoj točki
dira jednu krivulju fami'lije pa ima s njome zajedničku tangcmu.
Uzevši u obzir, da· sv;1ka točka ovojnice leži na jednoj od krivulja familije i
ima u toj tcčki zajedničku tangentu s dotičnom krivuljom familije, mo:::c·,;o lako
doći do jednadžbe ovojnice zadane familije krivulja F(x, y,.rt.) =O.
U, tu svrhu treba
f. parcijalno; derivirati po parametru oc zadanu jednadžbu famiiijc krivulja
F(x,.y, ot) = O, smatrajući, da su sve ostale ·promjenljive konstantne veličine,
2. ukloniti i~ tak3' dobivene .jednadžbe;i~·:iadane jednadžbe familije, t. j. iz.
jednadžbi · ·
oF(x,·y, ot} ===O
Oa.
(105)
F(x, y,. ot} =O
x = x(rt.}
y = y(rt.)
dobit ćemo jednadžbu ovojnice u parametarskom obliku.
Ptimjeri
Odredi jednadžbe ovoj nica:
l. "Familije kružnica
(x-<>.) 2 +y' = R'
-2(x-a) =O
a odatle je x-<>.=0
ili
y = -L R
2. Familije pravaca
.x•
y=cxx+-z
'207
Deriviramo parcijalno po :x prema (105): y
x+IX=0 e
•
a odatle je ..
a:=-x
,.Uvrštenie u zadanu jednadžbu familije
daje
ili
x•
y=-- Jednadžba ovoJnice (parabole).
2
3. Familije parabola
x'
y = "x- 2c (l + :x')
Iz zadane jed.nadžbe vidimo, da sve parabole familije prolaze kroz ishodište koordinatne>;~
sustava i da su osi parabola okomite na os X (vidi sl. 89).
Da odredimo geometrijsko značenje parametra a, derivirajmo po x zadanu jednadžbi.::
dy
dx
=a - l '2c+ a' . 2x
a u i~hodištu O (0, 0):
x'
y = ax--(1
2c
+ :x') (a)
Dobijemo:
x•
0=x--·2:x
2c
Odatle računamo a:
1-IX=-
e
X
y = c -~
-
2c
(1+-
'")
x'
ili
e ~
y=---
2 2c
:208
To. je opet parabola, kojoj je vrh na osi Y u točki (o, f}, a presjeci s os\·~ jesu
A (-e, 0) i B(c, 0) (sl. 89)
4. Odrezak AB duljine e nekog pravca p pomiče se tako, da točka A ostaje uvijek na osi X,
a točka B na osi Y. Odredi ovojnicu te familije pravaca.
Prema slici 90 jednadžba pravca A B glasi
X y y
-a + -b =
X + __Y___ = ll· e
' •.
·~ e · cos -x C • SIPI ct
X ..._ _Y
__ =C
(a·)
COS' IX sin IX
st. <JO
jednadžbu familije zadanih· pravaca. '
Prema (105) derivirajmo tu jednadžbu parci/alno p~:
(e)
y = e sin• ct
., ,
x:.=cA· cos!a
, ' +
yl'l=c 3 • sin2 oc·
'! 2 '!
x• y•
--r
ox•
---=1
(5- ox)•
o= 2:x
ili
et=O
x = x(a.) y = y(a.)
Uvršt~nje u F(x, y, a.) =O da~
F[x(oc), y(a.), «) = O
dF dx aF dy aF
rx·Ja.+oy -+-=0
da. OGl
(a)
210
Kako je prema (103) u singularnoj
(a) ostaje
točki krivulje ::=o i.:;:= O, u jednadžbi'
oF(x, y, a.) = O
oa.
F(x, y, a.) =O
daju također geometrijsko mjesto singularnih točaka familije krivulja F(x,y,a.) =O"
Iz navedenog slijedi, da jednadžbe ( 105) odreduju ·ovojnicu, ako ona postoji.
1li geometrijsko mjesto singularnih točaka krivulje, ako krivulje familije imaju
singularne točke, ili ne određuju ni jedno ni drugo, ako zadana familija krivulja
nema ovojnice, a krivulje familije nemaju singularnih točaka.
Na pr. jednadžbe (l 05) daju za familiju polu ku bnih parabola
x " - f v - r:J.)' = O
y
+2(y-a.)=0
lli y-r:J. =o
a uvrštenje u jednadžbu familije da~
x'= O
ili X• = 0 ...... OS Y
211
§ 5. VISESTRUKI ODREĐENI INTEGRALP I NJIHOVA PRIMJENA
t. DvostrU:ki integrali
S= {f{x)dx
•
(Vidi sl. 92 i Dio IL § ~- z
~.z·f(x,y)
y
p v
t. j. volumen V tijela ispod plohe· S, koja ima jednadžbtl z= f(x, y), jednak je
dvostrukom integralu funkcije z = f( x, y) uzetom po dvodimen?:ionalnom po-
dručju cr ravnine X,Y.
Nastaje pitanje, kako ćemo izračunati tai .dvostruki integral, t. j, kako ćemo
odrediti obujam V toga tijela? ' .
' Opet ćemo posrupati kao u slučaju jednostrukog integrala: računajući povr-
~inu S ispod luka krivulje y = f(x) (vidi-sl. 92), uzeli smo neki x po volji, njemu
smo dali beskonačno mali prirast dx pa nacrtavši ordinate krivulje, dobili smo
element dS= f(x)dx tražene površine S. Integrirajući od x =a do x =b, dobili
smo traženu površinu S.
212
Kako je u našem sadašnjem slučaju područje integracije dvodimenzionalno,
uzet ćemp po volji ne samo x, već i y, pa ćemo njima dati priraste dx i dy~. koje
ćemo smatrati, da su beskonačno mali. Zamislimo li sada, da tim točkama prolaze
ravnine, koje su paralelne s ravninama YZ i XZ, isjeći će te ravnine iz tjela •. čiji
volumen tražimo, jedan prizmatički stupić, kojemu je površina osnovke
dcr =dx· dy
Sada kad smo volumen sloja izratunali, sumirat ćemo slojeve idući u smjeru
osi X od dirališta A do dirališta B, t. j. integrirat ćemo po X izraz dobiven za vo-
lumen sloja i to, kako. se jasno vidi iz slike 94, od x = a do x = b, P.a tako dobi-
jemo traženi volumen tijela V:
l
213
b y,(Jt)
J!(x,y)dx dy
/:)n
V= J y
Cf
~·
struki integral računati u obliku
214
1duje područje integratije -~. više nego u dvije točke. U tom slučaju treba područje
.integracije cr razdijeliti u dijelove tako, da ti pravci sijeku konturu svakog pojt-
dinog dijela područja naivi~ u dvije točke .. Na slici 95 područje integracije o
podijeljeno je na taj način u tri dijela cr,, cr, i o,.
Pri računanju dvostrukih integrala moramo držati na pameti:
l) Računajući volumen sloja zadanog tijela, t. j. drugog integrala u formuli
(106a), smatramo da je x konstanta, pa granice integracije y,(x) i y,(x) uvršta-
vamo samo u y, dok pri upotrebi formule (106b) smatramo da je y konstanta,
pa granice integracije x,(y) i x,(y) uvršta vamo samo u. x. Nakon uvrštenja
granica pretvara se podintegralna funkcija f(x, y )-u funkciju od samo~a x, odnosno
od samoga y, pa ~~ iza toga lako računa prvi integral..
2) Da su granice prvog integrala uvijek konstantne, dok su granice drugog
iritegrala obično funkcije od x, odnos_no od y. ·
l:_rtmjcn
l. Odred t volumen tijela omeđenog plohom:
y
'a .,.b-'.7=
X> 0
y:;;,O
z>O
Prva jednadžba predočuje, lal.ko znamo, jedl')adžbu ravnine zadane u •egmentnom ohliku,
dok ostale tri jednadžbe odreduju prvi oktant pravokutnog koordinatnog sustava .
. Traži se, dakle, volumen piramide, prikazan na sl. 961 odnosno volfimen tijela, koie )e ome-
deno zadanom ravninom i trima koordinatnim. ravninama ..
Svaki srednjoškolac lako će nam izračunati taj volumen:
I ah abc
v_=3·2·c=6
215
Ipak će:rruJ rje~iti ta) zadatak pomoeu dvostrukog integrala, da još jednom uočimo st~tu~
tog iritegrala.
Kako vidimo iz slike 96, u zadanom je primjeru područje integracije' pravokutni trokut
.-:tOB s katetama a i b, pa prikazavši jedm.džbu- zadane ravnine u eksplicitnom obliku
z(x,y) =e {•-_!__L)
a- b
e e
piiemo ,Prema (106), postavivli kon,tantu e ispred
znaka dvos~kog integ_rjlla, da je volumen
~+L=
... a b
Odati<
Sada surniramo slojeve tijela, t. j. integriramo po x. Iz slike se jasno vidi, da se kod toga Je,
mijenja od O do a.
Imamo dakle
Pre!azimo na integrir~nje. Uvijek se najprjje računa d rugi integral Kako je pri računanju tog
intcgru!a x konstanta, pišerr.o ga u obliku
216
i integriramo član po član postavivši konstante ispred znaka integrala, a prvi integral_ kod toga
uvijek prepisujemo:
pa je
Odatle
a ,·
bc J(I--;-x)'.dx_
V=2
o
V=- bcj{
2
1 - 2xx')
a
- + - dx
a•
o
Odatle
.
V = bc
2
l-
x - 2_ . ~ + _!_ . ~
a 2 a• 3
l
~
= k
2
(a - ~
ll
-
+ ~)
311
1
Konačno
V=~
6
Riješi za vježbu isti zadatak po formuli (106b), t. j. uzcv§i sloj volumena u smjeru osi X.
i nariši pripadnu sliku. Integral će sada glasiti
· . a( t-f)
V= e JJ (l-~-~}
~AOB
dx dy =e j
i
dy J(l-}-~
Q
dx
tl T
2. Izraa.tnaf obujam kugle polumjera R .(sl. 97).
Budufi da je. kugla simetriQul o!Wrom aa sve tri
'~rdinatne ravnine, računat ćemo volumen oktanta ku-
ll
.., t. J.• g'
.,.e, v a .a..t"
1
• žL'- •
-• VJe • •
oan]a mtcgnrat Ćerno prvo
po x, a zatim po y [formula (106b)]:
.Napisavli ietln&džbu kugline plohe (sfere) 11 eb-
plicitpam obliku
z(x,y) = + VR•-;-x•-y•
računamo prema (106b) volumen oktanta kutle.
-~=J dy
R VR'-y'
J VR•-x•-y• dx ..
(
Budući da račun•mje drugog integrala traži više vremena i mjesta, riješimo· &a posebne kao ne-
edredeni .integral.
I= JVR•-x•-y• dx
'R'-y'=k'
odnosno k~ VR' ..:._ y' (b)
pa dobijemo:
To je poznati nam predtip C (vidi Dio II. str. 85, zadatak 2.)
Dobijemo:
k' x x,~
I= -irre sin-+- vk'- x•
2 k 2
R' -y• . X X
l= - -- arcszn 1 ~-L-VR•-y•-X'I
2 vR' -y• ' 2 .
a uvrštenje u (a) daje
218
VR'-;p'
~:_:_~:arc sin ;j;':;::::::"'=-;;: + xl 1/R• - Y.' - x• ,,
2 VR' - y '
I0
V Jdy [R'
R ------
s= y' arc sin l+ VR' -2
- --2 - y' VR•-y• -R' +yi]
o
Uvrštenje donje granice daje O, i er je arc sin O = O. Uzevši u obztr, da je arc sin l -i•
-dobijemo:
R
..!:::
8
= .2:... feR• -
~fl '
y') dy
Oda<!e
R
Riješi isti zadatak još jednom po formuli (106a), t. j. uzevši sloj kugle u smjeru osi Y, i
nanši pripadnu sliku. Integral će glasiti
R VR"-x'
~ ~ J J V~R:-:,--x"'•
dx _-:-.-y-:1 dy
o o
z= xy
x=2 ; X= 10
y=l ; y=7
o x dx
z=O Sl. 98
To znači, da se. traži obujam tijela, koje je gore omeđeno sedlastom plohom z = xy, đo\je ravni-
nom XY (z= O), a sa strana ravninama x = 2 i x =)O, koje su paralelne s ravninom YZ, i
ravninama y = l i y = 7, koje su paralel~e • ravninom XZ. C_rtamo samo područje integra-
cije rr, koje je pravokutnik sa stranicama paralelnim s osima .X i Y (sl. 98), i uzev!i neki x po
219
volji Fi§emo projekciju sloja debljine dx. Iz slike se jasno vidi, da će pri računanju volumena sloja,
t. j. pri integriranju po y, biti granice integracije l i 7, a pri sumiranju sldjeva, t. j. integriranju
po x, granice su 2 i 10. ·
Imamo dakle prema (106a):
10 7
Kako je x konstanta, mogli smo· ga staviti pri računanju drugog integrala ispred z~a tog,
integrala, jer u na§em slučaju x nile vezan zbrajanjem ili oduzimanjem s y.
Računamo:
JO 7 JO • lO
V= Jxdx
2
ly; l= TJ x dx
1 ~
(49- l)= 241 x; l= 12(100-4) = 12.% = 1152
V= H62
Jasno je, da bismo mogli istodobnf> računati oba integrala, jer u drugi integral ne ulazi y:
=lx; r:
7
vidimo, da je to tijelo omeđeno odozgo plohom rotacionogparaboloida s vrhom u toČki V(l, l, 2)..
(vidi Dio ll. § 7, 7), ravninama x = 2 i y = 2/koje su paralelne s koordinatnim ravninama YZ.
odnosno XY, i trima koordinatnim' ravninama. Slika 99a prikazuje oblik· tog tijela. b te slike
vidimo, da je područje integracije kvadrat stranice 2..
1 1
Ri§emo posebno to područje (sl. 99b), pa uzevši projekciju sloja tijela, na pr. u smjeru osi
X, računamo prema (106b):
= J J d; (x• +y1- 2x - 2y + 4) dx
o o
220
z
y
4
o 2 . l(
y a
Sl. 99
Vidimo, da opet imamo konačne granice. integracije i u drugom integralu. lntegl'iramo pam4
teći, da je pri računanJU drugog integrale y = konstanta:--
,.
= f(-f+2y'-4-4y+8)dy=
•
l
=J (2y'- 4y lO)
+T ciy =
•
z
=l ~y'- 2y' + 2~ YI=
•
=~-8 +~ = 10~
3 3 J
V= JO~
3
z= 4-x'-y'
x=+l; x = i - 1 ; y=+l ;.y=-l; z=O
Zadano tijelo predočuje uspravan paralelopiped, kojemu je osnovka kvadvrat stranice 2 u ravnini
XY. Taj paralelopiped presječen je odozgo paraboloidom, nastalom rotacijom parabole x'~4-z
·oko osi Z (sl. lOOa). '
221
'i
+l
- o .. 1 ll
,A5
·1
y
a, b
Sl. 100
V= JJ (4- x•- y 0
) dx dy =
•
+l +l +l +l
~ Jdx J(4- x' -
-1
y') dy = J
-1
dx /4y - _x' v :_ ~ l=
-1
~
+l
J(
-l
4 - x2 - + + 4 - x' + +)dx -
+l
122 2
-x--x'
l =40-
1 3 3 l 3
-J·
V='l3_!_
3
Sl. 101
X-= Y' ; y =r ; Z = t
Riješivii zajedno jednadžbe x = y' i y = x' i odredivli na taj način sjecišta 0(0,0) i A(l,J),
tih krivuljll, narBimo područje integracije a i projekciju sloja traženog volumena (sl. 1-01), pa
računamo prema .( l-06b): ·
. l 'fi
V= JJ (12 + y- x") dx dy =J J dy (12 + y- x 1) dx=
a
. '
o y1
222
=
o
l
Jdy j12x + yx - ; l yY
=·
y•,
J
.,
s Ir> 2 ,r-.; 2 ,r-.; y• l
p'+ 5 v_Y'-rrvY'-4y•- 4 + :rrY' ·
l
l
=
S69
140
o
. 9
V=4J40
x+2y-z=O
y1 =X+ 4
X=· 5
pa bi-smo imah integrir<:ti icacionalnu funkciju pri računanjuprvog integrala. Stoga odabiremo.
drugi redoslijed integriranja i uzevši neki y = konstanta, rišemo projekciju ·sloja paralelnu s.
osi X (sl. 102).
Jednadžba zadane parabole u inHTznom obliku glasi':
v=y'-4
223.
pa, kairo se vidi iz slike, granice drugog integrala su
od l X =y'-4 do "= 5
a te su racionalne.
Sumirajući slojeve idemo u smjeru osi Y i to od y = - 3 doy = +J, kake) Ile to yidi ,IZ
,slike.
Imamo dakle prema (106b), uzmi u obzir da jef(x,y) ,:; :: = x·+ 2y:
+J 5
V = JJ (i + 2y) dx dy, = J dy J (x + 1y) dx
. a -J yL-..4
+3 S' +J
-3
+ 2y(y '-4) ]}
1
=Je:+-J
+J
IOy- yY' + 4y'-8-,2y' + 8y)dy =
~
+J
J(- ~· y• - 2y~ + 4y2 + ISy + ~ ) dy
l y•
-~--~+
10
v'
2
4
TY' · . 9
+ 9v' . +-y
2
l
+J
=
-3 -J
= -
243
tO
- ~
2
+ 36 + 81 + ~
2
-
243
10
+~
2
+ 36 - 81 + 2
27
= 50,4
v= 50,4
lzračunai
ff (3-
.l;
4- 4Y
J l
dx dy
o
224
Prema y - y 1 = a(x- x 1) imamo
l
'Y = --zCx-10)
ili
jednadžbe pravca BC
j )j
x=-2y+IO
Očito je, da jednadžbu pravca BC možemo takoder napisati kao jednadžbu pravca kroz
<Ivije točke B( lO, O) i C(4, 3).
Računajući volumen sloja integrirat ćemo po x idući od osi Y (x = O) do ·pravca BC(x -
= -2y +'JO), a sumirajući slojeve, t. j. integrirajući po y, ići ćemo od y = O doy= 3, kako
se to jasno vidi iz slike l 03 .
.Računamo:
3 -2y+IO
JJ •
a
4
J
l3- ---y)dx
X
4
dy = J f
o
dy
.
o
X 3
(3----y)dx=
4 4
= l l(~ - '!
J
dy y } X - -}- .
=
o
J[6(l - i) ( -y +
3 . 3
=+l i
• 3 3
~-
l ( 18- -+
153 105 } =-(36-153
l + 210) =93 l
- = 23-
2 2 4 ' 4 _4_
Za vježbu i da uočiš razliku u množini računskog rada, riješi taj dvostruki integral nanovo
:po tormuli (l 06a). Vidi takoder primjer 1. naveden dalje u točki 5.a) ovog paragrafa.
Izračunaj volumen i nariši slike zadanih tjelesa, a posebno i područja integracije, ako sa
~jelesa omeđena s
Primjedba
Računanje volumena zadanog tijela. vršit ćemo pomoću dvostrukog integrala
sarno u tom slučaju, ako se taj volumen ne da izračunati jednostrukim integralom,
jer je',,mnogo jednostavnije izračunati jednostruki nego dvostruki integral. Tako
ćemoobujarn rotacionog tijela račun.ati uvijek prerna poznatoj nam formuli (91)
iz II. dijela Repetitorija:
v 7'
a
b
1tf [f(x) r dx
x• .
9 +.y• = 2z
~+L=
l d.:: • 2z
0 0
226
l
Kako vidimo, presjek je elipsa s poluosima .a- ~i b= V2z., pa prema po7,..,~toj
'formuli za površinu c;lipse S = ah rr imamo:
S= VlSzo • V2zo · rr
ili uredivši i uzevši z 0 = z dobijemo
S(z) = 6 rr z
Primjena formule (89) daje neposredno traženi volumen:
5 5
Ako je područje integracije a krug ili eli ps;~, vrši se radi jednostavnijeg integn
ranja prijelaz na nove promjenljive [vidi dalje točku 3. ovog paragrafa].
b) Srednja vrijednost dvostrukog integrala
Govoreći o srednjoj vrijednosti jednostrukog određenog integrala (vidi Dio II.
§ 6, 2), rekli smo, da se određivanje ~e srednje vrijednosti svodi na pretvaranje
. b
Odatle'
J Jf(x, y)dx dy
:Zo = J(r,, "']) =_a_____ (107)
cr
227
Ta srednja vrijednost određenog integrala uzima se kao srednja vrijednost
podintegralne funkcije f(x, y) u području ·a.
Primjer
Odredi srednju vrijednost funkcije :: = lx +. y
u trokutu omeđenom koordinatnim ()fima i pravcan
x +Y = 3.
Napisav§i područje integracije o (sl. lO~ i uzevli
3 3
.u obzir da je o= ~ = ~, računamo p~;ema (107)
i (106a):
JJ(lx + y)dx dy
.to= ..:."--'A9-:---
2
3 3-lC
3 3-x 3
. = ~ J
o
dx !2xy + y; l !J
o
=
o
dx [ 2x (3 -
-
x) + f (3 - x) 1 ] =
3 3
. = ~J ((3.-
o
x) (4x +3- x)] dx = +Jo (-x• + lx + 3)dx -
Z. Trostruki integrali
228
S= JJ
s
dxdy
pri čemu je područje integracije .a tražena površina S lika. Prostorno motemo na§
problem shvatiti tako, da računamo vclumen cilindričkog tijela, kojemu je osnovu
površina S zadanog ra.vnog lika, a :visina l, t. j. V= S= JJl ·dx dy.
s
Dalje postupamo prema formuli (106a) ili {106b):
..
S = 1- COS X lo = -COS 1r + COS 0
.
= ) +J=2
v~ JJJdxdydz
v
pri čemu integriramo po volumenu V tijela, čiji obujam tražimo. Područje integra-
cije je dakle trodimenzionalno. ·
229
Dalje postupamo na slični način, kao pri računanju dvostrukog integrala, t. j.
rastavimo trostruki integral u tri jednostruka: ·
/J y,(x) /(x,y)
V = JJJ dx dy dz = J dx J dy J dz
V a Yt(X) 0
(109)
pri čemu možemo mijenjati redoslijed integriranja kao i pri računanju dvostrukih
integrala.
Jasno je, da nema smisla računati volumen tijela pomoću trostrukog integral&,
jer nakon izračunavanja trećeg integrala po formuli (109) automatski dobijemo
dvostruki integral. ·
Napisavši formulu (109) u obliku
V= JJJ
v
l ·dxdydz
y,(x) z,(x,y)
230
nom podrt..:i:, .. , iz oj~ je projekcija na koordinatnu ravninu funkcije tih dviju pro:-
mjenljvih;.i to po drugoj promjenljivoj (y/ u grimiC!Ul).a njene promjene·uz kori.~
stantnu, ali po· volji uzetu vrijednost treće promjenljive (x), konačno se rezultat
tog integriranja integrira po toj trećoj promjenljivo; (x) u granicama njene najveće
:xomjtne _u .navedenom· ravnom području (projekciji).
U posebnom slučaju, kad je podru-
_l:je · integracije w pravokutan paraJelopi-
ped, kojemu s•1 bridovi paralelni s koordi-
natnim ravninama, tada su granice svih
triju integrala konstantne i ne mijenjaju
se pri promjeni redoslijeda integriranja.
Na pr. prema slici 108 imamo:
JJ J f(x, y, z)dx dy dz = ·
v
a' b' e'
=J dx J dy JJ (x,y,z) dz
a h
Sl. 108
~+-=-=l
m n
x=a ; y=b x=O ; y=O l ..... o.
'Prema slici 109 i formuli (109):
V= JJJdxdydz,...
Sl. 109 v
231
/ dx
~
J I b
dy
n
. "')
( 1-;;;-
dz '= J J lz
a
dx
.b
dy
l" (•-,;-"')
'
= ·
o o o o o o
" b " b
J J
o
dx dy n ( l - ;;) = n J( l - ; ) dx J dy -
V = abn (2m - a)
2m
JJf(x, y)dx dy
a
X= p COS tp
(a)
y=psincp
pa je f(x, y) =f(pcostp, p sin rp)= F(~, p)
232
Prema tome je
da ~ dx dy = pdcp ·dp (IlO)
površina elementa područja.
Budući da u drugu ruku dvostruki integral, koji p~;omatramo, glasi
JJj(x, y)dx dy, dobijemo u~evši u obz1r formule prijelaza (a) i formulu (liO):
ll
Sl. 112
233
Imamo.< dakle:
l
Jasno je, da možemo i u ovom slučaju promijeniti redoslijed integriranja.
2) Pol O leži unutar područja integracije.
Iz slike 112 jasno se _vidi, da integrirajući najprije po p, a zatim po cp dobi-
ojemo:
2'fT p(') .
2'/7 R
V= J dcp J f(p cos <p, p sin <p}pdp (l ll e)
ili uzevši da su granice integracije <p, i <p,, dobit ćemo poznatu nam formulu za1
površinu ·sektora krivulje p = p( cp) zadane u polarnim koordinatama:
l ••
S=Tfp"(cp)dcp
••
{vidi Dio II. formulu (78a)]'.
Prema tome i površinu omeđenu ravnom _krivuljom, čija je: jednadžba zadanll
u polarnim koordinatama, možemo računati pomoću dvostrukog integrala. ·
234
b) Opći slučaj
JJf{x, y)dxdy
zamijeniti promjenljive X i y S U i V, pri čemu SU te promjenljive Vezane rneđ~•-
~obno funkcijama: ·
x = x(u, v)
y = y{u, v)
(b)
a
'•
gdje je a= x(t,), a b= y(c,):
Na pr. računajući površinu polukruga. pisali smo uzevši u obzir da para-
x = r cos t
metarska J. ednadžba kružnice y = \f r' - x• glasi
·
.
y=rsrnr
da ,je dx =
= - r sin t · dt :
TS =
Jr+rl""7'--;;-
Vr' - x' dx =
J Vr' - r• ces• t · ( - r sin t) dt =
235
w ,
""' + r J sin 1 ·sin t dt= r•J sin• t dt
Iz te jednakosti vidimo, da x' (t), ako je x' (t) > O, predočuje omjer elementa
(diferencijala) intervala [a, b] na osi X i pripadnog elementa (diferencijala) dt na
osi T. To znači:
dx
x'(t) -dl
x = x(u, v)
y -· v(u, v)
do
do'
236
:gdje je dcr element područja a ravnine XY., a dr/ element pripadnog područja a'
ravnine UV.
Koeficijent deformacije ~:, predočuje omjer ili modul preslikavanja
,;oJlručja u području cr'. On pokazuje, koliko se puta povećala iti uma-
a
njila površina elementa dcr u okolišu točke T(x, y) područja a nakon njena pre-
slikavanja u okoliš pripadne točke T' (u, v) područja a'.
Prema tome sasvim analogno jednadžbi (b) dobijemo:
.
l l f(x, y}dx dy = l l f[x(u, v), y(u, v)] da' du dv
~ ~
(e)
Koeficijent deformacije ~(J, računa sc pomoću tako zvane J aco bi'jeve· funk-
. ucr
-cijske determinante za funkcije (a) x = x(u, v) i jednak je nj.enoj apsolutnoj
y = y(u, v)
vrijednosti:
dx dx
da du ov
(]7=
ay dy
du dv
d(x, y)
d(u, v)
pa je
dx ox
da iJ(x, y) du dv
= apsolutnoj vrijednosti
da' = o(u, v) dy dy
du ov
.ili (1121
OX OX
vu ov
dxdy dudv
oy vy
ou d v
Imamo konačno prema (e):
ff ..
f(x, y)dx dy =. llf[x(u, v ) ,yu,
( v)] l q(x, y) l·du dv
o(u,v) ( ll2a)
•
ox dX
iJ(x, y) L ou ov
gdje je
~(u, v)- dy o:Y
ou ov
237
Iz navedenog slijedi, da formula ( 112a) vrijedi uz uvjete, da su funkcije/
x = x(u, v) i y = y(u, v), koje vrše1 preslikavanj~ područja rs u područje rs';
neprekinute, da imaju neprekinute parcijalne derivaciie i da imaju Jacobijevu
determinantu, koja ne mijenja svoga predznaka u području cs, ali može da se
poništi u pojedinim točkama. Ti uvjeti osiguravaju, neprekinutost i uzajamnu
jednoznačnost preslikavanja.
Primijenimo tu formulu za zamjenu u dvostrukom integralu pravokutnih
koordinata x i y polarnima <p i p.
Uzevši u obzir, da ;e u našem slučaju u = <p a v = p i da je
"X = p COS rp
y = p szn rp
ox ox
ocp Op - p szn <p cos <p
o(x,y)
o(cp, p)= ay oy p cos <p sin <p
orp op
= - p sin• <p - p cos' <p = - p (sin' <p + cos' <p) =- p
pa je
o(x, y)
o( cp, p) l=p
Imamo dakle prema (l 12a) :
Dobili smo· našu formulu (lli), ali. tu formulu ne smijemo u tom slučaju
promatrati kao formulu prijelaza od pravokutnih koordinata na polarne, već kao
rezultat posebnih transformacija u dvostrukom
integralu od pravokutnih koordinata opet na
p·ravokutne, ali u drugom pripadnom pod-
b rul:ju o':
~) Eliptičke koordinate
238
.A=aucosv
(113)
y =bu sin v
o ~ v< 2r.
Na pr. za u = l i .v = O dobijemo x = a~· y = O, a to je desni vrh elipse.
za u = l i v = 90°, .dobijemo gornji vrh (0, b) i t. d.
Računamo prema ( 112):
OX ox
ou ov a cos v -ausz·u v
o(x, y)
o(u, v} = ay oy b sin v bu cos v
ou ov
2'1t l
ako je područje integracije cr potpuna eli psa, ~nače se· mijenjaju granice prvog
integrala.
Opažamo, da imamo konstantne granice integracije.
Kako smo već rekli, pri računanju dvostrukih integrala vršit ćemc uvijek
radi jednostavnijeg integriranja prijelaz na polarne, odnosno eliptičke koordinate,
·ako je područje integracije krug, ~osno elipsa ili dijelovi tih likova.
Navedimo nekoliko primjera.
Primjeri
l. Odredi obujam tijela omeđena s
x+y+z-3=0
x' + y' = l ; z = O.
Traži se obujam kružnog valjka, kojemu je os
simetrije os Z, a polumjer osno~e l. Taj valjak pre-
sječen je ravninom T+ f + f = l (nariši sliku!).
Prema slici 114, koja predočuje područje inte-
gracije ~ i projekciju sloja traženo~ volumena, računa-·
mo obzirom na formulu (Ille): Sl. 114
239
V= JJ (3 - r - y)dr dy =
tf
JJ
tl.
(3 ~p COS <p- p <in <p) p .J p d<p =
,... J
v =
Jd
.
,". l
'P
3 • cos cp ' ,,,-, 'i' J
z-p·--3-p --3-p l.
t =
= J(2_ _CO<
2-:T
v= 3 n:
z ~ xy
y ' V =JJ tf
xy dx dy = JJ p' cos 9 .. sin <p • pdp · dq> =
sin'- ~ p'
-2- 4
2.4 (81- l) ~ :o
Sl. lli V= 10
240
3. Riješimo t. zv. Vivianijev zadatak (1622-1703) ..
Izračunaj zajednički volumen kugle polumjera a i kružnog \/aljka polu mjera ;-, čiji plait
prohzi središtem kugle.
Slika 116 prikazuje zadano tijelo.
Budući da je tijelo, čiji volumen tražimo, simetrično obzirom na koordinatne ravnine XZ
i XY, računat ćemo' samo četvrtinu volumena, koji se nalazi u prvom oktan tu.
Iz slike 117, kop predočuje područje integracije ai projekcl)c sloja traženog volumena z;a
lt
neki lionstantni ~· vid t mo, da se p mijenja od O ao a cos cp, a cp od O do 2", pa uzevši u obzir,
da Jednadžba zadane kugle glasi
x' + y' + z' = a'
dobijemo prema (Illa)
.f JJ Va' -
= x' - y' dx dy ~ j JVa' - p ' cos' <;> - p' si11 2 <;> p đpdcp
I ~'l' J
_ a COl !J
+J
a cat 11
"'
v·
4 -
_31 fT V(a'-p')' dq> -
2
"ll
- Dio II. § 5, 7. Tip VIII. pdmjer 2. = ~l <p+ sin' <pts q> + +cos <p l: f (T--~·}
=
V = T a' (T --}}
Zanimljivo je, da sc volumen Vo onog dije h pobkugle, koji ostane, ako uklonimo tz'računato
·<ijelo, izražava racionalno pomoću polwniera a kugle:
x• + y• =aZ',
valjka
x• + y• = 2ax
i ravninama
X = 0, y = 0 z=O
(slika 118).
Napisavši jednadžbu
)( x• + y' = 2ax
u obliku
x•- 2ax + y• =O
fj ili
Sl. 118 (x- a)• + y1 = a•
V = ~J
g
J
(x' + y") dx dy = ~J
~
J (p' ,o.r• op + p• sin• q~) p dp dq~ -
242
T"'
!_
=-
l jz16a' cos' .<p d<p = 4a" j cos' <p d<p = prema Dijelu II. $tr. 149 =
4a
o
= 4 a, j.:SI:::.'l:..."'r.·~---=.:co:.:s_:''l'~:...+ l_ = ~a' 1t
4 4 2 16 4
V =2.a
4
3
Tt'
y
S. Odredi volumen tijela, koje je omeđeno s
z= :w
(x- 1)2 + (y- l)'= l ; z= O
Zadano tijelo je uspravni kružni valjak polumjera
haze r = l sa središtem u točki S(!, 1), koji je ome-
den odozgo hlperbolnim paraboloidom z = xy, a o-·
dozdo ravninom XY (z = 0)
Kaka je kružnica specijalni slučaj elipse, kojoj su
poluosi n = b = r, primijenimo eliptičk-e koordinate·
(113) pa prema slici 119 imamo. ·
X = l + l • U COS V
y=1+1·usinv
Sl. 119
Računamo prema (112):
a(x, y)
iJ(u, v) = .,
l cos v - u sin v l =u cos• v + u sin' v = u !
i
sinv u·coJv
z., l
j dv j (l + u cos v + u sin v + u 2
sin, v cos v) u du =
o
l7<
u 11
4
u' cos v ·
=
Jl2+-3-u• + -
•
.stn
3
tJ
-u• + sin.vcos v4 0
dv =
2'11
l l l .
(( -;:-+-cosv+-smv+
sin v · cos v) dv=
, , e 3 3 4
243
12•• .
=>
l 2
l
-v+ J •
3
J
. -nnv--cosv
3
l .l
+-nn
8
v·- Tt
fl --~;----
l +l
3
--ft'
3
Taj primje~ možemo riješiti i prema (Ille) uzevti z ='(x- t)(y- IY, t. j. pomaknuvli
koordinatni sustav u 'S(l, 4)
• y'
6. Izračuna; volumen uspravnog eliptičkog valjka s osnovkom ~ +T = l u ravnini XY~
koji je presječen ravninom z = 12- 3x- 4y.
Uzevši u_obzir da je a= 2 a b= t; računamo prema (ll3b):
~.. l
v= 24 1t
y z=xy+Zx-S
Sl. 120
dx dy = t :.~:: ~~ ~ dtJ l = 2 u 4u_dtJ
z". t
2!r l
= 2
~
J .,.sT". +T"
dv
5 8 .... . l ' .
cos v + 3 ..-smv +yu smvcosv
l3
l
o o
244
!,
211' '
= 2 · (IS S 8· . . J .
-+·~cosv+-smv+·-sznvcosv
) dv=.•
··. 2 . 3 3 :!
o
v ='30 1t
z=O i z-=mx
6. lzr~čunaj volumen tijela, koje je omeđeno hiperbolnim paraboloidom cz = zy, ravninom
z= O i valjkom (x-a)' +(y-b) 1 = r•
245
To su formule prijelaza od cilindričkih koordinata na pravokutne.
Uzmemo li, da je p = R (konstanta), dobit ćemo parametarsku jedna-
<ižbu- valjka, polumjera R, u kojoj s~ cp i z parametri po volji.
Vidimo, da parametarska jednadžba plohe kao dvodimenzionalnog lik&'sadrži
<l v a parametra, dok u parametarsku jednadžbu jednodimenzionalnog lik8!' (kri-
vulje) ulazi, kako znamo, samo jedan parametar {t). Uzmemo li još u obzir, da
cp = konst. predočuje ravninu koja prolazi osi Z, a z = const. ravninu paralelnu
s ravninom XY, shvatit ćemo, da u slučaju cilindričkih koordinata koordinatne
plohe
• cp= const.; p= const . z= const.
T(~,~z)
; Cx.,y,z)
:z
'j
SL 121 Sl. 122
Svakom točkom prostora, koja ne leži na osi Z, prolazi po jedna od tih ploha.
Te koordinatne plohe dijele čitav ·prostor u ćelije, čiji oblik vidimo na sl. 122.
Dademo li naime (jl prirast d ([l, p. prirast dp, a z prirast dz, dobit ćeml'l element
dW prostora W; u kojem je definirana funkcija f(x, y, z). Smatrajući taj element
paralelopipedom, dobijemo uzevši u obzir, da je
fU = f7j• = pdcp
d V = pdp d cp dz (liS)
Budući da je prema ( 108)
dV = dxdydz
246
iman: o
dV = dx dy dz = pdp d rp dz (liSa)
JvJJ f(x, y, z)dx dy dz =JvJJ f(p cos cp, p sin q~, z)pdp d<p dz (116)'
247
pri čemu je
tl ;;::;; & ;;::;; 7t; .. o~ p< + co .•
To su formule prijelaza od kuglinih koordinata na pravokutne.
Uzmemo li, da je p= R (ko~stanta), dobit ćemo jednad.žbu kugline ~lo
he (sfere) polumjera R u parametarskorn obliku, u kojoj su rp i & pa-
rametri, pa cp možemo smatrati geograf-
skom duljinom, a & dopunom do 90"
georafske širine točke T (vidi također
§ 4. 12).
Koordinatna površina rp = konst.
predstavlja sada polukrugove, kojima os
Z prolazi kroz središte, p = konst. su
kugline plohe sa središtem u ishodištu
O, a .& = • konst. su plaštevi stoža~a, ko-
jima je os Z zajednička os.
Te koordinatne plohe dijele pro~tor
u ćelije, čili oblik vidimo na slici 124.
Dademo li kuglinim koordinatama
cp, .& i. p neke točke T ktigline plohe pri-
raste dcp, d& i dp, tada dobijemo lik pri-
kazan na slici 124.
Sl. 124
Uz pretpostavku, da su ti prirasti
beskonačno male veličine, možemo uzeti,
da je taj lik pravokutni paralelopiped, pa njegov volumen dV računati kao umno-
žak površine osnovke i visine dp.
Uzevši u obzir, da je
UT= p sin & · drp (UT je luk kugline paralele, kojoj je polumjer TO'= .
=p sin&)
i da je E= P. d&
imamo:
d V= p sm & · d cp • p d& · dp
ili (ItS)
,dV = p• sin.& · d<p ·d& .·dp
a kako je prema (l 08)
dV = dxdydz
dobijemo
d V = dx dy dz = p' sin & · dcp · dl} · dp (lJ 8a)
Prema tome uzevši u obzir 1 formule (117) dolazimo konačno do tražene for~
mule zamjene u trostrukom integral u pravokutnih koordinata kuglinim:
JJJJ (x, y, z) dx dy dz =
v
= JJJJ (p sin & cos cp, p sin & sin cp, p cos &J · p' Sin& dcp d& dp (lt9)
v
248
Računanje trostrukog int<;grala u kuglinim 'koordinatama vrši se kao u pre--
, đašnjim slučajevima i svodi se na jednokratna integr;iranja po p, cp i -3-, kako će·
se vidjeti iz primjera u točki 5. g) ovog §. . '
Akci je područje integracije V kugla, imat ćemo konstantne granice za sva tri
integrala.
Za f(x, y, z) = l i p= R (konstanta) dobijemo volumen kugle. Prema (119).
imamo u tom slučaju:
V = JJj v
dx dy dz = JJJ p' sin -3- dtp d-3- dp =
y
2w "lT R 2w
=
o
Jdcp oJsin -3- d.&oJ p' dp = l cp l ij
R' 4
= 2-rr . e+ 1 + 1) .
3 =
3 R' TC.
1-
l'IT ~ R _,
2 2 . .a- 4 . a
ili V= R' ( l - cos%)= :3 TC R' · 2 sm~ R• sm' 2
3 TC
2 = 3 1t
Izračunaj na taj način volumen Jmglinog pojasa (sloja) [Vidi Repetitorij ele-
mentarne matematike, II, § 2, f) sl. 33b i a].
e) O'pći slučaj
Uzmimo sada opći slučaj, kad treba u trostrukom integralu zamiienitt pro-
mjenljive x,y i z novim promjenljivima u, v i t, koje su s njima v;:zane jednadžbama:
x = x{u, v, t}
(a)
y = y{u, v, t)
z= z(u, v, t)
pri čemu pretpostavljamo, da su te jednadžbe takove, da svakoj točki T( x, y, z)
područja W u prostoru pravo ku tnog koordinatnog sustava XY Z odgovara jedna
točka T' (u, v, t) u nekom području W' u prostoru pravokutnog koordinatnog
sustava UVT, i obratno. Drugim riječima, pretpostavljamo, da funkcije (a) uza-
jamno jednoznačno preslikavaju područje W na područje W' (i obratno).
Diskutirajući na isti način kao u slučaju dvostrukog integrala i označivši
s dV i dV' elemente volumena područja W, odnosno W', dobit ćemo
2-lt
JvJJj (x~y, z) dxdyds =;=-
('120)
= JJJf[x (u, v, t), y(u, v, t), z(u, v, t}] ~~, • du do dt
v
dV _, iJ{x, y, z)
dV' - iJ(u, v, t)
gdje je
ox 'ox dx
(120a)
iJu iJv ot
d(x, y, z) ay oy ay
o(u, v, t) = iJu ov dt
az oz oz
ou ov ot
Primijenimo li te formule (120) i (l20a) za slučaj prijelaza· u trostrukom inte-
gral u na cilindričke, odnosno kugline koordinate (načini to!), dobit ćemo već nam
poznate formule (116), odnosno (119). Međutun, te formule ne smijemo u tom slu-
čaju smatrati kao formule prijelaza u trostrukom integralu od pravokutnih koordi-
nata na cilindričke, odnosno kugline u istom području W, već kao formule nekih!
posebnih transformacija u trostrukom integralu od pravokutnih koordinata opet\
na pravokutne koordinate, ali u drugim, pripadnim područjima W'.
(121)
pri čemu smo iz navedenog primjera (vidi str: 228) vidjeli, da taj naćin·računanja
nema općenito smisla, jer nakon prvog integriranja prelazimo automatski na obični
250
jednostruki integral. Međutim, ako je zadani ravni lik omeđen s .dvije krivulje,
isplati se računati njegovu površinu pomoću dvostruKog integrala, jer se u tom
slučaju jednostavnije određuju granice integracije. Pokažimo to na primjerima.
Primjeri.
l. Odredi površinu lika omeđenog parabolom y• = 4x + 4 i pravcem y = 2-x.
Narišimo zadani lik (sl. 125) prethodno izračunavši sjecišta A(O, 2) i B(8, -6) pa!'llbole i
pravca, a također vrh V(0,-1) zadane parabole y 2 = 4(x + 1). Element tražene površine uzme.
4
mo u smjeru osi X, pa napisavši jednadžbe parabole i pravca u ob!~ x = y' ~ i x = 2- y
računamo prema slici i formuli (121):
Da smo element tražene površine uzeli u smjeru osi Y, t. j. da amo integrirali prvo po ;y,
:a zatim po x, morali bismo izračunati d,·a integrala, ll granice integracije bill: bi iracionalne:
o +V•x+4 s z-x
s=faxf dy + faxf dy
-l -V4x+4 ° -f4x+4
2. lzračunaj površinu lika omeđena s
y = sin X ; y ""' COS X • X = 0.
Kako je sin ; = cos ; = Vf, imamo prema slici 126 i formuli (121):
'TT
S=
S
4 ""'"
ff dxdy;, dxfdy=
O
! .Vu:
251
.".
•
J .
4 ' 1
= (cos "-sin x) dx = lsmx+c•sxl=
g .
s= JJpdpdrp (1221
s
P nm) er
Odredi površmu lika, ŠIO ga omeđuju kružnic~
p = 2 cos 'P i p = 4 cos <p.
Prema slici 127 i formuli (122) imamo:
s =J J
- p dp d rp=
f+T J•••••
d <p
."
p d p=
Sl. 127
S "'T 2<0S~
--z
'TT
t-T 2
+J(
4co.!q:a
= J'77
d <p ~~l =
l (05 (f 7T
16 cos' <p- 4 cos' rp) d rp =
"'
+z . +-z
."
'IT
6(; + ;) = ~
2. [S =_!_(l S - 8 ln 4)]
2
3. Rijcšt pomoću dvostrukih integrala primjere l. i 2. navedene u dijdu II. Repetitorija.
§ 7, l. a) l.
b) Masa ravnih likova
Predočimosi, da je zadani ravni lik jednoliko pokriven nekom homogenom
materijom. U tom je slučaju
· u =
gust oca masa
, . l'k m
= -S = konstanta u S\'J·m toe'kama l'k
1 a.
· povrsma 1 a
252
Ako je materija, koja jednoliko pokriva lik, nehomogena, gustoća se mijenja
1>d točkedo točke, ona je funkcija od x i y, t. j. .
a odatle je
dm = fl(x, y) dS
a kako je dS = dx dy
dm= !J.{ X, y) dx dy (123a)
Tako smo dobili izraz za diferencijal y
mase ravna lika.
Pn m) er
Odredi masu pravokutnika gustoće >t= xy, kojemu su stranice b i ll.(sl. ·129).
Prema (123b);
m = JJ xy dx dy = J J"x dx y dy =
s o o
253
m= (l. JsJ dxdy =(l.·
.
S
a za
t-t= l
m=S
M {xdS .f ydS .
X =-Y-=_s_ _ M" . s
(b)
' S f dS y,=-s= [dS
s
U mnogim slučajevima određivanje statičkih momenata i koordinata težišta
ravnih likova vrši se jednostavnije pomoću dvostrukih integrala. Taj prijelaz na
dvostruke integrale možemo lako izvršiti, ako se sjetimo. da je
dS= dxdy
Formule (a) i (b) primaju tada oblik:
M"= j Jydxdy.
s
; Mu =Js J x dx dy (124)
My
ff xdxdy
s Mx
Jj ydxdy
x, = -s-. =:= --=-},.,./,.....d-.-x-d-;-:y- / y, = -s fldxdy
(125).
s s
Uvrstimo li u (124) x =p cos 'P i y =p sin <p, a također prema (liO) dS=
-== pdp d r.p, dobijemo· iste formule u polarnim koordinatama:
254
:rrimjeri.
1. Odrcli statičke momente ·pravokutnika osnovke b i visine h obzirom na njegove stranice
(vil!i'gorc sl. 129). ·
Prema (124)
lxl l~·l
b • b il
M" =J y dx dy
s
J = Jdx
o
Jy dy
o
=
. o o
= b~· = s. ~ '
hb' b
M_,. =-z=S ·y
b h
a prema ( 125) Xt=T Y•=y Sl. 130
2. Odredi koordinate težišta lika omeđenog sinu so idom od 11 = O do x "":. 1t i !='Si X (sl. .IlO).
Prema slici:
Prema (125) :
...
If- sin:x l
"11 .ftn%
"'
J Jydxdy Jaxjy dy l If.sm• xdx
.s o o o
Yt =
Js Jdxdy Jdxjdy
sin x "11
Jsin xdx
o o
Izračuna; za vježbu xt !
2. Odredi težište' lika omeđenog kružnicama
p=:UOSq> i p=4coocp
+7
. 4cosqo
My = JJp'"'""
S
'P Qp ~= J ,COS
<r
'P dq> J
Zcoscp
p• dp =
--z
' 255.
+z
. - 4cos,
."
+z
-
=Jcos cp d cp
ff
l f-1 = i-J
ZCIJS'
cos cp (64 co;• cp- 8 cos• cp) d" --
'If'
-~ -z-
+-f
= f j ,.. 7 cos• cpdop = prema tipu VIII. (Dio II. § 5, 7.) =
-z-
56
=3
:Prema (a):
7 Tc 7
Xt ~-=-= 2..!__
3 7t 3 3
Težište (T' o)
4. Odredi težište kružnog isjeeka (sl. 131), kojemu odgovara središnji kut 2«.
Prema slici i (125a):
x,~o
~+ ..
~~~-:-cos cp l.
'IT
Sl. 132
~25i
~. Odredi težište polo,·ine elipse, koja leži iznad nJene velike osi 2a (sl. 132).·
Xt = 0
Jlt. računamo prema (125), izvršivši prema (113) prijelaz na eliptičke koordinate:
x=aucosv
y =bu sin v
dxdy = abududv
J jav udu
s
2 lt
2=~
37t
3 "'
2 . "'
Odredi pomoču dvostrukog integrala težište:
1" == Jx•Js
s
Pola rm moment : J" =J p'dS
s
(vidi' st 133). Sl.'lll
]xy,= Jxy dS
s
Dok su svi momenti trornos~i uvijek pozitivne veličine (x'>O, y'>O i p'>O),
centrifugalni moment lika je negativan za one njegove dijelove, koji leže u II.
i IV. kvadrantu, jer u tim kvadrantima x i y imaju različite predznake, pa je
x . y <O. Prema tome je I xy = O, ako je jedna od osi X i Y, ili obje, os simetrije
zadanog lika. To su t. zv. glavne osi tromosti.
Uz dS= dx dy primaju navedeni izrazi za momente tromosti ravna lika oblik:
Aksijalni momenti tromosti:
J
lx= Jy• dx dy ; ly=JJx•dxdy; .Ix.= Jxydxdy J (126)
s s s
Polarni moment tromosti obzirom na ishodište koordinatnog sustava :
Kako je prema slici 133 p' = x• + y•, dobijemo ~polarni moment tromosti
obzirom na formule (126) izraz
Time smo izvršili prijelaz na dvostruke integrale, jer se ti izrazi, kako smo
već rekli, u mnogimslučajevima jednostavnije računaju pomoću dvostrukih ·inte-
grala.
y
Uzmemo li u obzir, da je x = p cos o:p, =p sin cp i dx dy = pdp do:p [vidi (ll O)],
dobijemo prema (126) formule za :momente tromosti u polarnim koordinatama.
!iS
Primjeri
l. Izračunaj t.. !y, 10 i l~~:y za pravokutnit prikazan na sliCi 129.
Prema (126)
b ll
ly =J j x• dx dy = J x' dx J dy = " :
S D O -
b h
lxy = JJxy dx dy = J x dx Jydy = b~•
s o o --
~+L= l
e h
pa je
·h
= Jy•[c{l-~)+a {1-~}]dy=
o
ch• ch•
=3-4+ 3 -
al!"
-r=
ah" l
rr<ch' l M'
+ah")= i2 h'Cc +a)= 12 (a)
Prema (a):
h • a• h · e' h(a' + e•)
ly =-u-+ 12= 12
259
c•-a• y •
""-2-j(t-f}
o
h c'-a' y• 2 y' l
ydy=-~- z:-:11· 3+ h'. l y'l"
4 tl
=
·z.". h
=~~~+
4 2
sin2<p
4
l=~
4
o-
:wo
x =au i:os v
y =bu stnv
dx dy = abududv
l:x = ff .
b• u• nn• v . abu du dv
. = ab•
Jz"'
sin' v dv
flu• du = ab1
l2--4- l4
v n'n 2vz'w u' lt
=
ab3n
-4-
s · o o o o--
Prema. (127a):
ab'n: ba3 n: abn
lp= 10 =lx+ ly = - - + - - = :-;r-<a' +b')
4 4
b' 4h
pa je y• = 4hx odade X =b'Y'
Prema (126Y
Sl, 137
l --.
+~
=~ly-~·
y1 . z 2bh'
T b=-1-
--
261
Prema (127a)
h b• 2 b h' ~ 2h1 )
10 = lx+ ly = 30'+ - 7
-= b h G.Q+ - 7 -
)a ~ la
=
f l~
dyfl+y•x 14"= J( l92a•+4ady-
y' y')
• D o
lx + ly = lo =_!2!a'
lOS
Izračunaj pomoću dvostrukih integral.a:
[ :Y'
b'
=-_;-x 1• =4
ab (a'
-r+sl ;
b'\ l:cy= a'b"]
24
3. [ 0 za površinu lemniskate p2 = a• cos 2 <p
[lo rca'
8
-J
=-
I
' [ o
= 35rc16 a'J
5. I.,y za četvrtinu površine kruga i elipse
[~' a~•~
262
e) Komplanacija (određivanje. površine) ploha
Koniplanir~ni neku zadanu plohu znači .. Odrediti vrijednost njene· površine.
Neka je-ploha zadana jednadžbom z =f(x;y); gđje je f(~e, y) nepreldnuta
funkcija .s neprekinutim parcijalnim derivacijama, pri, čemu pretpostavljamo, da
pravci usporedni s osi Z probadaju plohu. samo_u jednoj, točki, pa je z== z(x, y)
jednoznačna funkcija. ·
.~
z
·:
'
' ds
:;=-db d!ldy
a b
Sl. 139
(a)
des = dx dy = dS • cosy
263
Znamo jednadžbu (77a) normale na plohu z= f{x, y) u točki T,(x,, y,, z,)
plohe:
x-x,= y-y, =z-z,
P, q, -I
p=-
oz q=-
oz
OX oy
Kosinuse smjera pravca (normale) znamo izračunati prema (39):
. -1
cos 'Y = -;--;;=;;==;;====:o-
± yp• + q• + 1
(130)-
l
(130a)
cos y = -;;:;v • .... l
l:=+:;==;;p.==+=q=t l 1 (OZ)' ( oZ'\.
·v + ox ·-t oyl
Uvrštenje u (130) daje:
dx dy
dS=-·-=.
~T
V l+p'+q'dxdy=
..
. v l+ (o~•
T
. +T
~
(oz)• dxqp
~
(130a)'
Naš plošni integral (a) prelazi obzirom na (130a)' u dvostruki integral uzet po
području a ravnine XY:
s= Jfdx dy
" cos y
=//V t-+ p• + q• dx dl
11
(Ill).
gdje je
oz oz
q=-
p ="'""'
ox a
oy
To je formula za komplanaciju plohe z =f(x, y).
Kako se vrijednost S površine plohe obično uzima po apsolutnoj vrijednosti.
ispred drugog korijena uzimamo predznak +.
Ako je jednadžba plohe zadana u implicitnom obliku, p i <l računamo prema
(92a i b). • ·
Kadšto nije moguće izračunati površinu S plohe po formuli (131), t. j. proji-
cirajući plohu na ravninu XY. Na pr. pravci paralelni s osi Z probadaju plohu·
u dvima točkama ili se ploha projicira u ravninu XY kao krivulja (vidi dalje '
primjer 3). U tom slučaju dijelimo plohu u dijelove ili projiciramo je u koordi-
natne ravnine YZ odnosno XZ.
264
U posljednjem slučaju treba jednadžbu plohe napisati u obliku
1 na način prikazan pri izvodu formule (130a),za cosy izraziti i ostale kosinuse
smjera normale na plohu pomoću parcijalnih derivacija funkcija x(y, z) i y(x, z),
uzevši u obzir, da u tom slučaju jednadžba normale'na plohu glasi
x-x,=y-y,=z -z,
-l OX -- OX
oy oz
odnosno
x-x, =y-y, =z-z,
oy -J oy
Dobijemo:
gdje su ex i {3 kutovi, što ih plošna normala zatvara s osi +X, odnosno.s osi +Y
Projekcija elementa površine dS zadane plohe ~tiasi sada;
na ravninu XZ: dx dz
dS=~= V+ l
I~Y\. + (oy)•
\'JX} oz dxdz (130d)
Odatle je S= ff 1 + (ox}•
oy
+ (ox}•
az y
d ·dz (131a)
'-
265
'Primjeri
:}. lzračunaj pov~inu S kugle polumjera R.
Računat_ ćemo prema (131) i" '(92a i b) površinu gornje polovine kugle, t. j._-}.
đz 2x
P=-
đx h
đz 2y
q=ay=-i;
~- Rjj dxdy
2 - " VR' - x'- y'
~= Rjj pdpd? ~)
2
- q
VR•- p'
Računamo:
271' R
~=Rf dcp
2 .
f VR'-p' pdp
o o '
l
o
ili
~
2
= 2R 1t(O + R) = :2R'ri'
Odatle
S= 4R 1 7t
2. Izračunaj površinu onog dijela kugle po!Ult'Jera a, koja le~i un_utar valjkn p~lumjera "Ž.:··
Vidi Vivianijev zadatak na str. 241 i slike 116 i 117.
Prema tom zadatku i navedenim slikama imamo obzirom na izraz (a) dobiven u predašnjem,
P.!imieru: • - · -
- 71'
2 acosq:a .
!i_=;= a
4
Jr
•
p dp dq> =a
ll a' -p'
f l v,a'~
-
..
dqi
p•
11 f o ll· :.
266
~ ~
2 •COl. T
=a
o
J d<p 1- Vat p•
o
j= - a J(asiti"-a)d' =
o
w ~
2 z
=a'f(l-sin<p)d<p=a'I'P+cos<pl a•(; -t}
o
3. U Vivianiievom zadatku izračun~j površinu onog. dij~la J?lašta valjka, koji sc nalazi u
nutrini kugle. ·
Iz slika 116 i 117 vidimo, da se plašt valika projicira na ravninu XY kao kružnica OAC,
čija je jednadžba
ay= o
oz
Sl. 140
Prem~· (13lbj:
! =ff (a-2x)'
+ 4(ax-x') . a
dxdz=-
2
JJ dx.d:t:
1vax-x•
~
"•
Odatle prema slici 140 imamo:
267
=.ara·va
. '
= a•
S= 4a•
Izračuna j površinu:
l. kugline plohe x• + y• + z• = 100 zatvorene izmedu ravnina
a +Lb
2. onog dijela ravnine ..!_ +-=._
e = ~
l, koji leži izmedu koordinatnih ravnina.
3. onog dijela paraboloida y 1 + z• = 4ax, koji odsjeca valjak y' = ax i ravnina X = 3a_
[s -- -11279 t a. ·]
.4. onog· dijela_vlilika _x' + y' = 16, koji se nalazi izmedu ravnine z= 2x i ravnine XY.
[S= 128]
!l= v.(x, y)
Imamo slučaj posve sličan određivanju mase ravnih likova [vidi točku b.)})
Uvrštenje formule (130a)' u (123a)
daje izraz 'la diferencijal mase ne homogene teške plohe z;;;;;;: (x, y):
dm = IL ( x, y) Vl + p• + q• đx dy (132)
a. odatle je:
m= JJ
o
tJ.( X, yJV l + p• + q" dx dy (Ula)
268
Ako je ploha homqgena, gustoca IL= konst., pa If stavimo ispred znaka inte-
=
-grala, dok je za 1.1. I. m = S.
1
Primjer
Izračunaj masu oktanta kugline plohe polumjera R, ako je gustoća tJ. = xy.
Kako je za kuglu
x'+y'+z'=R'
R
yt + p• + q' 7 VR· - x .• - y• (vidi primjer l. na str. 266),
."
2. R p' dp ,
m= R Jsin cp coscp dcp J VR'
o o
-p•
m~ Rl·~· i 1-
R
= Myo• M
x, m z=·~ ' (133-)
' m
260
(
Tu je m masa plohe, a Mz••' Mx .. i M ••• statič:ki momenti pJohe obzirODl'
na koordinatne ravnine.
Uzevši u obzir, da je ~tatićki moment materijalne točke (elementa plohe) obzi-
rom na neku ravninu jednak umnošku mase te točke i njene udaljenosti od ravni-
ne, dobijemo prema formulama sustava ( 131) i (132) i slici 139:
x,=
JJxdm ff X•(y, z)· (-l(y, Z) vl+(:_:) +
a. "•
1
(::r dydz
m
fJflry, z)Vt +(:;)' +(:;)' dydz
"·
ff ydm JJy rx~ Z). fl rx, z JV 1+(:~r~ (:~r dx dz
y =.-l "·
' m
ff (-l(X, z) vl +(:~r +e~r dx dz
_(134)
"·
m
JJfL rx, yJ Vt+ (~f + (:;)' dxdv
l
"
To su koordinate težišta nehomogene plohe gustoće !J.(X, j).
Ako je plolia homogena, ll = konst., gornje se formule primaju jednostavniji
•blik, jer se fl krati.
Primjer
Izračunaj koordinate težišta plohe homogene polukugle x' + y' + z• = Ra ·
gustoće !L= konst. (z ~ 0). '
Budući da kuglina ploha nastaje rotacijom polukružnice · oko osi z, težište
te plohe leži na osi Z, pa je
270
iJ. JJv R'- x-
Rdxdy
_· y• .
VR'-x•:.:....y•
z,= --=-a--J-J--..R,.....dx-d..-"[)1-----'-- 2R'1t
!J. VR"-x'-y'
"
a aakon prijelaza na polarne koordinate imamo konačno:
z, = :.."--,2..;R,1t--
!71
Prema tome obzirom na sliKu 141 i formule (135) i (136) dobijemo:
M JJJxdm 'JJJx(J.(x,y,z)dxdydz
l""=~= v ~v-:----------
~•· m m J J J (J.{ X, y, z)dxdy dz
v
M.,." --'--m--,.--
v
JJJz dm JvJ J Z(J.(x,y, z) dx dy dz.
z, =--;n-=
J J J !L(X, y, z) dx dy dz
v
k-oordinate težišta nehomogenog tijela.
Ako je tijelo homogeno, gustoća "l) = konst. se krati.
Primjeri
J.; IZračunaj )roOrdinate'težišta homogene polukugle xl+ y' + z• ";, R• gustOće (J.= lr.onst.
(z~O).'
Težište leži na osi Z, dakle '
~----~ Yt=O
r- Računamo-prema trećoj formuli sustava (137), koja u h;:,mogeno tijelo ((J.= konst.),prima
oblik . . .
.
JJ J~dxdydz
v.. M"oy
Jvj [4<dy =--v-
Zt = . (a)
dz
Volumen kugle već smo izračunali (vidi str. 249), pa je V = f R.• n. Računamo M:xoy. a
k~o im;uno integrirati po volumenu polukugle, prelazin\o na kugline koordinate, pa premu (rt7~
i"(ll8a) imamo: .
Mx.Y = JJJ
. v
p cos ll--:- p• sin & d 'i' d ll- dp
.,.
=l q >l · - l[- ·l- =
lfr Z R
Zorrl sin• !;} p• Rl
= j'aq;·jsin&cos %d&jp•dp
2 4
# • o o. o o
272
2; Izračunaj koordinate teži§ta homogene krnje prizme omeđene ravninama ·X ;;o tJ ,y-:llf 0,.
lt 10= 0, X = 2, y = 4, X + y + t: = 8.,
.Prema (137). i slici 142:
Z 4 8.-x-y
j JJaxdydz
y'
2 4 ,z ..
J x dx J cs --x-y)dy [xdx,By-xy-fJ
o
z 4 z 4
J dx J (8-x.,-y)dy
1
Jdx,8y-xy- ~~~
D D
z:
,
,' i . , ____.".: __
l .. ..--
\26 8
Yt = -
. 15 Zt =T
Izračunaj to!
3. _Izračunaj koordihate tcž~ta homogenog tijela omeđenog s
JJjxdxdydz ·
v
J (6-x) 1/7"· a
"
s 7
6x
T T
x
s-7
T
3
T
5 l (42x-Sx')IS
35(30- 3x)
l .,.
6
\
(l,;,7-~6'::-:-:--=S-=·...:6~·)~1S:;_
35 · 12
6x) ;r ll
-3--T
T 2
36 • 2 • 1S 18
3S • 12 -T
u· 12
Yr=-VT
16 ::r-T Izračunaj to l
l
2. Tijela omeđenog t 2x + 3y- 12 - O, :: = 2 y1, x = O, y - O, z: ... O.
6 . ; Yt -= -12 j ., -
8]
[ Xt a: -
s s "- s
h) Momenti tromosti (inercije) tijela
Znamo već, da se pod aksijalnim momentom tromosti ili, inercije materijalne
točke obzirom na zadanu os rotacije razumije umnožak mase m te točke i kva-,
dra.ta njene ·udaljenosti od. osi .rotac~je. Sličn~~~e d~niraj~m~enti tr~~
obzrrom Jia točku - polarru momentt tromosu, 1 obzrrom na ravrunu - plililaini
momenti tron~nsti (vidi Dio II. § 7, 3). ·
274
Prema tome uzmemo li u~ nekoj točki T(.x, y, z) trodimenzionalnog nehonto-
·genog tijela gustoće IL= !L(xl y, z) element toga tijela mase dm, tada će ntomenti
tromosti za taj ·element glasiti prema slici 141 ~
Aksijalni "moment tromosti obzirom na os X:
dl.,= z•. dm
a. kako je z• = y• + Z 1
, a prema (135)
'
i planarne momente tromosti obzirom na koordinatne ravn.ine:.
(141)
(142)
ili
(143)
(a)
276
n kako je dm= J.L(x, y, z)dxdyd:;;
a odatle
E= -l w • I ,
' 2
Kinetička energija tijela, koje se okreće oko neke osi sa stalnom kutnom brzi-
nom, jednaka je urnnošku polovine kvadrata kutne brzine i momenta tromosti
tijela obzirom na os rotacije.
U čvrstoći računaju se poglavito momenti tromosti poprečnih prcsjcka no-
sača, dakle geometrijski momenti tromosti, t. j. momenti tromosti ravnih likova
gustoće fL= 1. Tako, na pr.,. normalno naprezanje cr u poprečnom presjeku opte-.
rećenog nosača u udaljenosti y od osi X računa se po formuli
M. y
(J= .
I~
a a o
277
1~+~·X i= ~a'(~'+~') 2
-~ta.•-
3 .
2
-J.ta 1 •a1
3
2
~-",a•
3
o
+..!.. +!..
=JL l l :fd:ll
X Y'%+
-T -T
X
Sl. 145
Izrilčunaj to!
Prema (143):
Prema (140):
= f.Lab-=!=.!.mc•
12 12.
278
Na isti način:
,
l
•
l~'
Kontrola prema (142):
'-··..,e._,__
t
....!_ma'+ .!.mb1 +..!..mc1
':' ",
=
12 12 12
l
l
12 m (a• + b + e') = r.
1
m= JJJ<x' + y 1
+ z')dxdydz
v
Budući da integriramo po volumenu valjka, prelazimo na cilindričke koordinate, pa prema
. (116) il!Jamo:
= 2 "' h J R(
p
3
+ 3h' p
)
dp = 2 "'h l ~•+ J ~ h' ' Rl
= ~
"'
R' (3 R' + 2 h')
• Q
l'rema (137):
2'1T R h R r,
Mxay = Jd'f>
o o
Jpapj(p•
tl
+z') zdz = 2"'Jpdp
o
l p'2" + ~·~-
1
279
= 2 rc h'
f lt
D
2:
3
hl p ) dp = 2 rr h'
4
l' + 4
~ h.' p'
• -
·2
Rl
o
=
'rt
-h'R'(R'
4
+ h1 1
Xt = 0 Yt = 0 Dokaži to!
Prema (138):
1'11 R Ir
h R
p' t: + ~·,
o
= 2 7r h J(
o
p' + ~· p 3
) dp =
= 2 rr h - p•
lh' -p'
6 .+ -·
3 . 4
l
R
l
=-rc h R'(2 R' +h')
6
o ---------
Izračunaj:
2. Moment tromosti uspravnog kružnog valjka gustoće f.l. = cons t. obzirom na os, koja
se podudara s promjerom njegova srednjeg presjeka, ako je h visina valjka, a R polumjer ·osnovke.
a• h = m lOa"]
[Iz = f.l.'"'30
280
§: 6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERNIRANJE
I INTEGRIRANJE PO PARAMETRU
F (ex) =j l (x,rz.) dx
a
a (a)
F (ex) =J l
b (a)
(x,oc) dx
F'(a) =_!!__J
da.
b
oj(x, a:) dx
orx
(144)
a a
Kako vidimo, deriviranje funkcije F(rx) po o.: svodi se na deriviranje pod zna-
kom integrala. To je Leibniz{')vo pravilo.
281
Primijetiino, da uiogu parametra o: može igrati. i y.
Uvrštenje a.= y u (144) daje:
dy
b
of(x,y) dx
iJy'
{144a)
a a
y je parametar;
x također može imati značenje parametra:_
-JI d
dJ'
b
(x,y) dy
'
= f of
b .
(x,yJ dy
ox
(144b)
a _a
x je parametar.
Primjer
d
-
dy
J l
ln (x• + y') dx = .,
o
= J t
iJin (x' + Y~J dx =
oy
t
J---.2._
+
. x' y'
dx =
v o
= 12y · + •
arctg ;
t
l
o
= 2 arc 1.1,' +
b) Granice integracije a i b su funkcije parametra ct, t. j. a=a(ct) i b=b(a.).
b(o)
F (ct) = Jf
a(a)
(x, oc) dx
(a)
282
Prvi član desne strane
b(•) .
oP_
o:x - prema (144)-J~f(x,a.)dx
- ~
a(a)
Dalje
o. P
- = - J (a,a.)
o.:z prema pravilu za.
deriviran je integrala.. po
donjoj, odnosno gornjoj granici (vidi Dio_ ll;
oP § 6).
db= +J(b,a.)
dF d
d11.=da.
f h(a)
J(x,a.)dx=
f J(
b{a)·
iJ
~
x, r1.) db
dx+f{b,a.)da.-f{a,r~.)drJ.
da (145)
a(a) a(a)
Faktori f{b, a.) if(a, a.) u pol)ljednjim članovima formule-(145) jesu funkcije
samo parametra r~., jer se dobiju tako, da se u podintegralnoj funkciji f :zamijeni x
s b(a.), odnosno_s a(a.). ·
Značenje parametra a. može imati y; Zamijenimo li_u {145)_a._s y dobijemo:
bOO bOO .
ji·je parametar.
Isto tako i x može imati značenje parametra:
d
b(x)
dx f J (x,y) dy = f b(x)
~J ( x, y)
ax dy
.. db
+ J(b,x) dx- j
da
(a, x) d;c (145b)
a(x) a(x)
Primjeri
l. :X J"sin (~ •
o
y) dy ~ prema (145b) - J"
o
y cos {x_:y) dy +
+ nn. '-')dx
t" dx -
. ( . ,&o
san x · 0'J dx =
l ysin(x' y)
x
l" J"
-
.
sin(x-:-y) d
x !ll.
+ san. (x..., ..
1 -
o o .
283
4y•-s,.+z
2. ;Y j (x'y- 3xy1 -+: 4y + 5x) dx = prema (145a)
sin (ZJI- 3) +3y
.4y1-SJI+Z
f - :- : -
'IT
~·
2
--::---:dx
(a2 cos• x + b' sin'x)2
o
lzračunajmo najprije
'll
f
l
F(a,b) = dx
· a• cos• x + b' sin• x
u
.r,
'Ir
~~ arctg - t g x
F(a,b)=-
ab a
(b )l-z =ab2
l(7t
- - - 0) = ",
-
2ab
. o
Dakle:
F(a,b) = dx (a)
· a• eDs' x + b' sin• x
o
284
::smatrajući a parametrom derivirajmQ ·(a) po a;
Jz
.",
oF(a,b) đ dx 1t
=-~
--oa-- = Oa a 2 cos 2 x + b 1 sin t x
o
z"' .
đF(a,
oa
b)
J o
_.:2acos 2 xdx ___
(a' cos• x + b' sm' x)• -
n_ ·-2<1
2a' b l '
.
"'
f o
l
(a'
cos• x dx
co'' x + b' sin' x)'
1t
'4.'ii'i'b
(b)
l"' .
oF(a, b)=
ob
f o
-
2bsin' xdx
(a' cos' x + b' sin' x)'
'iT
= _ _.::.._l :- 2b
2ab' •
l ~
f o
sin 1 xdx
(a• ~os• x + b' sin• x)' =
n
4ab• (e)
... .
f
0'
(a' cos' x
dx 1\'
+ b' sin• x)' = W (Ci'+ b')
l l
285
Kako računanje statički neodređenog sistema pretpostavlja op~rno znanje čvrstoće, odre-
dimo Po Castiglianu, kao primjer, samo progib f na kraju konzolnog nosača opterećenog silom P
(si. 147). ·
Potencijalna energija Ep savinutog nosača glasi:
b
1
,L:p = - - {M'dx (a)
2El . "
p đ
Tu je
... l(
f =
~; = prema (a) i (144) = l
L:'l Jđ~
--yp dx (b)
' 0 2
Q
J= l
2EI
J l'
iJ (P' x')
~dx=2EJ
l j
l
2Px'dx = P
Er
lx>!
r
l
Pl•
-rn
o o o-
Izračuna j
Sx+Z1inx
). .i!_
dx
J (xy + y3 - 4x' + 2x - 3y + 7) dy
3% 1 -Scos x +Z
.. dx
. dx
2.
J
o.
(x• + a 1) 1 polazeći od
J
o
x• + a•
l X J X ]
. [ 2ay:i" src tg Va l 2a x• +a
286
Tramno integral toga integ~ po parametru « i to od «, do «1 t. j. tražim6
•• cr" jj .. &
Dobili smo dvostruki integral uZet po području ravnine rx.OX. Prema pozna-
tom svojstvu dvostrukih .integrala, možemo promijeniti redoslijed- i.Qtegriranjjl,
t. j. naiprije integrirati po parametru ct, a zatim po x. ·
'l
... b ...
f
o
sinxdx- 1t
-x- -T
287
~z· te jednadžbe slijedi;
Q= du (a)
dy
Deriviraju~i prvu jednakost po y, a drugu po x, dobijemo:
iJP o'u iJQ - o•u
. iJy =: ~X iJy ox - iJyiJx
Kako je
o•u o'u
iJxoy = oyox
imamo
oP oQ
(b)
ay= ox.
To je nužni uvjet, da izraz Pdx + Qdy predočuje totalni diferencijal neke
funkcije od (X> y). To znači: ako je diferenCijalni izraz Pdx + Qdy totalni diferen-
cijal neke funkcije u= u(x, y), tada funkcije p i Q zadovoljavaju uvjet (b), ili,.
ako funkcije P i Q taj uvjet ne zadovoljavaju, tada·ne postoji funkcije, čiji bi totalni
diferencijal bio Pdx + Qdy.
Pokažimo sada, da je taj uvjet i dovoljan, t. j. dokažimo:
ako je uvjet. ~p~
uy
~Q
ux•
tspunjen, tada diferencijalni izraz Pdx -f- Qdy predOčuje
. .
(totalni diferencijal neke funkcije u(x, y). Dokaz provedimo tako, da uz pretpo-
stavku uvjeta ~: ,;:;, ~~ izvedemo funkciju u( x, y) t\lk,vu, da je du= Pdx+ Qdy.
Iz (a) vidimo, da tražena funkcija u(x, y) mora zadovoljavati jednadžbe
ou . ~ou .
ox =P(x,y) t - = Q(x, y) (e)
oy
Ako postoji bar jedna takva funkcija u(x, y), koja zadovoljava te jednadžbe,
:tada ·postoji beskonačno mnogo takvih funkcija, koje se međusobno razlikuju samo
za konstantu, jer bi ta konstanta otpala pri deriviranju tih funkcija po x i po y.
Odredimo onu funkciju u(x,y), koja bi u nekoj unaprijed zadanoj točki, na pr.
":ački (x., y.), bila jednaka nuli.
Iz prve jednadžbe (e) slijedi, da je
iJu= P(x, y) ox
Smatramo li y nekim. parametrom, tu jednakost možemo napisati u obliku:
du= P(x, y)dx
Integrirajmo sada taj izraz po x od x. do x uz čvrsti paramt:tar y:
u (x,y) =
.
/P (x,y) dx+ <p (y} (d)
288
Vidimo, da smo mjesto- konstante integracije, dobili· bilo koju. tunkciju q>
parametra y, jer ta funkcija otpada pri parciialn9m deriviranju4u· po. x" budući
da je konstanta obzirom na x
Funkciju cp(y) odredimo iz (d) tako,~ taj integral 'deriviramo po Leibnizovu
pravilu po parametru •y:
=J o.P
X X
011 =~JP rx,yJ tk+ drp(yJ =prema (I44a) dx+ dr.p(y)
ay oy dy ay dy
Q(x,y) -- s"oQd
dX x
+ dr.p(y)
dy
...
Računajući ~Q
vX
smatramo, da je y = const., · ~Q je dakle funkcija od samoga
· vX
y .
Jp (x,y) dx+ J Q (x.,'y) d!+ e
%
u (x,y) = (e)
Yo
ili (i47)
jPdx + Qdy
Obzirom na (e) imamo u tom. slučaju:
~-~=
ay ok -2b' +2-C-21x' + 2) =O.
,
= J<20x'-2lx'y+2y)dx+ JC-7!=_.'+2x0 .:f-.,.3)dy.+_O<...
... Yo
290
pri računanju prvog integrala je y = const., jer integtirnmo samo po x, također su.«. i Yo, kon-
stante
"
= l sx•- y. 7x3 + 2yx l+
...
)'
+ J - 7x 0 3y + 2xoY + 3y j
~
+ e = 5x'- 7x1 y + 2xy- Sx + 0
4
7x0 1y ~ 2xoY-
.
- 7x 113y + 2x0y + 3y + 1x0 3Yo- 2x,y.- 3yn + e = Sx'- 7x1y + 2fJI + 3y-
- Sx0 4 + 7xo'y~- 2x0 y 0 - 3y0 +e = 5x4 - 7x• y + 2xy + 3y + e,
G,
Vaina primjedba
Iz našeg primjera vidimn, da se nakon uvrštenja granica integracije u rezultatu
ukidaju svi mješani članovi, t. j. članovi, koji se sastoje od' faktora s x0 i y bez
indeksa, dok su članovi s x 0 i Yo konstante pa ih spajamo sa G u jednu konstantu C 1•
Odatle slijedi jednostavno pravilo za integriranje egzaktnog diferencijala
prema formuli (148):
granice Integracije se ne uvrštavaju, a pri računanju drugog
lntegrala izostavljaju se svi članovi s x •.
To pravilo odgovara u mnogtm slučajevima vrijednostima x. = O i y. = O.
Riješimo sada na~. primjerAprema_mm jednostavnom. pravilu:.
" y
fc2or~2r~•y.+ 2.yldx + J(-1xo"+2xo+ 3)dy+C~
u(x,y)=
.. ..
5x' - 7x"y + 2xy + 3y + e
xdy-ydx
2.
:x• + y•
_ _ _Y__ dx
x"+y•
- .p, - .
+
-
x•+:v•'Y
X
v
d
:&Dl
Prema (148):
'J J
~
y d x + - -X- d y = y
u(x,y) = - - -2 - -
.. --.--dx+
.
x + y' x• + y' x• + y'
y X
= - Y J.. . ".
dx
+ v•
.+ e = - y _!_arc tg ..:.. + e
o
Y Y
= -arc rg -=-
Y
+e
3. xdy-y dx
o p
jp= - J cl O
-=l
ay
<l; * dd~- ""
zadani dt!erenctialni tzraz nije egzaktni l1iferencijal, pa nema funkcije u(x,_y), tiji
ou ou ou
+ Qdy + Rdz
o
Odatle slijedi:
P = ou , pa P derivirajmo pp y i z,
i)x
Q=
ou
ay' pa Q d"env1ra1mo po x
o o o •
1 z,
ou
R = 1i', Rd . . . .
pa envtra1mo po x 1 y •.
292
Dobijemo:
oQ iJ'u
ox = oyox
oP oQ oP aR oQ aR
iJy- iJx oz- ox iJz- oy
ili (149)
aQ _ iJP = aR_ oQ = oP_ iJR =O
0 0
ox ay ily oz oz ox
(150)
X y
..
gdje su x,, y. 1 Z 0 bilo koje konstante.
Pri integriranju pridržavat ćemo se istog pravila, koje smo postavili za ravni
slučaj·
J. ...!._dx-1..dy + Jy-x
11
dz
z z z ·
l'· O R
293
PrC!!M _(149):
~=0
dy
oO= 0 , dakle
dP
Ty=~
dQ
dx
oR l đP ~R
Tx= --;.-' dakle Tz=Tx"
3 dR 3
z• '; dY = z' , ... dakle
J-dx-- J
., ll •
-
•U(x,y,z) = l
z
3
-dy
z
+ J--.-+e= 3y 0 -
z-
x0
y, z.
yz dx + x z'dy - xy J<
x~y~ + z2
J'2 xz xy dz
+ z'dx_+,x'y' +
x'y' z•dy- x'y' +z'
--p--' ---o- -r-
Prema (149):
Vidimo, da je
Prema (ISOl;
y z
)
u (x, y, z = J x'y'
( yz
+ z' dx+ l x 0 ' y'
x. z
+ z~ d
y_
-J XoYo
Xo1 Yo1 + z' d•~ +e,;,.
yf z.
294
z
yz ; · dx +C= ..!....arctg x +C-
z z
=7 x• + {;)' y
- y y.
~ arctg {~) +C
Izvedi isto za
Prvi slučaj
Lijeva strana zadane diferencijalne jednadžbe u tom- obliku, kako je zadana.
već je egzaktni diferencijal, t. j. ispunjenje uvjet ( 147):
l.
--
eYdx
p
+ (x?-2y)dy.=<.O
,___..
Q
Prema (147):
295
Prema (148) :
f e·/ dx
" y
+J (x.,e"- 2y) ay+ e.= o
x. ~.
X y
e" f
x,
dx-2
y,
J ydy +e =0
clQ = _!_ (-
clx ;y' '
6x)' · 6x = -
~
Prema (148)
" y
~Jxdx + J(.!._:J:io') dy·+ e= o
y' . y• y' .
~ • y,
• x• l ·
---+e=
;y• ;y o l·· ;y•
d;y 2xy'
dx = y• (3x'- y 1)
ili
2xy
y' = 3x1 y•
dobijemo homogenu diferencijalnu jednadžbu prvog reda, pa je možemo rije!iti 'i :na :!lal.'in na-
veden u dijelu Il. Repetitorija § JO, 2•. d).
296
Međutim, rJešavaju.;i tu diferencijainu jednadžbu kao· cg:.aktnu brže .i~ jednostavnije đola-
zimo do općeg rješenja. ·
3. ~--.J:.!."0~-+ dx =·o
x' + y', x' + y'
ili
(J - _ Y _ ) dx+ _ x _ d ·= O
~· + y' . x' + y' . !>'.•
Prema (147):
oP x'-y'
6'Y = - (x' + y')"
t)Q x•.-y•
d; = - (x' +tY'iT
Prema ( 148):
X .Y
!( I __
Y_}dx + J-x''-dy + C_""'-0
x' + y' x~ + y'
x, Yo
X .
dx ·
x-y
J- -+- +
x,
x• y'
C= O
y;x;Y-J
4. y'
xY ln x
ili
dy yxy-I
dx=- xY ln x
Odatle
Pre::r,a (148):
J" yx
~.,
7
-
1
dx+ J"
y~
x."lnx0 dy+C-O
x".
y ·-+
y O+C= O
.
29'7
Riješi egzaktne diferencijalne jednadžbe:
3.
' [x-arc tg f ~ e= o]
Drugi slučaj
P !L dx + Q fL dy = O
298
- o/nu l d!J.
a kako je ~=-·-
ox ri. ox
imamo
(151)
Jasno je, da će svaka funkcija p.(x~ y), koja zadovoljava jednadžbu (151), biti
'Eulerov multiplikator za zadanu diferencijalnu jednadžbu (a). Jednadžba (151)
je dakle diferencijalna jednadžba Eulerovih multiplikatora jednadžbe (a) i to
parcijalna diferencijalna jednadžba, jer je traženi multiplikator funkcija dviju
promjenljivih x i y~ pa u diferencijalnu jednadžbu ulaze parcijalne derivacijj!.
Teorija parcijalnih diferencijalnih jednadžbi dokazuje, da jednadžbil (151) ima
beskonačno mnogo rješenja, dakle naša diferencijalna jednadžba (a) ima uv1jek
Eulerov multiplikator.
Međutim, praktički nismo ništa napredovali u rješavanju zadane diferencijalne
jednadžbe (a), jer rješavanje jednadžbe (151) nikako nije lakše od rješavanja po-
lazne jednadžbe, pa se moramo ograničiti samo posebnim slučajevima određivanja
Eulerova ,nultiplikatora !L( x, y).
l. Pretpostavimo, da je multiplikator IL funkcija samo od x: !L= !J.(X).
Tada u (151)
(152).
To je obična
diferencijalna jednadžba, koju možemo lako )ntegrirati.
Slično imamo, ako je IL funkcija samo od y, t. j. IL= !L(y).
Tada je
Oln!L =O, a
ox
pa jednadžba (151) prima oblile
299
Primjeri
,l~ (2xy•- y)dx + (yt + X+ y) dy = 0
Prema:(1~7):
~-
r}y
r}Q ";" (4xy-t)-t =
r}x
4xy-2
~-
r}y,~
iJO + o '
ox aakle lijeva. strami zadane diferencijalne jednadžbe nije egzaktni dif~
\fretpostavimo, da je ." = ." (x). Da se uvjerimo da to stoji, računamo prema (l~l'l..;.
dln~.t=__!_(oO_iJP) = l ( 2 _ 4 xy)=-2(2xy-l)=_!_
dy p r}:.; oy 2xy'-y y(2xy-l). y
d ln fl. 2
--=--i·dy
dy y
dy '
din-t~-= -2-y
ln fL= -21ny
ln fL= lny-'
l
fl. = 7 ...... Eulerov multiplikator;
l l '
(2xy'-y) 0 dx
y
+ (y' + x + y) -dy=O
y' .
Kako i e sa>la -
oP ,fo
=--'-' jer je
r}y r}x
,.. JIO
X • .
xl--+
y
y + lny +·e= O .... opće rjdenje.
soo
2. (xsiny +ycosy) dx+ (.:co•y·-.JLsiny)dy ·=O, .(a)
Prema (147):
din !L l p
--=- - - - =
{t) l iJQ} .
.. (xcosy-ysmy) = 1
dx Q ily dx x cos y - y sUl y · --
..,.,·Ile_:ovisi o y.
dln!J.=dx
ln lJ. = x
lJ. = e" . , • Eulerov multiplikator. ·
. dP iJQ . .
S ad a Je oy = '"dx'", Jer JC
"P
--:;--=e" excosy-ysmy
. + cosy)
vY -
J "
e"(xsiny +!cosy)dx
y
+ fe"o(x.cosy~ysiny)_dy+ e= o
Yo
Odatle
ili
e" (x sin y - sin y +y cos y) +e = O •••• opće rješenje.
Primjedba
Iz navedenog vidimo, da se diferencijalne jednadžbe oblikal
301
Međutim, ako· taj uvjet nije ispunjen, moramo· naJ pt! Je odrediti Eulerov-
!lilultiplikator,._a taj znamo odrediti "samo u posebnim slučajevima,. kad je multi-:>o
plikator:funkcija samo od· x ili samo ~od y. ·
Iz toga slijedi, da diferencijalne. jednadžbe oblika
dy =J(~)
dx x
4. y(l~i~~y)d.-<-xdy =O "x•- ·]
-+-+C;:"o
y 2
§ 9. KRIVULJE U PROSTORU
Ako sve točke krivulje ne leže u jednoj ravnini, imamo prostornu krirulju,
pa. je za određivanje položaja nienih točaka potreban prostorni koordinatni sustav
XYZ.
Prostorna ·krivulja može biti zadana na dva načina:
f,(x, y, z) = ()
(153)
f,(x, y, z) =O
zadana je prostorna krivulja kao presječnica kugline ploh.:, kojoj je središte u isho-
dištu a polumjer R = 2r, i uspravnog valjka:
x' + y•.= 2ry
z
ili
x' + {y• - 2ry) = O
ili
x' + (y- r r = r' '
kojemu je središte osnovke u točki (0, r, 0), '
a polumjer je r (slika 148).
Uklonimo li iz jednadžbi (153) jednu
promjenljivu, a zatim drugu, na pr. z i x,
dobit ćemo jednadžbe
cp,(x, y) =O
( 153a)
Sl. 148 .
301
Prostorna krivulja može biti dakle zadana i svojim projekcijama u •dvije ko-
ordinatne ravnine. · ·
Uklonimo li, na pr., iz jednadžbi (a) promienliivu x tako, da drugu jedna-
džbu uvrstimo u prvu,' dobit ćemo
2ry + ~ = 4r'
ili
·z' = 4r' - 2ry
ili
z• = -2r(y --,2r)
y=·y(t) (154)
z = z( t)
-304
N eka se u neki moment t pomična točka nalazi u točki T ( x, y, z); tada uzevši
za parametar t pola~ni kut projekcije T' točke T na ravninu ·xy, dobijemo prema
slici 149:
X= T 'COS l
y=r·sint
Sto se tiče aplikate z točke T, ona je jednaka visini, na koju se podigla .točka
za vrijeme t', t. j.
Z=b·J' (b)
Za vrijeme t' točka je prošla po kružnici ·put AT'== a . t', a iz slike vidimo,
da je Ar·
= r • e pa je
at'·=r·c
odatle. '
e= rt
-
a
Uvrštenje u (b) daie
z=b.!...c
a
ili
a= ct
y = rsinJ. (l55a)
h
z= - t
2;r
x=t+a
z= V2a(a .t)
e= x-a
y =.Va'- (x-a)'
z= V2a(2a- x)
ili
(x-a)'+ y• = a•
(a).
z• = -2a(x- Za)
306
2. Jednadžba .tangente na prostornu krivulju
x = x(t)
y = y(c)
z= z( e)
(ili
(a)
Kako je tangenta granični položaj sekante,' kad točka T idući po krivulji ·reži
toćki T kao timesu, moramo prijeći na limes tako, da t:. e _. O, pa prema tome
i t:.x-+ O, t:.y-- o i Az-+ o. u tu svrhu podijelimo sve nazivnike u jednadžbi
{a) s At:
2
307
3. Jednadžba normalne ravnine na prostornu krivulju
x = x(t}
y = y{t}
z= z( t}
možemo povući bezbroj normala, t. j. pravaca, koji su okomiti na tangenti u toj
točki krivulje. Sve te tangente leže u jednoj- ravnini, koja je okomita na tangenti,
a· prolazi diralištem. Ta se ravnina zove normalna ravnina na krivulju~u za-
danoj točki T.(x., y., z.) krivulje (vidi sl. 151).
Znamo jednadžbu (50a) ravnine kroz zadanu točku T.(x., y., t.0 ) :
A,(x-x.) + B,(y-y.) +(z-z.)= O (a)
Normalna ravnina je okomita na tangenti, koja ·prolaZi istom točkom
T.(x., .Yo• z"'!) krivulje, pa uzevši u obzir, da su prema (156) koeficijenti smjera
t!lngente
z x'(t.J, y'(t.} i z'(t.)
Odatle
A = x'ft.) . _y'{t.)
• z'(t.J ,. B, - ---,-()
' z t.
x = x(t)
y =y{t)
z= z(t}
308
Smatrajući, kao u slučaju ravne krivulje, da su dx, dy i dz ·beskonačno male
veličine, dobijemo prema sl, 152 primijenivši prostorni Pitagorin poučak slijedeći
izraz za
kvadrat diferencijala luka prostorne kri-
vulje
ds' = dY! + dy' + dz' (15.8)
vdatlc je
dz
CQS
dx
ex.= ds ; cos~= dy ; cosy = ds (159)
ds
ili
ds =
ll/ dt
(dx)'
+ (dy}•
dt + (dz)•
dt dt (160)
dm = [.t(X, y, z)ds
t,
m= JIL[x (t), y (t)~ z(t)] Vx'.'(t) _+-v''(t) + z'i(ij'dt (162)
,,
309
Kao primjer izračunajmo za cilindričku spiralu, ·
x = r cos e
y = rsint
.z= e t
x'(t) = - r sin t
y ' (t) = r cos t
~G'(t) =e
X - X0 = y - Yo = Z- Z 0
- r sine. r cos t 0 e
Izračunajmo .s~da prema (39) kosinus kuta y, što ga tangen~ na. spiralu za•
1tvara s osi Z u tOčki T. spirale:
l e
CO$ y = ~;'=;'7-==:=7===.ic=:::::;=~
Vr• sin' t o + r' cos" t o + e•
lili
e
.cos Y. = v.-r:• + e•
ll
a kako je e= - , gdje je Iz uspon vijka, dobijemo:~
21t
e~ y h ·- h
2rt
V ( r• +
2
h1t)' - V(2rtr )' + h"
hoda vijka).
310
Kaćunamo_ prema (j{? t):
z.".
=J Vr"""•-st.,. .n. ,. •-t""'+,_..,r=-c·-o-s":-t-+--,-c'-,;- • dt ••
s = fVr +e' . dt=
o
Z'lT
= Vr + e• . Ir l = 2tt Vr +e'
o
h
ili uzevši, da je e = 27t, dobijemo
SL ISl
x = r cos t
y =rsint
Z = Ct
2'17
m= J(r' + e• t•) yr• + e• . ·dt=
o
-1
=V r• -+ e• r• t + e• Tt
3
1 vY'+?
z1r
o
= (2rcr• + 38 rr• ·e')
311
S. jednadžba oskulacione• ravnine
Kako sve te tri točke leže·na krivulji, možemo jednadžbe (b) prikazati u jedno-
stavnijem obliku.
Uvrstivši .u 4ednadžbu'-(a)
312
Točke T., T, i T1 ; kojima odgovaraju vrijednosti parametra t ••.. c,·i t 1 ~· leže
na krivulji, a prema tome te. vrijednosti parametra ·moraiu.zadvoljavati jedna-
džbu (e), pa jedhadžbe (b) možemo napisati u=obliku:
P() RoHe-ovom teoremu (vidi .Dio I. § ll) derivacija funkcije F mora se po-
ništiti bar po jedan put u intervalima od t. do t 1 i od 11 do .t., t. j.
F'(t:J =O F'(t") =O
gdje je (.d)
F"(t'") =o.
gdje je ' . l
11
<t"'< t' (e)
'
pa jednadžbe (f) primaju na granici oblik
Uzmem() j()š u obzir, da ()Skulaciona ·ravnina prolaZi tockom T,(x0 , y.,. z.),
pa njena jednadžba J?rema (50) glasi:
313
Posljednje tri jednadžbe
čine homogeni sustav s tri nepoznanic~ A, B, G. Znamo, da takav sustav ima rje-
šenja različita. od očevindnih, ako je determinanta sustava jednaka nuli (vidi §.l,' 3).
Prema tome je·
x-x .. y-y. z-z o
.
a u točki A parametra e= 10 = O
x0 = r Yo =O
x' 0 =O· Y'o =- r z' o =·e
x" 0 =,-r Y"o =O ::"• =o
Uvrštenje u (163) daje:
x-r z
o r =O
-r o o
Razvijemo li determinantu po elementima prvog .retka, dobijemo traženu icd.nlldlbu I)Sku-
laci(lne ·ravnine:'
(x ~ r) . O...:._ y er + z r• = O
"y-rz =O
314
Iz te jednadžbe vidimo, .da je u točki A{r~ O, O) spirale oskulaciona ravnina okomita'llll
:ravninu. YZ i ima za trag ravnini.-pravać z=~ y, koji prolazi ishodištem O koordinatnog
u wj
' r
'SUStava.· Oskulaciona rilvnini · sadrži dakle os X. ·
2. Odredi jednadžbe tangente i normalne .i oskulo.cione ravnine u točki t" .iooo 1. krivulje
x = l3 - l ; y=t+t"; z=4t0 -3t+l
Računamo:
x, =o Yo = 2 z. 2
x,'. =l. y.·· = 3 9
x 0 ''-=" 6 y," =2 z,"= 24
X y-2 z-2
3 = -3- -9-
X y-2
-1-
z-2 .... jednadžba tangente.
T 3
x · 3 +"(y- 2) · 3 + (z- 2) • 9 = O
ili
x + y + 3z - 8= O 1
••• jednadžba normalne ravnine.
=0
=O
Odatle
X• 9-(y-Z). J+ (~-2)(-2) =o
ili
9x- 3y - 2z + l O = O ••. jednadžba. oslr:ttlac:ione ravnine.
315
·2. x = t• - l ; y =.z + l ·; z= z• u točki 10 = 2
x-3
-
4
-= -
y-3
1
-
z-,-8
=~ ; 4x +y + 12z-111 =O 6x- lly-z + 26 =oj
3. Izračunaj duljinu luka krivulje
x~etcost; y=etsint; z=e'
od točke A(l;o; l) do točke, kojoj odgovara vrijednost z parametra.
---+
r=xi+yj+zk
__,.
li da je tim vektorom r položaj točke T u prostoru posve Qdređen (sl. 155)
Ako se točka •T giblje u prostoru opisu-
jući neku krivulju, tada se njen:e koordinate
z mijenjaju u zavisnosti od vremena ili nekog
drugog skalarnog parametra, pa staza točke mo-
že biti zadana jednadžbama
X=X(l)j y = y(t}; z = z(t}
7,7rt1
.~--T---~-----Y Međutim, pri gibanju točke T mijenja se
i radijvektor r, pa će se njegova zavisnost od
: ''-;;t) parametra t izraziti jednakošću
_j/
...... ......
Sl. 155 r(t) = x{t)i + y(t)j + z(t)k
Uzmemo li obratno, da je zadan zakon, po kojemu se mijenja radijvektor r
točke T u ·zavisnosti od parametra t
-
r = r(t}
tada je određen .zakon gibanja točke u prostoru,. dakle posve ;e određena i njena.
staza.
Mjesto_tri paramerarske jedtladžbe prostorne krivulje imamo sada samo jednu
vektorsko-parametarsku jednadžbu krivulje.
'u·mnogim·je slučajevima zgodno uzeti za parametar L duljinu s luka krivulje,
koja se računa'od neke početne točke A po volji izabrane na krivulii. Tada vektorska
jednadžha. pr9storne krivulje glasi:
·r = r(sj
316
U daljnjem tumačenju prostornih krivulja služit ćemo Se radi jednostavnosti
izvoda osnovama vektorske analize, koje smo izložili u točki 8. § 2 (vidi to!), pri l
i:emu jednadžbu prostorne krivulje uzet ćemo ~ vektorskom obliku.
r = r(s)
pn cemu vrijednosti s duljine luka krivulje odgovara točka T. krivulje (sl. 156).
Dademo li tom luku s prirast !:is, dobit ćemo na krivulji točku .T' parametra
317
Uzmemo li u obzir, da je
-
dr
ds =
-+
1
•
- ,l
jer' vektor~; Una smjer tangente na ~ivulju, anjegova je duljina jednaka l, kao-
granična
tež'1 nu l"1, 1. da Je
. d• --
vrijednost omjera duljine tetive i duljine pripadnog luka; kad posljednja
K=
la;. l= la; l
ds ds•
(164}
·
lzrazuno .. dnost vektora d'r
apsol utnu vnJe ds" u skaJarnim komponentama.
Uzevši u obzir komponente pojedinih vektora
l l
.p = K =; ::-;=(=;;d.;==x)~.+={=;d;;='
y ==.==},=+ d;;='
z :::::r),
===;(
(164<:).
ds' • . ds' ~ ds' •
Navedimo_dva primjera.
l. Odredi zakrivljenost i" polumjer zakrivljenosti cilindri~ke spirale
·X = r coJ t ; y =- r sin t ; • - .: 1
u točki spirale parametra l.
!18
Budući da su u formuli (164b) derivacije uzete po -paramtitru s, izračunajmo prema (161)
dulJinu luka s spirale, koja odgovara paramettu t, pa jzrazimo parametar t sa :: ,
dx . dy d::
dt= -rnnt; dt= reost; di= e
s= J' V r• sin•
lt
t + r• cos' t + e• dt = V r' + e• : l t ·1 : = t V r• + e•
Odatle
s
t=---
VT+~·
Uvritenje u jednadžbe spirale daje:
s . s cs
x - r cos - - - · .y = r nn --=...:__; 111=---
- 1/r• + e•' Vr'+c' Vr'+c'
Sada računamo prema (164b):
~ r s
- - - stn ----=======;
ds - Vr + 1
e• V r• + e'
Odatle
d'x r
; d'y = _ _r_ sin s
3
-=----cos
ds' ·r•+c• Vr•+e' ds' r"+c' 1/r'+c'
t'
111= i
u točkiparametra 10 = l.
Budući da u formulu (IMb) ulaze derivacije po duljini luka Š, dok je parametar zsdall<!'-
b-ivulie t, raČlmamo najprije prema (160a)
ds
di = Vx'' (t) + y'1 (t) + 111'1(1)
Dobijemo:
~- dz
dt-
t•
' 2-
dt- r•·'
-=t
dt
pa je
ds
dt =
v t• + ~· + t• = t
v---'-
+ z• +
l r' (a)
319
. . .
Dobij~m0;
dx dx dt t'
. a; = dt: . a; =. v + t' + r'
dz dz dt
J; = di . a; = v + t' + ,.
0datle
ll___ t• (2t + 4t')
vl+ r• + r• · 2t--=--=---=
d'x d (dx) dt 2 tV + r' + r• t
-=~-
ds' dt ds " ds
~=
t + r• + t• · t Vt + t• + ,. =
2 l (2 + 2 11 + 2 t•- t• -·2t') 11 +2
2 t (l + ,. + 1 4 ) 1 (l + + 11 14 ) 1
(d'y)
ds' =O;
d"
( ds•
z) =
l
3
0 0
Prema (164b):
.320
Ravnina, koja prolazi tangent.om i binortnalom prostorne krivulje, zove se
rektifikaciona ravnina.
Prema tome, svakoj običnoj točki prostorne krivulje možemo dodijeliti osnovni
pravokutni trobrid, kojemu su bridovi. tangenta, glavna normala i'binomi.ala,
dok plohe trobrida čine oskulaciona· O, normalna N i rektifikaciona ravnina R
(vidi sl. 157).
. Kada se !t>Čka T giblje po krivulji, premješta se u prostoru i trobrid tako,
da se njegov vrh T skliže po krivulji. Pri tom gibanju mijenja se od točke do oočke
smjer krivulje, ali uzajamni položaj. elemenata trobrida ostaje uvijek isti.
Dodijeliino tangenti, glavnoj normali i binormali u nekoj točki T prostorne
• ----+ ---Jo. -+-+ ~ ~
krivulje r = r (sj jedinične vektore t0, .n. i h., pri čemu ort t~ngente t 0 orijenti-
-+
ramo u smislu povećanja
blnormo.la
o
Sl. 157 Sl. 158
-
da vektori
osi X i Y.
--
~-
t0, .n. i b. čine desni pravokutni sustav, drugim ~iječima, b. orijentiramo
obzirom na t 0 i n 0 na isti način, kako je koordinatna os Z orijentirana obzirom .na
e, = n. x -+
b. ; -
b0 = t. X n, ; -
n. = b. x t0 (165)
{R-r)M=O
(R- r) b.= t
-
koja točka na pravcu r, koji je. paralelan sa
zadanim vektorom a (sl. 159).
"fada je vektorski produkt vektora (R-r)
i a jednak nuli, jer su ti .vekwri medusobni>
paralelni, pa je
o
Sl. 159
jednadžba zadanog pravca r.
Prema tome je
- --+ -
(R- r) X to= O, ..... jednadžba ta ngen te
(R- r)- -
X no= o...... jednadžba glavne normale (167) ~
- --+
(R-r) X b.= O......jednadžb~ binormale.
Pri izvodu formule za zakrivljenost prostorne krivulje r·= r(s) došli srne>,
do vektora
dtw.·
Ih =
d' r
ds•
-
čija je apsolutna vrijednost u nekoj točki T krivulje jednaka prema formuli (164)
zakrivljenosti K krivulje u toj točki T, a formula (164 b) odreduje modul toga vek-
322
tom u skalarnim komponent~a. Pokažimo, da se taj vektor podUdara s glavnom
normalom na krivulju u točki T
Znamo, da je vektor, koji predočuje derivaciju jediničnog vektora, okomit
Ila tom jcdiničnom vektoru (vida § 2, 8), .dakle
-+
t. j. vektor ddt. stoji okomito na tangenti, leži dakle u normalnoj ravnini krivulje.
s . '
d lo Ll to
--lim-
ds ~s-+0 /1'S
Iz slike 156 vidimo, da je ~lt. stranica trokuta TBC, kojemu su druge dvije
rtranice jedinični vektori tangenata povučenih na. krivulju u točkama T .j T'.
Kad .1.s .... O, t. j. kad točka T' idući p<Y krivulji teži to~ki T kao limesu, trokut
TIJC okreće se oko tangente TB i na gmnici, kad točka T' dođe u točku. T, padne
.....
u ravninu cskulacije krivulje, a kako je promjenljivi vektor
_..
kuta, letat će. i granična vrijednos~ vektora ~lt., t. j. vektor dto u oskulacionoj
~lt.
-
straniea toga tro-
~ls ds
--
starne krivulje r = r(s), imamo;
d lo d'r
.....
n0
-=--+-=K· no=-
ds. ds• p
- (168).
323 l
jednadžbu tangente
x = x(s)) y =y(s)) z= z(s) u
na p{ostornu krivulju r = r(s),· odnosnct
točki T. parametra So:
--
x-x. y-y0 s:-a.
(~). = (~). =. f!:). ' (169)
(x-x.) (dx)
ds • + · '
(y-y.)
(dy)
ds + (z-,zo) (dz)
0
ds • =O (170)
' .
jednadžba 'normalne ravnine u točki T~(s.) krivulje.
Na isti način prema (163) dobijemo· jednadžbu o'skulacione ravnine
u točki T.(so) krivulje:
dy
ds
dz
ds
l l.dz
d.~ ~l 1: ·ds
dy
(171)
d'y (z-zo) =0
d'y d•z (x-x.)+ ld'z d'xl (y-y.), + ld'x
ds• ds•io ds• ds• 0 · ds' ds• a
Odatle slijedi jednadžba binormale, kao pravca, koji prolazi istom toč
kom T.(s.), a okomit je na oskulacionoj ravnini:
timo: se, da vektor ~· ima smjer i smisao glavne normale i da je prema ( 168)
Odatle
d'r
n.= P~·
324
Budući da s.u komponente jediničnog vektar:~.,njegovi ko$inushsmjera, aob~-·
jemo jednadžbu ,glavne normale u- točki Ta(s~):
(x-x.) · (d'~
~ + (y-y~) (d~
- + (z-zo) (d'
- ·z)= O
ds• o ds• o ds~ •
l . l l
x=;znn t; y -
2 (t+sint.cost); z-nnt
.pa je
X - Xa y - Yo Z- ::o
""""Sini; = 7oSi;; = --1-
x-x, y - y0 .a--.a-0 1
'n=;;r;- --c;;;t; = -=t
a:::
325
'P'rema .(160) i. (a) dobivamo
a odatle je
·Računamo;
dx dx dt sin t ~os t
ds =dt • ds = Vz cou
d"y • san t
ds' = - 2c.nt;
•Uvrstimo li te vrijednosti u (l 73) i pomnožimo ti ave nazivnike tako dobiveoos izraza s 2 "''••
dobijemo traženu jednadžbu glavne normale · '
. 7t
U~točkt parametra t, = 2·
326
Znamo, aa se ku~ -dviju ravniaa mjeri kutom. njihovih· normala~ a kako binor-
male stoje okoniito na ravninama oskulacije dotičnih točaka prostorne krivulje,
:torzija se mjeri promjenom smjera binormale. Prema tome postupajući na slični
način, kako i pri definiciji zakrivljenosti, dobivamo:
torz.ija krivulje :r
-
..... = r(s) u točki T(s)
'
- ~~ d~
"'t'= lzm -- = - (a)
As_..ofu ds
Da dobijemo drugi izraz za· torziju .., sjetimo se, da je prema (HiS)
ba= --
t0 X n,
-+ dn,
= prema (24) = to X dS
......
-
-'"-'· wrq, .t. }·· .na -t. 1· .na -:ji,
dn, uaJUe .di Je ok onut· 1· na tangenti.· Bu dući-'-
-'-'-' vektor :db.· ......
127
__.:
db..
-ds =±T- n.
-+
db.
-Ts =--r ·n. (176}
d bo n.
(l76a}
dc=- P•
Pomoću treće Frenet-ove formule [vidi dalje (17&)) možemo izraziti torziju
,
_-r u točki T.( se) krivulje pomoću skalarnih komponenata vektora ds., ds.•
.....
dr
-
d•r . d"r
1 ds':
l dx dy d z
l ds
d•x,
ds
d•y
ds
d• z
\ ds• ds· ds·
l d"x.
ds"
d•y
ds"'
d• z
'ds•
't=- (177)
(x) d"y) • (z) •
t. (
ds• + tis• + ds•
• ... 'o-
328
'Kalco vidimo, u većini jednadžbi elemenata prostorne krivuJje derivacije su
uzete po duljini s prostorne krivulje. Uzmemo li za _parametar neku drugu veli-
činu, dobit ćemo mnogo kompliciranije formule.
Navedimo p r i m j e r.
Treba izračt.IIlati torziju krivulje
ax
di = e' (cos t+ sin t);
dy
dt "" ,. (COl t - sin t);
'
dz =e'
dt
ds
di = e' V(cos t·+ .fin t) + (eos t - sin r) + 1 =
1 1 1
e '(3
Odatle
Broinik =
2 co.i t 2Jin t
.....___;,_
o
3 •'' 1f"l 3 e•• VT
stJ'l t cos t - smt. t - ssn t cos t - rc~"' r ::
, 9 e•'V·3 "'e''
[ • = r~=konstanta,
+e
vidi primjer l. na str. 3111.]
x= Tl:.
ssn t ; y = Tl ( t -+ ssn. t . cos t ) .;
1.1 točiti parametra. t.
[p= 2cost; p1 = 2cost)
4. Zakrivljenost krivulje
v. točki parametra r.
l
K_ V2 ]
-(e'+ e-t)•
- =-p·
dto
ds
n,
(a)
- -+
db. n,
ds=- p,
ISO
;
Prema (35):
-
dno dt
- - = bo x -•
ds ds
+ -dbo
ds
- -+
x to = prema (a)
·
=
•
-->'
= bo
n.
X -
n,
-- X
l - -
to = - (bo X no) -
i
-(n,
"""?
X
.-
to) =
p p,' P p,
l-+ I-
= prema (165) =---t~+ -b,
. P P•
\
l
Time smo 'dobili i treću Frenet-ovu formulu.
Frenet-ove formule glasi .dakle:
-.
dt, n,
di =p-
,(178)
tit. K- _
di= n,
.-
dn,
-- = -
. -
Ke. + -rb,
--.
ds
811
§ 10. LINlJSKI , (KRIVU,LJNI)
. INTEGRAL!
.\ '
Posada je kao područje integracije slUŽio odrezak koordinatne osi ili dio-
ravnine ili dio prostora. Sdda će p~ručje integracije biti linija, t. j. pravao ili
poligon ili krivulja ,u ravnini ili prostoru. Takvi se integrali zovu liniiskt ili kri-
·ruljni. ·
. Prema tome, da ·li je ta linija ravna ili prostorna, promotrit ćemo posebno
linijske integrale u ravnini i u prostoru.
[ P(x, y)dx
AB
+ Q(x, y)dy =J P[x,y(x)]d~ +J Q[x(y), yJ dy
a ~
(179)
332
Iz te formule vidimo, da se krivuljni · integrali racunaju tako,,. da se u prvu
funkciju P(x, y) uvrsti y = y(x), a u drugu funkciju/x = x(y). Na taj način
dobiju se dva obična određena integrala, jer prvi integral sadrži funkciju od sa-
moga x, a drugi integral funkciju od samoga y. · ~
Napišemo li jednadžbu krivulje, po kojoj se vrši integriranje, u parametar-
skom obliku, svest ćemo krivuljni integral rui jedan obični.
x = x(t)
y = v(tJ
Kako je u tom slučaju
dx= x'(t).dr
dy = y'(t}dt
:krivuljni integral prima oblik:
t, .
[ P(x, y)dx
AB .
+
·
Q(x, y)dy =·J {P(
·
x (t)~ y(l)J · x'(t) +
1,
(180)
+ Q[x(t), y(c}) · y'(t}} dt
+K -K
PrlinJerJ Y'
L Izračunat
( ',
(}) ( x - 2y + S )dx + (Jx- 4y- 7)dy
J
+K
333
. (a)
x = 6{1- Đ = x(y)
Pr~ma slici'
[b)
J
6/i
(x- 2y + S) dx+ (3x- 4y- 7) dy = fidemo po e si X, dakle Je y = O i dy = O) =
'o s
= J[x-10(1-i)+s}dx + j[1s( --}}-4y-7]dy=
6 o
=j.!.
32.6
~-5xj +j Jly~~5·-~)s=-~·
2o 3
0
36:30 +.ss-L59 · 25 =-ss
=O+ = 85
s ' l Prema
' (b):
s
y
.--;:;~, :e
f
Y~5 dy~o
5
3 -~~~-
A! Y=3
~
dY•O
r~~o
;B
+K
= 48 - ss + 85 75
334
s
J
7 . 2
3
y• 343 8 125 8
+.f 4y + 3 = 3-63-3 + 18 + 245 + 3-147-9 + -r-
l 15
343 125
-50-
3
+ 175 + 12 + 9 - 20-
3
= 170
-
3. Izračunaj
+K
f xy dx +(y- x)dy po paraboli k o= y 1 = x, odnosno ? = v-; i to od vr-
l l \
4. Izraču naj J (2r- y)dx + (r- y)dy, gdje je k prvi luk cikloidc računajući od isho-
+K
dišta 0:
x = r(t - sin t)
y = r(l-cost)
2'1r
J
-!·K (2r -y) dx+ (r -y) dy = J{[2r- r(l -·cos t)] r(l-cos t)+
o
2':T
l
'
t
2
sin 2t sin' r_l2"
=-.,. z t---------·+--.
4 2 o
=,..r''Tt'
335
S •. Izračunaj pc2x- y + 3)dx + (x + 2y- 5)dy, ~dje je krivulja k zadaqa slikom 163.
-t-K
Najprije naplšemo jednadžbe pojedinih dijelova zadane konture k i njihove diferencijale.
~osno derivacije: ·
o 5
-5)2cost]dt+ J (2x+-fx-S+3)dx+ J(-2y+10+2y-5)dy+
z ,4
+ ' 5
J<-lOsintcost-lSsint+2cost+6)dl+ -x•-2x ' ' l
,4
l. + "
o
- tr
'::336
Prewimo na parametarsku, jednadžbu zadime kružnice:
x=rcost
y=rs•'nt
Odatle dx= -rsinlc{t
dy = r COSI dt
pa prema (I 80) imamo:
J-
~·
r" sin' t -
rt
r' cos' t
dt = -
ll
dt
71'
9
= :=.!.!:
o
Izračunaj
2. JK
xy dx .;(y-x)dy od A(O,O) do 8(1,1)
a) y = x
b) y = x•
e) y = x'
l l l]
[ 3; 12; -20
3. j (2x~ - xy') dx·+ (2y' - x 1y) dy, gdje je k kontura trokuta A BC, kojemu- su vrhovi
+K
A(- 2, 0), 8(5, 0), C(O, 4), (O)
+K
JP(x, y)dx, odnosno
+K
JQ(x, y)dy
Ti integrali rješavaju se na isti gore navedeni način.
J. lzračunaj J
-K.
(x 2 -y')dx, gdje je k luk parabole y = x' od-točke-x ==O do točke'.i:..,2.
Uvrstimo y = x• u integral:1
J (x•- y')dx =
J. (x'- x')dx ' = jT-
~ ~S l"
,. =
8 -' 32
1 ll
S ;= - 31š
~K Q & ' ----
p (x• J + . + O + J(l +
+ y') 4Y = O + (9 y') dy y') dy =
+K, l ~
l9y+3y'l5,+ ly+3Y'l's .
= :" 45 125
+T- 9 l .
-3+ 1 l 125
+T- 5 -T=~
dx=ds·COSCJ.
dy ·= ds · sin ex
JP..
K
(x, y) ·dx =j P (x, y) cOJ
K
Ol ds
JQ(x,
K
y) dy =J Q(x,
.K
y) .nn ex ds
Jj(
K
X, y) ds, oanosno J
K
f9(X, y) ds
338
ds = Vx'• (l) + y'• (t) dt fvidi Dio ll, fonnula (87))
u kriwljni integral daje :
~ '• .
J f(x,y)ds =J f[x(t), y(t)J Vx'• (1) + y~• (t) dt {182)
K 4 .
Primjer
J
K
xy ds, gdje ie lt kvadrant. elipse poluosiju '!-i b, lloii Idi u prvom kVadrallh.
x=acost
y =b .rira t
x'=-Qsint
y'=bcosl
=ab
~
J
. nn 1 cos rVa•rurr + h"cM'lJt
•
"i
- ab J ti• ·• cos rV b1 + Q..:::: b") ,;"•, oh
.
Pomoću supstitucije sin• r = 11 avodimc inrearat Illi lip· tJ fvidi Dio .JJ. l$, 7), Jill llakon
integrinwia dobijemo:
J
ll:
xy ds =
, ,3(a• -
ab
b')
lV [b' + (.a• - b'; sin' ;}., •~
~ 3(a1
ab
- b')
[•l(b
f
1 +a~-b 1 ) 1 -libOJ=
r
ab(a'- b') . ab a• + ab + b'
= 3(a1 -b') =l· -a~-
339
U toro slučaju krivuljrii integral računamo po fonnuli;
Primjer
__+7
JVx•
1
ds_, gdje je k odrezak pravca y = - x - 2 od A(O,- 2) do Bf4, 0).
2
K
Računamo prema (183):
x'
y'=4-2x+4
x' + .Y' =i x• - 2x + 4 = i ( T + ~)
x' - x
Y=z
' l
V- - vs
t +y''= T
-_J v
o
8
dx
16
x'--s"+s
· = prema predtipu B (vidi Dio ll. § S, 6) -
=ln 16 +~o= ln 4
V5 V5 + 10 =ln 7 + 3Vs
20-4 s V s -V s z
Geometrijski možemo krivuljni integral po duljini ravne krivulje jf( x,'y) ds
K
shvatiti kao plašt valjkaste plohe, kojoj su izvodnice okomite na ravnini XY. Ta
valjkasta ploha siječe ravninu XY u krivulji k, po kojoj se vrši integriranje, a pre-
sječena je plohom f(x, y) tako, da duljine izvodnica imaju u svakoj točki vrijed-
nost podintegralne funkcije f(x, y), koja pripada dotičnoj točki.
~lika 165 ~no prikazuje gore navedeno. Prema toi· slici
dS =f(x, y) ·ds
340
a ođatle je
'Plašt S= f
K
f(x, y)ds
d&
Sl. 165 Sl. 166
Primjer
+ +
• l
S=
K
J j(x,y)ch
.Y = V5sin 1
x' = - 3 sin 1
y'= V5c<>< t
,
."
3 J
.
."
cos t V4sin'r+ S dl
o
341
f
= 6 -l,· - +
3 -l
5 n (l+-
2 2
3) - - 5l n
8 2 8
l/i]
-
4
=
3+
=6 {-
4
s l n5 - - 5- l n -
. -
a 2 s 2
vs ) (-+-ln5--ln2--lnS+-·ln2
=6s
B · s
3
4
s s ) "'"
s
3
16
3 5 ). 9 IS
=6 ( -+-InS
4 16 =-+-InS
. 2 . 8
točke D krivulje i neka na tu točku djeluje sila F,' koja se mijenja po veličini i po
smjeru (sl. 167). Sila F je, dakle, funkcija točke T ( x, y) krivulje· k, t. j.
F = F{x, y).
Isto tako i smjer siletp/koji'se mijenja od točke do točke, ovisi o položaju
točke T na krivulji, t. j. kut rp, što ga sila~F zatvara smjerom gibanja (tangen- sa
tom. tg), također je funkcija od x,y: 'P= cp(x,y).
Znamo, da je radnja jednaka umnošku projekcije sile u smjer gibanja i pre-
valjenog puta. Prema rome radnja, što je vrši sila F(x, y) na putu ds, iznosi,
kako se vidi iz slike l (i 7,
dA = F(x,·y) cos rp ds
D
y
F(X::y) ('J A= J F(x, y) cos cp ds
r
D
e
s
rp ili, ako integrand F(x, y) ·cos <:p označimo 1
y
f(x, y), dobijemo
e .
--~0+---~~.------------x D
Radnja A= J f(x, y)ds
Sl. !67, e
342
2. Linijski integrali po prostorno) bivulji
x = x(t)
y = y{t} (a)
z = z{t)
Kako gornje tr! jednadžbe određuju krivulju k u prostoru (vidi§ 9), prelazi
J Pdx + Qdy + Rdz · u krivuljni integral uzduž te krivulje k od točke A do
točke B krivulje, kojim točkama odgovaraju vrijednosti e, i e, parametra.
Uvrstin:o li u krivuljni integral
l.
K
J xdx+ ydy + (x + y-l)dzpoodresku pravca od točkeA(I,I,l) dotočkeB(2,3,4).
,
343
Prema (41) jedtla.džba pravca AB glasi:
ili
x-1 y-1 z-l
-~- =·-:1- =-3-
uzevši % kao ,parametar, izraeilllo y i z s co ;
y=2x-l
z= 3x- 2
dy = 2dx
dz = 3dx
#/0'•. AB
",'' ·,... 1
~
1.
,
_
~
=J l
ix -t (2.x- l) 2 + (x + 2x·~ 1- J) 3}dx""'
'
X 2
Sl. 168 = Jo<b--8)dx= 17x•-sxt~ 13
.l l·-
Jya;-(x-y)đy'*"xdz=,J =J+j+j+j+j
'f: OABPOB DA AB BP PO OB
l
J = (x =. • ; dx = O ; z = O ; dz = Q) =
AB
l l
= J[-(1-y)]dy=l-y+fi=-{
o o
l
344
pa je
y=x tiy =dx
z=x ·dz =d~
•
J= J<x+x)dx=[x'l~=-1
RJ l
l l
J= (x = y ; d« = 4y ; z = O ; dz ~ 0) = J x dx ~ lf l = -}
.OiJ o o
. r.
AOBPOB
=0--1_+1-1+_1_=0
2 2 -
x =·cos r
y =sin 1
z= e 1
Kal<" je za t = 1t .
1 z = r: (il"k )
1 a ,
.
1mamo
2 2
z
e=-= ~- 169
t
pa je X =
y=sint
z= t
CO$ t
l jednadžba zadane spirale.
Odatle
x'~T -silit
y' =cost
z' =J
J>rema (184) imamo:.
'If
= I.f
o
{-(cos c·+ 3)sinE + (sint-l)cost +cit+ 2)]dt
l
="
=,Jz"' (-3 sin l-CM l+ 21 + 2)·dl =
e
z"'
= l3cos t - sttt t + 1
1
+ ~~ l = - l + ~ + 1t - 3 = ~ + "- 4
•
_,...nadžba pravca BA:
x-1 y ~.
~=-=;
f
K
rr• . n•
=-+n-4---rr+4=0
4 ' 4 -
Izraču naj
x dx -i- y dy + 5z dz
J xz + y2 + z2 '
gdje je k kružnica polumjera r u ravnini XY (z = ti). ·
[/=O)
346
\i ll. PLOŠNI INTEGRAL!
površina plohe. S = Js J dS = Js j l . dS
Uzmimo sada opći slučaj, kad integrand nije l, kao u tom specijalnom slu•
čaju, većje neka zadana neprekinuta funkcija f(x, y, z), koja je definirana po povr-
šini S zadane plohe z = z(x, y):
347
Uzmemo li još u obzir, da kad integriramo po zadanoj plohi z= z(x, y).
aplikata z nije bilo koja, nego baš apllkata z(x, y) dotične plohe, plošni integral (a)
poprima oblik :
. dydz
l=
ff f(x(y, z), y, z )cos- -
a,.
(X
=
(185&.)
Tu je <X. kut, sto ga normala n,a element plohe dS zatvara s osi + X, a cr; pro-
jekcija plohe S na ravninu YZ.
Konačno, projiciranje plohe S na ravninu XZ daje prema (130d) plošni integral
u obliku
J= r1f[x,y(x,z),z]:::~
tJM
= 11 fl:,y(x,z),z] V·+ (!:r + (!~r dxđz
O't
(l8Sb)
Tu je ~kut, što ga normala na dS zatvara s + osi Y, a o, projekcija plohe S
na ravninu XZ.
Primjeri
1. j j (2x + T + z}
y dS, gdje je S dio ravnine T+ T+ 7 = l,
s
koji leži u prvom oktantu (slika 170).
Kako normala Nr na ravninu ima stalan smjer, računat ćemo prema prvom dijelu formule
1185), t. j, prema
dx'd
ff J (x, y, ztx, y)] _2'
cosy
Prema (47):
348
~ i7. jednadžbe. zadane ravnine slijedi:
z(~,y) = 4{1--T-f)
= V6T
l l Jr 4dx dy ~e
• :v--_ .4V6t
J • ctl • <$ "" -
3- • 22 . 3 = v-
4~
"''
Izračunajmo sada i§ti integral projicira,Ući dio S ·r;adane ravnine na ravninu-·\'Z,"t:'j.• pri-
·mijenivši formulu (t 85a). ' · ·
Prema (47):
l
T. 6
Prema (18Sa):
l
V6t
= 6- JJ. {4 - l4 y - ~ + _4
3 y + .~ ) dy d:. =
= - V61--
6
· 4 ff dy dz = - 2 ·.
3
v-
61 · a, = -2 ·
J.
v- 3.-4 = 4 ·6t
61 · -
2 --
v-
Izračuna j jo~ jednom isti plošni integral projicirajući. di9 .S zadane ravnine na koodinatnu
. .tvninu XZ, t. j. po formuli (185b). Dobit ćeš isti rezultat· 4 V.6t.'-
2. JI xyz dS, gdje je S dio ravnine x + y + z-_;;-l,koji leži u~prvom oktant\1.- (slika 11'1).
s
340
O~J...ra~o po,pr.rora dijelu formule (18S):
Prema (47):
l l
- " = ws l'- ~~r =Vl+ l+ l= VJ
z= l - x - y ·
" V3 q
l t-x l 1-J<
v;
t l
= VJI
. •
x(l-x)'dx= J<x-3x'
t
+ 3k'-x')dx =
'j
= Vll~-:.i'+~
6 l 2 . 4
... -~1=
'
f3
120
o-
lzračunai :za vježbu istl plošni integral oroiicirajući dio S zadane ravnine n. koiirdiname
ravnine Y2 i xz:. Rezultati moraju biti isti.
3. JJ x• y• dS, gdje je S gor_nia polovina povriine kup;le polumjera. R sa arediA~ u
s
ishodištu.
Kako se smjer .normale na kuglinu plOhu mijenja od toC!ke do toćke, računat ćemo taj plošni
integral po drugoj polovini formule {185) uzevši ispred drugog korijena precb:nak +,jer normala
na gornju JIC>.Iovinu kugli!le plohe zatvara kut m:anji od 90c, pa je cos y > O.
Prmui: (92):
~Jl y
JY=--;-
•l (-dz)" + {dz}•
+ .dx -ily = l
x• y'
+-
z• +-
z'
=
:;t;' + y1 +
z•
z'
= -
lt'
z•
l= JJ x•y• · -~ R
VR'-x'-y"
= - dxdy
o
l = R
ff p'
-- sin'
-: cp -
· cos'
- dcp p d cp= R J ]'IT
Prvi integral lako riješimo prikazavšl intregtal u obliku --}- · 4 sin' cp • col• 'P = ! Ml 29,
dok ,drugi integral rješavamo uz supstituciju R 2 -p' =t, odatle je p• = (1-R1) 1 , a p dp= -4-•·
pri čemu uzmemo u obzir, da je ~ = R' za p = O, odnosno 1 = O za p ~ R.
Dobijemo:
o
l= RBl{ ' l l -sin4q>)l[
l --
4 r· - 21 1
S 2
~
\4
t -a-R't 4+ 2R•t tl] =
n ~
gdje je cr, projekcija plohe S na ravninu YZ, a. kut plošne normale s + osi X, a
dydz = dS cos a. = da,. ·
Analogno uzevši u obzir, da je prema (l30d)
jjP~~~dy.+Q~~~~·+R~~~~dy=
s .
(192)
= JJ[P (x,y, z) cou. + Q (~,y,z) cos f3 + R (x,y,z) cosy] d_S
s
352
Primjeri
l. JJ xyzdxdy,
s
gdje je S dio kugline plohe x" +:l'+ z 1 = R•, koji
se nalazi u l. i V oktantu (slika 172).
V
Kako je furtkcija z = ± R• - x• - y' dvozna-
čna, moramo područje integracije S rastaviti u dva di-
jda:
2 R
! = 2 JJ p' sin <p • cos <;> VR' - p' · dp d rp = J 'sin 2 rp d~ J V
p• R 1 - p~ · dp
cr O &
2. ' JJ (2 x+ y + z) dy dz +
s
+ (x-2y + z)dxdz + (x-z)dxdy
Nr, gdje je S povdina va!ika visine l i polumjera baze
Sl. 171 (sl. 173).
JJ J +JJ + ff
S
=J
D G . P
= -JJ
D
p cos <p • p dp d <p = - Jcos <p d~
O O
J p1 dp =
2'1T l
=
J l
k
d <p Tp
3
cos 9 - 2
l
p•l J (cos =
N
<p
-3- --: 2l ) d <p = l sin <p -
-3- 2l tp
M
l = - "'
g o o o
fj
p
(2x +y + z) dy dz + ( x - 2.Y + z) dx dz
2) Računajući prvi did tog integrala moramo plait valjka projicirati na ravninu YZ. Ptednta
i stražnji dio plašta ima za projekciju pravokutnik baze 2 i visine l·(vidi sl. 173),_ ali za prednji
je dio ct < 90°, pa je cosct. > O, dok je x = + Vl y', a za stra!nji dio ct > 90•, pa je cos ct < Q"
dok i~ x =-Vl y'.
\Prema tome:
JJ
p
(2x +y + z) dy dz = JJo,
(2 Yl y1 + y + z) dy tk- '
354.
3) Pn računan)u drugog dijela tog integrala projiciramo plašt valjka na ravninu Oesni xz.
1 lijevi dio plašta imaju -istu projekciju a 1 = a 1 = pravokutnik. baze 2 i visine l, pri temu je
za desni dio cos (3 > O i y = + VJ - x' , a za .lijevi cos f3 < O ' i \ v = l ,.., -V
Preina tome:
-j j (x + 2 Vl - x• + z) dx dz (b)
a,- a1
Zbrojimo li izraze (a) i (b), dobit ćemo
ff =O
p
Sl. 174
s
11die je S povrllna kocke omeđene ravninama
l l
=O+o-fjrdxdy=- fe"dxJdy=-<•-l>
ADBO O O
1 l l
=0+0+ Jle"+ 1
dxdy= Je"+ dxfdy= l e"+ i 1.= e'- e
1
AIJI'··' O 9 (l
355
.J J = (x = O dx = O , cos cx = cos 180" = - l ) ""'
·aBEC
l l
= - J J y 0 dy dz + O + O = - J y' dy Jdz = -· 3
OBEC O ~
= JJ
OBEC
(l + y') dy dz + O + O= y l + -t l· O
l = -T
1 1
t t
= O+ J J sin z dx dz
AOCG
+ O= J
O
sin z dz J
O
dx = -(cos l - l)
s
4
+3 +(cos l -l) -(cos l - l ) - e•- 2e + 2
4. JJ (2x + y - z),dy dz +
s
.+ ( x - 2y + z) dx dz + (4x- y - z) dx dy
g'dje je S oplo§je tetraedra zadanog slikom 175.
Sl. 175
l 1-.x i t-x
= - J dx J (4x-y)dy =- Jdxi4xy-fi =
n o o q
356
+o-
l
l 1-y l 1-y
.. _J J
BOG
(y-z)dydz =J J o
ay
o
<z-y)dz =J
o
dylf-yzr=
o
l.
=+J o
[(l - y ) 2 - 2y(J--y)] dy =o
l 1-x
= -J j (x + z) dx dz = - J J dx (x + z)dz =
AOC. O O
l 1-x l
ABC
JJ=?
Pri računanju tog integrala moramo uzeti u obzir: da jednadžba ravnine ABC glasi x + y +
+ z= l, da normala na tu ravninu zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90°,
i da treba projicirati trokut ABC:
1) na ravninu YZ uzevši x = l - y - z
2) rta ravninu XZ uzevši y l - x - z
3) na ravninu XY uzevši z = l - x - y .
Prema tome:
JJ JJ
ABC
=
BOG
[2(1 - y - z) + y - ;]dy dz + JJ
AOC
[x- 2(1 - x - z) + z) dx dz +
= JJ
BOG
(2 - y - 3z) dy dz + JJ
AOC
(3x + 3z- 2) dx dz +
357
,_" -
+ JI<5x...,-l)dxdy= Jdyj<2-:-y-3z)dz+
AOB O O
l 1-x l 1-x
+J dx oJ
Q
(lx_._ 3z-2)dz +Jo dx oJ (Sx-l)dv =
ff
s
=-++O-!++=-~
lzračunai:
1. Greenova formula
Grćen-ova formula (čitaj Grin) daje vezu izmedu poznatog nam krivuljnog
integrala
fP ( x, y) dx + Q ( x, y ) dy
1
K .
358
uzetog po ravnoj zatvorenoj krivulji k i dvostrukog integrala u;,:;t:wg po površini:i
koju ta krivulja k omeđuje.
Da takva veza postoji, znamo već od prije: sjetimo se samo formule, koju smo
izve1i za površinu sektora krivulje y = y (x). Ta formula za površinu zatvorene
krivulje K glasi:
I= J JoP(x,y) dxdy
a t}y ~0+---~a---L--------~b--~x
SL 176
Kako se vidi iz slike, tangente na krivulju
'k, paralelne s osi Y, dijele krivulju na dva dijela: donji jednadžbe y,( x) i
gornji jednadžbe Y• (x}, pa integrirajući najprije po y, a zatim po x dobijemo:
b
y,(x)
=
J dx l P (x, y) l = [kad P( xy) parcijalno deriviramo po y, x je konstanta,
a y,(x)
l
P je dakle funkcija samo od y, pa je ostala bez promjene, jer smo je najprije dert·
virali, a zatim integrir~li] =
359
= JP [x, Y• (x)J dx+ J P [x,y,. (x)] dx=
b "
.. ' b
=fp (x,y) dx
-K
jer smo, kako se vidi iz slike, izvršili potpuno obilaženje krivulje k u negativnom
smislu (u smislu kazaljke na satu, površina 11 desno!).
Ili
=
d
dy
Ir,(~Q(x, Y}
-~dx=
Id dy l
Q(x, y) =
l ~,(y)
I x,(y) ,.,(y)
+I
d e
=I Q[x.(y), y] dy
d
Q[x,(y), y) dy = f
+K
Q(x, y) dy
jer smo sada izvršili obilaženje krivulje k u pozitivnom smislu (protiv kazaljke
na satu, površina lijevo).
Dobili smo dakle:
360
To je Green ova form.uui. .
PomQću Greenove formule možemo zamijeniti dvostruki inte-
gral; uzet po ravnom području, krivuljnim integralom uzetim po
krivu! ji, koja to ravno područje. omeđuje.
Uzmemo li da je P=- y, a Q = x i izračunamo li: c)Q
đx
=l i c)P =-l,
c)y
d~bijerno prema Greenovoj formuli
ff a
2 · dx dy ::,_ f~
K
dy- y dx (193- a)
ili
.J.
j
(x -· 2y + 5) dx+ (3x 1
p
4y- 7)dy
Q
K
Računajmo prema (193):
oP = - 2 . oQ.:.. 3
oy· ' ox.-
f =J
K a
f(3 + 2)dx dy = 5 JJ
a.
dx dy =
6·5
5 a== prem!.l slici 161 = 5 · - 2- = Il• a to ie rc-
361
7. ~ 7 5
Z JJ+ 2
dx
3
(x y)dy = 2 Jl
z
dx xy.+ ~·~- =
3
7 7.
= 2
J"(
~
Sx + T-
25 3x-
2 '9) dx = 2 ·J
z
(2x + 8)dx -
7 \
K
Prema (193):
t) p
-=-1 oQ =I
t)y . ox
f=
K
2 JJ
a
dxdy = 2a =·prema slici_l(i3 =
= 2{
2
~ 1
-;- 2 · 2 + +· 3 - 2 · -:t"+ S · 2 + +· 41t ) = 30 + Sn
Primjer 6.
,.h
j ydx- xdy
x• + y' , gdje je k kružnica polumjen r.
K
Napisavši zadani integral u obliku
rh
j
_ Y _ dx - - " - dy
x' + y' x' + y'
K
vidimo, da je P = -e;-~, a Q =
x·+y x.+y
--.--=--,.
Funkcije p" i Q ne oegovaraju pretpostave[
Greenove formult, jer nisu neprekinute u svim točkama područja a omeđenog kru:tnicom
x• + y' = r 2 (prekinute su u ishodištu), pa kontrola po Greenu.nije dopustiva. Da se u to llvjc-
rimo, računamo prema (193):
t)p x• +y 2 -2y' x'-y'
t)y ""' (x' + y')' = (x' + y'F
oQ = - x' + y'- 2x' xz-y~
362
Vdna p:Qsljedica Greenov.e formule. Govoreći u § 1 o egzakt1ilin
diferencijalima · i njihovom integriranju, dokazali smo, da je
oQ oP
----=0 (147)
ox oy
nuždan i dovoljan uvjet, da linearni diferencijalni izraz
P(x, y)dx + Q(x, y)dy
predočujetotalni diferencijal neke funkcije. u= u(x, y).
Uzmimo sada slučaj, da funkcije P(x, .V) Q(x, y), koje ulaze u krivuljni
integral
oP dQ
oy =ox
363
. S istog razloga vrijednost krivuljnog in-
tegrala
j 2xy dx + x•dy
K
oQ oP
- - - =2x-2x=O
Sl. 178
ox. oy
Da se,u to uvjerimo, izračuna j mo taj integral po pravcu y = x i po parabolaroa
y = x•, y.~ .x• i y == l{X od točke 0(0, O) do točke .A(l, l) (vidi sl. 178):
l).·po·y = x, odnosno x .= y:
JI ,.x'
T + 2y•IJ =_..!..
fo 2x'dx + o y dy
i
I = =
o
3
3) po y = x', odnosno x = '{Y:
l= j.2x'dx
l
+ jl(Yzdy
l 3
=
12; . +SyT
3 'll
= ..!_
0
ll o
364
ran ja, već jedino o poč~tnoj ·i konačnoj točki toga putj:l, a integral po zatvoreno;
· 1·Jl· d a Jc
k nvu · dn ak- .. n ul'1, ·Jer
· JC · JC· to samo.··onda·moguce, · oQ · oP · .•
• a k o Je"-:;----:;-.= o
, . ~ vy
U tom slučaju diferencijalni izraz Pdx + Qdy predočuje· totalni difer.encijal
neke funkcije U(x, y), koju možemo definirati kao integral duž krivulje k od točke
A(a, b) do točke T(x, y):
x,y
U(x, y.f =j Pdx + Qdy
a, b
2. s,okesova formula
fP(x, y, z) dx=
"
budući da krivulja k leži na plohi S, kojoj je
jednadžba z= z(x, y), aplikata z= z(x, y)
= T
k'
P[x, y, z(x, y)) dx X
Sl. 179
365
J{ačun:pno_:
iJP, ·đ .{ } .
iJy = oy P[x, y, z(x, y).) = prema (87)
oP oP đz
= oy +o z · oy ·
Uvrštenje' u (a) daje:
J.. P-(x,
'f
y, z) dx= ff(- oP dx dy- oP . o z dx
oy iJz oy
dy)· ·(b)
k a
Zruuno, da je prema (130) :.
'dxdy = dS cosy,
~
f
k
P(x, y, z) dx= JJ(-~~ dScosy + ~~QSCD$ ~) =
s
=
.
JJ (oP
oz.
cos [3- oP cosy) dS
i:Jy
s -
Dobili smo dakle:·
f. -f (oR
ay ces IX-
i:JR
iJx cos· ~ ) dS=
· "
'f R(x, y, z)dz
s ~
JQ6
Zbrojimo H te tri jednakosti, dobit ćetpo llakon 'ure\te~ja:
rf [(aR -. - -
oy
oQ)
iJz
COS
(oP oR) ·(3 + (clQ
ot+ . -
oz
--
OX
-
COS
clP)
--
OX ·i)y .
COS"(
1 dS"t=
s
(IM)
= fP(x, y,.z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz
k .
To je Stokesova ·formula.
Ona pretvara bilo koji plošni integral, t. j. integralrpo ori-
jentiranoj površini plohe, u krivuljni integral uzet po orijenti-
ranoj međi te plohe. . ·
Uzevši u obzir, da k prema (130, 130c i d):
dS cos ot = dy dz
dS cos (3 = dx dz
dS COS"( = dx dy
· + (oQ
ff (oR
s
- · -aQ)
ay az- dydz + (oP
-
iJz
- oR)
-
ox ·
dxdz -ox
oP·) dxdy .=
--
oy
094&)
= f
K
P(x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz
ff e~-~~)
a
dxdy = ~ P(x, y)dx + Q(x, y)dy
K
10"1
~totalnidiferencijal neke funkcije U= U(x, y, z}, t. j._funkcij~ P, Q .i R za-
dovoljavaju uvjete (149):
oP ~oR= 0
oz ox
Uvrštenje tih uvjeta u Stokesovu formulu daje:
l'
:P Pdx + Qdy + Rdz = O
k .
a to znači: ako je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal, vrijednost
krivuljnog integrala ne ovisi o putu integriranja,.već jedino o
početnoj \konačnoj točki toga puta, a krivuljni integral po za 7
tvorenoj krivulji jednak je nuli.
Vrijedi i obrat' te posljedice Stokesove formule: da linearni· diferencijalni.
izraz Pdx + Qdy + Rdz predočuje egzaktni diferencijal, nužno je i dovoljno, da
vrijednost krivuljnog integrala Pdx + Qdv + Rdz ne ovisi o putu integriranja, već
jedino o početnoj i konačnoj točki toga puta, a krivuljni integral 'po zatvorenoj
krivulji da je jednak nuli, a·to je moguće samo u tom slučaju, kad funkcije P, Q
i R zadovoljavaju uvjete (149).
U tom slučaju predočuje diferencijalni izraz Pdx + Qdy + Rdz total.ni dife-
rencijal neke funkcije V(x, y, z), koju možemo definirati kao krivuljni integral
x,;y,:r
K
rJ. (x + 3)dx +
p
( y - l)dy
Q
+ (2z
.
+
R
2)dz
po luku cilindričke spirale AB. i pravcu BA (vidi primjer 3. na str. 345), dobili
smo nulu. Integrand je dakle egzaktni diferencijal. Da se u tome uvjerimo, izra:...
čunajmo uvjete (149) za zadani integrand.
Dobijemo:
oQ _oP~ o,
ox . ~y .
pa je
(x + 3)dx + (y -l)dy + (2z + 2}dz =dU
Da odredimo funkciju U(x, y, z}, izračunajmo krivuljni integral po bilo kojem
putu, na pr. po pravcu OB, od točke 0(0, 0,- 0) do neke točke T(x, y, z) toga
pravca.
;i68
Prema (195).
x,y~·e
t• t' ,.,
= ·
l x -
2
+ 3xt +.y•-
2
- yt + z•t• + 2zt o '
=
t. rp (y' + z')dx + (x + z 2 2
)dy + (x' + y')dr
K
tizet po nekoj zatvorenoj prostornoj krivulji k pretvori pomoću Stokesove formule u plo!lra
integral uzet po površini S, koju-ta krivulja omeđuje.
Računamo prema (194a):
oR oQ iJP oR oQ iJP
oy- iJz = 2y-2z ; ~z- iJx =
u
2z-2x ; -
iJx - -
iJy =' 2x-2y
f=2JJ~-~~h+~-~~h+~-~~·
K' s
f x'yadx + dy +z~~
K
gdje je k kružnica x• + y' = R•, z = O, jednak plošnom integralu uzetom .po površini pol~~~at..
gle, koju omeđuje ta kružnica k.
Najprije računamo krivuljni integral' prema (184):
z = () ; dz = O ; x = R co_s t ; y = R,sin t
dx.= -R sin t dt ; dy = R cos t dt
t I (-
2'1f
8 o
Slnt
l
Zw
= - -xR
8 -..
. o o -
Sada računajmo ·prema Stokesovoj formuli·~(f94a) plošni integral uzet po površini pc>N.-.
kugle:
z=+. Vl -x•-y•
.f
P = x• y• ; Q = l ; R·= z
=- 3 fI(J
p• cost"!> . •· sin'''!'· tlptlcp =
370
J. Gaussova formula
• imenom formule Green-Ostrograd-
Ta formula, koja je takoder poznata pod
skog, daje vezu izmedu trostrukog ili prostornog integrala i plošnog integrala.
Neka su zadane tri funkcije P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z), koje su ne-
prekinute zajedno sa svojim prvim parcijalnim derivacijama. Te su funkcije defi-
nirane u trodimenzionalnom području volumeQa V, koje j.e omeđeno plohom S
jednadžbe z= z(x, y), pri čemu za tu
plohu pretpostavljamo, da je pravci para- z .
lelni s koordinatnim osima probadaju
najviše u dvije točke (slika 180).
Uzmimo trostruki integral J po
volumenu V zadanog područja parcijal-
»e derivacije po z funkcije R (x, y, z):
J= JJJiJR(x~:· z) dxdydz o
v
M X
Jfdx dy fiJR(x~:· z) dz
z 2 (x.y)
x'
a z.rx,y)
Sl. IRO
Kako se vidi iz slike 180, orijentirana normala na element dS, donjeg dijela S,
plohe' zatvara s osi +Z kut y, > 90", pa je cosy, <O. Prema tome, uzevši u obzir
orijentaciju plohe S, dobijemo:
371
Prema tome:
l= II
~
R(x, y, z)dx dy +fI R(x, y, z)dx dy
~
=J
s
I R(x, y, z) dxdy
· I I I~~ dx dy dz = I I P(x, y, z) dy dz
v s
oP
- +oQ
( ox - +oR)
ay
- dxdydz=
az
III
v
(196)
=I I P(x, y, z)dy dz + Q(x, y, z)dxdz + R(x, y, z)dxdy
s
To je Gaussova formula.
Ona pretvara trostruki ili prostorni integral uzet po· volumenu
V područja u plošni integral uzet po vanjskoj površini plohe,
koja to područje volumena V omeđuje.
Kako je prema (130, 130c i d)
dx dy = dS ·· cos y
dx dz = dS · cos ~
dy dz = dS · cos or:
372
Ako ploha- S, koja omeđuje područje volumena V, ne odgovara gore nave-
denoj pretpostavci, da je pravci paralelni s koordinatnim· osima probadaju najviše
u dvije točke, tada treba plohu. S podijeliti u dijelove, koji odgovaraju toj pret-
1 postavci, primijeniti Gaussovu formulu za svaki . pojedini dio plohe i rezultate
zbrojiti. Na taj način možemo primijeniti Gaussovu formulu za područje ome-
deno bilo kojom plohom S. ·
Slično tome, kako smd izračunate krivuljne integrale kontrolirali pomoću
Greenove formule, tako i plošne integrale uiete po zatvorenoj plohi možemtt
kontrolirati pomoću Gaussove formule.
Provedimo kontrolu plošnih integrala navedenih u primjeriiJ1ll 2. - 4. uklj. (str. 353).
l
Primjer 2.
JJ s
(2x + y
p
+ z)dy dz + (x- 2y + z)dx dz +(x-z) dx dy.
Q R
r, Prrma (196):
Primjer 3.
oP + oQ + iJR = 2x + O + ,x+z
ox oy. oz
II IJJ
$
=
v
(2x + ex+~dxdy"dz =prema slici 174 ...
l l l l
= I J Je~+ ex+~dz
ll
dx
o
dy
o
= J
o
dx f 2xz +,~+•l: =
o
=l+ e'-e-e +l= e•-2e +2
373
Prill\ier 4
oP oQ oR
-+-+-=2-2-1=-1
ox Oy đr:
JJ _JJJ
= dx dy dz = - v= prema slici m = - f
s v -
Uunemo li, da je
P=x Q=.Y R=:t:
Tada je
iJP =l dQ_ l oR
iJy Oy- or: =
pa Gaussova formula prima oblik:
3 JJJ
v
dxdydz =JJ s
xdyd:c + ydxdr: + r:dKdy
ili
V= '! JJ
s
xdydz + ydxdz + :t:dxdy
'
Volumen tijela omeđenog plohom S izrazili smo pomoću plošnog integral&
Utretog po površini plohe, koja to tijelo omeđuje.
Time smo dobili zanimljivu vezu izmedu volumena tijela i plohe, koja ga,
omeđuje.
Izračunajmo na pr. pomoću te formule volumen piramide prikazane na slici t lS.
l
V= 3"
l ff
s
xdydz + ydxdz + zdxdy =prema -·
primjeru 4. na str. JS6
.
e:
= ~ [O+ O.+ O+ II
BOC
(1-y -z)dydz+
IIOC
JJ(1-x-z)dxd~~:+
+JJ AOB
(1-x-y)dxdy] = +[3 · !] = ~
Navedimo još posljedicu Gaussov~ fcrmut.-:
374
Pretpostavimo, da. funkcijcr·P, Q ~ R zadovoljavaju u području volumena Y~
:koje' je omeđeno plohom S, uVjet ·
iJP + iJQ + oR = O
iJx c)y iJz
Ta$ iz Gaussove formule· slijedi:.
JJs
P(x, y, z)dydz + Q(x, y, z)dx dz + R(x, y, z) dx dy =O
:a to znači:
Primjeri
L Izra;::unaj pomoću 'Greenove fonnule
I = f (x + !1)2 dx- (x• + y") d11
+K
gd~~ je k kontura .&ABC [A(l, l); B(3, 2); C(2,5)] {nariši sliku trokuta).
Prema (193):
AB ""' y = -
l
2 x
l
+ 2 ; Bc =11 = - 3x + 11 eA =11 = 4.r -:a
;; ;·da3imo n:~ TaČ11nanje I1 prema slici trokuta.
2 4r-S 3 -3r+n
f
l~~~ J (~~'---%i) dxdy =J dx J (4x + 21() dy + az f f (4x + 2y) dy =
..!...
2
(r +l)
2 u-~ 3 -Ir+ 11
JlUti+~ l u+ J j 4xy+11! \ex=
l _!_ (% + l) 2 ..!: (% + l)
2 2
3'16
z
·l + 1- ~
3
.... Jll9 rJ
12
~ . .I!...
4
zi + ~
4-
:&
. 12
rJ- ~
4
~ + 483
4-
:& l =
1 .2
1
= - - (2387 - 1827) = ~ = 46 .,.!._
12 3 3
l=-l•=-46_!_
--- . 3
Izračunaj sada zadani integral neposredno, tj. kao krivuljni. Moraš dobiti isti
rezultat.
2. Izracunaj pomoću Stokesove formule intejp'al
I=J~-~~+~-~-+~-~~
+K
gdje je k šesterokut,. u kojem ravnina :x: + 11 + z = : a siječe plohe kocke :x: = O..
:r = a; v =O, v = a; z =O, z= a.
Označivši plohe kocke kao na slici 174 i urisavši zadanu ravninu i presječn!cil
tj.šcsterokut, koji označimo s KLMNPR, prelazimo na računanje zadanog inte&rala l!
prema (194a).
l =J J (- 2y- 2z) dydz + e- 2 z- 2%) d:x:dz + (- 2:r- 2~) d:x:dv =
s
I= - 2 [JJ
AKDL
+ ff
GFENP
+ ff
AMEN
+ ff
KDFGR
+ If ff l
APGR
+
DLM.BF
·=-Iza.+..!
6 2
:i::-~.s a•:x: l
Cl
'i'
JJ = {z "" l, ~ =- o, co• l' - coa o ""' l) -
.:;F~NP
376
a
2 a a a ,
J~ J e~ + v> đv + J~ Jc~ + v> dv =
o
-:r+ i- a
z
o
ll
2 • a a
=Jixv+ o
~~"tlz+JI~Y+~j==
-:r:t!!.. .!!.. • o
2 z
a
=-+-xl+
16 2
zS G
~~ + ~ ~ l ~ :! a•
.!.
ll
a a
=- JJ
AMEN
!tr: z) dy đz = -J dy J (~ + z)
~ -z+: a.
dz = - :. "a
.!:_.
2 a 11 a
Jdy J (y +z) dz + Jdy J(y + z).dz = ~! al
" a
-:r+- o
2
Prema (a):
1=-2 (-.E...a'+
24
~as-..!.a
24 . 24
3 + ~a 3 -..!..a 3 +E.a 3 )
24 24 24
l= _ _!_aa
2
377
3. Izračunaj pomoću Gaussove formule
I =J Jx 0
d:;dz + y~ dxdz + z• d:r:dy
s
Gdje je S površina kugle x• + y" + z• = a•
!':::c:-na (196): r = 3 J. (J (~' + y• + 2"') dxdydr
v
Prema (117) i (118a):
x = ()sin{} cos Q?; y = (!sin{} sin Q?; z= ~eas l
dxdydz =!!"sin{} d !p d{} d e
1 = 3 ff f e• [sin• {Jo (cos 2-Q? + sin' rp) + cos• O] e• sin,'} d rp d{} d e.,.
v
= 3 IJI !!' sin {} d Q? d {} d P =
v
2n :rr a n
= 3 J J d rp_ sin.{} d{} J !!' d '! = 3 • 211: -COS tp
l• • S""
al
• • o
[~]
b) f (.r + Vl dx - (X - M d11
+K
{-2 ab:;J
e) f ex ( l - cos y) d.r- ex (y- sin 1/) d11
+K
gdje je k kontura područja omeđenog odreskom osi X i sinusoidom od x = O do x = n
371
bl .astroidom
:x: =a cos• t; y = b sht• t · (ll:;;; t $ !!:r) [ ! 1
ab.11
3. Pomoću Gaussove formule
JJx• dydz + y• dxdz + z• dxdv
s
gdje je S površina kocke x = O, x =a; y =O, tl= a; z =O, z =a.
. [3a'J
4. Gaussove formule pretvori zadane plošne integrale uzete po zatvo-
Pomoću
l'enim p~ršinama S u prostorne po volumenima V, koje te plohe S omeđuju.
a) JJxdydz + uctxđz + zđxdv
s
[JV]
X cos a + y cos fJ + z cos y
b) ff -=-::;y;;;.,;x~•,;+";y~•~+~z~•,.:._.:~:::...!... đS
5. Izračunai
tR> r;z>,.
7. Izračunaj
3'fl
Za funkciju U(x, y, z) pretpostavljamo, da je definirana u nekom trodi-
menzionalnom području i da je neprekinuta zajedno sa svbjim parcijalnim deri-
vacijama·.
Napišimo totalni diferencijal funkcije
z s
U(x,y, z):
đU oU oU
dU=- dx+- dy
ox oy +-
(Jz
dz / :ds
dU oU dx oU dy oU dz
-ds - ox ds +---+·--
oy ds oz ds
(a)
dy
ds
-= cos [)
dx
Analogno = COS CL ( 197)
ds
dz
ds 7. cos-(
dU au au au \
380
fcrad ul=+ V(dd~)'+ (~~)' + (dd~)' (199)
:1~::;
cosy
Uočimo li sada formulu (198) za derivaciju funkcije u· u smjeru· s, vidimo,.
-+
da ona predočuje zbroj produkata istoimenih komponenata vektora grad U i s.,
t. j. prema (18) njihov skalami produkt:
dU ......
ds = grad U · So
(a)
gradU
l
l
l
l
l
l
l
l
ho.------+1 - -••7-·Y.~.----Y So :
l.·
-----------------.J;'
rr-.........,.,-~- --------- -r-----
o '-!gmdllfU»V'
l ____,
l
X . l
381
Iz formule (a) možemo izvesti dva važna svojstva gradijenta.
Vrijednost !grad U 1 je konstantna u svakoj točki polja gradijenta, dakle vri-
jednost~~ u svakoj točki polja ovisi prema (a) jedino o cos op, odnosno o q~, dakle
jedino o smjeru derivirartja.
Pretpostavimo, da deriviramo u smjeru gr-adijenta, t. j. uzmimo, da ie 'P= O.
u tom slučaju prima cos <p, a dakle i~~ svoju maksimalnu vrijednost u dutičtio~
točki polja, pa je prema (a) :,
(b)
dU
Ts = !grad U l · O
l
= O
382
Giba li se točka T{x, y, z) po jednoj od nivo-ploha,- na pr. po onoj, kojoj
odgovara vrijednost e, konstante funkcijae, u
se ne mijenja, jer ima uvijek vri-·
jednost e,. Malo prije srno rekli: ako derivirarno funkciju U 1.t smjeru okomitom
na gradijent, promjena je funkcije jednaka nuli. Iz toga slijedi drugo svojstvo gra-
dijente funkcije U{x, y, z):
Vektor grad U stoji uvijek okomito na· onu nivo-plohu funk-
cije U(x, y, z), koja prolazi njegovom početnom točkom. Drugim
riječima, gradijent ima u svakoj točki smjer normale pripadne nivo-plohe.
Pomoću tog drugog svojstva gradijenta možemo lako izvesti formulu za kut
dviju ploha, pod kojim se razumije kut njihovih normala.
Neka se traži kut <p, što ga međusobno zatvaraju zadane plohe G(x, y, z) = O
H(x, y, z) =O. Obje plohe možemo smatrati kao nivo-plohe funkcija
G= G(x, y, z) i H= H{x, y, z) uz G = O i H= O,
Navedimo primjer.
Odredi veličinu i smjer najveće promjene funkcije U =t xl y 1 z u točki T.(2, 3, 4).
Zadatak se svodi na određivanje grad U, njegove apsolutne vrijednosti i smjera u točki T,_
Računamo ·prema (199):
+ 72 k-
38~
Maksimalna veličina promjene funkciJe u
.to~ T0(2, 3, 4) =-
43'
cos (1 = 47Š = 0,903
192
/:OS (3 = _.. 0,402
478
72
COS"( = = 0,}49 y==81°20'
478
u obliku:
Malo prije u izrazu (a) prikazali smo ~~ kao skalarni produkt vektora grad U
:i jediničnog -
vektora. s., u čijem· se smjeru deriviralo:
dU __,.
-=grad U· So
ds
Slijedi:
au ....
-::::;- o= s o gr ad U (l98a)
e) s.
-
Derivacija funkcije U(x, y, z) u smjeru s jednaka je skalarnom produktu
• jediničnog vektora s.,, uzetog. u tom smjeru. s, i gradijenta funkcije U.
N a pr. za __,.
s. =t--: d ob"tJemO denvaClJU
. .. U u sm)eru
.. fiu nkClJe · ost· X , t. J.· dU
dx•:
ou --: · ~(au;
-=t.gradU=t - 1
aU;
+-J +-k
ou-) =prema(16)t(l3)=-
. aU'·
~ ~ ~ ~ ~
+ou ou
-;j= oy
.384
Primjer
Odredi tlerivaciju funkcije U = x ll z u točkl A (5, l, 2) u smjeru od A prema S
(9, 4, 14).
Prema (8):
-
AB = s =
... + 3 j + 12 k
4i
4i + 3 j + 12 k 4 .... 3 -+ 12 ....
:;::::==:::::===== = - i+ - +
s. =
v 16 + 9 + 144 13 13
j
13
k.
Prema (198 a) :
oz- l)z.-
grad z = - i + - i
ox oy
dz dz
cos ex =
ox
-,--___._,;--;- ;
~.
cos t ' = sma =
oy
-·--
jgrad zi \grad zi
-
(JU
= -
au. cos a + au
. cos P + -au cos )' =-
dr o:z: all az
H=xy-bz='o
računamo prema (200).'
2x • !l + 211 • X + 0 · (-b) 2 bz
cos cp=
V 4.r• + 4Jl · V v• + x• + o•
jer iz jednadžb1 zadanih ploha slijedi, da je xy = b z, a· x• + v• = a•
U točki To (x 0 , Ji;,, Zo)~
2 bz 0
cos m=
.,. 4 V a• + b1
3. Odredi pomoću grad f jednadžbe normale no i tangentne ravnine· E~ na hipet•
boloid x• + y 1 - z• = 18 u točki To (3, 5, - 4).
o-t~~~=xt+~-~-~-o
El =3 (.r- 3) + 5 (!1- i) + 4 (z + 4) ·= O
ili
ax.+ 5y + 4z-18 =O
4. Odredi najveći uspon'plohe z = xY u točki T.(2, 2).
Zadatak se svodi na određivanje smjera grQil z u točki T,.
Računamo prema (201).:
( ~)
~,
= 21 • ". 2 = 4 • 0,301 - 4 • 0,301 - 1,17
M 0,434 .
grad z = 4i + 2, 77 j l grad z\ = + 116 + 7~67 ~ :*,86_; cos~ = ,4>~ 6 = 0,825,
4,B6
= ~ -- =
rg 9
1 4,86
Odatle
Odredi:
J. Veličinu i smjer maksimalne primjene funkcije U= V~'+ y' + Ž' u točki T 0(16, 16, 8).
[ grad U =J
2-
i +
2-+
-j' j +J
t-]
k
[
grad u grad· v. iJu
, d = 0 , k ad • gra d
Je ul. gra d v]
l gr.ad V l s . • .
[ 'P=-+]
CO!
' ..
. 2. Potencijal
Sada, kada smo upoznali i sh'vatili pojam gradijenta, ne će nam biti teško, da
shvatimo i pojam potencijala. Golema važnost tog pojma vidi se iz toga, što
je razvoj čitave matematičke analize posljednjeg stoljeća išao u znaku teorije poten-
cUala, -·koja je nikla iz konkretnih potreba fizike i mehanike.
Izvodeći'-pojam gradijenta rekli smo, da .u nekom području postoji vektorsko
polje, ako svakoj točki toga područja pr~pada odreden vektor. U slučaju gradijenta
taj je vektor· bio ,odreden parcijalnim derivacijama po koordinatama zadane ska-'
larne funkcije U( x, y, z), pri čemu ~u vrijednosti tih parcijalnih derivacija u svakoj
pojedinoj točki područja ĐdređiVale komponente vektora grad d
U smje:-U ko~
-
ordinatnih osi. Sada ćemo definirati u nekom dijelu. prostora op~enitijc vektorsko,
polje i to tako, da svakoj točki toga dijela prostora dodijelimo vektor v, kojemu
komponente u smjeru koordinatnih osi,
su·
P(x, y, z), Q(x, y, z) 1 R{x, y, z),
v= P(x, y, z) i+ -
Q(x, y, z) j+ R{x, y, z) k
v. = P(x, y, z).- ox
ou
iJU
vy = Q(x, y, z) ~ Oy
v_= R(x, y, z) = -
ou
• , iJz
U tom slučaju funkcija U(x, y, z) zove se potencijalna funkcija ili
potencijal ili funkcija sila vektorskog. p6lja v. ' \
388
Nivo-plohe potencijalfle funkcije U= U(x, y, z:)
U(x, y, z) ='-const ·
m ·l
F=- (a)
r'
:z. \
(uzeto je, da je gravitaciona konstanta/= 1)., ~; '
y
Izračunajmo komponente sile privlač~nja .·ll
F=-~
Y . r"
Na isti način dobijemo·
F =-*X (b)
x r•
F=-~
z r•
m- m
U{x, y, z)
r ]IX2 + y• ...L ~·
389
Y tu svrhu treba doKazati, da je
F =<)U - .!.__
y <)y <)y
(~)
T
Računamo:
oU o (m) m
or m . 2x . mx
ox= ax -r = -rr -'x- -
u 1
r
. V + y• + z• ·=-:c-r· = prema(b) = F:r
2 x•
oU my
-=--=F
Oy r• Y
oU mz
-=--=F
oz r• •
m . . F
U = - , )er Je
oU
=- F =oU
r ·• ox " oy
Da odredimo ekvipotencijalne plohe polja sila .gravitacije, stavimo
m m
U=-=
r yx• + y' +z' =G
odatle je
m•
x' + y• + z' = G'·
390
Iz navedenoga vidimo, da je potencijal funkcija mjesta i to samo fUnkcija:
mjesta, .jer su vrijednosti p"ot~nr;:ijala posve određene, čim su zadane koordinate
točke. Stoga razloga zove se sistem sila, koji potječe od· potencijala ... konz~rva
tivni ·siu~..sila... jer veličina, smjer i smisao svake sile toga sistema, RoJa pn-
padanekoj točki prostora i čije su ko~ponb1te jednake parcijalnim dcrivacijama
po x, y i z potencijala, ovise jedino o položaju dotične točke, odnosno o njenim
koordinatama. '
Tako, na pr., polje zemljine teže, koja je rezultanta sile privlačenja i centri-,
fugalne sile, čini konzervativni sistem sila, jer potječe od potencijala, koji je jednak
zbroju potencijala sile privlačenja i centrifugalne sile. (Potanko o tome vidi od
istog pisca Gravimetrija s osobitim obzirom na Eotvosov ·variometar, Nakladni
zavod Hrvatske, Zagreb, 1949).
Sve što smo rekli za prostorno vektorsko polje vrijedi i za ravno vektorsko
polje, ako je ono polje gradijenta, jer se na isti način definiraju potencijal, ekvi-
potencijalne krivulje i silnice toga polja. Slično se definira i samo ravno vektorsko
polje i to tako, da se svakoj točki nekog dijela ravnine dodijeljuje vektor, kojemu
su P(x, y) i Q(x, y) komponente u smjeru koordinatnih osi X i Y. ·
U ( x, y) je potencijal toga ravnog vektorskog polja, ako je
oU
p=.-
ox l: Q= ~!:!
oy
t. j. ako je to ravno vektorsko polje polje gradijenta funkcije U(x, y).
Potencijal ravnog polja sila privlačenja· stvorenog u ravnini materijalnom
točkom mase m opet je funkcija
m .
m
U(x,y) = - = ~~
r vx' + y'
Mjesto mase m materijalne točke može se uzeti kao izvor polja sila električni
naboj. Svi izvodi ostanu isti, jer su Couloinbov zakon, koji odreduje silu uzajam-
nog djelovanja dvaju naboja, i Newtonov zakon gravitacije identični. T-ako' se
mogu zorno predočiti ekvipotencijalne krivulje i silnice u poznatom pokusu sa že-
ljeznom piljevinom. ·
O potencijalu vidi još dalje isti §, točka 4.
391
-
vektor v, kojemu su komponente u smjeru koordinatnih osi vrijednosti funkcijllll
P, Q ~- R u dotičnoj točki T(x, y, z) područja, t: j.
.... { P(x, y, z) -+
v Q(x; y, z) v= P(x,y, z) i+ Q(x,y, z) j+ R(x,y, z) k
R(x, y, z)
. oP
Tada se tzraz ox + oQ oR
ey + oz , koji se nalazi na lijevoj strani Gaussove for-
_,.
mule, zove divergencija vektora v u točki T(x,y, z) polja i označuje se s
mv
. --- · oP oQ oR
diVv=-'-~+-+-- (202)
ox · dy iJz
JJJdiv; dx dy dz
v
.... { cos ot
n~ co_s ~
cosy
Dosada ,smo govorili o divergenciji kao o mjeri izdašnosti izvora, koji s<:
nalaze u području volumena V ~medenog zatvorenom p)ohom S, t. j. o
JJJdiv-; dx ~y dz JJv dS
= n
v
3111
Sada treba da shvatimo, što se razumije pod divergencijoin vektora--;; u točki
T(x, y, z) područja. Jasno je, da mjera izdilšnosti izvora, t. j. vrijednost JJv,. dS
. s
ovisi i o veličini područja, t. j. o njegovom volumenu V. Pravilna mjera izda&nosti
bila bi vrijednost tog plošnog integrala podijeljena s volumenom V, t. j. relativna
množina tekućine istekle iz područja u jednoj sekundi. Ako su izvori raspodjeljeni
u području volum~;na V jednoliko, možemo za svaki element područja volumena
11 V odrediti pripadnu izdašnost.
Ako volumen V teži nuli tako, da se ploha S, koja ga omeđuj,e, steže u sve tri
. .
dimenzije na točku T(x, y, z) područja, dobij~mo vrijednost ctiv v u toj točki T
-
područja:
JJv,. dS
dIV V =
.~ l"zm _::__~V~-
s
V-+0
daje općenito razliku množine tekućine, koja kroz plohu S u područje utječe i
množine tekućine, koja kroz to područje istječe. ·
Primijetimo još, da ·smo uzeli hidrodinamičku interpretaciju Gaussove for-
mule, da na što j~":dnostavniji način rastumačimo smisao Gaussove formule. Jasno je,
da svi izvedeni odnosi vrijede bpćenito za bilo koje vektorsko polje.
-
l. Odredi di vcrgenciju vcktorskog polja
-
v = xy;:; i + (x' + y' + z') j + (2x - 3y - 5z - l) lt
u ločki T 0 (2, 3, 4).
Računamo ~rema (202):
. - oP aQ •i'JR
drv v = -
ax
+ ~-
i'Jy
+ -oz·
iJP
~ = y =, a u· točki T 0 : ( dP)
OX •
= 3 . 4 = 12
.
394
oO\_ . .
, a u točki T0 : ( i>y}. = .2 . 3 = .•
l
oR'z
v
=- 5 , a ·u točki T0 :· ·
(oR)
-
dz ,
=- 5
.
(div v)0 = 12 + 6- S = 13
Kako je r=xi+yj+zk
imamo prema (202):
divr=l+l•l=3
3.. Tijelo rotira oko osi Z protiv kazaljke na satu s konstantnom kutnom brzi-
nom w. Odredi divergenciju vektora brzine v u točki T (.r, y, z) prostora u zadani
moment.
Prema slici 185:
V ~ aw = r sin rp • w =. w r sin rp =
j k
V= WX T= Wx Wy Wz
:r y
T = JJ x• đy dz + y 2 dx dz + z• dx dy (a)
s
Kako vidimo, zadatak se svodi na računanje plošnog intcgrala po zadanoj plohi
S (vidi § ll).
3f5
Označivši 5 A, B i e točke. u kojim koordinatne OSI X l' i z probadaju sferu.
prekiZimo na računanje tog plošnog integra!a.
JJ = (z = O, dz = o, cos r = - l) =o prema(<&)
AOB
ff=?
ABC
Pri raeunanJu tog integrala uzimamo u obzir da normala na :zadani oktant
&fere zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90°, i da tre.ba pt"oji·
ciratt taj dio sfere
na ravninu YZ uzevši .r2 = l -y:? - z2
na ravninu XZ uzevši Y2 = 1-x1 -z•
na ravninu XY uzevši .z'= l-x2 - y 2
l
=j-ff ( v~P-x- + nQ
()y
aR)
+ (jž dx dy dz = .1r.{Jr(2x +
· 2y + 2z) dx· dy đz =
v . v
= uz prijelaz na sterne koordinate (119) =
. '
= 2 JJJ (p sin{) cos rp + (! sin{) sin rp + (!cos {1-) l'' sin {} d <p d{} dl.' =-
v
l
2 2 l
= 2 J d'P J [sin'{} (cos rp + sin rp) + sin{) cos .?] d{} J (!'d(! =
a o a
!'r ir
2 z
j (cos rp + sin q) ( ~ _ sin 2") + si~'"[=
= T2 .,. d'f
4 2 g
3ti
2
= ! J[ (cos <p+ stn <p)~+ f] df'""
• :If
2
osi X, Y i Z, t. j.
-
stora dodijelimo vektor v, kojemu su P, Q i R komponente u smjeru koordinatnih
· ·
P(x, y, z)
{ .Q(x-, y, z)
R(x, y, z)
Tako .na pr. nekoj točki T,(x,; y., z,) polja pripada vektor
+ dy j + d.: -·k
__,. { dx•
ds dy ds = dx i
dz
Pdx +'Qdy + Rdz =v ds= v ·ds · oos y =prema slici 187 = v,ds,
__.
U polju vektora v = P i + Qj + R k definirajmo novo vcktorsko polje tako,
da svakoj točki T(x, y, z) polja vektora-; dodijeiimo još jedan vektor, kojemu· su
komponente u smjeru koordinatnih osi zadane izrazima navedenim u zagradama
lijeve strane Stokesove formule. Taj vektor zove se rotor ili curl (kerl), t j
vrtlog polja vektora v, i označuje se s rot v.
oP oR .
TO( V - - - =- (rot v)
iiz ox 1
oQ oP
~-
·iix
- . ·-
ay = (rot v)
~
(204)
Tot v =
-'+ (iJayR - i(}zJQ) ~ + (iJoPz -
l
iJR) ~
ox J + (oQ
ax - oP)__.
ay k
IN
Tot-:;;·;. = l rot; l · l . cos cp = (rot,v)" = duljina normalne komponente
vektora Tot;, t. j. projekcija l rot v 1 u smjer normale na plohu S.
Na taj način prima lijeva strana Stokesove formule vektorski oblik
(205)
daje to.talni tok ili fluks rotora brzine strujanja kroz plohu S u smjeru vanjs.ke
:normale na tu plohu ..
Stokesova formula kazuje sada:
Cirkulacija tekućine uzduž prostorne zatvorene krivulje k
jednaka je toku rotora brzine str]Jjanja kroz bilo koJu plohu S,
koju omeđ~je ta krivulj·a k, i to u smjeru vanjske normale na tu
plohu S.
...
Primijetimo, da je tok rotora v kroz plohu S posVe određen
.
,.:adanom krivu- ,
_..
ijom k, duž koje se računa cirkulacija vektora v, pa je isti za sve plohe S, koje &u
4Mlleđene tom krivuljom k.
Kako i.e ds element luka krivulje k, a v, brzina struj-anja tekućine u· smjeru'
311
tangente na tu krivulju k,. cirkulacija ili jakost vrtloga p
K
'V,ds _možemo također
5hvatiti kao množinu tekućine, koja protječe \l jednoj sekundi po krivulji k.
Pod rotorom brzine strujanja tekućine u nekoj točki T{x, y, z) polja
brzina razumijemo granični! vrijednost omjera cirkulacije tekućine duž zatvorene
krivulje k i površine s plohe, koju ta krivulja omeđuje, kad se krivulja k, dakle a
i ploha S stežu u obje dimenzije na tu točku T, t. j. u točki T polja
pv, ds
jroi7i '""limi<:_ _ ·
' S-+0 S
Uzmimo sada specijalni slučaj: pretpostavimo, da nema cirkulacije ~~t:il<ha-11.
J.'rostornc zatvorene krivulje k, t. j. neka je
pv,ds =O
K
rot v= O
.a to znači, da vrijednost
ne O\I!Sl o putu integriranja, već jedino o početnoj i konačnoj točkt tog& puta, ,a
integral duž svake zatvorene krivulje jednak je nuli.
· Ako je roc v = O, tada su jednake nuli komponente vektora rot (), 't. j. pre-
ma (204)
iJR iJQ
.
----=0
iJy iJz
.a odatle je
ou Q=au R =dU
.P =ox- iJy oz
' -400
""ak
~'- o znamo, p , Q 1. R ~'..!
k·omponente b rzme
. struJanJa
. . "'+
v, a IJU
-:;--, oU . iJU
~ .1 -:.- su
· ux vy uz
komponente vektora grad U.
Prema tome;
ako je strujanje bezvrtložno, t. j. ako je ~v, ds= O, tada 'je polje brzina stru-
K
->-
ian ja v. polje gradijenta U(x, y, z), t. j. v= grad U, funkcija U{x, y, z) je dakle
potencijal brzine strujanja, pa je
;r,y, z
P(x, y, z)
p
l Q(x, y, z)
R(x, y, z)
dx
tada je
;;;
l dy
dz
F =grad U, a u tom slučaju radnja zavisi samo od· početne i konačne točke puta,:
a ne zavisi od oblika staze, dok :1e radnja duž svake zatvorene krivulje u takvom
polju sila jednaka nuli.
Prema tome radnja, što je vrši materijama točka u potencijalnOm polju pr~
gibanju duž bilo koje krivulje od točke C do točke D~ jednaka ie •·
e
A = U =J dU= Ue- U0
D
To znači:
U potencijalnom polju mehanički rad jednak je razlici potencijafu p konačno~
i početnoj ~očki puta, ili: u potencijamom polju rad se vrši na račun gubitka poten-
cijala.
.....
-
Ako je polje sila potencijalno, t. j. ako je rot F =O, tada su jednake. nuli i
komponente vektora rot F, pa je prema (204)
oR aQ
----=0
ay cz
oP oR
(a~
oz- OX= o
oQ_ oP= 0
ox ay
a to je prema (149) nužni i dovoljni uvjet da je Pdx + Qdy + Rdz totalni diferen-
cijal neke funkcije U(x, y, z), t. j.
dU = Pdx + Qdy + Rdz (b}
U tom je slučaju
402
potencijal polja sile F, kojoj su komponente u svakoj točki 1'(x, y, z) polja
P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z).
Iz toga slijedi:
~
Polje sile F potječe·od potencijala, t. j. od funkcije sila U(x, y, z), ako kom-
-+
ponente sile F zadovoljavaju jednadžbe (a), a potencijal U dobijemo prema (e),
t. j. integrirajući jednadžbu (b):
Fx=~m: =P(x,y,z)
r
my
F" = - -3- = Q(x, y, z) (d)
r
mz
Fz = - -3- = R(x, y, z)
r
U(x, y, z)=~
r
/
gdje je
r. = V x' + y• + z•
403
Newtonovo polje gravitacije potječe dakle od potencijala U(x, y, z). Da.~
odredimo, uvrstimo (d) u (b): ·
m
1 (xdx + ydy
dU= - - + zdz)
.. "'
Diferenciramo li
T1 = x• + y• + z•,
*>bijemo:
2TdT =~dx+ 2ydy + 2zdz f: 2
dU=_.!'!_· Tdr=
r•
-!!!...dr
r•
Odatle:
U==-f;dr+C
paje
U= !!!...+e
T
gdje je. e faktor razmjernosti, a T uda:Ijenost te točke T od ishod.iAta O (vidi sl. 185). ·
......
Komponente sile F u smjeru koordinatnih osi bit će:
F,. =-ex;
'
gdje su x, y i z koordinate točke T, pa polje elastične sile glasi:
-
F ~ -'- e (xi + yj + zk) -
404
Pokažimo najprije, da je zadano polje sila potencij$~, t. j. da kompboenee'
-
sile F zadoyoljavaju jednadžbe (a), pri
čaju P = F,., Q= F, i R = F •.
čemu uzmimo u obzir. da je u nakm ....
Dobijemo:
oFz - oF,. = 0- 0= 0
t}y oz- ,
O.F,._ oFa =O
oz· OX
oF"_ iJF"= O
.ox Oy
dobijemo
U=-!_fdr•+C=-cr•
2 . 2
+C
---
To je potencijal zadanog polja elastične sile.
Znamo, da se Stokesova formula pretvara u Greenovu, ako uzmemo, da je
ploha S .i krivulja k ravna i da obje leže u ravnini· XY, t. j. ako je z = O. Stoga
Greenova formula u vektorskom. obliku glasi slično Stokesovoj :
If rot-; ·da=~v,ds
-
gdje je rot v= ~- ~-
ox i - oy
a
i
- -
za Greenovu,
i+ -
Q(x, y) j.
jer su ove formule
anWĐgne. ·
1. Odredi rot -
Na kraju navedimo primjere.
u točki T 0 (2, 3, 4) vektorskog polja
- -+
t1
oR_ oQ =
oji 021
_
3
_ 2z
(oR-
()y
ioz
JQ) • = - 3 - Z • 4 =-fl
.
oP oR 2
oP - đR)
(- - =2·3-2=4
.
021- ""· = xy - 021 OX •
. oQ _oP = :zx _ "21 oQ oP)
(-ax- - -dx- • =2·2-1·4--•
.
OX . Oji ..
--->- _., -
rot t~ = - l l i + 4j-4k
e = <P Vt ds = <P P dx + Q dy + R dz
+K +K
imamo qzevši u obzir, da je u našem slučaju P = "'":'11, Q = x i R = e:
a). C =
rk
'f' -11 dx + X dy + C dz = (UZ prijelaz na parametarsku jednadžbu
- -)
+K
kružnice. i dz = 0) =
2.ir
=J (sin• t + cos• t) dt = ~
•
b) Na !iti nači~ dobijemo:
2n
e= J (sin• t + cos• t + 2 cos t) dt =
•
=· fuo
+ 2 cos t) dt =.1 t + 2 sin tr= ~
o
Kontrola obaju rezultata pomoću Stokesove··formwe:
e = JJ c1 + ll cix. 1111 = ;s = ~
s
4011
'Kako je u ,mi4mn $.lu"hr}u 'sila :F = r = xi + ll j + z k, komponente tt' sile jesu
P = X, Q = ll i R. = z
f?a 1mamo:
A =4):r dx+ ll dll +z ~z
... "'.
Iz jednadžbe '@inile
.;r =a cos·t d;(. = - a sin t dt
ll = a sin;.t ~li jedi dy = a·cos t dt
z= ct dz =e dt
--uvrštenje u (a) ·cbl'je·:
2..1t
A ~ J(- a• ces t sin t + a• sin t cos t + e• t) dt =
2~ 2~
U = J P dx 1" Q dll + R dz =
T y
z
+ J (X 2,. y., i- Xn Ji, + 2xo Yu Z} dz = Xy Z (,X + ll + Z) +C
••
'Pa je F =grad U
:5. Izračunaj pomocu Stokesove formule (205) cirkulacijuC = f Vt ds vektora
K
7. Dokaži da ;e polje sila F = (ex cos y + yz) i + (xz- ex sin y) j + (Xl/ + z)~
i odredi pote:J:ci.}ai tog palla
Pl-~~ncij<:hlo
{u =
. cos " + :r: 11 z + ~ . . . e
ex 2
]
5. Operatori V-nabla i !\-delta i njihova primjena u veltorskim
računima
ou~
= -ox : + --
ou~ ou-k
grad U
oy. J + -ilz
Taj izraz možemo formalno napisati i ovako:
'il-
gradU= ( - i + - i + - k
a- a--) U (a)
ax ay az,
Izraz u zagradama označio je Hamilton simbolom V, koji je dobio naziv
a'abla prema jednom feničkom muzičkom instrumentu na žice:
·f}~
V=-z+-J+-k
o~ o-- (20tf)
OX ay az
Kako je taj izraz posve sličan izrazi.nla, kojim se prikazuju vektori, možem&
V smatrati kao neki formalni »Vektor<<, kojemu su »komponente« :x , :y :z. i
Taj •>vektor« nema naravno nikakvog fizičkog značenja, a služi za pojednostavljenje
i ubrzanje vektorskih operacija. On je dakle o p er a t or i to diferencijalni opera-
tor, jer traži diferenciranje izraza, koji iza njega slijedi.
Pamtimo
'
oV--+ oV-+ oV_,.)
=u ( - i + - J+- k
~ ~ ~
+v (oU·....
~
oU_,. '()U-+)
~i+- j+ - k
~ ~
=
_,. \ · 'c---:--c---::
T = lT l = lX i -J- Y j -f- Z k l= VX 1 1
-j- Y + _:l (a)
l . l
·odredi grad --;, grad r• 1 grad -;> .
Najprije odredimo
grad r = '\)r =
e) -:-- e) 7
-- z + -e) J
e)
+ -e)z
--+) or_,. c)r- 01.--;-
k r~ - i+ - j + -k= prema(a)=
( 0x y ox oy oz
~ ~ b.. ~ ~ -k=
·= l + J+-
2 Vx• +- y• + z• 2 Vx2 + y' + z• 2 Vx• + y' + z•
-+ -+ ~ -+-
·= prema(a)
X ~
=--;-l + r
y "7
J +rk =Z __,. X i + yrj + Z k =-;:-
T --+
= r_.
'b)
-...
~au.. račuilllluu;
l
J d-
V-=o-r · vr.= prema (b)
'l r.
=-;z·-;-=--;a=-;;-
r l ....r, = -;:;-
r dr
vr 2 = d(rl) .
dr
vr = 2r . .!_=
r
z-:= 2r . ;.
-
l d(*)
V-= - - - · Vr = - - · - = - - r
3 ; 3-
(dt
r" dr r' r r'
hr~ čuna j
[ 2
kro
y-;:-
J
b) Gradijent skala rnog produkta konstantnog vektora e = ex i + ey j +Cz k
. __,. oP oQ oR
dzvv=-
ax +-
ay +-
az
Taj izraz možem~ formalno napisati ovako
.-
dzvv =-P+ -Q +-R
o a o
.ox oy oz
pa ga smatrati kao zbroj istoimenih komponenata wektora« V (!.-ox ' .Oy.
~ i oz
0
)
vektora v(P, Q i R), a kako je taj zbroj skalami produkt dvaju vektora, imamo
-
div v= Vv (209)
-
Vv znači dakle isto što i div v• t
411
Prema tome, primijenjujući operator V skalarno na vektore, dobijemo diver-
genciju, t. j. skalar, pa možemo kazati, da ·vektorskom polju odgovara $kalarno
polje divergencije.
Budući da je V diferencijalni operator, imamo:
--..
= druga zagrada predočuje skalami produkt v i grad U =
-
=U di'IJ v+ v grad U= U'\Jv + v'\7 U.
Izved1 na isti način prve dvije formule sustava (210).
Navedimo dva primjera za primjenu treće formule sustava (210).
a)
'
div
~
T0
- r
= Vro =V-;= V -; r
(l . . . ) =·prema ·(210)-
-+ ......
; l l-+
- - =3- - -
-+ r1
r = 3- - - 2 -+{ ')
=-Vr+rV-=-·3+r
r r r r' r rl r r•
=-
r'
-+
. -
ji!:· .'-: (•·idi str. 395) Vr=divr=3 <4l
• 411
11 prema lc)
-+
b) div~= = V{+.- .-;.) = V{+.-;)= prema (210) =
~~--1 l -+3-•
=;a V r +rV r; = prema (e) i (d). - -;o • 3 - r -;:.- r =
= 2.-r•
r"
· 2_
,..
= 2__2_ =O
r" r" -
tr) div Ir" T) = V (r" r) = prema (210) = r 3 ·div r + r grad r" = prema (e) i (208) =
3
=-;i"- 3
-;t e-·-)T To (
;;) =
r
.,!_ _ _!_ r'=O
r• r" -
vom prostoru osim ishodišta O. Točka O je jedini izvor. Da odredimo njegovu izda-
~nost, zaokružimo' točku O kuglinom plohom S polumjere (! po volji. Budući da je
u svim točkama te sfere :;; = :. , za totalni· tok T kroz sferu S dobijemo prema (203)
T = ff Vn dS = JJ :. d S = :. . S = ~ · 4 (!2 ;r = ~
s s
Izračun aj
[- ;. ]
b> div [f (r) e), gdje je e konstantan vektor.
412
Prije smo pokazali (vidi str. 395~, di!·;e divergencija radijvektora r konstan- -·
tna i i ed naka 3:
div r =V r = 3 (210a.
Promotrimo sada posebno divergenciJU produkta konstantnog vektora
e = Cx i + Cy j + Cz k i skalarne funkcije U (x, y, z), tj.
div (e U)=, V (e U)
K:.Jko je
e U = (ex i + Cy j + Cz k) U = Cx Ui + Cy U j + e, U k
.dobijemo
div (e U)
-
V (e- U) ' = ( ax
d - d :+
i + -J -
o
=
ay <)z
= e,
ov + e,--:;--
~
ov + e,--::;--
au =
· uX · uY uZ
413
TOl V'=
- V X tl.
Dobijemo:
j k
Vxv=
o o o
ox oy az
p Q R
(211)
= -/(6R _
ay
oQ) -7(oR _oP) +;(oQ
az . ox iJz
_oP) =
ox oy
rot (kv)
- = 'V X (kv) = k ( \7 X v) = k rot v (21lc)
gdje je k skalama konstanta. Izvedi to!
Izvedimo izraz za rotor produkta vektora
_. _..
v = P(x, y, z) i -1- Q(x, Y:i z) j + R{x, y, z) k
'i sl=.a<ara
U(x, y, z).
414
Računamo prema (211) uzevši u obzir~ da: ulogu -;; igra sada U-;.
i - -i
F' k
-+ -+ d do
rot(Uv) = Vx (Uv) = ox dy oz
UP VQ UR
-+
U prvim Vitičastim · zagradama nalazi se prema (204) rot v, • u drugim je
' -+
prema (199) i (27) vektorski produkt vektora grad U i v.
Imamo dakle:
rot (U-;; = V X tu_;; = U rot;+ grQd U x-;
m (212) .
-
rot (U v) = U rot v - v x grad U,
ili u drugom obliku
- -+ -+
V X (U V) = U(~ X V) ..:... V X VU (212a)
Postupajući na isti način, dobijemo izraz za rotor zbroja dvaju vektora:
' .
__.... ......... --+ --..
rot(v +t)= rot v+ rot t
ili
V X (v + t} = \1 '>(. -+
v V X t
(213)
Izvedi to!
415
lzracuna)mo još rot r, t. j. rotor polja radijvekt-ora r -= xi + y j_ + z k
..... . _,.
i j k
rot r =V x r~
o o o
ox oy oz
X y z
=i ( d (e, U)
. oy
_ d (cy U)
oz
)+J (-"d dz U)
(e, _ a(e,, U)
dx
)'+ k ( o dx
(cy. Ul.
- a
-- .... (e, U) ) = uzevs1
------ . u o b z1r,
. d a su e,, c ~e.,
. konstante=
oy 1
=
au
( e, CiY- e, au ) ?l + (
dZ e, au
az -e, ().;' ~
J +
au ) ( e> dX
au -e, ~Yu)
v k=
= -e X \7 U = - e X grad ll
j k
jer - e X.·grad U=- e, e, e,
au dU au
ax- ay oz
daje. gore dobiveni izraz. Da se u to uvjeriš, raz vij tu determmant1.1!
Imamo dakle
~16
~
=prema (213a) i .(208 )=O -1 X f' (r) V r =-;X f' (r) ..!:....=
,..
t' (r) '-- ....
= - -T- (r X r) = O
. -
~-Tot (<;f(r)] =VX l~J(r)} =prema (213b) =·-; XVf(r) =prema (208) =
=-~X f V ,. =
= prema (b) = --;; X
(r)
-
f' (r) ..!... = f' (r) {;. X ;)
r r
-----
Nal je zadatak da izračunamo nekoliko kompliciranih vektorskih izraza i to
-+-+ .....
\7 {v t). V (v X t) i V X (v X t),
ali prije moramo kazati hekoliko riječi o d er i va e i j i v e k t o r s k e f u n k-
e i j e ili, kraće, vektora ·
$0 = i COS a +j - COS {J + -
k COS y
dv = dv . dx + dv . dy + c)v dz
ds dx ds · dy ds oz · ds
Znamo, da je prema slici 181 i (197)
dx dy d.z
-ds =cos u,· - =cos fl ds =cos l'
ds -
pa konačno imamo:
ov .<)v + ov R , đv
- - ·- co11 u · • ..lty cos 1•. ,.. ~z cos r (2l3c)
ds-ox v v
Kako su cos a. cos {J i cos y komponente Ol'ta ·s", u kojem smo smjeru .d.eri·
virali vektorsku funkciju v, tu usmjerenu~rivaciju
. . -
v pišemo u
- ov-
vektora obWtu;
.
dv (213c)
03 =
đao
ili .prema (196;i):
dv = ___
'av = s., ( V v) =
os . os..
= '(so V v,) i
.... + (s~ V ,v,.) j + (So V - v,) k ;",- . (213c)'
V U.= Sv gracHJ.
418
·Primjer
Izračunaj
T• (1, l, ll.
derivaciju v = yzi + xzj + xyk u smj'eru s
_
- --=i+ j+ l; u točki
-l:-+-+-+
l
Kako je s 0 = V3 (i + ; + k)
....
V
V
Vx =grad (yz) = zj
Vy = grad (xz) = zi -+ - +111~
xk
V Vz = grad (xy) = Jlt+ x"i
prem:a (213)' dobijemo u točki T (x, y, z):
.....
()v-+ ... 1~- .... ~--+ _.
dS "" So V V = ya:. [(i + j + k) (zj + ylc:)l j +
bx (t) i -+
'
by (t);
'
+ bs (t) Je
a--..:. . . _:..:.
ot (a X b) = a X b -t· a >4 ll (213c)"
iJ
qt (a b) = a b +·b
--- a (213c)'"
b <t> = - t i - 3 t ; + T1 -
k
derivac.ije vektorskog i skalarnog produkt~ prema gore navedenim formulama. Re·
zultate kontroliraj ·tako, da izračunavši ·•ek:torski, odnosno skalarni .produkt vektora
deriviraj dobivene izraze po t. · · · '
Sada prelazimo . na računanje gore navedenih vektorskih izraza..
l. Traži se izraz za gradijent skalarnog produkta dviju vektorskih funk·
cija, odnosno vektorskih polja:
.... ...
v = v. (:r, y, z) i + w, (.:r,y; z)j + v. (.:r, y, z) k
t = t, (x, y, z) -i + ty (x, y, z) -j'+ ts (x, y, z) k+
tj. za
. grad (v t)~ V (v t)
Mogli bismo taj problem rije~lti tako, da najprije izračunamo skalarni
produkt v i t pa zatim gradijent tog produkta. Taj način je vrlo kompliciran,
pa ćemo mnogo jednostavnije doći do traženog rezultata formalnom primje-
nom trostrukog vektorskog produkta. Prema
-+ ...........
(32)
_ _,.._
·
a X (b X e} = b (a e)- e (a h)
možemo pisati:
v X(~ X t) =
-. V (v t ) - t
-
(v'\')
odatle
V (v t) = v X ( V' X t) + t (v V)
Analogno
....t X ( VX
-
v) = V (t v) - v (t Vl
odatle _ _"
V (t v) = t X ( VX vl + v (t Vl (b)
V
.....
(v t) =
- v X ( VX t)
.......... ...,.
+ t (v V) + t X ( V X v)
-+ v (t V)
ili
- - - -+
grad (v t) = V (v t).= v X rot t + t X rot v + (v Vl t + (t Vl v
Pokažimo, što znače posljednja dva člana izvedene formule:
....
(v V )t
- (;V = v V
)':_.t = ....
v (V 0 Vl t
..: =
= v (cos a ~
ox + cos fJ ~
ay + COo.! y az _!) 7=
dt + cos fJ dy đ-; )
dt + cos y d.z ~t
. .~
=v =~
fcos a dx = prema (213c)
đv 0
426
Prem,a tomP
- - d t
(v 'V )'t = v-:;- (213d)
ov.
Simbolički izraz (v - 'V } t predočuje dakle produltt apsolutne vrijednosti
'-+
vektora v i derivacije vektora t u smjeru vektora ·v. Na isti način imamo
- \7) -v
(t = t -:;-
av
.oto
Sada i formulu (198a} za usmjerenu detivaclju skalarne funkcije U (z, y~ z)
možemo napisati u obliku ' ·
pa je
(s V' ) U = s; (
-
s0 V' ) U =
ou -
s --:;-- = s (So grad U) =
-
s građ U
OS 0
ili
(s V' ) U -
= 10 'V U
(213d)'
grad (v t) = 'V (v t) =
=
-v X rot -t + -t X ro~ -v + v -::::-
at +t :-:;-
ov
OV0 dt 0
2. Izveci1mo sada divergenciju vektorskog produkta dvaju vektora, tj .
.....
div (v .X t)
- = 'V (v X t)
421
'
+" đty . + t đv. _v dt. _ t' đvr =
l( đz y. đz y QZ X đz
( đty
đz
·- _dt,)+ v
c}y .
(at. _ đt!_ J)+
Y
(~--ot,.) +v
ox oz ' đy đ:r
= t rot v - v rot t
_Poseban slučaj
dip (e X t) =
-
t rot e - e rot t =
-
-e rot t
jer Je rot e = U.
Npr. div (e Xr) =-e rot T = O, ·jer je prema (213a) TOt T = o~
422
3.. Izračunajmo sada rotor vektorskog produkta dvaju vektora, tt.
~ - ..r"'.-
rot (v X t) =V X (v X t)
j k
VX (v X - d d d
t)""'
ox dy rz ·""
v,. t, -v, ty v, t, -v. t, v. t 1 - V1 tx
rot (; X t) = V' X (-;; X t) = -;; div "t\- t div ;; + (t V')-;; - (;V' ):i
Mnogo brže dolazimo do tog rezultata formalnom primjenom operatora V':
- - - -+---fo ......
= ~<V'tJ-7("\7~) + ;CV'_!)__.__!cV-;;} =
-
rot (v X t) =V' X -
(v X t) = v ("\7 t ) - t ("\7 v)
-
+ (t"\7) v - (v V' l......t'""
= ; div t- t div ; + t ....QE._ - v ~ (213g)
Poseban slučaj
-
Neka je v = e = konstantan vektor.
423
rot (e :K t) =.e div t - t đitJ,c + t
oe -e
Č} t-- - 'bt
__ =e div t-c---=:-
~t. lk.
i1+ - V') r
--::- = (so
l -
= So
l
grad -;:- = prema (C) na str. 410.
rl so
- - l - _l__ (;:, ;.,) 1
- - · l · l ·
- - So " -
r•
• To = -
r•
= -
,.a CO& tp -
72
cos tp
- 2.
v = (X2
Izračunaj
-
'na sferu x•
-+ cz•-
ll'> i
+ + y2
u tački
z!) j
z• = 9.
- T1 (2, 2, l) derivaciju divergern:ije vektorskog polja
ir 3 (x- .z: 2) k u smjeru jedin ičnog vektora normale n,.
Prema (213d)':
()di.vv - - - -
- ...
-- - (no V' ) div v = no · gl'od div v
Za sferu n =r = xi
ihlo
+ ll j + z k, - a u tački T•
=n 2 + 2 ; + k, pa je
~
- - - 2-; _2 -,.+
2i+2j+k,
r
n- ~ v 4 + 4+ 1· =T d 3
= i
l
T -~e
-
.()div;;
··---... -- (23 -:-+
• 32 3
:-++ 3·1 "k) (2-:•- 6-k) _..!_
3
·2-.!..
a ·6-- 32
uno
3: Izračunaj
(V V' ) t
ii
~ V ---:::;-, ako je
Ovo
v= xi-yj, t·= x'!-y• j+ z• k.
424
Prema (213c)':
(; v -;l = ((rt- vil 2 .ri) i + 1- (xi -lli) 2llil i + --
+ ((xi- yj)2 z k] k = 2 x• i + 2111 j
+ ( X - z) J+ (-ll + X) k) = 11 + Z - Z + Z = Y ~X'+ 2Z
12 U)
6 Izračuna) divergenci)u vektorskog produkta vektora
[8]
Izvršimo sada nekoliko kompliciranih vektorskih operacija, koje se svode na
višestruku primjenu operatora nabla. To su t. zv. diferencijalne operacije drugog
rrda '
l. lžraćunajmo cLvergenciiu polja gradijenta skalarne funkcije U(x, y, ~).
1 J div grad U·
d ou
ox ox
V'
d
vektora grad U
ou . (214)
oy 1
ay
d ou
az dZ
. grad U '=
dzv ( --
o• + -a• + -o' ) V
ox• oy• az'
tada predočuje izraz u zagradama L a p l a e e-o v o p e rat or il i Japlasijan, koji se •
označuje s ll (delta)
(21S)
425
pa imamo:
_Jiv grad U= V grad U= ~U (214a)
Kako znamo, A U = O je Laplace-ova diferenCijalna jednadžba (vidi str. l S2).
Sada možemo stvoriti vezu između operatora Hamilwnova V i Laplaceova tl.·
Znamo prema (207), da je
grad U= V U
dakle
~div grad U = V grad U = VV U = AU
a odatle ·je.
l Vv ~= V' = ll = div grad (216)
.....Pazi! Formula
..... (216) ne smije se primijeniti na graddi.vv.= V('V'11), t. j.
V(Vv) =l= Av. Vidi dalje točku 4.
Da se uvjeriš u ispravnost formule (216), izračunaj formalno
V'= (!_7
ilx
+!_j+!__;)'
ily c)z
(217)
.....
div grad v= liv= -
- ( d• +-il' iJI)
+ :__ (P
-·i+ Qj_,.+Rk) =
-+ .
(218)
426
A v= A vektor= vektor ='div grad;
Izračuna)
~ v za v = ex• 11" z•) i + (2:r2 - 11' 't- z') ; + (.rl + 111 + z•) k
div grad (UV) = 1':1 (UV) =V' ( UV) = VV (UV) =prema (208) =
= vruvv + vvuJ = uv•v + vvvu + vv•u + vuvv =
= UV•V + 2VUVV + Vv•U =U !':iV+ 2VUVV + V!':iU =
= U div grad V + 2 grad U grad V +.V div grad U. (218a)
427
Do istog rezultata dolazimo mnogo .brže formalnom primjenom operatora V:
___,..
div rot v= V(V X
- - ' _.
v)= (V x V)v = prema (217) =O· v= O
Divergencija vrtložnog polja jednaka je nuli, dakle vrtložno polje nema izvora.
Polje, kome je svuda divergencija jednaka nuli, zove se solenoidalno
(cijevno) vektorsko polje, jer krivulje toka, t. j. krivulje, koje u svakoj točki po-
lja diraju pripadni vektor (silinice), prolazeći duž zatvorene krivulje polja čine
plohe oblika cijevi.
3. Kako je vektorsko polje gradijenta it.i potencijala bezvrtložno polje, mora
biti rot grad U = O.
Pokažimo to'
Uzevši u·obzir formule (211} i (199), dodijemo:
j k
OX i>y ·oz l
rot grad U= O
;o :o -a) . _,.
= ( z ox+ Joy +k oz diV v=
~ ~ _.,.
-: o div v -; iJ div v -k o div v
=l---
OX
+J--+ iJy
--·-
az
a kako je
.- oP
dzv v = -
OX .
+ -oQ aR
Oy + -az
42~
dobijemo.~
J k
o o il
= OX c)y "z =
Sada ćemo desnoj strani dobivene jednakosti dodati i ox' +:r o'Q
d'P
ily' +
+ k~ "()Z"
o'R 1. .!St!. 1zraz
. o
d .
uzeti.
Nakon uredenja dqbijemo:
- -+
rot rot v = grad div v - div grad v (220)
420
Mnogo jednostavnije i brže d9lazimo .do tog izraza formalno primijenjujuti
-.perator V. Uzevši· u obzir formulu (32) za trostruki. vektor'ski produkt:
__...,__,..~
a X (b x e) =b(ac)-c(ab) dobijemo:
-'-> __,.
t'Ot rot v= v~< (V ><·v)= V(Vv) ,.--v(VV) =
y' +z'.
6.J(r) = v l \7/(~)1 = prema (208) = v {j,' vr} ~ prema (b) str. 410. =
_!_l
,.- 2
2r J'r + r' f" = -~ .!_
dr
r
l , 7
2
(r• /')
r
jer je
~ (r•J,') = r' ·J,'' +J,'· L.r
Na primitr:
l d l 2
L1 r = Tt dT (r' · l) == Yi" · 2r = "j:"
.
A..!..= ..!..
r rz dr
~ { r• · ( - _!_)}
r•
=..!.. · ~ (-l)=__!_
r' dr r
·O= O 1
-
~ietimo, da gore izvedeni izraz (220b) za ·tl. t (r) možemo dobiti i tako, da
ne~o''primijenimo formule (2141:
411
• .r ' ' ~ • :~ : ~: ' \ ' '
.Izračunamo ll za f (r) te tri dt"i.lge pareijal,W ·eler~ va, d ).e :Pa· in -.z~l~o•. dobil , .
'l!emo' nak~n uređenja · · · < ·•. · . ,
= ~!!_
~·
{ r 1 /,r " ' +. 2r/,"
r
..;..·2/,' \ ~
.· r r
',.
=~
r! {r'frC >t .+ f r '~', • 2r +, , 2r/,·,;,
4
,., r
+ 2/,r ·~·-_
;
2/,:" t -·
r 1, _
. - . . . l
432
'fer je
(~200) ~'.:
' ' ~ . '
';;
.Na p:imjer:
l ~ l , ·. ->;
<A (fl r) =
.
.!-.
r'
!!_ (r• ·_O)·'= &-
dr .'7
! , ) , .•,
l~ .. .SU$Tf\V,I ?~U.~Ji!IH~IFE~1E.N~I~~~N.1f~~E.~~~~~Bl·'~c'_
1
§ , .
Uzmirnb
' . ". . '. .<' ::. ~ . .;,. / ·' .•. -..~- ~·, ·'' ·;_· .~ ' . i-~-' .:
najpiije·'l!!l,lstav od dyije đifet~nCIJ,aJn~: j~driadžbe •prvoga -reda,
.ler ga· možemo lako !.~Dme.trijski inte·r~'retirati. Taj. s\lsiav: ima općenito. oblik-. '
'' '... ... ·. .đy :. ,·· ·.-~.·-:- .. ·.!' •;'' .·: ' '
z-e~,
d:z: i
28
',
B. Apeea: Rel)eUtod,l 'rili DIII..,..,•WrMi -
q
Dle·
•
m .. ,
-\
....
_;' ·,, ~ '
.\
dnadžbil daj~ "ft........ '; ·"' ·.··.a.
v-::- fi.Z
j. ...
pa je
434
~'* ~{;r~j!I~YIJ ,·
:~"; ·:"/'.... . . :·. ~.
·. )'~ ~ ·.~:
di. : : ';· '·'· : \
' :df'~/~(.r. -~~'!! .
=
U .tom. se slučaj~: traie .tri f.unkci;e-a: a!iW, 1l.~'.N;.(ft)l ~ :..;. :~~;_t,j~ ..,trd~·
familija prostornih kr~vulja zađana je pa~i.)l',U,sustavl'~ćHWn~b.
.. jedn!ldžbi mo!eino i ki~m~ttlč,ki-Jntei'pte~ ako: :P,~~)~ j~'·P.~~~-
metiu t vrijeme. ' · · ·· · ·" ·' · ·
l !',
Dobijemo
11 =- Ć"t-e.:.: +"''"'"'~+~z-- t,r."' <(8)
. . _,. ._· . •.· '.' \ ~ . l . .' j'
..• l l
.436
_,' . :tt -"
:i=}L....:4~4 _+..8e- ',
. - t .· .. ft
'\. l t
e. ·- ...
• ' l'
i;= 64f.
'
:.r·~· . . ;,
• •• • • ' •
-· : -~;_,_-'t· ·_,-n,·
_z +'z =.-2e_ :+t,:·,
-. .-. "· ','f"J. lt
.x+ u-=;-.;.,...s_e -.t Be
.. (
.'-,;Ž: ...
• l
'll+ J
' . .l
;
li='Z+,-«
.. - t=-.z+:i
~ ... · ' . '
pa je
,.
w < ~· .--·
. l~~....:Ar~t~L~
·• ,- l
=b·
".tt< . ·. _;
' ~ .v
• ,i •. - .~~ -~~
. d.z· ~ .. df: : •.. l
-~~-~~-7 ...
·:· .. ·,, . 'pf.•-1·
Slijedi . . ( ;- . ~.:'t' - -·-··
l:lu ... l!l r t :ll$ Cl . ··
·dakle " • ·~ j '
Ct "...:._zv.::;_:n:...,Jit
>- ...... - -
'•
UvrAtenJe u +zraz ~ C-. ~e.:. ··- ' ' .• ,
- •Ct.._ .x• .+ + ~- r
Cit'= --·-:2- + ,...;,_.....:.:'"'::·1:-..;..;;;...c
·v•
- .~ ·-"'. .
$>& je
c:t~ + -w• +ze z·l!C2' +•C•1
. ' -. ~-··(,;', ....
z~ +r +t=;. e. ,· \, ·~(b) ..
~ -' _t.:: ,/~-i ~ ~ '. ,· ( - "'.·. l '
-ar = .X-11 *l
-d: :' .
.lli •'.;,.,;.).
, - ... '··'
.dv- "e, · : dt ·
.
···
1' .
c.t+a: · . ·. : ·:·
Odatle_ .f '
., '.
dobijemo
p . p ' ,' .f- Q . ' __q ' .:.. ~ ~ ;~·.:,-l 'i $~
Vt +,r+ q• Vl +~.k.t~ q' ·,:i . ij~·y ~+·9', . . "'.
-.:- .· . ' i' . ~.l,;\'·.·.'' : .~ :~~~ .,' i·\ ~ ·. ·. ·.• ~
Prema (l~)· ·predocuje Ulc:Wa .stra/na ·qob\~~n'e' j~<iSti :ska,l~~ ·~
' - l .... l :..... ". ·. . j ' •. .• • ' '. ~ '. . ' ' ~ ~
'tot'a-; i
,
;o. pa kako jetahklitarni'pi,>dul<~j~ $tti~;·~~~ qa~v+or."';
. .· '"/. ~.' ,, _v· . , , . ,., __,·. ). -~::· ~
. :; ·.. ·.· ~. ; . . . . . ·~~,..._·J-...:;.
stoji okomito ·na v~ktaru. n~~ rz~•. ~Lc!akle:~_~mo;: ~1._9ile;m~~
1 gralne plohe, koja profaz1 n~egovom .poceh;·,~o~:.T/x... y» jiJrl'.(v~d~- sl:,;;;ts-S)~
. .Naš je :tađat~ sada, d& . .od~<iuna, ·~e' p~~.i · , ·, :>: ' ·<·, ·,· : . :''
.u prostoru, kojim· tangen~ r~~e ~:bilo- k\ljoj :. . · · ,·
' ' ' l~· "' ' .• ' ( ..· ' . . ·'· ·' ·,J
točki sadde vektor v, koi;. je dQdijcljen roj·:~.· TA:: ,.· •..Aif~""''.,....
če plohe biti tražena rješerija1}:aaa(le ditci'~~~be, ~ ... ,
jednadžbe, t. j. int~lne':plohe. ,~, · .··, .~;, . :. ~: '·'; :i·~~o-
, Pretpostavimf?, ~a je 4efihlranq·:'ve~(cir$ko . ~·.··· ~ . . . ---
. lje -; polje sil~, pa ·od~~~iJno\.silnkt td~~lja:~Ut ·'
t. j. prostorne. kriwl)e;. koje ·. ~iu!:~ ·:. •~ :.a
., .'--W ,··, '\~i • ,'>~ •',,,~·
(221)
·-·"'·'l
' G,·~ fitx; J/t:::.;..
' . . '
·e; = ~{ jJ, ~:.) · -~
.:.- J.·< ~--(
x; ·".' ·. . . :· ., ."·,'
,_,_,. .
j~'t,tnadžb:e: i::'
,:_ ! '' • • ' 1•. \ '
· ·'Ffuf~•
1\ "
y; z)~· t1(~ ;~~)l-~ O~- .·.~
' ; t • • ". / .. •• • • '
· .: (· .'cidla}·
".J~ . ~~ (
F je furtkcija p~: volj},_' jer ~hl«li'l:~~"t( .ll~P.J19i ~~ ~ifnkOi~·. F. -~
Da se ~d~di part~kularno ,rješe'flj;e: ~~;:earCi~ ·'cufeyenqjhlne ·,
jeqnadžbe, treba .zadati raVnaliCll, t. ; .. proslornu<~j,W· l<~stične kriwlje·
opirajuć~ se o tu rav~cu op~s~;će'»•rOčiu'.l:.:_ lpt~h\l, Pio~• kQja ~v~a·ia..:,·
qanom početnom uvjetu; t.· i-:~~Oj ·tavnalp~i• :Yidiitlo, ·da.~ :·~·~ uv;en;kod~'
pafC~~~h ~(erenci~amm jećfu!ldž~l ~~itn ·~~::n_,~ neg~ ~f~l~Ai~ dif~'.
1
renct)alm~ Jednadžbi~ ·. . . e: :;; ··, ,·; ..· : • '; <~" :·'e :' ' , ".' ·'. ·. .: .,.. o( • -. : •:
· .Naved~o· tri primjera:.~~~~~c:i.ijah:lih difar~jalrlin'.jed.:.,.:
nadžbi prvog!qc:da, .koj~, sl,j, ve~/ft~če!)ja~ ~ ',\.J! :,: :.·);: ,,· . '. . ,.
· "_...... dz:; hat- .< .. ··.-1~-r->~.· · ,...\f-."f:-'~~;
I. x3 t -X'.::tJV =z ·:<ili.. ~~ + Y,q 1'd.·.z
~ \ ~ r '.~~-: ., _.. :s ~..~.: .. ' .·..: ~~'
\ ·,·, \ . ·~· ~~, !·~
....
Rješavamo- .taj . sustav:
I~
·Odatle
ili
,a je
'(a)
4obijemo:
ravnine
tuna. ·.
'tc4&Ste
, : ·ba,se·
:.~ti ra~~· u~,llll[JIU«1v~·~·
• ' ' l
(~ ..
."i·,;."
'..X
. St 1119' (d)
.r~·.
Dobi)emo:
Oma~o:
s '
• ~.;.uno·' .:-
pa.u:~- :r • .f. '
P,ema.(l)
gd&tle
lm
dobijemo
Prema (22l):
li
dx.' dz; .
a iz. - = -0 , odnosno tz dz =;U.. ~~
y ' '
Prema: (222) u~bi.v'!\mo i~Qa.đž~)ih J;{)J~~i~·p~. (Ki(.~h,te:·~šebii=
'Zadane diferencjjalne ie4nad:Z{?e:
z =kis>
Uvrštenje .u (a) đaje
Odatle
3.
~
2 ~ !!!.'·dobijemo
s im-Pdrimr.tciQl:
----:v".r~
(*)
MB
Uvr~tenje u (222) daje. traženo opće r~ešenfe: .
ili
3x + 2y =f(5x-a)
gdje su F i f funkcije po volJl. . .
Po'kažimo, da ,opće rješenje predočuje familiju valjkastih plohi, t. j. pfo'ha,.
što ih opisuje pravac,.Jcoji · se .pomiče u prostoru ostajući -pri. tome paralelan. sam
sebi.· .
.Napisavši jednadžbe (a) karakterističnih krivplja u obliku:
e,
C,-2y Y.-:y
X = -.-3- = --3-
-:y
dobivamo jednadžbu pravca u pr<;>storu u· o'bliku
e, e,
x
h+-
"'·Y - /T
2
-=-y=-5-,
--y 2
ili
x• + y• = 16
z=S
Odatle
x=-•-
t+ 10
. .- s
a prema tome
V16'-x&=y i- t= Sx_-u.
l.
~tz .
x'~+·.t~,...r•
dz ·
dx J 6y ·
l
Odredi opće rjdeDje ~ ~ uz ·početni uvjet " ... ijl ,... 3.r. '
Iz
dobijemo integrirajua
l l .
-.----+Ca·
y. .•
. Odalle
1 l l ..
e,--=---
• 'f
e,---- ,Y -•
----t
l
'JI
l
X
---t) ....' opte
(1
JI l
' riclcnie
Partitullmo r;elcDje:
Iz uvjeta
slijedi
450
Uvr$tenje u opće rjdaljc ·dalC ·
x2 =-!
. . (-;1)
. /
l
ili uz -=t
·' X
/(t) ,; 2t
i l
- - · - -l , U11.1m0·
l
0
LAL 0 0
l ...,..o ' o
)e UZ fti e UVJete t "" - •
X ll:· y
1 (L-:.. l.) = 2
z Y z;., y·
(.!: _l}
Uvrltmi•- u opće rjekajl._.~ trdeno plrtikulare ~
sy
z=--
·2x--y,
2.
y '
'.
e, ... -X '
. "
Odatle
y• ".
e.-:..-
2 2 +C. .
Uvriteaic (b) daje
...
paje. .. /
"(.t:}
f - -
l
-r<Đ'....;.·-'>
..
y ' . ·.
'
.......
F=xi+ll1+2zlc
... ...
' Prema (22'1).
• ll'!"" .
dx_. ~- dlt •
J: • 11
[z
'dy- = ~
11 :x;
slijedi ln ·11 '"" ln z + ln Ct
y= C•.x-
dZ do%
Iz -
2z = -
z
.slijedi ln,z = 2 ln z + mCt
oz
3 l)" + {X + 2).oz .
Oy. - Sz-- l
[.xt+ y + z. V~ . z' • O}
1 1
-
J.
A• 011
tgx-iJ +tt.YT•Iglll
X oi.)'·
J
[ F(si_nx _~) _ 01
nny • Ml'
·'-
J.
452
POPIS NAJVAZNqiH FORMULA
Vektorsb algebra _
_,.. -+ -+ .-.
Radij vektor + y j + z,k .
r ':"', x i
apsolutna vrijednost 'ili duljina r = l;l := + Vx• lt- y• + z•' (3)
X y Ill
smjer cos« =·-,-- ; cos (i = - ;. cosy ""'-". (4)
.. 7' ' 'T
; : . --~ ,, '-:-t ~
Opći vektor d= (x,- x.) s + .(y,.- y,) J+ (z.:-"" z-,) k . (8)
Njegova duljina, odnosno udalj~Ost' dviju točaka u prosto~u:
453·
..,. '--,,... ·,
~_,.. ........ _.. .... ~'~i.....:.. \.._..:.:- ~~-~ ·:·......;._.,· ~[...., -....,:... '
Zakoni: a b= b a; («+lj) (e +d{:;:=;~f ~~~ c.+{ljd
,: '.·l . "• .·· . ·,._ +- ~'
+b d··.,,
'· (17)
•
·. . . ~- ~
smjer: .1 .!Ul ravDini a i !t·
.· ' . , ··L
1
smi~: p{avilo
. •"rutfi;
. ~0$1\0'. ~ ':vilka .. . ' ' . ~
l ; •
u. komponentama~
ax b=
...... - ...
i
ax' ··y
j
-+
lt
..~
r.,T
")' .". t'""
-+ . -.~ ---
a ll b~ ako ie a x _b ;::::; ~
i X i= O;' i X j';:= O;
--+ ~ -+ ~ _., ~ i ~ --~ . . . . . . ., . . . . . . . •• ........ '1..,_:·-" ·,. 1:'',
Višestru'ki l'tedlikti
..... ·:;..-t.~.~·_.......... .,
Uvjet komplan'arnO.sti
. triju vektbra: . {~ x_b)c,.., (4 b c);~o
-Jo. '·-+ '_.. ~ _,.._,. ~~ _. ,', _";' -·-+- ..4 -": r.,..... -t·~, ·~·...+ ...:...\
a x (b x e)= b (a e) - t (a b); (4:X ~) X e 91 b (a-c) ;,;.;.;.>a (b e) -(31)
' J ., ' . ' ; '
• . ! ' .
-+ .--.. ~ -.~.; ~ ~
cr . (3:~
-Jo. -+ / ·. ..... ' ...... ..... _ . , ._."'_.,. _:. ....;..:.
454
Vektori ov.sni o pararllet,rb r
..... _.. ' -" ....... ..... ,,
~. \
-
A :
l -
d
dt
~ - , da
(a:.!: b) ;=dt± ,dt
-- db
..,.
. d .__.. ~db -d a
-"'- fa b)
dt
= a-
dt
+ b-
. dt
_., -
d '- -· · -: d b. · - . d a ''
--"-(a .X b)--= a X-_- -b-)!.--
dt . đt . . ' dl
Za a = l = cons~.
-
da.
dl .L a
- ·
Pravac
Jednadžba pravca
kroz jednu točku (x., Y~> z,):
u parametarskom obliku: _ X= Xt +at
y =y,·+ b,t (37,
~=z,+ ct .
x-,-x,· y-y,. z-z,
u kanonskom obliku: · -- a - = - b- -
· =----..
. e
(38)
. ~ ·, .
uvjet okomitosti: ,.(4~)'
Ravnina
Jednadžba ravnine:
u općem obliku: Ax+ By-+ Cz+ b~ O
u normalnom obliku: . x co.s « + y cos~ +!: cosy'-:- fJ 7:: O
Ax+ By + Ca + D = Q
± V. A·• + 8• +_ C• e , .
l X· y Z ,
_u segmentnom obliktt: -+~+·-=l
m. n 9 .·
u parametarskom obliku~ x = x, + t~Q, + va,
Y = Y• -t ub~ + vb. {S~)
z = z, -+- ile, +~vc, 1
' ' ~ . .-' ' -
kroz jednu zadanu točRu: .(594)
'•
y l
kroz tri zadane točke :
"x,· y,'
18
z •. l
=0
·X~ 'y, ! z. L
"• Y• •• l
\
.
u dal)enost "'·- ( . .y,,
toyy:; · x,, ) od ·raynu\e:
~. .
..·. .~=Ax,+
., ll
By,+Cz, +D · 1,-.
r.Af}·.
. . . ± ,. A' + B' + C' .
Dvije ravnine
f
uvjet paralelnosti: aA+ bB'+ cC=O (5!1} .. '
'.i. :
uvj-:t i:>komitosti: ~ ==·~=_:_ (Sl}
A ·B C . l•
456
\JVjcti, da p;·av:lc. leži u 'ravrunl~ . ·· "
. ........ . . j-,\ _. ~ . '· ; ."'· .: ...
'·aA+ b'B +~CC =·O"~ ..
-..(59)
Ax, + By.cf-
.
Qz, '+ 'q ;= O ,
.'· . .. :-~!: ,~ ~
(oF)
ox l
(x-x,) + (iJF) (v-~.)
oy 1 ·- .
+(of). ~(z-z,)= O
(Jz t - :
(76)
l
(
~aF) . · (oF) · (oF)
ax ' . . oy '· . ?~ l
gdje je
.Za složenu funkciju w =f(u, v), g~ ;e-:lt'..;. u(x,·y, ~), "- = ;(x,y, ~):·.
' /' l •.;, n; ' -
(U)
(8$) ·,
.. ,
=
o•w
-
d'al- otto ·. 0r.u .. · đw
du• + 2 - - · du dv + - dfJ• + - ·d"u + ~ d'v (86) . ·.
.....
ou• ' .ouov .., ov• .· '. du . en,
Za implicitnu. funkciju:
f(:x, y) = 0: of
dy ' ' dx'
ax·=- of (90)
/a;,
.. oF
F(:~e, y, z)= 0:
ot: JX - (92)
dX=- iJF .
> az
Taylor-ov red za funkciju z =/(x, y) iz tQčke (x., Ji~)/
(96)
f(x,y)=f(:x.,y.)+-
1 [of: . .
·+-
··.Df·:.. ')·· · .· . i [of . '•
11. T_
vx
(x-x.)_+T(y-y,)
. , vy. . ,._..,_. 21, rfx::-xe}+
vX , ;
- l ~-Ye ' ' . .... .
'
+ df
~(y-y.)
]• ·
.+-1 [af ~l
~rx~.x.) +.-~;(Y-,•J
. . '
J• (96b).,· '
vy . x=x. 3·,. uX VJ ': ~-··
>'~>'•. . ,_,.
gdje su
.
potencile izraza u uglatim Zagrada.tna
..·
sin>bOilčke.,
.; . . '. ~
458
Mac Laurin-ov
. red za ;fil.okciju ~~
._'!!:/(x.·-'yi}
. '
_
f(x, yJ =f(O, OJ+
, 1
TI
(or ·(o'/ • --otf · . . ·
.of \ ., .
ax-~+ oy yl..~o+ 2t IOl~·~ -t: 2 đx:iiJI-9 +
t
'
Y-~ ' .
Nužni uvjet:
-iJz
-=0
t' oz __ o UOO)
ox 0.)1
Dovoljni uvjet; '
Oznaka: u točki ( x,, y,) .
(o'z)
ox• .•
=-r, (:::;). = s.. .• '·....!
(o-)' =t.
~· l -
L r, *O
a) r.t.~·s,L> o.
ekstrem u točki ( x~, y.) i .to
za r, < O rnaksimUD11 a za r. > O minim\bn
' /
b) rot~-s,• < o ekstr~ nem• (lO l)
e) -r,t,- s 1~ = Q neodlučQo
II. r, =O
. '\ \
a) s. ~ -O ekstrema nema
i
b) s. = O n~dlučno. . l
Višestruki integ'rali
'. l
D v• o s tr u k i i n t e g ni l i
u pravokutnim koordinata~a:
h ~~ d ~w
V~ fJf{x,
'a
y)dx dy
.
=J n•
dx Jirx, y) dy
_v dX)
=J~
dy
,.
Jf(x, yJdx
Nt(Y)
(106)
= ab U.du dv
O~tU51
Trostruki integrali
u pravokutnim koordinatama:
• b y,(.:) Jt,(ll,y}
JJJ l'
f{x, y, z)dxdyd~ = J JdyJf(~, y, z)_ti~
. .,
dx
·· • ;>~dx) 't,(lt,y)
(109)
460
U cilindričkim koordinatama~ .X =p CO$ q~i "ye= p S'ln ~;. ·if""' Ji
( 117)
'
. : (118)
JvJJf{p sin & cos cp, p sin &s~• <P, p cos &,Jf.sil'l
. .
~d~ dp dtp. 019)
OX OX ·."Ox
ou . Ou.. ot
dxdydz = l iJ{x,y,z)
iJ(u, v, t)
j dud~dt =
· ·
c:ry, GY.
~ Ml
Oy,
, oi dudvdt (120,a)
1
oz oz Oz
-~ ov tl t
masa m= fJ
s
!J.(X, y) dx'd~ (123p)
M JJxd~dy
x=-"=s '
. t S Jjixdy
težište za fL = l ~ - '(125) .
. Mx
JJ ydxdy
S .
y = -=
t S l.{dxdy
461
Momenti tromosti (inercije) ravnih..rlitbva·
' -
tiL ;==JJ:
• > : • ~.
-~
;
s = JJv• ~ e·+·"'
a
dx dy ~
. ( 131)
. . \ (
Masa nehomogene plohe z -= f( x, y) ~toće 1.1. ~ IL( x, y):
masa m= IJJ
v
IL(x, y, •Jdx dy d•:' ' ' '(136)
,l
IJJx
v
IL(x, y, •)dx dy dz · · ·.
' '
x,= ~------m------~
(137).
te:ti~e
l '
tl2
.JUOmenti tt;osnoSti (~clJe)
1,. = JIfrY~ + ~) ~(,.. _,;, ~)h d~ •
v.. :-. . . . ·..
1:1 = JJJ v.
(x' + .e~J !L(X~}·;, ~J tlx,4:J b
I,= I.= JJJ(x• + y• + z')!L(x, y, ~jdx dy dt= ~- (l~ +·1" +-1 11) (139)
' ll . .'\. .
.
Derivitanje po parametru «: '
l. Granice integracije su konstantne.
(144)
a .
2. Granice integracije su fynkcije .parametra ~·
b(d)
~ Jf(x, r~.)dx
d«
d(ll) •
=J of(x, «)dx~
' a(«)
b(•}
. th
·
' •
f(b, -~jdb~J(a,
.
,.
.
d« . d«
.
«J~, (14S)
J.. [J,.
.. "
dx
.. .
Ako je (147).
. . -
=J
-
...l
Ako je
. = prx, y, z) +. C =·J x,
P(x, y, z)dx+ -r~(t~?Y• t)dz
ye· ·
+, .
. t
z . ·'
f
+ R(x~; y., z)q&: +~ .· .' (lSO)
..
Euler-ov multiplikitor. !L za
· ·
sluča{, , kad je .-o;*. ~Q:
r.Jyux
l. Ako je !L = fJ.(x):
Krivulje u prostor~'.
\.
464
,. ' . ' ' ' : ., .. -
/
,==J v~··r~; +"·~t.~'+ $,'~(tJ dt _
t,
(161)
x-xo y-y. · - · · . \
oskuJacione ravnine x'(so) ' y' (s.) ,z' (s,} '=o (J11r
1 x" (s,) :y" (s~) , z" (s,)'
binonnale
x-x, y..;....y. z-z,. ,
rektifikacione ravnine -
zakrivljenost '(l~b) .
-IOI'Zija (177)
' -+ -+
'III.Jaivulja T= T (s)
Frenet-ove formule ,-
..... ...... . .... '
..... '
h.- orr hin~ .
-+ -
' 4t. "·.
-=~=Kn,
....
ds p ·.
')l ... i
-+ -+
ab. \ .n~. . 4
. (l·78)
----=--rn,
ds p~ .
l
• l
G.;een-ova formula
. ~~ l '
Stokes-ova formula
..Vektoraka analiza
' -· ~ ' . -~-· . .:......,
Perivacija funkcije U(x, y~ z) u smjeru s{at, ~' y), odnoSJIO '• :: · ,
dU iJU oU ~U · , 71JU ...,;. ....: " . '
ds =T cos (J.+ ,\.,, co.t ~+ik cos"(=~= s.g;iulfl (198)
X . VJ . os~. .
, ' iJU..., i>l/- 4U- •
grat!U(x, y, z) r=;.~.1 f'·"W J* l i l (199)'
\
; ·K• cMJu ploha Gfi,·y;•J~(). :t• ~11fit'l'·1i,.J~~:,.,c ..
: ; - ; ~ ~
: ',;'
.·':..:,., :......··-_·:-!r> ,· -- . ....,_' .- ..
1
Ze vektorsko po1;e v= P(x, y,_z) i+ Q(x, ~. •J j +R(x, y, •)-,
~ -, '
JJJdiv-; dx dy dz :=fJv,IIS
v ., s
(203)
VkU
1
V(UV) = UVV. + VVU=,UgradY+V.srizdU
= kVU= kgrad U
l (207)
.
(208)
'
Jdj'! je k kons.tanta . · · ·.
~- ' ;.... ' -+ -·t -+ :__. ' -1<...:. (210) '
V{t~,+ t)== Vll +V(="= diti t~+ ~t (
t,'
V X vektor =
,. -
rot' vektora = V.
......
x "· =
.
._....
rot Tf = ··
•· ~-
·-l
.. ~
'-+
·~ ~
--
;j .lt
' (lt~) '
4x h ~y
',
~- ~
X V~ ><(::1: rot v -fr tot.t
- - - ) -. j
-
div r = 3'\
r '
(210a) · ·
·-'
TOt r_ 7" 0 (21~)
.\ • - "t l f
-
(t~ V> t
' -+ 'bt
=?J ·7'"' ·
- . /. ·
' (21Nt,'
.. Vl U'"" au ""~
:e. ..... '
(lf0 ~ =lo grad U '· 1 (213cl).'
. đso
-
. ls V )'U ~·s gro.d U
- ;
l
(,
'i
468
- "'' .... ._l.','
; "__{;4-.\t{;'i,_. .; .:·.'
l, • ~_;- •• .... i' .:---
• ... ... ..... ' ....,&. • .. - .... - .- • ~- ""
- - ..... .
""· ,·
~-· ·..:.-,.~(lt·
div (v X t)..,. \Z(u'X t)= t'CV X ii)-~VXt) -·
.
""' . ~~ .......
;-
- -
_,.
, rot (v X t)
- =, V . ..
.
X (v X t)
_. .. = .
(2t.af)
""• .. .
... - ...... -+' ...... - -· ' -
=vC V' t ) - t <V~) +(tV} v -.(v t") t ~
. ~· . ll•·, o•.
II Delta A = dx• + c)y• + ·az• (2.15)'
(21?)
. adjc je
-+ ...... . _... .....
v= P(x,_y, z) i.+ Q(x, y, •J j+ ~(:~e, y, •l k (218)
'~f(r)
·
d.~;..!, (T' f/), ,
:r~·tff .. · . ··. ·
. '(220b)
(220c~
'
oi · ·. i)z · .·· . . . ·.
P(x, y, z)-"-+ Q(x, y, z)-" =R(x, Y- •) .
. yX · ., uy
(121)
~ l '
Izdan)e: . .
Prof. d:r irig. BORJs :APSE'N
REPETITORU ViSE MA.TBliiATJKB
iD dio
Izda.V;lč:
TEHNIOKA KNJIGA1
'Izc:lava~IJ, ~
ZAGREB. Jurl§ićeya -10 .
l'·
·Za .izdavača Odgovara:
Ing. :KUZMAN· RA2N.I1'.VIC ·
Uredniitvo sveučhilnftl udl'benika
. GlaVJli. urednik . ' '
'ZVON~ VISTRICKA
Uredriik. ediclj~t:
IVAN ~EMOVlC.
Tehn~ki ure4nJk:
ZARKO PAVUNIĆ'
Korigirao:
A"UTOR
Tisak:
TEHNICKA KNJIGA
· Zagreb.
· Tisak ·4ovrien:
SRIPANJ 1966;